Područja Francuske sada su potpuno izvan kontrole policije i njima upravljaju bande koje su nametnule de facto Šerijatsko pravo, upozorava stručnjak Eric Zemmour

Tijekom nedavnog razgovora Zemmour je upozorio francuske državljane: “Mi više nismo u Francuskoj.”

„Lako je razumjeti: ljudi se oblače kao u Arabiji iz 7. stoljeća, postoji policijski sat, djevojke se mole da se pristojno odijevaju, što znači: ne u suknji, a još manje u mini suknji. Prisiljene su vraćati se kući u 10 sati navečer, ili će biti izvrijeđane, popljuvane … itd.” – rekao je Zemmour.

On je istaknuo slučaj u kojem su policajci odbili ući u područje kako bi pomogli svojim kolegama jer su se bojali da će biti napadnuti ili da će pokrenuti pobunu, piše IW. https://www.infowars.com/author-areas-of-france-now-under-de-facto-sharia-law/

“Policajci ne ulaze u te četvrti u francuskim gradovima. Nedavno ste vidjeli u getu Grande Borneu (geto južno od Pariza) kad su pucali na dvojicu policajaca, a njihove kolege nisu ušle u geto – rekao je Zemmour.

To sigurno niste propustili u vijestima. Policajci nisu ušli u muslimanski geto, ni da bi se osvetili za svoje kolege, ni da bi uhitili počinitelje. A zašto nisu ušli, po vašem mišljenju? Prvo, zato što im je bilo naređeno da ne ulaze, jer bi inače došlo do nereda, tako da nikada više neće ulaziti.”

Unatoč tome što policija ne može ući u mnoga područja, Zemmour ih ne opisuje kao područja “bezakonja”, napominjući umjesto toga da područja vode “kafići” (lideri arapskih bandi) koji provode “islamski zakon”.

“I svi pokušavaju stvoriti … ono što liči na drevni savez mača i aspergilluma [vojske i Crkve]. Zvuči poznato! Samo je ovdje to savez Kalašnjikova i Kurana. To je današnja Francuska” – rekao je Zemmour, ukazujući na slične islamske ophodnje u Velikoj Britaniji, koje kažnjavaju ljude koji piju alkohol ili žene koje nose suknje.

U intervjuu tadašnjeg francuskog ministra unutarnjih poslova Gerarda Collomba u veljači, Collomb je priznao kako je sigurnosna situacija u zemlji teška zahvaljujući masovnoj imigraciji.

Na pitanje što misli o sigurnosnoj situaciji, Collomb je odgovorio: “Odnosi između ljudi su vrlo teški, ljudi ne žele živjeti zajedno.”

Pritisnut da kaže da li je mislio da je masovna imigracija odgovorna za nemir u društvu, Collomb je odgovorio: “Izuzetno točno tako”, prije nego što je potvrdio da Francuska više ne treba imigrante.

“Zajednice u Francuskoj se sve više sukobljavaju i postaju vrlo nasilne”, rekao je Collomb, slažući se s novinarem da je to neki oblik društvenog sloma.

“Koliko vremena imamo prije nego što bude prekasno?” – upitao je novianr Collomba, koji je na to odgovorio: “Ne želim stvarati strah, ali mislim da je ostalo vrlo malo vremena … Teško je procijeniti, ali rekao bi da bi u roku od pet godina situacija mogla postati nepovratna. Da, imamo pet, šest godina da izbjegnemo najgore.”

U prosincu su brojni francuski generali dobili disciplinske kazne nakon što su potpisali otvoreno pismo u kojem se optužuje predsjednika Macrona za “izdaju” zbog toga što je Francusku angažirao u migracijskm paktu UN-a.

U posljednjih nekoliko mjeseci Francuska je pogođena masovnim žestokim prosvjedima i neredima, djelomično kao reakcija na Macronovu imigracijsku politiku.

Nedavna anketa zaklade Jean-Jaurss Foundation iz Francuske pokazala je da četvrtina građana vjeruje da “elite” koriste masovne migracije kako bi “zamijenile” domicilne Europljane.

U prvom dijelu svog govora, Zemmour je istaknuo zašto elita želi masovnu imigraciju – jer domaće stanovništvo više nije sposobno obavljati poslove i doživljava pad životnog standarda iz godine u godinu, stvarajući potrebu za novom klasom sluga iz Afrike i Bliskog istoka.

Zemmour je masovnu imigraciju opisao kao “invaziju” i rekao da se migranti ne integriraju, već se domaće stanovništvo prilagođava na islamsku kulturu ili napušta Francusku.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Pojam danskog identiteta nekoć se izražavao u toleranciji prema drugome i drugačijem, no slika današnje Danske prilično se promijenila

Porastom utjecaja desnih nacionalista, poput populističke Danske narodne stranke (DPP) koja je na zadnjim parlamentarnim izborima po broju osvojenih glasova druga stranka u državi, u Danskoj dijelom službene politike postaju potezi koji bi nekoć bili nezamislivi.

Tako je Danska postala jedina država zapadnog svijeta koja je službeno uvela ‘geto’ – područje čiji stanovnici žive pod drugačijim pravilima u odnosu na ostatak zemlje. Prema sada važećim zakonima, djeca iz danskih geta moraju od svoje prve godine provesti najmanje 25 sati tjedno u državnom vrtiću u kojem se govori danski.

Prema predloženom novom zakonu, koji dolazi pred parlamentarce na izglasavanje najesen, predviđaju se dodatne zatvorske kazne za stanovnike geta ukoliko budu osuđeni za zločin, te strože kazne za zločine unutar područja geta.

DPP želi još veću kontrolu, pa su nedavno predložili da se djeci koja žive u getu uvede policijski sat, koji bi se provodio tako da im se stave narukvice na zglobove.

Nacrt nove zakonske regulative vlada opravdava zaštitom danskog društva i danskih vrednota. (Protivnici takvih mjera kažu da se radi samo o opravdanju za pretvaranje manjina u žrtvene jarce i prodavanju ksenofobije kako bi osvojili glasove.)

“Područja geta” definirana su nizom čimbenika, uključujući prihod, nezaposlenost, stopu kriminaliteta, obiteljsku pozadinu i stupanj obrazovanja (iako se pritom priznaje samo obrazovanje u danskom sustavu, pa sirijski liječnik, primjerice, ne može biti smatran obrazovanim stručnjakom bez prijenosa diplome).

Troels Schultz Larsen sa Sveučilišta Roskilde u Kopenhagenu naglašava da političari stalno mijenjaju smjernice kojima se definira geto i smatra da se u Danskoj događa “politička produkcija teritorijalne stigmatizacije”.

Martin Henriksen iz DPP-a prilično je iskren kada govori o podršci politici getoizacije Danske: ne fantazira o inače proklamiranoj namjeri iskorjenjivanja kriminala, već puca u samo središte onoga što svrbi svakog ksenofoba – ideju multikulturalne države.

“U osnovi, nadamo se da ćemo postići da se neki ljudi koji su ovdje i koji ovdje žive mnogo generacija, možda počnu odvraćati od kulture svojih roditelja i djedova”, kazao je za The Guardian.

Henriksen je kazao da ne smatra Dankinjom nijednu muslimanku koja nosi maramu na glavi, bez obzira na njezino mjesto stanovanja, jezik ili privrženost danskim vrijednostima. “Prvo bi trebala skinuti maramu”, kazao je. Henriksen je jedan od političara koji su progurali aktualnu zabranu nikaba, marame koja prekriva cijelo lice, a jedan od njegovih sljedećih ciljeva je ograničavanje hidžaba, marame koja prekriva glavu.

Političare poput Henriksena pokušava ignorirati 37-godišnja Ayah koja nosi nikab i bijesna je zbog novog zakona koji je ovoga mjeseca stupio na snagu.

“Ovo nije moja Danska. Moji roditelji su Danci. Rođena sam ovdje i odrasla ovdje, ali ovo nije zemlja u kojoj sam odrasla. Oni su je promjenili. Oni govore mnogo o mržnji”, kazala je za The Guardian.

Odlučna je da se odupre i živi svoj život unatoč sve snažnijem zlostavljanju, koje uključuje vikanje ii pljuvanje. Ayah je također bila i na prosvjedima, pa je tako Dansku obišla njezina fotografija na kojoj plače pod nikabom dok je policajka grli.

To je zemlja koju voli i za koju se kani boriti. “Tko me ugnjetava? Nemam muža, nemam muslimansku obitelj. Odgojena sam tako da mogu odabrati bilo što, da sam slobodna kao Dankinja. Ali kada odaberem nikab, shvatim da to nije istina.”

Razaranje multikulturalnosti na kojoj je građeno dansko društvo imat će posljedice i za ljude poput Alexa Jorgensona, voditelja udruge u Husumu, još jednom novoproglašenom getu pored Kopenhagena.

Njega, naime, zabrinjava kako će dansko društvo reagirati na odluku njegove obitelji da djeca dobiju arapska imena prema majčinoj tradiciji.

Boji se da će djeca tijekom odrastanja zbog toga imati problema. “Vidim da je teže mojim kolegama, koji imaju isto obrazovanje, ali im imena nisu etnički danska. Nevjerojatno je da se to još uvijek događa u 2018., ali tome je tako.”
 
(jutarnji.hr)