Povijesna i znanstvena istraživanja ukazuju na to da je Isus Krist bio strastven korisnik marihuane a stručnjaci kažu i da ju je koristio da bi liječio bolesne ljude

Stručnjaci smatraju da je kanabis bio ključni sastojak “ulja pomazanja” koje su Isus i njegovi sljedbenici koristili u ritualima iscjeljivanja, piše Theguardian.

Ovo sveto ulje pomazanja koje je opisano u prvobitnoj hebrejskoj verziji Egzodusa (30: 22-23) je sadržalo oko 3kg kane-bosema, tvari koju etimolozi, lingvisti, antropolozi, botaničari i drugi istraživači identificiraju kao kanabis, a koja je bila ekstrahirane pomoću maslinovog ulja zajedno s još nekim ljekovitim biljem.

Drevni ljudi su se bukvalno potapali u ovom ulju.

Kane-bosem zaista zvuči kao termin kanabis i zaista se vjeruje da je hebrejska kultura koristila ovu biljku za liječenje bolesti.

Smatra se da je nemoguće da hebrejska kultura nije zapazila tako važnu biljku koja se nevjerojatno lako uzgaja i koja ima enteogena svojstva.

Pod enteogenim svojstvima se smatraju ona svojstva koja izazivaju spiritualna iskustva.

Religije diljem svijeta su koristile enteogena poput kanabisa, pejotla i gljiva s psilocibinom, te nije uopće čudno da je kanabis imao važnu ulogu u kršćanstvu.

Ukoliko se uzmu u obzir čudotvorna iscjeljujuća svojstva ove biljke, još je manje čudno što se ona koristila u drevnoj medicini.

Nažalost, mnogi drevni recepti su izgubljeni zbog histerije protiv marihuane koja se uzburkala u polovici proteklog stoljeća.

Srećom, stavovi se danas mijenjaju i moguće je da će se prihvatiti konekcija koja je uspostavljena između Krista i kanabisa, a koja je zagušena brojnom propagandom.

Više je nego jasno da je glavni razlog što je marihuana ocrnjena taj što ugrožava korporativne interese.

Farmaceutske tvrtke bi ostale bez posla kada bi marihuana postala legalna jer ne bi imale više profita od svojih lijekova.

Ali sačekajte, ako je Isus zaista koristio kanabis za liječenje i ako je govorio svojim sljedbenicima koristiti ulje za pomazanje da bi izliječili druge, onda s pravom možemo reći da je nekršćanski to što je marihuana nelegalna.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs)

Povodom izlaska potencijalno vrlo interesantne knjige, s golicavim nazivom ‘Biblija nije sveta knjiga’. Napravljen je razgovor s prilično popularnim i kontroverznim talijanskim prevoditeljem Maurom Biglinom

Iako se na prvu čini kako je riječ o još jednoj temi sličnoj ‘Sveta krv, Sveti Gral’ literaturi, ovdje je zapravo riječ o nečemu što je sadržano u podnaslovu ‘Bogovi koji su došli iz svemira’. I ne, nije u pitanju klasična ‘Ancient Aliens’ priča, nego nešto daleko zanimljivije. Knjiga je u Italiji glomazni bestseler čija je kontroverza duboko podijelila javnost, pa ne sumnjamo u sličan uspjeh i u Hrvatskoj.

NIKOLA DUPER: Tko je Mauro Biglino u profesionalnom smislu?

MAURO BIGLINO: Radio sam za mnoge izdavačke kuće proizvodeći multimedijalne instrumente komunikacije. Osim toga radio sam za ‘Edizioni San Paolo’, nakon što sam završio studij starohebrejskog jezika kod židovske zajednice u Torinu, prevodeći Stari Zavjet sa mazoretskog teksta Codex Leningradensis. Do sada sam preveo 23 knjige Starog Zavjeta od kojih je njih 17 već objavljeno, četiri sam preveo za sebe, a dvije, ‘zahvaljujući’ mojoj knjizi, nikada neće biti objavljene.

NIKOLA DUPER: Da bi na najbolji način počeli ovaj razgovor, koji će pretpostavljam potaknuti mnoge i različite reakcije u Hrvatskoj, želio bih citirati Alberta Moraviju: ‘Ljudi duboke vjere nikada se ne skandaliziraju. Ne vjerujem da se je i Isus ikada skandalizirao, dapače, nije se nikada skandalizirao. Farizeji su se skandalizirali.’ Želim otkloniti svaku sumnju da je ovaj razgovor način da se povrijedi ili obezvrijedi nečija vjera. Jedina namjera je predstaviti jednu knjigu koju veoma cijenim zbog sadržaja i metode kojom je pisana.

MAURO BIGLINO: Potpuno se slažem s vašim stavom, odnosno, stvarni vjernici se ne skandaliziraju i sigurno se neće skandalizirati zbog moje knjige. Želim naglasiti da knjiga nema namjeru dovesti u pitanje ničiju vjeru, to jest, ja ne govorim o Bogu jer o Bogu ne znam ništa. Uvjeren sam da pravi vjernik može sve ono što nađe u mojoj knjizi smjestiti u plan božje providnost. Bog, jedini, svemogući, transcendentalni itd. može postojati, nezavisno od onoga što ja prevodim u mojoj knjizi i ne želim na nikakav način ulaziti u to pitanje. Iako nemam apsolutnu sigurnost jednog vjernika isto tako nemam niti sigurnost nevjernika.

NIKOLA DUPER: Kako počinje vaš interes za starohebrejski?

MAURO BIGLINO: Pošto već 30 godina proučavam religije i povijest religija, osjetio sam potrebu da se približim izvorima bez posredovanja. Dakle obratio sam se židovskoj zajednici u Torinu. Imao sam sreću naići na jednog velikog učitelja koji je i osnivač jednog centra židovskih studija koji i danas postoji.

NIKOLA DUPER: Što ste otkrili zahvaljujući vašem poznavanju ovog jezika?

MAURO BIGLINO: Prije svega otkrio sam svu prekrasnu konkretnost autora Biblije koju nažalost nisam našao u tradicionalnim prijevodima te iste Biblije u mnogobrojnim verzijama koje sam pročitao. Uz to, omogućen mi je pristup izvornim tekstovima bez posrednika.

NIKOLA DUPER: Knjiga se zove ‘Knjiga koja će zauvijek promijeniti naše ideje o Bibliji – Bogovi koji su došli iz Svemira?’ Govori li taj naslov i o tome što se vama dogodilo?

MAURO BIGLINO: Da. Ali moram reći i da je naslov izabrao izdavač i da se nisam potpuno slagao, mislim da je pretjerano provokativan. Ali ipak taj naslov ima svoje opravdanje. Kada smatramo da imamo sigurne i provjerene ideje o nekom sadržaju i zatim počnemo postavljati pitanja o tom istom sadržaju, neizbježno je da ideje više neće biti one prvotne.

NIKOLA DUPER: Dakle, vi ste pokušali napraviti jedan leteralni prijevod mazoretskih tekstova s tim da postoje i stariji prijevodi na grčkom jeziku. Jesu li napravljene usporedbe?

MAURO BIGLINO: Prijevodi koje sam napravio za izdavačku kuću ‘Edizioni San Paolo’ prema ugovoru su morali biti doslovni. Trebao sam prevesti stuttgartsku Bibliju masoretskog teksta iz Lenjingrada. To mi je dalo mogućnost potrage za izvornim značenjem konsonantnih korijena. Prijevod sam radio koristeći rječnike koje su razvili rabini u SAD-u i Izraelu, dakle koristeći prve izvore etimologije. Što se tiče izvora, odnosno masoretskog teksta iz Lenjingrada, treba reći da se radi o službenom izvoru ili, drugim riječima, općenito prihvaćenom biblijskom tekstu. Izazov je bio baš u tome da se provjeri što stvarno kaže tekst koji je izvor religije. Oni koji su napravili grčku verziju, u trećem stoljeću, imali su pristup drugim izvorima koji samo djelomično odgovaraju Lenjingradskom, tako da je rabini ne prihvaćaju. Postoje komparativni studiji o ta dva izvora, a i sam namjeravam napraviti jednu publikaciju u kojoj ću objaviti razlike koje će pokazati kako su kroz stoljeća Biblije bile različite.

NIKOLA DUPER: Znači da ćemo moći vidjeti postoje li razlike i u onim dijelovima koje ste objavili u knjizi o kojoj danas govorimo?

MAURO BIGLINO: Točno, ali ne samo to, vidjet ćemo kako su se konsonante mijenjale kroz stoljeća. Ono što su Mazoreti napravili (kustosi tradicije, od 6. do 9 stoljeća) je ubacivanje vokala između niza konsonanti koje su pisane bez razmaka. To znači da su raspoznali riječi i unutar njih ubacili vokale. Dvije izuzetno zanimljive stvari su da nitko ne zna kako je bila vokalizirana Biblija, tada kada je napisana, kao i to da su Mazoreti napravili taj posao ne prema jezičnim temeljima već prema njihovoj teologiji i dogmi.

NIKOLA DUPER: Sada kada smo saznali neke osnovne informacije zamolio bih vas da nam date nekoliko primjera iz knjige koja je podigla toliko prašine i zbog koje ste na koncu ostali bez posla.

MAURO BIGLINO: Možemo početi od stvaranja čovjeka. Radi se tekstu koji je puno konkretniji od onog kojeg smo navikli slušati. Tu operaciju vrše bića koja Biblija naziva Elohim (ime koje je uvijek prevođeno u jednini kao Bog, dok Biblija nikada ne dovodi u sumnju da se radi o više individua) i koja u tom opisu izgleda veoma slično onome što bi mi danas nazvali genetska inžinjerija. Prijevod nam kaže da su stvorili vrstu homo sapiens tako da su napravili određene promjene na hominidima koji su već postojali na Zemlji. Očigledno je, dakle, da ne ulazim u pitanje stvaranja ljudske vrste, kao i da je sasvim moguće da je Bog prethodno stvorio čovjeka i sve ostalo, ali je sasvim jasno da Biblija ne govori o tome. Zanimljivi su opisi viđenja proroka koji, bez ikakve mistifikacije i na veoma konkretan način, govore o letećim objektima kojima se i sami proroci čude. Vrijedno je spomena da je njihovo čuđenje, pošto se radi o nečemu što potpuno izlazi iz njihove sfere shvaćanja, ipak manje od našeg kada smatramo takve slične pojave nestvarnima. Treba spomenuti i deset zapovijedi koje ne odgovaraju učenjima koje mi poznajemo. To su zapovijedi za koje i sam Elohim kaže da su bitne za savez. Znači postoji cijeli niz aspekata koji potpuno mijenjaju mnogo toga što nam je dosada rečeno.

NIKOLA DUPER: Možete li nam dati tih deset doslovno prevedenih zapovijedi?

MAURO BIGLINO: U XXXIV poglavlju Knjige Izlaska, gdje se govori o zapovijedima, Jahve govori sa Mojsijem i kaže mu doslovno: ‘Zapiši za tebe sljedeće riječi koje će biti temelj saveza s tobom i Izraelom’:

>> Ne sklapaj saveze s drugim stanovnicima zemlje
>> Ne uzimaj druge žene sinovima Izraela
>> Ne izrađuj božanstva od lijevanih metala
>> Poštuj slavlje izlaska iz Egipta
>> Posveti meni svu prvorođenu mušku djecu
>> Poštuj subotu
>> Svaki muškarac će se morati pojaviti ispred mene tri puta godišnje
>> Ne nudi krv žrtve na kruhu
>> Meni daj prve plodove zemlje
>> Ne vrij kozlića u mlijeku njegove majke

NIKOLA DUPER: Može li nam pomoći ovaj vaš prijevod u potrazi za takozvanom nedostajućom karikom u ljudskoj evoluciji?

MAURO BIGLINO: Ako želimo vjerovati onome što piše u Bibliji i ako smatramo ispravnim prijevod riječi Tselem koja, prema svim etimološkim rječnicima rabina, znači nešto materijalno što sadrži sliku i priliku Elohima, sigurno je da može. Biblija nam kaže da su nas ova bića napravila tako da su unijela, u već postojeće humanoide, nešto što je izvađeno iz samih Elohima i što sadrži njihovu sliku i priliku. Naravno mi danas znamo da je riječ o DNA. Ako se jednog dana prihvati to što piše, ne samo u Bibliji nego i u puno starijim i preciznijim Sumerskim tekstovima, tada ćemo shvatiti zašto smo neuspješno tražili tu takozvanu nedostajuću kariku. Vjerojatno ta karika ne postoji nego je zastupljena upravo s ovom operacijom genetskog inžinjeringa.

NIKOLA DUPER: Postoje li opisi fizičkog izgleda Jahve, divova, anđela i drugih bića?

MAURO BIGLINO: U standardnoj Bibliji ne postoji opis Elohima, dok u Enohovom apokrifnom tekstu postoji. Treba reći da je taj tekst apokrifan samo za katolike dok je za koptsku Bibliju kanonski. U njemu se kaže da su Elohim bili visoki, tvrde kože, velikih i sjajnih oči, lica koje je naizgled zračilo svjetlo. U Bibliji u dva navrata postoje opisi divova. Jedan je onaj poznati kada se David bori sa Golijatom, koji je jedan od nekoliko divova koji se nalaze u redovima Filistejaca, i kaže se da imaju šest prstiju na rukama i nogama, znači sveukupno 24. Zanimljiv je i opis anđela koji su u Bibliji sve osim duhovnih entiteta. O njima se govori kao o materijalnim bićima, sa rukama, dvije noge, koja moraju jesti i piti, mogu se uprljati, moraju se prati, moraju hodati, moraju se odmarati baš kao i mi.

NIKOLA DUPER: Tko su bili divovi, odnosno u kakvoj su vezi sa Elohimom?

MAURO BIGLINO: To je veoma kontroverzna tema. U jednom trenutku Biblija kaže da su Elohimomi sinovi vidjeli da su Adamove kćeri zanimljive za seksualne odnose i tako su se sjedinili s njima. Problem je u tome što Biblija govori i o postojanju divova koji su se zvali Nephilim ali ne kaže da su oni rezultat miješanja Elohima i ljudi, tako da postoji mogućnost da se radilo o nekoj drugoj vrsti.

NIKOLA DUPER: Spomenuli ste Adamove sinove, možete li nam objasniti što znači Adam prema vašim istraživanjima?

MAURO BIGLINO: Adam proizlazi iz riječi Adama koja se koristila za definiranje Zemlje, dok je riječ Nerez značila zemlja u smislu njenih stanovnika. Pretpostavljam, dakle, da su riječ Adam koristili za stanovnika planeta Zemlje, prije svega da bi ga mogli razlikovati od drugih koji, po svemu sudeći, nisu bili zemljani.

NIKOLA DUPER: Spominje li Biblija kada su Elohim stigli, zašto su stigli i kada su otišli?

MAURO BIGLINO: Ne postoji nikakva naznaka o tome kada su stigli i svaka pretpostavka, ako se temeljimo na Bibliji, ne bi bila korektna. Ne spominje se zašto su stigli ali postoji bilješka o trenutku kada su Elohimi podijelili teritorije kojima će upravljati (10. poglavlje knjige Postanka i 32. poglavlje Ponovljenog Zakona – Deuteronomium). Kaže se da je u jednom trenutku njihov vođa podijelio teritorije na zone utjecaja i da je Elohim, kojega mi poznajemo pod imenom Jahve, izabrao svoj. O tome kada su otišli ispričat ću vam jednu zanimljivu priču. U knjizi ‘Židovski ratovi’ Josip Flavij, 67. – 68. godine nove ere, govori da su u artemizijskom mjesecu, koji dolazi nakon mjeseca židovskog Uskrsa, svećenici u hramu čuli veliku buku i glas koji kaže: ‘Mi napuštamo ovo mjesto’. Odmah zatim, piše Josip Flavij, vidjeli su na nebu desetke nebeskih kola koja su letjela među oblacima. Dodaje da su mnogobrojni ljudi bili svjedocima jer bi inače taj događaj bio nevjerojatan. Tko želi provjeriti ova epizoda je ispričana u šestom poglavlju spomenute knjige, stihovi 296 – 299.

NIKOLA DUPER: Vrlo zanimljivo. Dakle Elohimi su bili prisutni na zemlji i u Isusovo doba?

MAURO BIGLINO: Prema Josipu Flaviju izgleda da jesu.

NIKOLA DUPER: Postoje li arheološke potvrde onoga što ste pronašli u Bibliji?

MAURO BIGLINO: Recimo da jezgra Biblije sve više pronalazi potvrde u arheološkim istraživanjima iako moramo uzeti u obzir da svaki narod, kada priča svoje priče, vrlo često pretjeruje, uljepšava i izbjegava neke istine i govori dobro o sebi. Postoje arheološki nalazi u hramu pronađenom u mjestu Kuntilla Ajrud, između Sinaja i Negeva, koji svjedoče kako je Elohim zvan Jahve bio služen i poštovan od strane židovskih proroka zajedno sa njegovom ‘Asherah’ odnosno partnericom. Samo naknadno je teologija izbacila ženu ali još u petom stoljeću, Židovi sa egipatskog otoka Elephantina, slavili su Yahua i njegovu partnericu Anat – Yahu. Prije šest mjeseci istraživači sa sveučilišta u Tel-Avivu pronašli su čeljust homo-sapiensa, u pećini u centru Izraela, koja, sudeći po dosadašnjim istraživanjima, potiče iz razdoblja od oko 250.000 do 400.000 godina prije Krista. Ako ova vijest bude potvrđena morat će se ponovno napisati povijest homo-sapiensa i morat će se ozbiljno uzeti u obzir podatak iz same Bibilije koja govori o operaciji genetskog inženjeringa baš u tom periodu.

NIKOLA DUPER: Što možemo reći o imenu Jahve?

MAURO BIGLINO: Uz ime Jahve vezano je puno toga zanimljivog. Prije svega treba reći da nije poznato na kojem jeziku je to ime prvi put izgovoreno. Sigurno je samo da to nije bio hebrejski jer tada nije postojao. Biblija kaže da je prvi put izgovoreno u doba Enosa, Adamovog unuka. I kada se Jahve pojavljuje pred Mojsijem, koji ga pita kako se zove, on izgovara tetrogram YHVH dodajući: ovako ćete me se sjećati. Dakle Mojsije tada nije govorio, kao i narod koji ga slijedi, hebrejski nego vjerojatno egipatski, možda neku varijantu amorićanskoga ili čak aramejskoga jezika koji se tada počinjao širiti. Tetragram je zapisan tek nekoliko stoljeća poslije, negdje oko osmog ili devetog stoljeća prije Krista, na osnovu izgovora jezika koji ne poznajemo.

NIKOLA DUPER: Iako se vaše istraživanje temelji isključivo na biblijskom tekstovima bilo bi zanimljivo čuti koliko se rezultati podudaraju sa zaključcima Zacharie Sitchina.

MAURO BIGLINO: Sitchin se temelji na sumersko-akadskim i babilonskim tekstovima i tek ponekad zalazi u Bibliju. Ja radim potpuno obrnuto, polazim od Bibilije i tek povremeno konsultiram sumersko- akadske tekstove na kojima se dijelom temelji i sama Biblija. Ono što mogu reći je da Biblija potvrđuje Sitchina puno više nego što je i on sam ikada rekao. Recimo viđenje proroka Zaharije isaiakada opisuje ono što naziva leteći Efa (veoma teško prevodiva riječ, a koja je često izraz za mjeru žitarica, 1 efa sadrži otprilike 40 litara žita) koji ima metalni poklopac (prozor) koji kada se otvori otkriva ženu koja ga vozi. Zatim dolazi još jedna leteća žena i tada obje odlete. Kada prorok Zaharija pita anđela Malaha, koji je bio s njim, gdje nose Efu, anđeo mu kaže da ga vode u zemlju Sumer gdje će mu biti sagrađen temelj na koji će ga postaviti. Vidimo, dakle, da u Bibliji postoji jasan opis letećih objekata, a spominje se i Sumer gdje taj objekt odlazi. Zanimljivo da je, po Sitchinu, upravo Sumer mjesto gdje su ti leteći objekti stigli i odakle su polazili. Mogu još dodati da već više mjeseci čitam prijevode klinastih sumerskih tekstova, koji nemaju veze sa Sitchinom, kao na primjer priču o sumerskom Edenu, i nalazim velike sličnosti i paralelizme sa Biblijom.

NIKOLA DUPER: Ako krenete od vaših prijevoda kako bi definirali Bibliju?

MAURO BIGLINO: Rekao bih da je to klasična povijesna knjiga koja se ne bavi religijom. I sami Elohimi se nisu nikada, prema onome što piše u Bibliji, bavili duhovnošću ili onostranim. Moji prijatelji Židovi, iz židovske zajednice u Torinu, mi kažu da oni o onostranom ne znaju ništa jer im njihov Bog nikada ništa o tome nije rekao. Mogu samo dodati da je to jedna velika istina.

NIKOLA DUPER: Iako je, prema vašim prijevodima i zaključcima, Biblija samo povijesna knjiga, ipak ste radili na tekstu koji je temelj duhovnosti velikog dijela čovječanstva pa me zanima kakav je vaš odnos prema duhovnosti i Bogu?

MAURO BIGLINO: Pošto već trideset godina radim na ovim tekstovima znam što je rečeno o Bogu kroz povijest čovječanstva. Svjestan sam da se prema Bogu može imati samo jedan stav: vjera. Uzaludni su pokušaji da ga opišemo, shvatimo ili opravdamo. Ako moram izabrati jedan stav tada bi izabrao Apofatizam koji govori da o Bogu ne treba reći ništa. Čak i kardinal Martini nedavno, u knjizi ‘Noćni razgovori u Jeruzalemu’, kaže: ‘Bog se ne da svrstati i dakle, Bog se ne može smatrati samo Bogom katolika’. Prema tome meni je draže ne govoriti jer o Bogu ne znam ništa. Prema Bogu možemo imati samo vjeru i ništa drugo. Tko ima vjeru treba je sačuvati za sebe, treba je živjeti hrabro i dosljedno, ne treba o njoj polemizirati, ne treba niti pokušavati uvjeriti druge jer, čim pokuša svesti Boga na razinu racionalnog objašnjenja, samim tim ga obezvrjeđuje čineći ga diskutabilnim.

NIKOLA DUPER: Mislim da ste svjesni da ste ovom knjigom ušli u domenu onoga što se uopćeno naziva ufologija. Od kada traje vaš interes za ufologiju?

MAURO BIGLINO: Nemam nikakvog interesa u ufologiji i o NLO-ima ne znam ništa. Zanimljivo je da oduvijek živim u podnožju planine Musinè, koja je jedno od najpoznatijih mjesta u Italiji po broju pojavljivanja NLO-a, i usprkos tome nikada nisam imao priliku vidjeti barem jednoga. Ali da budem do kraja jasan, ako bi mi sutra rekli da NLO-i ne postoje za mene to ne bi imalo nikakvog značaja. U Bibliji piše to što sam preveo i za mene je potpuno nebitno postoje li danas isti fenomeni ili ne.

NIKOLA DUPER: Moram priznati da je moje pitanje bilo tendenciozno, želio sam samo potvrditi da ovu knjigu nije napisao ufolog.

MAURO BIGLINO: Apsolutno ne! Dapače, ja se uopće ne želim baviti ufologijom, ne zato što mislim da nije vrijedna truda, nego jednostavno zato što nemam za to vremena. Želim posvetiti sve vrijeme koje imam na raspolaganju isključivo prijevodima.

NIKOLA DUPER: Smatrate li da su ufološki studiji bitni za prošlost i budućnost čovječanstva?

MAURO BIGLINO: Uvjeren sam da su bitni ali isto tako sam uvjeren da se svatko mora baviti svojim poslom. Imam pred sobom još jako puno starih tekstova da bih se mogao posvetiti bilo čemu drugom, koliko god to bilo zanimljivo kao recimo ufologija.

NIKOLA DUPER: Ali da se vratimo našoj temi, čime se bavite u novoj knjizi?

MAURO BIGLINO: Riječ je, kao i u prvoj knjizi, o Bibliji i o leteralnom prijevodu. Predstavljam prijevode iz knjige Postanka, govorim o anđelima i kerubinima i dokazujem, zahvaljujući razoružavajuće jasnim riječima same Biblije, da su kerubini bili u stvari leteće mašine i objašnjavam njihovu funkciju. Govorim o Sotoni i Luciferu, figurama koje su potpuno umjetno stvorene. Jedno poglavlje je posvećeno Jahvi, jedno monoteizmu, jedno o izabranom narodu i činjenici da je bilo više izabranih naroda kroz stoljeća. Po svemu sudeći ti ‘izabranici’ su bili prije svega rezultat novih genetskih inženjeringa, kao recimo Noe.

NIKOLA DUPER: Ako vam sada ne postavim sljedeće pitanje uvjeren sam da ću navući na sebe mržnju naših čitatelja i mogao bih završiti u paklu. Kako su opisani Sotona i Lucifer?

MAURO BIGLINO: Sotona je teološka izmišljotina. Satan nije bilo ime nekog bića nego izraz za protivnika, odnosno za funkciju koju danas zovemo javni tužitelj. Mogli su je imati Malahimi, znači anđeli, kao i ljudi. Ta funkcija nije bila u smislu protivnika Boga (Elohimi), naprotiv, često su ih upravo oni postavljali. Paralelizam između Sotone i Lucifera je potpuna izmišljotina koja potječe iz XIV poglavlja Izaijine knjige. I u ovom slučaju dokazujem, prenoseći kao uvijek originalni starohebrejski tekst, da se to ime ne odnosi na Sotonu nego na vladara na Bliskom Istoku kojemu se Izaija ironično obraća: ‘Ti koji se smatraš svjetlonošom i sinom Auore sada ćeš pasti i završiti u prašini kao i svi drugi ljudi’. Upitno je da li je riječ o Nabonedu i tumačim zašto, ili o Kserksu I Velikom i objašnjavam zašto smatram da je ipak riječ o potonjem. Nepostojanje Sotone je zaista vrijedan podatak pošto sva glupost sotonista počiva na izmišljenom entitetu pa bi bilo vrijeme da prestanu sa obožavanjem nečega što ne postoji.

NIKOLA DUPER: Hvala lijepa na ugodnom i zanimljivom razgovoru i sve najbolje u vašem budućem radu.

MAURO BIGLINO: Hvala vama i pozdrav hrvatskim čitateljima.
 
(blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

UVOD O BIBLIJI

Biblija (ta biblia – grčki: knjižice, sveščice), je zbirka tekstova koje Židovi i kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i glavnim izvorom svoje vjere, a nastali su u vremenu između 1.000 prije naše ere i 100 naše ere. Naziva se i ‘Sveto pismo’.

Židovi je nazivaju Torah (Zakon), Miqrah (Čitanje), Kitbe Qodesh (Sveti spisi) ili Tanakh (skraćeno za Torah, Neviim i Ketuvim). Kanon biblijskih knjiga proglasili su 90. god. u Jamniji. Priznali su 24 knjige nadahnutima i obaveznima za židovsku vjeru.

U kanon nisu uvrstili sedam knjiga koje su nastale u Aleksandriji od tamošnjih židova, a napisane su na grčkom jeziku. Dijele Bibliju na tri grpupe: Tora (Petoknjižje), Neviim (Proroci) i Ketuvim (Mudrosne knjige). Stari zavjet pisan je hebrejskim jezikom, izuzev dijelova Ezre i Daniela te nekoliko riječi u Knjizi Postanka i u Jeremiji pisanih aramejskim jezikom.

Završnu redakciju židovskog dijela Biblije napravila je Velika skupština u doba perzijske vlasti (V. – IV. St. Prije naše ere). Izvorno su biblijske knjige pisane na svitcima pergamenta. Od Ezrina vremena židovska je Biblija pisana aramejskim pismom, dok su Samarijanci zadržali staro Feničko pismo. Očuvanje biblijskog teksta bio je zadatak prepisivača (heb. sofer: pisac) koji su ustanovili predaju čitanja Biblije.

Budući da hebrejski jezik izvorno ne piše samoglasnike, u prijepisu su poslije dodavani znakovi za samoglasnike (masoretski tekst).

Kršćani dijele Bibliju na Stari zavjet i Novi zavjet. Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetnih s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih, kao ni židovi, ne priznaju – apokrifi).

Novi zavjet, napisan u drugoj polovici I. st., Obuhvaća 27 knjiga: četiri Evanđelja (Marko, Matej, Luka i Ivan), Djela apostolska, 21 poslanica (14 Pavlovih i 7 apostolskih) i Otkrivenje (Apokalipsa).

Autografi biblijskih knjiga ne postoje, nego mnogobrojni njihovi prijepisi, tzv. tekstualni svjedoci. Služeći se njima, biblijska znanost nastoji strogim znanstvenim metodama prirediti što pouzdaniji biblijski tekst, tzv. kritičko izdanje Biblije.

Židovi tumače Bibliju doslovno i propovjednički, tražeći u njoj skriveni, dublji smisao, tumače je već od II. st. pr.ne sve do danas (Midraš, Halaha, Hagada i dr.).

U novije doba židovski tumači Biblije uzimaju u obzir rezultate arheologije i drugih znanosti, te se približuju kršćanskim biblijskim komentarima. Kršćani tumače Bibliju od početka II. st., a aleksandrijska škola zastupala je alegorijsko tumačenje, antiohijska škola doslovno tumačenje.

U srednjem vijeku skolastika je dalje razvila metode tumačenja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogično ili mistično tumačenje. Katolici u tumačenju Biblije slijede tradiciju Crkve i crkvenog učiteljstva, a protestantske se crkve oslanjaju većinom na osobno nadahnuće.

U novije doba razvijene su u katolika, protestanata i u Židova suvremene znanstvene metode tumačenja Biblije (egzegeza, hermeneutika).

Suvremeni pristupi i metode tumačenja imaju intererkonfesionalno obilježje. Biblija je cjelovito ili dijelom prevedena na većinu svjetskih jezika. Njeno značenje prelazi okvire sinagogalne i crkvene upotrebe.

TAJNA IZLAZI NA VIDELO

Prvog rujna 1994. godina američki novinar M.Drosnin je odletio za Izrael da bi tadašnjeg predsjednika tamošnje vlade Yitzhaka Rabina upozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila.

Zbog nedostatka poznanstava, novinar i pisac iz New Yorka je jednom Rabinovom prijatelju, piscu Saimu Guriu, predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji će se kasnije uistinu i dogoditi.

‘Bojim se’, napisao je Drosnin Rabinu, ‘da ste u smrtnoj opasnosti, ali istodobno smatram da se ta opasnost može zaobići i izbjeći! …’

Guri je smatrao, a to je saopćio i Drosninu da izraelski predsjednik tom upozorenju neće pokloniti previše pažnje, ali je ipak predao pismo nadležnom ministarstvu.

Što se kasnije dogodilo, već odavno je mnogima poznato:

4.studenog 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika. Rabin i njegova služba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijašnjih, nažalost, smatrali neozbiljnim!

Na dan ubojstva Rabina, Drosnin je na najgori mogući način dobio dokaze za svoje upozorenje. Yitzhak Rabin je ustrijeljen s leđa od čovjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono što je u svemu istinska senzacija jeste činjenica da je – ubojstvo zapisano u Svetom pismu koja je, kako je poznato pisano prije 3.000 godina!

Upravo atentat u Izraelu bio je još jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, šifriranog teksta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna buducnost čovječanstva.

U svojoj knjizi ‘Biblijski kod’, ovaj američki novinar nam otkriva, ako je istina, da su praktično svi svjetski važniji događaji već davno zapisani u Bibliji. Pomoću matematičkog izračunavanja izvedenog pomoću računala, navodno se mogu dobiti proročanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku.

‘Rabinovo ubojstvo nije jedini događaj našeg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu još i događaji poput ubojstva egipatskog i američkog predsjednika Sadata i J. F. Kennedyja), Drugi svjetski rat, afera Watergate, Holokaust, tragedija Hirošime, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bill Clintona. I sve to napisano je – ‘Božjom rukom’, navodi u svojoj knjizi ovaj američki novinar.

Drosnin je ozbiljan novinar ‘Washington Posta’ koji je radio izmedu ostalog i na policijskim reportažama, te se njemu ne može tako lako pripisati lakovjernost. Nakon ubojstva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolje.

Kako sam Drosnin kaže: “U trenutku kad se ostvarilo proročanstvo koje je sam pročitao u Bibliji, šifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred očima kao potpuno jasna i izvjesna!”

Do sada je priča o proročanstvima zapisanim u Svetom pismu zvučala preapsurdna da bi zaiteresovala veći broj stručnjaka. Šifrirane poruke koje se navodno mogu naći u Bibliji predstavljaju potraga za duhovima, smatra Andreas Michel sa katedre za Stari zavjet na Sveučilištu u Tübingenu.

- Autori Starog zavjeta – dodaje on – nisu posjedovali takvu matematičko-umjetničku spoznaju svijeta da bi svoje tekstove mogli šifrirano zapisivati! …

UBOJICA KOJI ŽELI UBITI!

Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matematike: Eliyahu Rips je matematičar u pješčanim zgradama Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, smještenom na brežuljku iznad ‘Vječnog grada’. Odatla se pruža magičan pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu – idelno mjestu za inspiraciju?

Ripsovo specijalno područje je takozvana grupna teorija, matematički element moderne fizikalne teorije.

Šifra Biblije je kompjuterski program! – Objašnjava izraelski znanstvenik.

Zajedno s dvojicom izraelskih kolega, fizičarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergom s jeruzalemske visoke tehnološke skole – Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za dešifriranje. Posao je trajao sve do 1994. godine kada su u poznatom znanstvenom časopisu ‘Statistical Science’ objavili svoja iznenadujuće saznanja pod naslovom ‘Konstante slova u Knjizi’.

Eliyahu Rips

Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slična značenja, kasnije su tome dodali imena, dane rođenja i smrti 66 najpoznatijih Židova koji su živjeli između IX i XIX stoljeća. Tada su sve to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora izmedu riječi i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znaka, potražili prethodno izabrana imena.

Računalo je počeo kombinirati pismo tako što je kombinirao prvi s drugim, pa s trećim … sa tisućitim itd. Onda je kobinirao to isto samo s početnim drugim slovom. Na kraju je tako prošao sva slova.

Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova poredanih – svako četvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri čitanju znakova preskačemo određeni broj slova, dobivamo čitak tekst. Reci kao: ‘Rabin’, ‘Amir’, ‘Tel Aviv’ i godina ubojstva. Popreko preko Rabinovog imena mogu se naći riječi: ‘Ubojica koji želi ubiti’.

Je li to sve samo slučaj?! …

ZAPANJUJUĆE OTKRIĆE

Izraelski matematičar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom.

- Računalu smo dali zadatak da nađe ime – Saddam Hussein. To smo učinili pošto smo se uvjerili da je kombinacija slova koji daju traženi pojam povezana nekom matematičkom logikom. U području koje je ukazivalo na zaljevski rat našli su se pojmovi kao: ‘Scuds’, ‘ruske rakete’ kao i datum početka rata i ime ‘Hussein’.

Za Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove šifre: sve riječi tvore neku vrstu križaljke. Tako se može ispitati da li se riječi međusobno povezanog značenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojem ‘Bill Clinton’ nalaze pojmovi ‘Predsjednik’, kod ‘Slijetanje na Mjesec’ nalaze se pojmovi ‘Svemirski brod’, ‘Apollo 11′, kod riječi ‘Hitler’, nalazi se riječ ‘Nazi’, kod ‘Kennedy’ , riječ ‘Dallas’ … Zar to može biti puki slučaj?!

Da će jedan renomirani stručni časopis objaviti ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kass, koji je 1994. godine bio izdavač ‘Statistical Science’, kaže da su čitaoci u početku bili skeptični što je normalna reakcija.

- Mislim da nitko u to vrijeme ovu fantastičnu teoriju nije prihvaćao kao nešto ozbiljno – navodi šef Odjela za statistiku američkog sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu. – Svi su mislili da tu postoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti …

A da bi se uvjerio da kod Biblije uistinu postoji, Rips je novostvorenom programu podvrgnuo još neke tekstove, na primjer, prijevod Tolstojevog ‘Rata i mira’. Ali, tražena su se imena, podaci i datumi mogli naći jedino u Bibliji i to, kako navodi, u šifriranom obliku.

Za odlučujući eksperiment izraelski je matematičar od 32 imena i 64 podatka napravio oko 10 milijuna različitih kombinacija, od kojih je samo jedan jedini par bio točan. Rips je ponovno pohranio podatke u računalo da bi saznao koja od 10 milijuna kobinacija daje zadovoljavajući rezultat.

I ispostavilo se da je zadovoljavajuće rezultate mogao naći samo u – Svetom pismu!

OVO JE VAN SVAKE LOGIKE!

Robert Kass je, nakon svega, dao trojici stručnjaka provjeriti njegova otkrića i oni su to učinili. Kad su sva trojica potvrdila korektnost statističkih postupaka i brojeva, Kass je odlučio objaviti rezultate. Harold Gans, zaposlen u tajnoj službi SAD na poslovima dešifriranja, čuvši za ovu priču bio je odmah uvjeren da može naći dokaze za obaranje teorije o biblijskom kodu.

Da bi otkrio ‘u kome grmu lezi zec’ on je ispisao 64 osobe i to ne samo njihova imena, nego i mjesta rođenja i smrti. Rezultat ga je šokirao.

- Niz leđa mi je prošla neka hladna jeza, sjeća se Gans. – Imena gradova su odgovarala imenima osoba nađenim u Bibliji.

Australski statističar, Abraham Haofer, jedan je od onih koji su uporno kritizirali tezu o šiframa u Bibliji:

- Pri analizi tolikog broja podataka, neminovno je da se određene mustre pojavljuju – kaže on. – Ali, ovo prelazi logiku i postojeće zakone vjerojatnosti!

Sljedeće analize su Drosnina još više uvjerile u ispravnost svoje teze. On i koautor Doron Witztum su oko pojma ‘holokaust’ potražili još neke pojmove i pronašli riječi kao što su: ‘Njemačka’, ‘Berlin’, ‘Eichmann’, ‘Ciklon B’ … Matematičar Piatetski-Shapiro sa Yale univerziteta, kome je Drosnin medu prvima pokazao svoje analize, pun je zbunjenosti i oduševljenja:

- Ovdje je riječ o jednoj inteligenciji koja je izvan našeg znanja i shvaćanja – mi govorimo o Bogu. Jedini siguran odgovor je Bog! …

U Svetom pismu su se do sada otkrili jos neki zanimljivi podaci: propast njujorške burze 1929; Beethoven, Bach, Picasso, izbor Natanjahua na vlast uz koje je još stajao i nadimak ‘Bibi’, udar kometa na Jupiter u srpnju 1994. i Treći svjetski rat kao najava posljednje apokaliptične borbe na Zemlji 2112. godine.

ATOMSKI NAPAD SE NIJE DESIO!

Dana 26. siječnja 1996. godine otkriven je podatak koji je Drosnina uzbudio: U večernjim satima 6. svibnja 1996., Libija će napasti Izrael atomskim oružjem! Našao je načina da razgovara sa Peresom, tadašnjim predsjednikom izraelske vlade. Razgovor je tekao ovako:

PERES: Za kad je predskazan napad? … Što možemo učiniti.

- To je upozorenje, a ne predskazanje, odgovorio je Drosnin i time relativirao svoje upozorenje. On je jednostavno od biblijske šifre napravio naku vrstu proročanstva, a la Nostradamus, kakva već odavno poznajemo.

Šesti svibnja je, srećom, prošao bez atomskog napada, ali Drosnin, nije mogao objasniti kako to da se to nije dogodilo. Gdje je pogriješio?

Na Drosninovo pitanje – da li Biblija skrivena prošlost ili budućnost – odgovara Rips:

– Sve što je bilo, jest ili će biti!

A kako je ovo moguće u jednom tekstu od samo 304.805 znakova?

- Teoretski ne postoje ograničenja za broj informacija sadržanih u jednom tekstu! – Odgovara matematičar iz Jerusalema.

– Broj skrivenih informacija se ne može otkriti, čak i ako nije beskonačan.

Na taj način su se Rips i Drosnin našli u situaciji sličnoj vulkanolozima ili onim koji prate pokrete Zemljine kore i koji stoje pred dilemom kad će se dogoditi sljedeća katastrofra, kako bi pravodobno i točno obavijestili gradonačelnika koji bi trebao evakuirati grad.

Zemljotres iz 1995. godine u Kobeu u Japanu je takode pojam koji je Drosnin našao u Bibliji. Osim toga, našao je još i ove riječi: ‘Kobe’, ‘Japan’, ‘Vatra’, ‘Veliki potres’, s točno navedenom godinom.

Možda se uz pomoć dešifriranja Biblije stvarno može pročitati prošlost i predvidjeti budućnost. Možda možemo predvidjeti sljedeći atentat ili neki događaj planetarnih razmjera, ko što je bio udar komete prije 65 milijuna godina, koji je uništio dinosaure …

Ali, onima koji šifrirane poruke nalaze u Bibliji, također bi se moglo dogoditi nešto slično što se dogodilo Kasandri. Lepi Apolon je bio u nju zaljubljen i obećao joj – ako mu uzvrati ljubav – pokloniti dar proroka. Kasandra je prihvatila ponudu i dobila moći proroka, ali se oglušila o svoje obećanje. Tada je Zeusov sin učinio da lijepa Kasandra ostane proročica, ali je učinio i da je nitko ne sluša niti joj vjeruje!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
;
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)