Od početka veljače na Haitiju, u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, traju antivladini prosvjedi i traži se ostavka predsjednika Jovenela Moisea koji baš ovih dana obilježava dvogodišnjicu dolaska na vlast

Doduše, upravo kada su vlasti slavodobitno objavile kako se prosvjedi u glavnom gradu Port-au-Princeu razvodnjavaju (na početku je bilo nekoliko tisuća nezadovoljnika, da bi taj broj sada pao na nekoliko stotina, ali vrlo upornih i radikalnih prosvjednika) došlo je do neočekivanog obrata, iako su nakon nekoliko dana otvorene države institucije, dućani i škole.

Naime, prosvjednici su izašli s parolama “Nećemo Amerikance, hoćemo Putina”, spalili su američku zastavu, predsjednika Jovenela Moïsea nazvali “washingtonskom marionetom” te uputili poruku Rusiji, Kini i Venezueli da im pomognu i angažiraju se oko rješenja haićanske krize.

Taj poziv u Moskvi je primljen s ponosom, kao dokaz još jedne pobjede nad SAD-om, premda još nema nikakvih službenih reakcija iz Kremlja o tome hoće li se i na koji način Moskva angažirati u još jednoj državi u američkom dvorištu.

Naime, Haiti, nekadašnja francuska kolonija na Karibima, nalazi se u teškoj ekonomskoj situaciji, vladaju nestašice hrane, cijene rastu, a to je i zemlja s jednom od najvećih stopa uličnog nasilja i kriminala na svijetu te je pri vrhu i po stopi korupcije.

(jutarnji.hr)

Klaus Eberwein, bivši vladin službenik na Haitiju za kojeg se očekivalo da će sljedećeg tjedna razotkriti razmjere korupcije i zlouporabe Zaklade Clinton, je pronađen mrtav u Miamiju. Imao je 50 godina

Eberwein se trebao pojaviti sljedeći utorak pred Komisijom za etiku i atikorpuciju Haitija, gdje se naširoko očekivalo da svjedoči protiv Zaklade Clinton koja je otuđila donacije za Haiti u vrijeme potresa od međunarodnih donatora.

Prema miamijskom mrtvozorniku, službeni uzrok smrti je bio „pucanj u glavu„. Eberweinova smrt je registrirana kao „samoubojstvo”.

Eberwein, koji je priznao mu je život u opasnosti, bio je žestoki kritičar aktivnosti Clintonove zaklade na karipskom otoku, gdje je služio kao generalni direktor vladine ekonomske agencije za razvoj, “Fonds d’Assistance économique et sociale”, tijekom tri godine.

Prema Eberweinu, beznačajnih 0,6% donacija odobrenih od strane međunarodnih donatora s ciljem izravnog pomaganja Haićanima je zapravo završio u rukama organizacija na Haitiju. Daljnjih 9,6% je završilo u rukama vlade Haitija. Preostalih 89,8% – ili 5,4 milijardi dolara – je usmjeravano prema stranim organizacijama na Haitiju.

„Zaklada Clinton, oni su kriminalci, oni su lopovi, oni su lažljivci, oni su sramota”, rekao je Eberwein na prosvjedu ispred sjedišta Zaklade Clinton na Manhattanu prošle godine.

Prema novinama Haiti Libre, Eberwein je rekao da će biti u „dobrom raspoloženju„ s planovima za budućnost. Njegovi bliski prijatelji i poslovni partneri su šokirani idejom je možda počinio samoubojstvo.

„To je stvarno šokantno”, rekao je vlasnik restorana Muncheez, Gilbert Bailly. „Odrasli smo zajedno, bio mi je poput obitelji.”

Bailly je rekao da posljednji put razgovarao sa Eberweinom prije dva tjedna, i on je bio dobro raspoložen. Bili su uzbuđeni oko budućih poslovnih planova i radili na otvaranju restorana Muncheez u Sunriseu, rekao je on.

Haićanska vlada je izdala službenu obavijest kojom zahvaljuje Eberweinu za njegovu službu i žalost zbog njegove prerane smrti.

„Opća uprava vladine ekonomske agencije za razvoj FAES želi javno objaviti svoja suosjećanja sa ožalošćenom obitelji, prijateljima i suradnicima. FAES-ova zastava će se vijoriti na pola koplja od srijede 12. do utorka 18. srpnja 2017. Neka njegova duša počiva u miru„ izjavio je generalni direktor Charles Ernest Chatelierov. (YNW)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

JAVNO OPTUŽIO BRAČNI PAR KLINTON DA JE IZVUKAO KORIST IZ OBNOVE HAITIJA POSLIJE ZEMLJOTRESA

Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump izjavio je danas da će Islamska država preuzeti kontrolu nad SAD ako Hillary Clinton pobijedi na predsjedničkim izborima 8. studenog.

Trump je na skupu u Floridi rekao da se džihadisti Islamske države “nadaju i mole” da njegova kandidatkinja demokrata dođe u Bijelu kuću.

On je rekao da će ta ekstremistička skupina, koja kontrolira dio Bliskog istoka, u slučaju pobjede Hillary Clinton “preuzeti kontrolu i nad ovim dijelom svijeta”.

Clinton i Tramp optužili su jedno drugo da Islamska država koristi retoriku iz predizborne kampanje za regrutiranje boraca.

Trump je istovremeno predočio Amerikancima da su Hillary i njen muž Bill Clinton izvukli korste iz obnove Haitija nakon potresa koji je tu zemlju zadesio 2010-te.

Ona je u to vrijeme bila državna tajnica, a Bill je bio američki “posebni predstavnik za Haiti”, a Tramp je otkrio da su posao za obnovu te zemlje mogli dobiti samo biznismeni koji su bili bliski Hillary i Bill Clintonu koji je na raspolaganju imao fond od 400 milijuna dolara.
 
(fakti.org)

Više od 400 pripadnika nepalskog kontigenta plavih kaciga ispuštalo je fekalije izravno u rijeku koju stanovnici i danas koriste kao izvor pitke vode

Ujedinjeni narodi po prvi put su prihvatili odgovornost za epidemiju kolere koju su, prema svemu sudeći, donijeli upravo pripadnici plavih kaciga na Haiti. Tisuće ljudi umrle su prije šest godina od kolere, a epidemiji se još uvijek ne nazire trag.

Haiti je 2010. godine pogodio katastrofalni potres u kojem je živote izgubilo više od 100.000 ljudi. Stotine tisuća kuća su uništene, nebrojene mase ostale su bez krova nad glavom, a vlasti Haitija slale su apele za pomoć kome god su stigle. Ujedinjeni narodi odgovorili su na poziv za pomoć i poslali nekoliko jedinica za pomoć.

Međutim, UN-ovci su iz Nepala donijeli nešto što nikad nije zabilježeno na karipskom otoku, bolest koleru. Prve žrtve kolere zabilježene su u blizini UN-ove baze u kojoj je boravilo nešto više od 400 pripadnika UN-a svježe dospjelih iz Nepala.

U to vrijeme je Nepalom harala epidemija kolere, a pretpostavlja se da su fekalije iz baze često otjecale u rijeku Meille. Ta rijeka jedan je od najvažnijih izvora pitke vode u središnjem Haitiju, a posebnu ulogu je igrala nakon potresa, kada je svaka kap pitke vode bila važna.

Kolera je bakterijska infekcija tankog crijeva koja se manifestira povraćanjem i teškim proljevom. Gubitak tekućine dovodi do teške dehidracije što može rezultirati zastrašujućom smrću. Kolera je iznimno rijetka bolesta u razvijenom svijetu, ponajviše zbog razvijenih kanalizacijskih sustava.

Konačni zbroj umrlih nitko ni ne zna, pretpostavlja se da je od kolere umrlo oko 10.000 Haićana, ali teško je te brojke provjeriti zato što je čitava zemlja bila gotovo uništena.

Neke istrage zaključile su da su Nepalci često izravno ispuštali fekalije u rijeku iz koje su, samo nekoliko stotina metara nizvodno, Haićani uzimali vodu za piće. Dugogodišnji posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona, Philip Alston, predao je tajni izvještaj koji je iscurio u javnost. U njemu jasno i glasno stoji da do epidemije kolere ne bi nikad došlo da nije bilo Ujedinjenih naroda.

Međutm, vrhuška UN-a negirala je odgovornost Nepalaca za epidemiju. Službeni stav UN-a je sve godine bio da je nemoguće točno utvrditi uzrok i početnu točku epidemije. Alston je takav stav opisao: “Moralno nesavjesno, pravno neobranjivo i političko samouništenje. Dok UN traži od zemalja članica poštivanje ljudskih prava, oni sami odbijaju takvu odgovornost”.

Iako su UN-ovci tek rekli da moraju poraditi na vlastitom odgovoru na izbijanje kolere i naknadnu brigu za oboljele, takav stav predstavlja gotovo nezapamćen pomak u odnosima prema Haitiju.

Američke vlasti igrale su veliku ulogu u izbjegavanju odgovornosti UN-a. Prvo su financijski razlozi. Naime, nedavno je odbačena tužba Haitija prema kojoj su mogli dobiti čak do 40 milijardi dolara odštete zbog postupanja plavih kaciga. Takvu kaznu bi na kraju platile zemlje članice, a SAD uplaćuje gotovo četvrtinu proračuna UN-a svake godine.

Drugi, ništa manje bitni su politički razlozi, tvrdi New York Times. Predsjednik Barack Obama veliki je pobornik Ujedinjenih naroda i njihovog diplomatskog pristupa svijetu. Pokaže li se da su UN-ovci tako bezobzirno ponašali se prema razrušenom Haitiju, Obama bi mogao izgubiti velik dio ugleda u SAD-u.

Stav svih međunarodnih organizacija je da vojnici ne mogu biti osuđeni za kaznena djela počinjena na teritoriju druge države, a UN je taj imunitet iskoristio kako bi bio apsolutno odvojen od postupaka svojih pripadnika. Dopustili su da rješivi problemi metastaziraju i zaprijete čitavoj organizaciji.
 
(express.hr)

Deset država do 2115. neće postojati u ovakvom obliku kao danas, a postoje i razlozi za to

Razlog su osim prirodnih katastrofa i politički razlozi. Sama povijest pokazuje da države mogu iz različitih razloga nestati i nastati. I dok je 20. stoljeće donijelo raspad Austro-Ugarske, Sovjetskog Saveza, stručnjaci smatraju da bi se slično moglo dogoditi nekim državama u ovom stoljeću.

Kiribati, Nizozemska, Velika Britanija, Kanada, Južni Sudan, Tajvan, Palestina, Sjeverna Koreja, Haiti, Sealand (mikronacija – samoproglašena imaginarna “država” ) za sto godina više neće postojati, piše portal toptenz.net.

Kiribati, otočna država u Tihom oceanu, zbog povećanja razine mora mogla bi nestati. Predsjednik ove zemlje je već počeo evakuaciju stanovnika s nekih otoka nakon ciklone Pem. Uputio je i zahtjev Australiji, Novom Zelandu i Fidžiju da prihvate njegove državljane kao izbjeglice.

Što se tiče Nizozemske, klimatske promjene tu bi mogle odigrati presudnu ulogu uzme li se u obzir da se ova država većim dijelom nalazi ispod razine mora. Nizozemskoj ne prijeti samo rast nivoa mora, već je pravi problem što neki nasipi koji je čuvaju od mora, spriječavaju otjecanje poplavnih voda.

Kod Velike Britanije, kako se navodi razlog je političke naravi. Češći pozivi na referendum mogli bi biti razloga da Velika Britanija do 2115. godine možda neće postojati u današnjem obliku.

Za Kanadu bi, kako se navodi, gubitak Quebeca gdje živi četvrtina kanadske populacije, uglavnom francuske nacionalnosti, mogao dovesti do raspada preostalog dijela zemlje pod pritiskom regionalnih razlika i separatističkih pokreta.

Što se tiče Tajvana, portal navodi da je samo pitanje vremena kada će biti pripojen Kini.

U slučaju Sjeverne Koreje, neki stručnjaci smatraju da je također pitanje vremena kada će se Sjeverna Koreja urušiti. Kada se to dogodi, navodi portal, nešto prije 2115. godine, Južna Koreja će biti spremna da vrati Sjever u ujedinjenu zemlju.

Dok većina svjetskih sila ne priznaje Palestinu kao državu, više od dvije trećine članica UN su to učinile. Ipak, u kombinaciji s neprijateljskim Izraelom i značajnom nestabilnošću u toj regiji, slabost palestinske uprave će vjerovatno rezultirati time da 2115. godine Palestina vjerovatno neće postojati kao državni entitet.

Najkraće će, kako piše, trajati Južni Sudan, najmlađa država na svijetu. U devet od 10 njegovih provincija traju sukobi, a ukoliko se ne postigne politički dogovor, teško da će ova zemlja opstati.

Haiti su se ranije više suočavali s etničkim čišćenjem i sukobima, a danas veliki utjecaj imaju posljedice klimatskih promjena.
 

 
(net.hr/uredio:NSP)

Iako je ne tako davno predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama izjavio da noga američkog vojnika neće kročiti na tlo Sirije, iz Washingtona sada najavljuju mogućnost kopnene intervencije protiv ISIS-a u Siriji i Iraku

Intervencije za koje je najčešći izgovor bio “uspostavljanje demokracije” ili “humanitarni razlozi”, postale su maniri Sjedinjenih Država od Drugog svjetskog rata naovamo. Pritom, za takve operacije rijetko su imale mandate Ujedinjenih naroda. Prvi put poslije Drugog svjetskog rata ratovale su u Koreji, gdje je od 1950-1953. poginulo skoro 37.000 američkih vojnika.

Godine 1956. Šesta flota vrši evakuaciju oko 2.500 američkih građana iz područja Sueskog kanala, a dvije godine kasnije na teritoriju Libanona iskrcalo se 3.200 američkih marinaca, kako bi “pomogli libanonskoj vladi”.

Godine 1961. CIA je u Zaljevu svinja na Kubi pokrenula tajnu operaciju, čiji je cilj bio svrgavanje komunističkog režima Fidela Castra, koja je umalo izazvala nuklearni rat između SAD i SSSR-a. Operacija nije bila uspješna.

Vijetnam

Rat u Vijetnamu (1955-1975) vodio se između Sjevernog Vijetnama, čiji su saveznici bili Sovjetski Savez, Kina i ostale komunističke države s jedne, i vlade Južnog Vijetnama, koju su podržavale SAD i druge antikomunističke države, s druge strane. Prema različitim procjenama, broj poginulih Vijetnamaca (vojnika i civila) kreće se između 800.000 i 3.100.000. Poginulo je i oko 58.000 Amerikanaca, a ostalo je i na tisuće invalida.

Grenada

Vojnom akcijom u jesen 1983. američke oružane snage su, uz simbolično sudjelovanje nekoliko karipskih otočnih država, zauzele otočnu državu Grenadu i tako svrgnule prosovjetski režim generala Hudsona Austina.

Panama

Operacija “Pravedni cilj” ili Američka invazija na Panamu – rat je počeo napadom Amerike na Panamu 20. prosinca 1989. godine, a završio se 31. siječnja 1990. godine, pobjedom SAD.

U invaziji je sudjelovalo više od 24.000 američkih vojnika, dok je na strani Paname sudjelovalo otprilike 12.500 vojnika, ali je samo oko 4.000 njih bilo obučeno za borbu. UN su najoštrije osudile američku intervenciju u Panami, ali nikome ništa.

Zaljevski rat

Nakon operacije “Pustinjski štit” 1990. godine, pokrenute da bi se, kako je tvrdio Washington, spriječila iračka invazija na Saudijsku Arabiju, SAD kreću u “pustinjska oluja”, predvodeći koaliciju 34 države pod mandatom UN sa ciljem da protjeraju iračke snage koje su okupirale Kuvajt.

Kopnene i zračne bitke su vođene u Kuvajtu, Iraku i u graničnim dijelovima Saudijske Arabije. Broj žrtava Zaljevskog rata je kontroverzan. Procjenjuje se da je na strani iračkog naroda, vojnika i civila stradalo između 25.000 i 100.000 ljudi.

Somalija

U operaciji “Obnovljena nada” 9. prosinca 1992., Amerika šalje više od 28.000 svojih marinaca, sa željom da se zaustave unutarnji nemiri i svrgne general Muhamed Farah Aid. Bitka za Mogadishu i smrt 18 američkih vojnika koji su upali zasjedu, ovjekovječeni su u filmu “Pad crnog jastreba”.

Svrgavanje Aida nije uspjelo, a poražene SAD su se povukle iz Somalije. Godine 1995. američke snage su se privremeno rasporedile u Mogadišu kako bi osigurale povlačenje oko 8.000 “plavih šljemova”.

Haiti

Ujedinjeni narodi su 1994. odobrile međunarodnu intervenciju pod vodstvom 15.000 američkih vojnika na Haitiju, gdje je vojska tri godine ranije svrgla predsjednika Jean-Bertranda Aristidea.

Irak

Rat u Iraku, poznat i kao Drugi zaljevski rat (2003-2010) predstavljao je seriju vojnih intervencija u svrhu okupacije Iraka od strane koalicije 48 zemalja, koju su predvodile SAD. Povod za rat bilo je, navodno, oružje za masovno uništenje koje je, navodno, imao irački diktator Sadam Husein.

Kasnije se ispostavilo da za to nije bilo dokaza. Prema ocjenama analitičara, stvarni razlog bila je želja Amerike uspostaviti kontrolu nad bogatim izvorima nafte u Iraku. Koalicija koja je okupirala Irak, svrgnula je Sadama Huseina 2003. godine, koji je potom i pogubljen. Procjenjuje se da je u operacijama u Iraku stradalo više od 100.000 civila i skoro 5.000 američkih vojnika.

Afganistan

Vojni sukob između koalicije zemalja predvođene SAD i Britanijom počeo je 7. listopada 2001. kao odgovor na napade 11. rujna 2001. godine na New York i Washington. Cilj invazije bio je pronaći Osama bin Ladena, da se uništi Al Kaida i ukloni talibanski režim koji joj je pružao utočište.

Prema podacima Misije pomoći UN u Afganistanu, 2009. je stradalo 2.412 civila, 2010. godine 2.790 civila, a tijekom 2011. godine ubijeno je 3.021 civila. Rat je imao manje uspjeha u sprečavanju aktivnosti Al Kaide nego što se očekivalo.

Od 2006. stabilnost Afganistana su ugrozili pojačana aktivnost talibanskih pobunjenika, rekordno visoku razinu ilegalne proizvodnje droge i labava vlada koja ima ograničenu kontrolu u područjima izvan Kabula.

Libija

NATO snage predvođene Sjedinjenim Državama uz odobrenje SB UN poduzimaju ožujka 2011. zračne napade na Libiju. Intervencija je doprinijela svrgavanju libijskog lidera Muamera Gadafija. Od tada u zemlji vlada neviđeni kaos, kriminal i kriza.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Soros će poduprijeti većina anti-kršćanskih i pro-muslimanskih predsjedničkih kandidata u različitim zemljama

George Soros ima popis i on ga provjerava više puta nego što vi to mislite.

Popis je mjesto na koje će se usredotočiti njegove (CIA-povezane) nevladine organizacije (NVO) u zemljama širom svijeta u 2016., prenosti Infowars.

Dok on uvijek podržava program CIA-e, Soros uvijek uspijeva povećati svoju dobit od kaotičnih situacija, on i njegovi poslovni inženjeri širom svijeta.

Donosimo vam TOP 10 ciljeva George Sorosa za 2016. godinu:

#1. Soros dalje će olakšavati dolazak stotina tisuća, uglavnom muslimanskih migranata s Bliskog istoka, Afrike i Azije u Europu. Politička i granična destabilizacija Europe će rezultirati uvođenjem drakonskih mjera sigurnosti od strane Europske unije, i to su vrlo visoki prioriteti na dnevnom redu Sorosa.

#2. Soros podupire tematsku revoluciju Srpske Republike u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, prijeti da proglasi nezavisnost od federacije Bosne i Hercegovine i pridružiti se Srbiji. Dodik ima potporu Vlade Srbije, kao i ruskog predsjednika Vladimir Putin. Soros je odlučila napraviti sve da svrgne vladu Srbije u Beogradu i vladu Republike Srpske u Banja Luci i time osigura popustljivost i anti-rusku vladu koja bi preuzela vlast u obje republike.

#3. Soros će se boriti za svoje resurse u Haitiju kako bi osigurao da haićanski banana mogul Jovenel Moise pobjedi na predsjedničkim izborima u Haitiju. Moise je odabran kao nasljednik aktualnog predsjednika Michela Martellya, inače pjevača po profesiji.

#4. Sorosevo otvoreno društvo i druge tvorevine Nevladinih organizacija (NVO) dalje će poduprirati propalu državu Ukrajinu. Soros će posebno ojačati premijera Arseniy Yatsenyuksa, američkog ministara financija Natalie Jaresko i regionalnog guvernera Odesse Mihail Saakashvilija, bivšeg Sorosevog instaliranog predsjednika Gruzije, koji je sada traženi kriminalac vlade u Tbilisiju. Soros će i dalje pobrinuti da ukrajinske redovite i neredovite vojne snage i dalje izazivaju granične probleme sa ruskim autonomnim republikama Lugansk i Donetsk na istoku, te da se sankcije protiv dužnosnika Luganska, Donjecka i Krima ne samo održe već i pojačaju.

#5. Soros će pritisnuti kontroliranu oporbu Narodne skupština Venecuele da ukine diplomatsko priznavanje Abhazije i Južne Osetije, dvije republike koje su se odvojile od Gruzije.

#6. Sorosevi operativci u Kini će i dalje pojačavati političke probleme prema Pekingu u posebnim upravnim područjima Hong Kong i Makao s povećanim uličnim demonstracijama. Soros će također će pojačati svoju financijsku i političku potporu separatista u Tibetu, Istočnom Turkestanu (Xinjiang Uighur-Autonomna Republika), i Mongoliji.

#7. Argentinsko predsjedništvo i venecuelansku Narodnu skupštinu će pogurati pod kontrolu desničarskih fašistički orijentiranih političkih stranaka, Soros će mobilizirati svoje latinoameričku imovinu da bi prisilio brazilskog predsjednice Dilme Rousseff da napusti svoju poziciju.

Soros prezire Rousseffovu zbog nekoliko razloga, ali uglavnom zbog njegove predanosti BRIKS savezu Brazila, Rusije, Kine, Indije i Južne Afrike; Rousseffova se protivi privatizaciji poduzeća u državnom vlasništvu – industrija u kojoj Soros želi ulagati; i Rousseffova se suprotstavlja novim temama u brazilskim školama koje se koriste za promicanje homoseksualne stilova života. Glavni cilj Sorosa je izbaciti Rousseffovu i zamijeniti ju sa desničarem koji će povući Brazil iz BRIKS bloka.

#8. Još jedan lider iz bloka BRIKS koji je Sorosu stao na žulj je Jacob Zuma, predsjednik Južne Afrike. Soros ima cilj uništiti BRIKS na taj način što će pokušati povući Južnu Afriku i Brazil iz saveza, ostavljajući samo Kinu i Rusiju, kao članice nakon što Indija može biti uvjerena da je saveze mrtav. Zuma i njegov Afrički nacionalni kongres također je cilj Sorosevih planova zbog njihovog protivljenja izraelskoj politikci u Palestini i istospolnim brakovima. Soros podupire Stranku demokratskog saveza, koja prima mnogo financijske potpore od cionista iz Južne Afrike i židovske dominantne idustrije dijamanata.

#9. Tko god bio predsjednički kandidat SAD-a, Soros će ugurati svoj novac i potporu svojih nevladinih organizacija prema Hillary Clinton, inače njegovoj osobnoj prijateljici. Soros može se očekivati ​​da će financirati intenzivne oporbu i lažne ankete protiv predsjedničkog kandidata GOP-a.

#10. U raznim predsjedničkim izborima zakazanim za 2016., Sorosove snage će poduprijeti i financirati većinu anti-kršćanskih i pro-muslimanskih predsjedničkih kandidata: Srednjoafričkoj Republici; Antonio Vitorino, inače “Eurokrat” kojeg će probati kandidirati za predsjednika Portugala; pro-zapadni premijer Benina Lionel Zinsou za predsjednika Benin; voditelja hedge fondova Pedro Kuczynskog za predsjednika Perua; Juan Cohena za predsjednika Dominikanske Republike; sve kandidate su protiv Putina na ruskom izborima za Državna Duma; pro-Saakašvilijevskih kandidata u gruzijskim parlamentarnim izborima; pro-NATO stranaka; pro-EU stranke na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori; i pro-EU i pro-NATO stranke na rumunjskim parlamentarnim izborima.

Soros će raditi na porazu bolivijskog ustavnog amandmana koji će omogućiti predsjedniku Evo Moralesu se kandidira još jedan mandat. Oni će također raditi protiv reizbora Robert Ficoa, kao premijera Slovačke i izbora Samia Nkrumahe, kći Ganskog predsjednika Kwame Nkrumah kao predsjednika Gane. U Tanzanijskom ustavnom referendumu, soroseve snage će nastojati zaštititi sadašnji status quo sindikata i poraz bilo kojeg pokušaja Zanzibara na odcjepljenje.

Očito je da ima puno “posla” ove godine.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:NSP)

Poznavatelji tvrde da se radi o jednom od strateških poteza iz Agende 21 osmišljenih s ciljem brisanja povijesnog pamćenja čovječanstva, uz uništavanje tragova najstarijih civilizacija. Okupacija teritorija predstavlja samo prvu fazu u mefistofelovskom osvajanju duša, mozga, svijesti i pamćenja

Zabrinuti viješću (prosinac 2014) da je zaklada Rockefeller, u okviru projekta za izgradnju 100 rezilijentnih gradova diljem svijeta, objavila spisak od 35 gradova pozvani da se pridruže sve brojnijoj mreži urbanih centara koji se pripremaju da odgovore na izazove 21. stoljeća”, potražili smo vezu između rušenja i građenja, koja je promakla dobronamjernim kritičarima iz arhitektonsko-urbanističke branše, kao i većini medija zabavljenih komercijlnim efektom i tračevima o šeicima i prevarantima.

Obratili smo se Leuren Moret, znanstvenici izuzetne hrabrosti, koja je 1999., nakon napuštanja Livemore laboratorija za nuklearno oružje, postala “zviždač” iznoseći u javnost detalje “najveće znanstvene podvale vazane za Juka Mauntin projekt”. Moret je bila član Parlamenta i Kongresa, a pojavila se kao svjedok-ekspert na Međunarodnom sudu za ratne zločine vezane za Afganistan, u Tokiju.

Iz perspektive geologa (jedna od prvih žena s diplomom Sveučilišta Davis iz Kalifornije), i eksperta specijaliziranog za područje “djelovanje ionizirajućeg zračenja na prirodno okruženje i živa bića”, Leuren se godinama bavi vrhom “znanstvene mafije”, a kao priznati stručnjak za brojna područja u svoja otkrića unosi dodatnu dimenziju, koju nemaju neovisni novinari istraživači.

Vi ste svojim istraživanjima obuhvatili čitav set projekata vezanih za realizaciju Agende za 21. stoljeće. Osim znanstvene mafije, istražujete ulogu brojnih izvođača radova, tragajući za vrhom odakle se direktive sprovode sistemom spojenih posuda. Kako tumačite Rockefellerov projekt izgradnje „rezidencionalnigradova“ vijest da će ovi gradovi dobiti „bespovratna sredstva za imenovanje direktora za rezilijentnost grada, čiji zadatak je da upravlja, planira i sprovodi strategiju rezilijentnosti grada“? Država u državi?

S obzirom da živim u jednom od “specijalnih Rockefellerovih” gradova, imam i osobno iskustvo o tome: živjeti u njemu postala je noćna mora. Mi imamo četiri takva grada povezana s Berkeleyja – San Francisko, Oukland, Alameda i Berkeley.

Rockefeller je predvidio (planirao) da do 2050. godine, umjesto današnjih 50% stanovništva, broj stanovnika urbanih područja će porasti na 70%, što znači da će se seosko stanovništvo protjerati sa svojih posjeda, uz ubrzanu transformaciju ove populacije u urbanu sirotinju-bezemljaše, čime bi eugenički projekt uništavanja viška stanovništva bio zaokružen.

Amerika upravo preživljava fazu eliminacije beskućnika, proizvedenim ovakvom politikom, što je usporedivo s Hitlerovim “konačnim rješenjem”.

Američki beskućnici se prosljeđuju u sabirne FEMA kampove, da bi ih umjesto plinskih komora podvrgli čipiranju i prisilnoj sterilizaciji. Navest ću vam primjer nekoliko “zatvorenih gradova” u Latinskoj Americi, izgrađenih na državnom zemljištu, ograđenih i zaštićenih “sigurnosnom tehnologijom”, u koje se ulazi uz posebne identifikacijske kartice (ugrađene čipove), a radna snaga koja ih opslužuje nema slobodu izlaska i ulaska po vlastitoj volji. U ovim gradovima stanuje belosvetska elita, koja ne podliježe zakonima zemlje domaćina, ima vlastitu valutu i porezna pravila – riječju nedodirljivi.

S obziromda se radi o inicijalnoj donaciji fondacije Rockefeller, u vrijednosti od 100 miliona dolara, na koji način će fondacija kontrolirati rezidente?

Kontrola se vrši najsuvremenijom tehnologijom ugrađenom u svaku stambenu jedinicu, radi mogućnosti praćenja svih aktivnosti, a veliki dio informacija sa lica mjesta bit će obrađen uz pomoć smart meter (pametnog strujomera), za mjerenje potrošnje električne energije u kućanstvu. Oni imaju bazu, takozvani “midwear” i “flat array” antenu, malu ali moćnu, projektiranu za prijenos informacija o svemu što se u kući događa.

Ona “uzgred” crpi informacije iz svih električnih uređaja (pa i računala) i bilježi sve što ste izgovorili, radili pa čak i pomislili. Sve te informacije prenose se u centralu, odakle ih preuzima brod stacioniran u offshore zoni (međunarodne vode). Bili smo svjedoci pretvaranja MERSK broda u offshore brod, napunjen računalnim poslužiteljima. Preuređivanje broda trajalo je preko dvije godine, da bi prije šest mjeseci isplovio. U brodu se nalaze svi podaci iz naših gradova, svaki smart meter se povezuje sa INMARSAT satelitom, umreženim sa geostacionarnim satelitom iznad Kameruna u Africi.

Čak su i podaci Američke službe sigurnosti preuzeti tim satelitom, odakle se prosljeđuju INMARSAT centrali u Londonu. INMARSAT je osnovan u Nizozemskoj, a poznato je da su Nizozemci uvijek bili umiješani u fašističke projekte, kao što su rentgen strojevi na aerodromima. Njihova umiješanost u pedofilski lanac, uključujući i nizozemsku kraljevsku obitelj, govori o prirodi ove države i mentalnom sklopu vladajuće elite.

Da li je najavljeno uvođenje pametnih brojila u zamljama bivše Jugoslavije jedan od mehanizama za uspostavljanje kontrole nad stanovništvom, uključujućii one osuđene na život u sjeni “grada za elitu”?

Ovdje u Berkeleyu, i obližnjim “specijalnim gradovima” iznenada su se pojavila pametna-brojila, ugrađena u sve poslovne zgrade i stanove; novo ulično osvjetljenje, kao i moćni prijenosnici telefonskih veza (uz adaptiranje postojećih na veću snagu uz pomoć kablova za električnu struju). Moćne antene ugrađene u zidove zgrada, provode snažne signale slične onima iz smart meters. Ovi signali vas mogu oboriti na pod ili izazvati nepodnošljive glavobolje, što će daljinskim upravljanjem biti primjenjivano na svakog tko nije “harmonizovali” ponašanje sa novim pravilima Agende21. Oni prate sav promet i kretanje ljudi uz pomoć uličnih svjetiljki, a imaju mogućnost da vas izlože udaru EMF valova – izazivajući bol kad god im se prohtije. Ti Rockefellerovi gradovi imat će tehnologiju kojom će biti onemogućen pristup nepoželjnima, što se upravo događa u Berkeleyu.

Tko stoji iza ovog vojnog projekta?

S obzirom da svaka tehnološka inovacija odlazi u ruke vojnih stratega, ovu tehnologiju je iskoristila nizozemska vojska radi praćenja brodova na moru. Ubrzo je, paralelno s razvojem programa, započeo vojni biznis. Privikavanje stanovništva na metode kontrole i državnog terora započinje operacijama “pod lažnom zastavom”. Satelitskim sustavom INMARSAT željeli su pratiti sav avionski promet, ali im je bilo potrebno “misteriozno” rušenje dva malezijska aviona, kako bi opravdali uvođenje INMARSAT praćenja letova.

Kako će se ova tehnologija odraziti na naš budući život?

Oni su razvili sofisticiran način da prate ljude diljem planete. U tu svrhu koriste DNK električni signal (slično otisku prsta), da određenu osobu prate iz satelita ma gdje se našla, danju ili noću, koristeći infracrvene zrake. Sve što je ljudski kreativni um smislio preuzeli su u svoje ruke, a otkrića jednog od najvećih umova – Nikole Tesle, služi kao neiscrpan izvor informacija. Oni tome nisu dorasli ali ih ništa ne sprječava da eksperimentiraju, zgrćući ogoman novac lažnom pričom o “klimatskim promjenama”, smišljenom u Al Gorovoj kuhinji.

Krajnji cilj je stvaranje globalnog robovlasničkog društva, a dokle su spremni ići može se zaključiti iz Rckefellerovog govora o neophodnosti ukidanja novca. Ukoliko ih ne zaustavimo oni će uspostaviti takav sustav koji omogućuje državi (i Rockefeller kao njenom stvarnom vlasniku) da vam ukine račun bez ikakvog objašnjenja – pritiskom na gumb, a dovoljno je da im se učini da previše “talasate”.

Sve što ste zaradili tijekom života biće u njihovom satelitskom kompjuteru, pod strogom kontrolom onih koji nikome ni za što ne odgovaraju, kao što nas danas prinudno cijepe ne preuzimajući odgovornost za tragične posljedice. Rockefeller i Brzezinski su o tome pisali u knjizi “Između dva stoljeća”, a ja to promatram kako se ostvaruje pred mojim očima, brže nego što je moguće zamisliti.

Klimatske promjene, radioaktivnost

Bili ste jedan od najboljih studenata svoje generacije. Vaš diplomski rad vezan je za proučavanje povijesti Zemljinog magnetnog omotača. Tko vas je uveo u ovo područje?

Mentor mi je bio Marion Fulk, znanstveni suradnik iz Manhattan projekta. Zahvaljujući njegovoj podršci osvojila sam jedno novo područje – radi se o opasnom i moćnom oružju za masovnu destrukciju, baziranom na Teslinoj tehnologiji, poznatoj kao HAARP. Ja tumačim geopolitiku kroz znanost, iz čega proizlazi zanimljiv pogled na svijet i otkrića o funkcioniranju sveta. Moji zaključci su, ponekad, toliko neočekivani i zastrašujući da ljudi ne žele u njih povjerovati. Ali vremenom shvate da je to jedina opcija koja ima smisla.

Trenutno sam preokupirana događajima u Ukrajini; bojim se da je situacija mnogo opasnija nego što ljudi mogu pretpostaviti. Poludjela kijevska hunta, kontrolirana od strane jezuita iz američke vlade, u stanju je da nas uvuče u planetarnu katastrofu. Posebno je zabrinjavajući gesta Johna Kerrya, koji im je u studenom 2014. poklonio 4 mini-nuklearne bombe, a još više zabrinjava eksplozija u Zaporoškoj nuklearki, u prosincu 2014. Kijevska hunta krije da je tom prilikom došlo do oslobađanja radijacije slično černobilskom akcidentu, ali sam u međuvremenu pronašla podatke na službenom blogu švedske, litvanske i grčke vlade.

Prema ovim izvještajima, oblak radijacije se proširio Europom, a bio je najviši nad Grčkom tijekom prededničkih izbora. Kao što je Putin od početka govorio: Kijevska hunta je u stanju uraditi najveće gluposti, s obzirom na kapacitet kadra postavljenog na najviša mjesta u vladi. Iza ovog, ljudskom rukom izazvanog, kaosa stoji Rockefeller, koji je na Biznis konferenciji UN, rujna 1994. rekao:

“Nalazimo se na rubu globalne transformacije. Sve što trebamo je dobro pripremljena kriza i nacije će prihvatiti Novi svjetski poredak “

Kad god vam spomenu riječ kriza, sjetite se da se ne radi o spontanom procesu.

U ukrajinskoj drami se prepoznaje matrica po kojoj sistematski uništavaju tragove mezopotamske kulture. Tko stoji iza toga?

Dok je u travnju 2013. pljačkan Nacionalni muzej u Bagdadu, američke trupe su čuvale stražu. Pohod je nastavljen s ciljem da se cijeli Irak pokrade, a ono što se ponijeti ne može pretvoriti u prah i pepeo. Babilon je preoran buldožerima i pretvoren u američku vojnu bazu, kao i Ur (osnovan 3800 godina prije nove ere).

Predvorje karavansaraji iz 10. stoljeća korišteno je za uništavanje otetog oružja, a “nekontrolirane” bande takozvanih fundamentalista 9. ožujka su buldožerima razorili Nimrud, prijestolnicu Asirske imperije. Pa oni su u Iraku uništili 113.000 knjiga neprocjenjive vrijednosti, među kojima je bio veliki broj islamskih astroloških knjiga, korištenih u zlatno doba Islama. A za to vrijeme SAD, UK i Kanada tamo imaju vojne savjetnike.
 

 

Uništavanje se odigrava na fizičkom, kulturnom i ekonomskom planu. U kakvom stanju je ukrajinsko gospodarstvo?

Valentin Krasov je u ožujku iznio podatak da Ukrajina raspolaže rezervama zlata za pokrivanje uvoza samo za mjesec dana … Međunarodna nevladina organizacija Gold Anti-Trust Action Committee (GATA), otkriva mehanizme tajnih transakcija “gold kartel” ili “gold trust”, koji bacaju oko na zlatne rezerve svih zemalja, vrebajući trenutak da ih se dokopaju.

Ukrajinsko zlato kao i zlatni umjetnički predmeti iz Kijevskog muzeja, inače nacionalno blago Rusije, odnešeni su izvan zemlje odmah nakon ustoličenja Jacenjukove marionetske vlade. Očevici svjedoče o pojavi neobilježenog transportnog vozila na aerodromu Borispol u Kijevu, 7. ožujka 2014. Petnaest, u crno obučenih, maskiranih ljudi pratilo je utovar 40 kutija nepoznatog sadržaja. Jedan ukrajinski dužnosnik je izjavio da su “sve zlatne rezerve odnešene u Pindostan” (podsmešljiv naziv za zemlju Gringoa), da bi nastavile put iz ruke u ruku, do sabirnog centra za svo pokradeno svjetsko bogatstvo.

Al Gore je 2007. podijelio Nobelovu nagradu IPCC (međudržavni panelza klimatske promene). Zar im se ne može vjerovati?

Većina ovog panela (2.500 ljudi) nisu znanstvenici već birokrati, bez uvida u znanstvene studije. Oni slijepo vjeruju da je globalno zatopljenje stvarnost, i da je prouzrokovano ljudskim aktivnostima. Nedavno je TV Nashvillea iznijela podatak da “zabrinuti Gore” živi na dva imanja – jedno je u Nashvilleu s 20 soba i osam kupaonica, a drugo u Arlingtonu.

Njegovi enormni računi za plin i struju govore o visini njegovog “ugljičnog otiska” (stopi emitiranja CO2). “Ugljični baron” Gore je poznat kao prvi klimatski milijarder, spreman koordinirati američki energetski projekt vrijedan 6 trilijuna dolara. Pritom najavljuje socijalnu transformaciju “bržu i efektniju od industrijske revolucije”.

Goreov film “Nezgodna istina” poslan je srednjim školama. Slučaj je stigao na sud, koji je dosudio obvezu da škole moraju, prije prikazivanja fima, upozoriti djecu na političku obojenost filma, kao i da im daju na uvid i drugačije poglede, kako ne bi apriori usvajala gledište iz filma.

Deset godina nakon prikazivanja njegovog filma, znanstvenici već uvelike govore o “velikoj prijevari hokejaškog štapa” kojim je izazvana panika oko navodnog globalnog zatopljenja. Geolozi su otkrili da od 9. do 13. stoljeća uopće nije bilo leda na Islandu (tada je došlo do kolonizacije Islanda i Grenlanda), kao i da je koncentracija CO2 u eocenu bila je slična današnjoj ili malo povećana.

Kakvu ulogu igra vojni sektoru ovoj operaciji pod „lažnom zastavom“?

Kao nekadašnji znanstveni suradnik iz Livermore laboratorija za nuklearno oružje o kojoj sam iznijela u javnost mnoge neugodne istine, znam dobro o čemu se radi: Goreov klimatski model ne sadrži brojne faktore od utjecaja na klimu, a u njemu je izbjegnuto spominjanje vojnog sektora – najvećeg proizvođača CO2 , kao što nisu spomenuti krstareći turistički brodovi, nuklearne centrale (one proizvode tri puta više topline nego elektriciteta).

Vojni sektor od Vijetnamskog rata ulaže ogroman novac da klimatski sustav pretvori u oružje. Količina energije u lijevku tornada može se usporediti s pedeset kilotona eksploziva. Obična oluja ili uragan nastao na Atlantiku, može donijeti s mora preko 1.000 megatona energije. Očigledno je da se modifikacija vremena provodi uz pomoć destabilizacije atmosfere.

Šta se još krije iza priče o fatalnom CO2?

Briga zbog CO2 je samo maska ​​za prikrivanje priče o HAARP-u i kontroli klime. Banke i Rothschildi stoje iza toga, a Rothschild posjeduje 80% rudnika urana, što im omogućuje monopol na ovom tržištu.

Propagandna kampanja protiv CO2 je između ostalog osmišljena kako bi se izgradilo što više nuklearki. Britanski znanstvenik za atomsku energiju Dr. Kitty Little je također potvrdila ove optužbe, a japanski istraživač Tahashi Hiroshi u knjizi “Crveni štit” dokazuje da su Rothschildi vlasnici tajne mreže za kontrolu nuklearnog biznisa.

Naši zvaničnici već uveliko surađuju sa Međunarodnim komitetom za modifikaciju klime, najavljujući sklapanje ugovora sa kompanijom specijaliziranom za avionsko zasipanje oblaka. Predsednik ove međunarodne institucije George Farazulis rekao je (za Tanjug) da bi Srbija, ali i ostale zemlje balkana mogle biti centar za modifikaciju klime. O kakvim se tehnologijama radi?

Na vrhuncu “hladnog rata” šesnaest eminentnih znanstvenika iz šest zemalja iznijeli su svoje viđenje budućih ratova, iz kuta njihovih disciplina. Dr. Gordon McDonald, dizajner i rukovoditelj programa HAARP, iznio je prijedlog “Kako razvaliti prirodno okruženje”, razvojem svojevrsnog hardver i softver projekta za vođenje “tektonskog rata”, tvrdeći da su u ovaj program uključeni CIA, MI6 i Mossad.

Od kad je patent prodan Reytonu 1995, CIA i HAARP započinju eksperimente izazivanjem serije potresa, među kojima je onaj u Japanu (Kobe). Uragan Katrina 2005, kao i potresi u Kini, na Haitiju, Čileu i konačno 2011 veliki Tohoku potres i tsunami koji je pogodio Fukushimu.

Ove operacije se mogu izvoditi prikriveno: nezapamćene poplave, oluje, suše, potresi, tsunamiji. Ovakvi ratovi neće nikada biti objavljeni, a mogu se voditi godinama, sve dok ekonomski toliko ne iscrpu zemlju da se vojna okupacija obavi bez otpora.

Znanstvenici upozoravaju da je naše poznavanje osnova Tesline znanosti i tehnologije krajnje primitivno, a još su primitivnije političke forme i procedure za bavljenje posljedicama modifikacije klime. Iskustvo govori da su posljedice nepredvidljive, a pretpostavke od kojih polazimo najčešće pogrešne.
 
(vestinet.rs,youtube/priredio i preveo:nsp)

Japan je od 09.03.2011. do 12.03.2011. bio izložen sinkroniziranom napadu HAARP sustava. Prvo je izazvan jaki potres magnitude 7.2 po Richteru s epicentrom 413 km sjeveroistočno od Tokia 09.03.2011. u 02.45h UTC (11.45h po lokalnom vremenu) s hipocentrom na dubini od 32km.

Potres nije izazvao nikakva oštećenja. Zatim je 11.03.2011. u 5.46h UTC (14.46h lokalno) izazvan razoran potres jačine 9 po Richteru 373km sjeveroistočno od Tokija na istoj dubini kao i prvi potres (32km).

Drugi potres je uzrokovao tsunami i oštečenje nuklearnih reaktora u Fukushima I nuklearnoj elektrani uzrokujuči curenje radioaktivnog materijala i njegovo širenje cijelim Japanom i Tihim oceanom.

Prve procjene govore o desecima tisuća poginulih i nestalih, uglavnom kao posljedica tsunamija. Procjenjuje se da će japansko gospodarstvo pretrpjeti gubitak od nekoliko stotina miljardi eura.

S obzirom na količinu radioaktivnosti i širenje radioaktivnosti iz nuklearne centrale smatra se da je ovo nakon Černobila največa svjetska nuklearna katastrofa. Analizirajuči zbivanja koje prenose svjetski mediji, moja sumnja je da je Fukushima I elektrana doživjela istu sudbinu kao i Černobilska elektrana, ako ne i goru i da je večina prastarih reaktora pred topljenjem jezgre.

Iako se Japan nalazi blizu takozvanog Pacifičkog Kruga Vatre (granica tektonske ploče Tihog oceana) u kojem se događa i preko 80% svih potresa na svijetu i prirodna pojava potresa je sasvim moguća, postoje indicije koje ukazuju na to da su ovi potresi u Japanu bili umjetno izazvani tzv. HAARP sustavima. Pa idemo redom nabrojati sve indicije.

Indicije o namjernom izazivanju potresa u Japanu

Jaka aktivnost Gakona HAARP sustava
Tijekom tri dana (09.03, 10.03. i 11.03.2011.) zabilježena je jaka aktivnost na indukcionom magnetometru smještenog blizu američke HAARP postaje na Aljasci (Gakona). Ovaj instrument bilježi fine varijacije magnetskog polja uzrokovanog strujama u ionosferi. Činjenica je da prije i poslije potresa nije bilo ovakve aktivnosti.

Smatra se da HAARP sustav (više o ovom sustavu ovdje) izaziva ovakve poremećaje u ionosferi te da mora djelovati više sati, jedan ili više dana prije na određeno mjesto prije nego što izazove micanje tektonskih ploča koje mogu uzrokovati potres. Mnogi mediji su pogrešno prenijeli podatak da je indukcioni magnetometar smješten na Sveučilištu u Tokiju, a činjenica je da ovaj uređaj napravljen na Sveučilištu u Tokiju i instaliran na Aljasci unutar HAARP postrojenja. Največa nelogičnost u ovim podacima je besmislenost da bi eventualni počinitelji javno objavili svoje zločinačko djelovanje.

Slike s indukcijskog magnetometra smještenog u HAARP postrojenju na Aljasci od 07.03 do 15.03.2011:

 
Čudne karakteristike potresa
Oba izazvana potresa (09. i 11. ožujka 2011) su nastala na maloj dubini i spadaju u kategoriju takozvanih plitkih potresa koji su najrazorniji. Wikipedia navodi da je ovo najčešća vrsta potresa. Potresi se inače mogu pojaviti i na dubinama i do preko 300km. Smatra se da svi potresi izazvani HAARP sustavom imaju malu dubinu hipocentra.

Vrlo je intrigantna činjenica da oba potresa imaju istu dubinu hipocentra koja je relativno plitka što daje indikaciju da su možda umjetno izazvani, s tim da je potres od 11.03 bio možebitno ‘korigiranje’ jačine i lokacije prvog slabijeg potresa od 09.03. Ovo se može uočiti na gornjim slikama magnetometra kad se aktivnost HAARP sustava dodatno pojačala 10.03. oko 08.00h UTC vremenu ‘pripremajuči’ teren za glavni udar.

Potres na Haitiju 2010.g. je imao slične karakteristike kao i ovaj japanski potres: mala dubina (13km) i jaka aktivnost zabilježena na Gakona magnetometru.

Razorni japanski potres od 11.03.2011. je trajao neobično dugo. Svjedoci kažu i preko par minuta što je vrlo neobično iako ne i nemoguće kod prirodnih potresa. Neobično dugo trajanje potresa se isto može smatrati kao indicija koja govori u prilog djelovanju HAARP sustava.

Neobično vrijeme prije potresa
Svjedoci su prijavili čudno vrijeme neposredno prije potresa. Prema svjedočenju izvjesnog Jamesa iz Tokia neposredno prije potresa padala je kiša iako na nebu nije bilo oblaka. Izjavio je da je temperatura naglo narasla te je imao osječaj da ga je uhvatila groznica te osječaj težine i pritiska. Ljudi su počeli paničariti i prije samog potresa. Neobične vremenske anomalije prije samog potresa su jaka indicija da se radi o djelovanju HAARP sustava. Najčešće su zabilježene pojave neobičnih duga (Sichuan China 2008).

Stare snimke japanskog neba dokazuju HAARP aktivnost: oblaci se pravilno formiraju u skladu s HAARP frekvencijama

Plačeni provokatori
Na forumu abovetopsecret.com i youtube.com te sličnim forumima koji raspravlju o mogućem HAARP djelovanju na Japan, vrlo je jaka navala plačenih dežurnih provokatora koji neumorno napadaju HAARP tezu i spamaju ‘thread’ tako da se čovjek vrlo lako izgubi u mnoštvu gluposti. Nadalje, osim ovih provokatora, velika je navala pobornika teorije da solarna aktivnost može uzrokovati potrese (teza zastupljena u filmu 2012), zatim su se u priču umiješali zagovaratelji teze o utjecaju kometa Elenin ili samog mjeseca koji se nalaze na putanjama ‘bliskim’ Zemlji. Pošto sve svemirske snimke pa i podatke kontrolira jedan izvor (NASA), moje mišljenje je da su ovo namjerno plasirane dezinformacije s pravim tajmingom koje upravo potvrđuju HAARP teoriju.

Informacije o ucjeni Japana
Benjamin Fulford je Kanađanin koji je dugo godina bio japanski izvjestitelj za razne magazine (Forbes). 2005.g počinje karijeru nezavisnog novinara i objavljuje knjige, a od 2007.g. dobiva japansko državljanstvo. Biva tužen i osuđen za širenje ‘lažnih informacija’ jer u svojim knjigama tvrdi da su SAARS i AIDS umjetno stvoreni virusi, smatra da je 9/11 napad na WTC tornjeve unutarnji posao američke vlade, smatra da je HAARP američko vojno oružje koje je odgovorno za potrese u Kini, Haitiju, Čileu i ostale stvari provokativne prirode.

Benjamin Fulford 2008.g objavljuje video klip u kojem eksplicitno kaže da je u razgovoru s bivšim japanskim ministrom financija saznao da je Japan ucijenjen da se pokori željama zapadne bankarske elite. Kao sredstvo ucjene se spominjala mašina za izazivanje potresa i to posebno potresa koji bi mogli razoriti nuklearne centrale u Japanu.

Mislim da je Benjamin Fulford sumnjivog kredibiliteta i to najviše zahvaljujući tome što mu se podmetale razne dezinformacije što je poseban oblik specijalnog psiho-socijalnog rata protiv onih koji govore istinu (diskreditacija). Međutim, bez obzira na sve, ako se usporedi današnji razvoj događaja u Japanu s obzirom na nuklearnu katastrofu i ono što se govori u ovom video klipu, mislim da ima dovoljno razloga za opravdanu sumnju, što pak navodi na zaključak da se Japan ‘odmetnuo’ od politike koju je ‘trebao’ provoditi po nalogu svjetskih močnika. U nastavku teksta ću navesti dokaze ovog ‘zastranjivanja’ japanske politike.

Alex Collier je stari ufolog koji isto zastupa kontroverzne teze koje su u suprotnosti s ‘mainstream’ istinom. Indikativan je isječak iz njegovog predavanja održanog 1995. godine u kojem kratko kaže da če dio Japana biti potopljen, ali ne prirodnim silama, već na umjetan način od strane tzv. NWO-a.

Iako obe individue imaju problema s kredibilitetom, činjenica je da se nedavni potres u Japanu može uklopiti u njihova ‘proročanstva’.

Kineski sindrom
Svaka veća nuklearna nesreća u nuklearnim elektranama namjerno je izazvana. Najpoznatija havarija se dogodila 1972.g. u američkoj državi Pensilvaniji u elektrani Three Mile Island kada je zbog ‘kvara’ ispuštena velika količina radioaktivnog materijala. Netom prije nesreće snimljen je poznati film s Jane Fonda nazvan Kineski Sindrom koji se upravo bavi temom nesreće u nuklearnoj elektrani, a ime filma se zasniva na bojazni da bi nesreća u nuklearnoj elektrani mogla doslovno probiti tunel kroz zemljinu površinu sve do Kine koja se nalazi na suprotnoj strani svijeta. Ovo je bila koordinirana akcija sijanja straha od nuklearne energije.

Nakon ove nesreće kao odgovor na ovakve i slične krize osnovana je američka agencija FEMA (Federal Emergeny Agency). Istovremeno na krilima ove nesreće sedamdesetih godina po cijelom svijetu je naglo niknuo pokret zelenih koji su se navodno borili za zaštitu okoliša, a glavna meta su im bile nuklearne elektrane.

Kasnije se ispostavilo da su moćni bankarski i naftaški lobiji financirali i osnovali GreenPeace i ostale pokrete ‘zelene akcije’ kako bi u startu napali razvoj nuklearnih elektrana. Razvoj nuklearnih elektrana je naročito bio jak u Njemačkoj i Francuskoj nakon velikih umjetno izazvanih naftnih šokova koji su enormno poskupili cijenu energije i doveli ove dvije moćne zemlje na rub krize.

Danas smo svjedoci kako se organiziraju ogromni prosvjedi kad se nuklearni otpad transferira između Njemačke i Francuske. Zbog ogromnog pritiska Njemačka koja je peti najveći potrošač električne energije na svijetu koja trenutno 23% svojih potreba za električnom energijom zadovoljava iz nuklearnih elektrana biva prisiljena 2000. godine donijeti plan o zatvaranju svih nuklearnih elektrana do 2025.g., dok istovremeno mora uvoziti do 2/3 primarnih energetskih sirovina (nafta, plin) što je u principu čini državom koju je lako kontrolirati što je u biti i cilj svjetskih močnika koji kontroliraju naftnu i plinsku industriju.

S druge strane Francuska zadovoljava 77% svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih elektrana te ima vrlo unosne buduće poslove u Italiji i Finskoj za gradnju novih nuklearnih elektrana. S obzirom na japansku nesreću pitanje je da li će svi poslovi biti realizirani.

Nuklearna elektrana u Černobilu je napajala rusku verziju HAARP postaje Duga-2. 1986.g. biva uništena namjernom diverzijom ili vanjskim napadom te ispušta ogromne količine radiokativnog materijala. Okarakterizirana je kao najgora nesreča nuklearne elektrane u svijetu.

Iz svega je jasno da jaki naftno-plinski lobi želi kontrolirati sve države na svijetu pomoću energije kao svojevrsnog sredstva za ucjenu. Činjenica da je gospodarski razvoj pojedine zemlje uvjetovan dostupnošću i cijenom električne energije, a svaka naftna kriza (Libija 2011) i rast cijene nafte čine državu ranjivom i izloženoj potencijalnoj krizi.

Iako proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana ima očiglednih nedostataka (slaba iskoristivost radi parne turbine koja je srce sustava, komplicirana, skupa i duga izgradnja, te problem deponiranja nuklearnog otpada) činjenica da je u konačnici dobivena energija mnogo jefitnija i dapače ekološki prihvatljivija nego energija dobivena vađenjem, transportom, preradom i korištenjem fosilnih goriva. Stoga je jasno da je nuklearna energija ‘glavni neprijatelj’ današnjih močnika koji drmaju svijetom kontrolirajuči cijenu i dobavljivost nafte i plina.

Gledano iz ovog konteksta može se zaključiti da bi namjerno izazivanje havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani djelovanjem HAARP sustava pogodovalo današnjim strukturama moći.

Fukushima I nuklearna elektrana koja je danas u ruševinama kao posljedica potresa, izgrađena je sedamdesetih godina po nacrtu General Electric američke kompanije u vlasništvu Rockefellera s uglavnom američkim General Electric reaktorima (6 reaktora). Fukushima II nuklearna elektrana koja je svega 11km daleko od Fukushima I nuklearke nije pretrpjela nikakava oštečenja iako je defacto na istom području. Svi reaktori u Fukushima II elektrani su japanskog porijeka izgrađeni početkom osademsetih godina. Iako su reaktori u Fukushima II noviji i jednu generaciju ‘napredniji’ od reaktora u Fukushimi I, vrlo je sumnjiva činjenica kako su dvije skoro slične elektrane doživjela različita oštečenja iako su locirane na istom području (jedna pred totalnim kolapsom, a druga netaknuta).

Dapače, ako se pažljivo pogleda mapa nuklearnih elektrana u Japanu, može se uočiti da je epicentar potresa bio najbliži nuklearnim elektranama Fuskuhima i Oganawa. Oganawa je moderna elektrana koja je bez problema pretrpila potres s manjim oštečenjima, dok je kompleks u Fukushimi I jedan od najstarijih, stoga ne čude velika oštečenja. Može se reći da je odabir epicentra potresa bio nemilosrdno precizan.

Japan je treći na svijetu po proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana s kojima pokriva oko 34% ukupne potrošnje. Japan ima 55 nuklearnih reaktora. Zadnjih 40 godina od 1970.g. Japan nikada nije proglasio nuklearnu krizu sve do najnovijeg potresa 11.03.2011.g. Japanci su bili svjesni opasnosti od potresa, stoga su pažljivo gradili elektrane s pojačanim sigurnosnim mjerama. Dokaz njihovih mjera opreza je duga 40-godišnja povijest nuklearne energije bez večih incidenata. Sama ova činjenica baca još jaču sumnju na mogućnost namjerne diverzije u Fukushima nuklearnoj elektrani.

Iako je vrlo teško špekulirati, nameće se opravdana sumnja da je potres namjerno tempiran da pogodi staru Fukushima I elektranu koja je najvjerovatnije imala poznate konstrukcijske greške (možda čak i namjerno ugrađene s američkim reaktorima i cijelom konstrukcijom elektrane dizajniranom u General Electric laboratorijima) u smislu izazivanja nuklearne katastrofe.

Borba za Okinawu
Najvažnije pitanje je zašto bi Amerikanci ili bilo tko drugi imao koristi izazvati ovakav razoran potres u Japanu. Danas u večini medija Japan i SAD se deklariraju kao partneri i saveznici. Japan je logistički pomagao invaziju SAD-a na Afganistan i Irak. Jake su i gospodarske veze između Japana i SAD-a. Na otoku Okinawa se nalaze brojne američke baze s ukupno 50000 američkih trupa, a Japan uživa vojnu zaštitu SAD-a pod takozvanim ‘nuklearnim štitom’.

Međutim, iza ove idile krije se i jedna mračna strana koja ima svoj začetak od bacanja atomskih bombi na Nagasaki i Hiroshimu 1945.g. Pred kraj Drugog Svjetskog rata Japan se htio predati, međutim vodstvo SAD-a na čelu s Eisenhowerom se oglušilo na japanske zahtjeve. Imali su jasan cilj da bace atomsku bombu na Japan kako bi idučih pedeset i više godina mogli sijati strah takozvanim hladnim ratom i držati cijeli svijet pod kontrolom sijajuči strah od nuklearnog sukoba. Največi problem je bio što atomska bomba nije billa spremna na vrijeme, stoga je bilo potrebno umjetno produžiti rat kako bi se dobila prilika za bacanje bombe i kako bi opravdali bacanje atomske bombe.

Pomračeni vojni umovi su isplanirali invaziju na otok Okinawa, znajuči da će ova samoubilačka misija koštati mnogo života američkih vojnika. Operacija Okinawa se provodila od travnja do lipnja 1945, a rezultat je bio gubitak oko 100.000 japanskih života i 50.000 života američkih vojnika. Iako je cijeli Japan bio temeljito bombardiran, samo Nagasaki i Hiroshima koji nisu imali nikakvo vojno značenje su ostali pošteđeni. Nažalost početkom kolovoza 1945.g. Nagasaki i Hiroshima bivaju izbrisani s površine zemlje. Počinjen je najveći zločin u povijesti čovječanstva koji je odnio preko 300.000 života. Ovo je podrobno opisano u tekstu Eustace C. Mullins pod nazivom Why Hiroshima Was Destroyed – The Untold Story.

Kad se Japan predao bio je prisiljen potpisati tajne ‘sporazume’ s američkom vladom u kojem se Japan odriče suverentita nad svojim teritorijem. Jedna od stavki ovog ugovora je omogučavala SAD-u intervenciju u Japanu u slučaju građanskih nemira. Danas je Japan prisiljen ne samo tolerirati američke baze na svom teritoriju (ukupno 13 baza s oko 50000 trupa), uplovljanje američkih brodova na nuklearni pogon u japanske teritorijalne vode, nego je prisiljen i plačati sve troškove američkih baza na svom tlu. S obzirom na drakonske uvjete ovog sporazuma te na osjetljivost japanske javnosti u svezi stradanja u Hiroshimi i Nagasakiju, sasvim je razumljivo da se isti držao tajnim.

Novinar vodečih japanskih novina “The Mainichi Shimbun” Takichi Nishiyama je osuđen 1978.g. za odavanje državne tajne jer je 1971.g. objavio tajne odredbe prije spomenutog američko-japanskog vojnog pakta. Vlada SAD-a je početkom 2000.g. deklasificirala neke tajne dokumente koji su pomalo otkrivali postojanje te pravu narav američkog-japanskog pakta. Izvjesni stariji japanski diplomat je priznao da je lagao na suđenju novinaru Takicihiju potvrđujuči postojanje pakta.

Slijedom svih događanja raspoloženje japanske javnosti se drastično promijenilo prema američkoj vojnoj prisutnosti na japanskom tlu te je 2009.g. na izborima pobijedila Demokrarska Partija Japana (DPJ), na čelu s budućim premijerom Yukio Hatoyama koja je obečala zatvaranje američke baze Futenma na otoku Okinawa. Premijer Hatoyama je ozbiljno shvatio posao, te je angažirao ministra vanjskih poslova Katsuya Okada da istraži postojanje tajnog američko-japanskog vojnog pakta, te da pokrene pregovore s Amerikancima o razmještanju njihove baze s Okinawe. Ovo je bila velika pljuska Amerikancima i ugrožavanje njihove vojne prisutnosti na zapadnom Pacifiku odnosno u području Kine, Koreje, Tajvana i Japana.

Vojna nazočnost Amerikanaca je imala deklarativnu svrhu obrane Japana i politike zastrašivanja (Kine). Međutim, svi vojni analitičari se slažu da američke vojne formacije prisutne u japanskim bazama nisu predviđene za obranu nego za invazije tipa Vietnam, Irak ili Afganistan. Premijer Hatoyama je gradio politiku japanske vlade na jačanju i harmoniziranju veza s Kinom i Korejom upravo radi smanjenja potrebe jake vojne pristunosti i tenzija.

Japan godišnje izdvaja oko 2.2 miljardi dolara godišnje za troškove američkih baza na svom teritoriju. Bivša vlada Liberalne Demokratske Partije (LDP) je na kraju svog mandata (8/2009) potpisala sporazum kojim se Japan obvezao financirati premještaj 8000 američkih vojnika u Guam bazu s oko 6 miljardi dolara. Nadalje bivša vlada LDP-a se obvezala financirati preseljenje Futenma baze na novu lokaciju na otoku Okinawa (Henoko) s oko 11 miljardi dolara. Japan je s 13 miljardi dolara financirao američke ratne ‘napore’ u Iraku i Afganistanu, te je slao svoje pomorske snage kao logističku potporu operacijama u Afganistanu i Iraku. Postoji anegdota da je George W. Bush Japan smatrao bankomatom za koji ne treba PIN broj. Na temu ovog sramotnog i ponižavajučeg položaja Japana u odnosu na SAD, Gavan McCormack je napisao knjigu: “Client State: Japan in the American Embrace”

Može se zaključiti da Japan nije američki saveznik već američki rob. Sve ovo se moglo preokrenuti 2009.g. dolaskom na vlast DPJ stranke na čelu s Hatoyamom. Međutim, Amerikanci su novog premijera izložili nevjerovatnom diplomatskom pritisku koji je kulminirao posjetom državnog sekretara SAD-a za obranu Roberta Gatesa Japanu u studenom 2009.g. koji je otvoreno ucjenio japansku vladu prijeteči ozbiljnim posljedicama ako se ne ispoštuju dogovori bivše japanske vlade.

Diplomatski pritisak nije bio dovoljan, već se Hatoyami namješta financijski skandal te biva prisiljen dati ostavku u lipnju 2010.g. Japan preuzima Naoto Kan (isto iz DPJ stranke) koji odmah zaoštrava sukobe s Kinom nepotrebnim hapšenjem kineskog ribara blizu spornog Senkaku otočja. Američka provokacija Sjeverne Koreje koja je kulminirala sjevernokorejskim bombardiranjem otočja Yeonpyeong 23.11.2010.g. isto ide u pravcu američke politike dizanja vojne napetosti s Kinom, kako bi se pasivizirao Japan.

Iako su Amerikanci promijenili ‘potencijalno opasnog’ premijara Hatoyamu, zbog masovnog i hrabrog otpora jadnih stanovnika Okinawa otočja koji svakodnevno organiziraju proteste protiv američke vojne nazočnosti, ni dan danas Japan nije počeo provoditi premještaj baze Futenma i gradnju nove baze Henoko. Raspoloženje japanske javnosti je izrazito negativno prema Amerikancima i njihovoj vojnoj nazočnosti na japanskom tlu, kako zbog nepotrebnih i skupih davanja za vojsku tako i zbog eventualne sumnje da Amerikanci imaju nuklearno oružje u svojim bazama.

Zaključak je da je Japan postao prava ‘odmetnuta’ nacija. Revoltirani i ogorčeni japanski narod više neće trpjeti američku čizmu što je i pokazao na izborima 2009.g. S obzirom da Amerikanci imaju jaku potrebu za vojnom nazočnošću u blizini Kine i Sjeverne Koreje, blizu svoja dva ‘dežurna’ neprijatelja, a u svrhu izazivanja tenzija, pa čak i rata, SAD nikako neće dopustiti da im Japan izmakne kao ‘vojna baza’. Sasvim je onda logično da se pošalje jasna ‘poruka’ japanskom vodstvu i narodu kakve su moguće posljedice neposluha, stoga gledano iz ovog konteksta, namjerno izazivanje potresa 11.03.2011.g. s HAARP ili nekim drugim sustavom je itekako moguća.

Dvije riječi o nafti, nuklearnoj energiji i alternativnim izvorima energije

Nafte ima u izobilju
Največa brižljivo skrivana tajna vladajučeg establishmenta je porijeklo nafte. Danas se nafta smatra fosilnim gorivom čije su svjetske zalihe ograničene. Teorija koja je stara preko 100 godina kaže da je nafta produkt tisučgodišnjeg taloženja organskih ostataka (životinje), odnosno organskog porijekla. Ova teorija je bila dobro pripremljena laž Rockefellerovih i ostalih močnika u posjedu naftnih kompanija koja im je omogućavala izazivanje raznih naftnih šokova, kriza i umjetnih nestašica, a u svrhu podizanja cijene nafte i vlastitog bogaćenja.

Činjenica je da je nafta anorganskog porijekla. Nafta se non stop obnavlja ispod zemljine površine (neki je smatraju i limfnim sustavom Zemlje) i može se naći praktično bilo gdje u svijetu ako se dovoljno duboko buši. Više o ovome Leroy Fletcher u kratkom intervjuu i kratkom isječku iz Ruba Znanosti. Svi ratovi, jad i bijeda ljudi uzrokovani potragom za naftom su nažalost samo posljedice okrutne politike naftnih lobija koji u svrhu vlastitog bogaćenja ne prezaju gaziti preko tisuća ljudskih života, a u stanju su falsificirati cijela područja znanosti na način da se pojedine znanstvene teme pretvaraju u crkvene dogme.

Bez obzira na činjenicu da nafte ima u izobilju, ne slažem se s njenom upotrebom jer mislim da su njeni produkti i sama eksploatacija previše toksična kako za ljude tako i za okoliš (plastika kao največi neprijatelj modernog čovjeka).

Nuklearna energija je možda trenutno najčistija energija
Nuklearna elektrana se oslanja na izum parne turbine iz 1712.g. Umjesto sagorijevanja drva ili ugljena za grijanje parnog kotla koristi se proces atomske fisije (cijepanja jezgre) atoma. Apsurdno je da se moderna kvantna tehnologija cijepanja atoma koristi za pokretanje parne turbine koja ima vrlo malu iskoristivost. Utjecaj nuklearne elektrane na okolinu je trostruk: deponiranje radioaktivnog otpada, mogućnost topljenja jezgre odnosno efekt prljave bombe s širenjem radijacije (kao danas 3/2011 u Japanu), te zagrijavanje vode iz obližnje rijeke ili mora u sekundarnom krugu reaktora.

Bez obzira na ove očite nedostatke, ako se modernim dizajnom eliminira eventualna mogučnost topljenja jezgre (core meltdown), nuklearna energija je jeftina i ekološki puno prihvatljivija nego energija dobivena korištenjem nafte, plina ili ugljena. Eksploatacija nafte i plina čini ogromnu štetu okolišu. Sama eksploatacija i transport troši ogromne količine energije s velikom mogučnošču zagađenja okoliša (Exxon Valdez oil-spil). Prerada i pretvorba je neefikasna i štetna za okoliš. Nisam pobornik nuklearne energije, ali činjenica je da danas najjače gospodarske zemlje imaju relativno visoki udio nuklearne električne energije:

Francuska 77%, Ukraine 46.7 %, Sweden 42.6 %, South Korea 34.0 %, Japan 24.0 %, Germany 23.5 %, United States 19.3 %, Russia 15.7 %, Canada 14.4 % i China 2.0%.

Alternativna energija
Budućnost čovjeka je vezana za tzv. alternativnu energiju. Mislim da neće doći do pravog razvoja ljudskog društva sve dok se večina potreba za energijom ne podmiri iz tzv. alternativnih obnovljivih izvora energije. Pod alternativnim izvorima ne smatram energiju vjetra i sunca već energiju iz prostora za koju danas ne postoji jedinstven termin pa se ponekad naziva Zero Point energy, Orgon, Eather i slično. Činjenica je da je Tesla prvi pronašao način kako crpiti ovu energiju iz prostora.

Danas postoje mnogi priznati istraživači (John Bedini, Tom Bearden) koji su uspili rekonstruirati uređaje koji naizgled daju više energije na izlazu nego što dobivaju, prividno rušeči pravilo o očuvanju energije, a u biti rade na principu korištenja energije iz prostora. Činjenica je da su danas mnogi zakoni i cijele grane znanosti falsificirane ili samo djelomično točne, te nisu u stanju objasniti cijeli spektar naizgled čudnih zbivanja oko nas. Stoga svima onima otvorenog uma, željne znanja, ali i učestvovanja u izgradnji vlastitog izvora energije preporučam da se ostave nebitnih stvari i da se udruže u potrazi za rješenjima alterntivnih izvora energije.

Upravo velike nesreće, kao ovaj potres u Japanu jasno daju indiciju kako je vrlo teško preživiti običnom čovjeku kad ostane bez servisa moderne civilzacije (struja, voda, komunalije). Stoga toplo preporučam forume: http://www.energeticforum.com, http://www.overunity.com i http://www.e-vozila.com/forum/index.php

Zaključak

Japan se nalazi na trusnom području kraj Pacifičkog Kruga Vatre i konstatno je izložen potresima. Najteži potres je pretrpio 1923.g. (Kanto potres) kada je poginulo oko 145.000 ljudi. U novijoj povijesti najteži potres je bio 1995.g. u Kobeu kad je poginulo 5500 ljudi. Na godišnjoj bazi Japan pretrpi u prosjeku sedam potresa. Gledano iz ove perspektive, sasvim je nerazumno najnoviji japanski potres od 11.03.2011.g. okarakterizirati kao namjerno izazvan događaj. Međutim, poznavajuči mentalitet močnika iz sjene koji danas vladaju svijetom i naslučujući kojim arsenalom oružja raspolažu (HAARP), mislim da je opravdano sumnjati da je i ovaj potres namjerno izazvan.

O izjavama tipa: ova katastrofa nikome ne odgovara, pa nisu toliko okrutni ili slično neću ni raspravljati. Činjenica je da se radi o strukturama i centrima moći koji rade van bilo kakve kontrole. Mislim da uništenje Japana uveliko odgovara ovim mračnim centrima moći. Isti pomračeni umovi su izazvali potres u Haitiju, ubojstvo poljskog predsjednika i vlade, eksploziju naftne bušotine u Meksičkom zaljevu i slične grozote, tako da se ovaj japanski potres uklapa u nastavak iste okrutne politike.

Što kazati na kraju. Vrlo je teškom običnom čovjeku vidjeti sav taj užas i katastrofu koji trpe naša brača i sestre u Japanu. Indicije i sumnje da je ova katastrofa namjerno izazvana samo povečava frustraciju. Međutim, mislim da je bitno uvijek tražiti istinu bez obzira na sve. Nadam se da će jednog dana odzvoniti mračnim umovima koji traže profit i uživaju u izazivanju tuđe nesreće.
 

 
(mandrilo.com,youtube.com/uredio:nsp)

Prema najnovijem izvješću organizacije Germanwatch Indeks Klimatskog Rizika najavljuje u 2015. sve gore vrijeme u Hrvatskoj koja je prema Indeksu najugroženija zemlja na Balkanu

Njemački Indeks globalnog klimatskog rizika je analiza temeljena na jednom od najpouzdanijih setova dostupnih podataka utjecaja ekstremnih vremenskih prilika i povezanih društveno-ekonomskih podataka.

Njemački Indeks Klimatskog Rizika 2015. je 10. izdanje godišnje analize. Njegov cilj je da se kontekstualizira u tijeku internacionalne rasprave o klimatskoj politici – sa stvarnim učincima klime na društvo u proteklih 20 godina.

Međutim, ne smijemo zamijeniti za bodovanje sveobuhvatne klimatske ranjivosti. Indeks predstavlja jedan važan dio u ukupnom poretku, kompliciranijoj slici klimatskih utjecaja i povezanih ranjivosti klime, ali indeks na primjer, ne uzima u obzir važne aspekte kao što su: porast razine mora, topljenje ledenjaka ili više kiselih i toplih mora. Ona se temelji na povijesnim podacima i ne bi se trebala koristiti za linearne projekcije budućih klimatskih promjena.

Naime, ne previše dalekosežne zaključci će biti izvučeni kod političke rasprave oko toga koje zemlje su najosjetljiviji na klimatske promjene. Dakle, važna jeste da pojava jednog ekstremnog događaja se ne može pripisati antropogenim klimatskim promjenama.

Ipak, promjena klime je sve važniji čimbenik promjene izgleda pojave i intenziteta sinteze klimatskih događaja. Istraživanja o klimatskim promjenana sve više rastu, a odgovora nema na pragu.

INDEKS KLIMATSKOG RIZIKA time pokazuje razinu izloženosti i ranjivosti u ekstremnim događajima zemalja koje bi to morale uzeti upozorenje da se pripremiti za češće i / ili teže događaje u budućnosti.

Zbog ograničenosti raspoloživih podataka, posebice dugoročnih komparativnh podataka, uključujući socio-ekonomske podatake, neke male zemalje, poput nekih otočnih država, nisu uključene u ovu analizu.

Još više, podaci samo odraz izravnih utjecaja (izravnih materijalnih gubitaka i smrtnih slučajeva) ekstremnih vremenskih događaja, budući da, primjerice, toplinski valovi – koji su česta pojava u afričkim zemljama – često dovode do znatno jačeg neizravnog utjecaja (npr kao posljedica suša i nestašice hrane). Na kraju, index ne uključuje ukupan broj oboljelih osoba (osim smrtnih slučajeva) jer usporedivost pretraživanje podataka je vrlo ograničena.

Ekstremni vremenski uvjeti su u periodu od 1994. do 2013. godine odnijeli više od 530.000 života, navodi se u najnovijem izvješću organizacije Germanwatch.

Zemlje najpogođenije klimatskim promjenama u tom 20-godišnjem periodu bile su Honduras, Mianmar, Haiti, Nikaragva, Filipini, Bangladeš, Vijetnam, Dominikanska Republika, Gvatemala i Pakistan.

U 2013. godini klimatske promjene najviše su pogodile Filipine, gdje je tajfun Haiyan u studenom prošle godine odnio oko 6.000 života, zatim Kambodžu, Indiju, Meksiko, Sveti Vincent i Grenadini, Pakistan, Laos, Vijetnam, Argentinu i Mozambik.

Prema Indeksu klimatskog rizika (CRI) izračunatom na osnovu podataka o posljedicama ekstremnih vremenskih uvjeta (smrtni slučajevi i materijalna šteta) uzrokovanih klimatskim promjenama u periodu od 1994. do 2013. godine, Hrvatska se nalazi na 42. mjestu. (manje je lošije)

Od susjednih zemalja Italija je najugroženija – nalazi se na 14. mjestu, Slovenija je 49., Mađarska je 58., Bosna i Hercegovina je 89., a Srbija, Crna Gora i Kosovo su zajedno smješteni na 93. mjesto.

Prema CRI gledano samo za 2013. godinu Hrvatska se nalazila na 113. mjestu, Italija je 43., Mađarska 76., Crna Gora 84., Srbija 106., Slovenija 130., a BiH 132.

Znači moramo se pripremiti na buduće ekstremne vremenske uvjete, bili oni prirodni ili umjestno stvoreni, no da će u Hrvatskoj biti još puno poplava, suša, ekstremnih hladnoća i nepredvidivog vremena – može se sa sigurnošću zaključiti.

Izvještaj pročitajte OVDJE.
 
 
(index/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19430"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]