Čelnici Demokratske partije SAD teže da umanje retoriku kada je riječ o vezama američkog predsjednika Donalda Trumpa s Rusijom zbog straha da bi mogli izgubiti povjerenje glasača koji su se umorili od raznoraznih istraga koje su u tijeku protiv aktualne vlasti, piše list “Politico”

Naime, analitičari tvrde da se demokrati sve više okreću realnim problemima koje brinu američke birače, a to je zdravlje, a ne Rusija, ocjenjuje list.

“Mi moramo govorimo o tome o čemu ljudi razmišljaju kada ustanu iz svojih kreveta, a to nije Rusija”, ocijenio je analitičar R. Sregou.

Prema nedavnim anketama, iako Amerikanci misle da je Trump zaista povezan s Rusijom, mnogima je ta tema dozlogrdila.

Istraživanje lista pokazalo je i da je preko polovice građana Amerike mišljenja da je loše to što je Donald Trump Mlađi održao sastanak s ruskom odvjetnicom, ali da isto toliko ljudi ipak ne podržava inicijativu za smjenom Trumpa.

Sličnog mišljenja je i gradonačelnik San Francisca Gavin Newsom, koji smatra da istraga o umiješanosti Rusije u američke izbore ne donosi demokratima nikakve koristi.

“Rusija je posljednje što interesira birače. Ukoliko izađete na ulicu i upitate nekoga što mu je najvažnije, skoro nitko neće na prvo mjesto staviti Rusiju “, dodao je Newsom.
 
(sputniknews.com)

ZABORAVLJAJU JEDNO: DA I ZAKONE PROTIV TRUMPA MORA POTPISATI – TRUMP

Samo po sebi nominiranje 69-godišnjeg Trumpa za predsjedničkog kandidata republikanaca (pod parolom “Učinimo Ameriku ponovo velikom!”) u ljeto 2015. malo koga je začudilo.

Mnoge je začudilo što je tajkun Trump, “težak” gotovo devet milijardi dolara, za glazbenu temu svoje izborne kampanje izabrao protestnu pjesmu Neil Jounga “Rockin ‘in the Free World”, koja šiba poroke američkog društva. Ali, upravo su oni – protestno biračko tijelo, tiha većina, poniženi i uvrijeđeni Amerikanci – na kraju glasali za Trumpa.

Za potkovane i pažljive analitičare zbivanja u Americi pobjeda Donalda Trumpa bila je predvidljiva. Međutim, teško da je itko od nas očekivao da će revolucija protiv Trumpa početi tako naglo.

Već sljedećeg dana nakon inauguracije Trampa, sa sajta Bijele kuće uklonjena je stranica podrške histeričnoj LGBT zajednici, čime je novi predsjednik potvrdio svoju privrženost tradicionalnim vrijednostima zdravog dijela Amerike.

A kroz dva dana Trump se pojavio u sjedištu CIA u Langleyu kako bi je upozorio: ne smije biti nikakve pomoći zločinačkoj terorističkoj organizaciji Islamska država, koju su stvorili, kako je izjavljivao sam Tramp tijekom izborne kampanje, njegov prethodnik Barack Obama i njegova konkurentica Hillary Clinton. Sada će SAD početi se ozbiljno boriti protiv terorizma na Bliskom Istoku, što neće biti moguće bez vojne suradnje s Rusijom.

Sljedeći korak je bilo poništavanje prilično mutnih Obaminih “postignuća”: zdravstvenog osiguranja Obamacare i Transpacifičkog partnerstva (TTP).

Uvjereni smo da je bilo i mnogo drugih odluka za koje još uvijek ne znamo. I sve to samo tijekom prva četiri dana Trumpovog boravka u Ovalnom uredu!

Međutim, svaka akcija je jednaka reakciji. Tako je, što da se radi?!

Demokrati i establišment Republikanske stranke u Kongresu, koji su također učinili sve da Trump ne bude izabran, započinju kontrarevoluciju.

Senator iz redova Demokratske stranke Edward Marky i kongresnik Ted Liu podnijeli su u Kongresu prijedlog zakona o ograničavanju prvog nuklearnog napada.

Autori zakonskog prijedloga ističu da je nakon stupanja na dužnost predsjednika SAD Donalda Trumpa problem nuklearnog oružja postao aktualniji, zato što prema postojećem zakonodavstvu predsjednik Sjedinjenih Država “ima pravo da započne nuklearni rat u svakom trenutku”.

Senator Marky se pozvao na to da je Donald Trump navodno jednom izjavio da će razmotriti izvođenje nuklearnog napada na teroriste.

Očito izvrtanje!

Zaista, u prosincu prošle godine, nakon što je već izabran, Trump je napisao na Twitteru: “SAD treba u značajnoj mjeri jačati i širiti svoje nuklearne mogućnosti sve dok ne shvati što su to nuklearne bojeve glave”.

Kasnije je njegov glasnogovornik Jason Miller izjavio da je Donald Trump imao u vidu prijetnju širenja nuklearnog oružja i neophodnost da se ona spriječi.

Osim toga, autori nacrta zakona otvoreno krše Ustav SAD. Konkretno – član 2. (stavak 2.), koji nedvosmisleno proglašava predsjednika zemlje “vrhovnim zapovjednikom vojske i ratne mornarice”.

Zakonski prijedlog teško da će dobiti većinu u Kongresu. Ali, čak i ako se takvo čudo dogodi, zakon neće proći jer ga neće potpisati – tko? Tako je! – Predsjednik SAD i vrhovni zapovjednik vojske i ratne mornarice.

Ali, očito je da kontrarevolucija već traje. Uvjeren sam da ćemo vrlo skoro vidjeti kudikamo ozbiljnije pokušaje ograničavanja Trumpovih ovlasti. Ono što će ustinu biti interesantno – tek počinje!
 
(fakti.org)

Švicarska u nedjelju provodi glasanje o radikalnom prijedlogu kojim bi se osiguralo da svi državljani bezuvjetno imaju dovoljno sredstava za život

Glasači će odgovarati na referendumsko pitanje žele li da svi švicarski državljani, uključujući i strance koji žive u toj zemlji najmanje pet godina, primaju bezuvjetni osnovni prihod (UBI).

Zagovornici tog prijedloga kažu da bi takav prihod pomogao u borbi protiv siromaštva i nejednakosti u svijetu u kojemu je sve teže naći dobar posao i stalnu zaradu.

Ideja je u najmanju ruku kontroverzna. Švicarska vlada i gotovo sve političke stranke pozvale su glasače da inicijativu odbiju, a taj je savjet sklono slijediti 71 posto Švicaraca, pokazuju najnovije ankete.

Kritičari odbacuju inicijativu kao “marksistički san”, upozoravajući na vrtoglave troškove i na masovna napuštanja poslova što bi naštetilo gospodarstvu.

“Neće ništa raditi”

“Ako ljudima plaćate da ništa ne rade, neće ništa ni raditi”, rekao je za AFP Charles Wyplosz, profesor ekonomije zaposlen na ženevskome institutu.

Zagovornici ideje odbijaju takav način razmišljanja argumentirajući da je u naravi ljudi da žele biti produktivni a osnovni prihod jednostavno bi osigurao više elastičnosti u izboru aktivnosti koju smatraju najvrednijima.

“Već stoljećima to se smatra utopijom, ali danas ne samo da je to moguće nego je i nužno”, kazao je Ralph Kundig, jedan od voditelja kampanje.

Iznos osnovnog prihoda koji bi bio isplaćivan tek treba biti određen, a građanske skupine koje stoje u pozadini te inicijative predlažu da se svakoj odrasloj osobi na mjesec isplaćuje svota od 2500 švicarskih franaka (2500/2300 eura) kao i 625 švicarskih franaka za svako dijete.

To može zvučati mnogo, no jedva je dovoljno za život u jednoj od najskupljih zemalja na svijetu i ostavlja mnogo prostora za inicijative u traženju posla, kažu u kampanji.

Trošak od 25 milijardi franaka

Vlasti su procijenile da bi bi na godinu bilo potrebno dodatnih 25 milijardi švicarskih franaka kako bi se pokrili takvi troškovi koji bi zahtijevali velike rezove i značajno povećanje poreza.

Zagovornici ideje smatraju da bi bezuvjetni osnovni prihod mogao zamijeniti široki raspon drugih skupih programa socijalne pomoći te da bi se mogao jednostavno financirati polaganim povećanjem poreza na promet ili malim pristojbama na elektroničke transakcije.

Mali su izgledi da inicijativa bude prihvaćena, ali Kundig kaže da je pobjeda “već sama provedba javne rasprave o ovom važnom pitanju”.

Poznati švicarski izravni demokratski sustav u međuvremenu nudi nekoliko drugih važnih pitanja na referendumu čija je realizacija mnogo izglednija, pokazuju najnovije ankete.

Nedavna anketa gfs.bern pokazuje da je 60 posto glasača sklono vladinu prijedlogu da se u toj bogatoj alpskoj zemlji ubrza proces rješavanja zahtjeva za azilom.

Niz drugih referenduma na pomolu

Cilj je da se većina slučajeva riješi unutar 140 dana ili kraće, u usporedbi sa sadašnjim prosjekom od oko 400 dana.

Populistička desničarska Švicarska narodna stranka i drugi protivnici te ideje posebno su kritizirali plan da se tražiteljima azila omogući besplatna pravna pomoć jer, obrazlažu, na to nemaju pravo ni švicarski državljani.

Švicarci će također glasati o tome treba li se dopustiti genetsko testiranje embrija prije no što se in vitro usadi u maternicu u slučajevima kad oba roditelja nose rizike ozbiljnih bolesti.

Premda ne bi bili dopušteni testovi za stvari poput spola, kose, boje očiju to nije zaustavilo protivnike da inicijativu nazovu “eugeničkim zakonom”.

Međutim, i vlada i parlament podupiru promjenu a nedavne su medijske ankete pokazale da bi ideju podržalo 55 posto Švicaraca.
 
(index.hr)

Stranke vladajuće demokršćansko-socijaldemokratske koalicije Angele Merkel gubitnice su lokalnih izbora održanih u nedjelju u tri njemačke savezne pokrajine, dok je desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD) doživjela veliki uspjeh ulaskom u sva tri lokalna parlamenta

“Oni koji su birali nas, birali su kraj izbjegličke politike Angele Merkel“, rekao je predstavnik AfD-a Alexandar Gauland za javni servis ARD odmah nakon objavljivanja izlaznih anketa iz kojih je postalo izvjesno da će AfD u Baden-Wuerttembergu, Porajnju-Falačkoj i Saskoj-Anhaltu, osvojiti više od deset, odnosno 20 posto glasova.

AfD, koji se posljednjih pola godine na krilima kritike kancelarkine izbjegličke politike uzdignuo iz političke beznačajnosti, u saveznim je pokrajinama Baden-Wuerttembergu i Saskoj-Anhalt sa 14,9 odnosno 24 posto glasova prestigao najbrojniju i najstariju Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD).

Frauke Petry, predsjednica AfD-a zadovoljna je pobjedom i uvjerena da se njezina stranka nalazi na putu uspjeha i kada su u pitanju savezni parlamentarni izbori u rujnu sljedeće godine.

“Na ovim izborima smo vidjeli kako su se birači u velikoj mjeri okrenuli od velikih narodnih stranaka. Mi pripadamo širokom sloju građana“, rekla je Petry odbacujući tvrdnje da je njezina stranka stranka ekstremnih slojeva društva.

Predsjednik SPD-a i vicekancelar Sigmar Gabriel izrazio je žaljenje zbog velikih gubitaka njegove stranke, ali je istodobno ocijenio kako oni neće imati utjecaja na izbore na saveznoj razini.

“Demokratski centar je postao slabiji. SPD će odlučno nastaviti borbu za politički centar u Njemačkoj“, rekao je Gabriel. Pozvao je građane koji su za liberalne vrijednosti i zajedništvo da podrže SPD u toj borbi i zaključio kako uspjeh AfD-a “neće destabilizirati zemlju“.

Zeleni postali najjača stranka u saveznoj pokrajini Baden-Wuerttemberg

Prema prvim nepotpunim rezultatima, u saveznoj pokrajini Baden-Wuerttemberg stranka Zeleni osvojila je 30,4 posto glasova i postala tamošnja najjača politička stranka.

“Birači su ponovo napisali povijest u kojoj su Zelene učinili najjačom političkom snagom. U ovim rezultatima izbora vidim da sam dobio mandat za ponovno formiranje pokrajinske vlade i imenovanje premijera“, glavni kandidat Zelenih Winfried Kretschmann, koji je i posljednjih pet godina, zahvaljujući koaliciji sa socijaldemokratima bio na čelu pokrajinske vlade. Dosadašnji partner SPD-a je sa 12,7 posto glasova ostvario najslabiji rezultat u toj saveznoj pokrajini ikada.

No zasad je neizvjesno s kime bi Zeleni mogli ući u koaliciju. U Baden-Wuerttembergu su Kršćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel i njezin kandidat Guido Wolf doživjeli težak poraz i osvojili tek 27 posto glasova, dok je ulazak u parlament u Stuttgartu pošao za rukom, osim AfD-u, i Liberlanoj stranci Njemačke (FDP).

U susjednoj pokrajini Porajnje-Falačka je također neizvjesno tko će naslijediti dosadašnju socijaldemokratsko-zelenu koaliciju. SPD je na čelu s dosadašnjom pokrajinskom premijerkom Malu Dreyer ostao s 36 posto najjača stranka, ali zbog drastičnog gubitka Zelenih neće moći nastaviti dosadašnju koaliciju.

U toj pokrajini je CDU s glavnom kandidatkinjom Juliom Kloeckner izgubio podršku 3,4 posto glasača i osvojio 31,8 posto glasova.

U Saskoj-Anhaltu kršćanski demokrati dobili su 30 posto glasova, no zbog velikog pada dosadašnjeg koalicijskog partnera SPD-a, koji je osvojio samo deset posto, ne zna se s kojim partnerima će CDU formirati vladu.

U pokrajini, koja je na istoku Njemačke, desno-populistički AfD je osvojio 24 posto glasova te tako postao druga po redu najjača stranka. Stranka reformiranih komunista Die Linke osvojila je 15 posto glasova.

Zanimljivo je da su kandidati CDU-a u saveznim pokrajinama Baden-Wuerttemberg i Porajnje-Falačka koji su se najviše distancirali od politike Angele Merkel izgubili na izborima.

Pokrajinski izbori u ove tri savezne pokrajina prvi su veliki izbori nakon izbijanja izbjegličke krize u zemlji. Analitičari smatraju da je uspjeh AfD-a tipičan uspjeh stranke protesta te predviđaju da će se popularnost stranka smanjiti ako savezna vlada pozitivno riješi izazove izbjegličke krize. Mnogi stoga smatraju da je prerano uspjeh AfD-a projicirati i na parlamentarne izbore sljedeće godine.

AfD je započeo kao stranka kritičara eura, ali se nakon unutarnjih previranja okrenuo udesno te se na samom početku izbjegličke krize priključio islamofobnom pokretu Pegida i prosvjedima protiv izbjeglica.
 
(index.hr/uredio:NSP)

ZA AMERIKANCE JE KORUPCIJA BEZ PRETJERIVNAJA – NACIONALNI SPORT

U jednom trenutku uvriježeno je postalo vjerovanje da je Rusija – jedna od najkorumpiranijih zemalja u svijetu. Naravno, za razliku od SAD koje su najpravnije od svih pravnih država.

U kontekstu nedavnih izjava američkog Ministarstava financija i Bijele kuće o korupciji u Rusiji dobili smo odličan povod da još jednom prodiskutiramo o ustaljenim stereotipima naše informacijske konfrontacije.

Tendencija nije nova i, u suštini, je vrlo jednostavna: Bijela kuća ponovno pokušava Rusiju predstaviti nekom vrstom istočnog despotizma, u kojem bez rodbinskih i prijateljskih veza ili mita ništa se ne može ništa učiniti.

Po stoti put pisati da činovnici u Washingtonu odreda vjeruju “analitičarima” ruske liberalne oporbe, nekako je, da budem iskren, nedostojno. Kao i pisati o tome da je oporbeni trend o “uzajamnoj povezanosti u vrhovima ruske vlasti” istrošen još 2013. godine kada se suočio s objektivnom realnošću.

Ruski diskurs se također, generalno, nije ontološki izmijenio: oni se konstantno zalažu za vlastiti i tuđi suverenitet i nemiješanje u unutarnje stvari bilo koje suverene države. Bilo da je to miješanje vojno, političko ili informacijsko.

Ali, pitanje korupcije je ipak važnije, i to iz mnogo različitih aspekata. Na primjer, na razini stereotipa. U jednom trenutku postalo je uobičajeno vjerovanje da je Rusija – jedna od najkorumpiranijih zemalja u svijetu. Naravno,: za razliku od SAD koje su najpravnije od svih pravnih država.

Međutim, još prošle godine tvrtka Gallup je objavio istraživanje, prema kojem “oko osamdeset posto Amerikanaca smatra da je korupcija u strukturama vlasti jedan od najozbiljnijih problema u zemlji … Broj američkih građana, zabrinutih zbog širenja korupcije u strukturama vlasti, za manje od desetljeća povećao se za 20% “.

Ipak, razina zabrinutosti zbog korupcije – još uvijek nije sama korupcija. Na kraju krajeva, možda je to neka vanjska informacijska agresija, kojoj je podvrgnuto stanovništvo Sjedinjenih Država, pa ono stoga vidi probleme, tamo gdje ih zapravo nema?

“75% američkih građana smatra svoju vladu korumpiranom”

Ako pretpostavimo da je sve ovo neka vrsta vanjskih utjecaja, oni ipak nekako previše sveobuhvatno utječu na američko društvo.

Na primjer, 13. siječnja ove godine isti taj institut Gallup je proveo anketu o tome koliko su obični Amerikanci zadovoljni vlašću. Ispostavilo se da je samo 23% stanovništva zadovoljno načinom na koji se stvari odvijaju u zemlji, od kojih je tek 3% bilo vrlo zadovoljno. Usput, u siječnju 2015. godine zadovoljnih je bilo 32%. Generalno gledano, ovo ni u kom slučaju nije većina.

I ponovno ću skrenuti pozornost na činjenicu da nije bilo nikakvih sudskih procesa, prijetećih poruka FBI i NSA. Sve otmjeno i uglađeno. Pa, pomislit ćeš, Snowden je predao još jednu porciju tajnih informacija. Treba Snowdena okriviti, a ne korupcionaše “.

Osim toga, i onako više od polovice birača govori o korupciji u vlasti, ali svejedno izlazi na izbore i rezignirano glasa.

Što više, korupcija u SAD je praktično nacionalni sport. Ona se ne tiče samo politike. Tamo su primjetni skandali i sa Federalnim rezervama, i sa “otklanjanjem posljedica tornada i poplava”, i u socijalnoj sferi.

Pri čemu u SAD, gdje tiskara novca radi 25 sati dnevno, sume koje odlaze nikuda, dosežu astronomske razmjere.

U krugovima ruske liberalne nesistemske oporbe se dive razmjerima proračuna Sjedinjenih Država, koji nam u usporedbi s proračunom od Rusije, govori, da je Rusija – jadna zemlja. Ali, znate li da je bolje biti siromašniji, ali pošteniji nego imati “tajni proračun” od bilijun dolara.

Što se tiče tvrdnji Bijele kuce upućenih protiv Rusije, moglo bi se odgovoriti standardno: “A zato se kod vas crnci linčuju!”, Ali, realno gledano, problem nije u tome. Stvar je u tome što stereotipi ne odgovaraju istini.

Potrebno je jednostavno i mirno prihvatiti činjenicu da su Sjedinjene Države danas najkorumpiranija zemlja na svijetu. Odnositi se prema tome mirno, čak i sa suosjećanjem prema američkom narodu.

Na kraju krajeva, nas su također devedesetih godina kljukali pričama da “svaki narod ima vladu kakvu zaslužuje”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

2015. mogla bi u Europi ostati upamćena kao godina velikih političkih potresa…

Uspon populističkih stranki mogao bi dovesti do pobjede populista na izborima te donedavno nezamislivih koalicija tradicionalnih stranki koje su se zadnjih desetljeća izmjenjivale na vlasti.

Istraživanje koje je Economist Intelligence Unit (EIU) proveo za BBC pokazuje da je sve veći jaz između elite i glasača glavni uzrok ‘krize demokracije’.

Postoji ‘duboka rupa tamo gdje bi trebale biti velike ideje u srcu europske politike’, navodi se u izvješću. Sve niži odziv glasača na izborima i oštar pad u broju članova tradicionalnih stranaka ključni su pokazatelji ovog fenomena.

Veliku Britaniju parlamentarni izbori čekaju u svibnju, a prema istraživanju Economistovih stručnjaka, ta zemlja je ‘na rubu potencijalno dugog perioda političke nestabilnosti’.

Tvrde kako su velike šanse da predstojeći izboru dovedu do nestabilne vlade, jer bi populistički UKIP mogao oduzeti velik broj glasova konzervativcima i laburistima.

Fragmentacija glasača, u kombinaciji s britanskim izbornim sustavom, čine sve težim formiranje jednostranačke vlade koja će imati i parlamentarnu većinu.

No, najveći politički izazov i svojevrsni test popularnosti populizma u Europi odigrat će se na grčkim izborima. Izvanredni izbori održavaju se u ovu nedjelju, a ankete pokazuju da bi pobjedu mogla odnijeti Syriza – populistička stranka s ekstremne ljevice.

Uspije li Syriza formirati vladu nakon izbora, to će uzrokovati šok diljem kontinenta i poslužiti kao katalizator za političke preokrete u drugim državama.

‘Syriza bi u izvršnoj vlasti bila itekako destabilizirajuća, i kod kuće, i u regiji. Skoro sigurno bi došlo do krize u odnosima između Grčke i stranih kreditora, jer se program Syrize bazira na otpisu dugova’, navodi se u izvješću EIU-a.

‘Utjecaj produženog meteža u Grčkoj mogao bi utjecati na ostale države u kojima se ove godine održavaju opći izbori, a gdje je utjecaj sličnih stranaka sve veći.’

EIU navodi da bi u Danskoj, Finskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj i Irskoj na slijedećim izborima moglo doći do nepredvidivih rezultata, a na tu listu slobodno možemo dodati i Hrvatsku gdje nezavisne liste, Živi zid, Most i slični pokreti otimaju sve više glasača etabliranim strankama.

‘Zajednički nazivnik u tim državama je rast populističkih stranaka. Sve je veće nezadovoljstvo prema državnim institucijama u eurozoni, a rizik od političkih poremećaja i potencijalne krize sve je veći’, tvrdi EIU.

Njihova analiza ‘pokazuje da se populističke stranke i pokreti s cijelog političkog spektra guraju u prostor nastao odmicanjem tradicionalnih stranki i njihove baze u društvu’.

Otpor administraciji u Bruxellesu, te protivljenje imigraciji i mjerama štednje glavne su teme bojnih pokliča novih stranki i pokreta. Istovremeno, uspon populističkih pokreta prati i strelovit porast demonstracija pa i revolucija širom svijeta.

EIU procjenjuje kako su se u zadnjih pet godina značajni, protestni pokreti pojavili u više od 90 država širom svijeta. Uglavnom ih predvode mladi, obrazovani, pripadnici srednje klase, ljudi koji preziru političke vođe i više vole društvene mreže od tradicionalnih političkih mehanizama.

Svi ti čimbenici, prvenstveno porast populizma i sve više prosvjeda, dovode do pitanja – je li demokracija u opasnosti ili su upravo ti čimbenici dokaz da demokracija savršeno funkcionira?

Zasad, nepredvidiva sudbina ‘starih’ demokracija u Europi bit će pod budnim okom vlada i političkih aktivista iz cijelog svijeta. Uostalom, povijest nas uči da promjene u Europi uvijek imaju itekako velike posljedice na sve, od Australije do Aljaske.
 
*stisnite Titlovi radi prijevoda*

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19801"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]