Okružnica puna netočnih informacija o Codex Alimentariusu kruži internetom i poziva na paniku zbog navodne globalne zavjere moćnih ljudi protiv naroda. Sustav standardiziranja kvalitete i karakteristika prehrambenih proizvoda netko nedovoljno informiran, u paničnom tonu, proglašava genocidnim, što potkrepljuje podatkom o pojavi pakiranja hrenovki u srbijanskim trgovinama sa znakom piramide, a izgleda trokutom.

Autor i njegovi istomišljenici prestravili bi se da znaju da Hrvatska u Codexu Alimentariusu sudjeluje još od 1994. godine i da su domaći prehrambeni standardi usklađeni sa zahtjevima te komisije pod okriljem Ujedinjenih naroda

Predočili smo dopis mr. sc. Teji Havranek, stručnjakinji za Codex Alimentarius u Hrvatskom zavodu za norme, koja pojašnjava što predstavlja znak na pakiranju hrenovki u Srbiji. ‘Znak za koji se tvrdi da je znak CAC-a zapravo je znak certifikacijske kuće TUV, a znak za koji se tvrdi da je piramida zapravo više sliči na trokut. Taj znak znači da je certifikacijska kuća TUV izdala certifikat firmi Matijević da ona ima uveden HACCP sustav po dokumentu Codexa Alimentariusa.

Skraćenica HACCP je oznaka za sustav analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka. Taj se sustav ne može uvesti bez osnovnih higijenskih mjera’, objasnila je Havranek za tportal.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori kažu da je hrvatsko prehrambeno zakonodavstvo već gotovo u svim područjima usklađeno s europskim propisima. Bitno je, a i primarni cilj za prehrambenu industriju prije ulaska u EU, usuglasiti poslovanje s legislativom unije’, kaže Tena Đaković iz HGK.

‘Primjena Codexa Alimentariusa nije obavezna za proizvođače, već predstavlja samo smjernice koje najčešće služe za izradu propisa’, istakla je Đaković.

Konkretno, jedan od brojnih standarda odnosi se na med. U Hrvatskom pčelarskom savezu usporedili su zahtjeve Codexa Alimentariusa s hrvatskim Pravilnikom o medu i vidjeli da su odredbe identične. ‘Zna se točno što je med i od čega se sastoji, a Hrvatska je to propisala Pravilnikom o medu, koji je jednak standardu Codexa Alimentariusa’, kaže Kranjec.

Dr. sc. Ljiljana Primorac, profesorica s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku, naglašava da Codex Alimentarius nije jedan propis, već ga čine tisuće dokumenata, odnosno normi. Dio ih je općih, koji se mogu primijeniti na sve namirnice pa reguliraju označavanje, higijenske zahtjeve, ostatke pesticida, veterinarske lijekove, aditive, kontaminante i slično. Dio se primjenjuje samo na određene namirnice poput mlijeka i mliječnih proizvoda, žitarica i tako dalje.

‘Danas Komisija Codexa Alimentariusa ima 185 država članica i EU. Codexovi dokumenti su baza sporazuma WTO, referentna točka u međunarodnoj trgovini hranom, obaveza za potpisnice sporazuma. Norme Codexa Alimentariusa primjenjivale su se i u bivšoj državi, koja je od osnutka bila članica Codexa. Vezano za trenutačno stanje, naše je zakonodavstvo usklađeno sa zakonodavstvom EU-a i komunikacija vezana za usvajanje standarda se odvija preko tijela EU-a’, rekla je profesorica Primorac.

Norme i ostali dokumenti Codexa Alimentariusa, poput zapisnika sa sjednica radnih grupa, javni su. Komisija Codexa Alimentariusa (CAC) ima sjedište u Rimu, a osnovale su je 1961. godine zajednički FAO, Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a i WHO, Svjetska zdravstvena organizacija, s ciljem da se kroz znanstveno bazirane i opće prihvaćene norme olakša međunarodna trgovina hranom uz istovremenu zaštitu zdravlja i interesa potrošača.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tportal.hr, youtube.com/uredio: nsp)

U četiri mjeseca građani prodali DEVET tona zlata. Razlozi su jasni. Zlata lani izvezeno za 33,6 milijuna eura, 142 puta više nego što je uvezeno

Zlatna groznica trese Hrvatsku. Iako nisu otkriveni zlatni rudnici, zlato se prodaje na svakom koraku. O razmjerima trgovine, ali i krize u koju Hrvatska sve dublje tone zorno svjedoči i slijedeći prizor viđen jednog subotnjeg poslijepodnevna u jednoj Konzumovoj trgovini gdje se više prodavalo, nego kupovalo. U kutu te trgovine na omanjem pultu otkupljuje se zlato i u redu je čekalo šestero ljudi. Nekoliko metra dalje otkupljuju plastične boce i tamo je u redu čekalo šestero nesretnika. U redu na blagajni s kupljenom robom izbrojano je samo troje kupaca.

[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=tema-dana-radio-101-prodaja-zlata.xml]

Ako ste još indiskretni pa zavirite na pult sa zlatom i vidite što se prodaje tek ćete tada vidjeti razmjere katastrofe u koju ova zemlja i njeni građani, sve brže, tonu. Uglavnom je tu riječ o ogrlicama, naušnicama, satovima, prstenju i pokojem zlatnom zubu. Oni postižu najbolju cijenu jer otkupljivače zanima samo težina i količina karata, a zubno zlato je u pravilu 24-karatno. Sve će to na kraju kao u doba holokausta, ali i neposredno nakon drugog svjetskog rata, biti pretopljeno u obične zlatne poluge u kojima nitko neće prepoznati ni satove ni prstenje, ni ogrlice ni naušnice. I ništa u tim bezličnim zlatnim polugama neće podsjećati na sate i sate uloženog truda koji su u cijeni tog pretopljenog nakita zavisno od kvalitete i ljepote ponekad i višestruko nadmašivali cijenu same sirovine.

Zlato se najvećim dijelom izvozi u Austriju pa je upravo zbog toga hrvatski izvoz u tu zemlju u prva tri mjeseca porastao 34,7 posto što je čak 14 puta više nego u istom razdoblju prošle godine.  Pojedine tvrtke koje se bave otkupom zlata imaju i po trista otkupnih mjesta, a prihodi su im prošle u odnosu na 2010. godinu narasli 254 posto.
 
[highlight color="yellow"] ZLATO se u Hrvatsku zbog velikih poreza koji u zbiru iznose preko 60% gotovo ne isplati uvoziti. [/highlight] Zbog istih razloga ne isplati se ni njegova prerada, odnosno pretvaranje u investicijsko zlato ili nakit. Zato s izvozom nema problema. Na izvezeno zlato ne plaća se nikakav porez.
 
[highlight color="yellow"] Da li se u ovom trenutku isplati prodavati zlato? [/highlight]

Ako je vjerovati analitičarima to je pogrešan poslovni potez jer će cijene u ovoj godini od trenutačnih 1.590 narasti na 2.000 dolara, a do 2014. na čak 2.300 dolara za uncu. No, onima koji ga prodaju ove optimističke prognoze ne znače mnogo. Oni zlato prodaju kako bi preživjeli od danas do sutra.

RAZGRANALO SE TRŽIŠTE OTKUPA ZLATA

Razgrananost tržišta lom zlata posljednjih godina jest i nije posljedica krize.

„Unazad nekoliko godina su se razgranali poslovi otkupa nakita odnosno zlata što nije ništa neuobičajno. U razvijenim zemljama to sekundarno tržište zlata, nakita postoji naravno. Ovdje se očito radi o tome da kućanstva nakit prodaju kako bi preživjela. radi se vrlo vjerojatno o jednom ptocesu koji nas vodi u suprotnom smjeru od onog u kojem bismo željeli, a to je siromaštvo. dakle to je sigurno znak da kućanstva osiromašuju i moraju prodavati svoje rezerve, svoju štednju koja je u obliku nakita“, objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny.

Međutim, postoji i jedan paradoks.

„Podaci u novčanoj štednji kućanstava pokazuju rast. Prema tom pokazatelju bi kućanstva morala biti nešto bogatija, nego što su bila lani, barem za 5% ako gledamo taj agregatni ukupni podatak. Kućanstva također raspolažu s velikim nekretninama koje su možda u krizi izgubile vrijednost, ali su još uvijek vrijedne i kojih se nerado odriču tako da ne možemo zapravo govoriti o siromaštvu kućanstava kad to gledamo u nekim globalnim razmjerima. proces prodaje zlata je rezultat vrlo snažnog rasta cijene zlata. Cijena zlata je unazad nekoliko godina praktično upeterostručena pa se to pokazalo kao dobra prilika mnogim kućanstvima da prodaju svoje rezerve i naravno da se onda te rezerve moraju plasirati na međunarodno tržište jer na domaćem potražnje za zlatom nema“, dodaje Novotny.

I tradicija ovdje ima svoj utjecaj. Danas zlato nema tu istu simboliku.

UVOZ I IZVOZ ZLATA

Zlato je roba, objašnjava voditeljica Službe za trgovinu i unutarnje tržište u Ministarstvu gospodarstva Marija Kulaš:

„U 2012.g. unutar Ministarstva gospodarstva izdane su 32 dozvole za izvoz. Odnosile su se na ukupan iznos od oko 347 milijuna eura. Ukupan broj dozvola za uvoz je 6, a vrijednosna količina je 397 tisuća eura.“

Uvoz i izvoz zlata reguliraju se na sljedeći način:

„Zakonom o trgovini odnosno uredbom o određivanju robe koja se izvozi na temelju dozvola. Ta uredba je objavljena i u Narodnim novinama. Za izvoz i uvoz zlata, a temeljem članka 9. Uredbe podnositelj zahtjeva dužan je popuniti svoj zahtjev određenim podacima kao što su naziv i sjedište trgovačkog društva, OIB trgovačkog društva, naziv i sjedište krajnjeg korisnika, trgovački naziv, uključujući i čistoću i dimenzije, količinu i vrijednost robe koja se izvozi odnosno uvozi, jediničnu cijenu robe, tarifnu oznaku, zemlju proizvodnje, naziv i adresu proizvođača, zemlju iz koje se izvozi odnosno uvozi, naziv i adresu tvrtke od koje se uvozi odnosno izvozi kao i rok uvoza odnosno izvoza.“

Raste i uvoz zlata, upozorava voditeljica Centra za poslovne informacije Hrvatske gospodarske komore Lidija Švaljek:

«Prateći statistiku u zadnjih pet, šest godina može se vidjeti da s jedne strane uvoz raste, ali u smislu nakita, draguljarskih predmeta, pozlaćenih ili zlatnih predmeta. Isto tako i izvoz, naručito kada se zna da je cijena zlata porasla, a s druge strane da je pojava gospodarske krize i to je jedno s drugim automatski povezano.»

Porast ureda je velik, ali način registracije ne ide u prilog točnim brojkama:

«Zbog samog načina registriranja trgovačkog društva u Hrvatskoj odnosno obrta obično se uzima jedna glavna djelatnost i sporedne, dodatne djelatnosti. Ako ste vi registrirani da se možete baviti otkupom zlata, ne morate se ići dodatno registrirati ili raditi preregistraciju, možda su neki radili doregistraciju, ali da bi sada mogli reći koliko je točni porast…jer rijetko tko se bavi izričito tom djelatnošću, nego se uz određene djelatnosti ide i na to bavljenje otkupa zlata.»

Teško je računati dobit od izvoza zlata, napominje Švaljek, jer imamo klasično monetarno zlato, zlatne poluge, prah, nakit i sl. Zakon ne kaže ništa o obliku izvoza, kaže Kulaš. Onaj tko se bavi tom djelatnošću dužan je ishoditi minimalne tehničke uvjete, a nadziru se različiti segmenti trgovine, dodaje Švaljek. Tu je nadležan Državni inspektorat.

ZARADE OD PRODAJE ZLATA NEMA?

«Nisam pročitao današnje novine, čuo sam nešto o tome, brojke su stvarno frapirajuće po nekim čak stvarima nemoguće. To izgleda kao da svaki drugi Hrvat ima rudnik zlata u svom dvorištu», plastičan je predsjednik Udruženja obrtnika Grada Zagreba i vlasnik zlatarne «Dijamant» Vlado Crkvenac.

Crkvenac smatra da tu zarade nema jer će cijena zlata ići gore. Cijena je 270kn za 1 gram 24 karatnog zlata.

DRŽAVA NEMA KORISTI

Prodaja zlatnog nakita odavno je pala – bila je to prva žrtva krize, veli Crkvenac. No, nemojmo ovu priču brkati sa zlatarstvom:

“Zlatarstvo je proizvodnja zlatnog nakita itd., a ovo je čista trgovina sirovinom koja se izvaža kao što se izvažaju npr. trupci. Osobno mislim da to nije uredu da je država oslobodila sva ta davanja prema van. Ja se slažem ako imaš izvoz proizvoda oslobodi taj dio, ali da mi tu sječemo naše šume, pretvorimo je u trupce i izvozimo bez ikakvih naknada državi, bez ikakvih profita… Danas, sutra ćemo možda to i s vodom raditi isto tako. Prodavati ju pa nema nitko od toga ništa, ni država ni pojedinci», ili ako hoćemo konkretno, zlatar od otkupljenog lom zlata proizvodi nove predmete, a država ima koristi.”

«U konačnici se plaća na taj novi predmet 30% poreza na luksuz i 25% PDV-a što ukupno iznaša 62,5%. Prema tome, to je nama nelojalna konkurencija iz razloga toga što mi ipak kada nešto kupimo kao takvo preradimo i u završnici na sve to skupa i na taj naš rad i na taj proizvod platimo ovo što sam malo prije spomenuo. Ovo sada što se dešava to će biti kratkog daha, neće to dugo trajati”, zaključio je Crkvenac.

U četiri mjeseca 2012. izvezli smo zlata kao cijele prošle godine. Otkupnih stanica imamo kao na Divljem zapadu. Na preradu zlata u nas plaća se čak 60 posto poreza

Nemamo rudnike, no samo smo u prva četiri mjeseca ove godine izvezli čak 9 tona zlata, gotovo jednako kao cijele lanjske godine u kojoj je, prema podacima HGK, izvoz u vrijednosti od 33,6 milijuna eura bio čak 142 puta veći od ostvarenog uvoza od 234 tisuće eura.

Hrvatski eldorado

Kriza je toliko uzdrmala hrvatsko gospodarstvo da se iz rudnika obiteljskih škrinja vadi gotovo sve što im može pomoći da prežive mjesec i plate najnužnije troškovi. Prema istraživanju GfK, to trenutačno radi najmanje 3% građana pa nije čudno da u eldoradu zvanom Hrvatska u kojemu smo proizvodnju domaćih obrtnika i te kako poskupili proglasivši je luksuzom (a čini 0,3% ukupnog poreza na luksuz), naruku idemo velikim igračima koji, kako tvrdi naš izvor, nisu ništa drugo do domaći političko-ekonomski “drmatori” koji posluju preko tvrtki u inozemstvu.

I to toliko dobro da se, vjerovali ili ne, zahvaljujući zlatu osiromašenih Hrvata, u prva tri mjeseca ove godine izvoz u Austriju povećao 34,7%, 14 puta više nego u 2011. s obzirom na to da je ona glavno izvozno tržište za tu plemenitu kovinu iz RH.

Otkupnih stanica za zlato imamo tako vjerojatno i više nego što ih je bilo u vrijeme zlatne groznice na američkom Divljem zapadu. Samo Auro Domus d.o.o. ima više od 300 otkupnih ureda i 380 zaposlenih u Hrvatskoj i lani je na otkupu lomljenog zlata, zlatnika, medalja, zubnog zlata i zlatnih zubi, satova, nakita… čak i vjenčanog prstenja, zaradio 141 milijun kuna. Klijente plaćaju kešom. Nije im problem otkupiti ni pet kilograma odjednom, hvalio se nedavno suvlasnik Auro Domusa 26-godišnji Kristijan Kopić ističući kako im konkurencija nisu zlatarnice koliko oni koji u nas otkupljuju zlato na crno i ne plaćaju poreze ni druga davanja državi.

Gold Partner, kojega je otkup zlata doveo među 20 top kompanija u 2011. u RH po rastu prihoda, lani je ostvario 180 mil. kuna, čak 254% više u odnosu na 2010. Većinu otkupljenog zlata u neto vrijednosti od 140,8 mil. kuna su izvezli, a da se taj posao isplati – pa makar mu u nas predviđali kratkoročan višeznamenkasti rast – govori i činjenica da i Gold Partner i konkurentski mu Auro Domus imaju najveći mogući bonitet i nikad nisu bili u blokadi te, naravno, posluju s neto dobiti.

Sven Sambunjak, vlasnik portala Srebrozlato.com, kaže kako je tržište zlata u nas katastrofalno postavljeno, gore nego u najnerazvijenijim zemljama Afrike.

Prsten 35 posto skuplji

Tvrtke poput Auro Domusa u nas se osnivaju samo zato da bi otkupljeno zlato izvezle u inozemstvo jer je legislativa takva da se na njega ne plaća porez, dok svaka njegova daljnja prerada i pretvaranje u investicijsko zlato ili nakit u RH podliježe visokim porezima, objašnjava on. Pojedinac koji želi uvesti investicijske zlatne poluge i kovanice u RH dužan je pri uvozu platiti 25% PDV-a, 5% carine i 30% poreza na luksuzne proizvode, ukupno 60%, pa hrvatski građani zlato najčešće kupuju u Sloveniji, a poluge švercaju ili čuvaju u inozemnim sefovima. Zbog svega toga domaći proizvođači nakita prolaze kalvariju i masa ih završava u sivoj ekonomiji, doznajemo od Viktora Križeka, suvlasnika poznatih zlatarnica Križek, koji se žali da je zbog nakaradnih poreza prsten u RH čak 35% skuplji od onog u Sloveniji.

Kriza u kojoj se zlato nametnulo kao sigurna oaza za imovinu u ovoj će godini zlato pogurati s trenutačnih 1590 na 2000 USD po unci, a do 2014. i na 2300 USD, prognoze su Erste Groupa.
 

 
izvor: radio101.hr, vecernji.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9821"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]