Donosimo 19 malo poznatih činjenica o najbrutalnije sukobu u povijesti

1* Prvog njemačkog vojnika koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu ubio je Japanac

2* Prvog američkog vojnika koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu ubio je Rus

3* Više od 100.000 članova posade savezničke avijacije poginulo je iznad Europe

4* Više je američkih vojnika poginulo u zrakoplovnim jedinicama nego u kopnenim snagama

5* Poljska katolička babica, Stanislava Leszinska, pomogla je rođenju oko 3.000 beba u u logoru Auschwitz za vrijeme holokausta

6* Tijekom Drugog svjetskog rata, britanski vojnici dobivali su tri lista toalet papira dnevno, a američki 22

7* Četiri od pet poginulih njemačkih vojnika poginuli su na Istočnoj fronti

8* Samo 20 posto muškaraca rođenih u Sovjetskom savezu 1923. godine su preživjeli Drugi svjetski rat.

9* Najmlađi američki vojnik koji je sudjelovao u ratu imao je samo 12 godina. Koliko zaista ima godina priznao je liječnicima tek kada je bio ranjen

10* Jedan od četiri mornara koji su služili u podmornicama preživio je Drugi svjetski rart

11* Tijekom opsade Staljingrada poginulo je više Rusa (vojnika i civila), neko američkih i britanskih vojnika zajedno tijekom cijelog Drugog svjetskog rata

12* Hitlerov nećak, William Hitler, u Drugom svjetskom ratu je služio je u američkoj mornarici

13* Hitler i Henry Ford su na svojim radnim stolovima držali sliku od jedan drugoga

14* Najveći japanski špijunski centar u Drugom svjetskom ratu se nalazio u Meksiku

15* Stopa smrtnosti u ruskim kampovima za zatvorenike je bila 85 posto

16* Da Japan nije potpisao kapitulaciju sljedeći grad na koji bi bila bačena atomska bomba bio bi Tokio

17* Prva bomba koja je bačena na Berlin prvo je ubila slona u zološkom vrtu

18* Kada je 1945. Tokio potpisao kapitulaciju, potporučnik Hiro Onoda nije povjerovao u tu vijest i mislio je da se radi o neprijateljskoj propagandi, pa je nastavio voditi gerilski rat. Tek 1974. kada je njegov bivši zapovjednik osobno doputovao na Filipine gdje je Onoda nastavio sa svojom gerilom i dao mu zapovijed da ga osloboađa dužnosti, Onoda se predao

19* Pretpostavlja se da je ukupan broj žrtava u Drugom svjetskom ratu bio između 50 i 70 milijuna ljudi. Oko 80 posto tih žrtava su bili stanovnici samo četiri države – Njemačke, Rusije, Kine i Poljske. Više od 50 posto žrtava u Drugom svjetskom ratu su bili civili
 
(express.hr/uredio:NSP)

Pitanje koje danas gotovo ideološki i dogmatski razdvaja sve koji vjerno prate globalna previranja i geopolitiku je – je li Putin doista nezavisni igrač ili je sve već viđena šarada?

‘Slijedi Rothschilde’

Najslavnija fraza istraživačkog novinarstva ‘Follow the Money’ (‘slijedi tok novca’) izvedenica je američkog scenarista Williama Goldmana u kultnom filmu ‘Svi predsjednikovi ljudi’, a iako nikada nije upotrebljena u stvarnosti, dobar je pokazatelj kako društveni inženjering može biti upraćen. Kada pričamo o poveznicama Zapada i Istoka, onda bi bolji termin vjerojatno bio ‘Follow the Rothschild’. David Rockefeller je u svojoj knjizi ‘Memoari’ eksplicitno je naznačio: ‘Neki vjeruju kako predstavljamo tajnu kliku koja radi protiv interesa SAD-a, nazivajući moju obitelj i mene ‘internacionalistima’ koji urotnički grade integriranu globalnu političku i ekonomsku svjetsku Vladu. Ako su to optužbe, kriv sam i ponosim se time’.

Da bismo uopće počeli istraživati tu novčanu spregu, moramo definirati njezine tri osnove stavke – tvrtke Rusnano, Rosneft i Rusal. Rusnano je bivša ‘Ruska nanotehnološka korporacija’ koja kao što joj i samo ime kaže razvija komercijalne primjene nanotehnoloških dostignuća. Povelika ulaganja i velika vizija zaslužne su za današnju vrijednost od 29 milijardi dolara i mogući uspon prema najvećim globalnim korporacijama u budućnosti. Rosneft je pak ušao u direktan sraz s Gazpromom i Lukoilom za najjaču državnu naftnu kompaniju dok je Rusal druga najveća globalna tvrtka za aluminij s udjelom od gotovo 10% svjetskog tržišta. I sada polako možemo povezivati ključne ljude s međunarodnim kartelom.

Carnegie i Trenin kao trojanski konji

Bivši bankar i financijski savjetnik, pokojni Norman Dodd još je davnih osamdesetih ukazivao na spregu neoporezivih ‘trustova mozgova’ poput Zaklade Ford, Rockefeller Zaklade i ključne treće stavke – Carnegieja, udruge koja bi po svom statutu trebala osigurati i lobirati za globalni mir. Njihova ključna zadaća još od Prvog svjetskog rata bila je velika pomirba SAD-a i Rusije, koja je vrhunac dosegnula okončavanjem Hladnog rata i otvaranjem ureda u Moskvi 1993. godine. Kako to obično biva, centar je u početku vodila Rose Gottemoeller koja je kasnije u prvom mandatu Obamine administracije bila pomoćnica državnog tajnika za međunarodne odnose i naoružanje. Paralelno je radila i u ministarstvu energetike. Upravo su njezine djelatnosti istaknute kao ključ globalnog rata – konstantna prijetnja nuklearnog rata i sukobi oko energenata.

Carnegie je kao i svaki ‘think tank’ vrlo brzo odlučio vrbovati brojne ruske biznismene i političare u svoje redove. Inače, osnivač ove zaklade Andrew Carnegie dio je velike petorke, tzv. ‘Graditelja Amerike’ uz Cornelius Vanderbilta, Johna D. Rockefellera, J. P. Morgana i Henry Forda čija agenda o jednom globalnom tržištu nikada nije zaživjela pa je Rothschildov koncept konstantnih previranja koja podižu cijene energenata, te nadzora čitavog sustava s konstantnim win-win stanjem izborio prevlast. Carnegie je ipak uspio ono što prethodnici nisu – uspio je penetrirati u rusku vrhušku i umjesto dotadašnjeg vrbovanja već etabliranih imena postavili su svoje ljude. Najočitiji primjer je dr. Dmitri Trenin, predsjednik Carnegieja i bivši pukovnik ruske vojske. U Rusiji je poznat kao politički i vojni analitičar dok je na Zapadu prepoznat kao dio NATO-ovog osoblja za obuke, autor većeg broja publikacija i učestao komentator ‘mainstream’ medija poput BBC-a, CNN-a, The Economista i brojnih drugih. Naoko čudna biografija za visoko osoblje iz ‘neprijateljske države’, no samo za neinformirane.

Anatoly Chubais – Omiljeni Bilderberg Jeljcina i Putina

Američka veza je pak William Joseph Burns, bivši američki veleposlanik u Rusiji, a danas – pogađate – predsjednik svjetskog Carnegieja. Krasi ga nadimak ‘tajno diplomatsko oružje’ pošto je jedan od svega par ljudi u visokoj politici koji tečno pričaju engleski, ruski i arapski. Osvajao je nagrade za najboljeg svjetskog diplomata i analitičari ga smatraju ‘arhetipom’ onoga što bi Bushev koncept Novog Svjetskog Poretka trebao predstavljati. I tu se možemo vratiti na tri navedene korporativne stavke. Kada povežete diplomatske veze Rusije i SAD-a s korporatistima, jedno ime se kristalizira – Anatoly Chubais.

Ovaj bjeloruski židov legendarni je ruski ekonomski disident, a prema Zapadu ga veže odabir za glavno lice provedbe privatizacije, i to po demokratskim i kapitalističkim postulatima Zapada koje je gajio i ranije. Jeljcin ga na poticaj zapadnjačkih ‘trustova mozgova’ gura na visoku poziciju zamjenika ministra ekonomije, te za ruskog predstavnika Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i agencije za ulaganja (MIGA). Vodio je Jeljcinovu izbornu kampanju, osnovao Zakladu za civilno društvo (blisku Soroševim idealima), a nakon političkih previranja ne samo da ne gubi raniju moć nego je dodatno i pojačava.

Putin ga instalira na poziciju generalnog direktora ruskog ‘HEP-a’ RAO UES-a na puno desetljeće, najveća američka banka JP Morgan Chase uzima ga u Savjetničko vijeće dok Rockefellerov kartel ‘Vijeće za međunarodne odnose’ ne samo da ga ne ignorira, već mu daje izuzetno bitnu poziciju u kontroverznoj ‘globalnoj Vladi u sjeni’ – međunarodnoj CFR upravi. Pitate se kako Putin gleda na ključnu Rockefellerovu figuru u Rusiji? Postavlja ga na čelo ranije spomenute Rusnano korporacije pod direktnom ingerencijom vlade gdje će kroz naredne godine voditi rusku preobrazbu u giganta za futurističke globalne tehnologije.

Prvi Chubaisovi potezi bili su osnivanje podružnice u SAD-u i Izraelu gdje blisko surađuje cionistima obitelji Rockefeller i Rothschild koje su ga u početku i postavile na ključne pozicije. Chubais nikada nije želio pričati o svojim eventualnim poveznicama s cionističkim pokretom još od po njegovim navodima ‘antisemitske karikature iz 1997. u kojoj je pokazan kao reptil s Davidovom zvijezdom omotan oko Jeljcina’. Član je i Bilderberg skupine dok su ga mnogi povezivali s CIA-om tijekom implementacije i izuzetno sumnjive provedbe pretvorbe i privatizacije koja je stvorila rusku oligarhiju.

Peter Mandelson – ‘Izgubljena karika’ Putina, Rothschilda i britanske krune

Kako smo spomenuli Bilderberg grupu, nakon Burnsa i Chubaisa možemo navesti i treću bitnu kariku u sustavu. Riječ je o poznatom britanskom barunu i političaru Peter Mandelsonu koji je u javnosti percipiran po kontroverzama, ‘kabinetima u sjeni’, ministarstvima bez portfelja, te instalaciji Tony Blaira na mjesto premijera. Konstantno je optuživan za sumnjive veze i partnerstva – s najvećim svjetskim korporatistima poput suosnivača Microsofta Paula Allena i brojnim lobistima, trgovcima i oligarsima. Jedan od njih je Chubais, kolega iz Bilderberg skupine, a drugi je najbolji Putinov prijatelj Oleg Deripaska.

Zanimljivo, Mandelson je 2008. ukinuo aluminijske tarife s pozicije EU komesara za trgovinu što je ‘nevjerojatnom slučajnošću’ Deripaskovu tvrtku Rusal proguralo na vrh svjetskih proizvođača aluminija. Kako je snimljen u njegovom društvu na jahti u Grčkoj – europska javnost ga je žestoko kritizirala, no protekciju ima od samog vrha britanske i europske politike. Kao ‘najmočnijeg čovjeka u Britaniji’ i ‘premijera u sjeni’ apostrofira ga Hannah Mary Rothschild u dokumentarnom obolu njegovom životu. Ako vam njezino prezime daje određene asocijacije, u pravu ste – riječ je o kćeri Jacoba Rothschilda.

Prijateljstvo s britanskom krunom i Sir Evelynom Robertom de Rothschildom guraju ga na glavnu poziciju i ‘sivu eminenciju’ Sisteme, ruskog vojnog konglomerata zaduženog za naoružanje. Mandelson je tako preko Deripaske praktički postao ‘skriveni direktor’ te ruske tvrtke koja je zbog opasnosti od javne osude takvog poslovanja došla u privatne ruke oligarha Vladimira Yevtushenkova. Djelatnost im je proširena i na bankarstvo, telekomunikacije i dr., a mreža im se širi prema Indiji i Dalekom istoku.

Britanski barun službeno je u ulozi strateškog savjetnika od strane partnera ‘Global Counsel’, a po istoj liniji savjetnik je i predsjednika Putina, kao i zapadnjačkih naftnih korporacija poput BP-a (svoje veze tretira kao ‘poslovnu tajnu’) dok je ranije spomenuti Chubais u sličnoj ulozi prema Chevronu i ExxonMobileu. Podsjetimo se – upravo navedene korporacije ‘ratuju’ s ruskim naftnim gigantima i često stoje iza oružanih sukoba podrivanjem Vlada, poput Libije i Sirije. S druge strane, čelni Putinovi ljudi rade kao njihovi savjetnici.

Rothschildova hobotnica obgrlila Rusiju

A ako je Deripaska vezan uz ruskog predsjednika, onda je najbolji Mandelsonov definitivno Nat Rothschild. Zajedno drže i udjele u gotovo svim poslovima. Ukoliko je za vjerovati britanskom ‘The Guardianu’, novac nije jedini ključ identifikacije rusko-američko-britanske poveznice. To su i sirovine. Cionistički konglomerat za iskopavanja i trgovinu rudama Glencore dodatna je veza BP-a (Mandelson) putem ravnatelja Tonyja Haywarda i židovskog triptiha, pokojnog Marca Richa, sadašnjeg CEO-a Ivana Glasenberga i njihovog bliskog prijatelja, maloprije navedenog Nata Rothschilda. Kakve to veze ima s Putinom i Rusijom?

Mandelson je zauzvrat one usluge od Deripaske dobio poguranac – Glasenberg je ušao u upravu Rusala, a Rothschild postaje najveći investitor u tu rusku kompaniju putem Glencorea. Paralelno, ‘Rothschild Capital Partners’ kupuju 37% udjela u menadžmentu Rockefeller obitelji čime postaju savjetnici savjetnika ruske Vlade. Da bi dodatno produbio te odnose, Nat Rothschild osniva ‘Globalno financijsko savjetništvo Rothschild’ usred Moskve i službeno postaje glavni savjetnik Rusala. Ponovimo, CEO Rusala je Deripaska, Putinov najbolji prijatelj i sigurno nije slučajno došao na tu poziciju s obzirom na ruske političke relacije.

Zajednički poslovi nisu čak niti neka pretjerana tajna. Jednostavnim uvidom u poslovanje putem interneta možete pronaći da su najpoznatija međunarodna tvrtka u vlasništvu obitelji Rothschild ‘Rio Tinto Group’ (metali i rude) i Rusal u višestrukim poslovnim odnosima, unatoč tobožnjim ‘sankcijama’. Da ne bismo slučajno zaboravili navesti, blisko prijateljstvo Deripaska ne djeli samo s Putinom već i s poznatim vlasnikom nogometnog kluba ‘Chelsea’ Romanom Abramovićem.

On pak osim nogometnih peripetija ima visoke vlasničke udjele u Gazpromu, Aeoroloftu i, pogađate, Rusalu. APEC iliti Azijsko-pacifička ekonomska suradnja izuzetno su bitna točka u ovoj Rothschildskoj hobotnici i vrlo transparentan dokaz suradnje SAD-a i Rusije, bez obzira na medijski prezentirane sukobe. Sporazum ne samo da eskivira sankcije nego nadilazi i zakonodavstva pojedinih država pa znatno olakšava sumnjive transakcije i rudnu trgovinu iz ratom pogođenih zemalja. Djelatnosti Rio Tinta i Glencorea najviše ovise upravo o ovakvim sporazumima. Ruski predstavnik u savjetničkom vijeću je – Oleg Deripaska.

Obavještajno-korporativni kartel Rusal-Rosneft-Rusnano

I da bismo na kraju zaokružili priču, moramo u one tri ključne korporacije uz Rusal i Rusnano ubaciti i Rosneft, naftnu korporaciju. Njezin ključni čovjek je Igor Sechin, Putinova desna ruka i druga najmoćnija persona Ruske Federacije – lider grupacije ‘Silovik’, ruske udruge koja pod zajedničkim kišobranom okuplja bivše špijune KGB-a, GRU-a, FSB-a i SVR-a, i po mnogima ruske ‘Vlade u sjeni’. To bi bio similar službene udruge bivših Udbaša i KOS-ovaca koja bi u tom hipotetskom sustavu služila kao glavno savjetništvo hrvatskog premijera.

Zapad ga optužuje za širenje interesne mreže po svijetu, ukrajinski sukob, upravljanje svim ruskim naftnim aplikacijama, no isto tako – to nikoga ne spriječava da ga se postavi u upravu ‘Međunarodne brodograditeljske korporacije’ i da preko ‘svojih’ korporacija pregovara poslove s obiteljima poput Rothschilda, Rockefellera ili međunarodnih kartela. Posebno zanimljivo zvuči činjenica da je zbog prijateljskih odnosa čak i nakon naftne katastrofe u Meksičkom zaljevu stao iza tadašnjeg ključnog čovjeka BP-a.

A taj čovjek je trenutni ravnatelj spomenutog Glencorea i Rothschildov čovjek Tony Hayward. Menadžeri Rosnefta koje je instalirao su isto tako zanimljiva priča. Prvi je John J. Mack, CEO ‘Morgan Stanley’ investicijske kuće i prijatelj odgovornog čovjeka za globalnu ekonomsku krizu Bena Bernankea. Mack je upravo na njegov savjet svoju tvrtku prodao JP Morganu stvorivši najveću američku banku u povijesti. Tada je Chubaisa ubacio Savjetničko vijeće.

Drugi menadžer je Matthias Warnig, bivši STASI-jevac, član kartela ‘Silovik’ i najbliži suradnik bivšeg KGB-ovog agenta u Istočnoj Njemačkoj, s kojim je radio na vrbovanju i logistici za suradnike i agente KGB-a u Zapadnoj Njemačkoj. O kojem se agentu radilo? Začarani krug zatvara se na način kojim smo ga i otvorili. Riječ je o Vladimiru Putinu. Mnogi će nakon svega i dalje uzimati u obzir da se Putin možda tek odnedavno oteo iz stiska Rothschildove interesne klike, no s obzirom na svu isprepletenost ključnih osoba i poslovanja – vrlo je moguće da je i on samo jedna od marioneta ove drevne obitelji – tzv. ‘kontrolirana oporba’. Ima li u tome istine, vrijeme će pokazati.

KOMENTAR:

Ne vjerujem da je Putin kontrolirana oporba, inače ne bi cionisti bili toliko nabrijani protiv njega, Jeljcin je krajem 90-ih osobno odredio Putina za svog nasljednika. Putin je dugo godina bio pouzdani saveznik SAD.-a i Zapada, odnosno korisni hidiot kao i Jeljcin.

Ali je onda jednog dana uvidio da SAD i Zapad ne žele dobro Rusiji, već je samo žele opljačkati i iskoristiti. I onda više nije htio biti poslušan globalnoj lihvarskoj eliti i okrenuo se protiv nje. Naivni alkoholičar Jeljcin je 90-ih godina američkim lihvarima omoguićio neograničenu pljačku Rusije. U Rusiji je dugo vladala naivno uvjerenje, da SAD i tzv. Zapad želI pomoći ekonomskom razvoju Rusije i da će Rusija tako jednog dana postati razvijena i bogata kao i Zapad.

Kada je Putin konačno uvidio da to nije tako, zaustavio pljačku i udario oligarhe po prstima, kada je dao uhititi Hodorkovoskoga i druge, onda su cionisti započeli rat protiv njega, Kampanja protiv Putina u glavnim zapadnim medijima ( pod kontrolom Bilderberga i globalne elite), započela je davno prije rata u Ukrajini, Ta kampanja je započela baš onda, kada je Putin prestao da bude korisni idiot SAD-a i američkih lihvara i kada se okrenuo protiv ruskih oligarha, koji su većinom bili židovi.

To je bio razlog za početak specijalnog rata protiv Putina, koji traje i danas. Soros i njegov cionistički frend, Bernard Henry-Levy, lani su u više navrata u vodećim zapadnim medijima otvoreno pozivali da EU ide u rat protiv Rusije. Nekadašnji djelatnik u Reaganovoj vladi, danas veliki kritičar SAD-a, Paul Craig Roberts, koji inače podržava politiku Putina i Rusije, ipak još uvijek pomalo sumnja u stvarne namjere Putina. Roberts se u svojim analizama uvijek pita, zašto Putin još uvijek, želi biti partner Zapada?

I nakon svega što se desilo, I nakon insceniranog ukrajinskog puča i rata, i nakon sankcija prema Rusiji i nakon podlo insceniranog rušenja malezijskog aviona MH17 za koje se htjelo optužiti Rusiju.. Roberts se pita- hoće li se Rusija i Kina žešće suprostvaiti SAD-u i zapadnoj globalnoj eliti koja želi stvoriti NWO, ili će se na kraju i Rusija i Kina prikloniti toj eliti? Roberts kaže, da i u Rusiji i u Kini, još mnogi ne shvataju, da SAD odnosno takozvani “neokonzervatvici” žele uništiti i Rusiju i Kinu.

Roberts je predlagao da Rusija i Kina vode ofenzivniju politiku protiv SAD i da idu u otvorenu konfrotaciju sa SAD-om. Roberts je predlagao da Rusija i Kina preplave američko tržište dionicama, i da tako sruše dolar i tako unište lihvarski centar FED. Roberts je predlagao i da Putin bez dvoumljena sa vojskom zaposjedne pola Ukrajine. Međutim, Putin do sada vodi suzdržanu politiku i ne želi potpouni prekid odmosa sa SAD-om i takozvanim Zapadom, a Kina se drži manje-više poptuno suzdržano i dosada uopće ne želi ići u otvorenu konfrotaciju sa SAD, iako Kina, kao najveći vlasnik američkih dionica drži ključeve i zapravo bi mogla uištoiti američko tržište i glavni izvor zla: FED.

Iako SAD uz pomoć vehabija iz S. Arabije odavno kopka po Kini, i podstiče islamističke fundamentaliste u kineskoj muslimanskoj manjini Ujgura, podstiče ih da destabiliziraju Kinu. Putin je očito realist, to kaže i Aleksandar Dugin, koji isto kao i PC Roberts misli, da je Putin previše mlak. Putin ne želi eskalirati situaciju, strpljivom politikom pokušva pridobiti što više država iz EU i tako polako razbiti EU, koja je zapravo od početka Rockefellerova tvorevina. Putin zna, da u svom susjedstvu ima baltičke države i Poljsku, koju su jako antiruski nastrojene, tako da ih američka elita lako koristi kao predziđe za borbu protiv Rusije.

I da bi ofenzivnija politika Rusije, još više povećala antirusko raspoloženje, ne samo u ove 4 države, već i u ostalim državam bivšeg Varšavskog pakta. Jer Mađarska, Slovačka, Češka, a odnedavno i Poljska pokzauju sve više nepovjerenja prema Briselu i Washingtonu, što koristi Putinu Ako bi Putin išao u ofenzivu i otvorerni sukob sa FED-om, oligarsima i maherima NWO, kako predlaže PC Roberts, Putina bi zapadna propagandna mašinerija odmah optužila za antisemitizam.

Putin još uvijek ima taj kredit, on održava onaj sovjetski antifašizam, Rusija, odnosno SSSR je bila pobjednica nad fašizmom, crvena armija je oslobodila Auschwitz itd…međutim ako bi Putin išao u otvoreni sukob, ništa mu to ne bi više koristilo, optužili bi ga za antisemitizam i fašizam. Pa mnogi zapadni medji, već su ga optuživali da on u Rusiji tolerira desničare i antisemitske skupine.

Paul Roberts i William Engdahl kažu – ključna stvar za Rusiju je da se Ruska nacionalna banka konačno potpuno oslobodi od ovisnosti dolara, ovisnosti FED-a i BIS-a. (Banke za platno izjednačavanje, pod kontrolom FED-a sa sjedištem u Baselu). Ruska nacionalna banka je još uvijek članica BIS-a, kao i hrvatska HNB i srbijanska nacionalna banka i nacionalne banke ostalih država “regije”.

Putin je krajem prošle godine zabranio NED (National Endowment for Democracy) i Soroševu zakladu Otvoreno društvo. Koje su glavni organizatori pobuna, pučeva, i obojenih revolucija širom svijeta i koje su organizirale i mnoge prosvjede protiv Putina u Rusiji. Ali Putin bi isti tako morao zabraniti i Carnegiejevu zakladu, koja ima svoju podružnicu u Moskvi.

Carnegie zaklada za međunarodni mir, najstariji think tank lihvarske elite, osnovan 1910. godine. U knjizi “Mjesečari” australijskog povjesničara Christophera Clarka, koja opisuje uzroke izbijanja 1. svjetskoga rata i posvećuje puno pažnje tadašnjoj situaciji na Balkanu, Spominje se činjenica, da su se Carnegijevi ljudi iz njegove zaklade, motali BITI po BiH i Srbiji, 1913. godine u predvečerje izbijanja 1. sv. rata. Zašto dakle netko putuje 8000 km iz SAD-a u divlju balkansku vukohebinu 1913. godine? , to sigurno nije bilo tek tako i slučajno.

Carnegie Endowment for International Peace (Carnegie zaklada za međunarodni mir) je jedan od 4 glavna američka think tanka, koji predstavajaju političko krilo američke i globalne oligarhijske elite iz FED-a i sklupine Bilderberg.

Ostala 3 su Rockefellerov Council on foreign relations (CFR-Vijeće za međunarodne odnose), Brookings Institution, i britanski sestrinski think tank CFR-a, Chatham House (koji se do 2007. zvao Royal Institute for International Affairs, kratica RIIA).

Ova 4 think tanka ponajviše vuku konce u organizaciji godišnjih skupova skupine Bilderberg. Andrew Carnegie, rođen u Škotskoj, bio je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pored Rockefellera, J. P. Morgana i Henryja Forda, jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi u SAD.

Bio je otvoreni mason kao i Ford. Ove obitelji plus obitelj Rotschild, odnosno njihovi nasljednici i do danas drmaju ne samo sa SAD-om već i sa cijelim takozvanim zapadnim svijetom i EU. Oni kontroliraju vladu SAD-a, EU, NATO, UN, MMF, Svjetsku banku, WHO, itd. A njima su se danas pridružili oni nešto mlađi oligarsi, kao Soros, i Warren Buffet, i oni još mlađi kao Bill Gates.

Ti ljudi sa svojim zakladama i tisućama NGO-ova svugdje po svijetu podupiru i podstiču prosvjede i obojene revolucije protiv onih vlada koje se opiru SAD-u i NWO, oni izazivaju rat i kaos na Bliskom istoku, oni također podstiču i financiraju rodnu ideologiju, gay ideologiju, gay brakove, pobačaj, sterilizaciju i cjepljenje stanovništva u siromašnim državama 3. svijeta, itd.

Vidimo najnoviji slučaj u Poljskoj. Nova desno-konzervativna vlada stranke započela je sa samostalnom politikom i ne sluša Brisel i Washington. Kaczinski želi ići stopama Orbana. To je odmah bio razlog za uzbunu kod globalne elite. Koja se očito uplašila da bi Poljska., koja je dosada bila jedan od najpouzdanijih saveznika Brisela i Washingtona mogla skrenuti sa zadanog puta.

Brojne Soroseve udruge u Poljskoj, ljevičari i ostali, te lijevo-liberalne novine “Gazeta Wybroscza” (čiji je glavni urednik poljski cionist i teški antiputinovac, Adam Michnik), inscenirali su prosvjede protiv nove vlade u više gradova. Cilj je rušenje nove desno-konzervativne vlade, koja ima absolutnu većinu. Lihvari uz pomoć Soroševih udruga na taj način već 5 godina pokušavaju izazvati prosvjede protiv Orbana u Mađaraskoj i srušiti ga. ali bezuspješno.
 
(http://blog.vecernji.hr/uredio:NSP)

Od samog početka, elita je uvijek pokušavala porobiti čovječanstvo. Postojala su i vremena kada su oni koju su bili na vlasti ubili veliki broj ljudi, ali uglavnom im je bilo korisnije da profitiraju od rada njima podčinjenih

Ako su ljudi prisiljeni sagraditi piramidu, plate danak trećinom usjeva ili predaju polovicu prihoda za porez, to obogaćuje one na vlasti o trošku porobljenih.

Čovjek postaje “resurs” koji se eksploatira kako bi služio interesima drugih.

Danas su neki oblici ropstva zabranjeni, ali onaj od najzlokobnijih se prožima više nego ikad. Taj oblik se zove dug, a svaka veća odluka u životu uključuje sve više dugova.

Primjerice, jedan od prvih trenutaka kada se mladi suočavaju s dugom jeste fakultet. Amerikanci su trenutno nagomilali više od 1,2 trilijuna dolara studentskog duga.

Kada se kupuju kuće ili automobili, dugovi su neizbježni. Nijedno društvo na Zemlji nikada nije nagomilalo toliko duga koliko je nakupila današnja generacija.

Skoro svaki čovjek je u ovom trenutku zadužen, a otplaćivanjem svojih dugova on obogaćuje elitu koja ga je i prevarila da se uopće i zaduži.

Na vrhu ovog dužničkog robovlasničkog sustava nalaze se Federalne rezerve, institucija koja je dizajnirana da proizvede što je moguće više duga.

Postoje mnogi ljudi koji vjeruju da su Federalne rezerve “agencija” federalne vlasti, ali to nije istina. Federalne rezerve su neizabrani, neobjašnjivi kartel središnjeg bankarstva i raspravljeno je na federalnom sudu da to “nije agencija” federalne vlasti, te da iz tog razloga ne podliježe aktu slobode informacija.

Dvanaest regionalnih banaka Federalnih rezervi je organizirano “slično privatnim korporacijama”, a također izdaju i dionice “članskim bankama” koje su njeni vlasnici. Privatne banke predstavljaju 100% dioničara Federalnih rezervi. Vlada SAD posjeduje 0%.

Mnogi ljudi također pretpostavljaju da federalna vlast “izdaje novac”, ali ni to nije točno. Pod trenutnim sustavom SAD, federalna vlast zapravo posuđuje novac koji Federalne rezerve iznenada stvaraju (iz ničega).

Velike banke, ultrabogate države i druge države kupuju dug koji se stvara i Amerikanci postaju dužničke sluge. Kada se to sve dogodi, elita postaje vlasnik dužničkih instrumenata i ljudi postaju kolektivno odgovorni za beskrajno rastuću planinu duga.

Političari uvijek obećavaju da održavaju dug pod kontrolom, ali nikad nema dovoljno novca da se financira vlada, ali i otplati kamata na dug koji se konstantno gomila.

Zato nastaje potreba da se stalno posuđuje još novca. Kada su kreirane 1913. godine, sustav Federalnih rezervi je dizajniran da stvori vječnu dužničku spiralu iz koje ne bi bilo moguće pobjeći i upravo je to i stvoreno.

Prije samo 40 godina, nacionalni dug SAD je iznosio manje od pola trilijuna dolara. On danas iznosi skoro 18 trilijuna dolara.

Ipak, nacionalni dug je samo dio priče. Velike banke koje kontroliraju Federalne rezerve također žele pojedinačno dominirati životima Amerikanaca pomoću dugova. Amerika je postala “kupi sada, plati kasnije” društvo, a rezultati su katastrofalni. Prije 40 godina, ukupna količina duga u sustavu je iznosila nešto preko 2 trilijuna dolara, a danas iznosi 57 trilijuna dolara.

Velike banke ne posuđuju novac kako bi pomogle pojedincu da ostvari “Američki san”. Elitisti posuđuju novac zato što ih to čini bogatijima. Na primjer, ako korisnik kreditne kartice svakog mjeseca mora platiti minimalan iznos, on će vratiti nekoliko puta više novca nego što je prvobitno posudio. U pitanju je vrlo zlokoban oblik dužničkog robovlasništva koji većina Amerikanaca ne razumije.

U međuvremenu, Federalne rezerve također sistematski uništavaju bogatstvo koje pojedinci već posjeduju. Ako netko pokuša prevariti sustav i uštedjeti novac, kupovna moć tog novca će kontinuirano padati zbog inflacijske politike Federalnih rezervi.

Američki dolar je inače izgubio 98% svoje vrijednosti otkad su Federalne rezerve uspostavljene 1913. godine.

Mnogi ljudi smatraju da bi slanje “pravih političara” u Washington DC vratilo ekonomiju na noge.

Ono što ljudi ne razumiju je da je čitav sustav u osnovi truo. Amerikanci su zarobljeni u dužničkoj spirali kojoj je suđeno da se završi užasavajućim kolapsom. Postavljanje “gumbića” tu i tamo i podešavanje poreza neće ništa popraviti.

Naravno, elita ni ne želi da ljudi razumiju što se događa. Iako su Federalne rezerve jedna od najvažnijih institucija američkog društva i srce njihovog ekonomskog sustava, one se maltene ni ne spominju u školama. Većina Amerikanaca nema pojma odakle novac dolazi.

Elita zna da bi ljudi postali prilično uznemireni ako bi razumjeli što se događa. Henry Ford, osnivač Ford Motor Company, jednom prilikom je rekao:

“Dobro je da ljudi ne razumiju naš bankarski i monetarni sustav inače bi već sutra nastala revolucija”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com