Iako izgleda posve prirodno, gotova narezana salata se satima drzi u ledenoj vodi s klorom kako bi se spriječio razvoj bakterija.

A nerijetko je prskana limunskom i tartarnom kiselinom kako listovi ne bi oksidirali i izgledali staro, zapocinje svoje izlaganje Joanna Blythman, britanska novinarka koja proteklih 25 godina istrazuje prehrambenu industriju i otkriva njene tajne. No kada je su u pitanju gotovi obroci, stvar je joć puno gora.

Hrana proputovala cijeli svijet

Cilj uspjeha gotove hrane je u tome da uvijek izgleda isto i da uvijek ima isti  okus. A to je moguće samo ako se kemijski obradi do neprepoznatljivosti. Proizvodači hrane zato ne pripremaju sirove namirnice “iz vrta” nego kupuju vec gotove, smrznute ili sušene namirnice.

Osim toga, tako izbjegavaju obvezu da sve one kemikalije koje su tom procesu koristene navedu na deklaraciji svoje pizze, spageta bolonjez ili drugog pripremljenog obroka. Također, te namirnice često putuju mjesecima s drugih kontinenata, istice Blythman. Dok kupujete česnjak jos imate izbor hocete li kupiti kineski ili nesto skuplji domaci, kad kupujete gotovi obrok, ne.

Kao i kod svake industrije, proizvodnja gotove hrane razbija se u etape, a kooperanti su u pravilu najjeftiniji ponudači.

“Tradicionalni britanski složenac tako se sastoji od novozelandske teletine, izraelske mrkve, argentinskih govedih kostiju i krumpira s Mallorce u Balearskom otocju” – navodi Blythman. Kada je istraživala pizzu, na kojoj je kao zemlja podrijetla bila navedena Irska, trag ju je odveo u vise od 60 zemalja u kojima su namirnice uzgajane ili pripremane.

Ne bismo ni prepoznali namirnice

Jaja se proizvodačima dostavljaju u raznim oblicima, osim u onom u kojem ga mi poznajemo. Dolaze u prahu, s dodanim secerom, kao proizvodi od albumena (bjelančevina iz bjelanjka), smrznuta, u tekućem obliku, kristalizirana… No uvijek postoji i jeftinija varijanta supstituta koji su napravljeni od proteina, a mogu stajati i do 18 mjeseci. U najboljem slučaju, proizvodaci kupuju cilindre tvrdo kuhanog sredisnjeg dijela jaja kako bi svaka kriska bila jednaka. To je idealno za sendviče ili gotove rolade.

“Slicno je i s maslacem. Za jela se rabi znatno jeftiniji blijedo žuti prah koji nastaje prskanjem i susenjem mjesavine maslaca, mlijecnih proteina i skroba” – objasnjava Blythman.

Anonimnost kao stit

Cak i ako se tvrtke koje prodaju gotova jela oglašavaju, kooperanti se u pravilu skrivaju. To su nerijetko pogoni u kojima se radi bez prestanka, a ako nastane ikakav problem, na stotine tona obroka moze biti pokvareno.

“Nakon sto je Tesco upozoren kako je pošiljka riže pljesniva, morali su povuci osam različitih jela” – objašnjava Blythman i dodaje kako jedan pogon pripremljene hrane na dan moze proizvesti i 250.000 porcija.

Nema deklaracije, nema pravila

Niti s pripremljenom hranom situacija nije nista bolja. Dok prema EU propisima sve zapakirano mora imati listu sastojaka, aditiva i kemikalija, proizvodi koji su pripremljeni na licu mjesta ne moraju. No nigdje ne piše da se primjerice kroasan koji tjednima stoji zamrznut i krcat je aditivima ne smije prodavati kao “svježe ispečen”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr/uredio:NSP)