Korištenje čaja od maslinovog lišća može pomoći pri ozdravljenju od upale pluća, gonoreje, tuberkuloze, gripa, meningitisa, hepatitisa B, herpesa…

U Bibliji se maslinovo stablo spominje više od tisuću puta. Iako je danas najpopularniji plod tog drveta sama maslina, mnogi ne znaju da je na stablu masline izrazito ljekovito i lišće koje krije brojna ljekovita svojstva a najznačajniji spoj u listu masline je oleuropein koji posjeduje izuzetno jako antibakterijsko djelovanje.

Maslinovim listom poboljšava se zdravstveno stanje u velikom broju bolesti koje su uzrokovane mikrobima. Također, pomaže kod gripe, meningitisa, hepatitisa B, upale pluća, gonoreje i herpesa.

Ujedno pomaže i kod kirurških, kao i kod infekcija mokraćnih puteva. Maslinovo lišće sprečava infekcije uzrokovane djelovanjem gljivica.

Korištenje čaja od maslinova lišća može pomoći pri ozdravljenju od ovih bolesti: upale pluća, gonoreje, tuberkuloze, gripe, meningitisa, hepatitisa B, herpesa, kroničnog umora, ateroskleroze, meningitisa, botulizma, malarije, čira na želucu, difterije, upale mokraćnih puteva i encefalitisa.

Konzumacija maslinovog lišća pomaže u obnavljanju cjelokupnog imuniteta, ali i služi za vraćanje energije kod izmučenog organizma, primjerice nakon kemoterapije.

Listovi masline su izrazito ljekoviti jer posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje preko kojeg je moguće u potpunosti preboljeti veliki broj bolesti.

Recept za čaj:

• za šalicu čaja od 2-3 dcl potrebno je

• 15-20 osušenih listova masline.

U prokuhanu vodu ubacite listove i kuhajte ih još 2-3 minuta. Ostavite listove da odstoje u vodi još 10 minuta i izvadite ih. Možete piti hladno i toplo s medom, limunom ili bez ičega. Čaj treba piti svaki dan kako biste osjetili poboljšanja za različite bolesti.

Čaj je preporučljivo piti i preventivno kako biste preduhitrili navedene bolesti. Listiće za čaj najbolje je brati u proljeće kad su listovi mladi, oprati ih i osušiti na zraku. Čuvati u zatvorenoj posudi zaklonjenoj od sunčeve svjetlosti.
 
(conspiracyclub.co/uredio:nsp)

ŠOKANTAN FILM O “ZARAŽENIMA HIV-om” KOJI TVRDE DA JE AIDS PLANSKA PRIJEVARA, DA VIRUS NE POSTOJI, I DA LJUDI UMIRU OD “LIJEKOVA” KOJE DOBIVAJU ZA “LIJEČENJE”!

HIV je skraćeni naziv za virus koji izaziva pad imuniteta kod ljudi (Human Immunodeficiency Virus). Bolest koja se u kontaktu s ovim virusom razvija je nazvana – AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome), u prijevodu – Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (SIDA)

O tome koliko je ovaj virus opasan, kako se prenosi, tko i kada treba da se testira na HIV, odavno vam je već poznato. Globalni mediji ne prestaju nas, sve na planeti, zastrašivati i zasipati informacijama o ovoj opasnoj bolesti (navodno najčešće homoseksulalaca i narkomana).

Žrtava je, naravno, najviše u SAD, gdje je i najviše narkomana, ali i u Africi (mada tamo nitko ne kaže da je to zbog homoseksualnosti i narkomanije).

Svejedno, pametnom čovjeku je već odavno ovaj virus utjerao strah u kosti, a oni koji su imali potrebu da odu na testiranje i otkriju da su HIV pozitivni (što ne znači da su i oboljeli od AIDS-a) doživjeli su šok. Sada se moraju kriti od svijeta, ali i da, u paničnom strahu, iščekuju sudnji dan kada će ih AIDS totalno savladati. Jer, bolest završava smrtno.

Postoji samo jedan problem: ovaj virus nitko do sada nije izolirao po proceduri koja je definirana još 1973. u Pasteurovom institutu u Parizu i nitko ga nije fotografirao pomoću mikroskopa. Na temelju čega se onda zaključuje da HIV zaista postoji?

Pa cijeli medicinski svijet priča, zaboga! Priča Svjetska zdravstvena organizacija, pričaju biokemičari, tvrde znanstvenici, globalni mediji upozoravaju, države izdvajaju ogromna sredstva za liječenje …

Dobro, ali neki znanstvenici hoće znanstveno validne dokaze.

“Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebalo bi postojati znanstveni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu i to najmanje visoke vjerojatnosti. Takav dokument ne postoji”, izjavio je Dr. Kary B. Mullis dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993.

“Sve do danas zapravo ne postoji ni jedan znanstveno uvjerljiv dokaz za postojanje HIV-a. Niti jednom takav retrovirus nije izoliran i pročišćen metodama klasične virusologije”, riječi su dr Heinza Ludwig Sengera, umirovljenog profesora molekularne biologije i virusologije na institutu Max-Planck u Münchenu.

Ovakvih stavova ima još mnogo.

Naravno, to su samo znanstvenici koji imaju hrabrosti da se suprotstave stručnom mišljenju autoriteta kao što je Svjetska Zdravstvena Organizacija. To su oni koje ne možete baš obmanjivati, kao što možete nepismen narod, posebno onu u Africi i Aziji. Od liječnika koji ne bi htjeli izgubiti posao i dobro uhljebljenje u WHO i moćnim privatnim bolnicama ne treba previše ni očekivati.

Ali, ako ne postoji virus, kako onda nastaje AIDS?

ŠTO JE ZAISTA AIDS?

Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (AIDS) sam po sebi i nije zasebna bolest. Tehnički je AIDS definiran kao jedna od 19 do 60 klasičnih bolesti koje prate pozitivan HIV test, kao što su pneumonija, proljev, hepatitis, malarija, zaušnjaci, ospice, gonoreja, salmonela, tuberkuloza, izvjesna kancerogena oboljenja i još mnoge druge bolesti.

Postupno slabljenje imunoloških funkcija i konačno potpuno razaranja lipoidnih i imunoloških organa je centralni okidač koji dovodi do potpunog razaranja imunološkog sustava i tada nastaje AIDS.

Tako je organizam lišen mogućnosti da se brani od mnoštva virusa i oni slobodno kreću u akciju razaranja stanica.

Različite zemlje imaju različite kriterije po kojima se određuje postojanje AIDS-a. Neki barataju sa 19 bolesti, a neki sa 60. Osnovni kriterij za dijagnozu AIDS-a je ako jednu od ovih bolesti prati pozitivan HIV test.

Liječnici znaju za dva tipa HIV testa: Elisa test, koji je stariji i Western Blot. Obavlja se i treći tip testiranja i to je test viralne nosivosti baziran na reakciji lanca polimeraza (Polymerase Chain Reaction) koji je izmislio upravo nobelovac dr Kery Mullis.

Iako mnogi vjeruju da HIV test otkriva prisustvo baš ovog virusa, to nije tako. Dvije od ova tri testa ispituju postojanje antitijela u krvi kao odgovor na prisustvo izvjesnih proteina. Liječnici tada oprezno kažu da su to proteini za koje se vjeruje da liče na HIV proteine. Specijalizirani doktori – mikrobiolozi, virusolozi i drugi istraživači naglašavaju, medjutim, da ovi proteini nisu karakteristični ni za jedan poseban virus.

Antitijela se ne formiraju zbog prisutnosti samo jednog specifičnog mikroba već zbog raznovrsnih mikroba. Tako je više od 60 okolnosti dokumentirano da reagira na test HIV-a. Među njima su: obična gripa, cjepivo gripe i druge cjepiva, skora transfuzija krvi, alkoholizam, pogrešna uporaba lijekova, bolesti jetre, postojanje herpesa bilo kad u životu, i mnoga druga stanja. Najgore od svega je što trudnoća savršeno zdrave žene može također reagirati pozitivno na test HIV-a.

Dakle, postoji naznaka bolesti kao i kod svih starih i dobro poznatih bolesti, ali se smatra da djelovanjem sa HIV virusom ona izaziva bolest – AIDS.

Evo kako to izgleda ako bi se prevelo u formulu:

Indikator bolesti + HIV = AIDS

Što se tiče testa koji se vrši izazivanjem reakcije lanca polimeraza, postoji izjava samog izumitelja ovog testa, dr Mullisa, “… da ni pod kakvim okolnostima se ne može reći da test dokazuje isključivo prisutnost HIV virusa”. Naprotiv, dr Kery Mullis je vodeći skeptik u vezi povezivanja HIV-a i AIDS-a.

Dakle, u odsutnosti HIV-a, indikator bolesti pokazuje bolest koja se zove svojim starim imenom. Prevedeno u formulu:

Indikator bolesti – HIV = Pokazatelj bolesti

Konkretno to može izgledati ovako:

Tuberkuloza + HIV = AIDS
Tuberkuloza – HIV = Tuberkuloza

Dijareja + HIV = AIDS
Dijeraja – HIV = Proljev

Demencija + HIV = AIDS?
Demencija – HIV = Ludilo?

Eto, tako nastaje bolest nazvana AIDS, u prisustvu virusa (HIV), koji još nitko nije precizno dokumentirao.

Ovakvo objašnjenje bolesti se nekim znanstvenicima i liječnicima učinilo sumnjivim. Zato su krenuli u akciju potrage za istinom o ovom virusu. Otvorili su i svoj sajt: http://www.virusmyth.com/aids/. Tu možete naći njihova razmišljanja.

Možda još jedno logično pitanje koje se meni kao laiku nametnulo: S kojim ciljem bi Kreator (koji je stvorio život) stvorio i jedan takav virus koji razora sam imunološki sustav? Zašto je onda Kreator uopće stvarao imunološki sustav? Nije li ovo biološki nelogično?

OD ČEGA ZAISTA UMIRU “OBOLJELI” OD AIDS-a?

Ali nije sve tako crno. Ima i crnjeg.

Za Afriku je Svjetska Zdravstvena Organizacija ustanovila posebnu tehniku ​​za dijagnosticiranje AIDS-a. S obzirom da je HIV test suviše skup (za jeftine crnce, valjda), oni su odobrili vizualnu dijagnostiku. Tako, ukoliko afrički pacijent izgubi 10% svoje težine, ima groznicu ili upornu dijareju praćenu eventualnim kožnim osipom i svrbežom … Da, onda je to – AIDS. Točka.

Još ako to potvrdi CNN, nema što se poriče. Točka.

Sa ovakvom tehnikom dijagnosticiranja jasno je zašto u Africi postoji prijavljen tako veliki broj obeololih od AIDS-a i još veći broj HIV pozitivnih i zašto se ogromna sredstva iz nacionalnih proračuna država članica UN izdvajaju za borbu protiv ove bolesti.

Ista dijagnostička tehnika se primjenjuje i u jugoistočnoj Aziji. Ostale bolesti koje su posljedica siromaštva i loše higijene, potpuno se zanemaruju.

Prosječno inteligentnom čovjeku postaje sada uočljivo da postoji neki PLAN po kome se NEŠTO u vezi s ovim “virusom” radi i gdje je uključena UN kao i Svjetska Zdravstvena Organizacija. Dakle, ako virus i nema, PLAN postoji.

Ali ljudi ipak umiru od AIDS-a?

Čini se da ljudi prije umiru od lijekova koji su izuzetno toksični i koji im se daju protiv “opasnog virusa”.

Za pogoršanje zdravstvenog stanja osoba koje su pozitivne na HIV postoje dva razloga: ili je osoba oslabila zbog pothranjenosti ili je neka druga bolest koja je zapostavljena – napredovala, ili je osobi dat lijek za AIDS.

Jedan od tih lijekova je Azidothymidine, skraćeno AZT. Lijek je nastao 1964. da bi se koristio u kemoterapiji kod oboljelih od raka. Bio je odbačen i prije nego što je stigao na tržište, jer su već u laboratoriskim testiranjima mnoge životinje uginule. Ovaj lijek se smatra jednim od najotrovnijih lijekova koji je ikad stavljen u uporabu.

On jednostavno zaustavlja sve DNK sinteze u ćeliji, te se smatra pravim otrovom za stanice. Za razliku od njegove primjene u terapiji u liječenju raka kada se on koristi samo nekoliko tjedana i nikad više, u liječenju AIDS-a on se propisuje za cjeloživotno uzimanje. Dakle, smrtno otrovan lijek se mora uzimati doživotno!

Sada vam je jasno zašto pacijenti koji umiru od AIDS-a izgledaju tako kako izgledaju ..

To su ljudi koji polako, ali sigurno – umiru. Zvanično na listi efekata koje ovaj lijek izaziva su upravo: razaranje koštane srži te stoga nastaje i anemija i daljnji pad imunološkog sustava do njegovog potpunog sloma, kao i poremećaj rada crijeva i smanjenje apsorbcije hranjivih tvari, uslijed čega dolazi do pada težine. Trbušni bolovi, bolovi u leđima, grudima, otok usana, groznica, simptomi prehlade, krvarenje desni, dijareja, otkazivanje jetre, depresija, konfuzija i još mnogo toga, posljedica su uzimanja ovog “lijeka”.

Dakle, ljudi se proglašavaju bolesnima od AIDS-a na temelju postojanja virusa koji nikada nije dokumentiran i znanstveno dokazan, otkrivenog testovima koji su nespecifični, i na njima se provodi liječenje teško otrovnim lijekovima koji uzrokuju upravo one simptome za koje se tvrdi a ih stvara prisustvo HIV-a.

Tko je tu zaista bolestan?

Ne, vi ćete možda pomisliti da nije moguće da liječnici stvaraju ovu opaku bolest. Ali, postoje i drugi primjeri takvih bolesti koje se jednim imenom nazivaju ijatrogeni bolestima. Podsjetimo na Svinjska gripa, SARS, Španjolska gripa ..

A sve se uvijek vrtjelo oko novca koji se slio na račune farmaceutskih kompanija.

Ali, nije samo biznis u pitanju. Postoji i nešto drugo.

Još prije trideset godina objavljen je program o neophodnosti depopulacije ljudske vrste na planeti. To nije tajna. Svi sumnjivi virusi upravo se i pojavljuju tamo gdje je populacija siromašnih najveća. Je li ovo perfidno smišljeni genocid? Da li je on “human” jer žrtva nije svjesna da mora umrijeti jer to NEKO želi?

Zar je to teško zaključiti?

U Velikoj Britaniji kao i u SAD sprema se zakon po kome će sve trudne žene biti obavezno podvrgnute HIV testu. Kakav štos, kada se zna da upravo trudnoća daje pozitivan rezultat na ovakav test. Naravno, HIV pozitivne osobe se odmah registriraju i stavljaju na posebnu listu i prate se. To su potencijalno “opasne” osobe.

Njihova djeca će biti automatski zaražena HIV-om. I ona se moraju pratiti. Svaka i najmanja temperatura ili prehlada mogu biti – ZNAK. Onda se mora što prije dati “LIJEK”. Azidothymidine (AZT), na primjer. Nije li to uvod u legalizirano masovno ubijanje?

Što nama preporuča bivša Jugoslovenska asocijacija za borbu protiv Side (JAZAS), “nevladina”, neprofitna organizacija koja je “spontano” nastala i koju vode isključivo mladi ljudi koji nemaju pojma odakle im pare da vode svoje akcije: Tko, po njima, treba se podvrgne HIV testu?

Nije li ovo poziv na ubijanje? Koliko ljudi ovo može shvatiti? Antropologija je vrlo precizna: tko želi reducira stanovništvo, mora prvo onesposobiti i ubiti žene.

Ali ni to nije sve. Narod treba maksimalno varati i pljačkati. Tako se sada radi i na dobivanju cjepiva protiv HIV-a. Naravno, za ova istraživanja se iz nacionalnih proračuna izdvaja pozamašna suma.

Poznati baletni igrač Rudolf Nurejev jedna je od žrtva AIDS-a. Ovo su objavili svi svjetski mediji. Ali nisu objavili da je kao “lijek”, nakon što je otkriveno da je HIV pozitivan, dobivao AZT.

Nurejev je zapravo umro od perikarditisa (upale srca) koju je dobio inficiranjem Cytomegalovirusom iz obitelji herpesa. Ovaj mikrob je obično latentan, ali zbog pada imunološkog sustava, navodno uzrokovanog HIV-om, on je postao patogen. Ili je možda postao patogen zbog AZT-a? Ne, zaboga! Nurejev je umro od AIDS-a. Točka.

Tko je stvorio AIDS (VIDEO) …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)

Sve veći rastući broj bolesti otpornih na lijekove mogao bi izazvati apokaliptični scenarij na Zemlji, uspoređujući ga katastrofalnijim od terorizma, upozorila je Sally Davies, šefica Državnog zdravstvenog zavoda Britanije.

“Postoji veliki rizik da u sljedećih 20 godina nestane antibiotika, čime bi i jednostavne operacije kod pacijenata završavale smrću zbog infekcije”, rekla je Sally Davies. Ona je upozorila britanski parlament na opasnost tražeći od vlade da se uvede u Državni registar rizičnosti.

Obračajući se zastupnicima Davies je rekla da će tražiti uvođenje visoke rizičnosti u svom godišnjem izvješću koji će predstaviti u ožujku. Glasnogovornik Državnog zdravstvenog zavoda Britanije je rekao da se izvještaj podudara s vladinom strategijom odgovornijeg korištenja antibiotika među liječnicima, te dodaje kako su ozbiljno zabrinuti.

Neki antibiotici su već postali neučinkoviti. Penicilin više nije djelotvoran za liječenje stafilokokne infekcija rana, ampicilin (Ampicilin je beta-laktamski antibiotik iz skupine aminopenicilina) više se ne koristi za infekcije urinarnog trakta i ciprofloksacin (sintetski antibiotik) je također postao beskoristan u liječenju gonoreje. Novi antibiotici su sve manje učinkoviti za liječenje kroničkih bolesti.

Rezistencija je u nastajanju. Davies je izjavila da je 80% gonoreje sada otporno na antibiotike, a infekcije su u porastu kod mladih i sredovječnih ljudi. Tuberkuloza otporna na multi-lijekove je također glavna prijetnja, rekla je ona.

Promjene u modernoj medicini pogoršavaju probleme izlažući sve veću osjetljivost na infekcije. Na primjer, tretmani za liječenje od raka oslabljuju imunološki sustav, a korištenje katetera povećava šanse za unos bakterija u krvotok, objavljuje MailOnline.

Registar je osnovan 2008. da bi savjetovao javnost i tvrtke o nacionalnim hitnim slučajevima sa kojima bi se Velika Britanija mogla suočiti u idućih pet godina. Najviši prioritet rizika u najnovijem registru je smrtonosna pojava epidemije gripe, katastrofalnih terorističkih napada, i velikim obalnim poplavama na skali od 1953. godine kada je posljednji put proglašen nacionalni hitni slučaj  u Velikoj Britaniji.

Obraćajući se zastupnicima u Znanstvenoj Komori i Tehnološkom Komitetu, Davies je rekla da će sugerati vladi da se otpornost na antibiotike doda u nacionalni registar rizika u svjetlu godišnjeg izvješća o zaraznim bolestima kojeg će ona objaviti u ožujku.

Rekla je Guardian: “Postoje nekoliko javnih zdravstvenih problema potencijalno veće važnosti za društvo od otpornosti na antibiotike. To znači da smo u povećanom riziku od razvoja infekcija koje se ne mogu liječiti – ali otpornoću se može upravljati.”

Pitanje otpornost na lijek je stara kao i sam antibiotik, a nastaje kada lijekovi pokleknu pred osjetljivim infekcijama, ostavljajući otpornije sojeve bakterija iza sebe. Preživjele bakterije se zatim množe, a tijekom vremena možgu postati nezaustavljive protiv najjačih lijekova. Neke od najpoznatijih su takozvane “bolničke superbakterije” poput MRSA-e koje su u korijenu epidemija među pacijentima.

“U prošlosti, većina ljudi nije bila zabrinuta jer smo uvijek imali nove antibiotike kako bi se obranili”, rekao je Alan Johnson, klinički znanstvenik u Agenciji za zaštitu zdravlja . “Ono što se promijenilo je da se razvoj novih antibiotika presušio. Mi nemamo nove antibiotike da se na njih možemo osloniti u bliskoj budućnosti ili u dužem vremenskom razdoblju.”

Promjene u modernoj medicini pogoršavaju problem što su bolesnici više osjetljivi na infekcije. Na primjer, tretmani raka oslabljuju imunološki sustav, te korištenje katetera povećava šanse ulaska bakterija u krvotok.

“Mi se sve više oslanjamo na antibiotike u cijelom nizu područja medicine. Ako nemamo nove antibiotike da se bave problemima otpornosti, mi ćemo biti u ozbiljnim problemima”, dodao je Johnson.

Opskrba novih antibiotika je presušila zbog nekoliko razloga, glavni je taj da farmaceutske kompanije vide veću dobit u lijekovima koji tretiraju kronične bolesti, kao što su bolesti srca, koje pacijenti moraju uzimati godinama ili čak desetljećima. “Tržišni model za izradu novih antibiotika je potpuno neisplativ”, rekla je Davies zastupnicima.

Davies je upoznala visoke dužnosnike Svjetske zdravstvene organizacije i njezinim kolegama u drugim zemljama o razvoju strategije za borbu protiv otpornosti na antibiotike na globalnoj razini.

Drugi zabrinjavajući trend porasta infekcija koje su otporne na moćne antibiotike pod nazivom carbapenems, koje liječnici koriste za rješavanje najtežih infekcija. Rezistentne bakterije nose gensku varijantu koja im omogućava da se uništi lijek. Što se tiče nekih znanstvenika, gen varijanta se može širiti slobodno između različitih vrsta bakterija, rekao je Johnson.

Bakterije otporne na carbapenems su prvi put otkrivene u Velikoj Britaniji u 2003., kada su tri slučaja prijavljena. Brojevi su ostali na niskim razinama do 2007., ali od tada su skočile na 333 u 2010, kroz 217 slučajeva u prvih šest mjeseci 2011., prema najnovijim podacima.
 
 
(politika.hr, guardian.co.uk/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12502"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), upravno i koordinirajuće tijelo za pitanja zdravlja Ujedinjenih naroda (UN), obilježava i ove godine Svjetski dan zdravlja 7. travnja, ističući jedan od svojih prioriteta za globalno zdravlje. Inače, WHO je najveća masonska organizacija koja se bavi “zdravljem” čovječanstva i ljudi na kugli zemaljskoj. Usko povezana sa Codex Alimentarius-om.

Ovogodišnji Svjetski dan zdravlja je usmjeren na glavnu temu koja je borba protiv globalnog širenja antimikrobne otpornosti. Naime, fenomen otpornosti na lijekove postaje sve izražajniji i mnoge infekcije više nije tako lako liječiti, što dovodi do produženog i skupog liječenja i većeg rizika od smrti, upozorava WHO.

Pod temom “Pobjediti otpornost na lijekove”, WHO poziva na hitno i usklađeno djelovanje vlada, zdravstvenih radnika, industrije i civilnog društva i bolesnika, kako bi se usporila pojava širenja otpornosti na lijekove, ograničio se njen uticaj te očuvao postojeći medicinski napredak za buduće generacije.

“Svijet je na rubu gubitka svojih čudotvornih lijekova”, rekla je generalna direktorica WHO dr. Margaret Chan. “U nedostatku hitnih popravnih i zaštitnih mjera, svijet se kreće prema post-antibiotik dobu, u kojem više neće biti lijeka za mnoge uobičajene infekcije koje će ponovo nesmiljeno ubijati.”

“Zamjenski lijekovi više koštaju, više su toksični, trebaju duže vrijeme liječenja, mogu zahtjevati liječenje u jedinicama intenzivne njege ! Nestašica efektivnih antibiotika može isto tako prouzročiti kirurški zahvat i eventualno liječenje npr. tumora, riskantnim pa čak i nemogućim”, kaže Chan.

Chan je izjavila da su bolnice postale “leglo za visoko rezistentne patogene” kao što je na methicilin otporna Staphylococcus aureus, “povećava rizik hospitalizacije je u bolnicama umjesto da liječi pacjente”. Vrlo komplicirano je izjavila, da su bolnice IZVOR ZARAZE, i da postoji mogućnost da vas ostanak u bolnici neće zaliječiti, već ubiti.

[notification type="alert"] Bolesti koje su već jednom liječene, poput tuberkuloze, postaju teže za liječenje pa čak i nemoguće. [/notification]

Otpornost na antibiotike su već otkrivene kod salmonele, E.coli i gonoreje.

“Neki eksperti kažu da idemo prema dobu koje je bilo prije ere antibiotika. Ne. Ovo će biti post-antibiotik era. U uvjetima novih zamjena antibiotika, izvor je doslovno presušio”, rekla je Chan. “Post-antibiotik era znači, realno, kraj moderne medicine kakvu poznajemo. Stvari od kojih smo strijepili kao djeca, kao što su istegnuto koljeno, danas bi mogla ubiti”. Kakvu ćemo medicinu onda uskoro imati? Onu iz kamenog doba? To bi valjda možda htjela Chan, kao i čitava organizacija WHO.

“Neki kompliciraniji zahvati poput, zamjene kuka, transplantacija organa, kemoterapija i tretiranje preuranjeno rođene djece, će postati puno kompliciraniji za liječenje, čak i previše opasni da se provedu”, ona je izjavila.

I samo ste primjetili u Hrvatskoj, da se danas kod liječnika za svaku bolest, od prhuti do tumora, daje antibiotik, koji nema veze sa bolešću. Uostalom, dosta antibiotika u tijelo dolazi kroz hranu, posebice meso. Tako da bakterije i virusi u našem tijelu stvaraju i prilagođavaju se, te postaju svakim danom sve otporniji.
 

Pogledajte video materijale koji nam pokazuju kako direktorica WHO laže čitavom svijetu u kameru, izjavljuje da se nitko neće više neće izliječiti tako lako, kad jednom dobije bolest. Da li nam ona otkriva novi plan DEPOPULACIJE? Eugenika čista.

 

 

 
 
(activistpost,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7711"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]