Oni su skup političkih, gospodarstvenih, financijskih i medijskih moćnika, a okupit će se u Italiji, na produljenom vikendu u lipnju

Pozivi se šalju nekoliko mjeseci ranije, već potkraj siječnja, kako bi uzvanici imali dovoljno vremena očistiti rasporede i osigurati si četiri slobodna dana – produljeni vikend – u kasno proljeće.

Službeni protokol koji poštuju sve vlade i visoke institucije i kompanije na svijetu kaže da se događaji na najvišoj razini planiraju i godinu dana unaprijed.

Thatcherica je “pokisla”

No, to ne vrijedi za svjetsku vladu. Samo si Bilderberg grupa, za neke tajno, za druge tajnovito društvo koje, kažu, vlada svijetom, skup političkih, gospodarstvenih, financijskih moćnika i medijskih mogula, bez čije se odluke ne može izabrati američki predsjednik ili napasti Iran, spasiti Grčka ili Španjolska, bez koje se, zapravo, ne može ništa, može dopustiti luksuz da pozove uzvanike gotovo u zadnji tren. Odbiti ih, naravno, neće nitko.

Tako je poziv ove godine dobila i srbijanska premijerka Ane Brnabić. Upravljački odbor Bilderberga zainteresirala je izlaganjem na sastanku grupe Novi lideri za Europu na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Nije to ništa čudno, Bilderberg grupa gleda na sve strane, prati političare, posebice mlađe, i kad joj zapnu za oko pozove ih da izbliza vidi s kim ima posla i procijeni može li na nju ili njega računati i isplati li se u njih investirati.

Pod tim se prvenstveno misli na umrežavanje koje otvara sva vrata, ali i “trening”, izravne savjete političara i biznismena teške kategorije te sve privilegije koje iz toga slijede.

Anu Brnabić će tako u Torinu u od 7. do 10. lipnja procjenjivati stara garda – stalni članovi, poput Henryja Kissingera, a slične procjene prolazili su i Angela Merkel, Tony Blair i Bill Clinton. No od svih se uzvanika očekuje da “odrade” svoj dio pogodbe. Ne mogu samo sjediti kao pokisli miševi, kao Margaret Thatcher 1975., prije nego što je postala premijerka.

– Prva dva dana je samo sjedila i šutjela. Nije bila verzirana za kretanje u takvom krugu. Sudionici su počeli prigovarati. Američki senator Mathias mi je prišao i rekao: “Dama koju si pozvao nije rekla ni riječ. Moraš s njom razgovarati.” Razgovarao sam s njom tijekom večere. Očito je preko noći razmišljala o tome jer je sljedeći dan odjednom ustala i održala trominutni govor. Sudionici su ostali bez riječi. David Rockefeller i Henry Kissinger su se zaljubili u nju, pozvali su je u Ameriku, vozili je limuzinama, upoznali je sa svima – otkrio je Denis Healey, britanski političar i jedan od rijetkih koji do neke mjere otvoreno govori o sastancima.

No što će se točno događati u Torinu, neće se točno znati. Uvijek se sastaju u nekom hotelu pod jakim osiguranjem. Izvještaji s konferencija su šturi i općeniti jer je glavni motto Bilderberga privatnost kako bi sudionici mogli neometano iznositi svoje ideje.

No privatnost u njihovu slučaju znači tajnovitost – godinama, sve otkako se 1954. u Nizozemskoj, u hotelu “Bilderberg”, po kojem je društvo i nazvano, okupilo društvance političara, obavještajaca, poslovnih ljudi…

– Europa je sve manje vjerovala SAD-u i obrnuto. Zaključio sam 1952. da je toga dosta, da se sumnja mora otkloniti jer bi mogla dovesti u opasnost poslijeratne saveznike te sam kontaktirao s nizozemskim princem Bernhardom sugerirajući mu da bismo mogli organizirati privatne sastanke – objasnio je Józef Retinger, jedan od osnivača grupe.

Na kraju se igra golf

Prvi je sastanak postavio programske i logističke osnove. Europsko-američki odnosi su uvijek na agendi, dok se ostali biraju po ključu aktualnosti – Arapsko proljeće, rat u bivšoj Jugoslaviji, kriza eura, Donald Trump, migracije, geopolitika energetike…, dok drugu stalnu temu čine Kina i Rusija.

Na produljeni vikend uzvanici dolaze bez partnera. Dok traju konferencije, u dvorani se sjedi po abecednom redu – jedne je godine na čelu sjedio, primjerice, Umberto Agnelli iz Fiata, druge Norbert Zimmermann, predsjednik Berndorfa. Gosti sudjeluju na po dvije konferencije ujutro i poslijepodne, osim zadnji dan. Tad se igra golf.

Troškovi organizacije su golemi – grupa treba zakupiti hotel sa pet zvjezdica te platiti osiguranje. Ne samo da oni trebaju zaustaviti sve neželjene elemente – od novinara do prosvjednika koji su postali folklor tijekom svakog sastanka, bilo da im ne odgovara koncept svjetske elite ili pak vjeruju u brojne teorije zavjera, od onih da je riječ o antisemitskim ili pak masonskim skupovima – do kontrole hrane koja ulazi u hotel.

S vremena na vrijeme, s konferencija će izaći pokoja pikanterija. Tako, na primjer, organizator plaća puni smještaj gostima te prijevoz, ali ne i poslugu u sobi te troškove pranja rublja. Na nekim su konferencijama sudionici sami morali plaćati vino.

Kako bi financirali sve to, Bilderberg grupa poziva “svoje” korporacije, one koje su im bliske, poput Heinza ili Fiata, Barclaysa ili Nokije da doniraju stotine tisuća eura. Donacije koje obilno nude druge kompanije, kao način da im se umile, ne prihvaćaju. Policija države u kojoj se sastanak održava također daje svoje snage za osiguravanje skupa i odvraćanje uljeza.

– Govor, slobodan govor, razlog je zašto se toliko inzistira na privatnosti. Sudionici moraju znati da ono što se kaže neće izaći iz dvorane. Novinari bi ih razapeli – kaže Denis Healey.

Postoji i sigurnosni mehanizam koji sprečava da sadržaj sastanka procuri u medije, otkrio je jedan od članova grupe, pokojni David Rockefeller. Naime, na sastancima uvijek sjede medijski moguli.

– Pogrešno je držati sve to u tajnosti. To je smiješno – izrekao je jednom prilikom lord Owen, mirovni posrednik u bivšoj Jugoslaviji.

Možda bi trebao još jednom razmisliti. Stigao je na sastanak grupe Bilderberg za vrijeme rata na Falklandima 1989. u atmosferi kad britanski zahtjevi da se Argentini nametnu sankcije nisu padali na plodno tlo u međunarodnoj zajednici.

No Owen je održao vatreni govor objašnjavajući zašto ih treba uvesti, nakon čega je većina promijenila mišljenje. Sankcije su ubrzo uvedene.

Uvijek dolaze prije no što postanu predsjednici

Bira li Grupa Bilderberg predsjednike i premijere? Kad se podvuče crta, takav je rezultat u političkoj areni. Margaret Thatcher impresionirala je članove 1975., a premijerka je postala 1979.

Bilderberška grupa pozvala je 1991. Billa Clintona, tada guvernera Arkansasa. Sljedeće je godine izabran za predsjednika SAD-a.

Tony Blair došao je kao gost 1993., a četiri godine kasnije postao je britanski premijer. To da su neki gosti zasjeli na čelna mjesta u raznim poljima, od politike do biznisa, čista je koincidencija, tvrde upućeni.

Na svakoga gosta koji je postigao uspjeh, dvoje je ili troje koji su nakon Bilderberga polako nestali. No to bi, kažu drugi, mogao biti argument u korist onih koji podržavaju teoriju o biranju moćnika: možda oni koji su propali nisu zadovoljili kriterije grupe?
 
(vecernji.hr)

U 2014. bivši državni tajnik je objavio globalistički plan za svjetsku vladu

Kissinger i ostali globalisti su u prošlosti objasnili razne aspekte Novog Svjetskog Poretka:

„Libija je u građanskom ratu, fundamentalisti vojske grade samoproglašeni kalifat na područjima preko Sirije i Iraka i Afganistana, a njihove mlade demokracije su na rubu paralize.

Ovim nevoljama dodaje i oživljavanje napetosti u odnosima s Rusijom i odnosima s Kinom koji su podijeljeni između obećanja suradnje i javnog optuživanja. Koncept reda koji je poduprt su moderno krizno doba.

Potraga za Novim svjetskim poretkom je odavno definirana gotovo isključivo konceptima zapadnih društava. U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, SAD je ojačala svoje gospodarstvo i nacionalno povjerenje, te je počela poticati međunarodno vodstvo i dodavati novu dimenziju.

Nacija osnovana izričito na ideji slobodnog i reprezentativnog upravljanja, SAD će identificirati vlastiti uspon sa širenjem slobode i demokracije i pripisivati ove snage sa sposobnošću da se postigne pravedan i trajan mir.

Tradicionalni europski pristup bi bio smatran od naroda i država kao inherentno konkurentan, u ograničavanju učinka svojih sukobljenih ambicija, on bi se oslonio na ravnotežu moći i koncept prosvjetljenih državnika.

Prevladavajući američki pogled smatra ljude koji su sebi razumni i sklon mirnom kompromisu i zdravom razumu; širenje demokracije je zbog toga sveobuhvatni cilj međunarodnog poretka.

Slobodna tržišta će podići pojedince, obogatiti društva i zamjeniti ekonomsku međuovisnost za tradicionalna međunarodna rivalstva.

Ovaj napor da se uspostavi Novi svjetski poredak ima u mnogo načina preko kojih će doći do ostvarenje. Preobilje nezavisnih suverenih država upravlja većinom svjetskih područja.

Širenje demokracije i participativnog upravljanja postala je zajednička težnja ako ne i univerzalna stvarnost; globalna komunikacija i financijske mreže rade u stvarnom vremenu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Henry Kissinger je rekao da ako ISIS bude uništen, situacija na Bliskom istoku bi mogla završiti još gore s pojavom „radikalnog iranskog carstva” u cijeloj regiji

Ako teritorij Islamske države zauzme iranska revolucionarna garda ili šiitske snage obučene i usmjerene tome, rezultat bi mogao biti pojava iranskog radikalnog carstva preko cijelog Bliskog istoka, upzorio je bivši američki državni tajnik u nedavnom članku objavljenom na CapX.

Breitbart izvještava da je Kissinger upozorio da u slučaju ISIS-a i Irana, stari aforizam „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj” više ne drži vodu, jer uništenjem sunitske terorističke skupine će nastati „teritorijalni pojas koji se proteže od Teherana do Beiruta” kojeg će okupirati iranske i šiitske snage.

Preko velikih područja Iraka i Sirije, ideološka radikalna vjerska vojska ISIS je sama sebe proglasila nemilosrdnim neprijateljem moderne civilizacije, tražeći nasilno da se zamijeni mnoštvo međunarodnih sustava s jednim islamskim carstvom kojim upravlja šerijatski zakon.

U tim okolnostima, tradicionalna izreka da se neprijatelj neprijatelja može smatrati svojim prijateljem više ne vrijedi. U suvremenom Bliskom Istoku, neprijatelj neprijatelja također može biti vaš neprijatelj. Bliski istok utječe na svijet preko volatilnosti svojih ideologija onoliko koliko i po svojim specifičnim akcijama.

Izvanjski svjetski rat sa ISIS-om može poslužiti kao ilustracija.

Većina vlada koje ne podržavaju ISIS uključujući šiitski Iran i vodeće sunitske države – slažu se da ISIS treba uništiti.

No, koji entitet bi trebao naslijediti njihov teritorij? Koalicija sunita? Ili sfera utjecaja kojom domira Iran? Odgovor je nepoznat, jer Rusija i NATO zemlje podržavaju suprotstavljene strane.

Ako ISIS-ov teritorij zauzime iranska revolucionarna garda ili obučene šiitske snaga, rezultat bi mogao biti teritorijalni pojas koji se proteže od Teherana do Bejruta, koji bi mogla označiti pojavu iranskog radikalnog carstva.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pablo Sepulveda, unuk bivšeg predsjednika Čilea Salvadora Allendea, demokratski izabranog 1970., a svgnutog 1973. godine, kada je nakon puča na vlast došao diktator Augusto Pinochet, napisao je otvoreno pismo vladi Norveške s molbom da uhite Henryja Kissingera, bivšeg državnog tajnika SAD

Bivši šef američke diplomacije nazočio je u Oslu dodjeli Nobelove nagrade za mir predsjedniku Kolumbije Manuelu Santosu.

Kissinger je i sam dobio tu nagradu 1973. godine i ovog puta je bio pozvan da održi predavanje i sudjeluje u drugim svečanostima u prijestolnici Norveške.

“Za mnoge političare, posebno one koji rade za vladu SAD, Nobelova nagrada je postala sredstvo kojim se opravdava njihov imidž i kako bi se na taj način, povijesno gledano, umanjio zločin genocida i ubojstava”, rekao je Sepulveda za Sputnjik.

“Nobelova nagrada Kissingeru uvijek je izazivala brojne sumnje i rasprave, a mene boli činjenica da je on ponovno pozvan u 21. stoljeću u vrijeme kada smo značajno napredovali u poimanju ljudskih prava. To su dakle način i sredstvo da se opravdaju dijela Kissingera”, izjavio je Sepulveda, sin Karmen Pas, starije kćeri bivšeg čileanskog predsjednika.

Pismo Pabla Sepulvede objavio je “Aftenposten”, jedan od najtiražnijih listova u Norveškoj. U tekstu je Allendeov unuk detaljno opisao kako je Kissinger povezan s državnim prevratom u Čileu i krvavom diktaturom koja je trajala narednih 17 godina.

“Zapravo, jasno je da nitko neće uhititi Kissingera, niti da će ga osuditi, ali će pominjanje te priče u medijima možda makar dovesti do toga da ga povijest zapamti kao zločinca i krvnika, a ne kao nekoga tko je dobitnik Nobelove nagrade za mir” , govori Sepulveda koji trenutno živi u Venezueli.

Pablo Sepulveda je, kao i njegov djed, liječnik po profesiji i smatra da se u zvaničnoj povijesti “premalo govori o ulozi SAD tijekom priprema samog puča, kao i tijekom čileanske diktature”. Sepulveda govori i da nije dovoljno poznata uloga Richarda Nixona i Henryja Kissingera u krvavom uspostavljanju neoliberalnog ekonomskog modela u Čileu.

Sepulveda govori i da su se nekoliko dana nakon pobjede Allendea na izborima 1970. godine američki političari susreli sa Agustinom Edvardsom, vlasnikom konzervativnog lista “El Merkurio”, kako bi se pokušali umiješati i ometati inauguraciju.

Također, u to vrijeme izbor predsjednika države trebalo je odobriti Kongres, pa je cilj tih sastanaka bio i to da se zakonodavno tijelo uvjeri da ne dopuste Allendeu da upravlja državom.

Sepulveda govori i da su Rene Schneidera vrhovnog zapovjednika vojske, ubili ultradesničari. Schneider je poslije izbora Allendea za šefa države izjavio “da će poštovati izabranog predsjednika, onoga kome je narod dao mandat”.

Prema riječima Sepulvede, “grupa koja je izvršila napad na Schneidera i oružje kojim su oni počinili ubojstvo su bili iz američkog veleposlanstva”. Allendeov unuk dodaje da su SAD financirale kampanju Kršćansko-demokratske partije protiv rezultata izbora i sakupili sredstva upravo za list “El Merkurio” kako bi postao oslonac čitave kampanje protiv Allendea.

Uz sve ostalo, Edwards, vlasnik spomenutog lista, bio je i predstavnik “Pepsi Cole”, jedne od ključnih kompanija koja je sponzorirala Richarda Nixona, a to mu je, kaže Sepulveda, omogućavalo da održava kontakt s državnim tajnikom Kissingerom.

“Štrajk poduzetnika” koji je organiziran 1972. godine i koji je doveo do problema u opskrbi i prometu, također je bio djelo SAD, kaže Sepulveda.

“Štrajk je bio organiziran i proveden uz financijsku pomoć Amerike, jer su tada vozači kamiona dobivali dva puta više novca da ne voze, nego što bi dobili da su redovito radili, pa im je bilo isplativije da ne voze.”

“Kissinger je stajao iza operacije ‘Kondor’, a o tome postoji veliki broj dokaza i to se zna, ali samo u uskim krugovima. O toj temi mediji ne pišu. U Čileu malo tko zna o tome, svi samo govore općenito o prevratu i o vojnoj hunti, ali nitko ne spominje SAD kao glavne organizatore svega toga”, zaključuje Sepulveda.
 
(sputniknews.com)

Čelnik Atlantic grupe Emil Tedeschi novi je član kontraverzne Trilateralne komisije i jedan od tri predstavnika naše zemlje u članstvu

Tedeschi je zamijenio Kolindu Grabar-Kitarović koja je izborom za predsjednicu Hrvatske stavljena na rezervni popis članova.

Uz Tedeschija otprije su članovi bivši predsjednik uprave Zagrebačke banke Franjo Luković i poznati odvjetnik Marijan Hanžeković, podsjeća Večernji list. Njezini članovi su ugledna imena iz svijeta politike i biznisa, ima ih od 390, a članom se postaje samo na poziv.

Inicijator osnivanja bio je David Rockefeller, a danas su članovi istaknute osobe poput Henrya A. Kissingera, Marija Montija, Madeleine K. Albright, Billa Clintona, Carla Bildta.

U društvu bivših članova nalaze se i estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves, Francis Maude, član britanskog parlamenta, danska ministrica Margrethe Vestager i mnogi drugi.

Hanžeković, mason 33 stupnja: Kako sam postao član kontroverzne ‘Trilaterale’

Iako pobornici teorija zavjera govore kako Trilateralna komisija zajedno s Družbom Bilderberg čini svjetsku vladu u sjeni kojoj je u interesu smisliti i provesti novi svjetski poredak, najnoviji hrvatski član Trilaterale to odlučno odbacuje.

‘Nije to nikakva vlada. To je glupost. Riječ je o grupi istaknutih ljudi koja promišlja o aktualnim geopolitičkim problemima u svijetu’, kaže Hanžeković, mason 33. stupnja za tportal. Koji su to aktualni problemi, ne precizira, ali kaže kako nema govora o bilo kakvim urotama. ‘To je posebno smiješno’, misli Hanžeković.

Članovi, kaže, mogu biti ugledne, ali neovisne osobe koje mogu nečemu doprinijeti. Članom se ne može postati na vlastiti zahtjev, već samo na poziv. ‘Očito su smatrali da sam neovisan, a drugo, da možda u nekakvim promišljanjima mogu kompetentno govoriti o problemima društva u kojem živimo’, pojašnjava. Članovi Trilateralne komisije ne sastaju se redovno, već prema ‘vlastitom nahođenju i želji da se angažiraju’.

Pitamo ga je li o geopolitičkim problemima u svijetu razgovarao s Kolindom Grabar Kitarović i Franjom Lukovićem. Kaže da jest, ali da ne bi otkrivao više. A ništa ne otkriva niti o informacijama da je pripadnik masonskog reda, što za ljubitelje teorija zavjera ili zavjera samih postaje posebna poslastica uz potvrdu da je član Trilateralne komisije.

Tako je Večernji list prošle godine objavio kako je Hanžeković član Škotskog reda, i to najvišeg, 33. stupnja. Uz to je veliki generalni rizničar i član Vrhovnog vijeća Škotskog reda.

Stoga smo ga pitali o članstvu u masonskom redu. ‘O tome se ne govori’, jasno nam je odgovorio vlasnik najveće odvjetničke kuće u Hrvatskoj.

Podsjetimo, članovi Trilateralne komisije su istaknuti pojedinci, lobisti, šefovi svjetskih investicijskih fondova, banaka, ljudi koji u svojim životopisima imaju najviše političke funkcije bilo u matičnim državama bilo u međunarodnim institucijama poput UN-a.

Osnivač famozne Trilateralne komisije pripadnik je obitelji koja je među ključnim akterima većine teorije zavjera ili pak samo zavjera.

Riječ je o David Rockefelleru koji je ovu elitnu grupaciju oformio 1973. godine. U tome mu je pripomogao i američki geostrateg Zbigniew Brzezinski. Među članovima je Madeleine Albright, nekadašnja američka državna tajnica, te možda najpoznatiji diplomat na svijetu, Henry Kissinger.

Novi član Trilaterale Emil Tadeschi se nalazi rame uz rame sa Jean-Claude Trichetom, bivšim predsjenikom Europske centralne banke:
 

 
(tportal.hr)

Novo-otkriveni dokumenti otkrili su da je bivši američki državni tajnik Henry Kissinger podržavao masovna ubojstva disidenata od strane argentinske vojne diktature 1976-83. godine

Odmah nakon vojnog udara u Argentini 24. ožujka 1976., Henry Kissinger poslao je poruku podrške argentinskim generalima, obećavši im pomoć SAD-a po hitnom postupku.

Dva mjeseca kasnije, na sastanku s argentinskim ministrom vanjskih poslova, Kissinger je izrazio razumijevanje za poteškoće na koje nailazi mlada vojna hunta.

“Svjesni smo da ste u teškom razdoblju. Ovo je iznimno vrijeme, gdje se miješaju političke, kriminalne i terorističke aktivnosti bez vidljive razlike. Mi razumijemo da morate uspostaviti vlast… ako se neke stvari moraju napraviti, napravite to brzo”, poručio je američki državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost tadašnjeg američkog predsjednika Geralda Forda. Istu funkciju ministra vanjskih poslova Kissinger je imao i u prethodnom mandatu Richarda Nixona.

Prljavi rat

To što se “moralo napraviti”, argentinski generali su i napravili: u prljavom ratu koji je uslijedio, u brutalnom obračunu s neistomišljenicima, većinom ljevičarima i sindikalistima, u idućih sedam godina “nestalo” je oko 15.000 ljudi. Procjene idu i do 30.000 ljudi. Nepoćudni su većinom zatvoreni na nekoj od tajnih lokacija i ubijeni.

Ovih je dana američki predsjednik Barack Obama ispunio obećanje koje je dao u ožujku tijekom posjeta Argentini, objavio je prvu tranšu novog paketa dosad tajnih dokumenata, koji dodatno rasvjetljavaju američku politiku prema argentinskoj vojnoj hunti koja je pod izlikom čišćenja zemlje od neprijateljskih elemenata organizirala masovan zločin.

Prošlog je tjedna objavljeno više od 1000 dokumenata o američkim odnosima s Argentinom nakon vojnog udara 1976. Povjerljivi izvještaji Bijele kuće i State Departmenta pokazuju kako se Amerikanci ne mogu pravdati da nisu znali što se događa.

Dva dana nakon vojnog udara, pomoćnik glavnog tajnika William Rogers brifirao je Henryja Kissingera da dolazak generala na vlast u nemirnoj Argentini vjerojatno znači masovne zločine. “Mislim da u Argentini ubrzo trebamo očekivati znatnu količinu represije, vjerojatno s dosta krvi”, upozorio je Rogers Kissingera.

Rekao je da vjeruje da će se hunta snažno obračunati s protivnicima, ali ne samo s militantima, odnosno “teroristima”, nego i sindikalistima i njihovim strankama. Svejedno, Kissinger mu je odgovorio da on planira argentinske generale podržati, ohrabriti, kako ne bi ostavili dojam da SAD na njih pravi pritisak.

Ukratko, znao je, i svjesno je to podržao. “Ako se neke stvari moraju napraviti, napravite to brzo”, poručio je Kissinger Argentincima dva mjeseca kasnije.

To su godine hladnog rata kad je SAD podržavao i najcrnje diktature, ako je uklanjao opasnost od dolaska na vlast ljevičara koji bi zemlju mogli okrenuti prema suradnji sa Sovjetskim Savezom. Pritom im nije bilo teško čvrsto zažmiriti na stotine, u argentinskom slučaju i tisuće ubijenih.

Hladni Henry

Američki dužnosnici bili su vrlo svjesni krvave prirode argentinske vojne vlasti, i neki od njih bili su zgroženi onim što se događalo u Argentini, prenosi New Yorker. Drugi, poput Henryja Kissingera, bili su hladni kao špricer.

Godinu dana nakon vojnog udara, na izborima u SAD-u pobjeđuje demokrat Jimmy Carter. On u fokus američke vanjske politike stavlja politiku ljudskih prava, pa odmah zamrzava odnose s Argentinom. Međutim, Kissinger mu radi iza leđa, i 1978. tijekom Svjetskog kupa dolazi u Argentinu na osobni poziv šefa vojne hunte, prenosi britanski Guardian.

Tadašnji američki veleposlanik Raul Castro (nema veze s bratom Fidela Castra) izvještava o Kissingerovu susretu s generalom Jorgeom Rafaelom Videlom, i izražava zabrinutost da bi “Kissingerove ponovljene pohvale argentinskom obračunu s kriminalom” mogle negativno utjecati na njegove argentinske sugovornike.

“Postoji opasnost da bi Argentinci mogli iskoristiti Kissingerove pohvale kao opravdanje za tvrđi stav prema ljudskim pravima”, napisao je ambasador Castro.

“Njegove pohvale argentinskoj vladi za njihovu borbu protiv terorizma bile su muzika kakvu je argentinska vlada htjela čuti”, piše u friško objelodanjenim dokumentima.

Posljednje otvaranje arhivskih dokumenata predstavlja Henryja Kissingera kao bezobzirnog navijača, ako već ne i aktivnog zavjerenika vojnih režima Latinske Amerike ogrezlih u krv i zločine, piše New Yorker.

Bio je svega svjestan

I u dokumentima deklasificiranim u vrijeme Clintonove administracije pokazalo se da Kissinger nije samo bio svjestan što radi vojna hunta u Argentini, nego je to sve svesrdno odobravao.

U “procesu nacionalne reorganizacije”, kako su to generali nazvali, u žestokom obračunu s ljevičarima stradale su tisuće ljudi. Odmah nakon puča američki je Kongres – uz snažno Kissingerovo zalaganje – doznačio 50 milijuna dolara za “sigurnosnu podršku” vojnoj hunti, plus još 30 milijuna dolara prije kraja te godine. Tome treba pribrojiti pomoć u vojnoj obuci i prodaju vojnih aviona u vrijednosti stotina milijuna dolara.

Tek 1978., nakon dvije godine masovnih progona, administracija demokrata Jimmyja Cartera obustavit će pomoć Argentini, promovirajući novu vanjsku politiku SAD-a sa snažnim naglaskom na poštivanju ljudskih prava. No, kad su se republikanci vratili 1981. na vlast s Ronald Reaganom, obnovljena je pomoć prijateljskim argentinskim generalima.

Zato nije čudno da su ovog proljeća Baracka Obamu prilikom posjeta Argentini dočekale velike antiameričke demonstracije. Prosvjednici su zahtijevali ispriku za američku politiku i podršku zločinima.

“Demokracije trebaju imati hrabrost da priznaju kad ne žive u skladu s idealima za koje se zalažu. Bili smo spori u zalaganju za ljudska prava, to je ovdje bio slučaj”, rekao je Obama u Buenos Airesu na obilježavanju 40. godišnjice vojnog udara.

Ne samo nestali

Novoobjavljeni dokumenti ne odnose se samo na nestale, kako su to Argentinci tražili od Obame, komentirao je za Buenos Aires Herald bivši američki diplomat Allen Tex Harris koji je službovao u Argentini tijekom vojne hunte.

Obitelji preživjelih traže detalje o zločinima, no američki dokumenti nisu tako precizni, ali ukupno bacaju bolje svjetlo na jedan dramatičan segment svjetske povijesti i američke politike, kad je u strahu od komunističke prijetnje Washington bio u stanju žmiriti na oba oka i pred masovnim grobnicama.
 

 
(jutarnji.hr)

SVIJET IZMEĐU KONTROVERZNIH TEORIJA UROTA I STVARNIH GLOBALNIH IGARA MOĆI…

Što više kaosa u svijetu to bolje za svijet, jer iz kaosa nastaje red (latinski Ordo ab Chao), a to će onda biti spas za čovječanstvo ogrezlo u krvi, ratovima, nesrećama, nastat će novo doba (New Age), novi red i mir, novi svjetski poredak.

Spomenutom i umnogome već otrcanom frazom, koju su kao moto na svoj stijeg trijumfalno postavili masonski čelnici 33. stupnja škotske Rite Freemasonery (i ne samo oni, naravno), služili su se, a i danas se služe mnogi.

U svakom slučaju, kaosa ne manjka ni u svijetu u kome danas živimo, a hoće li se iz takvog sveopćeg nereda u konačnici roditi red i mir, vidjet ćemo u bližoj ili daljnoj budućnosti.

Ono, pak, što znakovito jest, to je stara priča o Novom svjetskom poretku, kojoj novi zamah daje upravo sadašnje paranoično doba u kome kriza gospodarstva, terorizam, ISIL, migracijski valovi prema Europskoj uniji i mnoštvo drugih nedaća, prijete urušavanjem same biti zapadne demokracije, njezinih građanskih sloboda i prava, napose civilizacije kakvu smo do sada poznavali.

Drugim riječima, vrijeme je kao stvoreno za aktualiziranje starih i uzlet novih teorija urota vezanih uz paradigmu Novog svjetskog poretka, reda koji se rađa iz nerada. O NSP-u danas pričaju svi, i politolozi, i ekonomisti, i demografi, i ne samo teoretičari urota, nego i mnogi uglednici (državnici) koje se drži ozbiljnim i pouzdanim, uključujući i ugledne medijske djelatnike, novinare i komentatore.

Tako se nedavno, komentirajući napad u Münchenu, na Dnevniku Nove TV oglasila i Ivana Petrović, pa je onako usput, ali naglašeno važno, kazala, citiramo: “Raste osjećaj nesigurnosti.

Iako očekujete da se to više neće dogoditi, ljudi se osjećaju nesigurno, imam osjećaj kao da su geopolitika i interesi u potpunosti odvojeni od građana Europske unije.

Kao da se grade neki sigurnosni sustavi koji nemaju veze sa sigurnošću građana, nego s nekim drugim interesima. Potpuno je jasno da se gradi neki novi svjetski poredak, dok se stari još nije urušio. Ljudi imaju osjećaj nepovjerenja prema svojim sustavima sigurnosti”.

MASONI I ILUMINATI

Petrovićku je na takav zaključak potaknuo problem terorizma, koji je jedan od ključnih izazova s kojim se suočava Europska unija i većina njezinih članica, skupa s Hrvatskom. No islamski je terorizam na velika vrata ušao i u teorije urota kao jedna od važnih poveznica kojima se tumači širi pojam Novog svjetskog poretka.

Jer i terorizam je sastavni dio kaosa i nereda, navodno pomno isplaniran u sjeni moćnih zapadnih korporacija, vlada i država, iz kojeg će u završnici (pobjeda nad ISIL-om, koji je tu samo statista, doduše krvavih ruku), nastati red i mir.

Bar tako tvrde teoretičari urota, pri čemu kao dokaz nerijetko navode i predavanja (kasnije i knjigu) “Sukob civilizacija” Samuela P. Huntingtona iz 1992., teorija koje se, kažu, upravo provodi u praksi.

S terorizmom u vezi je naravno odmah i sigurnost Zapada, konkretno EU-a, ali i SAD-a, Rusije… Teoretičari urota tvrde kako je terorizam urota sa svrhom da se pod krinkom jačanja sigurnosti ograniče građanska prava i slobode, a uvođenje izvanrednog stanja (poput onoga u Francuskoj), samo je još jedan korak prema uspostavi sveopće kontrole kojom se dokidaju ustavom zajamčena domokratska načela Zapada.

Navodno je to shvatio i Tayip Rejep Erdogan pa je “inicirao” vojni udar kako bi se riješio demokratske prtljage koju je Turskoj u nasljedstvo ostavio otac nacije Kemal Paša Ataturk.

No, kad se radi o Novom svjetskom poretku, terorizam je u toj paradigmi relativno novi faktor, dok su neki drugi odavno u igri, ako je vjerovati teoretičarima urota.

Pritom se redovito spominju Mađunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka (World Bank), Trilateralna komisija, Družba Bilderberg, besramno bogate obitelji poput notorne američke dinastije Rockefeller, megakorporacije (Kraft Foods, Unilever, PepsiCo, P&G, Nestle..), naftne kompanije, bankarski sektor SAD-a i Velike Britanije i dr.

Za teoretičare urota, put prema Novom svjetskom poretku popločan je većini ljudi u biti nejasnim globalizmom, ali i mnogo jasnijim konzumerizmom (sve se kupuje, sve je na prodaju), a s tim u vezi su i subliminalne poruke u reklamama, na televiziji, oglasnim panoima, intertnetu, filmu, radiju, novinama…), kojima se marketinški moćnici služe kako bi lobirali podsvjest kupaca, odnosno potrošača, naravno s ciljem da ih se u potpunosti kontrolira, a onda i njima vlada.

Za teoretičare urota nema nikakve dvojbe da je i Internet smišljen kao alat namijenjen za uspostavu Novog svjetskog poretka, a društvene mreže (Facebook, Twitter, Instagram…), tome još više pospješuju.

Tu je i širenje videonadzora (gradovi su puni kamera, sve se snima), baze podataka uskoro će biti kompletirane gotovo o svakom čovjeku u Europi, SAD-u, Kini, Rusiji… Govori se i o mikročipiranju beba, nenotehnologiji u svrhu kontrole ljudi i dr.

Teza o ulozi migranata, kao također važnog elementa koji koriste arhitekti Novog svjetskog poretka, nije nova, ali je posljednjih godinu-dvije iznova aktualizirana. Jer, navodno su i migrantski val, kao i terorizam, arapsko proljeće, svrgavanje ražima u Libiji, Tunisu, Egiptu, Iraku, Siriji…, dio tajnog plana koji prema principu “tri R” (Problem-Reakcija-Rješenje) sprovode tamo neki misteriozni vladari izvan pozornosti javnosti kako bi stvorili preduvjete za preuzimanje globalne vlasti, što je onda ništa drugo do Novi svjetski poredak.

Zvuči suludo, naravno, ali ako u svakom ludilu ima trunke razuma, valja o toj tezi dobro razmisliti. Kako što suludo zvuči i upozorenje teoretičara urota da su i klimatske promjene dio NSP projekta, kao i HAARP (američki civilni i vojni istraživački program), chemtrailsi (namjerno trovanje neba!), sateliti u orbiti oko Zemlje i još koješta drugo, uključujući i depopulaciju planeta (uloga cijepiva), premda nikad ne reci ne, odnosno nekog vraga možda i ima u svemu tome, a da mi to ne znamo.

Ili ćemo saznati kad već bude kasno. Uz sve to, sasvim dobro kotiraju i klasične teorije urota poput one o ubojstvu Kennedyja, izvanzemaljcima (Roswell), AIDS-u, eboli, a i o zločincima poput Hitlera, Staljina i Josipa Broza Tita postoje drukčije verzije od onih službenih, povijesnih, da o tajnama CIA-e, Wall Streeta i tzv. židovskoj zavjeri, i ne govorimo.

Naravno da Novi svjetski poredak, odnosno teorije urota, ne mogu proći bez starog zavjereničkog društva poznatijeg kao masoni i iluminati, koji su u igri još od gradnje Solomonovog hrama, stalno tu negdje, u pričuvi, u sjeni, uljudni i slobodni zidari, kako ih se inače kolokvijalno naziva, koji gledaju samo svoje interese, ili se to samo čini. Za teoretičare urota nema nikakve dvojbe – masoni/iluminati zapravo povlače sve konce u igri prijestolja zvanoj Novi svjetski poredak.

Ako je Novi svjetski poredak već stvoren, onda papa Franjo to zna pa poziva na rušenje istog, premda mu se spočitavalo da podržava ideju NSP-a. No, Papa ne samo da nije podržao NSP, nego ga je i iskritizirao, opet na sebi svojstven način.

GLAS RAZUMA

Iz govora pape Franje jasno se vidi da on zna što se događa ljudima, te da zna što elita sprema, ili što je odavno započela raditi, i to Papa u više navrata kritizira. Tako je kritizirao “lažnu” znanost koja svojim potkupljivim studijama truje čovječanstvo na nalog elite, kritizirao je i masoneriju, a moćnike prozivao upravo za lažnu parolu mira, pod kojom nas vuku u III. treći svjetski rat.

Papa poziva na ujedinjenje, na susret kultura i nacija u miru i pravednosti. Također, jasno naglašava kako nitko nema pravo oduzeti suverenost, kako nitko nema pravo od ljudi praviti robove, i kako bi promjene u svijetu trebale ići u smjeru toga da ljudi budu vlasnici vlastite sudbine i država, a ne kapital i moćnici iza njega. Zapravo je Papa vrlo smiono iskritizirao ideju novog svjetskog poretka, javno i odlučno, kao nitko prije njega.

Vezano uz temu Novog svjetskog poretka zanimljiva je izjava uglednog odvjetnika Marijana Hanžekovića. On je na upit o članstvu u trilaterali, rekao: “Nije to nikakva svjetska vlada. To je glupost. Riječ je o grupi istaknutih ljudi koja promišlja o aktualnim geopolitičkim problemima u svijetu”. Naveo je da se ne radi ni o kakvim urotama: “To je posebno smiješno”.

O NSP-u se oglasio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić: “Treba nam novi svjetski poredak”, izjavio je svojevremeno Stipe Mesić u svojem govoru u UN-u, i time se priključio plejadi onih ispred (i iznad) sebe, državnika, stratega, znanstvenika, dobrotvora i drugih, koji su u bližoj i malo manje bližoj prošlosti opetovano izjavljivali isto – Henry Kissinger, George Bush stariji i mlađi, Bill Clinton, Mikhail Gorbačov, Barack Obama, Gordon Brown, Tony Blair, Nicolas Sarkozy…

Glavna prepreka u ostvarivanju vrlog novog svijeta, prema riječima Mesića, sustav je koji je dao svoje – ono što su i on i drugi nazvali “liberalnim kapitalizmom”.

Na pitanje upravljaju li tajna društva svijetom i biraju naše predstavnike, pokušao je odgovoriti i znanstveni novinar Krešimir Mišak na tribini “Novi svjetski poredak – što činiti?”, u ispunjenoj dvorani Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru.

Između ostaloga, rekao je i kako su mnogi od naših političara povezani s nekim od tajnih društava te dodao da je sve negdje odlučeno daleko od nas, ne postoji mnijenje, to je totalna izmišljotina. U nas se usađuju pojmovi granica, a toga zapravo uopće nema, to su sve mentalne konstrukcije i u to ljudi vjeruju, rekao je Mišak, koji je i napomenuo kako je i predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović izabrala Trilateralna komisija.

Svojevremeni predsjednik HDZ-ovog Odbora za iseljeništvo Antun Babić također je u jednom od svojih govora istaknuo da će se za nekoliko desetljeća pojaviti novi vladari svijeta. “Kako sada stoje stvari u svijetu, uz rast Kine i drugih sve važnijih zemalja, te potencijalnog savezništva Kine i Rusije, neće proći više od dva desetljeća kada će glavni igrači na svjetskoj pozornici u zadnjih dvjesto do tristo godina biti u drugom planu…

Stoga, bez obzira na naše sadašnje čvrsto članstvo u EU i NATO savezu, Hrvatska mora održavati dobre vanjskopolitičke odnose i s drugim važnim i moćnim državama svijeta”, zaključio je Babić.

VIŠE LOVE, MANJE TEORIJE

Govoreći o posljednjem djelu nobelovca Henryja Kissingera “Svjetski poredak”, dr. sc. Đana Luša, profesorica na zagrebačkom fakultetu Političkih znanosti u tom je kontekstu rekla da Svjetski poredak predstavlja iznimno vrijedan pokušaj unošenja bogatog političkog i životnog iskustva u jedan teorijski koncept, koncept svjetskog poretka.

Zanimljivo je, dodala je Luša, da Kissinger u svojoj knjizi ne zagovara određene političke sustave koji su se dosad javljali diljem svijeta, nego se kroz analize trudi pokazati na koji je način svijet u kojem živi postao takvim kakvim ga mi danas znamo.

Inače, Henry Kissinger i u ovoj knjizi ostaje dosljedan svojim prijašnjim tezama pa smatra da bi SAD trebao biti sila koja će predvoditi proces nove preraspodjele moći, ali u svoju političku misao ipak uvodi jedan važan novitet. Uvidio je da svijet više ne može funkcionirati na sliku i priliku Zapada, nego se zalaže za to da NSP usvoji i elemente nezapadnih civilizacija.

Sve u svemu, zapravo je teško objasniti zašto ljudi vjeruju u teorije urota. Jedan od faktora svakako je i onaj psihološki, a uloga medija (posebice otkako je interneta), pokazala se ključnom. Bilo kako god, u mnoštvu teorija urota neke su zbilja bizarne i nevjerojatne i njih se i uz najbolju volju teško može uzeti za ozbiljno (David Icke – teorija o gmazovskoj dinastiji, matrixu…).

S druge strane, neke od teorija urota zaslužuju veću pozornost i o takvima treba razmisliti hladne glave (globalno zatopljavanje, globalno prisluškivanje, vojni projekti…).

Inače, prema jednom Global Research istraživanju otprije nekoliko godina, čak 38 posto Amerikanaca vjeruje u urote, a 32 posto ne vjeruje da vlada SAD-a uvijek govori istinu. U Europi 23 posto Šveđana vjeruje u urote (oni su prvi), dok je Hrvata samo 18 posto koji misle da su se neke tajne sile urotile protiv njih i svih drugih ljudi te da se u tajnosti priprema NSP.

Što se tiče informiranosti, domaće istraživanje pokazuje kako najviše Hrvata čita i sluša Davida Ickea (31 posto onih koji vjeruju u urote), dok Krešimira Mišaka i njegove priloge vezane uz tu i druge teme “s ruba znanosti” prati čak 38 posto ispitanika, a Davora Domazeta Lošu većina drži za domaću inačicu Davida Ickea.

Uglavnom, cijelu paranoju oko terorija urota i NSP-a možda najbolje sažima jedan od komentara o toj temi na internetskim forumima: Ne brinu me urote, nego prazan novčanik!
 
(glas-slavonije.hr)

Ne čudi, iako je previše začuđujuća da bi bila realna, izjava nove britanske premijerke Therese May da bi bila sprema upotrijebiti nuklearno oružje protiv Rusije radi zastrašivanja!

To je samo nastavak stare zapadne politike koja glasi: “Rusijo, prestani rasti!”. Svojevremeno su “lovili vještice”, a sad “love” sve one koji ne mrze Putina.

Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, čovjek koji je najzaslužniji za upostavljanje uloge i utjecaja te svjetske super-sile na geopolitičkom planu, postao je posljednjih godina – gotovo paralelno s rastom značaja Rusije i vraćanja svijeta u ležište – svjetski krivac broj jedan. Tako je sudeći prema izvještajima zapadnih medija i izjavama tamošnjih činovnika, a često i visokih dužnosnika.

Po sredi je, naime, stara navika Zapada, začeta još od kraja Hladnog rata, koja znači dominantan utjecaj na svjetska kretanja – pa se zato teško mire kad im netko kaže “njet”.

Neće globalnu ravnotežu

Zbog mučnog odricanja od te stare navike i nesmetane uloge geopolitičkog tužitelja, suca i izvršitelja presude, potrebno je mobilizirati zapadnu javnost i sve ostale resurse tamošnjih zemalja, a da bi to učinili mora postojati neprijatelj. Jaka Rusija nije neprijatelj Zapada, ali jaka Rusija smeta namjerama, planovima i poodavno projektiranim interesima tog Zapada, pa je samim tim percipiraju kao neprijatelja.

Čuveni diplomat Henry Kissinger, prekaljeni geostrateg i čovjek koji je dobar dio radnog vijeka proveo u nekoliko administracija u Bijeloj kući, sugerirao je početkom ove godine da “Amerika ne treba promatrati Rusiju kao prijetnju po vlastitu sigurnost, već kao ključni element globalne ravnoteže”.

Suštinski sličnu poruku poslao je i ruski predsjednik rujna prošle godine u Ujedinjenim narodima, apostrofirajući ulogu te organizacije u spašavanju svijeta koji je otišao u kaos, prijetnje, terorizam.

Međutim, oni kojima se Putin obratio pitanjem i konstatacijom: “Jeste li svjesni što ste napravili”, ne mare za globalni svijet, već gledaju uske interese, pa je sve ostalo kolateralna šteta očuvanja tog zapadnog dominantnog položaja.

Tri vitalne (američka) regije

Dakako, ciljevi Amerike su globalno liderstvo i sprječavanje da u tri vitalna regije svijeta neka druga sila stekne preimućstvo. Ta tri regije su, prema mišljenju John Maschmeyera, jednog od najvećih teoretičara međunarodne politike, Sjeveroistočna Azija, zemlje Perzijskog zaljeva i Europa.

Zato smeta Rusija, zato smeta Putin i zato pakiranje konstantne priče o ruskoj agresiji, ruskim agresivnim medijima, ruskom utjecaju na sirijske migrante, ruskom širenju … a Sputnjik je pisao da još samo što nisu spomenuli kako je “Putin ubio Kennedyja”.

Za te ciljeve Amerika koristi NATO, šireći ga fabrikovanjem opasnosti koja prijeti s Istoka, a preko NATO-a šireći geopolitički utjecaj na ostale zemlje. Otuda spinanje priče kako Rusija ruši Europu, a zapravo jaka Europa odgovara Rusiji, ali nikako ne odgovara Americi.

Europa su, pojednostavljeno, Njemačka i Francuska, a sad kad je Francuska oslabila ekonomski, onda je tu ekonomski jaka, ali vojno slaba Njemačka. Naravno tu je i Britanija koja je američko naličje u Europi.

Od tuda ne čudi, iako je previše začuđujuća da bi bila realna, izjava nove britanske premijerke Therese May da bi bila spremna upotrijebiti nuklearno oružje protiv Rusije radi zastrašivanja!

Nije pojasnila – ni ona ni novinar koji ju je to pitao – o kakvoj vrsti zastrašivanja je riječ? Da li je to ona stara matrica o Rusiji koja zastrašuje, pa eto trebalo bi zastrašiti zastrašivača? Ili je posrijedi zastrašivanje porukom: “Rusijo, prestani rasteš!”

Makartizam kao ideja za antiputinizam

Za vrijeme Hladnog rata postojao je realan strah Zapada od Istoka i Istoka od Zapada, ali i pretjerano širenje panike na Zapadu kako će Sovjeti ne-znamo-šta uraditi Zapadu. Tada je postojala i ideja komunizma koje se Amerika plašila.

Svakako, taj strah je zloupotrebljen od strane senatora Joseph McCartneya za takozvani lov na vještice. Bila je to serija neosnovanih optužbi i progona svih onih koji su ljevičarski mislili, ali i istraga prevelikog broja onih koji su u legalnu Komunističku partiju Amerike ulazili braneći tako načelo slobode osobnog izbora i načelo slobode izbora njihovih prijatelja.

“Bauk komunizma nadire sa Istoka”, “Bauk komunizma se širi Europom” … postao je gotovo poklič koji je trebalo poručiti da stiže prijetnja i od ideologije i države. Taj bauk je i dalje prisutan u zapadnim glavama, iako komunističke ideologije nema, a umjesto Sovjetskog Saveza je sada tu Rusija kao kontrateža. No, samozaljubljeni Zapad ne voli kontratežu.

Zato su posljednjih godina čak i svi oni na Zapadu koji ne kažu nešto ružno ili osuđujuće za Putina, automatski njegovi ljudi.

Pa je tako Donald Trump, republikanski kandidat za predsjednika Amerike, onakav kakvim ga je Bog dao, ni kriv ni dužan nacrtan kao potencijalni ruski čovjek u Bijeloj (američkoj) kući. Da, pjesnik bi rekao, smijurija bez mjere.

Nezavidno je imati posao koji se zasniva na prodaji straha. U Americi je postojao period “Prve crvene panike”, potom spomenuti McCartneyevo razdoblje “Druge crvene panike”, a sad je očito na dijelu razdoblje “Treće Putinove panike”.

Razloga za paniku nije bilo ni u jednom od tih razdoblja, ali je bilo razloga za očuvanje statusa quo. Tako je i danas.

A Therese May? Daleko je ona od Čelične Lady.
 
(sputniknews.com)

Rothschildi kao najmoćniji ljudi na planetu već više od 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku povijest i sadašnjost Europe i svijeta, i jedini su bilijarderi na svijetu

Još od 19. stoljeća obitelj Rothschild je među najbogatijima na planetu. Danas, žive jako tajnovito i o njima se malo toga zna, a bogatstvo stvoreno na bankarenju procjenjuje se u bilijunima dolara.

Zahvaljujući bankama i stekli su svoje bogatstvo. Danas gotovo da nema države na svijetu gdje nisu osnovali svoju banku i koja je središnja banka zemlje. Zapravo, to je ono što je i zanimljivo.

Prije 14 godina, točnije 2000. godine na planetu je postojalo samo osam država koje nisu okupirali Rothschildi. Afganistan, Irak, Sudan, Libija, Kuba, Južna Koreja, Iran i Sirija. Zanimljivo, sve su to zemlje na meti zapadnog svijeta. Tri godine poslije, 2003. godine ostalo ih je šest: Sudan, Libija, Kuba, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija.

Irak je u to vrijeme proglašen terorističkom prijetnjom, uslijed napada na američke Blizance, baš kao i Afganistan. SAD je ušao u zemlju, smaknuo tadašnjeg predsjednika Sadama Husseina…

2011. godine preostale su četiri: Kuba, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija. Dakle, Libija i Sudan su riješeni. Muammar Gaddafi, libijski diktator je ubijen – nikad nije objavljeno tko ga je ubio.

Trenutačno se na Iran vrši veliki pritisak, Amerikanci strahuju da će se domaći nuklearnog oružja. Bivši američki tajnik i doajen nacionalne sigurnosti SAD-a i Rockfellerov štićenik, Henry Kissinger je Iran okarakterizirao kao veliku prijetnju SAD-u.

“Razvije li Iran nuklearno oružje ili dođe nadomak stvaranja nuklearnog oružja, to će samo po sebi poremetiti ravnotežu u regiji, bez obzira koliko umjerena vlast bila u Teheranu. To bi značilo da je Iran pokazao neposluh prema Vijeću sigurnosti i da je pobijedio Ameriku u ratu prijetnjama”, kazao je Kissinger.

Također pratimo vijesti o Sjevernoj Koreji i nuklearnom oružju od kojeg svi strahuju. Pentagon je naglasio kako Sjeverna Koreja predstavlja rastuću prijetnju za SAD zbog razvijanja raketa dugog dometa i nuklearnog oružja.

Kuba je odavno trn u oku SAD-a. Pritisci su stalni i neslaganja ne jenjavaju iako se u posljednje vrijeme odnosi poboljšavaju. U ožujku je američki predsjednik Obama postao prvi američki predsjednik, nakon 88 godina koji je kročio u tu zemlju. Par mjeseci nakon na Kubi, točnije u Havani, nakon 57 godina, otvoren je prvi od dva američka hotela, Four Points Sheraton Havana. Lice Kube se mijenja, definitivno.

Sirija je trenutačno ratna zona. ISIL i ostatak svijeta bore se za svoju nadmoć nad tom zemljom bogatom naftom.

Rothschildi kao najmoćniji ljudi na planetu već više od 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku povijest i sadašnjost Europe i svijeta.

Osim bankarstvom Rothschildi se bave i osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom i brojnim drugim djelatnostima na svim kontinentima svijeta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)