U novoj knjizi Paul Koudounarisa “Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints” priča i fotografije o ovim kosturima prvi put će se pojavliti u štampanom izdanju

Lovac na relikvije Paul Koudounaris, kojeg u šali nazivaju Indiana Bones (kosti), uspio je fotografirati veliki broj kostura na nekim od najtajnijih religijskih mjesta. On je sada otkrio kolekciju kostura starih više od 400 godina koji su pronađeni u crkvama diljem Europe, a koji su posebni po tome što su optočeni draguljima, zlatom i srebrom.

U 16. stoljeću je na tisuće kostura iskopano iz rimskih katakombi i premješteno u gradove diljem Njemačke, Austrije i Švicarske po nalogu Vatikana. Oni su poslani u katoličke crkve kako bi zamijenili relikvije koje su uništene tijekom Reformacije.

Za ove kosture su prvo mislili da su ostaci prvih kršćanskih mučenika, a morbidne relikvije koje su dobile naziv “Sveci iz katakombi”, postale su svetišta koja podsjećaju na duševno blago zagrobnog života. One su također postale simbol nove snage katoličke crkve u protestantskim područjima.

Svaki od kostura je ukrašen velikom količinom zlata, srebra i dragulja od strane vjernika, prije nego što su svoje vječno počivalište pronašli u crkvama.

Neki od ovih kostura ukrašavani su čak pet godina. Oni su proglašeni svecima, iako nitko od njih nije bio kvalificiran zbog strogih pravila katoličke crkve.

Međutim, u 19. stoljeću je većina njih postala morbidan podsjetnik na sramotnu prošlost, pa su mnogima skinute sve počasti koje su im prethodno dodijeljene.

U novoj knjizi Paul Koudounarisa “Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints” priča i fotografije o ovim kosturima prvi put će se pojavliti u štampanom izdanju.

Nakon što su posmrtni ostaci pronađeni u rimskim katakombama, vlast Vatikana je potpisala certifikate u kojima su ih identificirali kao svece, spakovali kosti i poslali ih dalje.

Kosture su zatim oblačile uglavnom časne sestre i ukrašavale ih nakitom, zlatom i srebrom. Morali su ih održavati oni koji su se zavjetovali crkvi – pošto se smatralo da su sveci, nitko se drugi nije mogao brinuti o njima – piše Kaudaunaris.
 

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Nakon što je nezavisni američki laboratorij Forensic Food lab, analizirao više od 1000 vrsta različite hrane, od “super” hrane do junk fooda preko vitamina, žitarica i svega što se danas nudi pod oznakom “hrana”, došao je do jednog jedinog zaključka; “Hrana danas dizajnirana je tako da ubija, a ne da nas nahrani”

Na temelju onoga što sam vidio putem atomske spektroskopije i analize svih tvari koje ljudi konzumiraju na dnevnoj bazi, moram poručiti u grubo da je stanje zaista alarmantno”.

Laboratorij Forensic Food je rekao javnosti kako su istraživanja njegova laboratorija, a koja traju već dugi niz godina pokazala zastrašujuće činjenice; hrana danas izaziva smrt, psihičke bolesti poput demencije, stresa, depresije, neplodnosti koja se širi, do oštećenja pojedinih organa, ali i ono što je najvažnije, dolazi do gubitka sposobnosti čovjeka da razmišlja racionalno; dolazi do smetenosti, nedostatka koncentracije itd.

Tu su i kožne bolesti, tumori, moždani udari i sve druge napasti koje se kriju iza riječi “Hrana”. “Puno je toga više nego što su analize pokazale, od kontaminacije hrane teškim metalima koje ljudi svakodnevno konzumiraju, a koje vode u grob same po sebi.”

“Ovdje se radi o potpuno namjernoj formulaciji toksičnih otrova u proizvodima koji se masovno koriste u cijelom svijetu.”

Rezultat toga je, tvrdi Laboratorij Forensic Food ono što vidimo: “Masovno ludilo, porast kriminaliteta, kolaps masovne radne snage, povećanje ovisnika o državnoj blagajni, kolaps demokracija koje ne mogu zaživjeti zbog kognitivne retardacije masa koje imaju pravo glasa, porast zatvorske populacije, ali i potpuni kolaps sposobnosti sveopće javnosti koja ne može shvatiti ni osnovne informacije, a koje im se serviraju u mainstream medijima.”

Dugoročne posljedice ovog raširenog trovanja hranom su kako upozorava Laboratorij Forensic Food: “potpuna propast moderne ljudske civilizacije i to iz više razloga; ekonomske neodrživosti, ekološkog uništenja, masovne depopulacije stanovništva ali i političkog nasilja koji je sve češći, a zadnji primjer imamo u Ukrajini. Da, sve je to zbog hrane”!

Zastrašujući otrovi koje ljudsko biće konzumira

U svojoj detaljnoj analizi koju je proveo laboratorij, on spominje velike količine kemijskih spojeva koje se, kako govori, koriste u podzemnim željeznicama, ali u i svoj široko rasprostranjenoj brzoj hrani, od restorana, preko, kruha, peciva, salama, sireva i svega suhog i mesnatog što možete naći na policama dućana.

Također u velikim količinama u istim namirnicama pronađena je velika količina kemijskog azodikarbonamida koji se povezuje s rakom. No, to nije slučajno, nego, govori laboraotrij – taj kemijski spoj namjerno se stavlja i bez ikakve potrebe u hranu za masovnu konzumaciju. “Ne postoji logičan razlog zašto kemikalija pod nazivom azodikarbonamid treba biti dodana primjerice, kruhu ili pecivu, i salamama, ona kemijski ne služi tim namirnicama i nema nikakvu nutritivnu ni zaštitničku svrhu. Čini se kako se dodaje samo kao otrov za stotine milijuna potrošača koji ga bespotrebno konzumiraju.”

Laboratorij Forensic Food se posebno bazirao i na vitamine koji je također zatrovani. Primjerice mnogi popularni umjetni vitamini (uključujući dječje) koje masovno ljudi koriste kao nadomjestak prehrani toliko su zatrovani bakrom da je to nevjerojatno. Vitamini se uzimaju na dnevnoj bazi, a takva konzumacija bakra dovodi do mentalnog ludila i psihoze. Naravno kada ljudi obole od mentalnih bolesti uslijed vitamina opet se okreću istim farmaceutskim otrovima.

“Osim u rijetkim iznimkama, prestnite kupovati superfood hranu i dodatake proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Industriju američkih prirodnih proizvoda je praktički preuzela Kina u posljednjih deset godina, a mnogo od onoga što mislite da je sigurno i organski je zapravo jako zagađeno, slučajno ili namjerno, u kontinentalnoj Kini.”

Biljke koje kupujete zatrovane su olovom, na temelju istraživanja Laboratorija Forensic Food. Biljke su tretirane raznim dodacima iz Kine prepunih olovom. Upozorava da je čak 90 % posto biljaka koje su testirane imale u sebi zabrinjavajuće razine olova. Kako govori, olovo je teški metal koji oštećuje ljudski mozak. On uzrokuje demenciju i Alzheimera i ubrzava raspad ljudskog mozga. Zastrašujuće je da to ljudi koriste, napominje Laboratorij.

To su samo neki od rezultata ovog istraživanja. No ovaj spektroskopski laboratorij pronašao je još nešto. A to su velike količine aluminija u zraku i na poljoprivrednim površinama, a koje padaju direktno sa neba. Laboratorij Forensic Food tvrdi da su njegova istraživanja potvrdila da je planeta, zemlja i zrak prekrivena aluminijem. Izmjeren je zrak unutar laboratorija, izvan zgrade, oko poljoprivrednih površina i dokazano je da aluminija ima svugdje, ne možemo ga izbjeći, ali najveće koncentracije su naravno oko usjeva što dokazuje da se usjevi posebno tretiraju iz zraka otrovnim kemijskim supstancma poput aluminija. Za sve oni koje ne znaju Laboratorij Forensic Food upozorava da je udisanje i konzumiranje aluminija uzročnik degenerativnih poremećaja mozga, cijele ljudske populacije.

Hrana kao oružje

“Ogromna je financijska dobit od: prvo trovanja mase, a zatim “liječenja” od nuspojava tog trovanja. Ovaj reket je tako masivan i tako je duboko ukorijenjen u našu današnju kulturu pohlepe da vrlo malo ljudi, čak i prepoznaje što se događa s njima. Ali da ne bude zabune: ne vrednuju vas po humanosti, duhu, originalnosti ili kreativnosti. Vi se vrednujete samo kao izvor naplate poreza u početku, a onda u konačnici kao “dobit za upravljanje bolestima”.

Laboratorij Forensic Food je izjavio: “Kao što možete vidjeti iz ovih malih primjera, hrana se danas koristi kao oružje protiv čovječanstva. To je vrlo podmukao i tihi rat protiv čovječnosti, vrlo dobro zakamufliran, a posljedice su strašne. Hrana koju jedemo mijenja ljudsko biće, a samim time i stvarnost koju živimo.”

Rješenja

Prvo – masovno buđenje. Drugo – uzgoj vlastite hrane ili kupujte od lokalnih farmera koji kvalitetno uzgajaju. Ne kupujte prerađenu hranu u supermarketima (posebno su opasni umjetni zaslađivači kao aspartam i sodium nitrat). Osim u rijetkim iznimkama, prestanite kupovati superfood hranu i dodatake prehrani proizvedene u Kini, svjetski najzagađenijem proizvođaču hrane. Budite sumnjičavi i prema “prirodnim” proizvodima koji su često jako obrađeni i rafinirani na neki način. Pitajte o zemljama podrijetla. Provjerite prisutnost teških metala.

Zaključak

“Prvi svjetski rat vodio se u rovovima s vojnicima i stvarnim oružjem od olova! Drugi svjetski rat bio je namjerno izazvan i bio je genocidnog karaktera. Bitka se vodila naprednim kinetičkim oružjem, ali i kemijskim oružjem osmišljenim od farmaceutske industrije. Nakon Drugog svjetskog rata i nacističke ere rat se prividno prikriva, a vođe iz nacističkog doba osnivaju farmaceutsku industriju koja u svojim rukama drži i hranu i lijekove cijeloga svijeta (npr tvrtka Bayer). Treći svjetski rat je u tijeku. On se odvija upravo sada protiv svakog živog bića.”

Ako ne vjerujete u ove izjave ili ih smatrate pretjeranim, samo pogledajte generalno fizičko, psihičko i duhovno stanje današnjeg stanovništa,a posebno mladih – i sve će vam sjesti na svoje mjesto.
 

 

 
 
(atma.hr, naturalnews, youtube.com/uredio: nsp

Prije točno stotinu godina je rođen Raoul Wallenberg, švedski diplomat koji je upravo neviđenom smjelošću spasio na tisuće mađarskih židova od smrti. Na kraju, Wallenberga nisu pogubili nacisti – nego Rusi!

4. kolovoza 1912. je u imućnoj švedskoj obitelji Wallenbergovih rođen sin Raoul. Već u mladosti je pokazao da nije rođen da bi krenuo putem koji želi obitelj, da preuzme poslovanje tvrtkom ili da barem krene karijerom bankara. Umjesto toga odlazi u Ameriku studirati arhitekturu, ali i to mu je bilo previše dosadno. Prekida studij i vraća se u Švedsku, živi životom bonvivana i gotovo iz razonode se upušta u trgovinu specijalitetima i delikatesama. Zahvaljujući obiteljskom imutku – ali još više zbog umijeća njegovog partnera, mađarskog židova Kálmána Lauera, posao ide i bolje nego što je itko očekivao.

“Mala” usluga partneru
Zaštitna putovnica’ kakve je dijelio Wallenberg – zapravo potpuna besmislica, ali je takav dokument tisućama spasio život.

U međuvremenu je počeo Drugi svjetski rat, baš kao i nacističko istrebljenje židova u čitavoj okupiranoj Europi. Njegov partner Lauer mu se obratio s molbom: da pomogne njegovoj židovskoj obitelji u Budimpešti. Mladom Wallenbergu je bilo lako krenuti put okupiranih dijelova, jer je njegov otac imao dobrih veza i u švedskom ministarstvu vanjskih poslova. Tako je imenovan atašeom švedskog veleposlanstva u Budimpešti i sa 150 tisuća dolara američkog Komiteta za ratne izbjeglice, dobio je zadatak da spasi što više židova u tom gradu.

Ono što je Raoul Wallenberg, mlad i naočit švedski diplomat uspio postići u Mađarskoj i s kojom smjelošću je spašavao židove premašuje i “junaštvo” mnogih junaka s filmskih ekrana. Ubrzo je pokazao upravo neviđen glumački talent: što šarmom, što mitom, što (u pravilu ispraznim) prijetnjama, uspio je impresionirati i tamošnji Gestapo, ispostavu SS-a, Hortyeve nacionalističke batinaše – a pregovarao je osobno čak i s Eichmannom.

Budimpešta okićena plavim zastavama sa žutim križem
Ako treba, navlačio je i uniformu da bi impresionirao naciste.

Brzo je otkrio da su nacistički batinaši impresionirani šarenim potvrdama sa velikim grbom neutralne Švedske tako da je na tisuće mađarskih židova postalo – barem na papiru, podanicima Švedske krune. Zaustavljao je čak i željezničke kompozicije koje su odvodile židove u koncentracione logore, sprječavao je masovne likvidacije, pokupovao je i čitav niz zgrada u židovskom getu u Budimpešti i na njih izvjesio velike zastave Švedske kako bi bili utočište za progonjene.

Čitav taj blef je – funkcionirao čak i bolje nego što se itko mogao nadati. Njemačkoj je bilo važno da Švedska ostane neutralna i da i dalje iz te zemlje uvozi rudu i sirovine koje su joj bile potrebne za ratnu mašineriju – na kraju i sirovine koje je isporučivao koncern obitelji Wallenberg. Ali vremenom su nacistima čak i odnosi sa Švedskom bili manje važni koliko su i sami bili impresionirani smjelošću Raoula Wallenberga.

Naciste je preživio, ali…

Kad su sovjetske jedinice početkom 1945. oslobodile Budimpeštu, u tom gradu su zatekli još gotovo stotinu tisuća osoba židovske vjeroispovijesti – više nego u bilo kojem drugom gradu okupirane Europe. Za spas mnogih od njih je bio zaslužan upravo švedski “ataše”, Raoul Wallenberg – koji je također živ i zdrav dočekao Crvenu armiju.

Ali 16. siječnja 1945. je po Wallenberga došao automobil sovjetskih okupatora i dok je ulazio u vozilo, suradnicima je rekao: “Zapravo ne znam, da li sam sad njihov zarobljenik ili njihov gost.”

To su bile njegove posljednje riječi – jer mu se nakon toga izgubio svaki trag. Švedska je uporno tražila od Moskve objašnjenje za nestanak diplomata i sina obitelji industrijalaca. Isprva su Rusi tvrdili kako su Wallenberga likvidirali mađarski fašisti i potrajalo je sve do 1957. dok Sovjetski Savez nije objavio kako je Wallenberg umro još 1947. od “srčanog udara” – i to u bolnici zloglasnog zatvoru NKVD-a Ljubljanka u Moskvi.
Više od pola stoljeća nakon smrti je njegovoj obitelji iz Moskve stigla njegova putovnica.

Zašto je komunistima smetao heroj?

Isprva se iz Sovjetskog Saveza čulo da je Wallenberg bio uhićen zbog “suradnje s okupatorima”, potom i da je bio “američki špijun”. Obitelj Wallenbergovih je brzo shvatila kako Moskvi ne treba vjerovati niti riječi – pa čak niti da je Raoul mrtav. Tek nakon sloma Sovjetskog Saveza, 1989. je obitelji predana posljednja imovina nestalog sina: njegova torba, putovnica, kalendar i kutija za cigarete, a dvije godine kasnije je Kremlj konačno priznao kako je hrabri švedski diplomat bio strijeljan.
Običaj je židova da na grob koje posjećuju ostave kamen: spomenik Raoul Wallenbergu u Budimpešti će još dugo biti prepun kamenja.

Za svoje junaštvo, Raoul Wallenberg je od švedskog kralja odlikovan najvišim odličjem, a upisan je i u “Listu pravednika” u Jad Vašemu, izraelskom spomeniku žrtvama holokausta. 1995. je posthumno nagrađen i Europskom nagradom za ljudska prava, a njegovo ime i danas stoji na sinagogi u Budimpešti.
 
(dw.de/uredio:NSP)