Njemački koncern ‘Siemens’ dobio je posao da američki logor i vojni kamp na Kubi, Guantanamo, učini energetski efikasnijim

Prema saopćenju Ministarstva obrane SAD, za planirane radove ‘Siemens’ će dobiti oko 829 milijuna američkih dolara.

‘Siemens’, kako je navedeno, treba povećati energetsku efikasnost kampa i u sklopu toga pospješit će sustave za grijanje, klima uređaje i osvjetljenje.

Radit će i na skladištenju energije i postavit će solarne panele.

Radi se o dugoročnom poslu, pošto se završetak očekuje do travnja 2043. godine.

Vojna baza Guantanamo je poznata prije svega poznata kao brutalni američki zatvor u kojima amerikanci drže osumnjičene za terorizam, bez sudske presude.

Američka vlada je nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine uspostavila u bazi zatvor, kako bi u njemu zatvarala teroriste – BEZ SUĐENJA!.

Uvjeti i način na koji su zatvarani, ali prije svega metode saslušavanja i mučenja proteklih godina izazvali su oštru međunarodnu kritiku.

Još 2002. godine u tom logoru je bilo pritvoreno 779 osoba, a danas se, prema službenim podacima, u njemu nalazi još oko 40 osoba.

Vojna baza je uspostavljena na prostoru Kube od 120 kvadratnih kilometara, koji je SAD iznajmila 1903. godine.

Iako je ugovor 1934. produžen na neodređeno vreme, kubanska vlada sada smatra da je nevažeći.

Inače, ‘Siemens’ je vrlo aktivan na Kubi, gdje se treba proširiti i modernizirati mrežu električne energije.

(sputniknews.com)

Predsjednik SAD-a Donald Trump traži da se preispita metoda ispitivanja osumnjičenih za terorizam i treba li SAD ponovno otvoriti “tajne zatvore” CIA-e izvan zemlje, pokazuje narct nalog iz Bijele kuće

Iako se u dokumentu eksplicitno odbacuje “mučenje”, reagirao je utjecajni republikanski senator John McCain koji je rekao da SAD ne treba ponovno uvoditi mučenje.

U nacrtu naloga, u koji je imala uvid agencija Associated press, navodi se da će SAD nastaviti koristiti zatvor u zaljev Guantanamo na Kubi.

U dokumentu se višim sigurnosnim dužnosnicima nalaže da preporuče predsjedniku da obnovi programe ispitivanja stranih terorista izvan SAD-a i da se za taj program trebaju koristiti postrojenja pod kontrolom Centralne obavještajne agencije (CIA).

McCain, koji je na čelu senatskog Odbora za oružane službe, tražio je od Trumpa da ne koristi predsjednički nalog za dozvoljavanje pojačanih metoda ispitivanja.

On je rekao da predsjednik može potpiše kakav hoće nalog, ali i dodao “zakon je zakon”.

“Ne vraćajmo mučenje u SAD”, naveo je McCain u priopćenju.

Američki predsjednik Donald Trump održao je u Kongresu u noći s utorka na srijedu po hrvatskom vremenu svoj prvi govor o stanju nacije koji je trajao oko sat vremena i 20 minuta, a tijekom kojega se osvrnuo na niz aktualnih tema pritom uglavnom čitajući s blesimetra, poštujući tako upute svojih najbližih suradnika da ni ne pomišlja na improvizaciju.

No, i bez improviziranja, neke njegove rečenice izazvale su u samoj dvorani negodovanje njegovih političkih protivnika, a zasigurno će se o njima tijekom sljedećih dana i tjedana detaljno raspravljati.

Objavio je i da je potpisao naredbu prema kojoj će zatvor u Guantanamu ostati otvoren, čime je de facto poništio naredbu svog prethodnika Baracka Obame.
 
(hr.n1info.com, jutarnji.hr)

Ruski predsjednik Vladimir Putin otkrio je da su svi američki predsjednici samo marionete „ljudima u tamnim odijelima”, koji kako on kaže – tajno vladaju Amerikom

U intervjuu za francuski Le Figaro, Putin je rekao da gotovo svaki američki predsjednik koji dođe na vlast postaje nemoćna lutka vlade u sjeni iza zavjese.

Putin je objasnio da „birokracija” u SAD-u, koja je uobičajeno poznata pod imenom ‘Duboka država’, je vrlo moćna i kao takva ne dopušta nikakvu stvarnu promjenu u smjeru politike.

Već sam razgovarao s tri američka predsjednika. Oni dolaze i odlaze, ali politika ostaje ista u svim vremenima.

“Znate li zašto? Zbog snažne birokracije. Kada osoba bude izabrana, ona može imati neke ideje. Tada ljudi s aktovkama stižu, lijepo odjeveni, noseći tamna odijela, baš kao i moje, osim crvene kravate, jer oni nose crne ili tamne plave kravate.

Ti ljudi počnu tada objašnjavati kako se to radi. I odmah, sve se mijenja. To je ono što se događa sa svakom upravom nakon izbora.

Promjeniti stvari nije lako, i to kažem bez ikakve ironije. To ne znači da katkad oni to ne žele, već zato što je to teška stvar za napraviti. Uzmite Obamu na primjer, čovjek koji razmišlja unaprijed, liberal, demokrat.

Nije li se on zalagao da će zatvoriti Guantanamo prije njegovog izbora? Da li je to učinio? Ne on to nije. I mogu li pitati zašto nije? Da li on to nije želio učiniti? Htio je, siguran sam da je to htio učiniti, ali to nije uspjelo. On je iskreno želio to učiniti, ali nije uspio, jer se ispostavilo da je vrlo komplicirano.”

Putin je još dodatno opisao američka predavanja ostataku svijeta o demokraciji, koji istovremeno provode duboku nedemokratsku i nehumanu politiku:

To nije glavni problem, međutim, iako se misli da je važno, budući da je teško shvatiti zašto ljudi hodaju tamo u lancima već desetljećima (Guantanamo) bez suđenja ili istrage.

Možete li zamisliti da Francuska ili Rusija djeluju na taj način? To bi bila katastrofa. Ali, to je moguće u SAD-u i traje do danas. To se odnosi na pitanje o demokraciji, usput rečeno.

Nadovezao sam se na ovaj primjer samo da pokažem da to nije tako jednostavno kao što se čini.

Pogledajte Putinov intervju:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prije 8 godina, mlazni avion agencije CIA, nazvan Gulfstream II, srušio u džungli meksičkog Yucatana noseći 4 tone čistog kokaina

Posljedice događaja su promijenile cijelu priču u ratu protiv droge. Doveden je u pitanje značajan angažman američke vlade u svojem ‘ratu protiv droge’, piše Theusualroutine.

Zrakoplov pod imenom Golfska struja II, zrakoplova koda # N987SA, navodno je bio korišten za prijevoz CIA-inih zatvorenika iz Europe u Ameriku do zatvora u zaljev Guantanamo na Kubi kada se srušio 24. rujna 2007. u Meksiku noseći preko 4 tone kokaina.

Sumnja se da je tada zrakoplovu imena Golfska struja II ponestalo goriva kada je putovao iz Kolumbije prema Sjedinjenim Američkim Državama.

Zapisi zrakoplovne agencije FAA kažu da je avion pripadao Atefu Hanna iz Tarpon Springsa, Forida, ali u vrijeme incidenta, on je bio registriran na tvrtku “Donna Blue Aircraft” kao paravan za ministarstvo imigracije i carinu.

Američka Agencija za imigraciju i carinu (ICE)  tvrdi da je prodala zrakoplov američkoj agenciji DEA koje se bori protiv krijumčara drogom, kao dio tajne operacije neposredno prije nesreće u Meksiku.

Tajni agent ICE-e koji je posredovao u tom poslu, Don Whittington, priznao je krivnju za savezne porezne troškove u 1987.

Prema sudskom nalogu otpečaćenom slučajno, onda naknadno objavljenom, Whittington je trenutno pod istragom zbog korištenja “Colorado Springs Resort and Spa” za pranje novca od prodaje ovog i drugih zrakoplova koji se koriste u krijumčarenju droge.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pet je godina proveo u Guantanamu. Noćna mora završila se jednog jutra kad su ga prebacili u američku vojnu bazu Ramstein u Njemačkoj

Petnaest dobro naoružanih američkih vojnika isporučilo ga je njemačkim vlastima. Murat Kurnaz (34) rođen je u Njemačkoj, ali su mu roditelji iz Turske. S dugom, neurednom crvenom bradom izgleda baš onako kako Amerikanci zamišljaju islamskog terorista, nepredvidivog i opasnog.

O tome što je proživio kad su ga kao 19-godišnjaka zatočili Amerikanci, Murat Kurnaz napisao je knjigu “Pet godina mog života: nevin čovjek u Guantanamu”, koja je u međuvremenu prevedena na francuski, engleski, poljski, norveški, danski i flamanski jezik.

I sam je postao glavni lik romana jednog od najpoznatijih pisaca na svijetu, Johna Le Carréa. Slavni pisac upoznao je Murata 2006. godine. Uskoro je objavio “Najtraženijeg čovjeka”: glavni lik je Melik, Turčin rođen u Njemačkoj, koji također plaća visoku kaznu za grijehe koje nije počinio.

O njemu je 2013. snimljen film “Pet godina života”, a kao predložak za scenarij poslužila je njegova guantanamska autobiografija.

Savjetnik

Nekadašnji “bremenski taliban” danas se brine o izbjeglicama u Njemačkoj. Službeno, to se zove savjetnik za kulturu i jezik. Ljudima koji su zatražili azil u Njemačkoj pomaže tako što im objašnjava kako Njemačka funkcionira i kako se trebaju ponašati ako žele biti prihvaćeni.

Murat Kurnaz radi u izbjegličkom kampu i svaki tjedan održava predavanja u šest škola. S izbjeglicama igra košarku i odbojku na plaži ili zajedno crtaju.

Iskustvo iz Guantanama ovdje mu je korisno jer se u kubanskoj vojnoj bazi, u kojoj Amerikanci godinama drže ljude za koje nemaju dokaza da su krivi, naučio sporazumijevati s ljudima iz Afganistana ili Irana, s ljudima koji govore arapski, paštunski i farsi, jezike kojima često govore ljudi koji su u prošlogodišnjem izbjegličkom valu stigli u Njemačku. Neki od njih govore engleski dobro, a neki jedva koju riječ.

Murat Kurnaz rođen je u Bremenu. Kad je kao 19-godišnjak u listopadu 2001. s prijateljem krenuo na put po Turskoj i Pakistanu, jedva da je bio svjestan situacije u svijetu. Čuo je da je u Afganistanu rat i odlučio je ne ići tamo. U to vrijeme Amerikanci počinju svoj rat protiv terorizma, kao osvetu za napad avionima na New York i Washington u rujnu 2001. godine.

U Pakistanu je neko vrijeme planirao ostati u vjerskoj školi, medresi. “Htio sam više naučiti o vjeri, bolje upoznati sebe”, kaže danas. Nisu ga primili u medresu pa je putovao naokolo. Kad se već htio vratiti kući, roditeljima i mladoj ženi u Njemačkoj, krajem studenoga Pakistanci su ga priveli u jednoj rutinskoj kontroli.

Ubrzo su ga prodali Amerikancima, tvrdeći da je riječ o opasnom teroristu. U to doba, neposredno nakon samoubilačkog napada otetim avionima na World Trade Center u New Yorku i na Pentagon, Amerikanci su zasuli dijelove Pakistana lecima kojima su pozivali ljude da im izruče sumnjive osobe, a oni će im zauzvrat dati toliko novca da će “njihovoj obitelji, selu ili plemenu biti dovoljno do kraja tvog života”.

Kurnaz je poslije saznao da su za njega dobili 3000 dolara. Taman je odgovarao opisu sumnjivca koji putuje po Pakistanu do terorističkog kampa negdje u planinama Afganistana.

Iz Kandahara

Prvo su ga zatvorili u jedan logor u Kandaharu, na području Afganistana, a zatim prebacili u Guantanamo. U siječnju 2002. javio se majci Rabiji dopisnicom iz Guantanama. Tamo su ga mučili i maltretirali: davali su mu elektrošokove, vješali ga tako da vezan za ruke visi o strop ćelije – kasnije će saznati da drugi to nisu preživjeli. Izlagali su ga ili velikoj hladnoći ili velikoj vrućini, danima ga nisu puštali da zaspe ili mu nisu davali hranu. Vješto su kombinirali fizičko mučenje sa psihičkim.

Pretpostavlja da je dobivao oko 600 kalorija dnevno, što je nedovoljno za preživljavanje. Glavu su mu gurali u hladnu vodu dok god ne bi zaprijetila opasnost da se uguši, seksualno ga zlostavljali. “Gdje je Osama?” stalno su ponavljali, tražeći informacije o lokaciji šefa al-Qa’ide, Osama bin Ladena, kojega će godinama kasnije američki specijalci pronaći u Pakistanu i ubiti.

Tortura je počela već u avionu za Kandahar, svjedočio je nakon oslobađanja: vezali su ga za pod aviona lisicama i počeli mlatiti. Vrlo brzo, nakon nekoliko mjeseci, shvatili su da ipak nije član al-Qaide. Ali da zaključe da ga možda ipak ne bi trebali više držati zatvorenog, trebalo im je puno više. Pušten je nakon što su ga pet godina držali bez optužnice, suđenja i presude.

Prvi put su mu dopustili kontakt s odvjetnikom u listopadu 2004., skoro tri godine nakon uhićenja. Ispitivali su ga i njemački istražitelji, prenio je Amnesty International, ali o njegovoj sudbini odlučivali su Amerikanci.

Turska ga neće

U zloglasnom pritvoru u američkoj vojnoj bazi na Kubi bio je od siječnja 2002. do kolovoza 2006. Kampanju za oslobađanje mladića protiv kojega nije bilo nikakvih sumnji za terorizam vodio je Amnesty International.

Nije lako otići iz Guantanama. U prvom trenutku nitko ga nije htio primiti, ni turska ni njemačka vlada. Ako je već bio u Guantanamu, mora da je sumnjiv, što će nam taj? Iako rođen u Njemačkoj, imao je samo tursko državljanstvo pa se njemačka vlada nije smatrala odgovornom.

Nekoliko mjeseci poslije Nijemci su promijenili stav. Još uvijek postoje ljudi koji sumnjaju u njegovu nevinost, piše Süddeutsche Zeitung u priči o čovjeku koji se vratio iz Guantanama da bi pomogao izbjeglicama da se integriraju u njemačko društvo.

U Njemačku se vratio 26. kolovoza 2006. Godine su mu trebale da se oporavi od torture i navikne ponovno spavati u krevetu. Radije je spavao na podu sve do prije nekoliko godina kad se ponovno oženio. Prvi put se vjenčao s 19, malo prije kobnog puta u Tursku i Pakistan.

Danas ima dvoje djece. Supruga mu je također Njemica turskog podrijetla, s maramom na glavi. “Ne želim to razdoblje zaboraviti ili potisnuti. Umjesto toga, želim i dalje privlačiti pažnju na Guantanamo i boriti se protiv njega. To je važno za sve zatočenike Guantanama, to je i meni važno”, rekao je u intervjuu Die Zeitu, ističući da Guantanamo ne smije biti zaboravljen.

Malo tko je neoštećen preživio Guantanamo: ako je netko ostao fizički zdrav, onda danas pati od teških psihičkih problema.

Na pitanje o nedavnim ekstremističkim napadima u Njemačkoj Kurnaz upozorava da se ne može optužiti cijela jedna religija za zločine koje je počinilo nekoliko idiota. On kaže kako je njemu vjera pomogla da izdrži najteže trenutke.

Optužuje političare i medije da “sve žele uništiti”. Tvrdi da ga ne zanima politika, nego obični ljudi kojima želi pomoći. Zahvalan je Angeli Merkel koja se zauzela za njega i isposlovala od bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha da ga napokon puste iz Guantanama. “Učinila je to, a nije morala”, priznaje on.

Murat Kurnaz nedavno je dobio poziv da održi predavanje na sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Nije oduševljen idejom da se ponovno suoči s Amerikancima.
 
(jutarnji.hr)

Majka Mohammed Atte, jednog od glavnih počinitelja samoubilačkih napada 11. rujna, tvrdi da joj je sin još uvijek živ i da ga Sjedinjene Države drže zatočenog u Guantanamu, u intervjuu objavljenom u nedjelju u španjolskom listu El Mundo

- On je živ i šaljem mu ovu poruku. Vjerujem da se nalazi u Guantanamu. Moj sine, želim te vidjeti prije nego što umrem. Imam 74 godine i živim u nadi da si preživio. Znam da nikada nisi učinio nikakvo zlo i da nikada ne bi mogao učiniti ono za što te optužuju – kazala je Bothaina Mohamed Mustafa Sheraqi.

Egipćanin Mohammad Atta zaletio se s prvim otetim zrakoplovom, Boeingom 767 American Airlinesa, u sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. U napadima 11. rujna 2001. poginulo je gotovo 3000 ljudi.

Počinili su ih ekstremisti al Qaede otetim zrakoplovima kojima su se zaletjeli u tornjeve Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku i Pentagon kod Washingtona, dok je treći pao kod sela Shanksvillea u Pennsylvaniji.

“Sjedinjene Države skrivaju istinu. Oni su planirali taj napad kako bi proširili ideju da je islam terorizam. Izabrali su ljude koji imaju putovnice kako bi ih optužili, a istodobno i naše zemlje i podijelili ih” – dodala je Bothaina telefonom iz Kaira gdje živi s dvije kćeri.

To je njezin prvi intervju medijima od napada 11. rujna.

Atta, rođen 1968. u Kairu, studirao je na Tehničkom sveučilištu u Hamburgu.

Njegova obitelj uporno niječe da je on bio jedan od počinitelja napada i tvrdi da je još živ.

Njegov otac, Mohammed el-Amir Atta, odvjetnik koji je umro 2008., odbacuje svaku pomisao da bi njegov sin mogao biti upleten u te napade i čak tvrdi da ga je nazvao telefonom s nedefiniranog mjesta dan nakon napada.
 
(jutarnji.hr)

Odluka Beograda je, kaže Sanda Rašković-Ivić, čelnica DSS-a, “pravno i moralno neprihvatljiva i primam je s gnušanjem”

Srbija je od SAD-a primila dvojicu zatvorenika iz Guantanama koji su tamo bili od 2002. godine, a nije dokazano da su članovi al-Qa’ide. Tako je postala jedna od 30 zemalja koje su prihvatile zatočenike iz američkog zatvora za radikalne islamiste, piše Jutarnji.hr.

Riječ je o 37-godišnjem Muhamedu Davlatovu (iako se navodi i ime Umar Abdulajev) te jemenskom državljaninu Mansuru Ahmadu Sadu al-Dajfu. Zanimljivo je da Davlatov čeka transfer od 2009. godine jer je odbijao da ga predaju rodnom Tadžikistanu gdje bi, kaže, sigurno bio ponovno podvrgnut ispitivanjima i zatvoru.

Odluka o transferu guantanamskih uznika u Srbiju izazvala je velike polemike u javnosti. Naime, čini se da je to “diskrecijska odluka” samoga premijera Aleksandra Vučića (i njegove tehničke vlade), koja je definirana na nedavnom susretu s Victorijom Nuland, pomoćnicom američkoga državnog tajnika Johna Kerryja, u Beogradu.

Kako piše beogradski list Danas, detalje o prebacivanju zatvorenika u Srbiju nisu mogli dobiti ni od Ministarstva pravosuđa, ni od Uprave za izvršavanje kaznenih sankcija jer im je u tim institucijama rečeno da “ne posjeduju niti jedan papir” o transferu. List navodi kako postoji određena konfuzija oko toga tko je nadležan za strane zatvorenike. No, više informacija dobili su u američkoj ambasadi koja je zahvalila srpskim vlastima koje su dale velik doprinos zatvaranju Guantanama.

Premijer Vučić, pak, rekao je kako su tu pomoć SAD-u već pružile Njemačka i mnoge zemlje u regiji. Ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio je da “Srbija ni sa čim nije ugrozila svoje državne interese”, a može imati samo bolju poziciju u vanjskopolitičkim odnosima.

Ovo je vrlo važan signal za razvoj bilateralnih odnosa sa SAD-om – rekao je Dačić.

S druge strane, očekivano je odluku o prijemu dvojice zatvorenika iz Guantanama napala proruska Demokratska stranka Srbije Sande Rašković-Ivić. Ona je objavila da odluku “dočekuju s potpunim moralnim gnušanjem” te da je “primanje zatvorenika iz ozloglašenoga američkog vojnog logora politički, pravno i moralno neprihvatljivo”.

Ruski mediji prenose vijest, uz napomenu da je Srbija bila meta NATO-ova bombardiranja 1999. godine, da SAD stoji iza “odcjepljenja Kosova”, ali i da Srbija sve aktivnije surađuje s NATO-om, iako “formalno tvrdi” da neće tražiti priključenje Sjevernoatlantskom savezu.

Aleksandar Perendžijev, član Udruge vojnih politologa, izjavio je da je srpska odluka, kao i američki zahtjev da baš u Srbiji smjesti guantanamske uznike, “vrlo neobična” s obzirom na prošlost odnosa Srbije i NATO-a, ali ipak ne treba iz toga izvlačiti neke političke zaključke. Doduše, napomenuo je kako je to učinjeno jer “Beograd računa na daljnju blagonaklonost Bijele kuće”.

Nakon tužbe američkih građanskih aktivista, CIA je pod prisilom objavila dokumente koji opisuju mučenja u Guantanamu

CIA je skinula oznaku tajnosti s 50 dokumenata u kojima navodi kakvim je sve metodama mučila zatočene u zatvoru u američkoj vojnoj bazi u Guantanamu na Kubi. Lako za povremeno pljuskanje, ali nije lako za torturu koja je uključivala kukce ili, primjerice, glumljenje da se zatvorenika živog zakapa u tlo.

Riječ je bila o osumnjičenima za povezanost s terorističkim napadom al-Kaide 11. rujna 2001. na New York, a dokument je javno objavljen nakon tužbe nevladine organizacije ACLU. I dok je predsjednik Barack Obama takve metode nazivao “torturom“, CIA je to nazivala “proširenim ispitivanjima“, odnosno “poboljšanim ispitivačkim tehnikama“.

Dokument tako predlaže ispitivačima da zatočenima prvo prijete da će ih zatvoriti u kutiju s kukcima koji bodu, da bi ih potom doista zatvorili u skučenu kutiju i doista s mnoštvom kukaca, ali bezazlenima, čime se zatočeniku svejedno nanosi težak psihološki udarac, samo što u ovom slučaju preživi.

Na drugom mjestu dokument predlaže lažno sahranjivanje. Zatočeniku se kaže da će ga život pokopati, nakon čega ga doista trpaju u lijes, doduše sa skrivenim otvorima za zrak. Jedan od najcenzuriranijih dokumenata datiran je 12. kolovozom 2002. i u njemu se CIA-inim ispitivačima “sugerira” da “rasprave o legalnosti mučenja nisu od koristi“, što bi imalo značiti da je ne jednom CIA-inom službeniku na terenu bila muka od mrcvarenja osumnjičenih.

Jedan službenik je čak slao i mail centrali, govoreći da mu ne pada na pamet čekati da netko njega pozove pred sud zbog očito nezakonitih metoda. I to vrlo slikovitim jezikom. ”Ovakve metode su poput čekanja da se dogodi željeznička nesreća, a ja ću svakako gledati da iskočim s tog vlaka prije toga”, napisao je.

Dokumenti sadrže i odranije poznat memo predsjednika George W. Busha od 7. lipnja 2006., u kojem se navodi da je predsjednik “zabrinut” nakon što je vidio fotografiju zatočenika u ćeliji okovanog lancima i u pelenama, kako bi na taj način morao obavljati nuždu.

CIA u dokumentima navodi da su metode, među kojima i zloglasni “waterboarding“, smišljene tako da se osumnjičene stavi pod povećan prihološki i fizički pritisak, ali da se tortura mora odvijati uz stalni nadzor liječnika, te da se ispitivanja moraju prekinuti čim se ukaže opasnost od trajnih psihičkih i fizičkih posljedica.

Da to baš i nije tako funkcioniralo pokazuje slučaj afganistanskog militanta Gula Rahmana, za kojega dokumenti navode da ga je CIA mučila izlaganju glasnoj glazbi, uskraćivanju sna, okivanju u ćeliji s pelenom, te izlaganju hladnoći. Rahman je, navodi se u dokumentu, naposljetku umro u ćeliji od pothlađivanja.

U istim dokumentima navodi se i slučaj njemačkog državljanina Khalida Al-Masrija, kojega su mjesecima neosnovano držali zatočenim, i to bez da su mu rekli za što ga sumnjiče, čak i nakon što su shvatili svoju pogrešku. CIA se u njegovom slučaju ogradila da je riječ o “zakonskom i proceduralnom previdu“.

Mnogi od onih koji su sasvim nedužni prošli kroz mučenja Guantanama, naknadno su trpjeli PTSP. Širi opis izvještaja i linkove na pojedine dokumente možete pročitati na ovom linku na stranice ACLU-a.
 
(express.hr)

NA PARTIJKOM KONGRESU UPOZORIO: NEĆE BITI PRIVATIZACIJSKIH SHEMA I ŠOK-TERAPIJE, ONO ŠTO SU ZEMLJE BALKANA ODAVNO PROŠLE

Kubanski lider – Raul, mlađi od braće Castro – najavio je na 7. konkgresu komunističke partije te zemlje unošenje “konceptualnih novina” u nacionalni ustav, ali je istovremeno poručio i unutarnjoj oporbi i Amerikancima koji je podržavaju: “Restauracije kapitalizma na Kubi neće biti” .

Delegatima kongresa je rekao: “Nismo naivni da ne znamo da postoji utjecaj moćnih vanjskih snaga koje rade na širenju mogućnosti nedržavnih snaga upravljanja radi instaliranja” agenata promjena “u nadi da završiti s revolucijom i socijalizmom na Kubi”.

Raul je otkrio da misli na SAD i naglasio da je Washington riješio staviti točku na kubansku revoluciju – unatoč obnovi diplomatskih odnosa između dvije zemlje i prijateljskim riječima koje je Barack Obama izgovarao u Havani.

Istaknuo je da će Kuba sačuvati svoj jednopartijski sustav jer je on “oružje za zaštitu socjalizma”. Još je upozorio članove partije:

“Danas moramo biti oprezniji nego bilo kada! Washington nije odustao od svojih namjera, samo mijenja metode. Mi sa SAD imamo namjeru graditi odnose na bazi civilizirane koegzistencije, novi tip odnosa kakav među nama nkada nije postojao. Ali, bez odricanja od svojih suverenih principa “.

Otovreno je zatražio od Washingtona da obustaviti programe sračunate za promjenu socijalnog, ekonomskog i političkog sustava na Kubi. U nastavku je poručio Amerikancima:

“Neka nitko ne računa na to da će se Kuba odreći principa svoje revolucije i da će praviti ustupke na štetu svog suvereniteta i neovisnosti ili da će odstupiti o svojh ideala. Državna svojina i državno upravljanje ostaju temelj našeg sustava “.

Objasnio je da biti dozvoljena i poticana mala privatna poduzeća i upozorio: morat će djelovati u strogo postavljenom okviru i neće smjeti biti sredstvo za bogaćenje i “koncentraciju vlasništva”.

Precizirao je također: da će zemlja i dalje funkcionirati na “idejama Marttija, marksizmu-lenjinizmu, mislima povijesnog lidera revolucije Fidel Castra i na dostignućima revolucije”.

Raul je posebno ukazao da SAD još nisu sasvim demontrale ekonomsku blokadu Kube i da je to preduvjet za normalizaciju odnosa jer blokada, kako je rekao, ima “efekte zastrašivanja eksteritorijalnog karaktera”.

Još je kao uvjet za normalizaciju postavio – i vraćanje Kubi baze Guantanamo i teritorija oko nje koju su Amerikanci okupirali.

Raul Castro je govorio dva sata i na kraju ponovio: na Kubi neće biti “privatizacijskih formula” niti “šok terapije”.

Pogledajte u domunetarnom filmu
“Doktrina šoka – The Shock Doctrine (2009.)” kako to radi SAD drugim zemljama:
 

 
(fakti.org/uredio:NSP)

Američko Ministarstvo obrane priopćilo je nedavno da su dva zatvorenika iz zatvora u zaljevu Guantanamo na Kubi prebačena u Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, gdje bi trebalo da započnu novi život

U priopćenju Pentagona se navodi da je treći zatvorenik Muhamed Bavazir odbio da se ukrca na let za Europu, pa je ostao u američkoj bazi na Kubi, prenijela je agencija AP.

U BiH je prebačen jedan Egipćanin s teškim zdravstvenim problemima, a u Crnu Goru zatvorenik iz Jemena, navelo je američko ministarstvo, dodajući da ni jedan ni drugi nisu mogli vratiti u zemlju iz koje potječu.

Pentagon nije naveo zašto Bavazir nije prihvatio preseljenje u zemlju koja mu je bila namijenjena, a koja nije imenovana, a odvjetnik John Chandler navodi da je on inzistirao da ga pošalju u jednu od više zemalja u kojoj ima rodbinu, pošto nije mogao vratiti u Jemen.

Ukupno su dosad američke vlasti iz Guantanama pustile 91 zatvorenika.

Dvojica zatvorenika koji su prebačeni danas u BiH i Crnu Goru dio su skupine od 17 zatvorenika koji će Gvantanamo napustiti tijekom ovog mjeseca.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)