Prema riječima Saše Adamovića, povjesničara i dobrog poznavatelja prilika u SAD, reakcije na susret dvojice lidera, koje su se pretvorile u neku vrstu političke histerije, govore da „Washingtonska močvara“, po svoj prilici još nije isušena.

Kako kaže, Trump je otkako je došao u Bijelu kuću i izrazio namjeru da pobošlja odnose sa Rusijom i sretne se sa predsjednikom Putinom, nailazio je na snažnu opstrukciju.

„To je bila opstrukcija od strane takozvane američke “duboke države”, odnosno onih koji se često nazivaju ’Washingtonskom močvarom‘. Naravno, tu su sa jedne strane demokrati, kao opozicijska stranka, a sa druge su brojni republikanci, prije svega oni iz neokonzervativnih krugova. Njihov zajednički nazivnik je ekstremna rusofobija. Svi oni su od prvog trenutka zauzeli izrazito antiruski stav i svo vrijeme su sabotirali svaki Trumpov pokušaj da poboljša odnose sa Ruskom Federacijom. U početku je za to služila priča o navodnom miješanju Rusije u američke izbore, ali usprkos tome što istraga traje gotovo dve godine, nikakvi dokazi koji bi te tvrdnje potkrepili nisu iznijeti“ – smatra Adamović.

Putin i Trump su, podsjeća on, dosad uspjeli se nekoliko puta sresti na marginama nekih međunarodnih skupova, što je u američkoj javnosti uvek dočekivano na nož.

Međutim, kaže, nakon ovog prvog direktnog susreta dvojice lidera, i sastanka u četiri oka koji je trajao duže od dva sata, sve se pretvorilo u neku vrstu političke histerije, ne samo od strane istaknutih američkih rusofoba, već i globalističkih “fake news” medija poput New York TImesa, Washington posta i televizije CNN, koji dosledno zastupaju tu antirusku liniju.

„Očito je da ’Washingtonskoj močvari‘ ne odgovara poboljšanje odnosa sa Rusijom. Ona je za njih neprijatelj broj jedan i oni žele da tako i ostane. Potpuno je jasno da su Donald Trump i Vladimir Putin, s obzirom na njihova ideološka uvjerenja, prije svega suverenisti i nacionalisti, a ne globalisti, pa bi bilo kakav dogovor njih dvojice bio veliki udarac za globalistički projekt američke “duboke države”. Zato oni sve čine da taj svoj, prilično načet projekat, nekako spasiti, a da bi to učinili, moraju nastaviti da opstruiraju poboljšanja odnosa Amerike i Rusije“ – pojašnjava.

I Jurij Počta, profesor na ruskom Univerzitetu prijateljstva naroda, smatra da bi javnost u Americi, ali i u većem dijelu zapadnog svijeta, bila zadovoljna da sastanka uopće nije bilo.

„Ili da je Trump otkazao sastanak izjavivši da je Putin toksičan sugovornik i da nema svrhe pregovarati sa njim, jer su Rusi opasni i agresivni, te da bi se zbog toga trebalo dodatno naoružavati, jačati veze sa saveznicima, protjerivati još više diplomata, pokidati sve kulturne veze između Rusije i Amerike i tako dalje. Tada bi mu javnost rekla: ’Bravo‘. Jasno je da dio američkog establišmenta i kreativnih stvaraoca bliskih američkim demokratima smatraju da je Trump nesposoban, da nije dovoljno obrazovan, da se ne ponaša adekvatno i da će njegova djelatnost ugrožavati interese SAD. Oni su svega ovoga postali svjesni tek onda kada je bilo jasno da je Trump realni konkurent Hillary Clinton, ali su izgleda zaboravili da ni sama Clintonica nije savršena“ – kaže Počta.

Da se demokrati u Americi svim sredstvima bore da ocrne i američkog i ruskog predsjednika smatra i Boris Mežujev, predsjednik uređivačkog odbora ruskog portala „Politički konzervatizam“.

„Njihova je želja da Trump sa Putinom govori samo o ruskoj krivici u svezi Krima, o miješanju u izborni proces, nešto manje da se govori o Siriji, da se kritizira Putina zbog podrške Asadu, možda još i za Iran, mada demokrati Iran ne interesira toliko. Trump je, međutim, odmah stavio do znanja da nema namjeru tako postupati. Bio je otvoren u svezi toga da će oštro govoriti sa Putinom, ali i da će tražiti lojalnost povodom niza pitanja, konkretno Irana i Sirije. Također, američki predsjednik je stavio do znanja da će u tom smislu, kao vrstu poluge utjecaja koristiti izgradnju ’Sjevernog toka 2‘ ili eventualno ukrajinsko pitanje“, ističe Mežujev.

On ipak ističe da je, u kontekstu diplomatske igre, sastanak u Helsinkiju bio poraz američkog predsjednika.

„Ali to nije samo Trumpova krivica, već splet okolnosti, posljedica čitave situacije u kojoj se Amerika nalazi. Postoji unutrašnji politički raskol, nema konsenzusa i može se čak reći da se Amerika nalazi u fazi latentnog hladnog građanskog rata. To je situacija kada američki mediji, opozicija Trumpu, manje misle o nacionalnim interesima, a više o načinu kako da potope predsjednika. Da je novinar Associated pressa mislio na interese Amerike, ne bi pitao Trumpa da li je bolje vjerovati Putinu ili onome što javljaju američke obavještajne službe… I to još u prisustvu samog Putina“, zaključuje Mežujev.
 
(sputniknews.com)

U jutarnjoj gužvi u helsinškoj podzemnoj željeznici vlada tišina, svi zure u svoje pametne telefone, čitaju vijesti, provjeravaju e-mailove ili gledaju video isječke

Finska, nekoć zahvaljujući Nokiji vodeća zemlja svijeta u mobilnoj telefoniji, klasa je za sebe kad je u pitanju surfanje internetom smartfonima i tabletima.

Finci su u prvom dijelu 2016. imali dvostruko veći internetski promet na svojim mobilnim uređajima od drugoplasiranih Južnokorejaca, pokazalo je istraživanje švedske tvrtke Tefficient u 32 europske i azijske zemlje.

Čak su se i vlasti zabrinule zbog toga pa je helsinški ured za javno zdravstvo pokrenuo kampanju s porukom roditeljima da ne zanemaruju djecu.

U kontroverznom oglasu koji je razljutio mnoge, posebno žene, crni se gavran spušta na plažu i odnosi djevojčicu dok joj je majka zagledana u smartfon. Video završava porukom ‘zanemarivanje je nasilje modernoga doba’.

Uvrijeđeni stanovnici glavnoga grada zasuli su vlasti prigovorima, ali je ured za zdravstvo ostao pri tome da se neke majke više igraju s pametnim telefonom nego s djecom i da su mnogi očevi odsutni iz života vlastite djece.

Najveći finski telekomunikacijski operater Elisa kaže da su roditelji krenuli stopama svoje tinejdžerske djece, koja su prošlih godina pokrenula trend surfanja internetom mobilnim uređajima.

‘Najbrže raste količina prometa gledanjem video materijala’, rekao je Matias Castren, šef Elisina odjela za pretplate.

Najveće opterećenje je navečer kad su mnogi Finci, od djece do umirovljenika, prikovani za smartfone i tablete te gledaju filmove, emisije ili videoisječke koji kruže društvenim mrežama, umjesto da gledaju televiziju kao nekada.

Nekoliko je čimbenika koji mogu objasniti finsku ljubav prema pametnim telefonima.

Od zlatnih dana Nokije, nekoć krunskog dragulja finskog gospodarstva, Finci su naviknuti na prihvaćanje novih tehnologija.

Oštre zime zahtijevaju dobru infrastukturu pa je Finska rano razvila nacionalnu mobilnu mrežu i odličnu pokrivenost signalom. Finaca ima 5,5 milijuna, ali posjeduju 10,9 milijuna mobitela, gotovo dva po glavi stanovnika.

Finci se općenito smatraju rezerviranim i introvertiranim ljudima i mnogi priznaju da im je lakše biti u kontaktu s prijateljima i obitelji putem interneta nego telefonskim pozivom.

Ali ključni faktor je ipak cijena. Studija Tefficienta pokazala je da finski teleoperateri internetski promet naplaćuju 14 puta manje od, primjerice, nizozemskih.

‘Finsko tržište drugačije je od ostalih jer imamo mnogo paketa s neograničenim prometom’, rekao je Kalle Muhonen, menadžer u telekomunikacijskoj kompaniji Sonera.
 
(jutarnji.hr)