SUVREMENI TERORIZAM JE ODGOVOR NA DJELOVANJE SUVREMENOG ZAPADNOG IMPERIJALIZMA

U ovom tekstu ne prosuđujem o postupcima različitih zemalja, računajući i Rusiju, u borbi s grupacijom (ili kvazi-državom) Islamskom državom, kao i sa drugim terorističkim grupacijama, bilo u Siriji bilo u drugim zemljama i da li su ti postupci ispravni ili ne , učinkoviti ili bez izgleda. Ipak, sve je to taktika.

Ovo su moje teze – o strateškom rješenju problema, odnosno, o njegovom potpunom rješenju.

Odmah ću istaknuti da je interpretiranje mojih teza kao opravdanja međunarodnog terorizma glupost na koju nemam namjeru reagirati, ali takvu mogućnost očekujem.

#1. To što se sada naziva međunarodnim terorizmom u svakom slučaju ima korijene i izvore na islamskom Istoku, prije svega – na sjeveru Afrike i na Bliskom Istoku.

#2. Kakav je stav tog terorizma prema pravom islamu, onom koji je izložen u Kuranu, nema značaja. Teološke i teološko – političke diskusije su zanimljive i važne, ali se minimalno odnose na rješenje problema, makar zbog toga što u političkom smislu nije važno ono što propisuje Kuran i kako te propise tumače pravovjerni islamski teolozi. Politike se tiče to što se lideri i oni koji rukovode terorističkim organizacijama oslanjaju na svoju religiju onako kako je oni shvaćaju i prezentiraju svom društvu. A to što je oni po nečijem mišljenju shvaćaju izopačeno – ne smanjuje opasnost od takvog terorizma.

#3. Vrijeme je da odbacimo tumačenje suvremenog međunarodnog terorizma kao djelovanje luđaka, običnih kriminalaca, suvremenih barbara ili boraca protiv slobode, ali organiziranih u skupine i odrede. Neosporno je da je taj terorizam, kao prvo, politički pravac i pokret, kao drugo – vjerski pokret, treće – pokret koji ima dalekosežne političke ciljeve koji prelaze okvire svrgavanja pojedinih režima ili vladara i osvajanje nekih teritorija ili zemalja. Odnosno, prije svega, taj “terorizam” (koji očito koristi terorističke metode) nije borba protiv nečega, nego za nešto. Za što? Za svoje vrijednosti, čak i ako se one nekome ne dopadaju izvan njegove civilizacije i izvan njegove religije.

#4. Po mom mišljenju, to što mi nazivamo međunarodnim terorizmom, osim taktičkih (dijelom sam ih naveo u tezi br. 3), ima sljedeće ciljeve:

a) da ukine izravnu i neizravnu vlast neislamskih, u prvom redu – zapadnih, odnosno, američkih i zapadnoeuropskih zemalja i trans-nacionalnih korporacija koje ih predstavljaju u zemljama koje danas pripadaju onome što može da se smatra kanonskim teritorijem islamske civilizacije;

b) budući da zapadne vlade i TNK ne namjeravaju dobrovoljno odlaziti sa kanonskih teritorija današnje islamske civilizacije, štoviše – u posljednje vrijeme zapadne vlade provode politiku najenergičnijeg čak i vojnog miješanja u poslove tih zemalja i svrgavanja aktuelnih režima i vladara, onda je najnepomirljiviji, pasionarni i radikalni dio islamske zajednice se odlučio za borbu za svoju civilizaciju prenesti na teritorij protivnika, odnosno u SAD i Europu.

U ovom smislu mora se priznati da je suvremeni međunarodni terorizam odgovor na djelovanje suvremenog zapadnog imperijalizma;

c) vrlo je moguće da su se neki predstavnici suvremenog “međunarodnog terorizma” odlučili za povijesni revanš za vjekove europskog i američkog kolonijalizma i osvajanje teritorija bivše metropole, odnosno Europe. To izgleda još više logično i lako jer se Europa (to jest sekularna Europska unija) u suštini sama odrekla od svoje kršćanske ideologije, od svojih kršćanskih vrijednosti i sama idejno razoružala.

#5. U tom smislu sama Europa (zemlje Europske unije) izgleda i predstavlja najlakši plijen od sva tri (Europa, Sjeverna Amerika i Rusija) subjekta euro-atlantske (kršćanske) civilizacije, budući da je ona postala sekularnija, odnosno, besprincipijelna i izvan morala (ili poli-moralna) dio te civilizacije. Jednostavnije rečeno, upravo je u Europi nastao onaj ideološki i moralni vakuum koji je najlakše napuniti nečim drugim i koji će prije ili kasnije biti napunjen nečim drugim. Zašto ne islamom?

#6. Osim toga Europa (zemlje Europske unije) geografski je najbliže Sjeveru Afrike i Bliskom Istoku.

#7. Zemlje Europske unije same su osigurale masovno prisustvo došljaka iz islamskih zemalja na svojoj teritoriji. Razumije se da svi imigranti iz tih zemalja uopće nisu realni, čak ni potencijalni aktivni borci za islamsku Europu. Ali, isto tako je neosporno da će se u slučaju odlučujućih uspjeha u realizaciji politike osvajanja Europe ti imigranti vrlo brzo pretvoriti u svjesne građane islamske civilizacije koja se proširila do Skandinavije.

#8. Na kraju, ne može ostati nezapaženo da u vojnom pogledu Europska unija u cjelini i sve njene zemlje pojedinačno ne predstavljaju silu koju treba ozbiljno razmatrati. I ako jednom zbog nečeg SAD budu računale da nemaju razloga da oružanim putem brane ranije gospodare Europe, već da treba pregovarati s novim, onda će se Europa poslušno predati na milost pobjednika, što je, inače, apsolutna većina njezinih zemalja uvijek i činila.

#9. Bespilotne letjelice, borbeni roboti i ostale suvremene borbene strojevi mogu voditi više ili manje učinkovitu borbu s borcima islamske civilizacije u pustinjama i planinskim masivima, ali su apsolutno beskorisne u europskim megapolisima.

#10. Mogu se poraziti bojovnici ID i drugih sličnih grupacija u Siriji ili u bilo kojoj drugoj zemlji, ali Islamsku državu ili bilo koje druge forme borbene i kvazi-državne organizacije pristaša za oslobođenje islamskog Istoka od vlasti Zapada nije moguće uništiti. U narednim desetljećima ID će biti realni subjekt svjetske i svakako subregionalne politike (Bliski Istok i Sredozemlje).

#11. Zapadni vojni stručnjaci i eksperti iz obavještajnih službi rado razmišljaju o podijeljenosti islamističkog pokreta i sukobima unutar njegovih redova. Sve to jeste tako. Ali, pri tom treba priznati da nema nikakvog jedinstva (bez obzira na glasno deklariranje i patetičnu retoriku) između europskih država i između Europske unije i SAD, da i ne govorimo o tome da tijekom svih posljednjih godina, čak i desetljeća, SAD i što je poražavajuće, Europska unija, troše značajan dio svojih ekonomskih, političkih i informativnih kapaciteta za borbu, ne sa “islamskim terorizmom”, već s Rusijom koja je dio upravo euro-atlantske civilizacije. Prema tome, još nije izvjesno koja je od civilizacija danas više podijeljena i manje konsolidirana.

#12. Potpuna zbunjenost Europske unije pred migracionom krizom 2015., realna nemoć specijalnih službi zemalja EU, kao i politička reakcija čelnika tih zemalja, na primjer, na teroristički napad na Pariz (šetnje bulevarima, “namjera” o oduzimanju francuskog državljanstva teroristima i sl. u isto takvom duhu) – očigledni su dokazi da Europa (EU) nema nikakvu drugu strategiju za spašavanje svoje civilizacije osim “strategije političke korektnosti koju je bolje nazvati “Nojevom strategijom”.

#13. U čemu se vidi izlaz iz tog civilizacijskog i političkog mrtvog kuta europske civilizacije koja se u društvenoj svijesti tradicionalno povezuje s Europom, odnosno, faktički s Europskom unijom? Samo ću navesti osnovne komponente tog izlaza bez analize i argumenata.

a) Civilizacijski, odnosno, politički i vojni savez Europske unije s Rusijom. Razumije se, uz odustajanje EU od svih pretenzija (da i ne govorimo o apsurdnim sankcijama) prema Rusiji, a Rusija prema EU njih realno nema.

c) Priznavanje Sredozemnog mora (putem službenih diplomatskih pregovora) za granicu islamske i europske civilizacije.

d) Službeno proglašavanje međusobnog nemiješanja u unutarnje stvari civilizacija i pojedinačnih država tih civilizacija. Zvanično odustajanje europskih zemalja od svakog političkog, informativnog, tim prije, vojnog pritiska na zemlje koje pripadaju islamskoj civilizaciji. Isto tako i obrnuto. Diplomatsko utvrđivanje uvjeta i ograničenja življenja muslimana u Europi i kršćana na Bliskom Istoku iu zemljama Sjeverne Afrike.

e) Povlačenje SAD kao subjekta uzajamnih odnosa između Europe, s jedne strane i Sjevera Afrike i Bliskog Istoka, s druge.

f) Odustajanje zemalja EU od bilo kakve ekonomske dominacije izvan granica svoje teritorije.

g) Realiziranje prelaska na novo uređenje rukovodećih organa UN-a, prije svega Vijeća Sigurnosti na temelju civilizacijskog principa (načela multi-komponenata svjetske civilizacije).

#14. Ako se to ne desi, Rusija je dužna – u interesu vlastite nacionalne sigurnosti – odustati od bilo kakve suradnje sa zemljama EU u sub-regiji Sjever Afrike-Bliski Istok.

#15. Ovo što je zabilježeno u navedenim tezama najvjerojatnije neće biti primljeno, ne k znanju, nego čak neće biti udostojeno pažnje od strane većine eksperata (kako europsko-unijskih, tako ruskih) za bliskoistočnu politiku i uopće, politiku.

Ali, nakon što se na teritoriju Europske unije u narednim godinama desi još nekoliko terorističkih napada nalik na nedavni u Parizu, čak i većih po razmjerima, onda će principi navedeni u ovim tezama biti prihvaćeni kao instrukcija za postupanje.

Nadajmo se da se do tada europska civilizacija u cjelini, prije svega Europska unija, neće iscrpsti do te mjere da će biti kasno za spašavanje.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)