Očajnički djeleći svoju priču, majka djeteta iz države Teksas govori o traumatskim ozljedama njezine kćerkica zadobivenim nakon što su joj ubrizgali ukupno osam doza cjepiva

Oko mjesec dana nakon što je dojenče dobilo kombinirano cjepivo za DTa/Hib/IPV (5-u-1 kombinirano), hepatitis B, Prevnar 13, oralno cjepivo rotavirusa, pati od nekoliko većih ozljeda i raste nezadovoljavajuće dobro, piše Naturalnews.

Prije tog kobnog šestomjesečnog cijepljenja, Cerenity je bila zdrava beba s normalnim fizičkim i kognitivnim razvojem. No, nakon primitka doza osam cjepiva, ona je postala nervozna i letargična, rekla je njezina majka July Garza. Mjesec dana kasnije, zdravlje djeteta je krenulo po zlu.

U potrazi za odgovorim osobama

Cerenity odjednom postala neaktivna, i psihički i fizički. Ona nije mogla držati glavu gore ili premjestiti svoje ruke, i činilo se da pokazuje simptome moždanog udara.

Dijete je hitno prevezeno u hitnu pomoć bolnice u Houstonu, Teksasu, gdje je prošla pregled CT i MRI. Doktor doduše nije imao odgovore za obitelj Garza i poslao ih je kući, i preporučio pedijatra. Izbezumljeni i uplašeni, nevoljko su poslušali.

“Bio sam se toliko prepala da će je čak i uspavati”, napisala je gospođu Garze u pripovijesti objavljenoj na portalu VacTruth.

“Poslani smo kući da paraliziranim djetetom”. Do sljedećeg jutra, Cerenity nije mogla sjediti i pojavila se oduzetost u nekoliko dijelova njezinog tijela, što je izazvalo da njezina obitelj preskoči pedijatra i ode hitno u Dječju Memorial Hermann bolnicu u centru Houstona, gdje je dijete smješteno u jedinicu intenzivnog liječenja.

Liječnička ekipa je čak optužila majku Garzas prije pozivanja udruge za zaštitu djece, optužujući ju da je bacila svoje dijte na pod. Tužitelji su kraju odustali od optužbe i ispričali se obitelji.

No, gospođi Garzas su rekli da je njihova kći nikada neće moći hodati, pa čak i ponovno puzati. Samo mjesec dana nakon redovitog šestomjesečnog cijepljenja, Cerenity je bila na aparatu za disanje.

“Nisam se mogao nositi stim. Bilo je strašno. Imala je umjetno disanje 8 dana i bila je na steroidima. .. krvarila je u mozgu, završila paralizirana i dobila poprečni mijelitis, dijagnozu bolesti leđne moždine”, rekla je gospođa Garza.

Poprečni mijelitis je neurološki poremećaj uzrokovan upalom leđne moždine i može biti uzrokovan nekim cjepivima (uključujući cjepiva za kozice i bjesnoću), u skladu s Nacionalnim institutom za neurološke poremećaje.

“Mi smo bili maltretirani zbog cijepljenja”

Obitelj je popustila cijepljenju kada je bila ugrožen pristup zdravstvenoj skrbi male Cerenity.

Liječnik je obećao da će ublažiti njihovu zabrinutost dajući djetetu dva do tri cjepiva na vrijeme. Cerenityovo zdravlje se pogoršalo nakon drugog kruga imunizacije koje je dobila u listopadu 2015.

Pet mjeseci kasnije gospođa Garza je saznala da ih je liječnik lagao i bez njihova znanja ponovno ubrizgao u malu Cerenity 5-u-1 kombinirano cjepivo vakcinom, DTaP-Hep B- IPV i Hib cjepivo.

“Nisam imala pojma da joj je dao doze 6 cjepiva sve do nedavno. Bila sam ljuta i šokirana!” rekla je gospođa Garza.

“Osjećala sam da nas maltretiraju i nismo znali svoja prava”, kazala je.

Unatoč tome što su je liječnici odvaraćali, gospođa Garzas podnijela i osvojila izuzeće za cijepljenje svoje kćeri, sada ima tri godine.

Cerenity može hodati, ali još uvijek ima brojne zdravstvene komplikacije, uključujući kronične glavobolje, razdražljivost, teško oštećen vid, govor, poteškoće u komunikaciji i probleme u ponašanju.

Svako jutro se probudi od boli i plače, kaže gospođa Garza, dodajući da su bili prisiljeni vratiti Cerenity natrag u pelene zbog problema s crijevima.

“Želim da priču moje bebe čuju svi, tako da drugi neće napraviti istu grešku kao i ja. Voljela bih da mogu ići natrag u vremenu i nikada ne bi dopustila cijepljenje. Kao da sam joj uzela šanse za normalan život”, kaže gospođa Garza.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Ruski znanstvenici su otkrili revolucionarni lijek koji će moći izliječiti rak, AIDS, hepatitis i tuberkulozu. Tajna je u modifikaciji stanica našeg imunološkog sustava

Znanstvenici iz ruskog grada Novosibirska otkrili su nove učinkovite načine borbe protiv raka i infektivnih bolesti, uključujući sidu i tuberkulozu.

Liječnici su modificirali dendritske stanice, koje su dio imunološkog sustava.

Direktor Naučnoistraživačkog instituta za fundamentalnu i kliničku imunologiju, Vladimir Kozlov, kaže da je loše funkcioniranje imuniteta jedan od razloga obolijevanja od AIDS-a, hepatitisa B i tuberkuloze.

Ruski znanstvenici su uspjeli napraviti cjepivo na bazi dentritskih stanica. Tijekom laboratorijskih istraživanja utvrđeno je da se modificirane stanice suprotstavljaju tumorima šest puta aktivnije od “običnih” stanica.

Cjepivo je prošlo klinička ispitivanja – oboljeli od raka dojke i jajnika primali su lijek tijekom i nakon kemoterapije. Kod njih nisu zabilježeni neželjni učinci, a osim toga, pacijenti se nisu obratili liječnicima zbog recidiva tumora.

Novi lijek je učinkovit i protiv hepatitisa B. Znanstvenici smatraju da je najveća prednost cjepiva njena “preciznost”. Naime, ona utječe samo na inficirane stanice i ne šteti zdravim tijelima.

U ovom institutu ističu da bi, prije svega, trebali kupiti odgovarajuću medicinsku opremu i promijeniti zakonodavstvo u sferi zdravstvene zaštite, kako bi novi lijek dobili svi oni kojima je on neophodan.
 
(Telegraf.rs/uredio:NSP)

GAY I BISEKSUALCI SAMO POD UVJETOM DA GODINU DANA NISU IMALI ISTOSPOLNI SPOLNI ODNOS

Američka vlast je dozvolila – poslije zabrane koja je bila na snazi ​​pune 32 godine – homoseksualcima da budu davatelji krvi.

Rampu je podigla Federalna uprava za kontrolu kvalitete hrane i lijekove (FDA). Međutim, zamijenila je zabranu nizom ograničenja.

Glavni uvjet glasi: gejevi i bisesksualci mogu biti davatelji krvi pod uvjetom da spolne odnose s istospolnim partnerima nisu imali godinu dana.

Zadržavanje ograničenja, izvršni povjerenik FDA Stefan Ostrof objasnio je riječima: “FDA ima dužnost osigurati visoku razinu sigurnosti krvi za ljude kojima je potrebna”.

Udruženje National Gay Blood Drive podržalo je odluku FDA, ali inzistira da se rizici koji mogu dolaziti od gay-donora “ocjenjuju individualno”.

Dosad je gejevima bilo zabranjeno da daju krv zbog povećanog rizika te kategorije muškaraca da su zaraženi virusom side i nekim vrstama hepatitisa (V) koji se prenose preko krvi.

Mnoge zemlje i dalje drže punu zabranu muškarcima koji imaju ili su imali istospolne seksualne odnose da daju krv ili da budu donori tkiva ili organa. Ista ograničenja u tim zemljama vrijede i za žene koje su imale ili imaju seksualne odnose sa takvim muškarcima.

Gayevi već mogu biti davatelji krvi u Francuskoj, Australiji, Japanu i Velikoj Britaniji.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti

Onaj tko se izdaje za doktora, pa makar i “narodnog” – ma što da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti novac, dati lijek i staviti točku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu.

Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja.

Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću …

U vrijeme kad fitoterapija i nije bila popularna grana alternativne medicine, barem ne kao danas, Asim Kljun, koji danas slovi za “tata-matu” kad je u pitanju jetra i sva njezine bolesti, u lučkom gradiću Bar, u samom središtu čaršije, imao je biljnu apoteku “Imela”. Od tadašnje države Jugoslavije, papire, dozvole i sve što mu je trebalo za pokretanje jedne takve apoteke, dobio je na svoj osamnaesti rođendan. Da liječi druge, tada mu, na pamet padalo nije. Malobrojnim posjetiteljima nudio je samo ono što su tražili od njega, kutiju uvinog čaja, paketić osušenog nevena, gaveza …

Vremenom, zapazio je da se uvijek jedni te isti ljudi vraćaju po još čaja. Kao da im onaj prethodni nije pomagao. Ipak, poznavao je moć bilja. Naposljetku, njegova je majka Ćamka je od žutice, ciroze i hepatitisa na stotine ljudi izliječila, a u Drugom svjetskom ratu, iako je skoro bila nepismena, uprava bolnice u Užicama nudila joj je status liječnika samo da se preseli u bolnicu, kuha “svoje” čajeve i spriječi epidemiju žutice.

Sve to i Asim je znao, ali da on liječi druge, odgovara za nečiji život – toga se pribojavao. Ipak, u razgovoru s posjetiteljima svoje male apoteke, uvidio je koliko je bitna receptura i dosljedno pridržavanje uputa. Od običnog prodavača čajeva, ubrzo se pretvorio u narodnog liječnika i sa sve većom sigurnošću, dijelio savjete, preporučivao količinu i vrstu čaja.

Pogreške nijedne nije bilo, svi su bili izliječeni, pa više ni mušterija nije bilo. Kraj tog poglavlja završio se tako što je Asim stavio lokot na apoteku, zaposlio se kao glavni kuhar na prekooceanskom brodu i otisnuo u svijet. No, pored odličnih kulinarskih sposobnosti, na površinu bi svakodnevno isplivalo njegovo znanje o ljudskom zdravlju, pa je ubrzo kutlaču okačio o klin i posvetio se onome za što je i rođen, za što ima prirodnog dara – pomaganje drugima da svoje psihofizičke sposobnosti i zdravlje – drže na maksimumu.

Malo je poznato da vi, u šestom desetljeću života, nikad niste bili bolesni, čak ni od gripe. Primjenjujete li i na sebi vlastite recepture?

- Vjerujem da su i dobri geni naslijeđeni, ali da, kad pripremam drugima čajeve obavezno kušam od svakoga pomalo. To me drži budnim danima i noćima, nekad čitavih sedam dana u kontinuitetu. Poznanici me zovu čovjek-stroj. Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti. Da, to je od čajeva, na jak imunitet neće nikakva bolest.

Jedno vrijeme, bili ste u žiži medijskih interesiranja, domaćih i svjetskih. Pamela Anderson, Oprah Winfrey i Vladimir Putin samo su neka od imena koja su mediji dovodili u vezu s vama. Što je na kraju bilo s njima?

- Koliko znam, još su živi i zdravi. Šalim se malo. Sa njima sam uvijek komunicirao putem posrednika i nekih svojih poslovnih suradnika i menadžera koji su se pokazali nespremnim odgovoriti potražnji tržišta, a i svoj su džep stavljali na prvo mjesto. Danas se više ne zovu mojim suradnicima jer što su mogli zabrljati – zabrljali su. Idemo ispočetka.

Je li to razlog skoro trogodišnjem odsustvovanju iz medija?

- Nije. Radio sam sve vrijeme, samo u nešto manjem obimu. Na telefonu sam znao sate provesti, dok se baterija ne potroši. Sjeo bih da doručkujem uz izlazak sunca, a znao sam dočekati i zalazak i mrklu noć a da nisam mrvu uspio staviti u usta.

Propustio sam odrastanje unuka, godišnje odmore, ženidbu sina, godišnjicu školske mature i braka, druženje s prijateljima i rodbinom. Zapostavio sam sebe u potpunosti. Život na kotačima dosadi, a razgovor s ljudima izmori. Trebalo mi je pauza, ali sam uvidio da je, u stvari, nisam ni imao. Ljudi su opet nalazili način da stupe u kontakt sa mnom, dobra preporuka u vidu ljudske riječi znači više od reklame na najvećem bilbordu u New Yorku.

Koliko je teško odgovoriti zahtjevu bolesnika, budući da je potražnja upravo za Vašim čajevima enormna?

- Mislim da je bitnije staviti naglasak na odgovornost. Što ako bolestan čovjek uzme od mene terapiju za cirozu jetre i usred terapije dobije, recimo, srčani udar koji nikakve veze nema s mojom terapijom? Hoće li mene netko možda kriviti za smrt? Pitati se jesam li ja tome pridonio? Reći ću to ovako, moje terapije nisu jeftine, ne prodajem čarobni prah u kutijicama od 20 maraka i ne dajem lažnu nadu.

Samim tim posao ne završavam na vratima. Onaj tko se izdaje za doktora, pa makar i “narodnog” – ma što da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti pare, dati lijek i staviti točku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu. Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja.

Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajaće. Uostalom, liječim ozbiljne bolesti, za koje medicina nema lijeka. Onog dana kada se pojavi pacijent kome je oficijelna medicina uz pomoć bilo čega uspjela regenerirati cirotičnu jetru ili odstraniti virus hepatitisa iz krvi, ja ću opet zakatančiti posao i odjedriti u ljepše krajeve.

A AIDS?

- Slična je to bolest hepatitisu, umnogome. Na sličan način se dobiva, ima iste simptome, samo je opasnija i brže nagriza organizam. Prije 3-4 godine imao sam eksperimentalnih 6 izliječenih pacijenata. Danas ih ima puno više. Svi su imali i sidu i hepatitis. Pili su čaj za hepatitis, samo u jačoj koncentraciji i većim dozama. Svi su i danas živi i zdravi i ja bih volio, ne radi mene, nego radi drugih s istovjetnim dijagnozama, da napuste veo tajnovitosti i da u javnost izađu s nalazima prije i poslije moje terapije.

Za kraj, pitanje, je li istina da vaš čajeve pije i engleska kraljica Elizabeta. Koju bolest ona ima?

- Koliko znam, nema nikakvu bolest. Preko novinarke iz jednog sarajevskog dnevnog lista, koja je opet prijateljica s novinarkom “The Independent”, ostvaren je kontakt. Novinarki iz Sarajeva spasio sam život djeteta, pa je ona izvrstan glasnogovornik i reklama mom radu. Kako sam obaviješten, moje čajeve pije preventive radi, radi osvježenja organizma. Ako je tako, drago mi je.

Čajevi su rađeni po recepturi koju nikad nikome nisam otkrio, nijednoj farmaceutskoj kući, a nuđeni su mi višemilijunski iznosi da prodam recept. Sve se bojim da bi itko od toga napravio nešto korisno za narod ili za djecu zaraženu hepatitisom u Africi. U “njihovoj” proizvodnji lijek bi koštao nekoliko stotina tisuća eura, koliko i sad košta liječenje interferonom ili transplantacija jetre – od čega pacijent nema nikakvu korist, osim nade.

Tijekom nekoliko minulih godina, Aura.ba je objavila mnoštvo zanimljivih, istinitih i potresnih priča koje su svjedočile ljekovitosti Asimovih terapija. Pisali su tako o boksačkom asu Salki Zildžiću. Asimove čajeve koristio je za anemiju. Djevojčica Naida iz Slavinovića kod Tuzle izbjegla je transplantaciju jetre. Asimu čajevi izliječili su joj cirozu i autoimuni hepatitis. Selim Džafić iz Sarajeva ASIMOV terapijom u trajanju od 45 dana izliječio je hepatitis B i cirozu jetre.

Dragan Mardžonović iz Crne Gore riješio se kronične bronhijalne astme, a Rešad Kovač iz Goražda hepatitisa C. Aldenu Muminoviću, sarajevskom pčelaru, terapije su izliječile bolesna pluća, kao i Hashimu Kadriću, Sarajliji koji je od rođenja imao astmu. Fatima Šero s našim je čitateljima svojevremeno podijelila iskustvo s nestankom ciste veličine jajeta, a Nalo Hajrudin o pobjedi hepatitisa C, kao i Ifeta Kovačević iz Kragujevca. Rasema Imamović iz Sarajeva spas za dugogodišnje probleme također je našla u Asimovim terapijama.

Majda Beširević iz sarajevskog naselja Dolac Malta čak je u nekoliko TV emisija govorila o cirozi i hepatitisu kojeg je izliječila s 45-dnevnom Asimovom terapijom. Bejkrija Mile Mišura iz Njemačke izliječio je rak gušterače i tumor na glavi.
 
(aura.ba/uredio:nsp)

Ricinusovo ulje je jeftin, ali nažalost ne toliko popularan lijek koliko bi trebao biti

Ovaj prirodni lijek ima mnoštvo pozitivnih efekata na zdravlje, a njegove primjene su neograničene. Holistička medicina često je preporučuje ricinusovo ulje za tretiranje bolesti koje su uglavnom otporne na tradicionalne terapije.

Doktor William McGray je detaljno opisao uspjeh u liječenju različitih tegoba sa ricinusovim uljem:

1. Alergije nestaju ako popijete pet kapi ricinusovog ulja svakog jutra.

2. Rane, posjekotine i masnice brzo zacjeljuju kada se mažu ricinusovim uljem.

3. Masiranje trbuha sa ricinusovim uljem zadnja dva mjeseca trudnoće sprječava strije.

4. Ozlijeđeni zglob brzo zacjeljuje ako ga umotate u oblog od ricinusovog ulja i ostavite preko noći.

5. Primjećeno je značajno smanjenje gubitka sluha kapanjem ricinusovog ulja u uho.

6. Kataraktu možete izliječiti kapanjem jedne kapi ulja u oko prije spavanja svake večeri.

7. Primjećen je nestanak pilonidalne ciste primjenom obloga od ricinusovog ulja.

8. Smeđe pjege se mogu izbijeliti mješavinom ricinusovog ulja i sode bikarbone.

9. Olakšajte ozbiljne očne alergije utrljavanjem ricinusovog ulja u kapke prije spavanja.

10. Smanjite bol u donjem dijelu leđa primjenom obloga od ricinusovog ulja jednom tjedno.

11. Olakšajte kronični proljev primjenom obloga na području trbuha.

12. Dnevnom primjenom obloga na vratu tijkom tri mjeseca možete ukloniti čvoriće na glasnim žicama i kroničnu promuklost.

13. Primjećen je kompletan nestanak tinitusa oralnim uzimanjem 6-8 kapi ricinusovog ulja dnevno tokom četiri tjedna.

14. Hiperaktivnost se može liječiti primjenom obloga od ricinusovog ulja na području trbuha.

15. Bradavice nestaju nakon četverotjednog mazanja ricinusovim uljem.

16. Naslage kalcija na tabanima nestaju kod svakodnevne masaže ricinusovim uljem.

17. Primećen je nestanak raka kože nakon nanošenja ricinusovog ulja i sode bikarbone.

18. Hrkanje prestaje nakon dvotjedne primjene obloga sa ricinusovim uljem na abdomenu.

19. Ubodi pčele brzo zacjeljuju nakon nanošenja ricinusovog ulja.

20. Rast kose možete potaknuti svakodnevnom masažom ricinusovim uljem dvadeset minuta prije šamponiranja.

21. Primjećeno je brzo ozdravljenje od hepatitisa korištenjem obloga od ricinusovog ulja.

22. Gljivice na noktima možete eliminirati svakodnevnom upotrebom obloga na oboljelim mjestima.

23. Korištenjem općih obloga, može se liječiti alkoholizam.

24. Redovnom vanjskom primjenom ulja mogu se ukloniti madeži.

25. Primećeno je poboljšanje zdravstvenog stanja kod terminalne faze karcinoma korištenjem obloga sa ricinusovim uljem.

Oblog od ricinusovog ulja

Zbog snažnog djelovanja na cirkulaciju ricinusovo ulje se često koristi u oblozima. Sve što vam je potrebno je hladno prešano ricinusovo ulje, čista gaza, plastična folija, termofor ili boca tople vode i ručnik. Prije i poslije upotrebe obloga kožu očistite otopinom sode bikarbone.

Zagrijanim uljem natopite gazu i stavite na kritično mjesto, prekrijte ga folijom, zatim stavite termofor, omotajte ručnikom i držite minimalno sat vremena. Tijekom ovog vremena opuštajte se i mirujte.

Oblog možete primenjivati 40 dana. Prije svake upotrebe dodajte dovoljno ulja. Oblog uvek ugrijte pre upotrebe. Promjeni li ulje boju ili miris, napravite novi oblog.

 
(narodnamediciina.blogspot.ba/uredio:nsp)

Kapitalizam uči da su važni samo pojedinci, da svaka osoba mora sama da se bori za sebe, da je cilj biti samo jedan pobjednik koji dobiva sve i koji nema nikakvu odgovornost prema ostalima

Za kapitalistu sve predstavlja potencijalno tržište. Obrazovanje, zdravstvo, čak i pravo na vodu. Međutim, uz svaki neuspjeh tržišta postaje sve jasnije da se osnovna ljudska prava ne mogu kupovati i prodavati poput automobila i mobitela, piše commondreams.org

Težnja za profitom, kada su esencijalne potrebe dio proizvoda, znači da neće svi biti u mogućnosti platiti cijenu. Nekima će biti odbijene one bitne potrebe.

Globalni neuspjeh

Kapitalizam ne uspijeva kontrolira globalnu nejednakost. Za svaki dolar koji je 1% najbogatijih posjedovao u 2011. godini, sada posjeduje 1,27 dolara. Najbogatiji posjeduju skoro polovicu svjetskog bogatstva. Samo njih 70 posjeduje onoliko koliko posjeduju 3,5 milijarde ljudi.

Kapitalizam nije uspijevao niti je želio da kontrolira “utrku do dna” koju je uzrokovala “slobodna trgovina”, dok poslovi za srednju klasu dospijevaju u države s niskim plaćama.

Niti je apitalizam također uspijevao kontrolirati globalnu degradaciju ekologije, uz trilione subvencija koje idu zagađivačima koji ne plaćaju porez i korporacijama koje ignoriraju svaku društvenu odgovornost tražeći načine da zarade od globalnog zagrijavanja.

Neuspjeh u otvaranju poslova

Sa ili bez globalizacije, poslovi srednje klase nestaju, a tu spadaju čak i poslovi iz područja financijske analize, medicinske dijagnoze, pravne pomoći i novinarstva. Za to je kriva umjetna inteligencija. Milijuni ljudi su nekada imali ulogu u proizvodnji i imali koristi od toga, dok sada korist ima samo elita.

Navodi se da je nezaposlenost smanjena, ali to se samo tako čini zbog poslova s ​​kraćim radnim vremenom. Sve češće se javljaju tehnološki viškovi u vojsci i tehnologiji. Dovoljan primjer je da prava nezaposlenost u SAD iznosi 23%, što je slično nezaposlenosti iz razdoblja Velike depresije.

Neuspjeh zdravstvenog sustava

Kapitalistički motivi stvaranja profita omogućuju da se tableta protiv hepatitisa, koja u Egiptu košta 10 dolara, prodaje u SAD za 1.000 dolara i da troškovi testiranja krvi znatno variraju u različitim bolnicama u Kaliforniji.

Za ove slučajeve je kriva zlouporaba patenata. Farmaceutske tvrtke mogu neznatno doraditi neki lijek da bi napravili “sasvim novi” lijek s novim patentom.

Druga zdravstvena prijevara koja pogađa većinu nas je voda u boci. Isto to se radi i sa vodom za piće. Svaka flaširana voda je u stvari filtrirana voda sa nekim “fensi” imenom, čiji proizvođač jamči da je “čista i sigurna” koju naivni građani skupo plaćaju.

Neuspjeh stambenog pitanja

Uslijed slobodne trgovine, smještaj srednje klase je sada u potpunosti u vlasništvu superbogatih. Zbog “nevidljive ruke” slobodnog tržišta, u samo 35 godina ulaganja bogatstva super-bogatih je otišlo sa 15% na gotovo 200% od srednje klase društva.

Neuspjeh obrazovanja

Glavni neuspjeh obrazovanja je u privatizaciji škola s akreditacijama. Uslijed ovih privatnih škola, mnoge škole diljem svijeta se zatvaraju, ostavljajući iza sebe učenike bez adekvatnog obrazovanja i posla.

Ljudi za jednokratnu upotrebu

“Korporativni kapitalisti ne mare za ljudski život”, napisao je Chris Hedges. Patnja grka kako i ostalih amerikanaca u kapitalističkom sustavu postaje beznačajna.

Ljudi postaju beznačajni u uspješnom kapitalističkom sustavu.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Ovo je kao da vam grobari preporučuju kako živjeti duže! Znanstvenici koji su odavno prešli na “tamnu stranu” šire u medijima preporuke za izbjegavanje raka

Stručnjaci za rak u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) objavili su kodeks ponašanja u 12 točaka s ciljem prevencije raka. Doktor Joachim Schuez, koji je i predvodio istraživanje, pojasnio je da se radi o preporukama koje ‘pojedinci mogu primjeniti prilikom promjene ponašanja’, a preporučeni koraci su sljedeći.

KODEKS 12 KORAKA ZA IZBJEGAVANJE RAKA

1) Nemojte pušiti ili konzumirati bilo koji oblik duhana (ljudi su pušili više prije 50 godina, a stopa oboljenja od raka je bila drastično manja)

2) Održavajte dom bez dima cigareta te podržite zabrane pušenja na vašem radnom mjestu

3) Poduzmite korake kako bi vaša tjelesna težina bila zdrava

4) Budite aktivni u svakodnevnom životu i ograničite vrijeme koje provodite sjedeći

5) Održavajte zdravu dijetu: jedite puno cjelovitih žitarica, mahunarki, povrća i voća. Ograničite unos visokokalorične hrane (punomasna hrana i hrana s puno šećera) i izbjegavajte pića s šećerom. Izbjegavajte prerađeno meso; ograničite unos crvenog mesa i hrane s puno soli

6) Ako pijete alkohol bilo koje vrste, ograničite konzumaciju. Apstiniranje od alkohola je dobro za prevenciju raka (poznato je da alkohol ne utječe na stopu oboljenja od raka, a konzumacija alkohola je i u prošlosti bila velika, a stopa oboljenja od raka je bila puno manja)

7) Izbjegavajte izlaganje suncu, a to osobito vrijedi za djecu. Koristite zaštitne kreme i izbjegavajte solarije

8) Na radnom mjestu se zaštitite od supstanci koje uzrokuju rak slijedeći sigurnosne i zdravstvene protokole

9) Doznajte jeste li bili izloženi visokim razinama radona u vlastitom domu. Pronađite način da smanjite izloženost visokim razinama radona

10) Dojenje smanjuje majčinu podložnost razvoju raka

Ako ste u mogućnosti, dojite svoje dijete. Hormonalna terapija povećava rizik za razvijanje određenih tipova raka, stoga ograničite količinu hormonalne terapije

11) Osigurajte cjepljenje za svoju djecu

Hepatitis B (za novorođenčad). Humani papiloma virus (HPV) (za djevojke)

12) Sudjelujte u organiziranim akcijama i programima za prevenciju raka

Rak debelog crijeva (muškarci i žene), rak dojke (žene) – zračenje radijacijom prilikom pregleda, rak grlića maternice (žene)
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Doktor medicine, Aleksandar Soltyšik je jedan od rijetkih liječnika koji još od studija pokazuje zanimanje za druge načine liječenja osim klasičnih metoda, koji konstantno ulaže u svoje znanje i kojem je liječenje zaista životni poziv a ne samo posao koji će odraditi. Njegovu impresivnu biografiju možete pronaći na internetu, a iz ovog razgovora možete saznati što je to biološka medicina te kako izgleda cjeloviti pristup liječenju

Kako bi objasnili što je to biološka medicina?

Dr. Soltyšik: Biološka, odnosno komplementarna medicina je prisutna već nekoliko desetljeća, prvenstveno na tlu njemačkog, ali i engleskog govornog područja. To je pojam koji podrazumijeva primjenu prije svega terapijskih metoda i postupaka koje provodi profesionalac, dakle liječnik koji je za to educiran i kvalificiran. To je jedan segment medicinskog umijeća koje nadopunjuje klasično medicinski pristup. Biološka medicina prvenstveno se bavi aplikacijom inovativnih, biološki i fiziološki komapatibilnim terapijskim pristupima, a što se tiče dijagnostike, postoje biološke dijagnostičke metode, no one nisu široko rasprostranjene niti su sve reproducibilne, što je u medicini bitno, primjerice kada se radi neki test, onda on mora biti pouzdan, osjetljiv i specifičan. Ako to nije, onda ne zadovoljava aktualne medicinske standarde.

Koja bi bila razlika u liječenju metodama biološke medicine u odnosu na klasičnu?

Dr. Soltyšik: Razlika u terapijskom pristupu između biološke i klasične medicine jest baš u kakvoći terapijskog pristupa, dakle u načinu liječenja. Zašto? Zato jer je klasični koncept liječenja najčešće orijentiran na kupiranje simptoma, znači, vrlo često je to simptomatološka terapija, dakako, ne uvijek. Dakle, kod nekog patološkog procesa koji se odvija u organizmu daju se preparati koji taj proces potiskuju, suzbijaju, kako ne bi izazivao daljnje štetne posljedice.

Tipičan primjer za ovo što sam sada naveo su autoimune bolesti, koje se ne liječe, mada kolege to nazivaju liječenjem, no u pravom smislu riječi to nije liječenje, već potiskivanje, odnosno, smirivanje stanja, kako bi stanje, za pacijenta bilo podnošljivije i kako ne bi izazvalo pogoršanje kliničkog statusa pacijenta, no bolest, odnosno proces, i dalje postoji samo je suprimiran. Dokaz gornjoj tvrdnji je činjenica da kada se obustavi supresijska terapija bolest će vrlo vjerojatno ponovno izbiti, osim ako nije ušla u fazu remisije, dakle fazu potpunog smirenja.

Dakle, biološka medicina tretira uzrok, za razliku od klasične?

Dr. Soltyšik: Da ne bi bili isključivi, i u klasičnoj medicini postoji uzročna terapija, na primjer, imate parazitarnu bolest, i dobivate lijek protiv parazita čime ćete iskorijeniti parazite koji su uzrok bolesti. Također, uzročna terapija se koristi i kod bakterijskih ili gljivičnih bolesti, gdje će se primijeniti lijek protiv dotičnih bakterija, ili gljivica. No što zapravo pruža biološki koncept liječenja? On gleda cjelinu, to je integrativni pristup, dakle nema segmentiranja pacijenta. Na primjer, netko tko ima psihološki problem koji je povezan s tjelesnim simptomima, će u slučaju klasičnog medicinskog tretmana biti upućen kod psihijatra za rješavanje psiholoških problema, a ove tjelesne probleme će rješavati netko drugi, nekim drugim metodama.

To segmentiranje, to seciranje “na živo” je za biološku medicinu nepojmljiv i neprihvatljiv pristup. Znači, biološka medicina ili integrativna medicina poima sljedeće: treba učiniti najbolji mogući koncept pristupa liječenju koji, što dublje – to bolje, zahvaća u korijen uzroka bolesti koja je nastala. To potvrđuju i mnogi klasični izvori, dakle medicinska literatura, da je biološka medicina puno djelotvornija naročito kad se radi o kroničnim bolestima, a osim svega u načelu u tom konceptu liječenja ili uopće nema nuspojava ili su ekstremno rijetke. Znači, ona definitivno utječe na poboljšanje kvalitete života pacijenta, utječe na produljenje života i na smanjenje štetnih posljedica koje inače neka bolest donosi sa sobom.

Ponovno ću istaknuti da ni u čemu ne valja biti isključiv, a pogotovo ne u medicini jer ako damo samo neke načelne stavove to sa sobom donosi i potencijalnu opasnost zakidanja pacijenta na cjelokupnoj informaciji i svih onih kojima se informacija prenosi u odnosu na cijelokupnu istinu o nekom medicinskom entitetu i pristupu istom. Recimo, ima situacija kada, primjerice, osoba s dijebetesom mora uzimati klasične lijekove protiv dijabetesa, ako se drugačije ne može kontrolirati ta bolest, mada se postavlja pitanje što je do sada sve poduzeo taj pacijent da pristupi tom svom zdravstvenom problemu sveobuhvatno i temeljito.

Što se još može poduzeti da se njegova razina glukoze u krvi normalizira, odnosno, bolje regulira? Eto, to je razlika u pristupu. Pacijenta treba educirati o promjenama u prehrani, tražiti od njega da se potrudi smanjiti tjelesnu težinu i da ozbiljno pristupi redovitoj tjelovježbi na dnevnoj bazi.

Biološka medicina može kvalitetno nadopuniti klasično liječenje, poboljšati izglede pacijenta da se riješi tegoba ili čak bolesti. Idealna je suradnja klasične i biološke medicine, no izuzetno je važan i nezaobilazan individualan pristup. Zato naglašavam da ne treba biti isključiv, da ne treba naglašavati da je nešto bolje od nečeg drugog, upravo je to problem klasične medicine – isključivost, a to je definitivno krivi pristup. Isključivost je arogancija jer podrazumijeva da samo netko zna sve najbolje, dok drugi ne znaju ništa ili premalo da bi bili kompetentni.

Zato naglašavam cjeloviti pristup, jer su ljudi vrlo složena bića. Imamo u najmanju ruku tri temeljna plana na kojima se patološki proces može odvijati: materijalni, energetski i duševni. Na materijalnom planu to mogu biti funkcionalne smetnje što znači da su pojedine ili niz funkcija u disbalansu ili su čak te funkcije do određenog stupnja oštećene. Ako se ovo stanje produbljuje, kronificira, onda već dobijamo razinu problema na planu oštećenja strukture, a onda ovo stanje može ići sve dalje do faze kad organizam prijeđe prag nakon kojeg povratka u stanje zdravlja više nikako nije moguće.

Iznad svega spomenutog je i duhovni profil pojedinca. Iz svog iskustva mogu reći da je s ljudima koji su suptilniji duhovno, koji su svjesniji, daleko lakše raditi, bolje surađuju, više preuzimaju odgovornost na sebe kako bi riješili svoj problem, a liječnika doživljavaju kao onoga tko bi im mogao pomoći da taj problem riješe. To je skroz drugačiji stav od onoga – doktore, imam problem – riješite ga! Dakle ja ne bih promatrao klasičnu i biološku medicinu kao suprotnost, već kao dvije mogućnosti koje su izuzetno kompatibilne. Ne uvijek, i ne za svakoga, no to je stvar suradnje profesionalnih osoba, odnosno liječnika, u korist zajedničkog pacijenta.

Zašto ste se odlučili nakon vaše izobrazbe za liječnika klasične medicine proširiti svoje znanje i djelovanje i na biološki medicinski pristup?

Dr. Soltyšik: Teško je reći zašto, no oduvijek su me privlačile i druge metode liječenja koje mi nismo učili na fakultetu, i prvo što sam krenuo istraživati je tradicionalna kineska medicina i akupunktura, a paralelno s tim me je zanimala i antropozofska medicina, herbalna medicina, dakle, nekako intuitivno sam osjetio da izvan tog klasičnog promatranja čovjeka i pristupa liječenju bolesti postoje i mnoge druge medicinske prakse tj. iskustvo koje može temeljnu medicinsku naobrazbu kvalitativno obogatiti. Taj klasični pristup me nije zadovoljio, nisam osjećao da mi taj koncept, kao liječniku, može pružiti najbolji mogući način liječenja.

U praksi se neprestano traži da sve efektnije, sve bolje, sve djelotvornije, sve proaktivnije i propulzivnije pomažete ljudima u nevolji. Samo konvencionalni pristup jednostavno ne zadovoljava. Uostalom, pitajte pacijente i pitajte kolege. Pitajte jedne i druge i neka iskreno ocijene status usluge. Zasigurno postoji nezadovoljstvo, frustracija, obostrano! I zato pacijenti idu dalje i traže drugo mišljenje, traže bolji, djelotvorniji i učinkovitiji oblik liječenja koji će zadovoljiti njihovu temeljnu potrebu, potrebu za zdravljem.

Prema ovome što ste ispričali, dobiva se dojam da ste vi bili otvorenijeg uma, za vas liječenje nije bilo samo posao već uistinu životni poziv da pomognete ljudima, jer ste toliko nadograđivali sebe, a to ste radili isključivo zato da možete liječiti ljude, što je danas na žalost, rijetkost.

Dr. Soltyšik: Apsolutno, i treba imati na umu da je mene još za vrijeme studija zanimalo nešto izvan dotičnog koncepta. Mene inače kao osobu smetaju okviri koji su de facto umjetna tvorevina, arteficijelna ograničenja, robovanje konceptima koji definitivno nisu neupitni! Ovo je svemir beskonačnih mogućnosti i smeta me što se zatire kreativnost, to je usmjereno i ciljano zaglupljivanje ljudi, i to nije samo danas, to već dugo traje, i umjesto da oni koji su svjesniji utječu pozitivno na druge ljude da se kreativno otvore, a tu na prvom mjestu smatram one koji na bilo koji način uče druge, poput profesora i učitelja, događa se upravo suprotno. Školovanje, odnosno učenje nije slobodna, dinamična kategorija nego je kondicionirana.

Mislim da neću pretjerati ako kažem da je kompletno školovanje, ne samo kod nas, već u čitavom svijetu, dirigirano. Danas se čak zna da je to školovanje korporativno usmjereno za potrebe korporacija, ja se ježim od toga! To je idiotizam, to nije istinsko, pravo školovanje. Pravo školovanje nije sticanje informacija, sve što se uči danas na fakultetima je informacijsko znanje, a to onda može biti samo temelj, alat, koji će poslužiti za daljnje kreativno i intuitivno produbljivanje znanja i iskustva. Ako je obrnuta situacija onda dolazi do pojave fah idiota koji ništa ne razumiju.

Recimo na medicini postoji hermetizirano učenje u jednom području koje se zove liječništvo ili liječenje koje bi zapravo trebalo biti maksimalno otvoreno. Da se razumijemo, ja sam protiv toga da sve bude liberalno na način da svatko može raditi što želi. Niti slučajno! Ali ako imate samo bazična znanja i niste otišli dalje od toga, niste ih proširili, produbili, kreativno doradili onda nemate nikakve šanse za napredak.

Problem je u mentalitetu klasične medicine, pogotovo kod nas, gdje vlada ekstremna isključivost. Evo jedan tipičan primjer – cijepljenje, razmjerno s činjenicom da u cca 50% zemalja EU taj problem ne postoji. Konkretno – Finska, Danska, Švedska, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija, Njemačka, Estonija, Litva, Cipar, Austrija, sve ove zemlje nemaju niti jedno obvezatno cjepivo! Jesu li oni gluplji od Hrvata? Jesu li hrvatski liječnici javnog zdravstva inteligentnija skupina liječnika od kolega iz zemalja koje sam naveo?

Epidemiološki gledano, te zemlje EU u kojima nema niti jednog obvezatnog cjepiva imaju manju incidenciju zaraznih bolesti u odnosu na Hrvatsku. Onda kada se pojavi neka sudska odluka u vezi cijepljenja, a pojavila se nedavno, mnogi roditelji kažu – moje se dijete neće moći upisati u vrtić, neće se upisati u školu, a zapravo jedini uvjet je taj da dijete pri upisu bude zdravo, ništa drugo, to je jedini uvjet. Ali na Balkanu jednostavno prestaje mogućnost za bilo koju logiku zdravog razuma… Molim Vas, je li vrtić ili škola zdravstvena ustanova? Otkud tim ustanovama pravo da ucjenjuju roditelje i prišivaju im bezobrazno licemjerne opaske da se “ne brinu za zdravlje svoje djece” jer nisu dopustili cijepiti svoju djecu? Dapače, problem već nastaje u rodilištu!

Nitko ne može argumentirano obraniti cijepljenje novorođene djece za hepatitis, kojeg, nota bene, mogu zaraditi tek spolnim odnosom. Unatoč tome, praksa je druga. Nije neumjesno pretpostaviti postojanje sprege zdravstvene politike i pogodovanja proizvođačima cjepiva. Cijepljenje jednostavno ne može biti uvjet upisa u školu ili vrtić jer cijepljenje je preventivna, a ne kurativna mjera i ako je dijete zdravo, makar nije cijepljeno, ono nije hazard za drugu djecu! Osim toga, pravo na izbor temeljem Deklaracije o pravima čovjeka, a Hrvatska je potpisnica te Deklaracije, nema nitko pravo nekoga prisiljavati na nešto, a ako tražimo svoja prava onda moramo jasno deklarirati na temelju čega tražimo svoja prava, a onaj tko ta prava krši treba snositi pravne posljedice.

I da u skladu s načelom cjelovitog prikazivanja tematike, koje sam već spomenuo, kažem još nešto. Cijepljenje protiv zaraznih bolesti je visoko ingeniozna medicinska ideja. Nažalost, ona se nije idejno razvijala u smjeru fiziološkog pristupa imunizaciji protiv zaraznih bolesti, makar kao izvrstan primjer za to postoje registrirani lijekovi koji su baš temeljem velikog broja profesionalno dizajniranih studija pokazali zavidne terapijske efekte imunizacijom antigenima najčešćih uzročnika infekcija uro i respiratornog trakta, već je otišla u smjeru nasilnog načina prezentacije antigena, a to je unošenje antigena ili skupine antigena injektiranjem. Tako je nažalost izvrsno cjepivo, takozvana Salkova vakcina protiv poliomijelitisa zamijenjena injektivnom inačicom. Zašto?

Zbog čega nije nastavljeno cijepljenje oralnim, dakle prirodnim putem? Osim svega moram objasniti srž preventivne medicinske prakse, a tu spadaju i cjepiva. Ona, prevencija, po definiciji ne smije biti hazardna ergo ne smije nositi sa sobom potencijal opasnosti odnosno ugroze zdravlja! Ispunjava li današnji način imunizacije taj temeljni postulat?

Slažem se i moram istaknuti činjenicu da se cijepljenje kod nas provodi zapravo iz straha, jer se navodi da se mora cijepiti kako bi se spriječilo izbijanje zaraznih bolesti dok se istovremeno pokazalo u zemljama gdje je cijepljenje dobrovoljno, ili se bazira na nosodama – prirodnim alternativama cijepljenju, da nema porasta u pojavi zaraznih bolesti, čak suprotno. No da se vratimo na biološku medicinu – kako izgleda tijek liječenja kod bolesnika koji se odluči na liječenje biološkim tretmanom?

Dr. Soltyšik: Moram reći da se ljudi za ovaj način liječenja mahom odlučuju onda kada su isfrustrirani nemogućnošću da u konvencionalnom liječenju nađu kvalitetno rješenje. Ima i pojedinaca koji su svjesniji pa ne žele ići dužim putem. Naravno, opet ne treba biti isključiv jer postoje hitna medicinska stanja koja zahtijevaju konvencionalno liječenje, primjer je hitna medicinska intervencija ili kirurška intervencija.

Dakle, ja se trudim pacijenta pregledati što temeljitije, pregledati dokumentaciju ako je ima, te ako nakon pregleda uvidim da se radi o nerazjašnjenom entitetu, upućujem ga na daljnje pretrage. Ako se vidi da je problem jednostavan i rješiv, onda ga liječim momentalno, dakle, sve je individualno. Liječnik biološke medicine posjeduje mnoga znanja, kako informacijska, tako i iskustvena, za razna područja medicine koja klasični liječnik nema. Znači ima jedan širi opseg znanja i praktičnog iskustva što defitivno premašuje opseg koji posjeduje liječnik klasične medicine, dakako, mislim u praktičnom odnosno terapijskom smislu.

Dakle, ne radi se o nekom obliku kompeticije nego o širem mogućem izboru pristupa liječenju pacijenta. Sažeto: kolegijalna suradnja može dati daleko veće izglede pacijentu nego isključivi, jednostrani pristup problematici.

Postoje li ikakve nuspojave ili štetne posljedice kod prirodnih lijekova koji se koriste kod bioloških tretmana?

Dr. Soltyšik: Jedan francuski filozof je rekao jednu lijepu rečenicu: “Život je uvijek opasan po život”. Što želim s ovim reći – i kada radite s biološkim preparatima, dakle prirodnim preparatima, dakako da i kod njih postoji niz tvari koje mogu potencijalno izazvati nuspojave ili štetne efekte. No kada se to usporedi sa sintetskim lijekovima, onda je ta mogućnost minimalna. Rekao bih da su nuspojave iznimka, i treba razlikovati nuspojave od štetnih posljedica. Nešto što izaziva nuspojave ne znači nužno da ima i štetne efekte.

Je li poboljšanje zdravstvenog stanja ili izlječenje kod liječenja biološkim tretmanima učestalije nego kod konvencionalnog liječenja? Možete li pratiti te statistike?

Dr. Soltyšik: Zbog prevelike angažiranosti sa svojim pacijentima ja nikakvu statistiku ne mogu pružiti. No, s druge strane, postoji jako puno radova, odnosno znanstvenih studija na području biološke medicine koje pokazuju, za razna područja i za razne indikacije, vrlo konkretne učinke bioloških lijekova. Također, ako se radi o homeopaticima, tu također postoji brojna literatura koja govori u prilog tome da je ta terapija respektabilna, da je učinkovita i da je često puta, ako se uspoređuje s klasičnim preparatima, bolja. S jedne strane nema štetnih efekata, a s druge strane ima bolji, željeni učinak.

Pitam vas to stoga što vam se sigurno često javljaju pacijenti oboljeli od karcinoma, no javljaju se tek onda kada su iscrpili sve konvencionalne načine liječenja koji im nisu donjeli ozdravljenje. U toj fazi tijelo je potpuno iscrpljeno, i pitam vas – može li tada biološko liječenje pomoći?

Dr. Soltyšik: Područje onkologije je jedno tragično područje medicine. Zašto? Kao prvo metode detekcije, odnosno probira pacijenata su vrlo šupljikave. Zbog toga imamo jednu tragično visoku stopu incidencije zloćudnih bolesti u Hrvatskoj. Da ne spominjem da, ne samo kod nas, nego i u čitavom svijetu, nedostaje prevencija. Druga je stvar da kada pacijent dobije dijagnozu, često je to već kada je bolest uznapredovala. Što je u osnovi ta zloćudna bolest mi zapravo ne znamo, figurativno rečeno, to je jedna santa leda gdje mi vidimo samo jedan dio, maleni dio.

To je proces koji je trajao dugo i pretpostavka je da može trajati i desetljeće prije nego li ga otkrijemo. Prognoza koliko može biološka medicina pomoći kod prethodno tretiranog pacijenta, koji je iscrpio sve druge mogućnosti, a bolest nije suzbijena je također vrlo loša. Međutim, profesionalno i ljudski jest da ako vidimo šansu za poboljšanje kvalitete života ili čak za produljenje da onda trebamo u skladu s tim djelovati.

Okrutno je na svaki način nekoga otpisati jer tko sam ja i otkud mi pravo da se bavim proroštvom!? Ima “nevjerojatnih” situacija i neočekivanih preokreta. Imate slučajeva kada mlada osoba s veličinom tumora od 1.5 cm bude mrtva unutar godine dana, a imate opet situacija da pacijent unatoč proširenosti procesa uspostavi oblik “stabilne neravnoteže” i tako živi desteljeće(a)! S druge strane kada je očito da je pacijent ušao u terminalnu fazu bolesti tada je humano da mu pomažemo koliko umijemo da mu kvaliteta života bude bolja i snošljivija.

Znači, čovjek bi u samom početku, kada sazna da je bolestan trebao imati mogućnost informiranja o mogućim liječenjima, o liječenju konvencionalnim metodama i biološkom liječenju, i kada zna za taj izbor, trebao bi moći svojom voljom odlučiti koje liječenje želi. Budući da su šanse izlječenja klasičnom medicinom upitne, koje su šanse, ako izabere biološke tretmane, da bude izliječen?

Dr. Soltyšik: Pazite, ni ovdje ne valja biti isključiv, stalno to naglašavam. Postoje zloćudne bolesti kod kojih je i klasična medicina učinkovita, to su na prvom mjestu nesolidne neoplazme. Postoje i moderne, individualno dizajnirane kemoterapije, što povećava izglede da će neka kemoterapija ipak biti djelotvorna, a temljeno je to koliko je bolest proširena kada se otkrije. Dakle, što je bolest ranije otkrivena, i što je smisleniji koncept integrativnog pristupa, mislim na kombinaciju klasične i biološke terapije, i uz visoku suradnju pacijenta, to su šanse za izlječenje veće.

Mogu li biološki tretmani sami izliječiti rak?

Dr. Soltyšik: Ja ne preporučam pacijentima isključivost, osim ako su u pitanju dobro poznati tipovi tumora koji ne reagiraju na konvencionalne terapije. Tada navodim pacijenta da upita svog liječnika da mu iskreno kaže koje su statistike izlječenja kod tumora koji on ima. Pacijent bi to morao znati. Jer ako klasična medicina za sebe kaže, a to je sada moderni pojam, da bazira vrijednost svog znanja na dokazima – medicina temeljena na dokazima, pitanje je onda što su točno ti dokazi, kako su oni evidentirani i kako su statistički obrađeni. I biološka medicina može pokazati studije koje se baziraju na dokazima, kao što sam ranije naveo, koje pariraju klasičnoj medicini. Istina je da takvih studija nema onoliko koliko ih ima u klasičnoj medicini, jer su studije jako skupe, ali ono što je učinjeno do sada daje jasnu sliku da ima smisla u biološkoj medicini tražiti dodatne mogućnosti liječenja.

Je li liječenje biomedicinskim tretmanima skupo ili je to u razini s klasičnim liječenjem?

Dr. Soltyšik: Ovako, sasvim racionalno, kemoterapijske sheme su strahovito skupe, recimo jedna kura stoji stotine tisuća kuna. Biološki tretmani su daleko povoljniji. No, iza kemoterapijskog koncepta stoji zdravstveno osiguranje, a tko to plaća? Mi plaćamo. Znači sustav dolazi do novca preko poreznih obveznika koji svi skupa sufinanciraju sustav zdravstvenog osiguranja. Znači, to je također jedna škakljiva tema, u smislu tih različitih protokola i je li to uistinu opravdani pristup i je li svaki od tih primjenjenih protokla opravdan. Ovdje moram spomenuti da postoji jedna softificirana metoda individualizacije tih onkoloških protokola, ali ne kod nas nego u inozemstvu. To su klasične pretrage i taj tip pretraga spada u takozvanu molekularnu dijagnostiku.

Temeljem takve pretrage se najprije dokazuje minimalna rezidualna bolest u krvi pacijenta, odnosno, dokazuje se prisutnost tumorskih stanica u perifernoj krvi. Temeljem tog oglednog uzorka ostataka tumorske bolesti se može precizno ustanoviti na koje citostatike jesu i na koje nisu ili su pak samo djelomično osjetljive nađene tumorske stanice, reagiraju li na monoklonalna protutijela, ako ova postoje za dotični tip tumorske bolesti, a isto tako i reagiraju li na hipertermijsko liječenje.

Kada bi se to koristilo kao metoda probira pacijenata, odnosno, je li uopće potrebno primijeniti kemoterapiju i/ili zračenje nakon operacije ili za određivanje djelotvornosti kemoterapijske sheme, onda bismo financijski mogli uštedjeli milijarde, a povećali bi, nesporno, eficijentnost primjenjenih terapija!

Ili kada bi pacijent mogao i između toga još i birati na koji se način on želi liječiti – biološkim tretmanima ili klasičnom medicinom.

Dr. Soltyšik: Pacijent može birati, odnosno, on može odbiti konvencionalno liječenje, no zdravstveni sustav ne financira biološke tretmane. I to je jedini jedini izbor unutar sustava koji ima.

No kada pacijent odbije klasične metode liječenja, recimo kemoterapije i zračenja, i započne se sam liječiti, on dolazi u situaciju da ostaje sam, odnosno, kada mu zatreba hitna medicinska intervencija, može li mu pomoć klasične medicine biti odbijena?

Dr. Soltyšik: To na žalost ovisi od liječnika do liječnika, od ustanove do ustanove, mada tako ne bi smjelo biti. Svakom pacijentu, bez obzira odbio on ili ne klasične tretmane, po kodeksu liječničke deontologije mu ne smije biti uskraćena medicinska pomoć. Takvih situacija ima, iako su one rijetke i na individualnoj razini, što opet nije opravdano.

Mogu li se preparati za liječenje biološkim tretmanima nabaviti kod nas i jesu li skupi?

Dr. Soltyšik: Ljudi ih sami nabavljaju, mogu ih nabaviti, to nije problem i nitko im to ne opstruira. Jedino postoji moralni problem, s aspekta države jer kod nas pacijent plaća pristojbu na nešto što njemu služi kao lijek, a plaća to iz vlastitih sredstava. To je totalno nehumano! Otkud pravo državi da se koristi nametom na to što pacijent treba za svoje liječenje?! Ja nisam nikakav žalopojnik za bivšom Jugoslavijom, no tada je postojao zakon o lijekovima kojim je unos lijeka za osobnu potrebu bio apsolutno slobodan od bilo kakvog nameta temeljem recepta ili preporuke liječnika. Dakle, pacijent je bio potpuno oslobođen carine i poreza jer mu to služi u svrhu liječenja. Znači, svi lijekovi ili suspstance potrebne za liječenje biološkim tretmanima su dostupni, samo se neki moraju uvoziti, na što se plaća carinska pristojba.

Teške bolesti su u porastu – rak, autizam, bolesti krvožilnog sustava, dijabetes i drugo. Jesmo li zatrovani iznutra, izvana, kako vi to objašnjavate?

Dr. Soltyšik: Gledajte, ovo što ću reći ne može nitko osporiti – postoji toliko intervencija u ekos, u životni prostor, postoji toliko zloćudnih umjetnih intervencija, sve što je ova civilizacija napravila, uključujući i tehnološki napredak – iako je upitno koliko je to zbiljski napredak, jer sve je to novovjeka intervencija u naše zdravlje. Samo neke da nabrojim: ogroman broj arteficijelnih kemijskih spojeva koji zagađuju planetarno naš eko sustav, naš zrak, vodu, zemlju, hranu, ogroman broj fizikalnih agensa, ksenobiotičkih lijekova, elektromagnetskog smoga i tako dalje.

Mnoge od tih tvari, naročito pesticidi, nisu biorazgradljivi! Uglavnom se sve svodi na konstatacije, konvencije, dogovore, mjere, standarde i drugo, a konačna rezultanta jest nastavak djelovanja tih pogubnih faktora na naše zdravlje. Holizam je samo patetika. Današnji svijet ljudi ga ne osjeća! Apsurdni trendovi “održivog razvoja” se stalno plasiraju, a bombardiranje čovječanstva s “rastom” ekonomija i dalje zastrašuje i provodi transplanetarni teror pohlepe, gramzljivosti i volje za moći! Tu je i stres, enormni stres zbog ugroženosti života.

Znači postoji cijeli niz faktora, kemijskih agensa, fizikalnih agensa, stresa, sintetskih lijekova, kojekakvih otrovnih tvari koje se nalaze u živežnim namirnicama, GM hrane i drugog. Nažalost, vrhunski znanstvenici, akademici i drugi vrli intelektualci ne uzimaju ozbiljno navedene ugroze, ne vrše efektan pritisak na svijet moći i ne staju u zaštitu života nego popuštaju već spomenutim zloćudnim silnicama. Temeljno pravo, pravo na zdravlje je pod teškom opsadom i kontinuiranim nasrtajima nasilja nad našim zdravljem!

Znači, zapravo je čudo da je netko danas uopće i zdrav?

Dr. Soltyšik: Moram reći da smo zapravo jako žilavi. No na žalost, mnogi nisu i nitko ne zna kada će njegova otpornost pokleknuti pred nasrtajima te zločinačke agende.

Što nas sve skupa može probuditi, osvijestiti – je li to širenje informacija i svijesti?

Dr. Soltyšik: Lijepo je rekao Bela Hamvaš – svijet ljudi je jedini problematičan segment života na Zemlji, zbog njegove takozvane slobodne volje. No to nije slobodna volja već je ovo što čovjek danas prakticira samovolja. To je krajnji zloćudni egoizam. To nije onaj zdravi egoizam kada se brinete, eto, nešto činite i za sebe. To je poprimilo obilježja demoskog. Ključ je u ovome: dio (ne)ljudske prirode je svirep – volja za moći, volja za posjedovanjem i patološka ambicija! To su tri ključne odrednice, a sve tri su strateške odrednice ega. Bolesno, uistinu duboko bolesno društvo prakticira, ne samo danas, danas je samo vrhunac toga, korupciju slobode drugih bića. I to ne prestaje. Planeta ima rješenje za to, ali pitanje je što će biti s nama. Ti patološki utjecaji su danas toliko potencirani, geometrijskom su se progresijom uvećavali i užasnih su razmjera. I pogledajte sada ovaj paradoks, sva ta znanost, ona nema duhovnu inteligenciju kojom bi zaustavila ovu malignu tendenciju društva.

Može li pojedinac koji je svjestan toga nešto učiniti?

Dr. Soltyšik: Jaki pojedinci mogu biti senzibilizatori velikih skupina ljudi i njihov utjecaj se širi munjevito. Također, ne manje bitno jest da je snaga slabih u solidarnosti i empatiji. Snaga svijeta nije u pojedinačnom nego u zajedništvu pojedinačnog. Sjetite se govora Velikog poglavice iz Seattlea: sve su stvari međusobno povezane! Priroda nas uči da u svijetu postoji suradnja, na primjer, postoji hranidbeni lanac, no nije nikada velika bijela psina u 50 milijuna godina pojela svu malu ribu. Zašto – jer količina hrane koju ona može pojesti omogućuje da ona živi, a male ribe ima toliko da to njihovu populaciju ne ugrožava. Kod čovjeka je drugačije, on će ubiti 350 000 bizona i prodati ih na tržištu, on će ubiti 570 000 lisica i prodati njihova krzna na tržištu, a to je bolesno! Zato je pitanje, osim pojma zdravlja kao zdravlja, mentalnog zdravlja iz kojeg proizlazi i duševno zdravlje a od tuda dolazi i fizičko zdravlje. Znači, ključni izvor uzokovanja patnje je ego. Mi kao svjesna bića bismo trebali biti suodgovorni jedni za druge, znači, ja ne samo da brinem za drugoga, ja ću preuzeti i dio odgovornosti, dat ću mu ruku ako vidim da će otići u ponor. A ovaj ljudožderski model ega funkcionira po principu – što ih više pobijem i neutraliziram, meni će biti bolje.

Dotakli smo se mnogih tema, no sve su one vezane uz zdravlje, a sada za kraj nešto konkretno za sve one koji se žele obratiti liječnicima biološke medicine, tko se sve, osim vas, bavi biološkim tretmanima?

Dr. Soltyšik: Ima nas, nema nas puno, ali nas ima a svatko od nas radi na drugačiji način. Tu je recimo kolega Šimetin i kolegica Grčić u Zagrebu, Marđetko u Zadru, Matajić u Splitu, Ivan Terzić u Osijeku, kao i kolege koje se bave akupunkturom što isto spada u biološke tretmane jer je to metoda manipulacije energijom tijela, koja je priznata kao metoda liječenja od strane Svjetske zdravstvene organizacije.

Doktore Soltyšik, hvala vam na razgovoru, i bez obzira što vas i vaših kolega nema puno, odlična je vijest za mnoge oboljele da postojite te da ljudi mogu izabrati i drugačiji, cjelovitiji pristup liječenju.
 
(nexus-svjetslost.com/uredio:nsp)

ŠOKANTAN FILM O “ZARAŽENIMA HIV-om” KOJI TVRDE DA JE AIDS PLANSKA PRIJEVARA, DA VIRUS NE POSTOJI, I DA LJUDI UMIRU OD “LIJEKOVA” KOJE DOBIVAJU ZA “LIJEČENJE”!

HIV je skraćeni naziv za virus koji izaziva pad imuniteta kod ljudi (Human Immunodeficiency Virus). Bolest koja se u kontaktu s ovim virusom razvija je nazvana – AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome), u prijevodu – Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (SIDA)

O tome koliko je ovaj virus opasan, kako se prenosi, tko i kada treba da se testira na HIV, odavno vam je već poznato. Globalni mediji ne prestaju nas, sve na planeti, zastrašivati i zasipati informacijama o ovoj opasnoj bolesti (navodno najčešće homoseksulalaca i narkomana).

Žrtava je, naravno, najviše u SAD, gdje je i najviše narkomana, ali i u Africi (mada tamo nitko ne kaže da je to zbog homoseksualnosti i narkomanije).

Svejedno, pametnom čovjeku je već odavno ovaj virus utjerao strah u kosti, a oni koji su imali potrebu da odu na testiranje i otkriju da su HIV pozitivni (što ne znači da su i oboljeli od AIDS-a) doživjeli su šok. Sada se moraju kriti od svijeta, ali i da, u paničnom strahu, iščekuju sudnji dan kada će ih AIDS totalno savladati. Jer, bolest završava smrtno.

Postoji samo jedan problem: ovaj virus nitko do sada nije izolirao po proceduri koja je definirana još 1973. u Pasteurovom institutu u Parizu i nitko ga nije fotografirao pomoću mikroskopa. Na temelju čega se onda zaključuje da HIV zaista postoji?

Pa cijeli medicinski svijet priča, zaboga! Priča Svjetska zdravstvena organizacija, pričaju biokemičari, tvrde znanstvenici, globalni mediji upozoravaju, države izdvajaju ogromna sredstva za liječenje …

Dobro, ali neki znanstvenici hoće znanstveno validne dokaze.

“Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebalo bi postojati znanstveni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu i to najmanje visoke vjerojatnosti. Takav dokument ne postoji”, izjavio je Dr. Kary B. Mullis dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993.

“Sve do danas zapravo ne postoji ni jedan znanstveno uvjerljiv dokaz za postojanje HIV-a. Niti jednom takav retrovirus nije izoliran i pročišćen metodama klasične virusologije”, riječi su dr Heinza Ludwig Sengera, umirovljenog profesora molekularne biologije i virusologije na institutu Max-Planck u Münchenu.

Ovakvih stavova ima još mnogo.

Naravno, to su samo znanstvenici koji imaju hrabrosti da se suprotstave stručnom mišljenju autoriteta kao što je Svjetska Zdravstvena Organizacija. To su oni koje ne možete baš obmanjivati, kao što možete nepismen narod, posebno onu u Africi i Aziji. Od liječnika koji ne bi htjeli izgubiti posao i dobro uhljebljenje u WHO i moćnim privatnim bolnicama ne treba previše ni očekivati.

Ali, ako ne postoji virus, kako onda nastaje AIDS?

ŠTO JE ZAISTA AIDS?

Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (AIDS) sam po sebi i nije zasebna bolest. Tehnički je AIDS definiran kao jedna od 19 do 60 klasičnih bolesti koje prate pozitivan HIV test, kao što su pneumonija, proljev, hepatitis, malarija, zaušnjaci, ospice, gonoreja, salmonela, tuberkuloza, izvjesna kancerogena oboljenja i još mnoge druge bolesti.

Postupno slabljenje imunoloških funkcija i konačno potpuno razaranja lipoidnih i imunoloških organa je centralni okidač koji dovodi do potpunog razaranja imunološkog sustava i tada nastaje AIDS.

Tako je organizam lišen mogućnosti da se brani od mnoštva virusa i oni slobodno kreću u akciju razaranja stanica.

Različite zemlje imaju različite kriterije po kojima se određuje postojanje AIDS-a. Neki barataju sa 19 bolesti, a neki sa 60. Osnovni kriterij za dijagnozu AIDS-a je ako jednu od ovih bolesti prati pozitivan HIV test.

Liječnici znaju za dva tipa HIV testa: Elisa test, koji je stariji i Western Blot. Obavlja se i treći tip testiranja i to je test viralne nosivosti baziran na reakciji lanca polimeraza (Polymerase Chain Reaction) koji je izmislio upravo nobelovac dr Kery Mullis.

Iako mnogi vjeruju da HIV test otkriva prisustvo baš ovog virusa, to nije tako. Dvije od ova tri testa ispituju postojanje antitijela u krvi kao odgovor na prisustvo izvjesnih proteina. Liječnici tada oprezno kažu da su to proteini za koje se vjeruje da liče na HIV proteine. Specijalizirani doktori – mikrobiolozi, virusolozi i drugi istraživači naglašavaju, medjutim, da ovi proteini nisu karakteristični ni za jedan poseban virus.

Antitijela se ne formiraju zbog prisutnosti samo jednog specifičnog mikroba već zbog raznovrsnih mikroba. Tako je više od 60 okolnosti dokumentirano da reagira na test HIV-a. Među njima su: obična gripa, cjepivo gripe i druge cjepiva, skora transfuzija krvi, alkoholizam, pogrešna uporaba lijekova, bolesti jetre, postojanje herpesa bilo kad u životu, i mnoga druga stanja. Najgore od svega je što trudnoća savršeno zdrave žene može također reagirati pozitivno na test HIV-a.

Dakle, postoji naznaka bolesti kao i kod svih starih i dobro poznatih bolesti, ali se smatra da djelovanjem sa HIV virusom ona izaziva bolest – AIDS.

Evo kako to izgleda ako bi se prevelo u formulu:

Indikator bolesti + HIV = AIDS

Što se tiče testa koji se vrši izazivanjem reakcije lanca polimeraza, postoji izjava samog izumitelja ovog testa, dr Mullisa, “… da ni pod kakvim okolnostima se ne može reći da test dokazuje isključivo prisutnost HIV virusa”. Naprotiv, dr Kery Mullis je vodeći skeptik u vezi povezivanja HIV-a i AIDS-a.

Dakle, u odsutnosti HIV-a, indikator bolesti pokazuje bolest koja se zove svojim starim imenom. Prevedeno u formulu:

Indikator bolesti – HIV = Pokazatelj bolesti

Konkretno to može izgledati ovako:

Tuberkuloza + HIV = AIDS
Tuberkuloza – HIV = Tuberkuloza

Dijareja + HIV = AIDS
Dijeraja – HIV = Proljev

Demencija + HIV = AIDS?
Demencija – HIV = Ludilo?

Eto, tako nastaje bolest nazvana AIDS, u prisustvu virusa (HIV), koji još nitko nije precizno dokumentirao.

Ovakvo objašnjenje bolesti se nekim znanstvenicima i liječnicima učinilo sumnjivim. Zato su krenuli u akciju potrage za istinom o ovom virusu. Otvorili su i svoj sajt: http://www.virusmyth.com/aids/. Tu možete naći njihova razmišljanja.

Možda još jedno logično pitanje koje se meni kao laiku nametnulo: S kojim ciljem bi Kreator (koji je stvorio život) stvorio i jedan takav virus koji razora sam imunološki sustav? Zašto je onda Kreator uopće stvarao imunološki sustav? Nije li ovo biološki nelogično?

OD ČEGA ZAISTA UMIRU “OBOLJELI” OD AIDS-a?

Ali nije sve tako crno. Ima i crnjeg.

Za Afriku je Svjetska Zdravstvena Organizacija ustanovila posebnu tehniku ​​za dijagnosticiranje AIDS-a. S obzirom da je HIV test suviše skup (za jeftine crnce, valjda), oni su odobrili vizualnu dijagnostiku. Tako, ukoliko afrički pacijent izgubi 10% svoje težine, ima groznicu ili upornu dijareju praćenu eventualnim kožnim osipom i svrbežom … Da, onda je to – AIDS. Točka.

Još ako to potvrdi CNN, nema što se poriče. Točka.

Sa ovakvom tehnikom dijagnosticiranja jasno je zašto u Africi postoji prijavljen tako veliki broj obeololih od AIDS-a i još veći broj HIV pozitivnih i zašto se ogromna sredstva iz nacionalnih proračuna država članica UN izdvajaju za borbu protiv ove bolesti.

Ista dijagnostička tehnika se primjenjuje i u jugoistočnoj Aziji. Ostale bolesti koje su posljedica siromaštva i loše higijene, potpuno se zanemaruju.

Prosječno inteligentnom čovjeku postaje sada uočljivo da postoji neki PLAN po kome se NEŠTO u vezi s ovim “virusom” radi i gdje je uključena UN kao i Svjetska Zdravstvena Organizacija. Dakle, ako virus i nema, PLAN postoji.

Ali ljudi ipak umiru od AIDS-a?

Čini se da ljudi prije umiru od lijekova koji su izuzetno toksični i koji im se daju protiv “opasnog virusa”.

Za pogoršanje zdravstvenog stanja osoba koje su pozitivne na HIV postoje dva razloga: ili je osoba oslabila zbog pothranjenosti ili je neka druga bolest koja je zapostavljena – napredovala, ili je osobi dat lijek za AIDS.

Jedan od tih lijekova je Azidothymidine, skraćeno AZT. Lijek je nastao 1964. da bi se koristio u kemoterapiji kod oboljelih od raka. Bio je odbačen i prije nego što je stigao na tržište, jer su već u laboratoriskim testiranjima mnoge životinje uginule. Ovaj lijek se smatra jednim od najotrovnijih lijekova koji je ikad stavljen u uporabu.

On jednostavno zaustavlja sve DNK sinteze u ćeliji, te se smatra pravim otrovom za stanice. Za razliku od njegove primjene u terapiji u liječenju raka kada se on koristi samo nekoliko tjedana i nikad više, u liječenju AIDS-a on se propisuje za cjeloživotno uzimanje. Dakle, smrtno otrovan lijek se mora uzimati doživotno!

Sada vam je jasno zašto pacijenti koji umiru od AIDS-a izgledaju tako kako izgledaju ..

To su ljudi koji polako, ali sigurno – umiru. Zvanično na listi efekata koje ovaj lijek izaziva su upravo: razaranje koštane srži te stoga nastaje i anemija i daljnji pad imunološkog sustava do njegovog potpunog sloma, kao i poremećaj rada crijeva i smanjenje apsorbcije hranjivih tvari, uslijed čega dolazi do pada težine. Trbušni bolovi, bolovi u leđima, grudima, otok usana, groznica, simptomi prehlade, krvarenje desni, dijareja, otkazivanje jetre, depresija, konfuzija i još mnogo toga, posljedica su uzimanja ovog “lijeka”.

Dakle, ljudi se proglašavaju bolesnima od AIDS-a na temelju postojanja virusa koji nikada nije dokumentiran i znanstveno dokazan, otkrivenog testovima koji su nespecifični, i na njima se provodi liječenje teško otrovnim lijekovima koji uzrokuju upravo one simptome za koje se tvrdi a ih stvara prisustvo HIV-a.

Tko je tu zaista bolestan?

Ne, vi ćete možda pomisliti da nije moguće da liječnici stvaraju ovu opaku bolest. Ali, postoje i drugi primjeri takvih bolesti koje se jednim imenom nazivaju ijatrogeni bolestima. Podsjetimo na Svinjska gripa, SARS, Španjolska gripa ..

A sve se uvijek vrtjelo oko novca koji se slio na račune farmaceutskih kompanija.

Ali, nije samo biznis u pitanju. Postoji i nešto drugo.

Još prije trideset godina objavljen je program o neophodnosti depopulacije ljudske vrste na planeti. To nije tajna. Svi sumnjivi virusi upravo se i pojavljuju tamo gdje je populacija siromašnih najveća. Je li ovo perfidno smišljeni genocid? Da li je on “human” jer žrtva nije svjesna da mora umrijeti jer to NEKO želi?

Zar je to teško zaključiti?

U Velikoj Britaniji kao i u SAD sprema se zakon po kome će sve trudne žene biti obavezno podvrgnute HIV testu. Kakav štos, kada se zna da upravo trudnoća daje pozitivan rezultat na ovakav test. Naravno, HIV pozitivne osobe se odmah registriraju i stavljaju na posebnu listu i prate se. To su potencijalno “opasne” osobe.

Njihova djeca će biti automatski zaražena HIV-om. I ona se moraju pratiti. Svaka i najmanja temperatura ili prehlada mogu biti – ZNAK. Onda se mora što prije dati “LIJEK”. Azidothymidine (AZT), na primjer. Nije li to uvod u legalizirano masovno ubijanje?

Što nama preporuča bivša Jugoslovenska asocijacija za borbu protiv Side (JAZAS), “nevladina”, neprofitna organizacija koja je “spontano” nastala i koju vode isključivo mladi ljudi koji nemaju pojma odakle im pare da vode svoje akcije: Tko, po njima, treba se podvrgne HIV testu?

Nije li ovo poziv na ubijanje? Koliko ljudi ovo može shvatiti? Antropologija je vrlo precizna: tko želi reducira stanovništvo, mora prvo onesposobiti i ubiti žene.

Ali ni to nije sve. Narod treba maksimalno varati i pljačkati. Tako se sada radi i na dobivanju cjepiva protiv HIV-a. Naravno, za ova istraživanja se iz nacionalnih proračuna izdvaja pozamašna suma.

Poznati baletni igrač Rudolf Nurejev jedna je od žrtva AIDS-a. Ovo su objavili svi svjetski mediji. Ali nisu objavili da je kao “lijek”, nakon što je otkriveno da je HIV pozitivan, dobivao AZT.

Nurejev je zapravo umro od perikarditisa (upale srca) koju je dobio inficiranjem Cytomegalovirusom iz obitelji herpesa. Ovaj mikrob je obično latentan, ali zbog pada imunološkog sustava, navodno uzrokovanog HIV-om, on je postao patogen. Ili je možda postao patogen zbog AZT-a? Ne, zaboga! Nurejev je umro od AIDS-a. Točka.

Tko je stvorio AIDS (VIDEO) …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)

U nedavno objavljenim vijestima na Fox News-u, CBS News-u, u Time-u, US news-u, Guardianu i ostalima, novac i moć su ponovo ugrozili vaše zdravlje. Problem je u tome da sve te velike objave doprinose lažnom uvjerenju da se rak može spriječiti cjepivom. Nažalost, to nije istina. Naprotiv. To cjepivo je jedan od glavnih razloga dobivanja raka, autizma i mnogih ostalih bolesti.

Ne znam zbog čega guraju te otrove i stišavaju svakoga tko govori protiv njih. Ovaj luđački globalni plan se ubrzava. Sada je organizacija poznata pod nazivom GAVI udružila snage sa smrtonosnim Fondom Bila i Melinde Gates kako bi naglo reducirala ljudsku populaciju kroz globalno cijepljenje.

ZAVJERA? Ali, zbog čega oni sile ljude na to?

Ako oni koji su cijepljeni prežive, a oni koji nisu, umru, onda svatko ima pravo na izbor koji bi trebao biti prihvaćen. Ali ne, oni prisilno cijepe milijune djece diljem svijeta i žestoko suzbijaju bilo kakvu informaciju protiv cijepljenja. U Australiji, Merrill Dorey iz Australske organizacije za cijepljenje pod nazivom “Istražite prije nego što se cijepite”,  je sudski gonjena, maltretirana i zatvarana mnogo puta i to samo zbog toga što je upozoravala na nuspojave cijepljenja.

Na Internetu postoje na stotine blogova i izvora informacija koji upozoravaju na cjepiva uz stotine tisuća slučajeva istraživanja. Ali novac i moć određuju što ćete raditi. Ili još i bolje, što morate raditi.

Slijedi članak, korak po korak, i neki osobni i komentari liječnika.

“1 na 6 smrti zbog raka diljem svijeta je uzrokovano infekcijama koje su se mogle spriječiti” – Los Angeles Times

“Jedna nasvakih šest smrti zbog raka diljem svijeta je uzrokovana infekcijom koja se mogla spriječiti, a ukupno bi 1.500.000 smrti godišnje moglo biti spriječeno širokorasprostranjenim programima cijepljenja”, izvijestili su istraživači nedavno.

Špekulacija i manipulacija masama. Žele da povjerujete da oni već znaju.

Velika istraživanja AVN http://avn.org.au su pokazala da su širom rasprostranjena cjepiva protiv pertusisa imala jasno negativne reakcije čije infekcije prelaze gornju granicu sa svojim nuspojavama kao što su autizam, paraliza itd.. U područjima u kojima se velikim kašljem nije upravljalo, pojavnost je bila ili smanjena ili je ostala ista kao i prije. Jedino je smrt od cijepljenja nadaleko zamijenila postotak moguće zaraze.

“Od 1990. broj je narastao za dvostruko što ukazuje da programi cijepljenja gube na bojnom polju. U velikoj većini slučajeva uzrok su tri virusa i bakterija koji su vodeći uzroci raka želuca, raka jetre i grlića maternice. Za rak grlića maternice se smatra da je povezan sa oko polovicom tumora kod žena koji su povezani s infekcijama, dok rak želuca i jetre čine 80% kod muškaraca. Uzroci mnogih tumora su većinom nepoznati, ali genetika i loša sreća igraju veliku ulogu.”

To bi nanijelo veliku štetu našoj ekonomiji kada bi ti znanstvenici morali priznati da su uzroci raka dobro poznati. DA, POZNATI SU. Uzroci se objavljuju svugdje, ali su skriveni iza znanstvenog jezika kako ih vi ne biste mogli naći. Objavljeni su u znanstvenim izvještajima za koje se nadaju da ih nitko neće čitati.

U knjizi “Liječenje raka zdravim razumom” (Healing cancer with common sense) na više od 160 stranica su nabrojani uzroci raka i kako ih izbjegavati / ukloniti. A navedeni su samo oni najčešci i koji su 100% vezani uz rak.

Ali spominjanje tih slučajeva uz promoviranje cijepljenja ne bi bilo pametno.

Drugi dio ove kratke, ali snažne manipulacijske rečenice je taj da genetika uzrokuje rak. To što su napisali znači da su ti znanstvenici posljednjih 12 godina živjeli iza Mjeseca, od vremena kada je otkrivena epigenetika. Rak nije uzrokovan genetskom predispozicijom nego nasljeđivanjem istih nezdravih navika od svojih roditelja. Ako naslijedite sve otrove od vaše majke i zatim ih nastaviti gomilati  jednakim stilom života, onda nije stvar gena da će oni promjeniti gene za rak.

“Svjetska zdravstvena organizacija je 2004. godine procijenila da devet životnih i okolišnih čimbenika – pušenje je poprilično veliki – doprinose čak i do 35% od 12.700.000 tumora koji se javljaju svake godine. Dvostruko veci broj je sada vezan uz infekcije.”

Zbog čega u ovom izvješću nisu spomenuli i sunce kao jedan od uzroka. Vjerojatno su imali loš marketinški dan.

“Rak grlića maternice je uglavnom uzrokovan ljudskim papiloma virusom (HPV) kao i analni tumor, te tumori penisa. Rak želuca uzrokuje bakterija Heliobacter pylori dok virusi hepatitis B i hepatitisa C uzrokuju rak jetre.”

Sve ove izjave su točne, ali kako su nekada ljudi preživljavali rak iako su bili inficirani ovim virusima. Zbog čega sve osobe sa Heliobacter pylori nemaju rak? Zbog toga što je RAK bolest imunološkog sustava. Možete dobiti rak jedino ako je vaš imunitet prezaokupljen poslom i / ili ako je potisnut vašim životnim stilom.

Ali oni ne žele da vi ovo znate jer vam to pruža način za samopomoć. A tko ima koristi od toga?

Apsolutno je smiješno da možete pronaći da su ove virusne infekcije tako jasno povezane s određenim vrstama raka bez uključivanja testova na teške metale i otrove. Dr. Thomas Rauh s Klinike Paracelsus u St. Gallenu u Švicarskoj je potvrdio da svi tumori sadrže visoku koncentraciju teških metala uključujući i do 3000 puta više olova, žive i kadmija od zdravog tkiva.

A uz svo mineralno ulje bazirano na ftalatima i mirisima iz kozmetike, kreme i zaštite od sunca, morate se zapitati kako mogu biti toliko sigurni. Osobito kada, kako je navedeno gore, rak nastaje zbog pušenja i “loše sreće”.

“Tim kojeg je vodila dr. Catherine de Martel i dr. Martin Plummer iz Međunarodne agencije za istraživanje raka u Lionu u Francuskoj, je koristio podatke sakupljene pomoću njihovog GLOBOCAN programa kako bi procijenio učestalost pojave raka u raznim regijama svijeta i zatim koristio prave podatke o raznim tumorima kao i procjenu predviđanja ukupno pripisanih uzročnika.

U časopisu Lancet su izvijestili da je prosjek tumora uzrokovanih infektivnim tvarima u svijetu iznosio 16,5% posto uz triput veću (22,9%) pojavnost u zemljama u razvoju nego u razvijenim zemljama (7,4%). Postotak je široko varirao među regijama, rangirajući od niskih 3,3% posto u Australiji i Novom Zelandu do visokih 32,7% posto u subsaharskoj Africi. Oko 4% tumora je uzrokovano infektivnim tvarima u Sjevernoj Americi i 7% u Europi.”

“Ovdje imamo slijedeći razlog zbog kojeg trebamo cijepiti još veći broj ljudi s lijekovima za koje se NIJE dokazalo da sprečavaju išta.”

Koncept da se antitijela u vašem sustavu stvaraju nakon izlaganja bolesti nije točan. Sve što se događa jest to da je vaš imunološki sustav naučio kako da se nosi sa određenim neprijateljem. Ali ako vaš životni stil preoptereti vaš ionako oslabljen imunitet i vi ga sabotirate šećerom, alkoholom, stresom, nedostatkom sna i svim poznatim karcinogenima, koje su gore zaboravili spomenuti, svaki preparat je uzaludan. To je kao da je preopterećena vojska polumrtvih i pothranjenih imunoloških stanica koja je istrenirana spriječiti moguceg neprijatelja.

“U editorijalu koji prati izvješće, dr. Gudarz Daney sa sa Harvardske škole za javno zdravstvo u Bostonu je napomenuo da su cjepiva za HPV i hepatitis B dostupna uz “relativno malenu cijenu”, a “povećanje pokrivenosti (njima) bi trebao biti prioritet za zdravstveni sustav u opterećenim zemljama”.

Eto, vidite. Za vas imamo spremnu čarobnu pilulu. Ne brinite, osigurani ste.

Ako vaš imunološki sustav nije dorastao zadatku i ne može se nositi s tisućama vidljivih i nevidljivih karcinogena i virusa, nije zaista važno ako poznaje neprijatelja. Oni se ionako ne mogu nositi s njim.

Nadajmo se da će vam ovo malo bolje objasniti kako stvari stoje.
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)