Malezija je podnijela kaznenu prijavu protiv banke Goldman Sachs i dvojice bivših bankara zbog pljačke više milijardi dolara iz državnog fonda 1MDB

Američka banka poriče tu optužbu, tvrdeći kako su zavedeni od strane bivše malezijske vlade.

Podružnice bankarskog giganta sa Wall Streeta i njihovi bivši ključni zaposlenici, bivši predsjednik Goldman Sachsa jugoistočne Azije, Tim Leissner i bivši izvršni direktor Roger Ng, optuženi su za organiziranje i trgovanje obveznicama za banku 1MDB, priopćio je malezijsku državni tužitelj Tommy Thomas.

Malezija kaže kako je optuženi otuđio 2,7 milijarde dolara iz 6,5 milijardi dolara vrijednih obveznica, izdanih od strane banke 1MDB i potpisane od strane Goldman Sachsa, u tri odvojene ponude između 2012. i 2013. godine.

Malezija je također podigla optužnice protiv bivšeg zaposlenika banke 1MDB Jasmine Loo Ai Swana i lokalnog financijera Low Taek Jhoa, također poznatog kao Jho Low, koji odbacuje optužbe.

Tužiteljstvo vjeruje kako se dvojac udružio sa Leissnerom i Ngom kako bi podmitio dužnosnike i osigurao izbor i sudjelovanje Goldman Sachsa u tim emisijama obveznica.

Sada Kuala Lumpur želi vratiti otuđenih 2,7 milijuna dolara od Goldman Sachsa, kao i 600 milijuna dolara naknada koje je primila banka.

Tužiteljstvo traži kazne i do deset godina iza rešetaka za svakog optuženog. Novčane kazne mogu iznositi najmanje 1 milijun ringgita (240.000 dolara), prema naplatnim listovima, izvijesito je Reuters.

Milijarde dolara iz malezijskog fonda navodno su se koristile za kupnju raznih stvari… od apartmana na Beverly Hillsu, jahti i privatnih mlažnjaka do umjetnina, u prijevari koja je navodno uključivala i bivšeg malezijskog premijera Najib Razaka.

Budući da je Malezija podnijela optužbe, banka je uzvratila, tvrdeći da je ona bila žrtva malezijskih dužnosnika. Dugogodišnji skandal već je ove godine zakucao prema dolje burzovne dionice banke, koje su pale više od 30 posto.

“Neki članovi bivše malezijske vlade i banke 1MDB lagali su Goldman Sachsu, vanjskom savjetniku i drugima o korištenju prihoda od tih transakcija” – rekao je Goldman u priopćenju koje navode mediji. Dodaje da optužbe ne utječu na njihovu “sposobnost provođenja našeg trenutnog poslovanja na globalnoj razini”.

“Analitičari upozoravaju da je skandal samo vrh ledenog brijega “kriminalnih” djela banke. Unatoč istraživanju u nekoliko zemalja, uključujući i SAD, bez obzira na zločine, načelnici Goldmana nikad neće ići u zatvor, jer su preblizu objema stranama američkog političkog spektra” – izjavio je za RT Jack Rasmus, profesor političke ekonomije na sveučiilštu St. Mary’s Collegeu.

#Također je upozorio da banka vodi svijet prena sljedećoj financijskoj krizi.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Liječenje bolesnika s terminalnim bolestima, kao što je rak, nije “održivi poslovni model”, navodi novo izvješće bankarskog diva Goldman Sachs, koji sugerira da izliječenje pacijenata nije dovoljno profitabilno, za razliku od “dugotrajnog liječenja”

Investicijsko društvo također je pozvalo investitore da se odupru podupiranju pionirskih postupaka “genske terapije” kao i “jednokratnih lijekova” koji su dugoročno loši za poslovanje.

U izvješću pod nazivom “Revolucija genoma”, peta najveća banka na svijetu se pita: “Da li je izliječenje pacijenata održiv poslovni model?”

Analitičar Salveen Richter napisao je u poruci klijentima da dugoročni tretmani prikupljaju daleko više prihoda nego “jednokratni lijekovi”, navodeći:

“Potencijal za isporuku ‘jednokratnih lijekova’ jedan je od najatraktivnijih aspekata genske terapije, genetski inženjerske terapije stanicama i uređivanja gena.”

“Međutim, takvi tretmani nude vrlo različite izglede s obzirom na prihode u odnosu na kronične dugotrajne terapije.”

“Iako ovi tretmani ima veliku vrijednost za pacijente i društvo, to bi moglo predstavljati izazov za istraživače medicine genoma koji traže kontinuirani tok novca”.

Prema riječima CNBC-a, Richter je naveo tretman (lijek) Gilead Sciencesa za hepatitis C, koji je postigao stope izliječenja od više od 90 posto. Zarada od prodaje u Americi ove kompanije za ovaj tretman hepatitisa iznosila je 12,5 milijardi dolara u 2015. godini, ali od tada pada.

Goldman procjenjuje da će američka prodaja ovog lijeka ove godine biti manja od 4 milijarde dolara, prema izvještajima.

“U slučaju zaraznih bolesti kao što je hepatitis C, liječenje postojećih pacijenata također smanjuje broj nositelja koji mogu prenijeti virus novim pacijentima, tako da se početni bazen oboljelih također smanjio …”

“Tamo gdje je bazen oboljelih ostaje stabilan (npr. Kod raka), potencijal za liječenjem predstavlja manji rizik za održivost franšize”.

Analitičar nije odmah odgovorio na zahtjev za komentarom.

NoviSvjetskiPoredak.com

Dionice na Wall Streetu su u četvrtak žestoko pale, nakon što je Sean Spicer najavio da je predsjednik Trump “predan razbijanju banaka”, kao i kampanje za “isušivanje močvare” kao i da će iskorijenjivanje establišmenta ubaciti u višu brzinu

Trump je nedavno obećao da će “napraviti veliki potez” na području pravnih reformi Wall Streeta poznatih kao zakon Dodd-Frank, a sada je glasnogovornik Spicer potvrdio da se Trump također zalaže za čast svojeg predizbornog obećanja da će dovesti natrag zakon Glass-Steagall.

Zakon što su ga osmislili i predložili senator Carter Glass i zastupnik Henry Steagall 1933. godine, koji je bio prekretnica u američkom bankovnom zakonodavstvu.

Taj je zakon također regulirao prvu shemu osiguranja bankovnih depozita.

Dovođenje zakona iz razdoblje Velike depresije prisiliti će sve mega banke da odvoje svoja područja koja surađuju sa investicijskim bankama na Wall Streetu sa svojim tekućim računom poduzeća.

Spicer je potvrdio da predsjednik Trump namjerava vratiti zakon Glass-Steagall, koji je ukinut 1999. godine pod predsjednikom Clintonom, i to je već uzrujalo bankstere sa Wall Streeta te je poslalo mega bankovne dionice na gimnastiku u poslijepodnevnom trgovanju.

Briga o ljudima, a ne o establišmentu

Trump se okomio na velike banke prije izbora, posebno na Goldman Sachs. Razbijanjem banaka će se ispuniti Trumpove predizborne poruke, isušujući bankarsku močvaru, vraćajući moć narodu i dijeleći složni establišment.

Osim guranje nosa u bankarsko profiterstvo, vraćanje zakona Glass-Steagall će riješiti problem banaka koje su “Prevelike da propadnu”, a koje su razotkrivene za vrijeme financijske krize 2008. godine.

Predanost razbijanja banaka ne bi trebalo biti iznenađenje za njegove bliske suradnike. Predsjednik Trump je porazio svoje kritičare tako brzo i krenuo je obranu svojih predizbornih obećanja, brže od bilo kojeg izabranog dužnosnika u posljednih nekoliko desetljeća.

Osim toga, Steve Bannon, Trumpov glavni strateg je pritom pozvao na preustroju financijskog sektora koji je van kontrole već godinama.

Bannon (bivši bankar Goldman Sachsa), rekao je za BuzzFeed kako vjeruje “da stvarno trebmo vratiti banke na ono što one zapravo rade: Komercijalne banke posuđuju novac i investicijske banke ulažu u poduzetnike”.

To je Glass-Steagall u malom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američki Wall Street suočio se sa svojevrsnom – i dramatičnom – “pobunom strojeva”

U sjedištu Goldman Sachsa 2010. godine je na kupnji i prodaji dionica radilo 600 tradera, a danas su ostala – samo dva.

Sada automatizirani trgovački programi obavljaju cijeli posao pod prismotrom i uz pomoć 200 računalnih inženjera.

Ovo priopćio Marty Chavez, zamjenik financijskog direktora Goldman Sachs .

Automatizacija sve više prodire i u područje trgovine valutama i u sferu investicijsko-bankarskih usluga. Zapravo, oko 45 posto te trgovine će se odvijati u elektroničkom obliku.

Strojevi na Wall-Streetu već zamjenjuju i mnoge vrhunski plaćene visokokvalificirane kadrove.

Prosječni razinu kompenzacije u 12 najvećih svjetskih investicijskih banaka za suradnike koji rade u sferi prodaje i trejdingu doseže 500.000 $ zajedno s bonusima. A 75 posto kompenzacija se i isplaćuje upravo najbolje plaćenim suradnicima koji su u najneposrednijem dodiru s tržištima – izjavio je Amrit Sahan, šef odjela za istraživanja tvrtke Coalition .

Zahvaljujući automatizaciji uskoro će nestati još veći broj odlično plaćenih radnih mjesta.

Složeni trgovački algoritmi zamijenit i tradere koji sada opredjeljuju tržišne cijene, uključujući i cijene dionica i futurese.

Za njih se prave algoritmi koji će biti maksimalno bliski djelovanju samog čovjeka – naglašava Sahan.

Čim automatizacija potpuno obuhvati trgovanje dionicama, na red će doći posao valutnih tradera.

Goldman je već započeo automatizaciju trgovine valutama i ustanovio da jedan kompjuterski inženjer zamjenjuje četiri tradera.

Chavez je otkrio da trećinu od 9.000 zaposlenih u Goldman Sachs već čine kompjuterski inženjeri.

Prema njegovim riječima, na kraju će strojevi udariti i na same investicijske bankare.

Goldman je na tom putu već isplanirao 146 različitih koraka, mada priznaje da na tom planu ne može sve biti automatizirano.

Investicijski bankari, koji rade na korporativnim spajanjima, u najvećim bankama zarađuju u prosjeku po 700.000 $ godišnje.

Goldman Sachs je potpuno automatizirao odobravanje potrošačkih kredita i njihovo opsluživanje. Sve funkcionira bez ikakve ljudske uloge – osim upravljanja financijskog direktora.
 
(fakti.org)

Objavljena kontroverzna stajališta Demokratskog predsjedničkog kandidata o bankama i korporacijama

WikiLeaks je objavio e-mailove Hillary Clinton koji bi mogli nanijeti štetu njenoj predsjedničkoj kampanji.

Ova internetska stranica objavila je da je bivša američka državna tajnica bila svjesna sigurnosnih propusta kada je koristila privatne servere u službene svrhe.

Osim toga, kontroverzni su i stavovi kandidatkinje Demokratske stranke o bankama i korporacijama.

„Surađujem sa cijelim Wall Streetom, ne samo s velikim bankama“. Hillary Clinton ovo je izjavila prošlog studenog.

No, iz niza privatnih govora koje je objavio WikiLeaks može se dobiti dojam da misli drugačije.

WikiLeaks tvrdi da je u razgovoru s bankama i financijskim institucijama Clinton govorila drugačije.

Iz njenog tabora još nisu reagirali na ove tvrdnje.

Privatni stav i stav za javnost

WikiLeaks je objavio transkripte iz e-mail prepiske poznate kao Podesta.

Prije tri godine, u obraćanju jednoj trgovačkoj grupi, Clinton je zauzela drugačiju poziciju.

U jednom od e-mailova navodi se: „Ako ste pod pritiskom javnosti, to unosi nervozu u rasprave i dogovore koji se vode iza zatvorenih vrata. Morate imati privatni stav i stav za javnost.”

U obraćanju zaposlenicima banke Goldman Sachs, Clinton je tvrdnju da je američki bankarski sistem kriv za globalnu financijsku krizu 2008. označila kao „šuviše pojednostavljenu”.

Clinton već ima problem s povjerenjem zbog kontroverznog korištenja privatnih e-mail servera u službene svrhe dok je bila državni tanik.

Također je optužju da je povezana s velikim korporacijama i bankama.

Sandersove kritike

No, osim iz republikanskog tabora, kritike joj je uputio i bivši rival za poziciju predsjedničkog kandidata u ime Demokratske stranke.

Bernie Sanders je objavio snimak iz 2007. na kojoj zahvaljuje donatorima s Wall Streeta.

On je žestoko kritizirao lidere Demokratske stranke zbog bliskih veza s korporacijama.

„Demokratska stranka mora donijeti temeljnu odluku. Jesmo li na strani radnika, ili zastupamo interes krupnog kapitala?“, pitao se Sanders.

Donald Trump je, baš kao i Sanders, podršku javnosti stekao optužujući politički sistem da radi u korist bogataša.

WikiLeaks je objavio ove dokumente, svega dva dana prije druge predsjedničke debate između Trumpa i Clinton i točno mjesec prije izbora.
 

 
(Al Jazeera)

Rusija je službeno proglasila da je milijarder George Soros, vrlo traženi čovjek u Rusiji, kao i njegove organizacije,  navodeći ga kao “prijetnju ruskoj nacionalnoj sigurnosti”

Putin je prognao i protjerao Sorosa iz Rusije prošle godine s obzirom na činjenicu da je Soros pomogao da se gotovo uništi ruska ekonomija u ranim 1990-im.

Veteranstoday.com izvještava da je Matt Taibbi u magazinu Rolling Stone za Goldman Sachs prije šest godina rekao slijedeće:

“Prva stvar koju trebate znati o Goldman Sachsu je da je svugdje. Svjetska najmoćnija investicijska banka je velika vampirska lignja omotana oko lica čovječanstva, koja nemilosrdno ometa njihov protok krvi u svemu što miriše na novac.”

Očito Soros želi biti poput Goldman Sachsa. Phil Butler dobro kaže i kada kaže: “George Soros ima prst u svakoj političkoj piti koja postoji. Ako je kriza u našem svijetu, možete se sigurno kladiti da je imao prste u tome.”

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki dio istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali krajnji rezultat je uništavanje života putem gospodarskog sustava (bilo da se radi o kapitalizmu ili socijalizmu) i politička manipulacija, piše Yournewswire.

Zato Soros misli da je nepobjediv. On misli da može premjestiti politički i gospodarski planet u nekoliko treptaja oka i da mu nitko ne može reći da prestane. U stvari, on piše knjige, kao što su alkemija financija. Soros misli da može ubiti političku stabilnost u cijeloj Europi i u Americi bez da ga itko zaustavi.

Soros je svakako star, ali on ne želi biti zastario. Njegova organizacija je nedavno uhvaćena kako vodi tajne operacije osmišljene kako bi destabilizirala Rusiju. Ovdje je zanimljiv citat iz tajnih dokumenata koji su procurili, a tiču se Soroseve “Zaklade Otvoreno društvo”:

“Naša postavka je da se uključimo u aktivnosti te s glumcima koji će razumjeti i suprotstaviti se ruskoj potpori pokreta koji brane tradicionalne vrijednosti … Naše prokazivanje i sramoćenje bi bilo problematično. Također, mi smo u poslu kanaliziranja novca u druge zemlje za političke svrhe”.

E tako se priča! Sada vidimo Sorosa u pravom svjetlu. Sve govori o tome da on pomaže tzv. sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajinaca, oko takozvanih “građanskih prava”, o dovođenju “demokracije” u Rusiji, a to je zapravo bila dimna zavjesa.

Prema Butleru, to je sve bila Soroseva vlastita infekcija. Soros je želio srušiti ruske tradicionalne obitelji. On je želio pretvoriti Rusiju u zoološki vrt, ali je morao koristiti izraze kao što su “demokracija” da bi prevario mase.

Dakle, kada je Soros napisao prošle veljače da je “Putin je veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a”, on je kovao svoj đavolsku plan, koji je nedvojbeno u skladu ili sukladno s onim što su Kazarska mafija i njihove sluge radili tijekom stoljeća.

U stvari, neokonzervativci poput Noah Rothmana komentaraju i dalje pjevaju ideološku melodiju koju Soros sluša vrlo pažljivo (vjerojatno i plaća masno), a to je “Rusija nije tvoj prijatelj.”:

“Čelnici SAD-a i EU-a čine tešku pogrešku u razmišljanju kada misle da je predsjednik Vladimir Putin potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi su suprotni. Putinov cilj je potaknuti raspad EU-a, a najbolji način da to učinite je da se preplavi Europa sirijskim izbjeglicama”, kaže Sorosev plaćenik.

“Ruski avioni bombardiraaju civilno stanovništvo na jugu Sirije, prisiljavajući ih da bježe u Jordan i Libanon. Sada ima 20.000 sirijskih izbjeglica koji su se utaborili u pustinji i čekaju ulazak u Jordan.”

Gdje je dokaz da ruski avioni namjerno bombardiraju civilno stanovništvo? Pa, dokaz se može naći u samom George Sorosu. Što god dolazi iz njegovih usta je “istina”. Daljnje istraživanje je naravno potrebno.

Soros je alfa i omega, početak i kraj. A ako dokazi ukazuju na drugom smjeru, tada dokazi moraju biti odbačeni, a ne same vlastite riječi Sorosa. Ako Rusija i dalje “briše” ISIS u Siriji, onda je informacija lažna, jer je Soros nije odobrio.

Soros očito stvara budalu od sebe, i on izgleda kao da shvaća da je više ranjiv nego ikada prije, jer on ne djeluje po diktatu iz praktičnih razloga. U tom smislu, on je anti-razlog. On teži da ispuni ideološke dogme i zanemari istinu po svaku cijenu.

Vjerojatno je istina da Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje s jedne strane, s druge uzima od drugih. Piše na papiru da je on protiv izraelskog režima, ali izvještaji kažu da Soros podržava organizacije koje su tražile da se ukloni Assada s vlasti. Moramo opet imajte na umu da je izraelski režim želio maknuti demokratski izabranog Assada sa vlasti još od početka sirijskog rata.

Dakle, da li Soros to volio ili ne, on neizravno podupire izraelske zločine preko podrške organizacijama koje nastoje smijeniti Assada. Ako bi Soros doista težio učiniti nešto dobro, on bi morao imati uokviren svoj politički pogled na svijet, a ne na zle ideologije koje narušavaju stabilnost jedne zemlje za drugom.

Kao što smo već navedeno drugdje, George Soros dokazuje se da je agent Novog svjetskog poretka nakon odlaska iz Rusije, te iste zemlje koja uklanja teroriste ISIS-a u Siriji. ISIS je koristio kemijsko oružje u regiji, i nitko, pa ni Soros, nije rekao ni riječ o tome.

Rusiji je očito dosta ovog čovjeka i na kraju mu je zabranila ulazak u zemlju. Oni su na kraju prozvali njegove subverzivne organizacije “prijetnjama ruskoj nacionalnoj sigurnosti.”

Mađarski premijer Viktor Orban je rekao nešto slično. Frederick William Engdahl je tvrdio u siječnju prošle godine:

“George Soros je špekulant hedge fondova koji je samoproglašeni filantrop, a njegove zaklade koje su oslobođene poreza, sastavni su dio tog ratnog stroja”.

On je očito u pravu. Hvala Bogu da je Rusija više nego spremna da udari Sorosa nogom u dupe i izbaci ga iz zemlje.

Hvala Bogu da je Putin bio spreman djelovati. Hvala Bogu na Rusiji, koja još uvijek drma same temelje Novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dok su svi bili usmjereni na banke “prevelike da bi propale” koje su dovele gospodarstvo u ponor u 2008. godini, druge velike banke su bile zauzete spletkama investitora na drugačiji način

U iznenađujućoj pobjedi “teoretičara zavjera” unutar teme vezane za plemenite metale, preko noći je Deutsche Bank ne samo dogovorila nagodbu u sudskom procesu koji ih je optužio da su manpulirali cijenama srebra, već su se također složili da će pomoći tužiteljima protiv drugih banaka kao dio sudske nagodbe, izvještava Thefreethoughtproject.

I tako se bivši članovi kartela okreću jedni na druge.

U razmaku od 24 sata, izvješteno je da je Deutsche Bank, zajedno s drugim bankama, namještala oba tržišta – srebra i zlata od 2007. godine. Njemačka banka je postigla nagodbu u dvije odvojene tužbe koje su podnijeli investitori.

Prema Reutersu:

“Deutsche Bank je optužena za urotu s bankama Bank of Nova Scotia (BNS.TO), Barclays Plc (BARC.L), HSBC Holdings Plc (HSBA.L) i Societe General (SOGN.PA) manipuliravši cijene zlata, futurese zlata i opcija, i derivata zlata kroz sastanke dva puta na dan da bi postavili tzv. London Gold Fixing.

Dok su ilegalno fiksirali cijene na tržištu zlata, Bloomberg izvještava da su imali jednako beskrupulozan plan i za tršite srebra:

Trgovci futuresima srebra u 2014. tužili su grupu banaka, uključujući Deutsche Bank, HSBC Holdings Plc i Bank of Nova Scotia navodeći nezakonito manipuliranje cijenama plemenitih metala i njihovih derivata, ponavljajući slične tvrdnje ranije podnesene protiv financijskih tvrtki o navodnoj manipulaciji cijene zlata. Kasnije je banka UBS AG također imenovana kao okrivljenik u slučaju manipulacije cijena srebra.

Trgovci navodno banke koje su zlouporabile svoj položaj za kontroliranje dnevne cijene srebra da bi na nelegitiman način omogučili dobit od trgovanja, oštećujući druge investitore na tržištu srebra u transakcijama vrijednim milijardama dolara, prema verziji prigovora u travnju 2015. godine. Od te četiri banke, samo je Deutsche Bank je pristala na nagodbu.

Pojedinosti o nagodbi su u pripremi te će uključivati ​​novčane uplate od strane Deutsche Bank.

Zanimljivo je da će Deutsche Bank surađivati ​​s tužiteljima u procesuiranju drugih banaka. Pismo sucu Valerie Caproni navodi:

“Osim vrijedne novčane naknade, Deutsche Bank je također pristala osigurati suradnju tužitelja, uključujući i instant poruke i druge elektroničke komunikacije, kao dio nagodbe. U procjeni tužitelja, suradnja bi osigurala da će Deutsche Bank značajno pomoći tužiteljima u procesuiranju svojih potraživanja prema optuženicima koji se nisu nagodili.”

Tužbe koje su sada otkrile manipulaciju cijenama tržišta srebra srebra i zlata podnesene su od strane privatnih investitora. Važno je napomenuti da je Komisija za trgovanje futuresima roba (CFTC), vladina agencija koja je trebala regulirati te banke, pokrenula vlastitu istragu u 2008. godini i zaključila da nema zloporabe.

ZeroHedge izvještava da na čelu CFTC-a onda bio bivši zaposlenik Goldman Sachs-a bankster Gary Gensler.

Vijest o manipulacije tržištem od strane Deutsche Bank dolazi samo nekoliko dana nakon što su Wells Fargo i Goldman Sachs priznali da su oštećivali vladu SAD gotovo cijelo desetljeće, a potom doveli do kolapsa stambenog tržišta 2008. godine.

U svim ovim kaznenim bankarskim djelima, niti jedna osoba se ne računa odgovornom. Umjesto toga, banke samo postignu dogovore, izvade nekoliko milijardi i isplatite njihove tužitelje. Banke se nakon toga vraćaju u posao kao i obično.

Još jednom, vidimo da su velike banke i velika vlast iste zvijeri, a mi smo plijen.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Sumana Manohar, analitičarka i dopredsjednica Goldman Sachsa, šokirala je javnost dovođenjem u pitanje efikasnosti samog kapitalima

Njena analiza je prilog raspravi o visinama korporativnih profitnih stopa koje su trenutno na svojim povijesno visokim razinama. Pale su početkom krize 2008. i odmah se počele dizati da bi ostale na visokim, štoviše i rekordnim razinama, do dan danas, prenosi Bloomberg.

Grafički prikaz S&P 500 – indeks zarade od trgovine dionicama koji seže više od 25 godina unatrag koji pokazuje da su stope i dalje rekordno visoke. Manohar navodi da su stope profita rasle zahvaljujući tri glavna trenda: visokim cijenama dobara, pojeftinjenju proizvodnje preseljenjem proizvodnih pogona u zemlje u razvoju, a što je dovelo do povećanja potražnje na tržištima tih zemalja, te povećanjem efikasnosti zahvaljujući novim tehnologijama.

Tržišta su, navodi se u analizi, nagrađivala kompanije koje su preuzimale druga poduzeća i zarađivale ponovnim otkupom vlastitih dionica. Sada Golldman Sachs preporuča, „kupujte tuđe dionice, a ne one svojih poduzeća“. Glavno pitanje koje ih je zanimalo glasi, je li pad profita neizbježan, zatim, neizvjesno je hoće li konsolidacija industrije, smanjenje cijena i mjere štednje, u kombinaciji sa slabom ponudom i prevelikom industrijskom proizvodnjom srušiti profitne stope ili će ih držati na visokoj razini.

Ovo drugo je moguće, navode, ali su posljedice toga uznemirujuće. Goldman Sachs ovdje navodi da postoji mogućnost da su oni krivi, jer uvijek jure za većim profitnim stopama. “Ako smo u krivu i ako visoke profitne stope čak uspiju izdržati još idućih nekoliko godina, naročito u uvjetima kada su stope rasta svjetske potražnje u padu, morat ćemo postaviti šira pitanja o efikasnosti kapitalizma”, piše u analizi.

Drugim riječima, stope profita bi prirodno trebale oscilirati i padati. Postojanje “debelih” stopa profita bi morale ohrabrivati nove natjecatelje na tržištu i cikluse cijena koji bi uzrokovali pad tih istih stopa profita. Niske stope, odnosno donji dio ciklusa, potiče slabije igrače da napuste biznis, a velike korporacije ostaju na tržištu sa više manevarskog prostora.

Što reći kada pitanje učinkovitosti kapitalizma kao sustava postavi Goldman Sachs?

U naputku svojim dioničarima koje je potpisala glavna analitičarka i dopredsjednica Goldman Sachsa, Manohar Sumana, stoji da ova investicijska banka, analizirajući cijene sirovina, razvoj troškova arbitraže i trenutnu tržišnu deflaciju, određena predviđanja može praviti samo kratkoročno, pa čak i tako ona mogu biti netočna.

Međutim, moguće je da zapravo kažu da čak i ako Goldman Sachs pogriješi u prognozama, to nije do njih, nego zato što „sustav više ne funkcionira“. Oni peru ruke od svega!

“Mi smo uvijek oprezno pratili sve trendove. No, ako budemo i pogriješili u smislu zarade za narednih nekoliko godina, to znači da će trebati provesti šira i opsežnija istraživanja o učinkovitosti kapitalizma”, rekla je Manohar Sumana.

“Šira istraživanja o učinkovitosti kapitalizma”?

“Ako se taj ne ciklus ne nastavi, događa se nešto čudno”, u čudu vrti glavom Manohar Sumana, jedna od najvećih analitičarki u sustavu predviđanja Goldman Sachsa u kojem se uvijek sve znalo unaprijed i gdje za “čuda” nikad nije bilo mjesta.

Do promjene kapitalističkog sustava sigurno neće doći po naputku onih koji od njega imaju najviše koristi, ali da će se u bliskoj budućnosti morati osmišljavati nove strategije, to je sigurno.

Bloomberg također primjećuje kako se ne događa svaki dan da jedna velika investicijska banka priopći da bi trebalo preispitati temelje i učinkovitost samog kapitalizma.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Rusija je upravo poduzela značajne korake ka razbijanju trenutnog monopola cijenom nafte koji drži Wall Street

Ti koraci su dio dugoročne strategije raspodjele ruske ekonomije i njenog značajnog izvoza, nafte, od američkog dolara koji predstavlja Ahilovu petu ruske ekonomije.

Rusko ministarstvo energetike je krajem studenog izjavilo da će započeti test-trgovinu novog ruskog naftnog standarda. Iako se to možda ne čini kao velika stvar, može biti vrlo velika stvar ako bude uspješna, a nema razloga da ne bude.

Prema novom planu, ruska nafta će se prodavati za rublje a ne za dolare, što je dio procesa dedolarizacije koji su Rusija, Kina i još mnoge druge države započele.

Nafta je najveća roba na svijetu koja se prodaje u dolarima, a banke Wall Streeta upravo zahvaljujući tome uspijevaju kontrolirati svjetsku cijenu nafte.

Za SAD je ključno da se nafta prodaje za dolare kako bi se održavala potražnja za dolarom u svjetskim bankama. Status dolara kao svjetske rezervne valute jedan od dva stupa američke hegemonije. Drugi stup jeste vojna superiornost.

Pošto sve nacije moraju imati dolare da bi uvozile naftu i neku drugu robu, država poput Rusije ili Kine mora ulagati prihode u dolarima u vidu američkih obveznica pošto je euro suviše rizičan.

Vodeća uloga dolara kao rezervne valute još od kolovoza 1971. godine, kada se dolar prestao podržavati zlatom, omogućila je vladi SAD da vodi naizgled beskonačni deficit u proračunu bez potrebe da brine o kamatnim stopama i kreditima.

To je omogućilo Washingtonu da napravi rekordni federalni dug od 18,6 trilijuna dolara bez puno brige. Danas odnos duga vlade SAD i BDP-a iznosi 111%.

Kada je George Bush preuzeo ured, a prije nego što je velika količina novca potrošena na Afganistan i Irak, odnos duga vlade SAD i BDP-a je bio upola manji, odnosno 55%. Washington smatra da dug nije važan jer će države poput Rusije, Kine, Japana, Indije i Njemačke otkupiti američki dug svojim viškom prihoda u dolarima.

Dolar kao svjetska rezervna valuta predstavlja strateški prioritet za Washington i Wall Street i usko je povezan s određivanjem cijene nafte u svijetu.

Negdje do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, svjetska cijena nafte je određivana pravom ponudom i potražnjom. Onda je Goldman Sachs odlučio otkupiti manje posredništvo G. Arona u Wall Streetu sa željom da transformira način trgovine naftom.

Zatim se pojavila “papirnata nafta”, odnosno ugovori o nafti nezavisni od fizički postojane nafte kojima su velike banke bolje manipulirale. Tada je započela transformacija trgovine naftom.

Nakon podizanja cijene nafte 1973. godine od strane OPEC-a za 400% u roku od nekoliko mjeseci i nakon Jom Kipur rata u listopadu iste godine, američka Riznica je poslala izaslanika u Rijad u Saudijskoj Arabiji.

Pomoćnik tajnika Riznice SAD, Jack F. Bennett, poslan je 1975. godine u Saudijsku Arabiju kako bi potpisao sporazum sa saudijskom monarhijom po kom će se sva nafta OPEC-a prodavati u dolarima, a ne u japanskim jenima ili njemačkim markama.

Saudijci su zauzvrat dobili vojne jamstva i opremu, a nafta se i dan-danas prodaje u dolarima dok Wall Street podešava cijenu nafte.

Danas se cijena ruskog izvoza nafte određuje prema standardu u Londonu i New Yorku. Međutim, to će se značajno promijeniti ako Rusija uvede novi standard koji će biti denomiran u rubljama.

Rusija je najveći proizvođač nafte na svijetu, te je uspostavljanje ruskog standarda neovisnog od dolara prilično značajno. Rusija je u 2013. godini proizvodila 10,5 milijuna barela nafte na dan, nešto više od Saudijske Arabije.

Pošto se u Rusiji uglavnom koristi prirodni plin, Rusija izvozi 75% svoje nafte. Europa je najveći kupac ruske nafte, kupujući 3,5 milijuna barela dnevno, što predstavlja 80% ukupnog ruskog izvoza.

Najveće mušterije su Njemačka, Nizozemska i Poljska. Pored Rusije, naftu u Europu izvoze Saudijska Arabija (890.000 barela na dan), Nigerija (810.000 barela na dan), Kazahstan (580.000 barela na dan) i Libija (560.000 barela na dan). Jasno je iz brojki da je Rusija najveći izvoznik nafte u Europu.

Ruski potez za prebacivanje valute za izvoz nafte iz dolara u rublju je značajan potez za smanjenje ovisnosti svih država od dolara. Kina, drugi najveći uvoznik nafte na svijetu, također planira uvođenje svog standarda koji će biti denominirane u kineskim juanima.

Rusija, Kina i druge ekonomije u razvoju poduzimaju mjere za smanjenje ovisnosti od američkog dolara, odnosno vrše dedolarizaciju. Pošto je nafta roba kojom se najviše trguje u svijetu, najbolje je početi odatle.

Ukoliko bi dedolarizacija bila uspješna, američki vojno-industrijski kompleks bi ostao bez sredstava za financiranje svojih pothvata., tj. ne bi se više toliko ratova moglo financirati.

Možda će tada konačno novac poreznika SAD početi se upotrebljava za nešto korisno, kao što je ponovna izgradnja osnovne ekonomske infrastrukture SAD. Oko trećina većih puteva u SAD je u lošem stanju.

Samo dvije od četrnaest većih luka na istočnoj strani može primiti ogromne tovarne brodove koji će uskoro početi pristizati proširenim Panamskim kanalom.

Trošenje na ovu osnovnu infrastrukturu bi bilo ekonomičan izvor poslova i pravih prihoda od poreza za SAD. Ulaganje u infrastrukturu ima znatan efekt za stvaranje novih tržišta.

Dramatičan odlazak dolara kao svjetske rezervne valute bi mogao znatno poremetiti ravnotežu u svijetu. Možda će to biti i dobro?
 
(William Engdahl (NEO),webtribune.rs/uredio:NSP)

Krvavi dolari – nedvojbeno su ključ čitanja današnje civilizacije koju u svojim bestsellerima analizira kanadska spisteljica Naomi Klein.

Usprkos tomu, na pariškoj konferenciji UN-a o klimatskim promjenama Bill Gates uskliknuo je: „Ako upali bit će čarolija!“. Iako plemenita, beskrajno je naivna ideja jednog od 28 svjetskih milijardera uvjerenih da novim tehnologijama mogu zaustaviti globalno onečišćenje i zagrijavanje Zemlje nakon dva stoljeća onečišćavanja.

Ne samo zato što za razvoj novih tehnologija, poput hipotetske ideje Billa Gatesa o „umjetnoj fotosintezi u kojoj se sunčeva svjetlost koristi za proizvodnju ugljikovodika“, treba proći barem desetljeće, već i zato što je globalno zagrijavanje odavno prešlo kritične granice. Naravno da treba mijenjati svijet, ali što reći kada sam američki predsjednik ne vjeruje čak ni u mogućnost dogovora, izjavivši stranom tisku da je “teško natjerati 200 nacija da se o nečemu dogovore”, čime je u biti potvrdio da će trgovina i industrija uvijek biti važniji od klimatskih promjena, ma koliko urgana poharalo SAD.

Uostalom, u svojoj knjizi o klimatskom uništenju (“Ovo mijenja sve”) Naomi Klein, koju predstavljamo u nastavcima, vrlo konkretno istražuje smrtonosne veze čovjeka i onečišćavanja prirode fatalne po čovječanstvo.

To više nije samo neoliberalistički udar korporacija na ekonomiju, slamanje malih nacija i kultura, već doista apokaliptični udar nuklearne snage klimatskog uništavanja same Zemlje, koja od vremena industrijalizacije nije prestala biti crpljena, onečišćavana i uništavana.

Čudne prirodne katastrofe, poplave, tsunamiji, učinak staklenika i globalnog zagrijavanja koji potvrđuje dio znanstvene zajednice, dio negira, doista postavlja osnovno pitanje opstanka vrsta. Ako je Američka trgovinska komora u svom pokušaju da Agenciji za zaštitu okoliša oduzme pravo regulacije emisije ugljika, iznijevši ideju da se u „slučaju globalnog zagrijavanja populacija može prilagoditi klimi pomoću bihevioralnih, psiholoških i tehnoloških adaptacija“, tada doista možemo zaključiti „da su upravo klimatske promjene dovele u kušnju, kao malo što, naš klimatski značaj“.

Bogate nacije i nekadašnje imperijalne velesile nikada nisu ni prestale crpiti afrički kontinent u kojemu će, nagovješćuje autorica, obradiva zemlja i dalje biti otimana kako bi se na njoj proizvodili hrana i gorivo za bogate nacije i tako „rasplamsati novu fazu neokolonijalne otimačine na grbači najpoharanijih mjesta na svijetu, što novinar Christian Parenti sjajno dokumentira u knjizi Tropic of Chaos“.

Klimom uzrokovani gubitci

Kao što je već pisala i u „Doktrini šoka“ (video na kraju članka), kad toplinski udari i divlje oluje satru malena imanja i ribarska sela zemlju će predati u ruke velikim tvrtkama za izgradnju golemih luka, luksuznih odmarališta i industrijskih farmi.

Nekoć samodostatni ruralni stanovnici izgubit će svoju zemlju te će ih poticati na preseljenje u sve napučenija urbana geta. Suša i geta i dalje će se koristiti kao izlika za poturanje genski modificiranog sjemenja i tjeranja farmera u sve veći dug. Posebno je jezivo proročanstvo: „U bogatijim nacijama svoje velike gradove štitit ćemo skupim morskim zidovima i olujnim preprekama, a golema obalna područja naseljena sirotinjom i starosjediocima divljanju oluja i podizanju razine mora“.

Među „mjerama“ koje će poduzimati velesile, svakako zanimljivo u kontekstu današnjeg stanja u svijetu zvuči i izjava kako će pojedine vlade u ime „nacionalne sigurnosti“ intervenirati u drugim državama zbog vode, nafte i obradive zemlje. Neke multikorporacije ipak su se trgle, svjesne posljedica, pa su Starbucks i Chipotle upozorili da ekstremne vremenske pojave mogu utjecati na „dostupnost njihovih temeljnih sirovina“. Bilo je tu i drugih ljudi. U lipnju 2014. bivši njujorški gradonačelnik Michael Bloomberg, bivši američki ministar financija Henry Paulson i ekološki filantrop Steyer upozorili su kako će klimatske promjene američko gospodarstvo godišnje stajati milijarde dolara samo zbog posljedica razine porasta mora, te da „korporacijski svijet mora ozbiljno računati na takve, klimom uzrokovane gubitke“.

Ekonomski bogate zemlje, smještene na višim širinama, mogle bi doživjeti i izvjestan ekonomski procvat, proriče Klein. Nakon superoluje Sandy graditelji luksuznih naselja već su prodavali svoje privatne i od katastrofa zaštićene infrastrukture, uključujući apartmane s podmorničkim brtvama na Manhattanu. Stephen Kliegerman, izvršni direktor marketinga tvrtke Halstead Property izjavio je New York Timesu da će „kupci biti presretni da mogu platiti relativna jamstva da u slučaju prirodne katastrofe neće doživjeti neke veće neugodnosti“.

Zloglasna američka banka Goldman Sachs, koju je fascinantno prikazao Michael Moore kao jednu od najzaslužnijih banaka koje su izazvale umjetnu ekonomsku krizu 2008. koja je u temeljima promijenila svijet i patentirali kreditno uništavanje ljudi diljem svijeta na razne nove načine (vrlo osjetne i u Hrvatskoj), tijekom oluje Sandy uvela je pomoćne generatore koji joj uopće nisu trebali, spominje Klein.

Osiguravateljske tvrtke u SAD-u već su počele svojim najvažnijim klijentima slati i privatne vatrogasne ekipe kada njihovim posjedima zaprijete požari. Istodobno „rasturivači države“ poput Heartlanda uništavaju i javni sektor, podsjeća spisateljica. U svakom slučaju, bivši direktor CIA-e James Woolsley bio je u pravu kada je 2007. napisao da će na „mnogo toplijem svijetu altruizam i velikodušnost vjerojatno otupjeti“.

„Kumulativni problem“

Medijski, pak, komentatori govore o „zamoru suosjećanja“, kao da sućut ima granica…A upravo je to dokazala organizacija Americans for Prosperity pokrenuvši kampanju sprječavanja dotoka državne pomoći područjima pogođenima uraganom Sandy. Koliko su klimatske promjene ozbiljna prijetnja potvrdio je i Kevin Anderson, zamjenik direktora Tyndallova centra za istraživanje klimatskih promjena, izjavom da se smanjenje od 2 Celzijeva stupnja možda moglo postići 1992., za vrijeme održavanja Zemaljskog summita, ali su sada klimatske promjene postale kumulativan problem. Ljudi koji žive u postindustrijskim državama suočavaju se s potpuno drukčijim budućnošću nakon dva desetljeća divljačkog onečišćavanja atmosfere.

Ljudska psiha na žalost je ta koja pridonosi nerazumijevanju. Ili kako je 2009. ustvrdio psiholog Tim Kasser s Koledža Knox u Illinoisu, ljudi su uglavnom „nehajni“ prema promjenama: „Što veći prioritet ljudi pridaju vrednotama poput postignuća, novca, moći, statusa i imidža, to su negativniji njihovi stavovi prema okolišu, te je manja vjerojatnost da će se uključiti u pozitivne ekološke trendove i vjerojatno će nepromišljeno iskorištavati prirodne resurse“.

Pravi razlozi zašto se ljudi ne uspijevaju pomaknuti s mrtve točke jest što potrebni potezi izravno u pitanje dovode vladajuću ekonomsku paradigmu, te izumiranje najbogatije i najmoćnije industrije otkako je svijeta i vijeka – industrije nafte i plina koja, upozorava Klein, ne smije nikako preživjeti u svom sadašnjem obliku ako se želi izbjeći masovno izumiranje. Posebno je zanimljiv fenomen, navodi Kleyin, kako se države koje se na klimatskim summitima UN-a gnjevno optužuju kako ne čine dovoljno za „smanjenje emisija“, međusobno optužuju kada neka od njih i pokuša nešto učiniti za Zemlju. Tako je SAD doveo u pitanje jedan od kineskih programa subvencioniranja energije iz vjetra, tvrdeći da sadržava podršku lokalnoj industriji, dok je Kina 2012. uložila žalbu na razne programe obnovljive energije u Europskoj uniji.

U procjepu paradoksa

Ali postoji velik problem kada i zažive programi obnovljive energije, kao u Danskoj u kojoj četrdeset posto električne struje potječe iz obnovljivih izvora energije, koji su doneseni, što je važan podatak, još u osamdesetim godinama, prije rođenja ere slobodne trgovine, kada se nitko nije mogao protiviti obilnim subvencijama danske vlade koje je davala za vjetroelektrane pod nadzorom lokalnih zajednica.

Kako ističe Scott Sinclair iz Kanadskog programa za političke alternative, „mnogi programi kojima je Danska pokrenula svoju industriju obnovljive energije kosili bi se s … međunarodnim trgovinskim i investicijskim sporazumima“, s obzirom na to da „favoriziranje lokalnih kooperanata znači sukob s nediskriminacijskim pravilima, koja propisuju da se strane tvrtke ne smije dovoditi u nepovoljniji položaj od domaćih proizvođača“.

Ali to nije ono najgore, tvrdi Klein. Na kocki nije samo životno važna potpora životno obnovljivoj energiji. Svaki pokušaj vlade da regulira prodaju ili ekstrakciju naročito prljavih vrsta fosilnih goriva također je osjetljiv na te trgovinske propise. Štoviše, dokument koji je „procurio“ tijekom bilateralnih trgovinskih pregovora u srpnju otkriva da Europa traži „pravno obvezujući sporazum“ koji bi joj zajamčio mogućnost uvoza plina i nafte iz Sjeverne Dakote.

Problem je što su takvi trgovinski sporazumi multinacionalnim kompanijama mogu dati moć „da preobrate povijesne i temeljne pobjede na području borbe protiv iznimno upitnih tehnologija ekstrakcije, poput frakcije prirodnog plina što pokazuje slučaj iz Kanade”.

U nekim od tih slučajeva vlade na trgovačkom sudu mogu uspješno braniti svoje programe smanjenja emisija, ali u prevelikom broju onih drugih sa sigurnošću se „može računati na njihovo povlačenje s obzirom na to da ne žele ostaviti dojam da se protive slobodnoj trgovini“. A dopustiti tom „mutnom trgovinskom pravu, uobličenom daleko od očiju javnosti, toliku moć nad životno važnim pitanjem ljudske budućnosti poseban je oblik bezumlja“ – tumači autorica.

Rođenje pokreta protiv klimatskih promjena

Usprkos tomu što je globalno zagrijavanje dugo bilo poznato u znanstvenim i političkim krugovima, temeljni uvidi potječu s početka druge polovice 19. stoljeća, dok su prva znanstvena otkrića da spaljivanje ugljika moguće zagrijava planet došla potkraj pedesetih godina. Točno sredinom šezdesetih ta ideja je bila toliko prihvaćena u stručnim krugovima da je američkom predsjedniku Lyndonu B. Johnsonu Odbor za znanost uručio pismo s upozorenjem: “Diljem industrijalizirane civilizacije Čovjek nesvjesno provodi kolosalni geofizički eksperiment… klimatske promjene koje će možda nastati povećanjem CO2 mogu djelovati razorno…”.

No tek nakon što je James Hansen, onodobni direktor NASA-ina Goddardova instituta za svemirska istraživanja, svjedočio pred prepunom dvoranom 1988. globalno zagrijavanje postaje temom televizijskih emisija i političkih govora.
 

 
(dnevno.hr/uredio:nsp)