Američki državni tajnik je rekao da je u najboljem interesu Irana da se pokloni i posluša Washington, jer ako to ne naprave, njihov narod će na kraju to skupo platiti

Uprava Donald Trumpa nametnula je svoje najoštrije sankcije ikada protiv Irana, dovodeći njihove građane na rub siromaštva.

Američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio je novinaru BBC-a da iransko “vodstvo mora donijeti odluku ako želi da njihovi ljudi imaju što za jesti”, odbacivši sve izjave o brizi o Iračanima, nakon uvođenja najnovijih oštrih sankcija.

BBC-ov izvjestitelj Hadi Nili je pokušao zatražiti odgovor od Pompea što će se dogoditi ako sankcije neće imati željeni učinak, ali je Pompeo opetovano izbjegavao pitanje, ponavljajući da je Iranu “u najboljem interesu” da zaustaviti njezin “destabilizirajući utjecaj” i shvati optužbe da je Iran primarni sponzor svjetskog terorizma.

Pompeo pokušava prikačiti sve regionalne zločine Iranu i zamišlja metu na iranskoj vladi.

Ali što ako sankcije završe tako da narod najviše nastrada upitao je Nili. “Ne, ne,” kaže Pompeo, prekidajući ga.

Osim što sankcije potpuno mogu naštetiti narodu, on sve to priznaje nekoliko minuta kasnije – ali to je u redu jer služi američkim ciljevima:

“Vodstvo Irana mora donijeti odluku ako želi da njihovi ljudi jedu.”

Pompeo, dakle, nastavlja ono što su radili njegovi prethodnici u izgladnjivanju naroda u “neprijateljskim zemljama”.

U siječnju je Rex Tillerson govorio je o Sjevernoj Koreji i “duhovima brodova” koji su isplovljavali prema kopnu Japana, a većina njihove posade je umrla nakon očajnički provedenog ribarenja bez dovoljno goriva za povratak.

“Dobivamo mnogo dokaza da ove sankcije zaista počinju boljeti” – krekla je Condoleezza Rice, za sudbine civila u ratnim zonama.

Zato što nije samo glad – američki diplomati imaju povijest preziru za ljudski život kad se nađe na putu svojih političkih ciljeva.

Hillary Clinton, koja je služila kao državni tajnik pod predsjednikom Barackom Obamom, radosno je čestitala nakon što su pobunjenici koje je podupirao NATO pobijedili libijskog vođu Muamera Gadafija 2012. godine:

“Došli smo, vidjeli smo da je umro”. Libija je od tada postala najneuspješnija država u kojoj se ljudi kupuju i prodaju na otvorenim tržnicama robljem, ali to stanje je očito poželjno za naftom bogatu naciju koja je odbacila petrodolar.

Madeleine Albright, koja je služila kao državni tajnik pod predsjedajem Billom Clintonom, poznata je po govoru u emisiji “60 minuta” kada je novinaru rekla da je ubojstvo pola milijuna iračke djece doista “vrijedilo” za postizanje ciljeva vanjske politike Sjedinjenih Država.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Glad koja prijeti ratom razorenom Jemenu čak je i gora od prethodne procjene koja je već nazvana najgorom humanitarnom krizom u svijetu

UN sada procjenjuje da je sada 14 milijuna ljudi u opasnosti.

Glavni tajnik UN-a za humanitarne poslove Mark Lowcock pozvao je na humanitarni prekid vatre u područjima koja su bitna za opskrbu humanitarnom pomoći.

Zbog pogoršanja situacije na terenu, rekao je, UN je bio prisiljen preispitati svoje procjene od 11 milijuna građana Jemena koji su na rubu gladovanja.

Sada se 14 milijuna stanovnika Jemena suočava sa “uvjetima pred glad”, oslanjajući se na inozemnu pomoć u hrani za svoj opstanak.

Većina te pomoći – 80 posto – stiže preko luke Hodeidah. Grad koji je pod kontrolom Huta bio je pod opsadom koalicijskih snaga koje je predvodila Saudijska Arabija od lipnja. Saudijci su optužili regionalnog suparnika Iran da naoružava Hute kroz luku, iako Iran poriče navode.

Nevladina udruga “Save the Children” iz Velike Britanije tvrdi da gotovo dvije trećine (64,5 posto) Jemenaca “ne znaju kada će ili hoće li imati sljedeći obrok”, upozoravajući da oni koji ne umiru od gladi još uvijek su u opasnosti od zaraza i bolest.

Jemen je trenutno usred najveće svjetske epidemije kolere, što se još više pogoršalo zbog onoga što mnogi smatraju – namjernim ciljanjem i bombardiranjem bolnica od strane koalicijskih snaga.

Koalicijske snage, naoružane i obučene od strane SAD-a, su došle pod kritike međunarodne zajednice zbog bombardiranja civilnih poput bolnica i vjenčanja.

U kolovozu je jedan saudijski zrakoplov razorio školski autobus, ubivši 30 djece. Ipak, opetovani napori anti-ratnih elemenata u Kongresu SAD-a da se okonča potopora Saudijskoj Arabiji su propali.

Rat u Jemenu je započeo 2015. godine, ubivši i ozlijedivši preko 60.000 ljudi u najsiromašnijoj zemlji na Bliskom istoku.

Cijene hrane porasle su za 68 posto, a valuta je deprecirala preko 180 posto. Više od 80 posto stanovništva sada živi ispod granice siromaštva, a milijuni Jemenaca posljednjih su dana bili prisiljeni napustiti svoje domove, uključujući pola milijuna u gradu Hodeidahu, navodi se u izvješćima UN-a.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ozbiljno pretili pojedinci imaju povećanu razinu hormona gladi dvije godine nakon dramatičnog gubitka težine, otkrila je studija objavljena u časopisu American Journal of Physiology-Endocrinology and Metabolism

Istraživanje je provedeno od strane tima istraživača sa Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije koji su proučavali utjecaj, kako kratkoročno tako i dugoročno, gubitka tjelesne masti kroz prehranu i vježbanje na apetit pretilog pojedinca.

U provođenju studije, istraživački tim je pratio 35 odrasle teško pretile osobe koje su prošle kroz plan mršavljenja koji se koncentrirao na prehranu i vježbanje tijekom dvije godine.

Sudionici studije proveli su nekoliko tjedana u šumovitom odmorištu gdje su imali prehrambene savjete i vježbali.

Istraživački tim ocijenio je kako su gladni bili sudionici svakih šest mjeseci od početka studije do dvije godine kasnije, kada je istraživanje bilo završeno.

Tim je također procjenjivao status gladi sudionika tri sata nakon svakog obroka, koliko su bili veliki obroci i koliko su hrane planirali konzumirati.

Osim toga, ispitivane su razine cirkulirajuće razine hormona kako bi se utvrdilo kako su reagirali na ideju obroka ili nakon konzumiranja istog. Godinu dana kasnije, sudionici su se ponovo educirali kako bi naučili kako održavati svoju smanjenu tjelesnu težinu.

Rezultati su otkrili da su nakon četiri tjedna sudionici izgubili prosječno 3,5 posto svoje tjelesne težine. Istodobno, njihov hormon koji povećava apetit, poznat kao grelin, brzo se povećao, kao rezultat njihove povećane vježbe, ističu istraživači.

Međutim, sudionici nisu izvijestili o povećanoj želji za jelom, već su se puno prije osjećali sitima kada su jeli, bez obzira na porast razine hormona koji povećava apetit.

U prvoj godini programa sudionici su izgubili oko 7,4 posto svoje tjelesne težine. Međutim, također su izvijestili o većoj želji za jelom, kao i smanjenoj punini kada jedu.

Nakon dvije godine u programu, uglavnom su izgubili na težini, ali su ipak izvijestili o porastu gladi i smanjene punine nakon jela.

“Pacijenti sa teškim pretilošću, dakle, moraju se dugoročno baviti povećanim osjećajem gladi” – napisali su istraživači.

Pretilost širom svijeta, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), gotovo se utrostručila od 1975. godine do danas.

Zapravo, 2016. godine više od 1.9 milijardi odraslih osoba imalo je prekomjernu težinu, a više od 650 milijuna njih bilo je pretilo.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Neuroznanstvenici sa Harvarda identificirali su skupinu neurona u mozgu koja priprema tijelo za konzumaciju hrane i pića

Ovi neuroni oslobađaju brzo reagirajući hormon koji se širi cijelim tijelom u kratkom vremenu prije nego što nešto pojedete ili popijete.

Članak iz BIDMC News-a navodi da bi ovo otkriće moglo dovesti do boljeg razumijevanja prejedanja.

Istraživači su proučavali moždane veze koje nadgledaju unos hrane i vode. Nadzirali su aktivnost neurona koja reguliraju unos vode na temelju onoga što mozak percipira, a ne ono što tijelo “osjeća” što mu treba.

Studija pokazuje da se naša tijela počinju pripremati prije obroka kad iznenada naiđemo na hranu ili vodu.

Autor i asistent profesor Mark Andermann teoretizirao je kako ovaj problem može dovesti do prejedanja ili pretjerivanja s odgovarajućim posljedicama.

On i njegovi kolege istraživači iz centra Beth Israel Deaconess Medical Center (BIDMC) pratili su aktivnost neurona koji su oslobodili horom vazopresin. Anti-diuretički hormon, vazopresin pomaže u reguliranju ravnoteže tekućine u tijelu smanjenjem uriniranja.

Jedenje ili pijenje tekućine može mijenjati relativnu koncentraciju vode u odnosu na sol u ljudskom tijelu. Vasopresin je važan spoj za održavanja ove ravnoteže.

Veze u mozgu reguliraju glad i žeđ održavanjem ravnoteže između vode i soli u tijelu

Andermannov korespodent, profesor Bradford B. Lowell, objasnio je vitalnu važnost održavanja koncentracije vode i soli izvan stanica.

Rekao je da će ljudsko tijelo imati više vremena za upravljanje balansom tekućine ako mozak može predvidjeti koliko će se vode uskoro dodati.

Veze u mozgu koje oslobađaju hormon vazopresin osiguravaju jednu vrstu brze kontrole koja učinkovito može regulirati količinu vode u tijelu.

Njihovi pokusi uključivali su nekoliko modela miševa. Andermann i Lowell lišili su glodavce pristupa pitkoj vodi. Oni su pratili aktivnost neurona koji otpuštaju vazopresin kada su napokon dali vodu žednim laboratorijskim životinjama.

Istraživači su izvijestili da je aktivnost tih neurona pala poput kamena u roku od nekoliko sekundi kod miševa koji su ugledali vodu. To se dogodilo prije nego što su žedne životinje uzele prvi gutljaj vode.

Zabilježeno je da su iste veze u mozgu imali oštru promjenu u aktivnostima gotovo odmah nakon uočavanja i mirisanja hrane. Međutim, povećanje se dogodilo samo nakon što je hrana bila konzumirana, a ne prije konzumacije.

Ovaj kontrast u vremenu dovodi istraživače da vjeruju da su veze u mozgu zadužene za reakciju na vodu odvojene od veza odgovornih za reakcije na hranu.

Lowell je rekao da je ovo brzo reguliranje živčanih neurona i vazopresinskih neurona novo otkriće. Unatoč njezinoj novosti, može se primijeniti na sve oblike homeostatske kontrole, gdje tijelo nastoji postići i održati zdravu ravnotežu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Gubitak težine izaziva glad, prema novim istraživanjima Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije, te objašnjava zašto je teško izgubiti masne naslage nakon gubitka težine

Rezultati, objavljeni u časopisu American Journal of Physiology, Endrocrinology i Metabolism, pokazali su da kada izgubimo težinu, želudac proizvodi više hormona grelina, što uzrokuje glad u tijelu.

„Svatko ima ovaj hormon, ali ako ste bili pretili, a zatim ste smršavili, rast će razina ovog hormona” – rekla je glavna autorica studije Catia Martins.

Istraživanje je pokazalo da se razina grelinovih hormona ne dovodi u balans tijekom vremena, što znači da će oni pojedinci koji gube na težini vjerojatno cijelo vrijeme osjećati glad.

Znanstvenici su proveli dvije godine proučavajući 34 pretila pacijenta koji su podvrgnuti dvogodišnjem programu mršavljenja i pratili njihove razine apetita.

Svi sudionici su izvijestili o povećanju gladi u usporedbi sa početkom programa mršavljenja.

“34 bolesnika sa morbidnom pretilošću smo podvrgnuli zlatnom standardu u liječenju pretilosti tijekom razdoblja od dvije godine”, rekao je Martins. Pacijenti su težili prosječno 125 kilograma kada je program započeo i izgubio prosječno 11 kilograma.

Ali nisu samo hormoni ti koji čine ljude gladnima, otkrila je studija. Kad ljudi izgube težinu, zahtijevaju manje energije nego prije, što znači da moraju jesti manje.

Međutim, u nekim slučajevima, nakon što te osobe izgube težinu, njihovo tijelo će pokušati sačuvati energiju kako bi se pokušalo vratiti na svoju bivšu težinu. To znači da će oni koji izgube težinu osjećati glad, iako ne trebaju dodatnu energiju iz hrane.

“Važno je znati koji fiziološki mehanizmi daju otpor gubitku težine”, rekao je Martins. “Naravno postoje individualne razlike. Ljudi mogu izgubiti motivaciju i imati poteškoća prilikom praćenja prehrane i vježbanja. Sve ovo otežava održavanje nove smanjene težine.”

“Pretilost je svakodnevna borba do kraja života. Moramo ju prestati tretirati kao kratkoročnu bolesti dajući pacijentima podršku i pomoć, i onda im dopustiti da se brinu sami za sebe„ – dodala je voditeljica istraživanja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

SAD prešućuje zločine njihova partnera i saveznika Saudijske Arabije

Slike i prizori, do smrti izgladnjele djece, koje dolaze iz Jemena šokantne su.

Čovjek teško može vjerovati da na zemlju u kojoj ima gotovo devet milijuna gladnih ljudi, a među njima šest milijuna djece svijet gleda ravnodušno.

Uz glad i ratna razaranja, tu je zemlju poharala i smrtonosna bolest, kolera, od koje boluje više od 300 tisuća ljudi i od koje je za sada umrlo više od tisuću ljudi, većinom djece.

Sukob sunita i šijita

Naime, Jemen je 2012. godine postao bojno polje u ratu između sunita iz Saudijske Arabije, koje podržava jemenska vlada, i Huta (šijita) koji imaju podršku Irana. Međutim, 2015. došlo je do još veće eskalacije rata kada je koalicija predvođena Saudijskom Arabijom izravno ušla u rat bombardiranjem Jemena.

Iako je Saudijska Arabija u tu zemlju, nelegalno i nelegitimno, protivno međunarodnom pravu i konvencijama, kršeći time ljudska prava, slala vojsku i nemilosrdno bombardirala Jemen, Zapad – prije svega Sjedinjene Države – prešućuju pokolje koje provodi njihov saveznik Saudijska Arabija i gledaju sa strane jer u tome ima veliku korist.

Naime, Saudijska Arabija najveći je kupac naoružanja od SAD-a, a EU na čelu s Njemačkom prekida dogovorene poslove s Rijadom.

Osam tisuća ubijenih

Najveću podršku Saudijskoj Arabiji u tom ratu sada daje Donald Trump koji im, unatoč pokoljima koje čine u Jemenu, poručuje da budu još žešći i unište teroriste Hute.

Stav Trumpa o Jemenu, koji je dao podršku Saudijskoj Arabiji, Jemenci komentiraju na ovakav način: „Srami se, Ameriko, srami se Trumpe, srami se, svijete“.

U jemenskom ratu, od kada je intervenirala Saudijska Arabija 15.ožujka 2015.godine, ubijeno je više od osam tisuća ljudi, a ranjeno ih je oko 45.000.

Isto tako, od ožujka 2015. do 10. ožujka 2017. u Jemenu je poginulo najmanje 1546 djece, a 2450 su ostali invalidi, izvijestio je UN-ov fond za djecu (UNICEF).

Među njima su 1022 dječaka, 478 djevojčica i 46 djece “čiji spol nije poznat”.
 

 
(vecernji.hr)

Velika inflacija znači da više ljudi preskače obroke, pa brzo raste broj pothranjenih stanovnika Venezuele. Taj je fenomen nazvan dijeta “Maduro”, prema predsjedniku Nicolasu Maduru

Novinar CNN-a Ray Sanchez u nedavnom članku osvrnuo se na porazno gospodarsko stanje u Venezueli.

U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

“Venezuela je očaravajuća zemlja s karipskim plažama, snježnim Andama i najvećim rezervama nafte na svijetu. Brojni su profesionalci napustili zemlju dolaskom na vlast Huga Chaveza 1999. godine, ali na početku vladavine on je smanjio siromaštvo, povećao broj djece koja se školuju i povećao pristup čistoj vodi.

Danas se pak stanovnici Venezuele bore s najvećom inflacijom na svijetu, krvavim uličnim prosvjedima i općim kaosom. Kamo je nestao onaj raj? Evo nekoliko odgovora:

Pad cijena nafte unazadio je gospodarstvo

Nafta je bila oslonac Chavezova gospodarstva. Kada je cijena nafte bila 100 USD po barelu, milijarde su se kroz državno naftno poduzeće slijevale u socijalne i prehrambene programe. Ali padom cijena nafte ti se veliki projekti više nisu mogli financirati.

Priljev dolara se usporio

Zbog kraha cijena nafte, vlada nema toliko stranih valuta za kupnju robe iz drugih zemalja, a uvoz je pao 50 posto u odnosu na prošlu godinu, prema Ecoanalitici, nacionalnom poduzeću za istraživanja. Sada nedostaje osnovna roba iz uvoza, uključujući i važne lijekove.

Kontrole cijene samo su još jedan problem

Za vrijeme Chaveza cijene osnovnih namirnica bile su pristupačne svima. Vrećica kukuruznoga brašna stoji 639 venecuelanskih bolivara, a to je niže od cijene proizvodnje, pa su ga domaći proizvođači prestali proizvoditi i sada ga se, unatoč niskoj cijeni, više ne može kupiti.

Zemlja je na zadnjih 10 milijardi dolara

Venezuela ima samo 10,5 milijardi dolara u stranim rezervama, prema nedavnim podacima Središnje banke u Venezueli, a do kraja će godine dugovati 7,2 milijarde dolara, tako da ih vrijeme počinje pritiskati.

Dijeta “Maduro”

Velika inflacija znači da više ljudi preskače obroke, pa brzo raste broj pothranjenih stanovnika Venezuele. Taj je fenomen nazvan dijeta “Maduro”, prema predsjedniku Nicolasu Maduru, koji je izjavio da zbog nestašice “ljudi očvrsnu”.

Bol se pretvara u bijes – i prosvjede

Zemlja je puna nasilnih prosvjeda u posljednjih nekoliko tjedana jer se vođe opozicije suočavaju s Madurovim pobornicima.

Protuvladini prosvjednici žele da Maduro odstupi optužujući ga da uništava demokraciju, a on je u međuvremenu poslao vojsku na ulice kako bi uvela red.

Što radi vlada?

Mnogi krive Madura za krizu na ulicama nakon što je njegova vlada zabranila vođi opozicije Henriqueu Caprilesu da se 15 godina igdje kandidira.

Vrhovni je sud raspustio parlament i prenio je zakonodavnu moć na sebe. Tako su sve grane vlade došle u vlast Madurove vladajuće Ujedinjene socijalističke stranke. Opozicija je rekla da je to bio puč. Odluka suda je povučena, ali prosvjedi protiv Madura već su se razbuktali.

Kako živjeti u tim uvjetima?

Problemi su očiti većini stanovnika Venezuele, a oni su sljedeći:

- Nedostatak hrane i kućanskih potrepština, poput mlijeka, brašna i toaletnoga papira
– Nedostatak lijekova
– Isključenja struje
– Rast nezaposlenosti
– Jačanje nasilnih zločina
– Čak je i malarija, koju se bilo skoro iskorijenilo, opet u porastu”.
 

(index.hr)

Kada pitate običnog građanina da li zna zbog čega se vodi rat u Jemenu, neće vam znati odgovoriti. Rat se vodi zbog nafte, a Jemen napadaju arapske zemlje koje podržava SAD

Naftne zalihe Jemena su veće od svih rezervi nafte Zaljevskih zemalja.

Dok Saudijska Arabija sa istom ili manjom količinom nafte živi luksuznim životom, u Jemenu svakih 10 minuta od gladi umre jedno dijete. ‘Demokracija’ i ‘oslobođenje’ koje su donijele arapske zemlje podržane Amerikom, donijele su samo velike probleme Jemenu. Scenarij Libije se ponavlja.

Ujedinjeni narodi upozoravaju da svakih deset minuta jedno dijete u Jemenu umre od gladi ili bolesti. Više od dva milijuna djece je akutno pothranjeno, dok je pola milijuna teško pothranjeno te su u životnoj opasnosti

Fatima Ali Yahya ne može pomoći svojoj pothranjenoj djeci jer nema novca da ih prehrani.

Financijska situacija je vrlo loša. Hranu kupujemo tek ponekad, kad imamo novca. Ako se netko od njih razboli ne mogu ih odvesti u bolnicu jer nemam novca za liječenje – govori Fatima za Al Jazeeru Balkans.

Situaciju u jemenu dodatno pogoršava rat. Vlada nestašica hrane i čiste vode, a ljudi umiru od bolesti koje se mogu spriječiti jer se zdravstveni sustav raspao. Ljudi si ne mogu priuštiti ni osnovne namirnice.

Glad prijeti za 17 milijuna stanovnika Jemena.

Zbog rata moj suprug više ne može raditi, ne može loviti ribu. Nitko nije zaposlen. Nemamo što jesti – govori Um Salem, stanovnica Al-Hudaide, jedne od najsiromašnijih pokrajina u Jemenu, koja se nalazi na zapadu zemlje uz obalu Crvenog mora.

Već godinu i pol dana teško živimo. Nemamo dovoljno hrane. Dobivamo tek toliko da preživimo, a ponekad jednostavno gladujemo – priča Taha al-Nahari

Jemen je na rubu kolapsa i humanitarne udruge mole za pomoć, no strahuju da je s obzirom na ostale humanitarne krize na Bliskom istoku, sukob u ovoj zemlji zaboravljen.

>> ‘Genocid’ traje u Jemenu dok su Saudijska Arabija i SAD ugrabile 63% naftnih polja
 
(jutarnji.hr)

U izvješću UN-a od 24. siječnja navodi se kako diljem svijeta prosječno 200.000 ljudi godišnje umire zbog toksične izloženosti pesticidima

Ističe se kako pesticidi imaju katastrofalne učinke po ljudsko zdravlje i okoliš, a pri tome nisu učinkovita pomoć u sprječavanju gladi u svijet

U izvještaju se navodi da iako se pesticidi stavljaju u korelaciju s povećanjem prinosa usjeva, oni nisu pomogli u sprječavanju gladi u svijetu, štoviše, “oslanjanje na opasne pesticide je kratkoročno rješenje koje narušava pravo na adekvatnu prehranu i zdravlje sadašnjih i budućih generacija”.

Također, navodi se čitav niz opasnih bolesti koje su povezane s pesticidima, poput raka, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, hormonalnih poremećaja, urođenih mana, sterilnosti i neuroloških učinaka.

Objavljeno je i da je u nekim zemljama smrtnost zbog trovanja pesticidima i veća od stope smrtnosti uzrokovane zaraznim bolestima.

Izvještaj oštro okrivljuje globalne korporacije koje proizvode pesticide za “sustavno poricanje štete”, “agresivnu, nemoralnu marketinšku taktiku” i lobiranje vlade koje “opstruira reforme i onemogućava globalna ograničenja pesticida”.

Naglašava i da su razmjeri trovanja stravični jer ljudi mogu biti izloženi opasnim razinama pesticida na različite načine, od samog kontakta s pesticidima kroz korištenje na usjevima, zatim kroz hranu, zrak i vodu pa sve do beba koje će piti kontaminirano majčino mlijeko.

Navedeno je i da takve industrije često koriste termin “namjerne zlouporabe” želeći prebaciti krivnju na korisnike, no da je sasvim jasno da odgovornost za zaštitu korisnika i drugih kroz životni ciklus pesticida te kroz trgovačke lance leži samo na proizvođačima pesticida.

Istaknuti su i snažni učinci na okoliš, odnosno kako pesticidi zagađuju okoliš s nepredvidljivim ekološkim posljedicama. Osim toga, utječu i na smanjenje bioraznolikosti te smanjenje populacije nametnika čime se narušava složena ravnoteža u prirodi.

Na kraju, UN poziva na jačanje globalne regulacije tvari namijenjenih za kontrolu korova ili nametnika, no treba dodati da se bez boljeg informiranja stanovništva i podizanja svijesti o štetnosti pesticida neće puno postići.
 
(nexus-svjetlost.com)

Dokumenti američkog Nacionalnog arhiva koji izvještavaju o gladi i širenju epidemijskih bolesti u Iranu od 1917. do 1919. procjenjuju da je broj ljudi koji su umrli zbog gladi između 8 i 10 milijuna, čime to postaje najvećim genocidom 20. stoljeća, a Iran najvećom žrtvom Prvog svjetskog rata

Profesor Gholi Majd sa Sveučilišta Princeton, piše u svojoj knjizi “Velika glad i genocid u Perziji” da američki dokumenti pokazuju da su Britanci spriječili uvoz pšenice i drugih žitarica u Iran iz Mezopotamije, Azije te SAD-a, te da brodovima s pšenicom nije bio dopušten iskrcaj u luci Bushehr u Perzijskom zaljevu.

Profesor Majd tvrdi da je Velika Britanija namjerno stvorila uvjete za genocid kako bi uništila Iran i mogla učinkovito kontrolirati zemlju za vlastite potrebe.

U Britaniji postoje zapisi o nekoliko pokušaja prikrivanja takvih događaja i ponovnog pisanja povijesti u svoju korist.

Jedan od jasnih primjera je Jameson Raid, neuspjeli puč protiv vlade Paula Krugera u Južnoj Africi. Ova napad je planiran i izvršen izravno od strane britanske vlade pod vodstvom kolonijalnog tajnika Josepha Chamberlaina.

2002. godine, u Južnoj su Africi objavljeni memoari Sir Grahama Bowera, koji otkrivaju ova uplitanja koja su prikrivana više od jednog stoljeća, s naglaskom na Bowera kao žrtvenog jarca ovog incidenta.

Zapisi su uništeni kako bi se prikrili britanski zločini diljem svijeta ili su držani u tajnoj arhivi Ministarstva vanjskih poslova, ne samo kako bi se štitio britanski ugled već i radi zaštite vlade od tužbi, što indicira da su Britanci pokušali izbjeći posljedice svojih zločina.

Radovi iz Hanslope Parka također uključuju izvješća o “eliminaciji” neprijatelja kolonijalnih autoriteta 1950. u tadašnjoj Malaji i zapisa koje prikazuju kako su ministri u Londonu znali za mučenja i ubojstva Mau Mau pobunjenika u Keniji, kao i da su ih žive pekli.

Glad koja se dogodila u Irskoj od 1845. do 1852. godine ubila je četvrtinu irskog stanovništva. Ova glad je posljedica britanske politike i pokušaj velikog zataškavanja od strane britanske vlade i kraljevske vladavine koji su za to okrivili krumpire.

Glad je čak i danas u svijetu poznata kao “krumpirova glad”, no u stvarnosti, to je rezultat planiranog nedostatka hrane i na taj način, Britanci su namjerno počinili genocid.

Očito je stoga da britanska uloga u iranskoj velikoj gladi, koja je ubila gotovo polovicu iranskog stanovništva, nije bila bez presedana.

Dokumenti objavljeni od strane britanske vlade se ne obaziru na genocid, a time i na pokušaj prikrivanja od strane britanske vlade. “Priručnik o Iranu” Ministarstva vanjskih poslova iz 1919. godine ne spominje ništa u vezi s velikim gladovanjem.
 
(nexus-svjetlost.com)