Tajne službe u SAD-u i Velikoj Britaniji prikupljaju ogromne količine podataka kako bi ušle u trag teroristima. I nisu nepogrešive: nedužni građani mogu im zapasti za oko i onda biti proglašeni “opasnima”.

Otkrića o američkom programu za uhođenje PRISM-u već tjedan dana uzrokuju komešanje u javnosti. Američki predsjednik Barack Obama je štetu pokušao popraviti uvjeravanjem građana da u američkoj tajnoj službi NSA-u (Nacionalan sigurnosna agencija) rade “Izuzetni profesionalci, kojima je zadaća čuvati sigurnost američkog naroda”, kako je izjavio u jednom televizijskom intervjuu. Obrada podataka koji preko PRISM-a pristižu u NSA međutim manje obavljaju djelatnici tajnih službi, već to puno više rade računala. I tako na popise sumnjivih osoba stižu ne samo teroristi nego i nedužni građani.

Da biste zapeli za oko tajnoj službi dovoljan je i susjed koji se bavi sumnjivim aktivnostima, kaže stručnjak za internet s portala netpolitik.org Markus Beckendhal. “Vaš mobitel se sigurno može često locirati u blizini vašeg susjeda, i tako automatski upadate u mrežu i sami postajete sumnjivi”. Čak i poklapanje određenih profila je sumnjivo. Na primjer: “Ako postoji negdje neki terorist koji je slučajno naručio iste knjige kao vi i ako je posjećivao iste internetske stranice”, objašnjava Beckedahl.

Više se ne prate ključne riječi nego međusobni odnosi i veze

Nakon napada od 11. rujna 2001. posebno su često pogrešno sumnjičeni znanstvenici koji su zbog posla redovito tražili informacije o arapskom svijetu. Od tada se nije samo izuzetno proširilo djelovanje tajnih službi, nego i njihove istražne metode. “Ljudi koji uistinu pripremaju neki teroristički napad, neće navoditi nikakva imena, baš kao ni ciljeve napada ili pojedine organizacije. Zbog toga istražitelji danas više ne prate tako intenzivno sadržaje, dakle što kaže osoba A osobi B. Oni više prate model komunikacije”, kaže stručnjak za tajne službe Wolfgang Krieger. Njihov su cilj isključivo veze između ljudi, na društvenim mrežama, preko bankovnih transfera ili mobitelima.

Dovoljno je da vas GPS otkrije u blizini osumnjičenih i onda i sami upadate u mrežu prisluškivanja.

U međuvremenu su NSA i britanska tajna služba GCHQ navodno uspjele obraditi velike količine podataka koje se mjere u eksabajtima. Jedan eksabajt je ekvivalent za milijardu gigabajta. Budući da pohranjivanje podatka postaje sve jeftinije, stručnjak za internet Markus Beckedahl polazi od toga da će dugoročno biti pohranjene ogromne količine podataka. A s rastom količine pohranjenih podataka raste i opasnost da će za pojedine osobe biti ustanovljene poveznice zbog kojih bi one mogle odgovarati sumnjivom profilu.

Zabrana ulaska u zemlju – SAD nije jedini

“No to primijetite tek kad više ne dobijete određenu tarifu za vaš mobitel, jer vas preko tog ponuđača ne mogu dobro prisluškivati, ili kad vam na primjer odbiju vizu za put u SAD, jer se nalazite na popisu onih kojima je ulaz u zemlju zabranjen, objašnjava Beckedahl. Svako malo se zrakoplovima kojima je cilj SAD odbija dozvola za slijetanje zbog toga što se jedan od putnika nalazi na popisu “No-fly-list”. Jedan od najpoznatijih takvih primjera je britanski pjevač Cat Stevens koji je prije više godina bio prešao na islam i preuzeo ime Yusuf Islam.

Ali i u Europi se događa da putnici na granici imaju neugodna iskustva, a da uopće ne znaju da su na nekom popisu sumnjivih osoba. “Poznajem ljude koji su u Njemačkoj sudjelovali u prosvjedima protiv transporta nuklearnog otpada i koje svaki put kad putuju u Englesku, na granici temeljito pregledavaju”, priča Markus Beckedahl. U ovom konkretnom slučaju razlog je taj što prosvjedi za zaštitu prirode u Velikoj Britaniji imaju gotovo status terorizma pa stoga postoji i međunarodna razmjena informacija o takvim aktivistima.

I Francuzi špijuniraju, zar ne?

Nakon Amerikanaca i Britanaca, i Francuzi su dobili svoj skandal sa prisluškivanjem. Ugledni list Le Monde izvještava kako francuska obavještajna služba koristi program za sveobuhvatan nadzor elektronskih komunikacija.

Francuska obavještajna služba za inostranstvo DGSE sistematski snima sve podatke o telefonskim razgovorima, upućenim e-mailovima i SMS porukama. Snimaju se i godinama čuvaju čak i podaci o vijestima i porukama na Facebooku i na Twitteru. U Francuskoj se podigla velika prašina zbog izvještaja o tome koji je objavljen u listu Le Monde.

Francuzi zapanjeni izvještajem lista Le Monde

Nakon skandala u SAD-u i u Velikoj Britaniji, čini se da se slične aktivnosti odvijaju i u ovoj zemlji. Le Monde tvrdi kako DGSE ima “pregled nad svim komunikacijama u Francuskoj”. Za razliku od slučaja sa britanskim špijunskim programom “Tempora”, nagledanje u Francuskoj se odvija bez ikakve pravne kontrole. Iz kabineta premijera Jean-Marca Ayraulta za sada nema nikakve reakcije na izvještaj Le Monda.

Poslanik vladajućih socijalista Jean-Jacques Urvoas, koji je inače u parlamentu zadužen za pitanja obavještajnih službi, izrazio je sumnju u istinitost izvještaja uglednog lista. On je rekao kako “fantazija i neistine” teško mogu da se spoje sa istinskim aktivnostima obavještajnih službi. Dodao je kako, prema njegovim saznanjima, tvrdnja kako se “snima sve” ne odgovara stvarnosti. Nema govora o tome da su Francuzi izloženi masivnom i trajnom nadgledanju koje se nalazi izvan svake kontrole.

Serveri u podrumu centrale DGSE-a

Novinari Le Monda se pozivaju na vlastite izvore u obavještajnoj službi, te na zvanične izvještaje predstavnika u organima vlasti. Oni tvrde da se snimaju svi podaci sa kompjutera u Francuskoj, kao i prenos podataka ka kompjuterima u inostranstvu. Uređaji i komjuteri koji služe za snimanje se nalaze u podrumu sjedišta obavještajne službe DGSE u Parizu. Ostali organi vlasti, poput službe za unutrašnju sigurnost DCRI ili carinske kontrole, mogu svaki dan da pogledaju šta je od snimljenih podataka relevantno za, naprimjer, borbu protiv organizovanog kriminala ili pranja novca.

Inače, otkriće američkog špijunskog programa “Prism”, a posebno izvještaji o prusluškivanju institucija EU i nacionalnih ambasada u Vašingtonu, izazvali su u Francuskoj talas nezadovoljstva građana. Predsjednik Francois Hollande je čak razmatrao odgađanje početka pregovora o slobodnoj trgovini između SAD i EU, ukoliko se ne dobiju garancije iz Vašingtona da će sve akcije prisluškivanja biti obustavljene.

Europarlament izglasao rezoluciju kojom pozivaju SAD na red zbog špijunaže, klub Ruže Tomašić glasao protiv. Hrvati su za špijuniranje u Europi.

‘Kada se nešto tiče Hrvatske, ja imam samo svoje mišljenje i glasujem samostalno, kada se ne spominje Hrvatska dogovor je da glasamo kao klub.’

Glasujući u Europskom parlamentu o pitanju koje posljednjih mjesec dana potresa svijet, američkom prisluškivanju europskih građana i institucija, Ruža Tomašić je jedina bila protiv rezolucije kojom se proziva Amerikance za nelegalnosti.

U razgovoru za Dnevno.hr pojasnila je takav svoj stav: ‘Kada se nešto tiče Hrvatske, ja imam samo svoje mišljenje i glasujem samostalno, kada se ne spominje Hrvatska dogovor je da glasamo kao klub.’

Podsjetimo, nedavno je Snowden dao dokaze da je američka tajna služba NSA dugo vremena prisluškivala europske državljane i institucije, najviše Njemačku ( u samo jednom danu provjeravano je 60 milijuna njemačkih poziva). Sve europske institucije su žestoko reagirale, a Europska Komisija čak je prijetila prekidom trgovinskih pregovora sa SAD-om .

Zbog toga, Europski Parlament odnosno nekoliko klubova u njemu, zatražili su da se izglasa Rezolucija kojom bi se od Amerikanaca tražilo objašnjenje za špijunažu, ali i potaknulo europske institucije da bolje srede zakone i uredbe koje se tiču obavještajnog nadzora.
 

 
 
(dw.de, dnevno.hr/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14573"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Južno od Velikog slanog jezera u saveznoj državi Utah, Nacionalna sigurnosna agencija (NSA), američka obavještajna agencija, čuva jednu od svojih najskupljih tajni. Ovdje na 100.000 četvornih metara, nadomak vojnog kampa Williams, NSA gradi ogromne zgrade za superbrza računala.

Ovaj projekt je ukupno koštao oko dvije milijarde dolara (1,5 milijardi eura), a kompjuteri će moći pohraniti gigantsku količinu podataka, najmanje 5 milijardi gigabajta. Samo struja neophodna za napajanje rashlade za servere koštati će 40 milijuna dolara godišnje.

Bivši službenici NSA Tomas Drake i Bill Binney rekli su za Spiegel da će ovo postrojenje skladištiti osobne podatke ljudi diljem svijeta, koje će se čuvati desetljećima. U njih spadaju mailovi, razgovori na Skype-u, pretraživanja na Google-u, recenzije na YouTube-u, postovi na Facebook-u, bankarski transferi – elektronski podaci svake vrste.

“U Utahu imaju sve o vama”, kaže Drake, “Tko donosi odluku da li će se ti podaci pregledati? Tko odlučuje što s njima činiti? “Binney, matematičar i bivši utjecajni analitičar u NSA, računa da su poslužitelji dovoljno veliki da uskladište čitavu elektroničku komunikaciju čovječanstva u narednih 100 godina – što njegovim bivšim kolegama daje mogućnost da čitaju i slušaju u zaista laganom tempu.

James Klaper, direktor nacinalne sigurnosne službe, potvrdio je postojanje obimnog nadzornog programa. Predsjednik Barack Obama je objasnio da je kongres odobrio ovaj program – ali da su iz njega izuzeti američki građani.
Strogo povjerljivi dokument koje su objavili Washington Post i britanski Guardian pokazuje odakle NSA dobiva većinu svojih podataka. Prema ovom dokumentu, koji je navodno objelodanio bivši službenik CIA-e Edward Snowden, ova obavještajna služba je počela zahtijevati izravan pristup poslužiteljima od američkih internet kompanija 2007.

Programu je prvo pristupila tvrtka Microsoft dajući sve svoje podatke. Yahoo je ušao godinu i po dana kasnije, zatim Google, Facebook, PalTalk, YouTube, Skype (vlasnik Microsoft) i AOL. Zadnja tvrtka koja je izrazila spremnost surađivati je Apple, u listopadu 2012. U ovom povjerljivom državnom dokumentu agencija ponosno navodi da podatke prikuplja “izravno s poslužitelja” ovih kompanija.

Navedene tvrtke su naravno negirale ove tvrdnje. Ali ako je ono što piše u dokumentu istina, NSA može znati što radi svaka osoba na svijetu koja koristi usluge tih tvrtki, što uključuje i milijune Nijemaca.

Njemačka ministrica za zaštitu prava potrošača Ilse Aigner zatražila je “jasne odgovore” od tvrtki navedenih u dokumentu, a njemačka stranka Zelenih zahtijevala je da vlada smjesta provede istragu o programu PRIZMA (Prism).

“Totalno nadziranje svih njemačkih građana od strane NSA potpuno je neprimjereno”, rekao je tajnik skupine Zeleni Volker Beck. Ova stranka je predložila da se o toj temi raspravlja na skupštinskom zasjedanju sljedećeg tjedna.

***

Postrojenje u Utahu okruženo je sigurnosnim ogradama, psima čuvarima i sigurnosnim kamerama, i opremljeno biometrijskim sustavom identifikacije. Dva izvora kažu da lokacija ovog postrojenja nije slučajnost. U Utahu živi najveći broj mormona na svijetu.

Ova izrazito patriotska vjerska zajednica šalje svoje mlade članove svuda po svijetu kao misionare – a mnogi su kasnije regrutirani u Nacionalnu gardu Utah, u čijoj 300. vojno-obavještajnoj brigadi služi 1.600 lingvista. NSA ima pristup ovim lingvistima u svako doba, a jedan insajder vjeruje da se oni koriste za “analizu međunarodnih telekomunikacija”.
 

Prikaz veće karte
 

Prikaz veće karte
 
U tajnom dokumentu, špijunski program NSA naziva se Prism (Prizma). Prizma je također oblik koji reflektira svjetlost u optičkim kablovima – dakle kablovima koji čine osnovu svjetskog internet prometa. Ovaj dokument, odobren za interne prezentacije u NSA, pokazuje da podaci koji putuju iz Europe u Aziju, pacifička regija ili Južnu Ameriku, često prolaze kroz servere u SAD. “Telefonski poziv praćene osobe, njegova elektronska pošta ili poruka na chatu proći će najjeftinijim, a ne fizički najdirektnijim putem”, navodi se u dokumentu.

Bushova administracija je legalizirala ovu novu dimenziju državnog špijuniranja, ali je Obamina administracija obnovila taj zakon u prosincu 2012. Ovaj zakon omogućuje, primjerice, nadgledanje svih korisnika Google-a koji žive izvan SAD, kao i komunikacije između američkih građana i ljudi u drugim zemljama.

Dokument također otkriva da pomoću programa kao što je Prism, NSA reinterpretira pravnu osnovu za svoje djelovanje u jednom ključnom aspektu. Desetljećima su sigurnosnim službama bili neophodni nalozi specijalnog suda sa preciznim specifikacijama o osumnjičenicima, ukoliko su na primjer željele nadgledati račun elektroničke pošte. Sada je dovoljno da NSA ima uvjerljive dokaze da ta osoba ili živi u inozemstvu ili komunicirati s nekim tko živi izvan SAD. Ovim se proširuje krug potencijalnih osumnjičenih, preskaču se birokratske prepreke i snižava se razina međusobne kontrole, čime se olakšava i ubrzava prikupljanje podataka o još većem broju ljudi.

Mogućnosti NSA za prikupljanje podataka daleko nadilaze okvir američkih internet poslužitelja. Ova agencija također vrši prismotru diljem planeta, na primjer pomoću satelita. Pritom je instalirala moćne antene u raznim zemljama, koje presreću razgovore vođene preko mobitela. Nijedna država nikada nije sakupljala podatke u tom obimu.

NSA je koristan partner njemačkih vlasti. Dirktor NSA, general Keith B. Alexander, redovito prima delegacije iz Njemačke u svom stožeru u Fort Mid-u. Ovi sastanci su obično konstruktivni, djelomično zato što su odnosi jasni: NSA skoro uvijek zna mnogo više, dok se Nijemci ponašaju kao njezini asistenti. Njemačka obavještajna služba BND provodi razne tajne operacije u suradnji s NSA, od kojih se većina odnosi na masovno prikupljanje podataka. Njemačke vlasti su također pomagale ovoj američkoj sigurnosnoj agenciji, naročito u kriznim regijama.

Što se tiče NSA, ona redovito sa njemačkim sigurnosnim službama dijeli svoja saznanja o osumnjičenima. Plan o postavljanju bombe islamističke terorističke grupe u Njemačkoj, takozvane skupine Zauerland, otkriven je 2007. tako što je NSA presretnula mailove i telefonske razgovore i proslijedila ih njemačkim kolegama.

Prema bivšem službeniku NSA, američki programi su korišteni i u Njemačkoj, iako jedan bivši visoki njemački sigurnjak kaže da njemačke vlasti nisu sudjelovale u programu Prism.

Sada je jasno da su višegodišnje sumnje stručnjaka bile opravdane – da NSA nadgleda svaku vrstu eletronske komunikacije diljem planeta. Postavlja se jedno važno pitanje: kako jedna sigurnosna agencija, čak i kada je toliko velika kao NSA sa 40.000 zaposlenih, može smisleno raditi s takvim morem informacija?

Odgovor na ovo pitanje krije se u pojavi o kojoj poslovna zajednica trenutno dosta razgovara, a koja se naziva “big data”. Zahvaljujući novim tehnologijama obrade podataka, sada je moguće povezati potpuno različite oblike informacija i analizirati ih automatski.

Jedan od rijetkih uvida u to što sigurnosne agencije mogu učiniti pomoću ovog pristupa pružio je prošle godine David Patreus. Taj novi vid analize podataka podrazumijeva otkrivanje “veza koje nisu očite”, kako je u to vrijeme novi direktor CIA-e objasnio na jednoj konferenciji. U to spada, na primjer, “pronalaženje veza između ove kupnje, onog telefonskog poziva, mutne video snimke, carinske i imigracijske informacije.”

Cilj je, prema Patreusu, da veliki podaci “dovedu do automatskog otkrivanja, umjesto da se oslanjamo na to da će pravi analitičar postaviti pravo pitanje”. Algoritmi automatski pronalaze veze u amorfnom moru podataka koje pročešljavaju. “CIA i naši partneri iz sigurnosne zajednice moraju znati plivati ​​u oceanu “velikih podataka”. Moramo biti prvorazredni plivači – zapravo, najbolji”, nastavio je direktor CIA-e.

Važnost “big data” analize za američke obavještajne agencije može se vidjeti iz novca koji NSA i CIA u nju ulažu. Ona ne samo što obuhvaća višemilijunske ugovore s tvrtkama specijaliziranim za dubinsku analizu podataka, nego CIA pritom izravno investira, kroz svoju tvrtku In-Q-Tel, u nekoliko “big data” startup tvrtki.

Poanta je da se ljudi i njihovo ponašanje učine predvidljivim. Istraživački projekti NSA usmjereni su na predviđanje, na temelju telefonskih podataka i postova na Twitteru i Facebooku, kada će se dogoditi pobuna, društveni protest ili drugi događaj. Ova agencija također istražuje nove metode analize sigurnosnih videa u nadi da će prepoznati sumnjivo ponašanje prije nego što se napad izvrši.

Gas Hunt, glavni tehnološki direktor CIA, je izravno priznao:

“U suštini, mi pokušavamo sakupiti sve i da to vječno sačuvati”. Hunt je objasnio na što točno misli kad kaže “sve”: “Vrlo smo blizu toga da možemo prikupimo sve ljudski generirane informacije”, rekao je on.

Ovu izjavu je teško pomiriti s četvrtim amandmanom američkog ustava, koji jamči pravo na privatnost. Vjerojatno je Hunt zato dodao, skoro izvinjavajućim glasom: “Tehnologija napreduje brže nego što je država ili zakon mogu pratiti.”
 

 
 
(pescanik.net, nsa.gov1.info, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14268"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]