Novi Svjetski Poredak » građanin

Francuske vlasti naručile uništavanje snimaka nadzornih kamera masakra u Nici

adminitrix — Fri, 22 Jul 2016 13:38:52 +0000

Vlasti u Francuskoj su naručile uništavanje snimaka nadzornih kamera koje su snimile masakr u Nici kojem je poginulo 84 ljudi 14. srpnja 2016. godine

Prema francuskom članku, ovo je prvi put da su francuske vlasti zamoljene da unište takve ključne dokaze u tekućoj istrazi.

Izgovor koji su dali za ovaj čudan potez je da oni ne žele da itko stavi ove video materijale na internet, jer ih “ISIS” može skinuti i imati koristi od njih u propagandne svrhe.

Kako piše Lefigaro.fr, hitno pravno djelovanje je provedeno u središtu urbanog nadzornog centa u Nici u srijedu, 20. srpnja. Paris je naredio i ispunio želju da se “izbjegne nekontrolirano širenje tih slika i snimaka.”

Paniku i nerazumijevanje je izrazio gradonačelnik Nice. U srijedu u 11 sati, Protuteroristička uprava (SDAT) poslala je agenate koji su preuzeli gradski video nadzor navodeći članke 53. i L706-24 iz Zakona o kaznenom postupku i članak R642-1 Kaznenog zakona i naredili brisanje, te zamolili službenike da “dovrše” posao brisanja tijekom 24 sata.

Video nadzor se sastojao od video materijala sa šest video kamera koje su snimile pokolj na promenadi u gradu Nici, u noći 14. srpnja.

“Ovo je prvi put da se od nas traži da uništimo dokaze, kaže blizak izvor. Središte nadzornih kamera i grada Nice moglo bi biti procesuirano za ovo i časnici koji su bili zaduženih za uređaj snimanja nemaju nadležnost da se uključe u takve operacije (brisanje materijala). “

Nalog Protuterorističke uprave još više začuđuje jer su poslali nalog još prošli petak za povratak 30.000 sati snimljenih materijala iz prošlosti.

Takva operacija je trajala nekoliko dana. “Ne znam je li će uništavanje snimaka, dok upravo radimo backup tih istih uništiti sijeli sustav”, jer što se nas tiče, to je bila prijetnja, a ne zamolba.

Dan nakon tragične drame u Nici, policijski službenici su došli napraviti prvi pregled kamera koje su snimili čitav događaj. To je dovelo do prvog izvještaja koji je dostavljen Ministarstvu unutarnjih poslova. Začudo, to su bile te iste kamere koja su bile u zahtjevu za brisanjem od strane SDAT-a.

Do subote je bilo zatraženo od strane francuske vlade i predsjednika da im se dostave snimke nadzornih kamera u Nici.

“Nije šokantno to da je predsjednik želio vidjeti napad. Hoćete li pitati da predsjednik vrati DVD-a na kojem su bile ove snimke?”, priupitao je jedan ekspert.

NoviSvjetskiPoredak.com

RUSKI DRŽAVLJANIN KOJI JE PREŽIVIO NAPAD U NICI: Lažu da je napadač bio jedan, vidio sam dvojicu!

adminitrix — Sat, 16 Jul 2016 12:04:44 +0000

“Ne mogu shvatiti zbog čega svi govore o jednom teroristi! Svojim očima sam vidio: bila su dvojica! Drugi je bio na suvozačevom mjestu. Taj je pucao! “

Nica je bila poprište trećeg velikog terorističkog napada na Francusku za posljednjih 12 mjeseci.

Odgovornost za napad kamionom preuzela je na sebe Islamska država.

Evo svjedočenja Moskovljanina Baja Paršoeva kako je to izgledalo. On je prošao s potresom mozga.

“Mene je smrtonosni kamion sustigao samo koji trenutak, najviše 40 sekundi, nakon što sam stigao na Rivu u Nici. Kamion je jurio velikom brzinom. Imao sam dojam da je cijela Nica na ulicama. Žrtava bi bilo mnogo više da je terorist “dao gas” pet minuta ranije. Narod se već bio počeo pomalo razilaziti”.

Paršoev posebno naglašava: “Ne mogu shvatiti zbog čega svi govore o jednom teroristi! Svojim očima sam vidio: bila su dvojica! Drugi je bio na suvozačevom mjestu. Taj je pucao! “

Paršoev priznaje da je čudom ostao živ:

“Kamion se iza mojih leđa pojavio kao duh. Nisam ga mogao odmah vidim. Ostao sam živ samo zahvaljujući tome što je naletio na nekog crnca i odbacio ga izravno na mene. Pod udarom njegovog tijela bio sam odbačen u stranu. Pao sam na stazu za bisikliste.

Kamion mi je očešao desnu nogu, ali mi je samo ogulio kožu. Od udara žrtve koja mi je spasila život – glavom sam udario o asfalt. A moj spasitelj je bio mrtav kad je u mene udario “.

Paršoev o doživljenom još svjedoči: “Tamo je bilo” mljeveno meso”. Posvuda su se mogli vidjeti prosuti mozgovi i ispala crijeva. Mrtvi ljudi na sve strane. Vidio sam najmanje 15 otkinutih nogu. Bilo je mnogo i mrtve i ozlijeđene djece. Ja sam bio među prvima na koje su teroristi naletjeli kamionom, a “vozili” su još dva kilometra. Prvo je jurio ljude vozeći po pločniku, a kad su žrtve počele bježati ulicom i kamion je krenuo ulicom”.

A sami Francuzi počinju polako shvaćati u što su se uvalili.

Bivši francuski zastupnik u Europskom parlamentu Ivan Blo ocijenio je da policija i tajne službe njegove zemlje nisu u stanju izaći na kraj sa svojim ekstremnim islamom:

“U terorističkim ćelijama su, po pravilu 3-4 čovjeka. Onaj koji se sprema za teroristički napad uvijek je okružen pomoćnicima. U slučaju Nice, pomoćnike će teško biti pronaći jer je napadač ubijen.

Mi imamo problem s ljudima koji ne rade za Francusku i nemaju se namjeru asimilirati. Francuska vodi aktivnu politiku i izvodi antiterorističke operacije u Africi i na Bliskom Istoku, ali je nespremna da se nosi s napadima unutar svojih granica”.

(fakti.org)

NA DIJETI I UVRIJEĐEN: Imigrant iz Sirije tužio Irsku jer ga je ‘odvratno hranila’

adminitrix — Thu, 14 Jan 2016 14:41:23 +0000

TVRDI DA SU ZA DORUČAK DOBIJALI MESO, A ON JE TRAŽIO – BANANE I JOGURT

“Izbjeglica” iz Sirije Zinedin Kelbouz (36) tužio je Irsku zbog toga što su “stanovnike” svog prihvatnog centra za migrante u gradu Waterford “nekvalitetno hranili”.

U tužbi je napisao da se u tom centru nalazio “duže vrijeme” i da su ga – kao i ostale – “odvratno hranili”. Zato je, kako je napisao, i podnio tužbu i traži – kompenzaciju.

Kelbouz je pritom naglasio da ima tvrdu namjeru postati “europski građanin” i da će i nadalje odlučno boriti za svoja prava “europskog građanina”.

Sirijac otkriva da je od uprave centra uzalud tražio da mu za doručak ne daju meso, već – jogurt i banane.

Naveo je također: da je njegovom “apetitu” bilo udovoljeno tek kad je bio prebačen u prihvatni centar grada Longforda.

Kelbouzova tužba je u nadležnosti irskog suca Gorga Richarda Hemprisa koji će prvo odlučivati - suditi po njegovoj tužbi uopće ili ne suditi.

Irska vlas je u međuvremenu saopćila da su migranti u centru u Waterford za obroke dobijali:

juhu od leće
dinstanu govedinu
tunu
špagete
rižu
umak od čilija
pileće batake
salate
vodu i
sokove.

U izvještaju piše: da je hrana “kvalitetna i ukusna”. A meni “dobro sastavljen”.

(fakti.org/uredio:NSP)

Vaš liječnik vas može dovesti u zabludu o laboratorijskim rezultatima i što je ‘normalno’

adminitrix — Sun, 05 May 2013 11:51:53 +0000

Običan građanin ima malo ili nema medicinsko znanje, tako da mu je gotovo nemoguće shvatiti što je, a što nije “normalno”, u smislu medicinskih laboratorijskih rezultata.

Štoviše, vaš liječnik vam ne može vam pružiti potpune informacije, o tome što jest, a što nije “normalno” za vas.

Prema riječima dr. Lee Hieb, ortopedskog kirurga specijaliziranog za operacije kralježnice i bivšeg predsjednika Udruženja američkih liječnika i kirurga, slobodnom tržištu medicinskih organizacija, pojam “normalno” se može koristiti – i zloupotrebljavati se – u opisivanju rezultata laboratorijskih testova provedenih od strane vašeg liječnika.

Normalno u odnosu na nenormalno
“Kada odete do liječnika i on radi ispitivanja, da li ste se ikada zapitali kako se ‘normalno’ određuje?”, piše WorldNetDaily. “Idealno normalno bi trebalo biti ‘optimalno’. No, ono što je optimalno za tebe nije uvijek optimalno za mene. I, nažalost, kako smo utvrdili ‘normalno’ u standardnoj medicini nema nikakve veze s onim što čini naša tijela ‘najzdravijima”.”

Uzmite na primjer razinu štitnjače, kaže ona. Kad laboratorij određuje “normalno” u različitim istraživanjima, oni koriste volontere – “mnogo puta bolničke i / ili laboratorijske zaposlenike” – i pitajte ih jesu li dobro na određeni dan, a zatim ih odrede kao dio slučajnog uzorka. Od 50-ak zaposlenih ispitanika u normi testa, neki rezultati zapravo ne mogu biti “normalan”. Genetski poremećaj može postojati, Hieb kaže, zajedno s nedostatkom joda u prehrani, izloženošću bromu i drugim čimbenicima, što znači da “veliki broj ljudi čija tiroidna žlijezda ne radi normalno, oni su zapravo hipotiroidni, ali nisu dijagnosticirani kao takvi.”

Ipak, zapravo nenormalni, ti sudionici su svedeni na grupu ljudi “kako bi se utvrdila “normalan” rad štitnjače”, čime se zapravo raspon “normalnog” širi na abnormalno.

Nastavimo dalje sa štitnjačom, piše ona, “TSH je mjera funkcije štitnjače, te kad štitnjača ne radi TSH biva veći, znamo iz studije, i analize koje govore ako je TSH iznad 1, funkcije štitnjače – njezine posljedice na različita tkiva su abnormalne. Srčani odaziv, sposobnost srca da pumpa krv je bitn jer smanjuje TSH ispod 1. “Ali laboratorijski raspon “normalnog” ostaje 0,4 – 0,5, što je dovoljno široko da uključi dobar broj bolesnih ljudi.

Razmotrite, kaže ona, i statistike za muške razine testosterona. Normalan 25-godišnjak ima razinu testosterona na razini od oko 150, u prosjeku – na razini na kojoj se nalazi muževan, mladi, zdrav muškarac. No, ako se 55-godišnji muškarac koji je doživio “nedostatak energije, povećani trbušni obujam, nesposobnost vježbanja i gubitak libida,” i “jednostavno ne osjeća sebe,” možda bi trebao ići svojem liječniku kako bi se raspitao o svojim razinama testosterona.

Po Hiebu:

Liječnik dobiva uzorak krvi, i vaš testosteron je 75, koji vas stavlja iznad dna “normale”, dok vaš liječnik kaže, “Ne, tvoj testosteron je normalan – vidiš li?”

Naravno, ono što je normalno za 60-godišnjaka može biti prilično nenormalano za 25-godišnjaka. I svakako, smanjena razina testosterona potvrđuje da nema biološku prednost. Ako testosteron opada, mišići degradiraju, masne naslage se povećavaju, a time raste i razina estrogena u muškaraca.

‘Medicina slobodnog tržišta bi trebala biti nova normalnost’
Rizik od razvoja raka prostate u muškaraca se smanjuje kod onih koji održavaju zdravu, mladenački razinu testosterona. Ona također primjećuje da je povišena razina testosterona povezana sa obranom od srčanog udara – “da spomenemo samo nekoliko prednosti koje ima mladenačka razina testosterona.”

Na kraju, kaže da bi liječnici trebali promijeniti kako oni vide ili misle o “normalnom”. Za pomoć u toj tranziciji, ona preporučuje da pacijenti pitaju svoje liječnike pitanja poput: “Pa, ako je to normalno sada, što je normalno kad sam imao 25? “

“Mi sada imamo sofisticirana testiranja koji ocjenjuju “normalnu” funkcionalnost. Umjesto da uzima prosjek od hrpe pacjenata, ti testovi su zapravo glupe razine različitih tvari potrebnih za optimizaciju rasta i funkcija kod pojedinog pacijenta”, naglašava Hieb, uz napomenu da vrsta medicine koju ona sada osobno prakticira – i sa 60 godina, ona se osjeća bolje nego kad joj je bilo 45.

“Medicina slobodnog tržišta za slobodne ljude je također najbolja i najkvalitetnija medicina. A to bi doista trebalo biti “novo normalno”, kaže ona.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

NoviSvjetskiPoredak.com

ALAT ZA KONTROLU MASA: Spolno ponižavanje i prisilna nagost

adminitrix — Fri, 31 Aug 2012 09:42:38 +0000

Vrhovni sud je donio odluku da policija može svakoga skinuti do gole kože kako bi ga pretresla nakon uhićenja zbog bilo kojeg prekršaja, koliko god taj prekršaj bio beznačajan, i u bilo koje vrijeme. Ova strahota od zakona spaja dva prijašnja zakona: jedan koji dopušta bilo čije uhićenje uvijek u bilo koje vrijeme i drugi prema kojem je moguča desetogodišnja kazna zbog prosvjeda na prostoru koji je pod zaštitom tajne službe. Ova kriminalizacija ljudskosti slijedi mini-pobunu Occupy pokreta.

Je li američko pretraživanje golih osumnjičenika benigno? Čovjeku koji je podnio početnu tužbu, Albert Florens, rečeno je da se “okrene, čučne, zakašlje, raširi guzove”. Rekao je da se osjećao poniženo: “Nisam se osjećao kao ljudsko biće”.

U bizarnom objašnjenju, sudac Anthony Kennedy objasnio je da je ovakva odluka potrebna zato što je bombaša iz slučaja od 11.septembra 2001. mogla zaustaviti policija zbog prekoračenja brzine. Kako bi pretraga gole osobe spriječila napad? Je li sudac Kennedy zamišljao da su planovi za rušenje ‘blizanaca’ skrivali u nekom od njegovih tjelesnih otvora? Prema bizarnoj ne-logici, odluka koju su donijeli on i ostali suci bazira se na zabrinutosti zbog oružja i krijumčarenja u zatvorskim sustavima. Ali ljudi koji su privedeni, dakle oni koji još nisu osuđeni, još nisu uvedeni u zatvorsko društvo.

Nadzorna država pokazuje priličnu odlučnost u uplitanje u seksualnost građana. Njemački “Spiegel” je pisao o tome da u zatvoru u Bagramu postoji spolno zlostavljanje i da bivši zatvorenici govore o slučajevima različitih vrsta spolnog ponižavanja. U nekim slučajevima ispitivač bi položio svoj penis duž lica pritvorenika dok bi ga ispitivao. Druge zatvorenike bi silovali štapovima ili bi im prijetili analnim seksom. Bradley Manning morao se potpuno skinuti u samici.

Taj propis dopušta genitalno pipkanje američkih putnika ili ih pak tjera na prolazak kroz aparat (koji je proizvela tvrtka Rapiscan, u vlasništvu terorističkog profitera Michael Chertoff-a) koji snima toliko stvarne fotografije da su ga nazvali “pornoskener”.

Vjerujte mi: ne želite da država ima moć da skine vašu odjeću. Povijest pokazuje da je upotreba prisilne nagosti od strane države koja tone u fašizam moćan način kontrole i podčinjavanja stanovništva.

Političko korištenje prisilne nagosti u anti-demokratskim režimima je odavno poznato. Prisiljavanje ljudi na skidanje odjeće prvi je korak u slamanju njihovog osjećaja za individualnost i ponos te za usađivanje osjećaja nemoći. Zarobljene žene prodavane su gole na američkom jugu, a mladi, muški robovi u adolescentskoj dobi služili su mladim, bijelim damama za stolom, također na jugu i također goli. Njihovo nevidljivo ponižavanje bilo je suštinsko za kastraciju njihove ljudskosti. Židovski zatvorenici odvođeni u koncentracione logore bili su svlačeni i fotografirani goli, i to je bio zaštitni znak holokausta.

Jedan od najstrašnijih trenutaka za mene bio je posjet zatvoru Guantanamo 2009. godine kada sam vidjela način na koji je arhitektura zgrade napravljena u odnosu na kabine za tuširanje sa staklenim prednjim zidom koji je namjerno postavljen nasuprot središnjem holu, a gdje su stajale mlade žene, čuvari, i stražari nad prisilnom nagošcu muslimanskih zatvorenika koji se nisu mogli sakriti. Zakoni i propisi poput ovih jasno su stvoreni kako bi se uvjeti iz Guantanama i zlostavljačkog pritvora prenijeli u Ameriku.

Gledala sam muške policajce i članove Uprave za sigurnost prometa kako stoje jedni do drugih i pohotno promatraju žene prepipavane u zračnim lukama. Doživjela sam čudno postavljenu, seksualno perverznu nametljivost države tijekom “pipkanja” u zračnoj luci, a koje je uvijek propraćeno riječima koje kao da su preuzete iz erotskog romana (“Imate li osjetljivih dijelova tijela? Stavicu svoje ruke pod vaše grudi ….”). Jedan od mojih komentatora na Facebooku izjavio je, i to čini mi se s pravom, da će sve više žena biti pod udarom uhićenja za sitne prekršaje (a što je strašno, Uprava za sigurnost prometa traži sve više žena službenica).

Intervjuirala sam radnicu britanskog ekvivalenta Uprave za sigurnost prometa i otkrila da je diranje genitalija koje je u SAD-u obavezno, u Britaniji zabranjeno. Vjerujem da je politika dodirivanja genitalija iu Americi stvorena kako bi psihološki navikla američke građane na uvjete u kojima ih država u bilo kojem trenutku može poniziti i uplesti se u njihovu seksualnost.

Najstrašniji izraz u odluci suca Kennedyja je njegovo upadljivo korištenje riječi logoraš za uhićene građane SAD-a. Neki članovi pokreta Occupy koji su bili uhićeni u Los Angelesu također su izjavili da su ih oslovljavali na taj način. Prosvjetljujuće je Kenedijeva nova upotreba te fraze koja se čini kao njena namjerna aktivacija.
Deset godina asocijacije učinilo je tu riječ u Americi sinonimom za one koji nemaju nikakvih prava, posebice u zatvoru. U Americi se dugo koristi, navikavamo se na povezivanje te riječi sa uvjetima u kojima bilo kojeg muslimana negdje daleko američka država može lišiti bilo kakvih prava. Sada se taj izraz, koji se povezuje s “onima kojima se može učiniti bilo što” sustavno postavlja u smjeru bilo kojeg američkog građanina.

Kuda smo to krenuli? Zašto? Ovi posljednji zakoni koji kriminaliziraju prosvjede i daju lokalnoj policiji – koja, prisjetite se, sada od Ministarstva nacionalne sigurnosti dobiva novac, hardver i radnike, moć da zastrašuje i traumatizuje ljude koji još nisu prošli obavezan proces suđenja te djeluju u suradnji s državom koja u svakom trenutku sve vidi i nadzire.

Nacionalna agencija za sigurnost u državi Yuta gradi sadržaje koji će nadgledati sve i to stalno, što uključuje milijarde sms poruka, telefonskih poziva i elektronsku poštu. Sličan se zakon nastoji progurati u Velikoj Britaniji.

S tim okom Velikog brata u suradnji s pregledavanjem ljudi koji se moraju skinuti do gole kože, uz pristup svim podacima dobivenim iz tehnologije kojom se svakodnevno služimo i zastrašujuće moći koju ima policija da vas spolno zlostavlja i ponižava kada poželi, nitko nece trebati formalni udar kako bi imao preplašeno i poslušno građanstvo. Ako kažete išta kontroverzno na internetu ili preko telefona, hocete li se suočiti s uhićenjem i spolnim poniženjem?

Prisjetite se, u Americi više ne morate napraviti ništa loše kako biste bili uhićeni. Mogu vas uhititi zbog šetnje psa bez uzice. Čovjek koji je bio prisiljen raširi guzove bio je zaustavljen zbog saobraćajnog prekršaja. Jedan narednik iz njujorške policije rekao mi je da zbog sigurnosnih razloga njujorška policija smije hapsiti po volji. Dakle, ne postoji prepreka da na tisuće prosvjednika iz pokreta Occupy – ako ih nakon ovog zakona još ostane – bude okruženo i skinuto pod zastrašujućim okolnostima.

Zašto se ovo događa? Nekada sam mislila da ove zakone provlače oni koji profitiraju od beskrajnog rata i nadzora. Ali sada mi se čini da tu ima nečeg više.

Kao što mi je jedan odvjetnik specijaliziran za internet rekao: “Događa se utrka s vremenom: shvatili su da je internet alat koji daje moći i koji će raditi protiv njihovih interesa te se moraju uključiti u utrku u kojoj bi učinili internet sredstvom kontrole.”

Kao što je Chris Hedges napisao u svom zanimljivom prikazu Zakona o ovlašćenjima nacionalne obrane:

“Prema članku Washington Posta iz 2010. postoji 1271 vladina agencija i 1931 privatna kompanija koje rade na programima vezanim za protuterorizam, nacionalnu sigurnost i obavještajne podatke na približno 10.000 lokacija diljem SAD-a. Pristup tajnim sigurnosnim odobrenjima ima 854 tisuća ljudi, a u Washingtonu, DC i okolici su 33 kompleksa zgrada za rad na tajnim obavještajnim podacima ili sagrađena ili još u izgradnji od rujna 2011. godine.”

U ovom ogromnom novom sektoru ekonomije postoje interesi vrijedni više milijardi dolara vezani uz osnivanje sustava koji bi služio za nadzor, fizičko zastrašivanje i vrebanje ostatka američkog društva.

Sada to mogu činiti preteći vam da će vas spolno poniziti, što je vrlo moćan alat u rukama bilo kojeg zlostavljača.

(vestinet.rs/uredio:NSP)