Prije nekoliko godina, NASA-in rover Curiosity snimio je niz fotografija s površine Marsa. Nova provokativna studija protumačila je te slike kao dokaz da gljive rastu na marsovskom tlu

Istraživači su istakli značajke na 15 slika koje nalikuju algama, lišajevima i gljivama na Zemlji. Dodali su da je oblike bilo nemoguće kopirati neživim silama poput geoloških pokreta.

“Ne postoje geološke ili druge abiogene sile na Zemlji koje bi mogle proizvesti stotine sedimentnih struktura koji imaju oblik gljiva, stabljika, lijšajeva i algi kao ono što izgleda površini Marsa”, tvrdi istraživačica sa sveučilišta Pondicherry, dr. Regina Dass.

“Zapravo, petnaest uzoraka je NASA fotografirala kako rastu iz zemlje u samo tri dana.”

Dass i njezine kolege objavili su svoja otkrića u časopisu Journal of Astrobiology and Space Science Reviews. Zbog njihovih hrabrih tvrdnji da su pronašli žive gljive na Marsu, a njihov je istraživački rad temeljito preispitan od strane drugih istraživača.

Neki su akademici sugerirali da su “gljive s Marsa” koje su pronašli istraživači najvjerojatnije hematit, oblik željeznog oksida koji se obilno pojavljuje na Marsu.

Časopis je sam naglasio razliku između pretpostavki i dokaza, te je nalaz svrstao u okviru prvih.

Potraga za više dokaza o životu na Marsu

Istraživači ne znaju zašto se na Marsu možda razvio život. Neki od njih teoretiziraju kako se uvjeti pod zemljom gostoljubiviji od života na površini.

Dok filmovi prikazuju vanzemaljski život na razne uzbudljive i zastrašujuće načine, stvarni vanzemaljski život bi se vjerojatno pokazao ukroćenijim. Stručnjaci smatraju da su takav oblik života na Marsu zapravo fosili bakterija koje su davno umrle.

Najjači dokazi života na Marsu uključuju vodu, meteorite, metan i stvarne znakove života.

Crvena planeta trenutno je kamenita i neplodna. Većina vode na njoj je zarobljeno u ledenim kapama u polarnim regijama.

Međutim, istraživači su otkrili dokaze da je tekuća voda nekoć tekla po površini Marsa. 2000. godine, NASA-in Mars Global Surveyor fotografirao je jarke koje je tekuća voda iskopala u površini Marsa.

Također su procijenili nekoliko meteorita podrijetlom s Marsa koji su se srušili na Zemlju. Ti dijelovi metala i stijena pružaju pogled na Mars u ranijim razdobljima.

Pronađen na Antarktici 1996. godine, meteorit ALH 84001 ima obilježja koja podsjećaju na fosilizirane bakterije. Iako su studije iz 2012. godine formaciji pripisale vulkansko porijeklo umjesto biološkog života.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Mikotoksini su smrtonosni prirodni spojevi koje proizvode plijesni i druge štetne gljivice

Pronađeni su u žitaricama i također u prehrambenim proizvodima dobivenim od stoke koja je jela zaraženo žito. Ti endokrini disruptori mogu naštetiti spolnom razvoju mladih djevojaka i uzrokovati druge, ozbiljnije zdravstvene komplikacije.

Čak 25 posto svjetskih zaliha žitarica kontaminirano je plijesnima koje proizvode mikotoksine. I ljudska hrana i hrana za životinje su pod utjecajem tih toksina.

Jedan od najnovijih slučajeva zaraze mikotoksinom dogodio se 2014. godine. Mikotoksin koji se zove aflatoksin kontaminirao je zalihe kukuruza u Keniji. To je izazvalo pojavu bolesti aflatoksikoze koja je uzela 125 života.

Nakon te tragedije, istraživači su analizirali uzorke lokalnog kukuruza na znakove pojave aflatoksina. Upozorili su da je više od polovice kukuruznih proizvoda bilo kontaminirano razinama aflatoksinom koja je premašila sigurnu granicu koju je odredila kenijska vlada.

Nadalje, nedostatak akutnih znakova i simptoma trovanja mikotoksinima ne oslobađa potencijalne pacijente od opasnosti. Čak i niske koncentracije mikotoksina u tijelu mogu potpuno poremetiti pravilne funkcije endokrinog sustava kod zaražene osobe.

Smrtonosne mikotoksine nalazimo u žitaricama i proizvodima životinjskog podrijetla

Godine 2011. Institut za rak Rutgers u New Jerseyu istraživao je grupu mladih djevojaka koje su živjele u New Jerseyju. Istraživači su tražili znakove zaraze zearalenonom (ZEA), mikotoksinom koje proizvode plijesni Fusarium graminearum koji ometa razine estrogena.

Studija je pokazala da je 78,5% ispitanika bilo pozitivno ocijenjeno na ZEA.

Ječam, kukuruz, zob, riža, sirak i pšenica su neka od zrna koja sadrže te mikotoksine. ZEA se također može naći u mliječnim proizvodima, jajima i mesu životinja koje se hrane žitaricama. Može čak završiti i u pivu.

Derivati​ ZEA-e također su patentirani kao oralni kontraceptivi. Također se koriste kako bi se stoka brže utovila.

“Zearalenon se u Sjedinjenim Američkim Državama od 1969. naširoko koristi kako bi se poboljšala stopa tova kod goveda povećanjem stope rasta i učinkovitosti konverzije hrane” – upozorili su istraživači sa Sveučilišta u Ateni u studiji iz 2012. godine.

Aflatoksin i zearalenon su samo dva od 40 mikotoksina koji se smatraju opasnima u više od 100 zemalja. Ovi endokrini disruptori uzrokuju preuranjeni pubertet i sindrome povezane sa estrogenom kao što su povećanje maternice, otečene mliječne žlijezde i pseudopregnacija.

Nema zrna koje je sigurno od kontaminacije mikotoksinima. I konvencionalni i organski proizvodi mogu se zaraziti plijesnima koji proizvode toksine. Nadalje, kuhanje zrna neće značajno smanjiti razine mikotoksina.

Jedini način da se izbjegnu ti endokrini disruptori je potpuno odustajanje od prehrane žitaricama. Trebalo bi biti dovoljno lako prestati jesti kukuruz zbog njegove povezanosti s GMO-ima i herbicidima koji uzrokuje rak.

Umjesto toga, jedite svježe povrće koje ima nisku količinu škroba i sadrži mnoge hranjive tvari. Određene namirnice mogu smanjiti štetne učinke mikotoksina na endokrini sustav. Češnjak je jedan od te hrane.

Začini mogu imati slične zaštitne učinke. Predlaže se da se začini nalaze u svakoj kuhinji širom svijeta jer imaju zdravstvene prednosti koje mogu spriječiti tvari koje uzrokuju bolesti u hrani. Ovi začini mogu spriječiti mikotoksine da naruše zdravlje ljudi koji nesvjesno jedu kontaminirano zrno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Psihodelične droge kao što su LSD i magične gljive su mnogo moćniji, ne-zarazni način na liječenje depresije, prema istraživačima javnog istraživačkog sveučilišta Imperial College London

Nakon godina prohibicije u Sjedinjenim Američkim Državama, psihijatrijski istraživači kažu da su uzbuđeni u tome da sada mogu iskoristiti moćne zdravstvene beneficije psihodelika i koristiti ih u revolucionarnim tretmanima za mentalno zdravlje.

Kako novi dokumentarac „A New Understanding: The Science of Psilocybin” pokazuje, rezultati koje smo do sada vidjeli su vrlo očiti i snažni. Možda je zanimljivo, film pokazuje kako ove tvari preobražavaju ljude koji prolaze ovu terapiju.

„Psilocibin ima efekte samo 30 sekundi nakon uzimanja kakve imaju antidepresivi nakon tri do četiri tjedna uzimanja”, rekao je profesor neuropsihoparmakologije David Nutt sa odjela znanosti mozga sa Imperial College London, objašnjava se u filmu.

Istraživači su otkrili da jedna doza psilocibina u terapiji može imati preobražavajući učinak na mentalno zdravlje – kao „kirurška intervencija” – mogućnosti za liječenjem čak i slučajeva depresije i tjeskobe koji su otporni na standardnu​terapiju, su izrazito velike.

Film prati istraživače i ispitanike koji su na čelu ove psihodelične studije modernog doba. Oboljeli od raka okrenuti tjeskobi kraja života pričaju o tome kako im njihovo iskustvo pomaže da prevladaju patnju i prihvate svoje stanje. Zdravi dobrovoljci koji su probali psilocibin po prvi put kako bi se pokazati da se može sigurno koristiti u terapijskom okruženju opisuju način na koji je „put” promijenio njihovu percepciju.

To je fascinantno za vidjeti.

Na osnovnoj razini, dio mozga koji se čini da koordinira raspoloženjem i vrlo je aktivan u slučaju depresije čini se da se u osnovi smiri na neko vrijeme, omogućujući da se formiraju veze među regijama mozga koje rijetko komuniciraju jedne s drugima. Psilocibin oponaša učinak kojeg možemo vidjeti u glavama dugoročnih majstora meditacije.

„U smislu da li te tvari izazvaju halucinacije, one su malo pogrešno klasificirane, jer halucinacija je iskustvo nekih senzornih fenomena temeljenih na podražajima koji ne postoji u stvarnosti, i koji su dobiveni interno”, kaže Stephen Ross, izvanredni profesor psihijatrije na NYU School of medicine, u intervjuu u filmu. „Versus iluzija će vam npr. pokazati kako se zid topi, to bi bila iluzija, a ti lijekovi uzrokuju više iluzija nego iskrene halucinacije, oni mijenjaju kako vidimo prave poticaje.”

Kako bi izazvali ove učinke, ti lijekovi aktiviraju 2a receptore kod serotonina, objašnjava David Nichols, predsjednik i suosnivač instituta Heffter Research.

Ali nešto ima u ovom iskustvu – aktivacija mozga, iluzije i halucinacije – čine nešto dublje što je malo teže razumjeti. U mogućnost je pouzdano izazvati ono što znanstvenici nazivaju „mistično iskustvo.” To iskustvo je jako povezano sa trajnim učincima.

Ljudi se vrate iz tog putovanja promijenjeni.

Pogledajte trailer:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Komuniciraju li biljke i jesu li po inteligenciji bliske ljudima i životinjama pitanje je na kojem se lome mnoga razmišljanja i pokreti još od istraživanja Clevea Backstera

Skrivena ispod površine i zapletena u korijenu zemljinog začuđujućeg i raznolikog biljnog svijeta, postoji biološka veleprometnica koja povezuje članove biljnog carstva u ono što znanstvenici zovu “Wood Wide Web”.

Ova organska mreža funkcionira slično kao naš internet, omogućujući biljkama komunikaciju, razmjenjujuću ​​prehranu, ili čak da naškode jedni drugima.

Mreža se sastoji od tankih niti gljivice poznatih kao micelij koje rastu prema van pod zemljom i do nekoliko metara od svog partnerskih biljka, što znači da je sav biljni svijet u nekoj regiji vjerojatno u mreži i međusobno povezan.

Partnerstvo korijena biljaka i gljiva je poznat kao mikoriza i koristan za obje uključene strane; biljke pružaju ugljikohidrate za gljive, a u zamjenu gljive im pomažu u prikupljanju vode i pružanje hranjivih tvari kao što su fosfor i dušik.

Pronađeno je da gljivična mreža pomaže biljkama da se međusobno pomažu u rastu i procvatu.

Studija provedena od strane Univerziteta Ren Sen Zeng South China Agricultural je otkrila da ova međusobna povezanost također omogućuje biljkama da upozoravaju jedni druge na potencijalne štete. U istraživanju, tim istraživača je uzgajao par rajčica gdje je nekim od parova bilo dopušteno da se formiraju mikorizu.

Kada je bila formirana gljivična mreža, jedna biljka od svakog para se pošpricala sa “Alternaria solani”, gljivicom koja uzrokuje bolest u biljnom svijetu. Hermetičke plastične vrećice su korištene kako bi se osiguralo da nema interakcije sa tlom.

Nakon 65 sati, tim je pokušao zaraziti drugu biljku svakog para i otkrili su one biljke koje su bile povezane micelijima su imale manju mogućnost dobivanja bolesti i mnogo niže razine oštećenja od onih koje nisu bile povezane sa micelijima.

Slična studija je učinjeno od strane Sveučilišta u Aberdeenu i skupine suradnika koji su pokazali također da iskorištena gljivične mreže služi također za prijenos informacija za predstojeću opasnost.

Kad se gladne lisne uši krenu hraniti lišćem jedne od biljaka, biljke koje su spojene preko micelija počnu lučiti svoje anti-afidne kemijske tvari, a oni koji nisu bile povezane nisu imale nikakvu reakciju.

“Neki oblik signalizacije se događa između tih biljaka u svezi lisnih uši, a ti signali se transportiraju kroz mikorizne micelijske mreže.”, kaže David Johnson.

Kao i naš internet, to gljivično povezivanje je također osjetljivo na cyber kriminal, terorizam, pa čak i rat. Neke biljke, kao što je Phantom Orchid, nemaju klorofile potrebne za fotosintezu i mora crpsti potrebne hranjive tvari za opstanak iz okolnih biljaka.

Neka istraživanja pokazuju da životinje kao što su insekti i crvi mogu biti u mogućnosti otkriti suptilnu razmjenu hranjivih tvari kroz mrežu, i omogućiti im da lakše nađu ukusan korijen za prehranu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jednom mladiću, prije desetak godina, dijagnosticirali su rak u trećoj fazi razvoja. On je odbio uobičajenu kemoterapiju i pokušao se izliječiti zdravom hranom

Predstavljamo vam njegov recept za salatu, za koju tvrdi da ubija rak.

Chris Wark, saznao je da ima rak 2003. godine. Bio je na operaciji, a nakon toga je trebalo je ići na kemoterapiju, ali on je to odbio. Umjesto toga, odlučio je da se posveti zdravoj prehrani. Sada je 100 posto zdrav!

Nakon što je počeo zdravo se hraniti, pokušao je unositi u organizam što više enzima, minerala i vitamina. Kaže da su cijeđeni sokovi od voća i povrća najbolji načini da snabdijeva organizam svim potrebnim nutrijentima.

Povrće, biljke i sjemenke su glavni sastojci njegove salate protiv raka. On izbjegava jesti meso i mliječne proizvode i tvrdi da je ova salata nešto najzdravije što postoji.

Povrće s tamnim listovima, poput špinata, nevjerovatno je bogato antioksidansima, koji mogu zaustaviti slobodne radikale da naude organizmu.

On također tvrdi da organizam luči različite enzime za probavu voća i povrća i da zato te namirnice treba jesti posebno.

Salata protiv raka:

Sastojci: špinat, gljive, crveni luk, tikvice, bundeva, paprika, brokula, celer, crveni kupus, avokado, alfalfa klice – mogu se dodati također pšenične, sjemenke suncokreta, bademi, klice slanutka, klice “indijskog graha”, klice crvene ili zelene leće, kiseli kupus.

Preljev: ekstradevičansko maslinovo ulje, jabučni ocat.

Začini: origano, bijeli luk u prahu, curry, aleva paprika.

Kako se priprema ova salata pogledajte u videu. DOBAR TEK, HRANA JE LIJEK!

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nezavisne.com,youtube/uredio:nsp)

Gljive ne samo da su vrhunska poslastica, one u narodu slove kao zamjena za meso. Bogat su izvor mineralnih tvari, vlakana, aromatskih spojeva, vitamina B kompleksa, te bjelančevina koje sadrže gotovo sve bitne aminokiseline

Također sadrže vrlo malo masti, bez kolesterola su, kao i kalorija i glutena. Osim toga, one su veliki izvor vitamina D. No njihova funkcija nije samo prehrambena, njihova moguća namjena ide iznad svih naših očekivanja. Mnoge od njih imaju mogućnost velikog utjecaja u liječenju, ali i djelovanju na okoliš, pa i na planete na kojima je potencijalno moguć život ljudi.
Tako, naime, tvrdi Paul Stamets, mikolog koji proučava svijet gljiva već više od trideset godina.

On je i autor mnogih knjiga i radova, te smatra da gljive, između ostalog, mogu itekako pomoći:

• u filtraciji otpadnih voda čisteći nitrate, endokrine disruptore i ostatke farmaceustkih lijekova,
• u rješavanju problema s insektima kao ciljani, neškodljivi pesticid,
• u pošumljavanju, jer sadnja simbiotskih gljiva ubrzava rast mlade šume,
• u poljoprivredi, gdje dodavanje mikoriznih gljiva na tlo može poboljšati prinose, bez potrebe za toksičnim kemijskim gnojivima,
• u prehrani u izbjegličkim kampovima, zbog svog lakog uzgoja i brzog rasta,
• kao biogorivo, jer uzgoj gljiva zahtijeva daleko manje tla i drugih resursa od najčešće uzgajanih usjeva za ovu svrhu,
• u čišćenju zona zahvaćenih radijacijom, jer gljive imaju veliku sposobnost upijanja teških metala,
• u liječenju, jer gljive zbog svojih svojstava mogu pružiti nove lijekove za liječenje bakterijskih, virusnih i kancerogenih oboljenja.

Stames ne pripada niti jednoj akademskoj zajednici ili instituciji, pa sva svoja istraživanja financira sam, a novac prikuplja putem svoje kompanije “Fungi Perfecti”, koja se bavi prodajom ljekovitih i gurmanskih gljiva kao i priborom za uzgoj te svime što ide uz to.

No, ovog entuzijastu nitko ne smatra čudakom, dapače, njegove ideje su naišle na odobravanje kod znanstvenika, ekologa, inženjera i državnih dužnosnika. Surađuje kao urednik u časopisu za ljekovite gljive, kao savjetnik na Sveučilištu u Tusconu, Arizona, a također je i uključen u razne kliničke studije koje proučavaju ljekovite učinke gljiva na rak i HIV.

Vlasnik je mnogih patenata za antivirusna, pesticidna i ljekovita svojstva micelija gljiva, a njegov rad je prozvan pionirskim i vizionarskim. Zagovornik je i permakulture i smatra da se gljive ne koriste dovoljno u ovom uzgoju. Njegova česta uzrečica je: “Put u budućnost je put micelija“.

Evolucijska uloga gljiva

Stametsova ideja je i da su naša tijela i naša okolina, staništa s imunološkim sustavom, a gljive su most između njih, a to mišljenje ima čvrsto uporište u biologiji. Na evolucijskom stablu, životinje i carstvo gljiva niču iz iste grane, dijeleći se jedni od drugih dugo nakon što su se odijelili od biljaka. Gljive udružuju živote biljaka, životinja i same Zemlje na neke vrlo konkretne načine.

Od oko 1,5 milijuna vrsta gljiva, svi ovi organizmi dijele neke osnovne zajedničke crte sa životinjama: oni udišu kisik i izdišu ugljični dioksid, kao i mi, i osjetljivi su na mnoge iste bakterije. Poput nas, oni dobivaju svoju energiju konzumirajući druge oblike života, umjesto fotosintezom. No tijelo gljiva se radikalno razlikuje od životinja.

Kvasci su jednostanični, dok plijesni i makrofungi poprimaju oblik micelija, mreže poput končane membrane, od kojih svaka ima debljinu jedne stanice a koja može nastaniti trulu naranču, infiltrirati hektare šume ili se udružiti s drugima kako bi nastala gljiva. Miceliji apsorbiraju hranjive tvari iz okoline i mogu brzo promijeniti svoje obrasce rasta i druga ponašanja kao odgovor na okoliš, stoga on smatra da gljive posjeduju staničnu inteligenciju.

Njihova uloga u nastajanju tla je neizmjerna, kada su gljive nastanile tlo prije više milijardi godina, neke su postale ključ za stvaranje tla. Njihovi miceliji su izlučivali enzime i kiseline koji su pretvarali stijene u biološki dostupne minerale i dugolančane molekule organskih tvari u probavljivi oblik.

Miceliji su držali tlo zajedno, pomogli su da ono zadrži vodu i da svoje hranjive tvari stavi na raspolaganje vegetaciji. Udruženi rad biljaka, životinja, gljiva i tla traje i dalje, neke gljivice doprinose biljkama tako da prodiru u korijene te donose dušik i mineralne soli, u zamjenu za šećere iz biljke. Životinje jedu gljive, a zauzvrat šire njihove spore. Za obranu od patogena, gljive su razvile spojeve s antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, što koristi ljudima u liječenju, odličan primjer je Alexander Fleming i njegov penicilin. Također, neke gljive mogu uništiti insekte, uključujući i one koji su štetni za nas.

Tisućama godina, ljudi su se koristili mikrogljivicama (plijesni i kvasci) za stvaranje jestive hrane poput kruha, sira ili vina, no Stamets smatra da su makrogljivice nepravedno zapostavljene iako doista mogu promijeniti svijet.

Kako je Paul Stamets krenuo na put micelija

Rođen je 1955. u Salemu, Ohio. Već u djetinjstvu je eksperimentirao u podrumu svoje kuće gdje je imao mali laboratorij. Zbog sramežljivosti i mucanja, oduvijek se osjećao kao da ne pripada među ostalu djecu i često se izolirao.

Tijekom mladosti, dok je pohađao koledž, često je lutao po šumi van kampusa. Tu je i po prvi put probao halucinogenu gljivu, te se popeo na drvo, no zbog omamljenosti nije uspio sići. Započela je snažna oluja, a on je sjedio u krošnji i kada je grom udario sasvim blizu shvatio je da može umrijeti u svakom trenutku, no prizor je bio nevjerojatan i osjetio se dijelom šume i svemira kao nikada prije. Razmišljao je o svom životu i kako da ga promijeni, i tada je sam sebi kao mantru ponavljao – Paul, prestani mucati.

Nevrijeme se smirilo, krenuo je kući i putem je u razgovoru s djevojkom, čija je privlačnost izazivala mucanje, progovorio sasvim razgovjetno i tečno. Tada se zainteresirao za gljive, te ih je počeo proučavati, odlučio je postati mikolog i upisao se na državni koledž Evergreen u Olimpiji, Washington. Iako Evergreen nije imao odjel mikologije, Michael Beug, kemičar za okoliš, ponudio je tečaj o gljivama, i Stamets ga je nagovorio da mu postane savjetnik. Beug je morao intezivirati svoja mikološka istraživanja kao bi održao korak sa svojim studentom. Diplomirao je i ostao raditi na Evergreenu kao pomoćni profesor te je pokrenuo vlastiti posao – Fungi Perfecti. Tu je započeo s laboratorijskim istraživanjima i kultiviranjem gljiva, kupio je komad zemlje u blizini i počeo je otkrivati snagu i mogućnosti svijeta makrogljiva.

Na vrlo zapušteno zemljište s nekoliko ruševnih kuća i par krava, ubrzo je stiglo šerifovo upozorenje da mora izgraditi novi sustav kanalizacije budući da njegova loša kanalizacija kontaminira obližnje uzgajalište kamenica bakterijom E.Coli. Kako nije imao novaca za novi sustav, pomislio je da milceliji gljiva mogu funkcionirati kao prirodni filter, to je mislio još od kada je prvi put vidio njegovu mikroskopsku strukturu.

Potvrdio je svoju teoriju testiranjem micelija različitih vrsta za upijanje na fakultetu, sve su vrste bile učinkovitije od pamuka, a također je znao da miceliji luče antibakterijske spojeve te je odlučio provesti test na terenu. Pokus je uspio savršeno – u udubinu gdje se stvarala kontaminirana močvara, ubacio je nekoliko trupaca, prekrio ih supstratom s micelijem i uskoro je imao prvu berbu ukusnih Ferijevih vitičarki, a godinu dana nakon sadnje, septički sustav više nije bio izvor onečišćenja; razina fekalnih bakterija je bila sto puta manja.

Za njegov uspjeh su saznali tehničari iz tvrtke za bioobnovu, Enviros, pa su zamolili za savjet kako da očiste tlo onečišćeno naftom. U to vrijeme, mnogi stručnjaci su polagali nade u bakteriju koja se hrani ugljikovodicima, no one nisu djelovale baš savršeno. Nekoliko znanstvenika je umjesto toga eksperimentiralo s gljivama, jer se znalo da određene gljive i plijesni mogu jesti lignin iz drva te pomoću enzima pretvarati složene ugljikovodike u hranjivih ugljikohidrate.

Plijesni također ponekad koloniziraju spremnike za gorivo, gdje koriste te iste enzime za konzumaciju naftnih derivata. U laboratoriju, plijesan Phanerochaete chrysoporium pokazala se dobrom u probavljanju nafte, no pod vanjskim uvjetima nije baš učinkovita, stoga je Stamets predložio da pokušaju s bukovačom (Pleurotus ostreatus), koja može rasti gotovo bilo gdje. Poslao im je plodišta bukovače, koja su tehničari zalili s naftom, i ona je većinom konzumirana kroz tri tjedna, a gljive su nesmetano rasle. Na žalost, Enviros je bankrotirao prije nego li se posao mogao nastaviti dalje.

U međuvremenu, Stamets je počelo instalirati eksperimentalne micelijske sustave za filtriranje otpadnih voda i za ostale poljoprivrednike, te je svoju metodu poučavao i u časopisima za zaštitu okoliša, a 1996. je započeo suradnju s Battelle Memorijalnim institutom, poznatom po tehnološkim rješenjima energije i zaštiti okoliša. Započeli su laboratorijski rad kako povećali učinkovitost gljiva u čišćenju od naftnih zagađenja, testirajući razne sojeve bukovača. 1998., započeli su terenski eksperiment gdje su koristili tlo zagađeno dizelskim gorivom u koncentraciji sličnoj onoj kakva se dogodila na plažama Aljaske nakon izlijevanja nafte.

Postojale su 4 naftne mrlje, jedna je tretirana micelijem, dvije s bakterijskim kulturama, a jedna je ostavljena kao kontrolna. Nakon četiri tjedna, uzorak s micelijem je postao svijetlo smeđ, slatkog mirisa i bio je pun gljiva. Insekti su se hranili tim gljivama, što je privuklo ptice, koje su vjerojatno ispustile razno sjeme te je nakon devet tjedana ovaj uzorak bio prepun biljaka u cvatu. Ugljikovodik je pao na manje od 200 ppm, a ostali uzorci su ostali tamni, smrdljivi i bez života. Ovo je bio neupitan dokaz o mogućnostima gljiva u čišćenju zagađenja iz okoliša.

Od tada, Stamets je postao opsjednut mogućnostima “miko-obnove“, kako on to naziva, što obuhvaća radove drugih istraživača, kao i njegove vlastite u područjima filtracije, sanacije, šumarstva i biopesticidne zaštite (mycofiltration, mycoremediation, mycoforestry i mycopesticides – njegove vlastite kovanice). Počeo je gomilati genetsku knjižnicu stotina sojeva gljiva koje bi se mogle koristiti za liječenje ljudi i okoliša.

Uspjesi su se i dalje nizali, na zahtjev EPA-e izumio je jutenu cijev punjenu bukovačama koja pluta, za uklanjanje naftnih mrlja s površine mora. Istraživači s Battellea su također testirali njegove gljivične sojeve protiv neurotoksina i našli su da je jedna sorta psilocibina vrlo učinkovita u poništavanju učinaka VX nervnog plina. Odlične uspjehe je postigao i u pošumljavanju dodavanjem mikoriznih gljiva u tlo te u sprječavanju stvaranja mulja i zagađenja zbog začepljenih potoka na starim šumskim putovima.

Veliki odjek postigao je sa svojom “Life Box” kartonskom kutijom koja je impregnirana sa sjemenjem drveća i mikoriznim gljivama. Ova jednostavna, a genijalna ideja ima namjenu pošumljavanja planete u svrhu poboljšanja kvalitete života. Kutija se pokida na manje komade, koji se smoče vodom, ostave neko vrijeme da odstoje, te se stave u zemlju i kroz kratko vrijeme pojavit će se mlade sadnice drveća.

Suočen s pojavom mrava u svojoj staroj kući, odlučio je izraditi biopesticid, naravno na bazi gljiva. Znao je da je nekoliko vrsta plijesni može zaraziti insekte svojim sporama, ubijajući ih u tom procesu, no postojeći mikopesticidi nisu bili učinkoviti protiv društvenih kukaca, koji su mogli nanjušiti miris spora te ih zbog toga nisu unosili u gnijezdo.

Razmišljao je o plijesni Metarhizium anisopliae, poznatoj po tome da može ubiti termite i mrave kada se njezine spore izravno rasprše po njima. Njegova je ideja bila da nauči tu plijesan, koja inače stalno proizvodi spore, da ih proizvede s odgodom, odnosno tek kada ih se unese u gnijezdo, jer je mislio da bi ih ova plijesan u svojem pre-sporulirajućem obliku mogla privući kao izvor prehrane. Uspješno je uzgojio ovakav soj plijesni s odgodom razvoja spora i to na riži te je isprobao ideju, a već nakon dva tjedna kuća je bila bez mrava.

Gljive za zdravlje

Poznata je činjenica da su gljive izvor vitamina D, koji je neophodan za naš imunitet, stoga će konzumacija gljiva u doba godine kada smo bez sunčeve svjetlosti znatno pomoći u održavanju zdravlja. No njihova razina vitamina D se može znatno podići, i to jednostavnim sunčanjem. Stamets preporuča da se gljive koje smo ubrali i uzgojili, izrežu na šnite, te se izlože suncu tijekom dana od 10 do 16 sati. Predvečer se pokriju kartonom kako bi se izbjeglo upijanje vlage.

Ovo se ponovi i idući dan, nakon čega se pokupe i ako je potrebno dodatno osuše na uobičajeni način. Suhe gljive se spremaju u staklenku uz dodavanje žlice riže koja će služiti kao upijač vlage, te ovako pripremljene i pohranjene mogu biti dobre godinu dana. Studije su pokazale da ovakvo sušenje gljiva na suncu povećava njihov sadržaj vitamina D sa 100 IU/100 grama na 46.000 IU/100 grama, i to u klobuku, dok stabljika proizvodi znatno manje. Deset grama ovako sušenih gljiva bit će sasvim dovoljno za pokrivanje dnevnih potreba organizma za vitaminom D u mjesecima bez sunca.

Njegova tvrtka Fungi Perfecti između ostalog proizvodi i razne ljekovite pripravke od gljiva, no zbog pravila FDA, oni se ne smiju prodavati kao lijek, već kao pojačivači imuniteta ili antioksidansi. No, poznato je da gljive sadrže niz spojeva koje dokazano pomažu u borbi protiv bolesti što uključuje i polisaharide, glikoproteine, ergosterole i triterpenoide te imaju antimikrobne i antivirusne spojeve, koje se razlikuju prema vrstama i soju.

Do sada je izvedeno nekoliko lijekova od gljiva, antibiotika i kemoterapeutika, no Stamets želi to obogatiti te radi na razvoju lijekova od gljiva koji će djelovati protiv bioloških oružja. Primjerice, nekoliko njegovih sojeva pokazuje izrazitu aktivnost protiv virusa svinjske i ptičje gripe, kao i virusa iz obitelji velikih boginja. Radi na razvoju lijeka na bazi od gljive trametes versicolor (šarena tvrdokoška), koji će pomoći oboljelima od raka dojke čiji je imunološki sustav ugrožen zbog zračenja, a studije dokazuju njegove tvrdnje. Znakovito je i da je njegovoj majci, u dobi od 83 godine dijagnosticiran IV stupanj karcinoma dojke te joj je uz konvencionalnu prepisanu kemoterapiju dodao i ovaj lijek, a nakon šest mjeseci tumor je u potpunosti nestao.

Na žalost, svi njegovi izumi nisu dostigli masovnu proizvodnju, no primjenjuju se većinom od strane neprofitnih organizacija i njihovo doba se tek čeka. Jasno je da učinkovitost gljiva u spašavanju svijeta koče razni propisi koji su doneseni da bi se sačuvao profit raznih korporacija, stoga se čeka da se ljudska svijest probudi i da sami počnemo odlučivati o svojoj sudbini.

U međuvremenu, Stamets ne staje, agitira da se tlo zagađeno radijacijom, poput onog u Fukušimi, očisti uz pomoć gljiva. Naime, malo je poznato da gljive imaju sposobnost apsorpcije teških metala, što uključuje i radioaktivne izotope. Prijedlog je vrlo jednostavan, zagađeno tlo zajedno s trulim drvećem kao i onim koje raste, treba nasaditi s micelijem.

Nakon što gljive narastu, treba ih pokupiti i tretirati kao nuklearni otpad, a ovo treba ponavljati sve dok radijacije ne nestane. Ima smisla, jer druga alternativa tome je prikupiti svo zaraženo tlo i uskladištiti ga kao nuklearni otpad, što bi opet zauzelo ogromne površine inače korisne za ljude. Stamets je uistinu i vizionar, smatra i da se zbog korisnosti gljiva u stvaranju tla i tolerancije mnogih vrsta prema zračenju, gljive mogu uzgajati na međuzvjezdanim putovanjima i koristiti za formiranje tla na drugim svjetovima. Sve su ove njegove ideje sasvim logične i imaju uporišta u znanstvenim činjenicama, pitanje je samo – jesmo li mi spremni za njih?

Um gljiva

Njegove radikalne ideje se testiraju, a on sam kaže: “Znam da neke od mojih hipoteza zvuče prilično nevjerojatno, ja sam za mnoge čudak, no radije sam čudak, a da sam u pravu, nego da sam normalan i u krivu”. Neka njegova razmišljanja su također mnogima preradikalna, poput one da gljive posjeduju inteligenciju. Naime, struktura micelija pod mikroskopom neodoljivo podsjeća na mrežu stanica mozga, što je po njemu dokaz da gljive posjeduju neku vrstu inteligencije. Ali analogija je upečatljiva, i mozak i micelij stvaraju nove veze ili zaustavljaju postojeće kao odgovor na podražaje iz okoline. Oboje koristi niz kemijskih glasnika za prijenos signala diljem stanične mreže.

Po Stametsu, slična struktura gljivičnih i neuralnih mreža odražava činjenicu da su oba sustava evoluirala da bi se bavila sličnim poslovima i da bi ih činili uz maksimalnu učinkovitost. No on se ni tu ne zaustavlja, on obrasce poput micelija vidi u informacijskoj arhitekturi Interneta, u matricama teorije struna, u računalnim modelima tamne materije svemira. Vjeruje da su takva ponavljanja znakovi evolucijske inteligencije i da priroda teži graditi na svojim uspjesima, te u svojoj knjizi “Rad micelija: kako gljive mogu pomoći spasiti svijet” piše: “Arhetip micelija može se vidjeti u cijelom svemiru.”

Iznimno je znakovita jedna misao, zapravo upozorenje ovog naprednog znanstvenika, koja bi nam mogla otvoriti oči i promijeniti smjer našeg življenja: “Iako bismo se mogli nazvati evolucijskim uspjehom, volim misliti da svaki organizam na ovom planetu ima pravo glasa. Kada bi postojala Ujedinjena organizacija organizma i kada bi svaki organizam glasao, bismo li mi ostali ne zemlji ili ne? Mislim da se glasanje upravo događa. Ne posvetimo li pažnju očuvanju biorazličitosti, sami organizmi koji su nam dali život mogli bi nam ga i uzeti.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Oni koji koriste tvari ili biljke koje imaju halucinogena svojstva opisuju svoje “tripove” kao iskustva širenja svijesti, a prema nekim novim istraživanjima, ova iskustva imaju i znanstvenu podlogu

Korišteći fMRI snimke mozga kod zdravih ispitanika koji su konzumirali psilocibin, aktivni sastojak halucinogenih gljiva, znanstvenici s Imperial koledža u Londonu su otkrili da je ova tvar izazvala komunikaciju između područja mozga koja obično nisu povezana.

U normalnom stanju mozga, malo je unakrsnih veza između različitih mreža. No, znanstvenici su otkrili da se pod djelovanjem psilocibina, mreže počinju povezivati i te nove veze nisu slučajne. Paul Expert, voditelj studije izjavljuje da nije stvar u tome da se samo povećao broj veza, nego je i uzorak povezanosti sasvim drugačiji kod mozga na psilocibinu.

Ovo potvrđuje izjave korisnika o učincima psilocibina, poput novih spoznaja i realizacija, sinestezije i nelinearnog razmišljanja, odnosno, pojačanog stanja svijesti.

Znanstvenici su koristili novu tehniku za modeliranje mreže u mozgu, koja je osmišljena kako bi se vidjela povezanost u mozgu, umjesto izoliranih sustava ili tvari. Istraživači su usporedili fMRI skenove ljudi koji su uzimali psilocibin s fMRI skenovima osoba koje su uzimale placebo.

Tražili su funkcionalnu povezanost, odnosno komunikaciju između različitih regija mozga koje dijele funkcionalna svojstva.

Stručnjaci izjavljuju da iako bi jednostavno čitanje podataka značilo da psilocibin jednostavno opušta ograničenja funkcije mozga i poboljšava kognitivnu fleksibilnost, to je ipak malo više složeno.

Naime, nakon uzimanja psilocibina, mozak zadržava neke organizacijske značajke, iako se razlikuje od normalnog stanja. Funkcionalne veze podržavaju cikluse koji su posebno stabilni i koji su prisutni samo u psihodeličnom stanju.

Ovo istraživanje može dovesti do razvoja terapija baziranih na halucinogenim tvarima, a kakvo im je moguće djelovanje navodi Expert u svojoj izjavi: “Jedna od karakteristika mozga u depresiji je to da on biva zaglavljen u petlji, zaključan je u ponavljajućim i negativnim mislima. Ideja je da se pomoću psilocibina može pomoći razbiti petlja, promijeniti obrasci funkcionalnog povezivanja u mozgu”.

Kao zaključak, znanstvenici su naveli: “Smatramo da je psihodelično stanje povezano s manje ograničenja i više interkomunikativnim načinom funkcije mozga, što je u skladu s opisima stanja svijesti u psihodeličnom stanju”.

Prethodna istraživanja psihodelika s ovog londonskog koledža otkrila su da su ljudi na psilocibinu imali uzorke moždane aktivnosti češće povezane sa sanjanjem i pojačanim emocionalnim djelovanjem. To je objašnjeno time što kada se aktivira sustav emocija, “ego sustav” u mozgu, iz kojeg dobivamo osjećaj o sebi, se utišava.

Voditelj ovog prethodnog istraživanja, Robin Carhart-Harris izjavljuje: “Dokazi iz ove studije, kao i preliminarni podaci iz studije mozga na LSD-u, podržavaju načelo da psihodelična stanja počivaju na neuređenoj aktivnosti u ego sustavu, što dopušta neinhibiranu aktivnost u sustavu emocija.

Ovaj učinak može objasniti zašto se psihodelici smatraju korisnim u pojedinim oblicima psihoterapije”.

Ovo novo istraživanje je samo jedan od rastućeg broja dokaza kako se psihodelici itekako mogu koristiti u liječenju. Istraživanje iz 2012. je pokazalo da psilocibin može biti učinkovita intervencija kod depresivnog razmišljanja, dok je istraživanje iz 2014. godine pronašlo da LSD psihoterapija može biti učinkovita u ublažavanju tjeskobe kod pacijenta koji pate od terminalne bolesti. Trenutno se provode i istraživanja o ayahuasci kao potencijalnom tretmanu za PTSP, ovisnosti i druga stanja.

Svi ovi znanstveni dokazi koji su stalno u porastu, trebali bi voditi ne samo k novim istraživanjima, već i dekriminalizaciji tvari prisutnih u prirodi za koje je odavno poznato da liječe svojim pozitivnim učincima. Vrijeme je za razbijanje predrasuda!
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(nexux-svjetlost,youtube.com/uredio:nsp)

Šanse su velike da poznajete nekoga tko je imao rak ili je podlegao od raka. Ova destruktivna bolest stalno raste i vjerojatno će zauzeti uskoro prvo mjesto u svijetu kao vodeći uzrok smrti u sljedećih nekoliko godina, s vrlo malo nade da će konvencionalni model liječenja zaustaviti tu plimu

Odbiti, pa čak i pobijediti rak, za to morate imati temeljno razumijevanje stvari koje olakšavaju njegov razvoj, i onih stvari koje zaustavljaju ili preokreću ovaj destruktivni proces, tako da možete napraviti odgovarajuće izmjene koje vam idu u prilog. Ovo zahtijeva kompletnu promjenu načina života, koji možete početi pomoću slijedećihpreporuka u nastavku.

Razumijevanje Raka

U najjednostavnijem smislu, rak/tumor predstavlja ubrzani proces neprimjerenog, nekontroliranog rasta stanica – kaotičnu proces unutar pravila biologije. Kad se ispituju pod mikroskopom, stanice raka su abnormalnog oblika, nedosljedno formirane i neorganizirane, te sadrže abnormalne unutarnje strukture, što je suština biološkog poremećaja.

Rak, unatoč strahu kojeg stvara u ljudima, je prirodni fenomen koji predstavlja odgovor tijela na kontinuirani napad na njegove mehanizme koji balansiraju i regulatoraju brojne čimbenike.

Svaka stanica u tijelu ima sposobnost da se pretvori u kancerogenu, a mnoge to čine na dnevnoj bazi. Normalno, imunološki sustav može zaštititi tijelo od uništavanja zdravih stanica ili ih reprogramirati natrag na normalno funkcioniranje. Međutim, ako je tjelesni obrambeni sustav oštećen, taj proces se ne može dogoditi, što omogućava da se rak etablira.

To je razlog zašto moramo izgraditi imunološki sustav koji će biti tvrd kao stijena, i to je vaš temeljni cilj kada  se želite rješiti ili izbjeći rak.

Stvari koje mogu pospješiti rast raka

Dakle, kada počnete shvaćati da je rak uglavnom problem imunološkog sustava, vaš sljedeći korak je učiniti sve što je u vašoj moći da se eliminiraju one stvari u našem životu koje potiskuju ili uništavaju vaš imunološki sustav.

Ovo su stvari koje moramo izbjegavati:
- X-zrake
– Pretjerano izlaganje ultraljubičastim zrakama
– Kronična izloženost EMF (ekektromagnetskom polju)
– Blizina nadzemnog dalekovoda
– Nuklearno zračenje
– Pesticidi i herbicidi
– Industrijski toksini
– Piće ili kupanje u zagađenoj vodi punoj klora ili fluora
– Pušenje
– Hormonska terapija
– Imunosupresijski lijekovi
– Konzumiranje ozračene hrane i prehrambenih aditiva
– Toksična živa (u zubnim plombama, korijenskim kanalima, kavitacijama, kontaminirani morski plodovi)
– Korištenje lijekova na recept i bez recepta
– Nutritivni nedostaci
– Potrošnja sintetičkih ‘hrane’
– Kronični stres
– Negativne emocije
– Potisnuta funkcija štitnjače
– Crijevna toksičnost
– Paraziti
– Virusne, bakterijske i gljivične infekcije (Candida)
– Blokirani detoksikaciski putevi
– Genetska predispozicija
– Fizičke iritansi (npr. azbest)
– Konzumiranje alkohola
– GMO

Pregled ovog popisa može izazvati očaj zbog činjenice da te stvari izgledaju toliko ukorijenjene u našem svakodnevnom načinu života i nemoguće ih je izbjeći. Međutim, cilj nije savršenstvo, već napredak prema uklanjanju tih faktora, ako želite uvelike povećati šanse za uklanjanjem i izbjegavanjem raka.

Stvari koje mogu usporiti i eliminirati rast raka

Nasuprot tome, stvari koje mogu pomoći odbiti i poništiti rast raka su povezane sa stvaranjem jakog i dobro uravnoteženog imunološkog sustava. Postoji nekoliko čimbenika koje moramo uzeti u obzir, ali visoko na popisu je čista, cjelovita, neobrađena i hranjiva hrana puna antioksidanasa, kao i pozitivan mentalni stav.

Stvari koje treba razmotriti i biti im dosljedan su:
- Češnjak
– Luk
– Kurkuma
– Konoplja
– Morsko povrća
– Alge
– Aloe vera
– Zeljasto povrće
– Tamno, lisnato povrće
– Ljekovite gljive (kao što su reishi i chaga)
– Cat’s Claw, Mačja kandža (šapa)
– Graviola
– Pau D’Arco
– Joga
– Meditacija
– Šetnje prorodom
– Smijeh

Usredotočiti se morate na povrće i voće (sa malo šećera), čistu vodu, adekvatan unos vitamina D, čist zrak i uzemljenje, to također treba uzeti snažno u obzir.

Trebate također uzeti u obzir i druge metode koje su se pokazale obećavajućim, kao što je ulje kanabisa, terapiju kisikom, Gersonova terapija, i “antineoplastonska terapija” koju je razvio dr Stanislaw Burzynski.

Osim ovih pristupa, također je važno imati proaktivan pristup za skeniranje / otkrivanje raka koji ne mora nužno uključivati ​​medicinsku intervenciju (prvih 8 izvora uključuju medicinsku intervenciju), tako da možete prepoznati i poduzeti mjere što brže, ako je potrebno.

Međutim, ako pravilno i minuciozno slijedite ove preporuke, učiniti ćete gotovo sve što je moguće kako bi slomili šansu da se razvije rak u 2015. godini. Zapamtite, uklanjanje ili izbjegavanje raka zahtijeva promjenu načina života, a ne prvu pomoć.
 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19619"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Zašto sam se na prvom mjestu opredijelio da obradim škakljivu temu kao što je droga i njezin utjecaj na svijest? Iz prostog razloga što sam samoproklamirani stručnjak po tom pitanju

Ne, nisam završio medicinu niti psihologiju, već sam onako seljački istražio teren potpuno pješke; većinu droga koje su u ponudi, bolje rečeno koje su bile na izborniku u vrijeme mog istraživanja, sam konzumirao. Neke malo više, neke malo manje, na jednu tvar sam bio opasno navučen, ono jako do bola, malo je nedostajalo da preteknem. Ali još sam među živima iz ko zna kojeg razloga, i zato želim izvjesna saznanja i iskustva podijeliti s vama.

Živjeh šest godina u minskom polju zvanom London. O da, pravo minsko polje za nas radoznalce iz istočnih zemalja. A ja stara pacerčina nagazih baš na svaku minu u polju. Ozbiljan u namjeri da proučim djelovanje narkotika na tijelo i um, zavrnuh rukave, zarolam novčanicu, kupih rizle i prionuh na posao muški, što bi rekli stari naši – samopregorno. Uf, baš sam sagorio!

Od psihoaktivnih legalnih i nelegalnih supstanci probao sam: hašiš, kanabis, kokain, heroin, ecstasy, ketamin, speed, LSD, Valium, alkohol i duhan.

Evo zašto objavljujem ove neslavne podatke; vodeći engleski stručnjaci iz oblasti opijata, dakle toksikolozi, psihijatri, doktori, policajci, su 2013. godine, poslije višegodišnjeg istraživanja, napravili listu od dvadest najštetnijih tvari po ljudsko tijelo i društvo uopće.

Došli su do zanimljivih i kontradiktornih zaključaka, toliko kontradiktornih da ih je britanska vlada odbila ozvaničiti. Lista je sastavljena po sljedećem redoslijedu: dvadeseto mjesto zauzima najmanje štetna tvar i svaka sljedeća je jača odnosno štetnija.

Lista izgleda ovako: (u popisu sam napomenuo supstance koje sam konzumirao i koje se spominju u tekstu, ostale opijate nisam spominjao jer ih nisam koristio i uglavnom se radi o lijekovima i stimulansima koji se mogu kupiti u ljekarnama uz recept)

Osamnaesto mjesto zauzima ecstasy, zatim na četrnaestom mjestu dolazi čuveni LSD, jedanaesto mjesto zauzima kanabis, neočekivano visoko deveto mjesto zauzima duhan, osmo mjesto pripada speedu, sedmo mjesto je okupirao Valium, šesto mjesto zauzima ketamin, na petom mjestu nalazi najrasprostranjenija droga na planeti – alkohol, na četvrtom mjestu ustoličio se metadon, i istinski oskarovci koji zauzimaju drugo, odnosno prvo mjesto, su kokain i heroin.

Duhan je u Britaniji izravno odgovoran za 114 tisuća smrtnih slučajeva godišnje i odnosi više života nego alkohol, AIDS, ubojstva i prometne nesreće zajedno. Duhan u prosjeku skraćuje životni vijek za deset godina i jedan od pet stanovnika Britanije je probao duhan. Zanimljivo zar ne?

Skačemo odmah na peto mjesto na kome se nalazi alkohol koji je po ovoj listi štetniji nego droge poput spid, LSD, ecstasy, ketamin.

Alkohol je štetniji po društvo nego sve legalne i ilegalne droge na ovoj listi zajedno i neposredno je odgovoran za 40 000 tisuća smrtnih slučajeva u Britaniji, a konzumira ga oko 40 milijuna stanovnika ovog kišnog i maglovitog otoka. Eksperti koji su sastavljali listu složni su u jednoj konstataciji a to je da se alkohol kojim slučajem pojavio na tržištu prije neku godinu, sigurno bi zakonski drugačije bio reguliran. Ali kao što znamo, alkohol cirkulira u ljudskoj krvi odavno i današnjim puritanskim, demokratskim vladama gigantski konglomerati za proizvodnju alkohola svojom financijskom moći drže vezane ruke.

O heroinu i kokainu ne treba pisati posebno jer smo dovoljno čuli, vidjeli, osjetili, posvjedočili o njihovom djelovanju na ljudsku psihu i tijelo.

Ko su najveći protivnici narkomanije?

Debeli stričevi, brkate tetke, zadrigli rođaci, rumeni kumovi, ispred kojih na slavama, svadbama, rođendanima i sahranama stoje raskrečeni mrtvi prasići, sarme, tulumbe, baklava, alkohol, duhan, bijelošećerne torte i peciva nastala ujedinjavanjem bijelog brašna, praška za pecivo, soli i kvasca. Ah, uvijek to bijelo …

Kako društvo gleda na one koji trguju nelegalnim drogama, a kako promatra one koji dilaju legalne gudre koje nanose štetu ljudima koji ih konzumiraju, ali i svima koji borave u prostorijama gdje se puši i pije?
Jedni su marginalci a drugi su hvaljeni kao uspješni menadžeri! Da li univerzalnu karmu zaista zanimaju zakoni pisani ljudskom rukom?

Što je s kanabisom? Zašto se u posljednje vrijeme diže tolika frka oko legalizacije kanabisa?

Moje osobno mišljenje, koje sam izvukao iz petnaestogodišnjeg konzumiranja trave i njenih derivata, je da je cijela priča kako je marihuana vrlo beneficijalna po ljudsko zdravlje, prenapuhana i da se više radi o pobuni protiv sustava i zakonodavaca, nego o istinskoj potrebi čovjeka za inhalacijom obogaćenog dima.
Mit da kanabis ubija 98% kancerogenih stanica, koji kruži netom i fejsbukom, nije točan. To je još jedna od niza neprovjerenih informacija koju u eter guraju dugogodišnji korisnici i interesne grupe koje bi prve da ulete na polje distribucije ako gandža bude legalizirana.

Kao bivši dugogodišnji korisnik smatram da kanabis nije ljekovita biljka i da ima pogubne učinke na ljudsku psihu. Objašnjenje?

Onima koji se bave energijama dobro je poznato da kod čovjeka postoje latice inteligencije koje se nalaze poviše glave, i izgledaju kao hobotnica zalijepljena na teme čovjeka, čiji pipci pretražuju prostor u potrazi za hranom. Kao što samo ime govori, namirnica kojom se prehranjuju latice inteligencije je inteligencija, tako da se latice lijepe na sve što kruži u eteru a u sebi nosi nekakvu informaciju, odnosno inteligentnu formu. Pojedinci svoje latice napajaju čitanjem, meditacijom, muzikom, plesom, slikanjem, kreativnim radom, itd. … dok drugi latice prehranjuju artificijalno izvorima zabave, odnosno duvanjem, pijenjem, drogiranjem, koje se u većini slučajeva završava gledanjem nogometnih prijenosa, pijenjem piva, buljenjem u kompjuter, igranjem igrica, i u najboljem slučaju seksom.

Energija droge je, jel tako, bestjelesni inteligentni entitet koji u sebi sadrži pregršt informacija koje se u jednom trenutku mogu učiniti kao korisne, ali te škakljive informacije imaju samo jednu svrhu, a to je da zaustavljaju konzumente na putu ka višim razinama svijesti.

Da li su one kao takve loše? Ne!

Njihov zadatak u svekolikom postojanju je upravo taj; da ne dozvoljavaju prolaz ka višim razinama svijesti onima koji za to nisu spremni. Moramo se složiti sa činjenicom da nepripremljena pojedine informacije i znanja nanose više štete nego koristi. Latice inteligencije, kojih kod intelektualno razvijenih ljudi ima dvadeset i jedna, izuzetno su oštre i pokretne, dok su kod konzumenata opijata otupljena i nema ih više od pet, šest. Kod onih koji konzumiraju bilo koju vrstu opijata svakodnevno, latice inteligencije izgledaju kao mrtva hobotnica čiji pipci beživotno visulje podno brade u predjelu vrata.

Osobno poznajem i družim se s velikim brojem uživalaca opijata, naročito s ljubiteljima kanabisa ili njenih derivata, i ne moram biti Einstein kako bih uočio promjene u njihovoj motorici i brzini i lucidnosti razmišljanja, prije i poslije inhaliranja magičnog dima.

Želio bih napomenuti kako alkohol i kanabis zaista na trenutke otklanjaju suvišne misli i saniraju probleme, ali veliko pitanje je gdje odlaze te misli i problemi kada smo pijani i naduvani!

Cilj cjelokupne priče oko podizanja svijesti bazira se na umirivanju uma kojeg možemo slikovitije opisati kao divlju rijeku nadolazećih misli koja teče lubanjom. Alkohol i marihuana zaista potiskuju misli i probleme, ali ispod bujice uma. Ovo pokazuje da misli i problemi nestaju dok traje djelovanje opijata, ali bujica uma nije pregažena, odnosno problemi nisu riješeni već samo potisnuti.

Rijeku uma treba pregaziti i tako stići na onu drugu, ponekad se čini nedostižnu obalu, gdje caruju sloboda, mir i tišina. Najučinkovitiji prijevoz do tamo je splav meditacije.

Dakle, suočavanje s problemima i suvišnim mislima, čistog uma, u tišini i sklopljenih očiju.
Put opijata i psihostimulansa čini se kao prečac do oslobođenja, jer se ne ulaže nikakav napor sem gutanja, šmrkanja, rolanja, ispijanja … Ali tu je skrivena zamka droge, jer se ubrzo javlja ovisnost, koju većina konzumenata poriče, tvrdeći da su samo rekreativci.

Da li konzumiranje droga proširuje svijest?

Na početku da, ali to su zanemarivi postoci u odnosu na to koliko droga konzumira ljudsko tijelo i psihu, jer da ponovim, jedini način podizanja svijesti je umirivanje uma, a droge, opijati i alkohol, su najkaloričnije potpaljivači kotlovnice uma.

Konzumenti marihuane, alkohola i duhana, često koriste i druge stimulanse kao što su kokain, LSD, ecstasy, heroin i kad dođu vremena liječenja, skidanja, čišćenja, u većini slučajeva nastupa razdoblje opasnih zabluda. Shema ovako glasi: Ostavio sam kokain, ali duvam i pijem. Moram jer ne mogu biti strejt. Ostavio sam duvka, ali cirkam ko lud. Ostavio sam alkohol, ali duvam ko propuh.

Brod koji je s pet konopaca bio vezan za obalu i dalje će biti uz obalu ako odvezle četiri čvora!
Brod jeste najsigurniji u luci, ali brod nije dizajniran da bude u luci. Dok se ne oslobodimo svih ovisnosti, ne može se pričati o podizanju svijesti.

Alkohol ili kanabis?

Ako se mora birati između ove dvije supstance, moj glas dajem kanabisu.
Zašto?
Alkohol podgrijava nasilje, kanabis umiruje.
Nitko nikad nije vidio dva naduvana lika da se tuku, ali smo svjedoci svakodnevih tuča, nasilja, ubojstava koji su podgrijani alkoholnim parama.
Da li bih oteo špricu iz ruke tipu koji se bode na ulici? Ne!
Da li bih slučajnom prolazniku ugasio cigaru kad ga vidim da puši? Ne!
Da li bih rođenom bratu sklonio čašu rakije sa stola? Ne!
Da li bih uzeo zarolanu novčanicu liku u toaletu, koji se nadvio nad plastičnom daskom toaleta, išaranoj bijelim linijama? Ne!
Da li bih nekome preporučio put istraživanja svijesti uporabom psihostimulansa?
– A što su psihostimulansi? – Odgovaram pitanjem.
Da li je neophodno da psihostimulansi dolaze izvana?
Da li je religijski post psihostimulans? Svakako!
Da li je meditacija psihostimulans? Naravno!
Da li je trpljenje tjelesnih bolova psihostimulans? Da!
Da li je ples psihostimulans? Jeste!
Da li je kreativan rad psihostimulans? Najbolji!
Da li je LSD psihostimulans? Jeste, ali dolazi izvana i sintetički je!
Da li je ecstasy psihostimulans? Jeste, ali dolazi izvana i sintetički je!
Da li je heroin psihostimulans? Sigurno 100%, ali konzumira psihu, tijelo, obitelj, društvo, i dolazi izvana!
Da li je kokain psihostimulans? Jeste, ali konzumira psihu, tijelo, obitelj, društvo, doziva strah i dolazi izvana!

Zašto je droga označena kao jedna od najvećih društvenih pošasti?

Moje osobno mišljenje je da je zato što se zlouporaba droga tretira kao kriminalni delikt, a ne kao zdravstveni problem.

Svi mi koji smo otplesali ples s drogama, alkoholom, i duhanom, trebali bi se zapitati da li smo zaista imali problem s navedenim supstancama, ili smo imali problem sa tjelesnim senzacijama koje one izazivaju? Mislim, ja zaista nisam imao problem sa čašom viskija dok je stajala na stolu, niti sa kutijom cigara u džepu, niti s linijom bijelog praha dok je ležala razvučena na položenom ogledalu. Problemi su nastali kad su tvari došle u dodir s mojim tijelom, odnosno umom, i napravile biokemijsku reakciju u mozgu koju sam ja ocijenio kao ugodnu i zabavnu. Dakle, problem nije u psihoaktivnim tvarima već u konzumentu!

Svjedoci smo vrlo neuspješne politike suzbijanja droga i ostalih psihoaktivnih supstanci, jer činjenice s terena jasno pokazuju da je droge na ulicama svake godine sve više, da broj konzumenata vrtoglavo raste, i da prosječna starost uživaoca opijata rapidno opada. Dakle sve je više klinaca koji konzumiraju drogu.

Edukacija u osnovnim i srednjim školama u vezi droga praktično ne postoji, i većina roditelja / staratelja, škola, odgojnih ustanova, služe se taktikom zastrašivanja i oslanjaju se da će strah stvoriti animozitet ka opijatima.

Da li je moguće da strah ratuje protiv paranoje? Stativa!

Kad bi mene pitali ne bi puno skitali, jer bih predložio da se organiziraju predavanja koja će držati izliječeni, a potom obučeni za rad s ljudima, narkomani, alkoholičari, pušači, koji bi po školama, sveučilištima, mjesnim zajednicma, ili gdje već, ispred karte ljudskog mozga, govorili o utjecaju psihoaktivnih supstanci na mozak i središnji živčani sustav. Mislim da predavači ne trebaju biti zdravi, jedri, uredni doktori ili sociolozi, koji su znanja stekli proučavanjem knjiga, boravkom u laboratorijima, listanjem psihologije, već mislim da bi profesori u ovom slučaju morali biti dugogodišnji ovisnici koji su se uspjeli isčupati iz kandži ovisnosti.

Klinci trebaju čuti nekog tko govori iz vlastitog iskustva, klinci moraju vidjeti te žutilo, sarma podočnjake, polupane zube, izborana i upijena lica, duhanske prste i drhtave ruke.

Preventiva je u svim slučajevima efikasnija od liječenja.

Ali pošto u ne živimo u perfektnom svijetu, uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji će se navući na legalne i nelegalne droge, i smatram da teške slučajeve ovisnosti ne treba liječiti uporabom manje štetnih droga kako to trenutno radi medicina.

Pa ljudi moji, eksperti i dan danas prepisuju heroinskim ovisnicima metadon, koji je lošija verzija heroina. To je isto kao da renovirate namještaj na Titanicu, kako je to slikovito opisao stari, proslavljeni, i nadasve kvalitetni londonski junkie koji se očistio prije deset godina.

Postoje razni načini da se pomogne ljudskim bićima koja su duboko zaglibila u blato ovisnosti, a predlažem jedan nekonvencionalan program; prvih tjedan dana remen, stolica i okruženje ljudima koji znaju voljeti. Ako je neophodno, dolazi u obzir i par šljaga koje izviru iz ljubavi. Prvih sedam dana su najgori, poslije toga kriza znatno slabi, a onda na red dolazi čišćenje organizma posnom i sirovom hranom, potom kreće lagana meditacija, zatim fizička aktivnost s naglaskom na znojenje, najbolje joga. Najvažnije je prisutnost ljudi koji znaju da vole, preporučujem da to ne bude rodbina, već ljudi koji imaju Znanje o istinskoj Ljubavi. To je nova sorta ljudskih bića koju sve češće susrećem na putovanjima kroz Južnu Ameriku, ali o njima nekom drugom prilikom.

Pretpostavljam da teorija zvuči kao utopija, ali ovu metodu nisam ja izmislio, već sam tijekom jednog od mojih putovanja prošao kroz kamp u Amazonskoj džungli u kom sam otkrio ovu recepturu, i gdje sam popričao s nekolicinom bivših ovisnika koji su se izliječili. Poslije su ostali u kampu volontirati …

Da li je moguće izlječenje poslije višegodišnje zloupotrebe droga?

Kod ekstremnih slučajeva gdje je došlo do permanentnih oštećenja mozga ne, ali kod većine, mislim na 98 korisnika, moguće je potpuno zaliječenje mozga i povratak vitalnih funcija tijela u normalu. U fantastičnoj knjizi “Super mozak”, autori Deepak Chopra i Rudolf Tanzi, spominju termin plastičnost mozga, koji označava nevjerojatnu pokretljivost, savitljivost, elastičnost, prilagodljivost mozga na uvjete kojima ga “korisnik” izlaže.

Ne bih se dodatno uplitao u mogućnosti mozga, jer on je i pored sofisticirane tehnologije ostao velika nepoznanica za medicinu, ali moram spomenuti prelijepu definiciju kojom su autori knjige “Super mozak” opisali ovaj tajanstveni organ: Univerzum od kilu i pol.

I evo konačno dolazimo do psihoaktivnih supstanci o kojima se u zadnje vrijeme dosta piše i diskutira.
To je Ayahuaska koja se upotrebljava u šamanskim ritualima u Peru-u, Ekavdoru, Kolumbiji a ista stvar je u Brazilu toliko rasprostranjena da je čak dobila i ogranak pod okriljem Katoličke crkve i zove se Santo Daime (Sveti Daj-Mi).

Druga zanimljiva psihoaktivna supstanca južnog kontinenta je kaktus San Pedro (Sveti Petar) koji se može pronaći u Boliviji, Peru-u, Ekvadoru, Kolumbiji i sjevernim dijelovima Argentine, i koji se također može konzumirati u Centralnoj Americi pod nazivom Peyote.

Da li bih nekome preporučio da kuša ove psihoaktivne supstance? Šaman s kojim sam radio ceremonije mi je zabranio da reklamiram Ayahuasku, ali ja onako iz srca zborim – Da! A-ha, pa i ove psihoaktivne tvari dolaze izvana, čujem glas.

Ove psihoaktivne supstance se s razlogom ne nazivaju droge već medicina; probao sam ih kao i u tekstu nabrojane ulične droge, i mogu potvrditi da se ne radi o drogama ili opijatima već o ulaznicama koje uvode u polja kvantne medicine, u kojima cvjetaju neograničene mogućnosti i potencijala. U tim poljima beskonačnih mogućnosti, dakle moguće je sve, i to podrazumijeva da konzument tijekom ceremonije izliječi samog sebe.

Moramo povući crtu između efekata koje izazivaju, s jedne strane, droge tipa kokain, heroin, marihuana, alkohol, duhan, i Ayahuaska i kaktusi s druge strane. U prvoj grupi nabrojane su tvari koje ordiniraju po neurokorteksu i evo pokušati ću da vrlo složenu priču spustim u nekoliko rečenica.

Dakle, neurokorteks je najmlađi ali najsloženiji dio mozga, nalazi se u frontalnom dijelu lubanje (čelo) i zadužen je za složene funkcije kao što su razmišljanje, govor, maštanje i kreativno stvaranje, tako da ulične droge stvaraju vizije / halucinacije jer se u umu korsinika miješaju mašta, snovi i želje. Dakle imaginacija koja nema dodirnih točaka s Istinom.

Nakon dugogodišnje upotrebe narkotika u neurokorteksu nastaju nove, drogom hranjene neuronske veze, koje postaju ovisne od sintetičkih izvora hrane, tako da nagli prestanak dotoka stimulansa, dovodi do teških kriza i agonija.

Droge potpaljuju igru uma koja se odvija u astralnom svijetu, kome ne treba pridavati poseban značaj na spiritualnom traganju.

Za razliku od uličnih droga, Ayahuaska i kaktus San Pedro ne pospješuju rad neurokorteksa, već izravno upadaju u “centralu”, odnosno pinealnu žlijezdu, koja luči spiritualnu molekulu DMT, kako su ga znanstvenici nazvali, i tijekom ceremonije dolazi do “gašenja” pet poznatih tjelesnih čula, te se aktiviraju novi, sofisticiraniji instrumenti za opažanje Stvarnosti. Svaki opis Stvarnosti je nemoguć jer je stvarna Stvarnost izvan dosega riječi zbog toga što se nalazi u “vanumnom” znanju.

Ayahuaska je sve samo ne ugodno tjelesno iskustvo, jer tijekom ceremonije ima dosta povraćanja, suza, znojenja, nerijetko i proljeva, tako da se mali broj korisnika odlučuje za drugu ceremoniju. Osobno sam prisustvovao na sedam ceremonija u zadnjih devet godina, na dvije sam bio prevoditelj, a na ostalih pet sam uzimao medicinu. Kaktus San Pedro ima blaže djelovanje i najbliži opis je osjećaj Jedinstva s cjelokupnim postojanjem, slično osjećaju koji se javlja pri uporabi LSD-a, s tim što treba napomenuti da je LSD sintetički stimulans, dok je kaktus prirodan.

Kako sam trenutno pozicioniran u odnosu na gore navedene tvari, tvari, droge, medicine?

Prema kokainu osjećam veliku ljubav iz prostog razloga što sam spoznao da i on dolazi iz Izvora iz kojeg izviru i sve ostale pojavne manifestacije, i zato što me je naučio na jako bolan način pojedinim lekcijama koje ne bih nigdje drugdje mogao savladati. Istinska ljubav ne znači dodirivanje!

Nikada neću pljuvati, omalovažavati, ili govoriti loše o drogama, iz jednog razloga: Naime, tijekom posljednje seanse između moje utjelovljene inteligencije i bestjelesnih inteligentnih entiteta kokaina, duhana, alkohola, marihuane, one me u rani jutarnji sat onako izmrcvarene upitaše – Pa što si toliki dripac i pljuješ po nama i pričaš kako smo otrovi, govna, đubrad, i kako ti život umalo nismo uništile? Pa tolike smo sate zajedno proveli, a ti udario po nama iz svog raspoloživog oružja.

- Ja nijednom nisam sam ušao u zarolanu novčanicu i potom uletio u tvoj nos! – reče Koks.
– Ja se nijednom nisam sama zarolala i inhalirala u tvoja pluća? – reče Vutrica.
– Ja se nikada sama nisam upalila? – reče Pljuga.
– Ja se nikada nisam sam nasuo u čašu? – reče Viskoza.
– Zar nisi ti taj koji je nas noćima maltretirao?!

Momenat kad sam postao prijatelj s mojim demonima je trenutak kad su me prestali progoniti! Da li mi je žao što sam proveo sedam godina za istim stolom s Koksom, Vutricom, Pljugicom i Viskozicom. Ne! Da nije bilo njih nikada ne bih otkrio da postoji tako tamna strana mog bića.

Suma sumarum, korištenje raznih psihoaktivnih supstanci donosi uvide i rezultate, ali ne donosi slobodu jer stvara vezanost.

ISKRENA molitva / meditacija donosi nevezanost i slobodu!

Želim napomenuti da je ovaj tekst inspiriran mojom osobnom tragalačakom putanjom tijekom koje su me mnogi osuđivali, nekolicina se divila, a većina se smijala u nevjerici što živ čovjek uradi od sebe. Ni ja tijekom puta nisam gajio simpatije prema umjerenjacia koji su znali da popiju pivo – dva, ili povuku linijicu – dvije, i odu kući na spavanje. Sad mi je savršeno jasno da je moja nekompetentnost stvorila animozitet ka tim inteligentnim likovima koji su imali kontrolu nad sobom.

I kratka priča za kraj.
Kao klinac oduševljeno sam promatrao kućne električne aparate, telefone, lampe, miksere, itd. … i uvidjeh da na svima njima postoji prekidač na kome se nalaze dvije pozicije – on i off. I baš mi bilo smiješno da ni na jednom aparatu nisam pronašao poziciju između off i on.
Kasnije u životu, nošen tom spoznajom, smislih mudrost po kojoj sam se vodio u Londonu: If the life is to live On, then live On, if not, then fuck Off.

Ali evo, tek nedavno svatih da je On zapravo Off …
 
(autor: Aleksandar Bilanović, pisac, life coach / uredio:nsp)