Vjerski znanstvenik, profesor Michael Hudson tvrdi da je tumačenje Biblije neispravno već tisućama godina

Ispostavilo se da je Isus bio socijalistički aktivist koji je platio najveću cijenu u borbi protiv ponovne uspostave duga.

Dok se mnogi ljudi okreću prema svojoj kršćanskoj i židovskoj vjeri na Božić i Hanuku u pokušaju da protumače čitajući Bibliju, piše Renegadeinc.

U stvari on je napisao cijelu knjigu na tu temu. I „… i oprosti im njihove dugove: kreditne i otkupljenja” (‘…And Forgive them their Debts: Credit and Redemption’), dostupne ovog proljeća na Amazonu, profesor Michael Hudson je objavio argument koji kaže da se u Bibliji zapravo radi o ekonomiji, o dugu posebice.

„Kršćanstvo kakvo poznajemo danas nije kršćanstvo Isusa”, kaže profesor Hudson.

Doista, judaizam kakvog danas poznajemo nije također judaizam Isusa.

Molitva ekonomiste koju je rekao u molitvi Očenašu: „oprosti nam grijehe naše kao što i mi opraštamo svima koji su zadužili nas”, odnosi se posebno na dug.

„Većina vjerskih vođa kažu da se u kršćanstvo sve radi o grijehu, a ne o dugu”, kaže on. „Ali zapravo, riječ za grijeh i dug je isti na gotovo svakom jeziku.”

„‘Schuld’, na njemačkom znači ‘dug’, kao i ‘djelo’ ili ‘grijeh’. To je „dug obaveza” na francuskom. Imala je istu sličnost kao i u babilonskom jeziku.”

#Profesor Michael Hudson je ostvario gotovo potpuni konsenzus sa asiriologistima i biblijskim znanstvenicima da je Biblija pisana o otkupljenju duga, a ne grijeha.

Ideja se vraća na koncept „wergeld”, koji je postojao u nekim dijelovima Europe i Babilonije, i koji je postavio vrijednost ljudskog života na temelju ranga, i plaćanja naknade za obitelji nekoga tko je ozlijeđen ili ubijen.

Deset zapovijedi su bile o dugu

Ljudi imaju tendenciju da razmišljaju o zapovijedima „Ne poželi ženu svoga susjeda” u čisto seksualnom smislu ali zapravo, profesor kaže da se to posebno odnosi na vjerovnike koji će prisiliti žene i kćeri dužnika na seksualno ropstvo kao kolateral za neplaćeni dug.

„To ide sve natrag do Sumerana u trećem tisućljeću prije nove ere”, rekao je on.

Isto tako, zapovijed „Ne ukradi” se odnosi na kamate i eksploataciju prijetnjom onih koji su u dugovima.

Ekonomist kaže da je Isus bio razapet zbog svojih pogleda na dug. Raspeće kao kazna je rezervirana posebno za političke disidente.

„Da bismo razumjeli razapinjanje Isusa, moramo shvatiti da je njegova kazna zbog njegovih ekonomskih pogleda”, kaže profesor Hudson. „On je bio je prijetnja vjerovnicima.”

Isus Krist je bio socijalistički aktivist koji se borio protiv dužničke politike.

Vlade mogu oprostiti dug. Biblija tako kaže.

U Sumeru i Babilonu, kad god je novi vladar došao na vlast, prvo što je učinio je proglasio „oproštenje dugova”, opraštajući osobni dug stanovništva u onome što je poznato kao „jubilej duga”.

Ta alternativa je bila za one koji nisu mogli platiti dugove ukoliko su upali u ropstvo svojih vjerovnika.

Ali antički gospodari koji su otkazali dugove svojih građana su bili suočeni sa turbulentim razdobljima – od grčkog ‘tiranina’ u 7. stoljeću prije Krista kojeg je svrgnula aristokracija iz Sparte i Korinta, do spartanskog Kralja Agisa i Cleomenesa u 3. stoljeću prije Krista, koji su tražili otkazivanje dugova Sparte, pa sve do rimskih političara koji su zagovarali otpis dugova i preraspodjelu zemljišta, Julie Cezar je bio među njima.

Isus je umro za naš dug

Profesor Hudson kaže da je Isus Krist platio najveću cijenu za svoj aktivizam.

Farizeji, Hillel (osnivač rabinskog judaizma) i vjerovnici koji su ih potpomagali, vidjeli su da Isusu raste popularnost što je bila prijetnja njihovoj vlasti i bogatstvu.

„Oni su rekli ‘moramo se riješiti tog tipa i prepisati judaizam, da misle da se radi o seksu umjesto o klasnom ratu’, što je zapravo ono što je cijeli Stari zavjet govorio”, rekao je profesor Hudson.

„To je bilo mjesto gdje je kršćanstvo postalo perverzno. Kršćanstvo se okrenulo tako protiv Isusa, to je ekvivalent američkog stava u kojem se pozdravlja bogatstvo, pa čak i pohlepa.”

Časopis “The Economist” kaže da je kršćanstvo preoblikovao sveti Pavao, a potom i „Afrička” škola Ćirila Aleksandrijskog i svetog Augustina.

„Tijekom posljednjih 1000 godina Katolička crkva je rekla da je plemenito biti siromašan. Ali Isus nikada nije rekao da je dobro biti siromašan. Rekao je da su bogati ljudi pohlepni i korumpirani. To je ono što Sokrat govori, kao i Aristotel i stoički rimski filozofi, te biblijski proroci u Izaiji.”

Niti je Isus rekao da je dobro biti siromašan jer te to čini plemenitim.

Što je Isus htio reći je da ako imate novca, treba ga podijeliti s drugim ljudima.

„Ali to nije ono na čemu se danas temelji Evanđeosko kršćanstvo”, kaže profesor Hudson. „Američki fundamentalni kršćani će reći da ne treba davati milostinju i dijeliti novac. Kralj Isus će te učiniti bogatim. Ne oporezujte milijunaše. Isus vam može pomoći da dobijete na lotu. Nametnite porez jadnim i siromašnim ljdima koje je Gospodin ostavio iza sebe – bez sumnje zbog svojih grijeha. Nema ništa od “Jubilarne godine” ovdje.”

Što bi Isus učinio?

Da biste razumjeli kako popraviti današnju ekonomiju, Hudson kaže da su odgovori iz Biblije bili praktični za njihovo tadašnje vrijeme.

„Kada imate masivno nakupljanje duga koji ne mogu biti plaćeni, morate tada izbrisati dug i početi iz početka kao što je Njemačka učinila tijekom ‘čuda 1947. godine’ kada su saveznici oprostili sve dugove osim minimalnih dugova” – rekao je.

„Ako ostavite ovo bogatstvo na miru, ono će ugušiti društvo sa dugom deflacije.”

„Današnji svijet vjeruje u svetost duga. No, u Sumeru i Babilonu kroz Bibliju, dug se otkazivao kao sveti.”

„Ako želite biti poput Isusa, tada sudjelujete u politici i počnite shvaćati da je to ista borba koja traje već tisućama godina, kroz razne civilizacije – a temelji se na pokušaju društva da se nosi s činjenicom da dugovi rastu brže od sposobnosti njihovog plaćnja„ – kaže on. (renegadeinc.com)
 
NoviSvjetskiPoredak.com