Švedska vlada je objavila kako želi postati jedna od prvih svjetskih nacija koja će okončati svoju ovisnost o fosilnim gorivima

U skladu s tim ciljem će iz budžeta za 2016. potrošiti dodatnih 546 milijuna dolara na obnovljive izvore energije i akcije povezane s klimatskim promjenama.

Rok za dostizanje ovog ambicioznog cilja još nije poznat, no kako su lani najavili planove za grad Stockholm, koji bi postao neovisan o fosilnim gorivima do 2050., moguće je da se radi o sličnom vremenskom okviru.

Možda se može činiti kako je ovaj cilj vrlo teško postići, no Švedska već dobiva dvije trećine električne energije iz ne-fosilnih izvora energije, pretežno putem hidroelektrana i nuklearnih elektrana, a sada će se usredotočiti na povećanje potencijala energija dobivenih putem solarnih i vjetro elektrana, a također će raditi na više održivom načinu rada industrije transporta.

Većina povećanja proračuna financirat će se većim porezima na benzinska i dizel goriva.

Vlada Švedske se odlučila na ovaj potez nakon što je Švedska prošlog ljeta pretrpila ekstremne toplinske valove i jedan od najgorih požara i obvezali su se poduzeti razne akcije kako bi zaštitili svoje građane od posljedica klimatskih promjena u budućnosti.

Najveći poticaj će dobiti solarna energija – 58,4 milijuna dolara godišnje između 2017. i 2019. godine, što je osam puta više od trenutnog proračuna. Također, novac će se trošiti i na razvoj pametnih energetskih mreža, tehnologija za pohranu obnovljive energije, razvoj sustava električnih autobusa, subvencija za ekološka vozila, strategija za klimatske prilagodbe i adaptacije stambenih objekata kako bi bili energetski učinkoviti.

Savjetnik švedskog premijera, Johan Rockström, je na press konferenciji izjavio kako 2015. godina pruža šansu da se u dogovoru sa svim zemljama svijeta promijeni smjer prema novom razvojnom putu, te uspije u stvaranju blagostanja za sve ljude i to ne po cijeni koju će platiti planet Zemlja već u suradnji s njim.

Švedska nije jedina zemlja koja će raditi na neovisnosti o fosilnim gorivima; Havaji su nedavno najavili svoje planove da postanu prva američka država koja će se opskrbljivati isključivo obnovljivom energijom, Kostarika se već 75 dana napaja se energijom iz 100% obnovljivih izvora, a Danska je u srpnju uspješno proizvela 140 % električne energije iz energije vjetra.

Rezultati su dobri, no za sada još ne postoji način za pohranu obnovljive energije za kasniju uporabu. Nadajmo se da će Švedska imati uspjeha u razvoju novih tehnologija za pohranu energije, te da će ovaj primjer slijediti i sve ostale države svijeta kako bi Zemlju očuvali i za buduće naraštaje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

“Svjedoci su opisali eksploziju poput one koja nastane od dinamita i naveli da su vidjeli borbene zrakoplove kako proljeću, zbog čega su pomislili da je putnički zrakoplov bio pod vojnom pratnjom” – Millennium Report

Njemački Anonymous, mreža računalnih hakera aktivista, navodi da je analiza podataka leta dostupna na Flyradar24 pokazala da se avion Germanwings-a kretao ka najvećoj europskoj brani, sjeverno od navodnog mjesta pada.

Skupina Anonymous smatra da su avion oborili francuski borbeni zrakoplovi nakon što se avion zaputio prema Barragede Ser-Ponson, 123 metra visokoj brani između rijeka Durance i Ubaye.

Kako navodi wikipedija: “Jezero Ser-Ponson je jezero u jugoistočnoj Francuskoj i jedno je od najvećih umjetnih jezera u zapadnoj Europi. Šesnaest hidroelektrana koristi vodu iz jezera, a jezero također navodnjava površinu od 1.500 kilometara četvornih”.

Skupina Anonymous dalje navodi da je zrakoplov Germanwings-a počeo naglo padati, ali da ga je spasio autopilot koji ga je postavio u horizontalni položaj, a zatim skrenuo lijevo ka brani.

Skupina Anonymous smatra da su francuski borbeni zrakoplovi oborili zrakoplov plašeći se da će se izvesti teroristički napad na branu.

“Flightradar24 uživo prati zračni promet diljem svijeta. Flightradar24 kombinira podatke iz nekoliko izvora uključujući ADS-B, MLAT i FAA. Ovi izvori zajedno s podacima avio kompanija i aerodroma daju jedinstvene podatke o letu”.

Skupina Anonymous dalje navodi da odsustvo velikog broja nagorelih dijelova olupine zrakoplova na mjestu nesreće predstavlja još jedan dokaz da je čitav događaj isceniran.

Također se dovodi u pitanje iznenadno pronalaženje druge crne kutije već prvog dana kada se francuska žandarmerija našla na mjestu nesreće i činjenica da se farba otporna na vatru oštetila izvana, iako nije bilo nikakvih znakova nagorelih dijelova olupine zrakoplova.

Također, grupa Anonymous navodi da je analiza spektra dva audio zapisa iz kabine utvrdila da su oni lažni.

Audio zapisi su se pojavili u brojnim medijima. Tužitelji u Francuskoj nisu negirali njihovu autentičnost, zbog čega nitko nije posumnjao da su zapisi lažni.

Analiza skupine Anonymous se pojavila pošto su njemački piloti izrazili sumnju u teoriju samoubojstva.

Jörg Handverg, glasnogovornik njemačke udruge pilota Cockpit, rekao je da ne postoji dokaz da je kopilot Andreas Lubitz oborio avion.

Također, profesor za zračnu i svemirsku psihologiju, Dietrich Menzi s Tehničkog sveučilišta u Berlinu, na kojem se obučavaju astronauti, je kritizirao špekulacije o psihološkom stanju kopilota.

Pad zrakoplova Germanwings-a ima sva obilježja operacije pod lažnom zastavom koju su provele CIA ili MI5 s ciljem da zaplaše francuskog predsjednika Francois Hollandea i njemačku kancelarku Angelu Merkel da prestanu usvajati politiku koja se protivi interesima globalnog bankarskog kartela.

Očigledno je da je motiv bio uništenje francuske brane i da se izazove nepovjerenje između Francuske i Njemačke danas kada ove dvije države formiraju novi politički savez.

Ova operacija pod lažnom zastavom ubrzano postaje najveći skandal u poslijeratnoj njemačkoj povijesti.
 
 
(webtribune,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20668"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Moja žena se vratila uzrujana s roditeljskog sastanka, ali ne iz razloga zbog kojega inače dolazi uzrujana s roditeljskih sastanaka. “Zašto je raspelo u predvorju javne škole?” upita ona ljutito. “A gdje bi inače raspelo visjelo”, odgovorim joj, “kad u Hrvatskoj nema katoličkih škola da ga stave na zid.”

Smiješno je zaista i pogledati kakva je to škrtost. U posljednja dva desetljeća u betonu se izlilo i mramorom popločalo milijune kvadrata crkava, samostana, pastoralnih centara, klerikata, ordinarijata i sjemeništa, a da se crkvena vlast nije sjetila napraviti nijednu školu, bolnicu, ubožnicu ili sirotište.

Ma, ni jedincati metar s metar bilo kakve ustanove koja bi bila realna društvena korist. Mantijaške cicije ne mare za to. Neumorno mekeću o ljubavi i nesebičnoj brizi za bližnjega, ali ne očekujte da će oni to primjerom pokazati. Njihov novac ne pitajte.

Slojevi boje na zidu

I onda, kako nemaju nešto svoje čime bi se dičili, moraju raspela stavljati u javne instutucije. Obilježe tako splitsku školu, kao da je nadbiskup Marin Barišić lično, iz svog džepa dao za cement i cigle, dolazio na gradilište i šalio se s tesarima gledajući kako mu investicija napreduje, premda je škola više od dva desetljeća na tome mjestu, samodoprinosom građana sagrađena još u bivšoj državi, po odluci Samoupravne interesne zajednice u prosvjeti i s blagoslovom partijskog komiteta.

Velik je bezobrazluk, pogledate li bolje, da se Crkva brči zgradom koju je komunistička vlast sazidala.

A ovu stvar možemo i šire, mimo Crkve, sagledati. Nepravedno bi zaista bilo za škrtost i socijalnu ravnodušnost optužiti samo popove. Gdje je i inače ono blagostanje i procvat, kamo se zametnula Švicarska koju je Hrvatima na početku devedesetih obećavao pokojni Šime Đodan? Evo, recimo, obrazovanje. Više od devedeset posto školskih zgrada u koje jutrima ulaze naša djeca još je iz socijalizma, kroz slojeve boje na zidu negdje će se još kod ulaza nazreti citat: “Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. Josip Broz Tito”

To vam je sva istina o zemlji znanja. Devet od deset škola napravili su nam komunisti, a oni su bili glupi.

Pođimo zatim na zdravstvo. Nalazite li i vi neobičnim da hrvatska država nije sagradila nijednu bolnicu? Nešto se, istina, širilo i dograđivalo, krojilo i prekrajalo, ali nigdje nismo imali da je čitav sustav, veliki klinički bolnički centar sa stotinama liječnika i sestara, moderni medicinski starship, narastao iz ničega, iz ledine, da su visoki dužnosnici došli u šikaru i pokazali, ondje će, gdje je sad ona topola, biti hitni kirurški i traumatologija, tamo u onoj skupini psihijatrija, interna i plućni odjel, a kod onih jasenova pod kojima trune nečija vešmašina ginekologija i rodilište. Jednom davno, u onome zločinačkom, nenarodnom režimu, takva su se čudesa stalno negdje otvarala. Čak i u provinciji.

Elektrifikacija u SFRJ

Mlada hrvatska država, ponavljamo svi razniježeno, kao da je država nekakvo dojenče koje sere u pelene. Naša nacionalna državna samostalnost sada, međutim, traje već dvadeset tri godine, došla je na polovicu životnog vijeka bivše Jugoslavije, a da nema možda ni desetinu postignuća svoje prethodnice. Možemo, ako hoćete, i o energetici. Od 1945. do 1990. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj je na Dravi, Kupi, Cetini, Zrmanji i drugim vodotocima napravljeno gotovo dvadeset velikih hidroelektrana.

Znate li koliko ih je napravljeno otkako smo se trgnuli iz tisućljetnog sna?

Jedna.

Bilo je, naravno, teško u Jugoslaviji, policijska diktatura, Udba, Goli otok, jetrvo moja, da ti i ne pričam, ali u svemu tome užasu i bijedi i iscrpljujućem teroru gluposti pojavio bi se opet, tu i tamo, nekakav Većeslav Holjevac. Karlovački komunist, ustanik i prvoborac, ludo smion partizanski diverzant, ali osoba uistinu bez neke ozbiljnije naobrazbe. Inženjeri su ga možda ispotiho ismijavali, no on je zaista isušio malaričnu močvaru s druge strane Save i napravio čitav Novi Zagreb.

Desetke tisuća stanova u betonskim kubusima između širokih avenija sagradio je između 1952. i 1963. u jednoj zapuštenoj, seljačkoj zemlji koja je imala jedva nešto bolje od tačaka i lopata. U jedanaest godina gradonačelničkog mandata napravio je urbanistički podvig koji današnji političari, kraj svih tehnoloških čudesa, ne bi da ih cijelo stoljeće ostaviš na vlasti.

Mogao bih najbrojati još mnogo primjera, ali ne bih dulje dražio nacionalističke neurastenike koji će me nadahnuto nazvati komunističkim podoficirom. Ne zanima me besplodno ideološko palamuđenje o našima i njihovima jer imam pametnija posla.

Ja moram živjeti ovdje i uistinu me iskreno zabrinjava samo da mi na dijete ne padne plafon u školskoj zgradi otprije pola stoljeća. Zašto je ona država mogla brinuti o tome, a ova ne može? Zašto se ne grade bolnice i hidroelektrane? Ili, ako se štogod od javnog interesa i krene graditi, zašto je tako traljavo i sporo da predsjednici i premijeri svake četiri godine presijecaju vrpce na novih pet kilometara asfalta?

I zašto je, naposljetku, danas sve između četiri i četrdeset puta skuplje? Kako je Većeslav Holjevac prije šezdeset godina mogao biti pošten čovjek, i drug i gospodin, i komunist i Hrvat, a danas nema nikoga boljega od kokošara poput Božidara Kalmete i njegovih pomoćnika i savjetnika, koji su reketarili građevinare i po vikendicama, uz kotlovinu i graševinu, dijelili pljačkaški plijen?

Kako smo, u najkraćemu, postali takva bijedna, bezdušna i gramziva stoka? To nije nikakva teorija zavjere, to je planski provedena zavjera s ciljem nazadka građana i njihovih života, i to danas traje.
 
 
(Ante tomić, kolumnist/uredio: nsp)