Crkva Krista odlučila je u Aleksandriji – u gradu američke savezne države Virginije – demontirati memorijalne ploče postavljene u čast njezinih bivših vjernika

Počela je sa skidanjem ploča prvog predsjednika SAD George Washingtona i zapovjednika vojske Konfederacije južnih država u vrijeme Građanskog rata generala Roberta Edwarda Leeja.

Televizija Fox News objavila je da su obje ploče skinute zato što vrh te crkve smatra da je neprihvatljivo da se u bilo kojem od njezinih vjerskih objekata nalaze memorijalne ploče posvećene robovlasnicima.

Izjava Kristove Crkve dalje ističe:

“Neki posjetitelji naše crkve u Aleksandriji su se u njoj – zbog te dvije spomen-ploče – osjećali nezvanim gostima i više voljeli da se u nju više ne vraćaju”.

Kristova crkva je sagrađena u Aleksandriji 1773. godine.

George Washington je u nju kao vjernik dolazio punih 20 godina, a spomen-ploča, koja mu je bila posvećena, nalazila se na zidu sa strane oltara.

Na njoj je bilo napisano i na kojem mjestu u crkvi je prvi predsjednik SAD volio sjediti “u vrijeme službe”.

Novine The Washington Times ističu da je upravo isti slučaj s memorijalnom pločom posvećenom generalu Leeu.

Donald Trump je oštro osudio rušenje spomenika konfederalistima i pozvao sunarodnjake da poštuju “nacionalno povijesno nasljeđe”.

Također je osudio pozive na uklanjanje spomenika američkom pomorcu Kristoforu Kolumbou.
 
(fakti.org)

Leeja je Lincoln prvo zvao na stranu Unije. Bio je protiv rata, ali se priključio Jugu

Upravitelj američke udruge povjesničara (American Historical Association), profesor James Grossman, kazao je kako izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa da se rušenjem spomenika uništavaju povijest i kultura pokazuje da on ne vidi razliku između povijesti i memorije. Uklanjanjem spomenika ne mijenja se povijest, već način na koji je povijest zapamćena, kazao je Grossman.

Prema mišljenju Johna Fabiana Witta, profesora povijesti sa sveučilišta Yale, prosvjedi krajnje desnice u Charlottesvilleu u Virginiji koja se protivi rušenju spomenika generalu vojske Konfederacije Robertu E. Leeju, i Trumpove izjave mogu imati suprotni učinak od onoga kojem se nadaju skupine tzv. boraca za nadmoć bijelaca.

Washington 316, a Lee 63

Sada je srušena statua Roberta E. Leeja. Uočio sam da će biti srušena i ona Thomasa Stonewalla Jacksona. Pitam se kada će doći na red George Washington. Možda sljedeći tjedan? A ona Thomasa Jeffersona kasnije – kazao je Trump uspoređujući generale secesionističke Konfederacije koja je branila rasističke zakone s dvojicom (prvim i trećim) predsjednika SAD-a zato što su i oni imali robove.

Profesorica povijesti na Harvardu Annette Gordon-Reed za New York Times objasnila je ključnu razliku između Washingtona i Jeffersona s jedne strane i Jacksona i Leeja s druge. Washington i Jefferson su bili “nesavršeni ljudi” koji su pripomogli stvaranju Sjedinjenih Država, a druga dvojica (Jackson i Lee) su u povijesnim knjigama jer su se borili za razbijanje Sjedinjenih Država i prije svega za zadržavanje robovlasničkog zakona.

Da, i prvi predsjednik SAD-a George Washington imao je svoje robove, kao i mnogi oci utemeljitelji SAD-a te bogati posjednici toga doba. Washington je prve robove kupio kada je imao 11 godina i s vremenom postao je vlasnik 316 robova. Kada je izabran za predsjednika SAD-a (od 1789. do 1797.), u New York je sa sobom poveo i sedam robova.

Država Pennsylvania počela je postupno od 1780. ukidati ropstvo. Najprije je donesen zakon po kojem oni koji izbivaju iz Pennsylvanije šest mjeseci ne smiju zadržati robove. Da bi izbjegao taj zakon, Washington je svaka tri mjeseca rotirao svoje robove.

No i to je bilo protuzakonito, ali Washington nije bio nikada kažnjen. Ipak, on je bio jedini među ocima utemeljiteljima SAD-a i vlasnicima robova koji se zalagao za njihovu emancipaciju, ali tijekom života nije oslobodio nijednog svoga roba. No, zatražio je da svi njegovi robovi budu oslobođeni nakon smrti njegove žene Marthe koja je umrla 1802.

Afroamerikanac Dred Scott imao je 46 godina kada je 1846. od sudstva SAD-a zatražio da bude oslobođen od ropstva nakon što je umro njegov vlasnik. Vrhovni sud zaključio je da Scott nije građanin Amerike jer je rob. Odluka je izglasana sa sedam glasova “za” i dva “protiv”.

Sudac Vrhovnog suda koji je presudio da robovi nisu američki državljani i da to neće nikada postati bio je Roger Brooke Taney, čiji se spomenici sada također uklanjaju. I ta presuda bila je jedan od razloga za izbijanje Američkoga građanskog rata od 1861. do 1865. nakon kojeg je službeno ukinuto ropstvo. No, od ukidanja ropstva do stvarne emancipacije Afroamerikanaca trebat će proći stoljeće, a i sada ima država u kojima je jasno izražen rasizam.

Glavni zapovjednik snaga Konfederacije u građanskom ratu bio je general Robert E. Lee (1807.-1870.). Karijeru je započeo u vojsci SAD-a, ali je tijekom građanskog rata prešao na stranu Konfederacije. Imao je velikog uspjeha u bitkama.

Njegova se jedinica zvala Armija Južne Virginije i bila je najbolja u sastavu snaga Konfederacije pa je Lee postao i vrhovni zapovjednik svih južnjačkih snaga. Postao je nekom vrstom živuće legende. Poslije građanskog rata djelovao je na pomirenju te je osnovao sveučilište, koje je zatim dobilo i njegovo ime.

Kao pripadnik aristokracije u državi Virginiji, Lee je bio u kontaktu s robovima. No, tek se 1846. doznalo da je bio vlasnik šest robova. Tada je u Rockbridgeu (Virginia) registrirao da će ropkinja Nancy i njezina djeca dobiti određena prava u slučaju njegove smrti.

Zauzimao se za amnestiju

Kada je njegov svekar, George Washington Parke Custis, u listopadu 1857. umro, Lee je preko žene naslijedio 63 roba, muškarce, žene i djecu. No u svojoj oporuci Custis je izrazio želju da njegovi nasljednici oslobode robove u roku od najviše pet godina od njegove smrti.

No, Lee je, kao izvršitelj oporuke, morao platiti i dugove koje je imao njekov svekar, pa je robove tijekom pet godina angažirao da rade na poljima svojih susjeda u Virginiji gdje se tražila radna snaga. Troje robova, Wesley Norris, njegova sestra Mary i njihov bratić, pokušali su pobjeći prema sjeveru, ali su uhićeni na granici s Pennsylvanijom i vraćeni.

Lee ih je bičevao, prema izjavi Norrisa u jednom intervjuu 1866. Lee je braću Norris poslao raditi na gradnji željezničke pruge u Richmondu. Wesley Norris postao je slobodan 1863. Ostali Leejevi robovi su oslobođeni pet godina nakon smrti njegova svekra.

Uoči Američkoga građanskog rata, u travnju 1861., predsjednik SAD-a Abraham Lincoln, preko svog ratnog tajnika Simona Camerona, ponudio je Leeju zapovjedništvo nad snagama Unije. Lee je, zapravo, bio protiv odcjepljenja. U pismu 1861. je o ratu govorio kao da je to “ništa drugo nego revolucija i izdaja napora otaca utemeljitelja”. Ipak bio je vezan za svoju Virginiju i prešao je u redove Konfederacije.

Najprije je bio na čelu svih snaga Virginije, a zatim prvi među petoricom generala Konfederacije. Lee ipak nije htio odjenuti oznake generala Konfederacije, jer, kako je kazao, bio je pukovnik vojske SAD-a. Rekao je da će nositi samo zvjezdice pukovnika, a onda u miru, poslije rata, bude li promaknut u generala vojske Konfederacije, dodat će zvjezdice.

Prvog i jedinog predsjednika Konfederacije, Jeffersona Davisa, Lee je upoznao u vrijeme pohađanja vojne akademije West Point. Lee je postao i vojni savjetnik predsjednika Jeffersona Davisa, koji je umro 1889., dakle više od 20 godine poslije građanskog rata.

Spomenik Davisu podignut je u lipnju 1907. u Richmondu. Poslije građanskog rata, general Lee zauzimao se za amnestiranje boraca. Obrazac sa zahtjevom uputio je državnom tajniku Williamu H. Sewardu, koji je mislio da je to kopija, a da je pravi obrazac upućen drugdje, te nije ništa poduzeo. Tek desetak godina kasnije taj je obrazac pronađen u ladici stola državnog tajnika, a Lee, pošto nije dobio odgovor, smatrao je da si je država uzela pravo da njega i ostale južnjake progoni u budućnosti.

Njegov primjer da zatraži amenstiju kasnije su ponovili drugi vojnici i časnici južnjačke vojske i zatražili povrat prava kao građani SAD-a. No, tek je 1975. američki predsjednik Gerald Ford proglasio posmrtni oprost južnjacima, a Kongres SAD-a im je retroaktivno vratio puno državljanstvo.

Lee je sa ženom živio u obiteljskoj kući od prije rata, Custis-Lee Mansion. Snage Unije su kuću konfiscirale i sada je ona dijelom groblja u Arlingtonu (Arlington National Cementery). Prethodno su sudovi potvrdili kako je do zapljene došlo nelegalno i da zgrada treba biti vraćena Leejevu sinu.

Država se uspjela dogovoriti sa sinom. General Lee bio je predsjednik Washington Collegea (danas Washington and Lee University) u Lexingtonu u državi Virginiji, od listopada 1865. U pet godina je tu malu opću školu pretvorio u jedno od glavnih američkih učilišta za ekonomiju, trgovinu, novinarstvo i španjolski jezik.

No, general Robert E. Lee u povijesnim knjigama ostao je onaj koji se borio na strani države koja nije htjela ukinuti robovlasničke zakone. Spomenici Leeju podizani su od 1884. sve do današnjih dana. Ima jedanaest značajnijih spomenika generalu Leeju, koji bi sada mogli završiti kao onaj u Charlottesvilleu čije su rušenje branili i članovi Ku Klux Klana.
 
(vecernji.hr)

Ezoterična umjetnička djela, mračan ambijent je okruživao Scaliu tijekom njegovih posljednjih zemaljskih sati. Da, Scalia je bio povazan sa Bohemijskom šumom i Illuminatima

Preminuli Vrhovni sudac Antonin Scalia umro je tijekom sastanka austrijskog tajnog društva čiji je osnivač tajno društvo “Bohemijska šuma” (Bohemian Grove) koja novači ljude za realne Iluminate, piše Conspiracyclub.

Mjesto na kojem se nalazi tajno društvo je ispunjeno ezoteričnim umjetničkim djelima.

Tijekom posjeta ranču Cibolo CreekU u mjestu Presidio Co., Texas, Scalia je umro među članovima američkog međunarodnog reda sv. Hubertus, koji je ponovo pokrenut 1966. godine od strane suradnika Bohemijske šume koja je i sama bio unutar Reda Bavarskih Illuminata osnovanih 1776. godine kako bi se suprotstavilo američkoj revoluciji i nastajanju populističkih pokreta u Europi.

“Dokumenti Bavarskih Iluminata su presretani od strane policije mnogo puta – to je razlog zašto Encyclopedia Britannica sve to spominje – i oni su otkrili da su Iluminati planirali preuzeti renesansu i veliku, rastući pokret za slobodu koji je tada rasao u Europi, te je prešao Atlantik i postao Sjedinjene Države”, naglasio je Alex Jones, koji je bio prvi koji se uspješno infiltrirao i snimio sastanak u Bohemijskoj šumi.

“Oni su osnovali bavarske Iluminate koji su kasnije stvorili jakobince francuske revolucije i nisu stvarili revoluciju radi svrgavanja korumpirane monarhije i crkve, već da zapravo uklone i postave se kao apsolutni vladari.”

“George Washington, u svojim čuvenim anti-iluminatske tekstovima prije nego što je umro, govorio o tome kako su pokušavali preuzeti renesansu i liberalni pokret u Europi i SAD-u i kako je opasno što je Francuska revolucija nastala od strane tih ljudi.

“Jednom su imali potpunu kontrolu, oni su socijalno projektirali javnost da prihvate diktatora na prijestolje Francuske, i to su učinili: Napoleon Bonaparte“, dodao je on.
&nbsp

Another creepy object here at the ranch. Has a Bohemian grove feel to it don’t ya think

Fotografiju objavljuje Rambo (@ssgbiggs) Vel 17, 2016 u 9:15 PST

 
I pomoću Bonapartea, Iluminati su iskorištavali Francusku da napadnu druge zemlje – i to je Iluminatski model kojeg i danas kopiraju obavještajnih agencija i financirane skupine poput one od strane George Sorosa koje svrgavaju vlade zemalja istočne Europe i Latinske Amerike.

“Oni dolaze u, preuzeti korjene revolucija poput Arapskog proljeća, postaviti svoje ljude, a zatim eksploatirati zemlju kojom oni dominiraju, i nakon toga preuzeti sljedeću zemlju”, Jones je nastavio.

Smrt Scalie nije slučajna

Pa … obdukcija je bila zabranjena od strane državnih tijela, proglašen je mrtvim preko telefonskog poziva, jastuk preko glave, i još mmnoge druge teorije i priče okružuju njegovu smrt, i sada još i ovo.

Što se događa u svijetu globalnih elitnih krvnih loza? Gotovo kao da imaju vlastiti građanski rat između sebe, a mi to gledamo kroz isječke koji se pojavljuju u vijestima ovako.

Mediji i ljudi su i više nego svjesni smrti suca Scalie. U medijima možemo naći također ove sažetke:

ZAVJERE KOVITLAJU O SMRTI SUCA ANTONIN SCALIE ĆE SADA EKSPLODIRATI SA BOMBASTIČNOM OBJAVOM WASHINGTON POST-A DA JE POKOJNI SUDA NAZOČIO SKUPU VRLO ELITNOG TAJNOG DRUŠTVA NA RANČU CIBOLO CREEK U PRESIDIO COUNTY, TEXAS KADA JE NAVODNO UMRO U SNU. MEĐUNARODNI RED SV. HUBERTUS, RED ELITNIH LOVACA IZVORNO OSNOVAN 1695. (PUNO PRIJE ILUMINATA) OD STRANE GROFA FRANZ ANTON VON SPORCKA U BIVŠOJ KRALJEVINI ČEŠKOJ, KOJA JE TADA BILA DIO HABSBURŠKE MONARHIJE, A DANAS PRIPADA ČEŠKOJ.

PRIČA NIJE MOGLA BITI JEZIVIJA. “POGLAVLJE” ST. HIBERIUS U AMERICI JE POKRENUTO ZLOGLASNIM BOHEMIJSKIM KLUBOM 1966. GODINE. BOHEMIJSKI CLUB JE ELITNO MUŠKO OKUPLJANJE NAJMOĆNIJIH NACIJA KOJE SE SASTAJE U UDALJENOM ŠUMOVITOM PODRUČJU IZVAN SAN FRANCISCA GDJE SE ČLANOVI VESELJE U DRUŽENJU, OBOŽAVAJU VELIKU, ISKLESANU DRVENU SOVU, KOJU JE NIXON IZBACIO IZ JEDNOG OD NJEGOVIH OVALNIH UREDA KAO “NAJPROKLETIJU STVAR KOJU BISTE IKADA MOGLI ZAMISLITI.”

&nbsp
(preveo:NSP)

“To je jedino rješenje. Svijet tone sve dublje, a malom čovjeku je sve teže u borbi za goli život. Vjerujem u njihovu teoriju spašavanja svijeta i ovom prilikom izjavljujem da sam spreman položiti svoj život među prvima za dobrobit i spasenje dijela stanovništva”

Donosimo vam intervju sa Ljubomirom Jurkovićem-Dedom o teorijama zavjere i Novom svjetskom poretku.

Živimo li Novi svjetski poredak ili će se tek uspostaviti?

• Već je tu otprije stotinu godina. No, u pravom smislu ćemo o njemu moći govoriti tek nakon Trećeg svjetskog rata koji je odavno isplaniran. Na sebi imam istetovirane likove Nostradamusa i Babe Vange, ali postoji daleko veći prorok od njih i njegov lik također imam istetoviran. Vodeća svjetska organizacija ga smatra najvećim piscem svih vremena.

Tko je to?

• Razgovaramo otvoreno?

Pa ne možemo zatvoreno.

• To je general Albert Pike. Za njega vjerojatno nikada nisi čuo. Predvidio je tri svjetska rata, dakle dva je pogodio. Napisao je knjigu “Moral i dogma” koju slobodni zidari smatraju najvećim ostvarenjem u povijesti. Smatraju Pikea najvećim povijesnim piscem ikada. Bio je general u američkom građanskom ratu. Osobno je George Washingtonu pričao sve o tome. Kad dođemo do toga kako su nastali masoni, možemo dublje o tome.

Kako su nastali masoni?

• Prvo bih htio objasniti Novi svjetski poredak. Mnogi su mediji o tome radili priče sa mnom, ali se niti jedan to nije usudio objaviti.

Novi svjetski poredak je opasna tema?

• Jest. Izbjegava se. Novi svjetski poredak će uništiti droge, prostituciju, kriminal, ratove i patnju. Oformit će se uređeno društvo u kojem će se skladno živjeti.

Novi svjetski poredak je dobar?

• Smatram da jest. Vatreni sam pristaša Novog svjetskog poretka i jedinstvene svjetske vlade. To je jedino rješenje. Svijet tone sve dublje, a malom čovjeku je sve teže u borbi za goli život. Vatreni sam pristaša ove moćne organizacije. U potpunosti se slažem s njihovim idejama da umanje svjetsku populaciju. Zemlja ima premalo resursa da bi postojeći broj ljudi preživio. Vjerujem u njihovu teoriju spašavanja svijeta i ovom prilikom izjavljujem da sam spreman položiti svoj život među prvima za dobrobit i spasenje dijela stanovništva. Postoje spori i brzi scenarij za umanjenje svjetske populacije. Spori se provodi zaprašivanjem iz zraka, trovanjem genetski modificiranim organizmima, vodom i korištenjem farmaceutske industrije. Drugi scenario je izazvati Treći svjetski rat. Vladari svijeta imaju već ispod površine zemlje izgrađene gradove za elitu koja se bori za Novi svjetski poredak. Vjerojatno će se koristiti brža metoda. Mnogo je kriznih žarišta. Postojeći ratovi su manje pogubni od svjetskog, ali iz njih može nastati Treći svjetski rat. Nakon njega, kada se populacija umanji, vođe Novog svjetskog poretka će napraviti blagostanje na Zemlji.

Koliki dio čovječanstva treba eliminirati?

• Danas nas je sedam milijardi. Novi svjetski poredak ima svojih deset zapovjedi. Prvo, čovječanstvo se mora održavati na populaciji ispod 500 milijuna koja će živjeti u ravnoteži s prirodom. Druga zapovjed je da se mora mudro razmnožavati i održavati zdravlje. Treća zapovijed kaže da je obveza ujediniti čovječanstvo na jezičnoj osnovi. Koristit će se engleski jezik. Četvrta zapovijed nalaže da se razumno upravlja strastima, vjerama i tradicijama. Peto, mora se zaštititi fer zakonima i pravednim sudovima, šesto, dozvoliti nacijama rješavanje unutarnjih sporova, a vanjske rješavati na svjetskom sudu. Sedma zapovijed kaže da moramo izbjegavati beznačajne zakone i beskorisne činovnike. Tu sam si zapovijed istetovirao. Kod nas se kao radi, a u biti se pjeva: “Aleluja, volim ovaj režim, on plaća, a ja ležim”. Dakle, doći ćemo i do priče o birokraciji i kako je Međunarodni monetarni fond naredio da se sljedeće godine otpusti 25.000 činovnika kod nas. Tomislav Karamarko i Zoran Milanović to znaju, ali ne smiju reći, jer izbori dolaze. Karamarko je odavno izabran za premijera. Glavna tajnica Ujedinjenih nacija bit će Vesna Pusić, a Hilary Clinton će biti američka predsjednica. Izbori koji su u toku su samo predstava za mase. Osma zapovijed kaže da se moraju uravnotežiti osobna prava s društvenim dužnostima. Deveta zapovijed kaže da moramo cijeniti istinu, ljepotu i ljubav te tražiti sklad s Beskonačnim. Posljednja zapovijed glasi: “Ne budi tumor na zemlji, ostavi mjesta za prirodu”. Cilj Novog svjetskog poretka je da se Europu oslobodi energetske ucjene, a da se Kinu trajno spriječi da postane do 2020. godine najveća svjetska sila. Nekada je narod bio izvor jeftine radne snage i masovne potrošnje. U ratovima je korišten kao topovsko meso. Sada dolazi doba kada mali čovjek ništa ne vrijedi i kada će morati doći do globalnog obračuna. 

• Novi svjetski poredak je plan političke i financijske elite da stvori jedinstvenu svjetsku vladu i ukine sve nacionalne države. Svjetska država će imati jednu vojsku, jednu policiju, jedno pravosuđe i jednu valutu. Jedina religija koja će biti priznata je New Age religija. Ljudi će biti čipirani i praćeni pod budnim okom Big Brothera. Bit će to feudalno društvo u kojem će svi biti praćeni kroz školstvo, zdravstvo i ostale sustave od rođenja do smrti. Svjetski sustav će služiti isključivo za kontrolu svih na planetu koju će vršiti elita. Jedinstvena svjetska vlada je jedino rješenje za probleme kao što su ekološki, ekonomski i ostali.
  

• Terorizam i dolazak vanzemaljaca nam govore da se ne možemo nositi s time i da nam je potrebna jedinstvena svjetska vlada. Sad se provode izbori u Sjedinjenim Državama, no to je farsa. Tko će biti predsjednik određuje možda i najmoćnija svjetska organizacija, a to je Bilderberg skupina. Portrete članova te grupe sam istetovirao i oni su moji veliki favoriti u osvajanju čitavog čovječastva i Svemira. Do 2017. će po nalogu zakona svi u SAD-u biti čipirani. U Europi se s time davno započelo, a u Hrvatskoj prošle godine. Svako novorođenče dobije u desnu podlakticu čip koji sadrži sve podatke o njemu. Neće biti potrebne nikakve hrpe papira. Potreban je samo taj čip koji sadrži sve podatke o pojedincu. U Bibliji, u Otkrivenju, je zapisano da će svi – veliki, mali, bogati, siromašni…

Biti čipirani?

• Da, da će dobiti čip u desnu podlakticu i na čelu, da nitko neće moći sudjelovati u kupnji ili prodaji bilo čega, ako neće imati žig zvijeri, a to su one tri šestice. Bibliju su pisala tajna društva. Pisali su je vanzemaljski hibridi. Sami naši stvoritelji su vanzemaljci. No, to je velika priča o kojoj dugo treba govoriti. Vratio bih se na Novi svjetski poredak. Predsjednik Stjepan Mesić je na Općoj skupštini UN-a izjavio da nam je potreban, no to niti jedan naš medij nije objasnio, naravno. Bave se time kako je pas Medo lajao, kako maca nije imala mlijeka, nosi li Severina gaće ili ne… To su bedastoće.

Predsjednik Mesić je upoznat s planom stvaranja Novog svjetskog poretka?

• Papa Franjo isto, svi političari. Samo “ovce” nisu. Nacionalna televizija je snimala veliku priču o meni, ali pitanje je što smije objaviti. Kao neovisan medij možete ostvariti sve presedane. Vanzemaljci su nas stvorili kroz manipulaciju, kroz sotonizam, čarobnjaštvo, magiju i okultizam. Oni mogu putovati kroz vrijeme. Sam Novi svjetski poredak je nastao 509. godine prije Krista. Moje tijelo je poput sumeranskih ploča – samo treba čitati i sve će biti jasno. Mi koji ćemo dati život smo beskorisne izjelice. Dakle, 509. godine prije Krista se radilo na stvaranju korporativne svijesti, da bi se 23. prosinca 1913. godine ušlo u Novi svjetski poredak. Tada je američki predsjednik Woodrow Wilson odlučio stvoriti federalne rezerve. No, doći ćemo do toga. Za kralja Salomona 509. godine prije Krista spominje se graditelj Hiram Abif. Ne spominje se u Bibliji, ali se spominje u masi drugih tekstova. Došao je iz Perzije u Izrael graditi hram. Ostali graditelji koji su na tome također radili bili su ljubomorni na njega, jer je doveo znanje iz Perzije. Trojica su odlučila ili doći do znanja koje posjeduje ili ga svirepo ubiti. Kako to znanje nije htio predati, ubijen je ravnalom, kutomjerom i batom. Ranjen je u leđa, prsa i glavu.

Ubijen je kutomjerom?

• Da, kutomjerom su ga sačekali. Iste rane je 1963. dobio i John F. Kennedy. To je osveta Crkvi, državi i narodu za ono što je nekada napravljeno. Cilj globalne elite je sva blaga čitavoga svijeta staviti pod svoju kontrolu, pa da zavlada potpuni mir, kao onaj što je vladao za Salomona.

Ali prije toga valja istrijebiti 90 posto svjetske populacije?

• Da. Ponavljam, prvi sam se spreman žrtvovati da spasim dio populacije. Može zvučati grubo, ali globalna elita ima takav plan čiju provedbu nitko neće zaustaviti. Svi političari znaju za to, no to su marionete. Premalo je hrane i vode za ovoliku populaciju. Prije sedam godina je još isplaniran ovaj izbjeglički val iz Sirije, da čitav Bliski istok dođe u Europu i da se uništi kršćanstvo. U osmom stoljeću Karlo Veliki stvara europsku uniju. No, taj plan je propao, jer je Engleska jačala, a Katolička crkva bila u ratu. Nizozemski bankari – a bankari su pokorili svijet – 1689. ulaze u sukob s dinastijom Stuart čiji je pripadnik princ William, sin princa Charlesa i lady Diane. Ako William dođe na vlast, dinastija će ponovno dobiti status koji je nekada imala.
  

• Bankari su, dakle, u 17. stoljeću srušili Stuarte i postavili svog čovjeka, marionetu Williama III. Pet godina nakon toga je osnovana Bank of England, prva banka Londona i Engleske. Ona je u privatnim rukama i može štampati novac bez pokrića. Stvaranje banke kojoj ne treba zlatni depozit i putem čega zadužuješ države je najveća prevara u povijesti. Bank of America je osnovana 1812. godine, prva američka banka, a stoljeće kasnije je marioneta Wilson uspostavio, dakle, federalne rezerve. S time je počeo Novi svjetski poredak. Masoni su stvorili Jugoslaviju, a i Europsku uniju. To je rečeno u Beogradu, no niti jedan hrvatski medij to nije smio prenijeti, jer kod nas vlada cenzura. Stvorila se EU, pa će se osnovati Američka unija.
  

• Tada više neće biti dolar moneta, nego amer. Već su otisnute novčanice od 20, 50 i sto amera. Na jednoj je novčanici slika piramide, na drugoj deve, a na trećoj obeliska. Afričku uniju će biti lako napraviti, no Azijsku će biti teže stvoriti. Već se stvara Šangajska grupa koju čine Rusija, Kina i Indija. Indija je, kao i mi, korupmirana, no bit će jednoga dana dobri kao topovsko meso, kao što ćemo i mi dati život za boljitak onih koji će opstati na planeti. Novi svjetski poredak ne mora voditi ratove. Dovoljne su HAARP antene koje je stvarao Nikola Tesla. Mogu izazvati poplave, potrese, suše i ostalo.

Da li je Tesla vanzemaljac?

• Bio je Hrvat. Dobro je da me pitaš. Potječe od Kalinića iz okolice Zadra i od Draganića iz okolice Novog Vinodolskog. Tesla je samo nadimak. Srbijanci su priznali da je Hrvat. Radio je na projektu zraka smrti. Danas se to naziva HAARP. Samo da prije nego što to objasnim kažem da je Tesla dobio nadimak po dva isturena zuba njegova pradjeda. Kad se njegova obitelj doselila u Liku, pradjed je koristio tu alatku za obradu drva. Zato je taj prozvan Tesla, a taj nadimak je naslijedio i nama poznati Nikola.

Zubima je tesao?

• Da. Njegov pradjed je oženio pravoslavku iz turske Hrvatske i preuzeo njezinu vjeru. Zato tvrde da je Tesla Srbin, a nikad nije bio. Postoji knjiga “Tajni dnevnik Nikole Tesle” u kojoj se dokazuje da je bio Hrvat. Dakle, Tesla je radio te antene. Nik Begić, američki znanstvenik hrvatskog porijekla, je pisao o njihovoj štetnosti. O tome je pisao i Dinko Bartulović kao i Velimir Abramović iz Srbije koji je optužio Borisa Tadića. HAARP antene su bile smještene na Antarktiku, da bi bile potom preseljene u Norvešku, a zatim u Srbiju. Slobodan Milošević navodno nije dozvolio da se antene postave, pa su ga zbog toga bombardirali. Vojislav Koštunica to isto nije dozvolio, no Tadića Abramović optužuje da je postavljanjem antena uništio ne samo dio Hrvatske, jer su tako izazvane poplave, nego i Srbiju ponajviše. Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada.
  

• Ne trebaju se, dakle, voditi ratovi. Dovoljne su te antene da izazivaju poplave i ostale nepogode. S Teslom je radila jedna naša balerina Marija Oršić. Tvrdila je da je mogla surađivati s vanzemaljcima koji su se zvali Arijevci i da prenosi njihove poruke. Njezin otac je bio Austrijanac koji ju je spojio s Ottom Schumannom. Ovaj je bio oduševljen njezinim prikazom. Nijemci su prvi počeli raditi na stvaranju vanzemaljskih letjelica u obliku diskova. No, spomenuo bih da je Titanik namjerno potopljen kako bi bankari zavladali svijetom. Na brodu su se nalazila trojica najvećih bogataša, među njima i John Astor. Da su ostali živi, nikada SAD ne bi ušao u rat. Potapljanjem Titanika bankari su se riješili onih koji su se protivili stvaranju Novog svjetskog poretka, odnosno federalnih rezervi.

Tko je član Bilderberg skupine?

• To je velika priča. Možda sam jedini koji je istetovirao portrete tih članova.

Jeste li upoznali nekog od članova?

• Ne mogu to sada reći.

Jeste li Vi član Bilderberg skupine?

• Ne. Ne može biti bilo tko član. Iz Hrvatske nitko nije član. No, rekao bih da je upravo ta grupa zaslužna što su Hrvatska i Slovenija stekle nezavisnost. Još su 1977. godine u Münchenu dogovorili što s Jugoslavijom nakon smrti Josipa Brza Tita, koji to niti nije bio, jer je Tito poginuo u Španjolskoj, a njegov bratić je preuzeo njegov identitet. Mesić je doveden kao marinoneta. Član je jedne od tajnih organizacija. Čak 97 posto naših političara pripada nekoj tajnoj organizaciji.

Biste li htjeli biti član nekog tajnog društva?

• Pripadam organizaciji koja je danas vodeća u svijetu.

Koja je to organizacija?

• Ne mogu to sada navoditi.

Da li je to neka tajna?

• Tajna društva vladaju svijetom.

Najmoćniji ste, dakle, Karlovčanin?

• Najmoćniji je gradonačelnik.

Da li je on član neke tajne organizacije?

• Trebate ga pitati.

Kako ste dobili nadimak?

• Sudjelovao sam davno u jednoj kazališnoj predstavi. To je bilo prije rata. O tome su pisane pjesme.

Kada ste saznali za sve ovo što nam iznosite?

• Proučavao sam i proučavam. Svi novinari su s time upoznati, no to nitko ne smije izvijestiti.

Na koji način ste ušli u sve to?

• Puno sam čitao i pratio što se događa. Ne mogu o tome pričati. Dovoljno je što sam rekao da sam vatreni pristaša Novog svjetskog poretka i jedinstvene svjetske vlade. Zasigurno će zbog toga biti stotine tisuća gnjevnih komentara. Prvi na planeti sam od “malih ljudi” koji je to javno izjavio. Do 2050. godine populacija će se smanjiti za tri milijarde ljudi, a isplanirani Treći svjetski rat nitko neće zaustaviti. Svi su se borili da se jednog dana ostvari taj davni projekt. Vladimir Putin je trebao ući u Libiju, no nije. Sada je u Siriji. Sad će se ući u Iran, treću energetsku silu na svijetu. Nakon Irana se kreće na Rusiju. Putin to zna, jer ima kliker u glavi. Kina se mora pridružiti Rusiji i eto nam Trećeg svjetskog rata. U prošlom stoljeću je potpisan ugovor s pripadnicima jedne vanzemaljske rase. Nakon njega je bilo planirano da se stvore tajni gradovi u koje će se elita sakriti.

Znate li za lokaciju nekog tajnog grada?

• Imaju ih i Rusija i Amerika.

Koji je najbliži Karlovcu? Gdje da se sklonimo?

• Obični se neće moći skloniti. Usto, jednom mjesečno s teritorije SAD-a za Mjesec pripadnici svjetske elite polijeću letjelicom “Aurora”. Na Mjesecu grade koloniju. Amerika će gorjeti u plamenu. Spremna je na to. Isto je i s Rusijom. Najmanje šest milijardi ljudi će nestati da se ostvari Novi svjetski poredak u potpunosti. No, moramo biti svjesni toga da su nas vanzemaljci stvorili. Oni će odrediti što će biti s nama. Stvorili su nas kao svoje robove da radimo za njih. To je velika tema. Vatikan zna da su nas stvorili vanzemaljci i sada čekamo da to objavi i Papa. Vanzemaljci upravljaju svim svjetskim zbivanjima i tu su među nama. Svijetom upravljaju vanzemaljski hibridi u ljudskom obliku.

Kako da ih prepoznamo?

• Ne mogu to reći. Papa bi prvi to trebao obznaniti. Sve će se uskoro znati. Iran mora pomoći Siriju i pomaže joj. Jedan od vodećih pripadnika Novog svjetskog poretka je nedavno bio kod Putina na tajnom sastanku. Bio je taj i u operaciji Watergate i srušio je Richarda Nixona. Putinu je poručio da se ne miješa u razvoj događaja. Danas već isprogramirani Amerikanci jedva čekaju da udare na Kineze i Ruse. To će biti krvavi rat. To su roboti, jer su čipirani. Za malog čovjeka će biti veoma gadno. Već se sada moraju ukloniti iz velikih gradova. Morat će nositi oružje, neće biti hrane ni vode, pa će se pojaviti kanibalizam. Elita je već spremna da se zaštiti. No, takva nam je sudbina. Vanzemaljci su nas stvorili genetičkim inženjeringom. Nastali smo da bismo za njih tu kopali zlato. Moramo u Bibliji otkriti tko su bili prvi ljudi. Spominju se Adam i Eva.

Adam i Eva su prvi genetski modificirani organizmi?

• Vanzemaljci su ih stvorili. Biblija piše o tajnim društvima. Moji veliki prijatelji su vanzemaljci i oni upravljaju sa mnom. Imao sam s njima tri susreta u snovima. Postoji i vanzemaljac Kril. To je svjetska priča. Svi koji su pričali o tome bili su ubijeni. Mnogo ih je imalo susrete s vanzemaljcima koji tu imaju svoje baze. Moj vanzemaljac Kril ima veliku priču koja će možda jednoga dana izaći u javnost, ali barem ću reći da sam imao susret s njima.

 
(aktivirajkarlovac.net/uredio:nsp)

Na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske masonske lože odlučile su izaći u javnost osnovavši svoju Veliku ložu Engleske. Da bi se masonska okultna društva uopće pojavila u javnosti, morale su se dogoditi određene predradnje

Kao prethodnica javnoj masoneriji osnovana je početkom 17. stoljeća u Njemačkoj mistična sekta Red ruže i križa (Antiquus Mysticusque Ordo Rose Crucis, A.M.O.R.C.), čiji su se sljedbenici nadahnjivali židovskom Kabalom, magijom, alkemijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom. Za rozenkrojcere je Bog samo sveopća kozmička snaga, a naučavanje o reinkarnaciji i karmi daje posljednje objašnjenje čovjekove „kozmičke svijesti“. Doktrina o reinkarnaciji nije ništa drugo do Luciferova doktrina „postanka bogom“ koju Sveto pismo naziva magijom, a u „znanstvenom“ svijetu poznata je kao evolucija.

Pod anglikanskim engleskim vladarom Karlom II. rozenkrojceri uz pomoć slobodnog zidarstva 1660. godine ostvaruju svoju pogansku doktrinu evolucije utemeljenjem Kraljevskog londonskog društva za usavršavanje prirodnog znanja (The Royal Society of London for the Improvement of Natural Knowledge), ili jednostavno Kraljevskog društva (The Royal Society). Dva stoljeća poslije će istaknuti mason Charles Darwin evoluciju obogotvorenja ponuditi čovječanstvu kao biološki koncept, uz sveopću pokornost toj masonskoj dogmi koju je poput oštrice usmjerio na kršćansku Europu.

Nakon tajnovitog požara u Londonu 1666. godine za koji se sumnja da su ga podmetnuli slobodni zidari, a za kojega su optužili Svetu Stolicu, anglikanski krivovjerci ponavljaju neviđeni masakr nad katolicima, poglavito nad svećenstvom. Naime, za vrijeme vladavina tiranina i bludnika Henrika VIII. (1509.-1547.), kao i njegove nezakonite kćeri Elizabete I. (1558.-1603.) smaknuto je, najčešće spaljeno na lomači, više od trideset tisuća katolika (papa Pavao VI. proglasio je svetima četrdeset mučenika iz Engleske i Walesa iz tih zlopatničkih vremena).

One katoličke crkve koje nije uništio podmetnuti požar, ulične horde su zapalile. Obnovu Londona preuzelo je Kraljevsko društvo, društvo okultnog masonstva, sastavljeno od „najuglednijih“ engleskih znanstvenika, cjelokupne kraljevske obitelji, kao i anglikanskog svećenstva. London od tada dobiva obrise masonskih i đavoljih oznaka i kodova. Požarom u Londonu počinje doba modernog masonstva.

Pošto je 1701. godine engleski parlament donio zakon kojim su samo pripadnici Engleske crkve mogli polagati pravo na prijestolje, a niti supruga niti suprug prestolonasljednika ni u kojem slučaju nisu mogli biti katoličke vjere (taj zakon postoji i danas, gdje suprug ili supruga engleskog vladara može biti bilo koje vjere, pa čak i ateist, ali nikako katoličke), proveden je akt o submisiji. Oni preostali katolički svećenici koji su preživjeli anglikansku inkviziciju, a koji na vrijeme nisu potpisali dokumente o submisiji, zajedno su sa svim svojim župljanima, ženama i njihovom djecom bili pogubljeni. Engleska je postala moderni Babilon, gdje se kao u jedinoj državi na Zemlji spojila vlast vjerskog poglavara sa svjetovnom vlašću.

Kada više nije bilo nikakve mogućnosti da će se Britansko kraljevstvo (1707. god. došlo je konačnog ujedinjenja Engleske i Škotske) vratiti u okrilje Svete Stolice, kada je dvorac francuskog kralja Luja XIV. bio pod opsadom čarobnjaka, demonijaka, rozekrojcera, pomahnitalih alkemičara, kabalista i otpalih svećenika, a diljem Europe, potpomognut reformacijom, zagospodario je masonski duh u vidu crkvenog partikularizma i regalizma te nepovjerenja prema Svetoj Stolici, masonstvo je slavodobitno skinulo krinke 1717. godine i pokazalo se tom sve više raskršćanskom svijetu.

Od otkrića Amerike, današnju „obećanu zemlju“ Sjedinjene Američke Države, naseljavali su razni pustolovi, razbojnici, ljudi sumnjiva morala, a od samog početka gotovo planski i slobodni zidari. Vješto su u svakoj državi SAD-a organizirali svoju vlast. Tako već pedeset godina prije nego što je masonerija u Londonu prvi puta izašla u javnost, u državi Južnoj Karolini je donesen državni ustav koji se isključivo temeljio na strogim masonskim pravilima.. I danas je glavni grad Južne Karoline, Charleston, najveće masonsko uporište SAD-a.

Prosvijetljeni masoni – Iluminati

Nakon javnog prikazivanja Velike lože Engleske počelo je nezaustavljivo osnivanje masonskih loža diljem Planeta. Paralelno su se razvijale i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokršteni bavarski Židov rođen u Ingolstadtu, čudovišni Adam Weishaupt. On je 1776. godine pod pokroviteljstvom novoosnovane kuće Rothschild (Wessely, Mojsije, Itzig, Friedländer i Mayer) osnovao mistični red Ancient Illuminated Seers of Bavaria, koji postaje poznat kao Red iluminata. Red iluminata, red „nositelja svjetla“, vrlo lako povezujemo sa „svjetlonošom“, odnosno Luciferom. Weishaupt s Redom iluminata postaje najveći prevratnik i anarhist, s neskrivenom mržnjom prema kršćanstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujući se gnostičkim učenjima koje povezuje s političkim rušilačkim idejama i prevratničkim programima.

Kao strastveni jakobinac i sotonist, Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik među slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kršćanskog vjerovanja. Njihovo naučavanje i žudnja je san o „zlatnom dobu“, „gradu ljubavi“, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je srušiti kršćanski monarhistički sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buržoaziju. Osim toga, narode i države je potrebito pretvoriti u suparničke tabore koji bi se razlikovali politički, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi između njih.

Da bi plan rušenja kršćanskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog središta, postao općesvjetski, općenarodni i „općenapredni“, masonstvo se moralo izdići iz crne magije i sotonizma i u pročelju ljušture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj način nitko više ne može povezati intelektualnu dominaciju „umnih ljudi“ koja gradi kult čovjeka i kult materije s nečim transcendentnim i onostranim.

Francuska revolucija 1789. godine samo je logična posljedica iluminizma koja je kao najveći krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u nekad najkatoličkiju zemlju, Francusku. Dok je tisuće vjernika umiralo na stratištima zabranila se uporaba Biblije, a uveo se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Božjem danu, nedjelji. Ustoličuje se „božica razuma“ u katedrali Notre-Dame, a vođa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi štovanje masonskog „vrhovnog bića“, bolje reći Sotone. Lučonoša Lucifer svojim je bakljama zapalio cijeli Planet.

Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kršćanskih vladajućih dinastija isključivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Huston i mnogi drugi. Na čelu američke revolucije također su bili isključivo slobodni zidari. Svakako tu treba spomenuti diplomatskog predstavnika američke misije u Francuskoj od 1776. do 1785. godine, Benjamina Franklina koji je prijateljevao s Adamom Weishauptom. Weishaupt je Franklina upoznao sa svojom vizijom Novog svijeta čija osovina upravo trebaju biti Sjedinjene Američke Države. Među prvim Iluminatima postao je i Benjamin Franklin.

Benjamin Franklin „dostojno“ je Luciferovo svjetlo ugradio na tlo američkog kontinenta. Svoj prvi masonski znamen ostavlja na Dekleraciji o neovisnosti. Odlukom Kongresa 11. lipnja 1776. godine Franklin je uz Roberta Livingstona, Roberta Shermana, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen za izradu nacrta Dekleracije. Pouzdano se zna da su pored Franklina, Livingston i Sherman bili masoni, Jefferson je pripadao Luciferovim svjetlonošama, Iluminatima, dok se za Adamsa samo nagađa. Od 56 potpisnika Dekleracije o neovisnosti, koju je prihvatio Kontinentalni kongres SAD-a 4. srpnja 1776. godine, 53 su bili masoni, od kojih je osam bilo visokorangiranih masona. Na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. godine, Franklin je uz Georga Washingtona (član masonskog bratstva od 1752.), Randolpha, Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen da priredi tekst američkog Ustava. Od četrdeset potpisnika Ustava, za 26 se pouzdano zna da su pripadali masonskom redu.

Svečanom prihvaćanju Dekleracije, 4. srpnja 1776. godine, koji datum „ponosni“ američki narod slavi kao Dan nezavisnosti, Benjamin Franklin dobio je od Kongresa još jedan zadatak, dizajnirati s Adamsom i Jeffersonom Veliki pečat Sjedinjenih Država. Cijelo svoje nadahnuće masonske religioznosti Franklin je uz pomoć masona Charlesa Thompsona, prenio na Državni pečat SAD-a koji kao što je opće poznato prepun okultne simbolike.

Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smiješi s „masonske amajlije“ – novčanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak američkih predsjednika koji su položili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi američkog Capitola, američkog Kongresa, položio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregači i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjećalo je na masonsku ceremoniju.

Spomenik George Washingtonu, poznati golemi obelisk slobodni zidari su „posvetili“ u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne čudi što je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistički postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Veliko oko (Luciferovo oko) itd..

Židovska masonerija

Masonerija od samog izlaska u javnost nije bila monolitna organizacija iako je London do današnjeg dana ostao matica svjetskog masonstva. Nesuglasice između različitih skupina ne znači da se oni dogmatski razlikuju, već je to isključivo borba za prevlast, odnosno nešto poput „borbe lopova oko ratnog plijena“. Čak je svojedobno izbio i pravi sukob između anglosaksonskog i romanskog masonstva što je rezultiralo da francuski Grand Orient bacio kletvu na Veliku ložu Engleske, kao i obrnuto.

Židovski elitisti su sa svojim urođenim trgovačkim instinktom vrlo brzo „nanjušili“ da je masonerija, ne samo ideološki bliska njihovom svjetonazoru, već da se njom mogu poslužiti da razbiju ograde koje su ih dijelile od ostalih ljudi. Tako su oni već nakon osnutka prve velike lože u Engleskoj postali najvatreniji promicatelji masonerije. Prvo što su proveli kod masonskih loža je načelo da se u ložu ne smije primiti niti jedan kršćanin koji Židove ne gleda kao svoju braću.

Ta slobodarska ideologija poništila je građanske i političke razlike između obrezanih i krštenih, oslobodila je Židove iz geta i otvorila neslućene mogućnosti njihovom svjetskom utjecaju. Postupno Židovi ovladavaju masonstvom, poglavito u anglosaksonskom masonstvu u kojem se osuđuje svaki klerikalizam i gdje se vjerska tolerancija pretvorila u mržnju prema Katoličkoj crkvi.

Pošto je Engleska masonerija širom otvorila vrata Židovima – masonima, Židovi – masoni ne samo da zauzimaju dominantna mjesta u ložama već i u engleskom Gornjem domu (lord Reading, lord Lawson, lord Rothschild, lord Melchett, lord Mond, lord Beaconsfield itd.) Nakon Engleske, francuski Veliki Orijent dolazi u ruke židovskih masona, zatim švicarska Velika loža Alpina iz koje se upravlja švicarskom masonerijom itd.

Najveći otpor primanju židovskih masona u masoneriju bio je u njemačkim zemljama. Međutim pod pritiskom francuskog Velikog Orijenta i njemačko masonstvo je ubrzo popustilo te dopustilo Židovskim elitama članstvo u ložama. U ložama Habsburške Monarhije židovski masoni također postupno počinju dominirati, tako da je primjerice u Mađarskoj koncem Prvog svjetskog rata bilo među ukupnim članstvom u ložama 95% Židova. S toga punim pravom današnje masonsko ustrojstvo možemo zvati „judeo – masonstvo“.

Iako Židovi – masoni imaju sve preduvjete da se u masonskim ložama osjećaju kao u sinagogi, pošto samo mjesto sastajanja, loža, po ikonografiji i simbolima podsjeća na sinagogu, a k tome se i zove kao židovsko mjesto bogoslužja, Hram ili Temple, te iako su zavladali masonerijom i podvrgli je svojim interesima, počeli su osnivati i svoje isključivo židovske lože. Židovskih loža B’nai B’rith (Sinovi Saveza) danas u svijetu ima preko 600. Sjedište im je u Chicagu, a diljem svijeta su povezane u distriktne velike lože. Distrikata je danas 13, od kojih sedam u Americi i šest u Europi (Berlin, Bukurešt, Prag, Carigrad, Beč i Krakow).

Ne treba ni podsjećati da su članovi židovskih masonskih loža najbogatije, najmoćnije i najutjecajnije obitelji svijeta, bankari (Rothschild, Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salamon, Lehmann), veliki industrijalci (Lewisohn, Guggenheim, Ballin, Rathenau, Friedlander-Fuld, Katzenstein, Warburg, Bleichroder itd.), zatim moćni rabini, publicisti, suci i mnogi drugi. Na taj način su židovske lože B’nai B’rith stvarna velevlast masonerije, jer ono što daje mješovita masonerija na raspolaganju je svim visokopozicioniranim masonima, ali što daju židovske lože dostupno je smo židovskim elitistima. Tako je židovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, još više stisnulo svoje redove u ložama B’nai B’rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost te kroji sudbinu svim državama i narodima, dok je mješovito masonstvo manje-više samo njihov izvršni organ. (Emil Čić: Masonerija u Hrvatskoj-II dio, http://emailcic.exactpages.com/domagoj2.html).

Globalizacija – Novi svjetski poredak

Kako su se pojavom masonstva u javnosti organizirano rušile katoličke dinastije, po istom scenariju su se s vremenom rušile i katoličke kompanije i nacionalne države. Političku i ekonomsku vlast na gotovo cijelom Planetu preuzeli su masonsko – judejski oligarsi, danas u masonskoj Sparti – SAD-u, popularno zvani neokonzervativci. SAD dobivaju posebnu ulogu u masonskom svijetu, postaju svjetski policajac koji je permanentno u bar jednom ratnom sukobu. Tom ratničkom zemljom upravlja se iz istog masonskog obeliska u Washingtonu D. C., u kojemu se nalazi svjetsko sjedište najmoćnije masonske organizacije Vrhovno vijeće škotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite).

Jednosvjetski proces stvaranja jedne svjetske globalne države u kojoj bi sva moć i bogatstvo bila u rukama malobrojne elitne masonske nadrase eugenika, koliko god izgledao kao puka iluzija prije tri stoljeća kada je masonstvo izašlo u javnost, danas postaje sasvim izvjestan. Putem nametnutih sukoba i ratova, programiranih ekonomskih kriza i financijskih šok terapija, države kao političke institucije postaju financijski i materijalno ovisne od svjetskoj vladajućoj masonskoj kasti. Fenomen globalizacije „Veliko oko“ vodi u njenu završnu formu, poznatiju pod sintagmom Novi svjetski poredak. Taj fenomen u ekonomskom i političkom smislu izrodio se u potpunu gospodarsku i političku hegemoniju nadnacionalnih trgovinskih mega – korporacija i bankarskih institucija u vlasništvu „odabranih“ nad zavisnim državama i narodima uz pomoć globalnih servisa: MMF, Svjetske banke (WB), Svjetske trgovinske organizacije (WTO) itd.

MMF, kao najmoćnija masonska organizacija, pod motom slobodnog tržišta, liberalne ekonomije i razvlašćenja državnog vlasništva, ciljano osigurava zavisnost i ropstvo država prema svjetskim globalnim grabežljivcima. SAD, u kojima je masonstvo velevlast, imaju na sve odluke MMF-a pravo veta. Najmoćniji svjetski grabežljivci, sa svojim multinacionalnim korporacijama, kako bi lakše upravljali hedonističkim i prostodušnim pukom kojemu su puna usta demokracije, globalizacije, multikulturalnosti, liberalizma i sličnih floskula, sponzoriraju razne satelitske obitelji, čije kompanije postaju spona između „njih nedohvatljivih“ i stvarnog svijeta u kojem živi robotizirani mali čovjek.

Na taj način stvarni Vladari svijeta ostaju skriveni iza zastora, daleko od očiju javnosti. Primjerice, poznato je da je najmoćnija obiteljska dinastija unutar američkog masonskog ustroja, Rockefeller, sponzorirala i uložila u obitelj Bush čija je poddinastija ponajčešće zaslugama visokih masona škotskog obreda, bivših predsjednika SAD-a, Georgea Herberta Walkera Busha i njegovog sina Georgea Walkera Busha postala značajan svjetski ekonomski čimbenik, poglavito u vojnoj industriji.

Pitanje je koliko će se one malobrojne države, poput Putinove Rusije, Irana, zemalja Južne Amerike, Sirije koja je na samom izdisaju, itd., moći još nositi s čudovišnom ekonomskom i vojnom doktrinom Vladara svijeta? Trenutni uspjesi i nezavisnost pojedinih država od „Velikog oka“ne smiju nas zavarati. Doktrina šoka putem ekonomske i fiskalne nestabilnosti, kao i izazivanja ekonomskih kriza u kojima se vrtoglavo i turbulentno mijenjaju cijene strateških proizvoda, samo požuruje nove ovisnosti i nova sužanjstva.

Ako se ne uspije porobiti „neposlušna“ zemlja doktrinom ekonomskog šoka i financijske nestabilnosti onda „Veliko oko“ primjenjuje taktiku „dirigiranog kaosa“ u kojoj se pomoću manipulacije ljudskim umom nastoje svrgnuti „zloglasni tiranini“ na vlasti. Sjetimo se samo što je nakon „arapskog proljeća“ ostalo od nekada najbogatijih arapskih zemalja, Libije i Egipta? A u Siriji se svim silama nastojala srušiti legitimna vlast sirijskog predsjednika Bashara al – Assada koji je, uzgred rečeno, imao poseban senzibilitet prema kršćanima (sjetimo se samo veličanstvenog posjeta pape Ivana Pavla II. Damasku 2001. godine).

Poglavar drevne kršćanske i islamske zemlje koja je postala metom strahovitog uništavanja Božjih neprijatelja, Assad, rekao je tada u velikoj džamiji Ummajada u Damasku na grobu sv.Ivana Krstitelja papi Ivanu Pavlu II.:“Dolazi vrijeme Sveti Oče kada će se svi oni koji vjeruju u Jednoga Boga morati suprotstaviti onima koji su Božji neprijatelji!“

Nemilice su se naoružavali islamski fundamentalisti koji su se s zastrašujućim žarom obračunavali sa kršćanima, a svjetski mediji su brujali na sva zvona o obvezujućem svrgavanju „Assadovog režima“ . Jasno, tomu su se zvonko pridružili i hrvatski sluganski političari. I što se izrodilo od toga? ISIL! Jedino ostaje nedoumica jeli proces izmakao kontroli ili je i to dio scenarija? Ne zaboravimo rat je za „Veliko oko“ najprofitabilnije poduzeće!

U najmnogoljudniju zemlju Kinu, u kojoj je politički komunizam urodio surovim državnim kapitalizmom, naveliko je već ušao masonski kapital, poglavito židovski. U Iranu se, po iskušanom receptu, nakon predsjedničkih izbora 2009. godine djelomično uvezlo „događanje naroda“, a Rusija je sa svih strana opkoljena proturaketnim „obrambenim“ postrojenjima. Doslovno su bila zbunjujuća tumačenja američkih neokonzervativaca o razlozima postavljanja tih raketa u Poljsku i Češku kao sprječavanja opasnosti od nuklearnog napada neke „izopćene države“ (Sjeverne Koreje ili Irana). Da je proturaketni štit tomu svrha, valjda bi bilo logično da je postavljen bliže Iranu ili Sjevernoj Koreji, primjerice u Turskoj u kojoj je masonstvo također velevlast, ili u drugim američkim satelitima: Kuvajtu, Kataru ili najlogičnije u Izraelu.

Očito je da je zadnji scenarij „Velikog oka“ za pokoravanje vodeće nepokorene zemlje, Rusije, i vojna opcija, ako prije toga Rusija ne klone pomoću šok terapije (npr. nerealnom cijenom plina i nafte na svjetskom tržištu u skoroj budućnosti) kojom bi se nakon ekonomske krize pod vlašću nekog novog Jeljcina vratili židovski oligarsi i učinili i od te zemlje sastavnicu Novog svjetskog poretka. Sadašnja situacija u Ukrajini samo je prva faza tog procesa.

Ovdje nedvosmisleno treba naglasiti da hrvatski narod treba sa simpatijama gledati na ukrajinski narod i njegovu borbu za nezavisnost Ukrajine od istočnog uzurpatorskog ruskog susjeda. No, „kvaka“ je u nečemu drugom. Upravo se „događanje naroda“ u Ukrajini, identično kao i u arapskom proljeću, dogodilo program „Velikog oka“. Sada će Vladari svijeta imati i „stvarni“ razlog za pojačanje svog „proturaketnog“ štita oko Rusije. A Ukrajinci? Pa oni lakovjerno i naivno iz tutorstva s istoka silno žele otići u sužanjstvo „zapada“!

Neslućeno bogatstvo u rukama malobrojnih, koji su kompaktna inicijacijska univerzalna uprava iznad masonskih loža cijelog svijeta, dovelo je do toga da je glorifikacija čovjeka došla tako daleko da ga se smješta na oltar i obogotvoruje. Masonska doktrina spasenja je ustvari samoobogotvorenje – projekt New Agge, vrlo slično kako naučavaju i židovski kabalisti. Žeđ za novcem pretvara se u žeđ za apsolutnom vlašću. Neograničena vlast, štujući „kult novca i čovjeka“, sve više žudi za Luciferovim otkupljenjem, koji će, kako oni vjeruju, na svršetku vremena uz pomoć Antikrista stvoriti svoje kraljevstvo na Zemlji i pobijediti samog Krista…
 
(hu-benedikt/uredio:nsp)

Današnji svijet više ne živi po vlastitoj slobodi, ne odlučuje o vlastitom životu, već smo kontrolirani od strane vladajućih marioneta nevidljive vlade.

Cilj te skupine je jedna svjetska vlada i potpuna kontrola svakog pojedinca na Zemlji. Neki idu toliko daleko i vjeruju kako će veliki dio čovječanstva biti izbrisan, a u svrhu jednostavnije kontrole nad pojedincem. Na svijetu bi ostala samo elita i njihove pokorne sluge.

Posljednjih 200 godina predsjednici i visoko pozicionirani političari Sjedinjenih Američkih Država pod kontrolom su nevidljive vlade koja nema nikakve odanosti niti odgovornosti prema narodu. Vjeruje se kako je Andrew Jackson bio prvi američki predsjednik nad kojim je počela kontrola ‘zla’. Jackson je bio 7. predsjednik SAD-a te osnivač današnje Demokratske stranke. Odmah po dolasku na vlast, uspostavio je temelje nove kadrovske politike. Poznat je i po oduzimanju teritorija Indijancima. 

Od tog vremena pa sve do danas, ta skupina virtualno vodi vladu SAD-a radi vlastitih, sebičnih interesa. Kontroliraju sve razine, od političara pa do zakonodavaca, sudova, škole, medija, korporacija i raznih agencija javne zaštite. Kao rezultat toga postali smo njihovi apsolutni robovi.

Današnji svijet više ne živi po vlastitoj slobodi, ne odlučuje o vlastitom životu, već smo kontrolirani od strane vladajućih marioneta nevidljive američke vlade. Cilj te skupine je jedna svjetska vlada i potpuna kontrola svakog pojedinca na Zemlji.

Neki idu toliko daleko i vjeruju kako će veliki dio čovječanstva biti izbrisan, a u svrhu jednostavnije kontrole nad pojedincem. Na svijetu bi ostala samo elita i njihove pokorne sluge.

Sve ove gore navedene tvrdnje bazirane su na višegodišnjim istraživanjima i na objavama svjetskih medija. Neka od upozorenja na sve navedeno dao je i David Rockefeller, jedini živući nasljednik Rockefeller loze za koju se smatra glavnim predvodnikom tajne vlade, kojoj je cilj uspostava Novog svjetskog poretka.

On je jednom prilikom, tijekom susreta s Fidel Castrom izjavio: ‘ponosan sam na svoju familiju i našu ideologiju’. Prvo upozorenje na buduću uspostavu kontrole elita kao prvi američki predsjednik dao je George Washington, a posljednje upozorenje John F. Kennedy, koji je bio 35. američki predsjednik, kasnije ubijen iz atentata. 

Pismo napisano 1798. godine, a kasnije je pronađeno u Kongresnoj knjižnici i koje se još uvijek čuva, napisao je George Washington. U njemu ukratko stoji kako je namjera Iluminata prenijeti đavolje ideje na vlasti. U pismu koje je Thomas Jefferson, koji je bio 3. predsjednik SAD-a,  napisao 1816. godine Johnu Tayloru, stoji kako je uspostava bankarskog sustava opasnija od samog borbenog pješaštva.

Theodore Roosevelt, 26. predsjednik SAD-a, u svojoj autobiografiji otvoreno priznaje postojanje tajne vlade. Godinama kroz povijest pojavljuje se mnoštvo pisanih izjava ili govora u kojima američki predsjednici i politički dužnosnici potvrđuju postojanje masonske elite, čiji je konačni cilj Novi svjetski poredak.

James Waerburg, sin osnivača Vijeća za međunarodne odnose, 1950. godine izjavio je kako će se uspostava jedne svjetske vlade sigurno dogoditi, pitanje je samo hoće li se to postići diplomatskim putevima ili ratovima.

Današnja Europska unija najbolji je primjer uspostave tih ciljeva masonske vladavine van granica SAD-a. Hrvatska je svoje članstvo u Europsku unija prvo platila ratom, a kasnije i diplomatskim putem, a zahvaljujući političarima za koje se također smatra da su članovi masonskih loža.

‘Oni koji ne uče iz povijesti, osuđeni su na njeno ponavljanje’ – George Satayana.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Novi papa je prvi papa jezuita u povijesti. I to još iz Argentine. Oni koji malo poznaju povijest znaju da je Argentina bila najveći bastion nacizma izvan Evrope tokom Drugog svetskog rata, kao i posle njega, kao najveće utočište odbeglih nacista, a sve pod pokroviteljstvom Rimske crkve.

Jezuiti se smatraju „vojskom Rimske crkve“, a njihov osnivač je okultista Ignjacio Lojola, pisac čuvenih „Duhovnih vježbi“ čijim sprovođenjem se pada u trans i kako kažu upućeni „osoba biva opsjednuta demonima“, pa je u tom stanju spremna da počini najveće zločine, što je naročito bio slučaj tijekom srednjovjekovne inkvizicije i kroz (ne)djela rimskih svećenika u NDH tijekom Drugog svjetskog rata.

Podsjetimo da je je vođa jezuita čovjek koji nosi titulu „jezuitski general“ – osoba koja je poznata pod nazivom „crni papa“.

Da li je bivši papa bio prisiljen da se povuče zbog svoje mlakosti? Da li su ga jezuitski jastrebovi smijenili da bi doveli na papski tron svog čovjeka koji će se „konačno obračunati sa svim svjetskim hereticima“ u novom plamenu inkvizicije? Ostaje da se vidi.

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta tvrde da rimokatolički red jezuita kontrolira sve svjetske tokove. Kako i na koji način? Pogledajmo izjave ovih ljudi:

John Adams (1735-1826; drugi predsjednik SAD-a):

„Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je veoma specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu, (i) smrti… Ne volim izgled jezuita. Ako postoji neko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.“

Markiz Lafajet (1757-1834; francuski državnik i general. Služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala George Washington-a, tijekom Američkog rata za nezavisnost):

„Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi“.

 Abraham Lincoln (1809-1865; 16. predsjednik SAD-a):

„Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja jezuita“.

Samuel Morse (1791-1872; američki izumitelj telegrafa i autor knjige „Strana zavjera protiv sloboda SAD-a“:

„Jezuiti… su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.“

Edmond Paris (autor knjige „Tajna povijest jezuita“):

„Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata“.

R. V. Thompson (bivši državni sekretar Američke mornarice):

„(Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode“.

Napoleon Bonaparta (1769-1821; francuski car):

„Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizama, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara…“

Fjodor Dostojevski (1821-1881; čuveni ruski pisac):

„Jezuiti… su jednostavno vojska koja pomaže Rimu da stekne vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car… To je njihov krajnji cilj… To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebalo da postanu njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.“

Robert Jefferson Breckinridge (1800-1871; političar i svećenik):

„Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi trebalo da se ujedine u borbi protiv njih… Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.“

James Parton (Američki povjesničar):

„Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca (tj. general Jezuitskog reda).“

F. Tuper Sosi (Autor knjige „Vladari zla“):

„…Rimsku inkviziciju… predvodili su jezuiti još od 1572. godine.“

Papa Kliment XIV (papa koji je „zauvijek“ ukinuo Jezuitski red 1773. godine):

„Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način.“ (1774)

M. F. Kuzak (bivša kaluđerica, autor knjige „Crni papa“:

„U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne simpatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’… čak i usprkos tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom.“ (1896)

„…Jezuitski red je jedini red Rimske crkve… koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći.“ (1896)

Jeremija J. Krauli (irski bivši svećenik Rimokatoličke crkve; autor knjige „Romanizam: Prijetnja narodu“:

„(Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani.“ (1912)

Fridrich von Hardenberg (njemački filozof):

„Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad svijetom.“ (1800)

Brigadni general Tomas M. Haris:

„Organizacijska hijerarhija (Rimske crkve) predstavlja potpuni militarni despotizam, kojim prividno vlada papa, a u stvari Crni papa (jezuitski general) je stvarni vođa. Crni papa je dakle vođa Jezuitskog reda. Zovu ga generalom. On ne samo da predvodi taj red, već kontrolira i opću politiku (Rimske) crkve. On stoji na prijestolju, nalazi se na vrhu hijerarhije. Čitava ta mašinerija je pod strogim pravilima vojne discipline, i sve što ona misli, čini, planira i izvršava, dolazi sa vrha. Tu nema pojedinačnih mišljenja ili akcija, svi su podređeni tom vrhu. Najvažnija dužnost svakog svećenika je podrazumijevana i bespogovorna poslušnost nadređenima…“

Adolf Hitler (1889-1945; vođa nacista i kancelar Njemačke 1933-1945):

„Najviše sam naučio od jezuita, isto kao i Lenjin, koliko mi je poznato. Svijet nikada nije spoznao nešto tako veličanstveno poput hijerarhijske strukture (Rimo-) Katoličke crkve. Postoje i stvari koje sam jednostavno preuzeo od Jezuitskog reda i unio ih u svoju (nacističku) partiju.“

…Heinrich Himmler-a (vođu nacističkog SS reda) vidim kao našeg Ignjacija Lojolu (osnivača Jezuitskog reda).“

Lord Palmerston:

„Prisustvo jezuita u nekoj zemlji, bilo da je ista katolička ili protestantska, povećava rizik od nastanka društvenih nemira“.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Većina ljudi je čula nešto o Novom svjetskom poretku. Neki su čak pročitali čitave knjige o tome. Ali malo ljudi koje srećemo, mogu sažeto objasniti šta je to. Često nailazim na ljude koji koriste termin “Novi svjetski poredak” ali ne mogu objasniti što je to. Ako ih upitate da objasne obično počnu zamuckivati, “to je … hm … znate … ah … zar nije to nešto što je dobro započelo, a ispalo loše?”

Pa, na neki način jeste. Kao primjerice Hitlerov Treći Reich. On je također obečavao da će donijeti Novi svjetski poredak. Bukvalno tako. Ako sumnjate, samo provjerite neke od postera po Zagrebu i Beogradu (1941). A Hitlerov Novi svjetski poredak je također dobro započeo – za podjarmljeni njemački narod, koji je gladovao i bio ponižen od strane pobjedničkih i arogantnih saveznika iz Prvog svjetskog rata. Ali se loše završio, i njemačkog narod i za milijune drugih ljudi diljem svijeta.

Boljševici su također pokušali izgraditi svoju verziju “Novog svjetskog poretka,” koji je globalno reklamiran kao Komunistička internacionala, i koristili su slogane poput “proleteri cijelog svijeta – ujedinite se”.

Ali traganje za “novim svjetskim poretkom” datira mnogo prije Hitlera, Lenjina ili Staljina. U stvari, ide čak toliko unazad u prošlost koliko i čovjekova ambicija da vlada životom drugog čovjeka. Nikolo Makijaveli, primjerice, napisao je u svojoj knjizi “Vladar”: “Nista nije teže isplanirati, ništa nije problematično što se tice uspjeha, niti opasnije da se kontrolira, od kreiranja novog poretka stvari.”

Ali svjetski vladari u usponu, gladni moći – počev od Džingis Kana, preko Attile Hunskog, Napoleona – rijetko obraćaju pažnju na riječi mudrosti, i ne trude se da nauče nešto iz povijesti. Oni se umjesto toga ponavljaju. Obično na svoju štetu. Zbog čega svaka varijanta “novog svjetskog poretka” ima tendenciju da se na kraju raspadne i neminovno završava u košu za smeće povijesti.

Zato Novi svjetski poredak (NWO) 1990-ih nije ništa više nego najnovija marketinška maska ​​koja koristi pozitivne riječi da zamaskira zle planove zapadnih arhitekata novog svjetskog poretka. Riječi “Novi svjetski poredak” prvi put je izgovorio u suvremenom kontekstu američki predsjednik George Bush 1990. godine, kada je likovao zbog navodne pobjede Zapada u Hladnom ratu nad Sovjetskim Savezom. Njegove riječi su nudile nadu (“novu”) u bolji život (“svijet”) koji je pred nama; život koji bi se temeljio na (zakonu i) “redu / poretku”,a ne na sirovoj primjeni sile, koju je “Banda sa Istočne strane “, iz Kremlja, koristila u svojim sferama utjecaja i kontrole.

Umjesto toga, posljednje izdanje Novog svjetskog poretka dalo je istu staru “diplomaciju oružja” koju su koristili i Sovjeti, s tim što se sada koriste veca oružja i više diplomacije da se maskira grabljenje vlasti Bande sa Zapadne strane.

Novi svjetski poredak ili novi totalitarizam

Na samom kraju dvadesetog stoljeća i na pragu novog tisućljeća svijet je zbunjen i zabrinut zbog onoga što se događa na svim meridijanima našeg planeta. lako je cijeli vijek koji ostaje za nama bio ispunjen sukobima naroda, mržnjom, masovnim stradanjima, egzodusima, glađu, ali i tehnološkim napretkom, kulturnim i društvenim preobržajima naroda i zemalja – posljednjih desetljeća, u vrijeme kada su ljudi i narodi očekivali više blagostanja, pravde i slobodnog života za sve, došlo je do novih snažnih tektonskih poremećaja čija erupcija izaziva mnoge nedoumice i pitanja: kuda svijet ide, da li se nalazimo na pragu nove civilizacije i kakve, kakva je budućnost naroda i novih generacija koje dolaze, kakvo breme nosi vrijeme koje dolazi, je li svijet krenuo novim putevima progresa, blagostanja i jednakosti ili se ponovo suočava sa starim opasnostima zavijenim u novo ruho: s nasiljem, vladavinom sile, uništavanjem tradicije, kulture i svih vrijednosti jednih, i dominacije, narnetanja vrijednosti drugih naroda, unisonošcu, i konačno, da li se stvara jedna nova, bezbojna i silovana civilizacija, da li se radi novi totalitarizam pod firmom novog svjetskog poretka u ime koga je i srušen jedan sustav čiji su dometi bili manji od dometa ovoga koji nastupa.

Ova tema nema ni mogućnosti ni ambicije da nudi odgovore na ova pitanja; to će biti u mogućnosti da učini vrijeme koje dolazi. Ovdje će moći se moći naći neki element za razmišljanje o prošlom i sadašnjem vremenu i da sa zebnjom očekujemo novo doba koje nastupa. U tom kontekstu važno mjesto u knjizi imaju naše bivše i naša sadašnja državna zajednica naroda koji žive na ovom prostoru i njihova neizvjesna sudbina pred kojom su se našli kao “slamka u vihoru”.

Porijeklo ideje i povijest svjetskog poretka

Ideja o svjetskom poretku ima duboke korijene u povijesti osvajanja zemalja i potčinjavanja naroda od strane moćnih i velikih sila. Tom idejom zanosili su se u dalekoj i bližoj prošlosti kao i u današnje vrijeme mnogi carevi, diktatori, državnici i vojskovođe cije su ambicije bile da što veći dio svijeta i po mogućnosti sve zemaljske prostore osvoje, da narode na tim prostorima učine robovima, jeftinom radnom snagom ili poslušnim gradanima njihovih imperija.

San da vladaju svijetom pokretao je vojne pljačkaške horde, kolonijalne vojske i emisare, i druge oružane sile i armade koje su stoljećima harale svijetom i narodima donosile zlo i patnju, nadajući se da će ih pokoriti, uništiti, asimilirati, prevesti ih u tuđu vjeru da bi poslušno služili jednom narodu i jednom gospodaru. Oni su u tome uspijevali na dulje ili kraće vrijeme ali su, kako povijest pokazuje, ipak propadali i nestajali, mada su njihove ideje preživjele stoljećima.

Takvu su sudbinu doživjeli rimski i perzijski kraljevi, Aleksandar Makedonski, Džingis Kan i Napoleon, i kolonijalni osvajači Afrike i Azije, i Hitler, tako je završila ideja Petra Velikog i Staljinova nada da će pobijediti njegov “model svijeta”.
Zamisao o uređenju svijeta po pravilima utvrđenim od strane neke društvene elite okupljene u tajnim i mističnim organizacijama, prisutna je već više od dva stoljeća. To je, u stvari, preteča ideja mondijalisti o svjetskom poretku kojim bi upravljala jedna “svjetska vlada” izabrana ne od naroda, već od skupina privatnih ličnosti koje raspolažu ekonomskom, intelektualnom, političkom ili nekom drugom vrstom moći.

U istraživanju korijena mondijalizma i ideja o svjetskom poretku u kome će vladati zakoni elite, svi putevi vode ka svjetskoj masoneriji i organizaciji iluminata kao njenoj produženoj ruci. Iluminati su tajni sotonistički red koji je osnovao istaknuti mason Adam Weishaupt 1. svibnja 1776. godine u Ingolstadtu u Bavarskoj.

Ova organizacija, kako navodi Geri Ka, bila je produžena ruka visoke prosvijetljene (ilumanizirane) masonerije i postojala je kao posebni red unutar reda. Njezina djelatnost bila je tijesno povezana sa moćnom francuskom masonskom lozom Grand Orient.

Cilj iluminata bio je da “izvršavaju planove visoke masonerije u uspostavljanju novog svjetskog poretka” putem stvaranja uporišta u ključnim krugovima europskih vlada u kojima je krojena politika i kroz nastojanje da se utječe na odluke europskih lidera iznutra, sa tih savjetodavnih položaja “.

Meta iluminata predstavljali su predstavnici vlada na koje je trebalo utjecati. Govoreći o njima, osnivač iluminata Weishaupt je, kako je pisao Won Robinson jos davne 1798. godine, rekao: “Stoga je naša dužnost da ih okruže njihovim (iluminatskim) članovima. Moramo dati sve od sebe, govorio je on, da omogućimo postavljanje iluminata na sve važne državne položaje. Pomoću toga plana, mi ćemo upravljati cijelim čovječanstvom … “

Iluministicka masonerija “uvela je u igru” ideju i termin novi svjetski poredak još od Weishauptovog vremena da bi označila dolazeću svjetsku vladu “preko koje će kada bude uspostavljena, zavladati Antikrist”. Kako piše Geri Ka, ova poruka predstavlja tajni simbol masona koji je postao zvanično naličje Velikog pečata SAD još 1782. godine.

Javnost to nije znala niti je taj simbol dešifrirala čitavih 150 godina kada se on pojavio na poleđini od jednog dolara za vrijeme vladavine Franklina Roosevelta početkom 30-ih godina ovoga stoljeća. Predsjednik Roosevelt je inače bio mason 33 stupnja. Taj masonski simbol sastoji se od piramide sa svevidećim okom Ozirisa ili Beal iznad nje. Ispod piramide je napisano: “Novus ordo Seclorum”, što na latinskom znači “Novi poredak stoljeća”, odnosno “Novi svjetski poredak”.

Visoka masonerija je preko velikih loža Grand Orient u 18. i 19., stoljeću nastojala ostvarivati ​​svoje planove za uspostavljanje novog svjetskog poretka. Iluministička masonerija je djelovala u 18. i 19. stoljeću preko raznih organizacija i osoba. Prvo njezino značajnije djelovanje bilo je poticanje Francuske revolucije preko jakobinskog društva i Napoleona Bonaparte koji je “bio njihov čovek”. Kako tvrdi Geri Ka, iluministicka masonerija je dobivala pomoc od Waltera, Robespierrea, Dantona koji su bili istaknuti masoni. Dio novca iz Amerike išao je europskim iluminatima, a kasnije za financiranje Vijeća za inozemne odnose (SIO).

Jedan od ljudi koji je uočio opasnosti od iluminističke masonerije i njezinih aktivnosti bio je George Washington. On je još 1798. godine upozorio američki narod na opasnost od utjecaja “subverzivnih sila i stranih utjecaja”. Ovakvim i sličnim izjavama i praktičnom politikom nositelja vlasti u Sjedinjenim Državama, ova zemlja se skoro čitava dva stoljeća nalazila u zoni samoizolacije i bez značajnijeg utjecaja na svjetske poslove. Ali, unatoč tome u Americi je sve više vršen prodor mondijalističkih tendencija koje su u Europi imale glavno uporište u organizacijama izraslim na strategiji iluministicke masonerije.

Pod tim utjecajima nikle su i ideje poslije Prvog svjetskog rata o osnivanju Društva naroda. Na stvaranju ove mondijalističke organizacije aktivno je radio americki pukovnik Eduard Mandel Hans, poznati agent kartela Rothschild-Warburg-Rockefeller, i kasnije savjetnik američkog predsjednika Wilsona. Društvo naroda je financirano Rockefellerovim novcem i trebalo je “poslužiti kao prvi korak u stvaranju svjetske vlade”.
Sjedinjene Države, međutim, nisu nikada ušle u Društvo naroda jer su osnovne snage političke i društvene moći opirale globalizaciji svijeta.

Sličnosti Hitlerovog projekta i novog poretka u EU

Iako su bili veliki protivnici i progonitelji Židova i svjetske masonerije, Hitler i njegovi nacisticki vizionari uređenja Europe i svijeta. “Veoma aktivno su radili na izradi i praktičnom provođenju projekta” o ujedinjenju Europe pod njemačkom čizmom. Europi i svijetu je isuviše dobro poznato kako su Hitler i njegovi saveznici zamišljali nacističku, prosvijećenu i pročišćenu “Europu i još neke dijelove našeg planeta.”

Medjutim, vrijedna su zapažanja pojedinih analitičara kao što je, primjerice, britanski autor Rodney Atkinson koji se u svojoj studiji “Začarani Europski krug” bavio problemima prošlih i sadašnjih europskih integracija opirući se snažno postojećim planovima ujedinjavanja europskih država pod dominaciju Njemacke i njezinog francuskog saveznika, Atkinson upozorava na opasnost od nestanka nacionalnog suvereniteta, identiteta, samosvjesnosti i takvih zemalja s takvom tradicijom kakvu ima i njegova zemlja.

Posebno su interesantna zapažanja Atkinson-a o planovima integracije suvremene Europe na nekim načelima na kojima se zasnivao Hitlerov plan “za federalno uređenje Europe” o kome se govori u jednom zvaničnom njemačkom dokumentu. Taj plan je, prema Atkinsonu, zasnovan na uređenju Njemačke iz 1914. godine i njime se predviđaju različiti stupnjevi povezivanja europskih država i Reicha.

Prema tom planu:

- Češka, Slovačka i Poljska postale bi protektorati, tj. dijelovi njemačkog ekonomskog sustava,
- Zatim, tzv. konfederativne ili “ovisne” zemlje: Litva, Letonija, Estonija, Slovenija, Hrvatska i Srbija, s kojima bi Reich sklopio sporazume o kretanju stanovništva,
- Grupa savezničkih zemalja: Finska, Grčka, Bjelorusija i Ukrajina koje bi sa Reichom bile povezane sporazurnima o vojnoj i trgovinskoj suradnji,
- Sve spomenute zemlje, uključujući jos i Švedsku, Dansku, Švicarsku i Italiju – sačinjavale bi Europsku uniju.

To je bila njemačka vizija Europe kao “skup koncentricnih krugova” od prije skoro 60 godina. Po nacistickom shvaćanju nacionalnog suvereniteta, kaže Atkinson, državama bi vladale marionete ill diktatori kao u Španjolskoj i Italiji. Iznoseći dijelove ovog Hitlerovog projekta Atkinson nalazi sličnosti sa planovima ujedinjenja današnje Europe. On tvrdi da projekt suvremene “europske super države” sadrži 11 načela prenesenih iz “Hitlerovog plana iz 1943. godine.

Kao oštar kritičar zapadno-europskih integracija u kojima vide zapostavljenu, stoviše poniženu i u povijesnom smislu prikraćenu velicinu i tradiciju Velike Britanije, Atkinson kaze:
“Mondijalističko sjeme koje je Hitleru toliko olakšalo posao, danas se provodi u djelo, često pod plaštom starih klišea poput “europskih integracija” , “novi svjetski poredak” , “međunarodna solidarnost”. Teško da se može naći aspekt Europske unije, ističe Atkinson, koji 1942. godine nije bio zacrtan od strane nacista, i teško da je moguće naci nacisticku optužbu na račun slobodne trgovine i anglosaksonskog sustava, koji se danas, doduše, sotto voce, ne ponavlja u Bruxellesu, Bonnu i Parizu.

U svojoj studiji “Začarani europski krug” Atkinson veoma oštro i precizno izražava kritičke stavove onog dijela suvremenog britanskog društva koje se odlučno protivi potčinjavanju Velike Britanije i minorizaciji njene uloge u Europi i svijetu, kritizirajući nemilosrdno britanske “europljane” i “njemačko-francusku spregu” u Europskoj Uniji. “Dokle god njemački i francuski političari, kaže Atkinson, u rukama drže uzde Europske unije, oni se zalažu za jačanje nadnacionalnih i globalnih struktura moći.
Onog momenta kada im se one istrgnu iz ruke zahvaljujući nacionalnim aspiracijama, demokratskim odgovornostima i slobodnoj trgovini, oni se vraćaju agresivnom nacionalizmu koji karakterizira njihovu povijest, i koji će karakterizirati novu superdržavu zvanu Europa.

Suština doktrine i praksa novog svjetskog poretka

Završetkom Drugog svjetskog rata pokopane su nade svjetskih moćnika da se svijet može osvojiti silom oružja, kako su to neki u prošlosti pokušavali. Ta saznanja i novo vrijeme donijeli su nova razmišljanja o tome kako realizirati staru ideju o osvajanju svijeta, o dominaciji i hegemoniji na svjetskim prostorima, kako od svijeta stvoriti jednosmjernu ulicu kojom ce se kretati svi narodi svijeta. Fizičkim nestankom posljednjeg diktatora koji je bio na putu da osvoji Stari kontinent i da krene u prekomorske zemlje – Hitlera, nestala je i velika ratna vojna alijansa Istoka i Zapada stvorena radi obrane čovječanstva od zajedničke opasnosti od diktature i “novog poretka” koji je pripremala “nadljudska rasa”.

U jednom od svojih govora Hitler je izjavio: “ne radi se samo o vojnom konfliktu između država (nisli na II. svjetski rat), vec o džinovskoj bici između naroda i rasa u kojoj će pobijediti jedan pogled na svijet, a bez milosti biti uništen drugi”. Međutim, propašću ove teorije istovremeno je oživjela stara ideja o novom ruhu, sa novom vanjskom fasadom. Strategija s kojom se nastupalo predviđala je osvajanje svijeta više idejama nego silom mada se ni sila nekoliko desetljeća nije isključivala, makar kao “pomoćno sredstvo”. Zanešeni ratnim pobjedama nad hitlerizmom i ohrabreni učinkom novog oružja nad japanskim gradovima, neki državnici iz zemlje Novog svijeta objavili su neoružani – “hladni rat” dojučerašnjem savezniku Sovjetskom Savezu.

Oživjele su stare, predratne suprotnosti različitih ideoloških sustava – tzv. građanske demokracije “slobodnog svijeta” i komunističke ideologije – marksizma. Povučeni su i drugi “argumenti”: ukazivano je na “rusku agresivnost” u vrijeme carizma, na sovjetski “ekspanzionizam” uoci Drugog svjetskog rata, dok je engleski vojni pisac V. Rutersord objašnjavao uzroke Drugog svjetskog rata u “agresivnošću” Sovjeta.

U zborniku radova zapadnonjemačkih stručnjaka “Svjetski rat, uzroci i povod”, piše da je “današnja opasnost, koja slobodnom svijetu dolazi s Istoka, prijetila i Hitleru. On je bio prinuđen reagirati na nju. Rat protiv Rusije bio je od njega iznuden” . Sve je to počelo stvarati u svijetu antikomunistički klimu i osecanje opasnosti od Trećeg svjetskog rata koji “priželjkuje ruski ekspanzionizam”. Istovremeno u Njemačkoj se obnavlja težnja za revanšom zbog poraza koji je ta zemlja doživjela.

“Hladni rat” i njegova “mekša” taktička varijanta specijalni rat bili su žestoki i dugotrajni. To je bio “četrdesetogodišnji rat” izmedju dvije svjetske supersile i satelita. Taj rat je upravo završen trijumfom i pobjedom koja nije očekivana tako brzo i tako spektakularno, takoreći bezbolno, gotovo bez krvi i opće konfrontacije. Hladni, odnosno specijalni rat, makar dugotrajni, bili su učinkovitiji od bilo kakvih drugih oblika borbe. Oni su “raščistili” teren i stvorili uvjete za nove strateške poteze, za novi način ostvarivanja ideja o “novom svjetskom poretku”. Najvažniji rezultat specijalnog rata bez; sumnje predstavlja rušenje tzv. istočnog bloka i nestanka Sovjetskog Saveza kao države i svjetske supersile, kao i nestanak realsocijalističkog sustava nazvanog na Zapadu “komunističkim režimom”.

Sve drugo što se desilo prije svega na teritoriju bivše Jugoslavije koja nikada nije bila u istočnom bloku, ali je smatrana “komunističkom” zemljom, bilo da je popratna pojava sa stanovišta globalne politike SAD i nove zajednice država – Europske unije.
Sve je to stvorilo novu situaciju u kojoj je bilo moguće afirmirati i praktično početi realizirati novo-staru ideju o jednom svjetskom poretku na čijem tronu bi bila jedina svjetska supersila – Sjedinjene Američke Države.

Ta situacija i ukupne svjetske prilike ojačale su ideju i težnju SAD da postane vodeća svjetska sila. Amerika vec odavno sanja da dobije tu vodeću ulogu. Ona vec pedeset godina ima kompleks od primata Europe i europskih sila. I taj kompleks nastoji jacanjem kompleksa svoje veličine i snage. Prilika za to se ukazala upravo padom i raspadom Sovjetskog Saveza. Još davne 1947. godine, prilikom donošenja Trumanove doktrine, njen idejni tvorac i prvi poslijeratni americki predsjednik je rekao: “Nema jače zemlje od Sjedinjenih Država. Posjedujući takvu moć, mi smo dužni preuzeti rukovođenje čitavim svijetom”.

Na valu tih misli bili su i autori knjige “Američka vanjska politika” – C. Kegli i. J. Wittkopf: “Ma sta se događalo u prošlosti i sada – pisali su oni – američka politika polazi od glavne pretpostavke – dominirati u svijetu, izboriti se za neosporno svjetsko liderstvo, oslanjajući se, prije svega, na svoju vojnu moć”. Opsesija da SAD imaju primat i vodeću ulogu u svijetu, predstavljala je konstantu u ukupnoj američkoj strategiji poslije Drugog svjetskog rata do danas.
Truman je svoju politiku nazivao “pravednim tečajem”, Kennedy je označavao kao “nove granice”, Johnson je to izražavao kao težnju za “put u veliko društvo”, Nixon je za cilj njegove globalne politike proglasio “zakon i red “, dok je Reagan proklamirao “tečaj obnavljanja snažne Amerike”. Na toj liniji je ostao i novi, mladi, ne tako iskusni u svjetskim poslovima kao njegovi prethodnici – Clinton koji je u jednoj izjavi rekao: “Amerika mora nastaviti voditi svijet za čije je stvaranje učinila tako mnogo”.
I upravo ta ideja o državi-vodilji sa svim postulatima sustava koji u njoj postoji, nalazi se u središtu borbe za “novi svjetski poredak”. U stvaranje mita o “vodećoj zemlji” aktivno sudjeluju mnogi znanstveni radnici i apologeti teorija o “američkom snu” i “američkoj izuzetnosti”. Tako poznati američki profesor J. Robertson u knjizi “Americki mit” piše da se unutrašnji politički život Sjedinjenih Američkih Država “odavno oslanja na mit koji uporno u svijesti nacije održavaju svi predsjednici, čitava rukovodeća elita države”.

Prema Robertson-u, “to je mit koji kaže da Amerika ujedinjuje naciju koja ima iskljucivo mjesto u ljudskoj civilizaciji, i koje joj daje neosporno pravo na ekspanziju, na ulogu prve države, u svjetskom liderstvu”.
Koncept o novom svjetskom poretku na čelu sa Sjedinjenih Americkim Državama cjelovito je formulirao još prije skoro četrdeset godina jedan od osnivača američke znanosti o međunarodnim odnosima i šef Instituta za istraživanja vanjske politike Robert Strausz Hupe. Ovaj znanstvenik i dugogodišnji američki diplomat izložio je u svojoj knjizi “Ravnoteže sutrašnjice” viziju budućeg svijeta i odnosa snaga u njemu, afirmirajući ideju o vodećoj ulozi Amerike kao jedine supersile. Tako RS Hupe ističe da je za Sjedinjene Američke Države najvažnije pitanje “unifikacije globusa pod vodstvom te zemlje tijekom ove generacije”. Ukoliko SAD bude “djelotvorno i brzo radila na izvršenju ovog zadatka, od toga će, po misljenju Hupe, ovisiti preživljavanje SAD kao vodeće sile”, a “vjerojatno i preživljavanje zapadne kulture u cjelini, a moguće i preživljavanje čovječanstva”.

Na hitnost ostvarivanja tog cilja Hupe upozorava zbog “političkog jačanja azijskih naroda, koji, ako se ima u vidu njihov veoma veliki demografski rast, može izmijeniti globalnu i regionalnu ravnotežu snaga i dovesti do većih ili manjih konflikata i ratova, kao i zbog činjenice da će se značajnije povećati broj tzv. srednjih zemalja koje će biti u stanju da pribave nuklearno oružje i druga sredstva za masovno uništavanje. Zbog toga Hupe smatra da treba ići na “uspostavu jedinstvene svjetske vladavine”.
Zato je po Hupe-u jedno i jedino pitanje: “koji će narod uspostaviti univerzalni poredak po svojim idejama i pod svojom dominacijom”.

Duh je konačno izašao iz boce i počeo kružiti svijetom kao bauk novog svjetskog poretka.

Pobjednik u “trećem svjetskom Ratu” – u specijalnom ratu, dobio bi praktično neograničene mogućnosti za ostvarivanje davno začetih ideja o “novom svjetskom poretku”. U svjetskoj javnosti u posljednje vrijeme vode se rasprave o tome: što je to novi poredak, šta je njegova suština i da li on uopće postoji.
Strategija tzv. novog svjetskog poretka, istaknuta prije nekoliko desetljeća više kao zamisao i ideja o svemoći i premoći jednog sustava i hegemoniji jedne ili skupine zemalja, nije formulirana kao cjelovit koncept i doktrina. Ona je godinama dopunjavana i dograđivana da bi se uobličavala kao pogled na svijet. Ideja o “novom svjetskom poretku” nastala je kao rezultat težnji o svjetskoj hegemoniji bilo u sferi političkih i ekonomskih odnosa ili u domeni vojne sile.
Ova stara ideja je postala posebno aktuelna početkom 80-ih godina kada je nakon višegodišnje psihološke propagandne pripreme, ekonomskih iscrpljivanja i uslijed stjecanja drugih okolnosti, bio na vidiku početak kraja “komunistickog sustava”.

Novi međunarodni poredak je tema o kojoj se dosta raspravlja i razmišlja na svim zemljinim meridijanima, bez obzira na manja ili veća (loše) iskustva koje je dala povijest. Interesantna su posebno razmišljanja o tome kineskih analitičara svjetskih prilika i međunarodnih odnosa. Oni podsjećaju na povijesna iskustva koja pokazuju kako je nekoliko moćnika svojim odlukama podijelilo svijet prema sferama svojih interesa i opredijelilo sudbine mnogih naroda poslije Drugog svjetskog rata.

Nakon raspada poretka stvorenog na Jalti, intenzivirana su nastojanja da novi akteri i vodstvo svijeta po svojoj mjeri stvaraju novi poredak. “Što se tiče sadržaja i cilja – piše potpredsjednik Kineskog narodnog instituta za međunarodne odnose Ma Xusheng – međunarodni poredak je do sada bivao zasnovan na vodstvu i politici sile uz dominaciju nekoliko velikih sila koje su nametale svoja viđenja narodima svijeta.

Povijest je pokazala da jedan takav poredak ne može donijeti svjetski mir. Ovaj kineski naučnik upozorava da narodi svijeta “moraju ozbiljno proučiti ovu povijesna lekciju” i da “novi međunarodni poredak mora imati za cilj konsolidiranja svjetskog mira i unapređivanje zajedničkog razvoja, a pogreške nametanja razarajućih ratova čovječanstvo ne smije nikada ponoviti”.

Kineski analitičar iznosi mišljenje da se nekoliko velikih sila, u ime zaštite ljudskih prava i “demokracije i prosperiteta, miješaju u unutarnje stvari drugih zemalja”, pa novi svjetski poredak naziva planom “dominacije velikih sila”. “Sama srž stvari je, dodaje on, dozvoliti ili ne dozvoliti miješanje u unutarnje stvari suverenih država”.
Taj plan po njemu sadrži ograničavanje suvereniteta nezavisnih država i postavljanje pitanja ljudskih prava iznad državnog suvereniteta, nametanje svoje ideologije i miješanje u unutarnjih pitanja država koje odbacuju vrijednosti zapadnih demokracija. “

Mnogi površni promatrači onoga što se događa nisu bili u stanju razumijeti i shvatiti suštinu takve strategije tihog potcinjavanja naroda i država. Štoviše, nekima je to izgledalo kao početak nastanka jednog novog svijeta i bolje budućnosti za cijelo čovječanstvo. Razumljivo je što su plaćene institucije i ideolozi “veliki” i “mali” seljak, objašnjavali i hvalili ideje i političku praksu nastanka jednog novog poretka. On su svakako znatno doprinijeli da te ideje postanu privlačne, pažljivo skrivajući njihovu pravu suštinu, i da stvore mnoge zablude i iluzije u svoj javnosti glede karaktera “novog svjetskog poretka” i načina njegovog stvaranja. Ono što iznenađuje jest podrška ideja i praksa novog poretka dobiva od onih ljudi za čiji se obrazovni i intelektualni nivo ne bi moglo reći da nije u stanju dokučiti suštinu stvari, da dublje pronikne u društvene i političke procese, da u tim procesima vidi interese svog naroda kome pripadaju i predviđaju njegovu sudbinu i budućnost.

Mnogi među njima su dobrovoljno pristali da budu pozitivni tumači i apologeti jedne političke strategije čiji dosadašnji rezultati i opća usmjerenost s razlogom izazivaju nevjerice i zebnje diljem naše planete. Da li će se i kada probuditi savjesti umnih ljudi našega doba i da li će oni biti u stanju da narodima svijeta na vrijeme kažu pravu istinu o “novom svjetskom poretku” – to će pokazati vrijeme koje ubrzano prolazi.

Institucionalni oslonci “novog poretka” su:

- Ujedinjeni narodi
- Europska unija
- NATO
- Svjetska banka i MMF

Svjetska banka i MMF – ekonomski stupovi novog svjetskog poretka

U strategiji stvaranja novog svjetskog poretka bitno mjesto imaju Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond . Ove dvije najmoćnije svjetske institucije u sferi kapitala dobile su takvu snagu da bitno utječu na globalna ekonomska, pa i politička kretanja u suvremenom svijetu. Bez njihovog prisustva i sudjelovanja ne može se više ni zamisliti skoro ni jedna nacionalna ekonomija. One svojom ekonomskom, odnosno snagom ogromnog udruženog financijskog kapitala, predstavljaju glavni generator gospodarskih i financijskih integracija, usmjeravaju globalne i regionalne gospodarske i tehnološke procese.

Njihova ekonomska funkcija izražena je prije svega u uvjetima usmjeravanja i korištenja financijskog kapitala ogromnih razmjera, i svakako, u uvjetima i načinu dodjeljivanja kredita i drugih oblika financiranja nacionalnih i međunarodnih projekata, uticuci na strukturu i ukupnu usmjerenost gospodarskih tokova pojedinih ili skupina zemalja. medjunarodni kapital koji se transponira preko Svjetske banke i MMF-a nalazi se u funkciji multinacionalnih kompanija, financijskih magnata i mnogih anonimnih vlasnika kapitala, koji posredstvom ovih institucije plasiraju u velike svjetske projekte. Neke od njih, kao, primjerice, Svjetska banka, osnovane su sa zadatkom da pomažu ekonomski razvoj mnogih zemalja koje zaostaju za svjetskim procesima ili se nalaze na najnižem stupnju ekonomske razvijenosti. Ona tu funkciju vrši dodjeljivanjem kredita i tzv. pomoći.

Ali financijski kapital koji plasira ova kao i sve druge banke, daje se pod određenim teškim uvjetima koje su primatelji prisiljeni prihvaćati, dok stvarni vlasnici kapitala ubiru visoke profite i njegove suradnike drže u manjoj ili većoj ekonomskoj, pa i političkoj ovisnosti.

Tako je međunarodni financijski kapital uvukao u svoju mrežu stotine zemalja u svijetu, čineći ih ovisnima, politicki poslušnim, nesamostalnim i često bez svog stvarnog suvereniteta. I upravo na taj način, Svjetska banks i MMF, i ne samo oni, čine ekonomske stupove u projektima uređivanja svijeta po modelima arhitekata novog svjetskog poretka. Ta sprega koncentriranog financijskog kapitala sa planovima novog poretka daje onim financijskim institucijama dodatnu moć i toliku snagu da se mnogi danas a svijetu pitaju gdje se nalaze stvarne poluge mondijalistički vlasti.
Postavlja se, naime, pitanje: tko stvarno upravlja svjetskim procesima: vlade ili ove moćne institucije financijskog kapitala u sprezi sa međunarodnom političkom elitom i oligarhijom.

Ono što karakterizira metode rada Svjetske banke, posebice MMF-a jest činjenica da su uvjeti suradnje nacionalnih država i financijskih institucija većine zemalja, izrazito politički obojeni. Rijetki su primjeri da su ove međunarodne financijske institucije posljednjih godina davale kredite ili tzv. pomoći nerazvijenim ili zemljama u razvoju, a da nisu kao prethodne uvjete zahtijevli “demokratske reforme”.

Postavljeni su izravno zahtjevi u pogledu ne samo monetarnog sustava i gospodarskih reformi, uz obavezno slobodno tržište, već su često traženi i određivani modeli društvenog sustava i državne organizacije. Sve je to, naravno, u funkciji prinudnog organiziranja pojedinih društava i država po zamišljenom modelu mondijalizma, konačno, sve je to usmjereno na potčinjavanje naroda i država, prisilno, a ne dobrovoljno povezivanje u šire zajednice, da bi se ponašale po jednoj shemi i po diktatu najmoćnijih.

Ko ustvari vlada svijetom?

Suvremeni svijet našao se u kliještima vlastitih suprotnosti i sapleo se toliko u mrežu institucija stvorenih na osnovama opipljivih ali često i nevidljivih društvenih grupa, financijskog kapitala, političke oligarhije i raznih drugih od čoveka, naroda i nacionalnih država, otuđenih interesa da se sve glasnije postavlja pitanje: tko u stvari, danas vlada svijetom, ili još preciznije: tko vuče konce iza kulisa svjetske političke pozornice, tko vlada formalno, a u čijim su rukama poluge vlasti koja upravlja pojedinim državama, regionalnim i drugim međunarodnim organizacijama i institucijama.

U traženju odgovora na ovo pitanje, većina mogućih i stručnih analitičara globalnih društvenih procesa u suvremenom svijetu, suglasna je u jednom: da je sve veći broj država i međunarodnih političkih, ekonomskih, vojnih struktura i asocijacija na čijem se čelu nalaze ličnosti, vlade i organi koji vrše vlast i upravljaju, ali često samo prividno u ime onih koji su ih formalno birali, dok se stvarni nosioci političke i društvene moći nalaze u dubokoj pozadini iz koje suptilnim metodama i razvijenim mehanizmom utjecaja vrše destrukciju stvarne vlasti i ostvaruju svoje konkretne interese i strateške ciljeve.

Analitičari koji se bave ovim problemima jos nisu uspeli potpuno otkriti sve strane zamršenijeg klupka i odgovoriti na pitanja: tko stvarno vlada, na primjer, Amerikom ili Rusijom, koje snage diktiraju ponašanje takvih organizacija kao što su Ujedinjeni narodi, Europska unija, NATO pakt, OEBS ili razne internacionalne organizacije u Aziji, ili na drugim kontinentima. Ali dugogodišnji analiticari, ipak su uspjeli da “pohvataju neke konce”, i da slože dio mozaika sila, odnosno institucija iz kojih “zrači” stvarna moć vladanja i upravljanja političkim procesima, i vojnim snagama, i koji pomoću kapitala i novih tehnologija usmeravaju svijet ka ostvarivanju davnih i aktualnih ideja mondijalizma.

Prema saznanjima mnogih istraživača danas u svijetu postoji nekoliko organizacija i institucija u kojima se nalaze “ad personam” pripadnici svetskog establishmenta koji vrše suštinski uticaj na nacionalne i svjetske poslove i na donošenje svih bitnih odluka od značaja za život ljudi, naroda i država.

Poznato je da se ta koncentrirana moć nalazi u nekoliko takvih organizacija kao sto su: Savjet za medjunarodne odnose u Sjedinjenim Državama, Trilateralna komisija, zatim Rimski klub i grupa Bilderberg.
U njihovom članstvu se nalaze najistaknutiji predstavnici svjetske elite čija je strateška orijentacija stvaranje novog svetskog poretka na čelu sa tzv. svjetskom vladom, bez nacionalnih država i njihovog suvereniteta, bez granica i ograničenja za kretanje financijskog kapitala i proizvoda multinacionalnih kompanija, za slobodni pristup, informacijama, kulturnih i duhovnih vrednosti. U pitanju je borba otudenih društvenih grupa za vlast i bogatstvo i to je težnja za privatizacijom moći – političke, ekonomske, kulturne.

Osnovni temelj i kadrovsku jezgru ovih mondijalistickih društava predstavlja tajnovita i nadasve moćna masonerija, odnosno članovi njenih tajnih loža. Iz masonerije, na njenih osnova i po njenim idejama stvorene su ove organizacije čiji je legitimitet pokriven imenima raznih tzv. “nevladinih”, neformalnih udruženja i klubova u kojima se okupljaju tzv. “pojedinci od ugleda i prestiža” i čija je aktivnost uglavnom od javnosti dobro skrivena, ali čija “mišljenja” ne rijetko bivaju ugrađena u odluke i zvaničnih vlada i organa koje nerijetko potresaju svijet i utječu na život ljudi, naroda i država.

Princip djelovanja ovih organizacija je identičan onome na kome radi i masonerija. Naime, njihovi članovi se ugrađuju u legalne nacionalne državne i međunarodne organe i tako iznutra utječu na njihovu politiku. Iz prakse je poznato, da je članstvo u masonskim ložama i u njihovim izdancima – savjetima, komisijama i klubovima, najčešce uvjet “izbora” za ključne funkcije u državnim administracijama. O tome ilistrativno govori podatak da su svi američki predsednici posijle II. svjetskog rata bili masoni ili članovi Saveza za medjunarodne odnose ili Trilateralne komisije.
Tako su članovi masonske lože bili Franklin, Rosewelt, Harry Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford – Mladi, Ronald Reagan. George Bush je bio član lože “Mrtvačka glava” – tajnog društva na sveučilištu Yale, dok su masoni bili kandidati za potpredsednike SAD – Godwater i McGovern.

Predsednik Kennedy, Nixon, Ford, Carter i Bush nalazili su se u članstvu Savjeta za međunarodne odnose i trilateralne komisije, dok je Bush dvije godine vršio dužnost predsjednika SIO.
Pripadnost ovim organizacijama, kako kaže Geri Ka, postala je preduvjet za predsjedničku kandidaturu i za najveće položaje u administraciji: “Nije netočno, kaze Geri Ka, da SIO i Trilateralna komisija vladaju našom vladom”.

Kuda se svijet kreće?

Nakon završetka klasičnog hladnog rata i intenziviranja njegove “mekše” i više rafinirane varijante – specijalnog rata, odnosno nakon nestanka realsocijalističkog sistema i razbijanja Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Čehoslovacke u više državica, na svjetskoj političkoj pozornici kao jedina super sila i trenutni “svjetski lider” ostale su Sjedinjene Americke Države praćene, takoreći satelitski, od njegovih zapadnih saveznica i nekih udaljenijih, ekonomski moćnih dalekoistočnih zemalja.

Poslije nestanka jednog bloka i svjetske ravnoteže snaga, svijet se našao u vrtlogu društvenih (izabranih ili nametnutih modela) i ekonomskih promjena, traženja novih saveza i političkih i vojnih oslonaca. Pobjednici u prvoj velikoj povijesnoj rundi traže nove puteve ujedinjavanja svijeta po svom modelu i pod svojim tutorstvom i apsolutnim utjecajem.
Stratezima novog svjetskog poretka postojeći politički, ekonomski, vojni i kulturni osvojeni prostori postali su isuviše tijesni za ostvarivanje njihovih ideja i ciljeva. Oni su napravili i hoće oživiti europsku varijantu povezivanja država u jednu nadnacionalnu asocijaciju i da je kao model primjene na širim svjetskim prostorima.

Zaključak

Zvalo se to novi svjetski poredak ili nekako drugačije, na djelu je jedna nova volja čijoj milosti su izručeni podanici nekadašnjeg poretka sretne budućnosti.
Tehničari novog svijeta objavili su kraj povijesti. Vidio sam svijet u kojem je rođena ideja završetka ljudske povijesti. Taj svijet se uglavnom iskazuje svakodnevnim strahom od smrti. Njime dominiraju ideje zdravlja, sportskog, ispravnog i higijenskog života. Ljudi tamo trče propisanim ritmom (jogging); trce da bi živjeli i žive da bi trčali. U tom svijetu ne postoji prošlost, a o budućnosti se misli kao o osobnoj svojini, pa ona otuda mora biti unapred sređena i umivena.

Moguće je da je unutarnji motiv projektanata novog poretka jednak ili sličan motivu projektanata sretne buducnosti: i jedni i drugi krili su ili kriju želju da poraze ljudsku biologiju poražavajući neupitnost povijesti.
Procedura prema kojoj se budućnost a priori uređuje predstavlja jednu vrstu fantastičnog perpetuiranja poznate i kontrolirane svakodnevice. Danas onih što dolaze ne smije puno da se razlikuje od danas onih što sada uređuju svijet. Čovječanstvo vjerojatno ulazi u period kada se budućnost već danas predviđa, dozira i kontrolira.
Možda se time ispunjava neka viša pravda za potomstvo naraštaja koji su bili žrtve ili svjedoci revolucionarnog terora.

Njima sasvim sigurno nitko neće odlagati ni sretnu ni nesretnu budućnost: oni ce živjeti svakodnevno, sa manjim ili većim napetostima, ali uglavnom u poravnatoj, predvidljivoj i stereotipnoj svakodnevici.
Prema dosadašnjem iskustvu prakse otvorenog drustva, vrli novi svijet ne bi trebalo da donese više tragedije nego što su je već okusili stanovnici komunističkog dijela planete. Ostaje pitanje da li će oni još za izvjesno vrijeme stjeći pravo i slobodu učiniti svoj život jednako vrijednim i ravnopravnim životima gradana otvorenog društva. Konačno, poslije pakla čistilista koji još uvek traje, mora da dođe i zasada nepoznat, ali po svim indicijama mučan period prilagođavanja.

Za one koji ne polože ispit prilagodljivosti – za nove disidente i heretike – uvek ostaju usamljene stanice u pustinji novog poretka. Njih, vjerojatno, neće čuvati naoružani stražari. Ali će te usamljene i razbacane sjemenke, sigurno, biti nadzirane iz nebeskih crkava novog poretka – iz letećih tanjura.

 
 
(besplatniseminarskiradovi.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11024"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Svi ste vjerojatno vidjeli novčanicu od jednog dolara. Niste? E, pa ako niste onda ste propustili vidjeti i simbol piramide sa svevidećim okom na svome vrhu koji se na toj novčanici nalazi. Ispod slike nedovršene piramide stoji natpis «Novus Ordo Seclorum» koji je 1782. predložio Charles Thompson, jedan od osnivača američke nacije, kada je od strane kongresa zamoljen da osmisli konačan dizajn velikog pečata Sjedinjenih država.

Thompson nikada nije u potpunosti objasnio prijevod ovog mota, ali je objasnio njegov simbolizam koji znači «početak nove američke ere». I priča bi tu stala da ne znamo kako je nedovršena piramida sa svevidećim okom simbol iluminata, jednog od najmisterioznijih tajnih društava u povijesti. Prvobitni iluminati su bili tajno društvo koje je 1776. godine osnovao bavarski profesor Adam Weishaupt. Njegov cilj bio je ukinuti organiziranu religiju i sve svjetske vlade te povesti ljudski rod u Novi svjetski poredak kojim upravlja apsolutni razum. No, njihovu urotu je vrlo skoro otkrila bavarska vlada i iluminati su bili prisiljeni prikriti se i raditi u još većoj tajnosti.

O njima se ne zna puno nakon tog progona, ali teoretičari zavjere vjeruju da oni još uvijek postoje i upravljaju svjetskom politikom iza kulisa. Nekim od njihovih najvećih postignuća se smatraju francuska revolucija, svjetski ratovi, komunizam te Ujedinjeni narodi i Europska unija kao sredstvo centraliziranja svijeta pod jednim parlamentom, ustavom i valutom.

Sinonim za iluminate danas je Savjet za inozemne veze, veliki think tank koji se sastoji od bogatih bankara, poznatih znanstvenika i utjecajnih političara. Vjeruje se da rade na ostvarenju Novog svjetskog poretka, sekularne svjetske vlade s UN-om kao policijom.

Nitko ne može dokazati postojanje iluminata, ali teoretičari zavjere svugdje vide njihov utjecaj. Intrigantno je i to da su iluminati osnaovani upravo 1776. kada je proglašena američka neovisnost, a imajući u vidu njihovu motivaciju za upravljanje svijetom nije teško zbrojiti dva i dva.

Postoje teorije da je George Washington zapravo bio Adam Weishaup

Bavarski iluminati

Poznata je činjenica da je red Iluminata osnovao čovjek po imenu Adam Weishaupt, rođen 6. veljače 1748. u Ingolstadtu u nezavisnoj državi Bavarskoj. Potekao je iz židovske obitelji koja je prihvatila kršćanstvo. U skladu s tim, Weishaupt je dan na brigu isusovcima koji su ga školovali. U djetinjstvu je učio češki i talijanski, a kasnije latinski, grčki i hebrejski. Iako su isusovci polagali svoje nade u njega zbog njegovog talenta u jezicima i znanosti, on se pobunio protiv njih i postao profesor na Katedri za prirodni i kanonski zakon Sveučilišta u Ingolstadtu.

Oko 1768., Weishaupt je počeo sakupljati velike količine spisa pomoću kojih je namjeravao osnovati vlastitu akademiju za učene ljude. Pročitao je svaki antički spis i tekst koji je mogao nabaviti. Posebno se zanimao za okultizam i fascinirao piramidom u Gizi (koja će kasnije postati simbolom njegovog Reda). Vjeruje se da ga je tada utjecajna obitelj Rothschild[1] unajmila da joj pomogne u planovima vladanja svijetom. Weishaupt se od tog trenutka posvetio planovima « transformacije» ljudske rase i kreiranju novog svjetskog poretka. 1. svibnja 1776. osnovao je red iluminata. Ime je preuzeo od prevedenog naziva starog španjolskog kulta « alumbrados», čiji su članovi vjerovali da primaju znanje s onog svijeta.

Iluminatus znači « prosvjetljeni», onaj koji vlada pomoću razuma, oslobođen od mraka u kojem ljude drži organizirana religija. Neki iluminate povezuju s imenom Lucifera, čije ime znači « nositelj svjetla». Nagađa se da Weishaupt nije slučajno izabrao taj datum prvog svibnja, već da on simbolički predstavlja nastavak progona kršćana koji je završio na taj datum abdikacije rimskog cara Dioklecijana. (Manifold,1998) Čak i ime osnivača ima simboličko značenje: doslovno prevedeno, Adam znači « prvi čovjek», dok Weishaupt znači « mudra glava». Oko sebe je okupio približno dvije tisuće plaćenih sljedbenika kojima je obećao svjetsku moć.

To su bili pripadnici intelektualne elite, pokrivajući razna područja književnosti, znanosti, ekonomije. Weishaupt je uložio mnogo truda kako bi se na sveučilištima odgojili budući članovi Iluminata, umno pogodni za njegove ciljeve. Stoga bi odabrani i talentirani učenici dobili stipendije za takvu obuku.

Glavni cilj Iluminata je bio ukidanje monarhije (i svakog drugog oblika tradicionalne vlasti), privatnog vlasništva, patriotizma, institucije braka i svih religija*. Svima koji rade ka tom cilju bila su dozvoljena sva sredstva.Regrutiranje članova bio je lak posao. Mnogi od njih su bili plemićkog podrijetla – barun Xavier von Zwack, Adolf von Knigge, Alexandar Radischev, Claudio Manuel da Costa, J.W.Goethe i W.A.Mozart. Ubrzo nakon osnivanja, Weishaupt je shvatio kako je najbolji put za provođenje svojih planova infiltracija članova Iluminata u masonske lože.

Masoni su u to vrijeme bili utjecajno polutajno društvo koje je u svojim redovima okupljalo elitne ljude. Infiltracija u masonske lože imala je dvije prednosti: pošto su za društvo masona svi znali ali su njihovi obredi bili tajni, Weishaupt je računao na to da će njegovi planovi biti obavijeni velom tajnosti, ali javnost na njih neće obraćati pozornost jer je navikla na masone. Drugo, pošto su mnogi masoni bili utjecajni ljudi, oni bi se lako unovačili za iluminatske ciljeve. Tihi «puč» je izvršen učinkovito. Weishaupt je, zajedno sa kolegom masonom Kniggeom (koji je već odavno namjeravao centralizirati slobodno zidarstvo) unovačio brojne iluminate iz najviših redova masona. Prema hijerarhiji masona Weishaupt je organizirao i svoje tajno društvo.

Postojale su tri klase: Nursery, koja se sastojala od Pripravnika, Početnika, Minervala i Iluminatusa minora. Druga, Masonska klasa, je sadržavala stupnjeve Iluminatus major i Iluminatus dirigens. Treća klasa zvana Misteriji je bila podjeljena u Niže (Prezbiter i Regent) i više misterije (Magus i Rex). U najnižoj klasi napredovanje se postizalo pisanjem znanstvene disertacije, napredovanje u srednjoj klasi je bilo slično masonskim ritualima inicijacije, dok za najviše klase nema pisanih dokumenata. Kao što je već napomenuto, glavni cilj iluminata je bio uništiti vlast, a posebno religiju.

Weishaupt je vidio ljudski razum kao jedini autoritet, a religiju kao zapreku razuma. Povlačeći analogiju s dijelovima Biblije, usvrdio je kako je njegova organizacija poput ploda drveta spoznaje dobra i zla. Ono što je biblijski Bog uskratio čovjeku, to Weishauptova « religija» nudi svojim sljedbenicima, zajedno sa svjetskom moći. Dok tradicionalna religija tvrdi da je čovjek a priori grešnik, Weishauptova teza je da čovjek u osnovi nije loš – religija i država su ti koji ga čine lošim.

Da bi se izišlo iz takvog stanja, valja koristit razum. Zbog takvih učenja Crkva je osudila iluminate štovateljima Sotone i oštro reagirala protiv njih. Iluminati su imali svoje kritičare (George Washington, opat Barruel, profesor Robinson), ali i ljude koji su smatrali udruženje masona i iluminata pozitivnim (Thomas Jefferson, Walter M. Fleming, Albert Mackey). (Manifold, 1998.) Iluminati su ubrzo infiltrirali svjetske vlade, a došli su i do Amerike. Međutim, iako je Weishaupt bio briljantan intelektualac, nije imao sposobnosti velikog vođe. Morao se suočiti sa mnogo skandala i problema na mjestu Iluminatusa Rexa.

Prvi je prouzročila njegova ljubavnica koja je dobila njegovo dijete i prijetila da će ga prokazati javnosti. Zatim je barun von Knigge, koji je odigrao veliku ulogu u stvaranju masonsko-iluminatskog saveza, tražio mjesto Weishauptovog suvladara, s čime se ovaj nije slagao pa je von Knigge napustio Red. Neki pisci poput Herdera i Fichtea (članovi iluminata) su se zalagali za ujedinjenu Njemačku, što je bilo u suprotnosti sa Weishauptovim planom ukidanja nacionalizma. Weishauptova arogancija i odbijanje da sluša svoje podređene stvorili su mu mnoge neprijatelje u vlastitim redovima. No, 1784. bavarske vlasti su saznale za ovo društvo. Glasnik koji je nosio planove iluminata poginuo je od udarca groma u oluji.

Dokumenti koje je imao uz sebe su pronađeni i proslijeđeni bavarskoj vlasti, koja je smjesta proglasila društvo ilegalnim. Weishaupt je morao bježati iz Bavarske na istok u Moskvu i naposljetku u gradić Gothu, gdje je i umro 18. studenog 1830. Čak i njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Njegovi suradnici tvrde kako je iznenada umro dok je radio na hermetičnim magičnim spisima. Međutim, njegovom smrću Društvo nije prestalo postojati, već je, naprotiv, dokumentirano još nekoliko generacija iluminatusa koji su nastavili raditi u tajnosti.

Novi svjetski poredak

Teorija novog svjetskog poretka označava vjerovanje da neka organizacija (u ovom slučaju iluminati) teži ostvarenju centralizaciji svjetske politike, tj. stvaranju sekularne svjetske vlade. Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori apsolutnu moć. Neki od konkretnih ciljeva su ukidanje privatnog vlasništva i prava na posjedovanje oružja, svi izbori su kontrolirani od strane Ujedinjenih naroda, Ustav SAD-a zamijenjen

Poveljom UN-a, ukidanje kućnog školovanja i uvođenje svjetskog kurikuluma. Iluminati ovom cilju pristupaju tajno. Njihova metoda dolaska na svjetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već operiranjem iza kulisa. Iluminati nikad ne istupaju javno; oni rade tajno – infiltriraju svoje članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucjenama visokih dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke.

Članovima iluminata nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vrijeme njihovog života, već postupno obavljati pripreme i voditi svjetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao stožerom svih operacija. Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je u teoriji zavjere poznata kao problem-reakcija-rješenje.Ilustrirajmo to na primjeru UN-a. Nakon 2.svjetskog rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svijetu kroz internacionalnu politiku i « svjetsku policiju».

Vjeruje se da su iluminati bili ti koji su potaknuli svjetske ratove (problem). Svjetska populacija je reagirala na te ratove (reakcija) težnjom da se osnuje institucija koja će regulirati ratove. Stoga su iluminati kreirali rješenje, tj. UN. Teoretičari zavjera smatraju Ujedinjene narode institucijom koja će ostvariti novi svjetski poredak. Već poznata činjenica da je David Rockefeller (multimilijarder i ime koje se često povezuje s iluminatima) donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. Ujedinjeni narodi su organizacija sa svjetskim utjecajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN: ujediniti europske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći koja se sve više sakuplja u rukama elite.

Simbolika

Službeni simbol iluminata bila je danas vrlo poznata piramida, preuzeta od masona. Taj simbol predstavlja piramidu na čijem vrhu se nalazi oko okruženo svjetlosnim zrakama. Već je ranije napomenuto kako je Weishaupt bio fasciniran misterijem Velike Piramide u Gizi.

Moderni simbolozi smatraju da je piramida staroegipatski okultni simbol koji predstavlja konvergenciju prema vrhuncu prosvjetljenja. U ovom slučaju taj vrhunac je « oko koje sve vidi», zvano još i « trinacria». Weishaupt je vjerovao da će najinteligentniji čovjek zauzeti mjesto oka i vladati pomoću apsolutne moći i razuma. To je poganski simbol koji je Weishaupt preuzeo je simbolički označava sposobnost njegovog Reda da sve nadzire. Može se zaključiti kako je cjelokupni simbol prosvjetljenja odabran zbog illuminatskih ciljeva da rasprše mit religije i dovedu svjetlo uma i znanosti.

Natpis « Novus Ordo Seclorum» na latinskom znači « novi sekularni poredak», što se slaže s iluminatskom idejom sekularne države. Njihova izvorna vjerovanja su zapravo svojevrsna kompilacija učenja raznih mističnih grupa kroz povijest. Iluminati su prihvatili tantričke vježbe za meditaciju koje koriste umu i tijelu. Također su prakticirali metode i koncepte muslimanskog kulta Asasina, kao i one različitih gnostičkih kršćanskih skupina. Iako je prvi i najvažniji cilj iluminata bio svjetska dominacija, oni su imali i druge aspiracije. To su bile transcendentalna iluminacija (oslobađanje uma od svih ovozemaljskih okova), besmrtnost te apsolutno znanje i moć. Da bi to postigli, intenzivno su proučavali stare magijske spise i bavili se metodama astralne projekcije.

Teorije zavjere

Iako su povijest i ciljevi iluminata dosta poznati, postoje brojna nagađanja o tome na koji način su oni provodili svoje ciljeve. Vjerojatno najpoznatija teorija je ta da je iluminatski simbol na poleđini novčanice američkog dolara zapravo dokaz njihovog uspjeha da kontroliraju američku vladu. Dizajn novčanice kojeg je izradio Charles Thomson je predstvljen američkom ministarstvu financija 1935.

Ta godina se smatra vremenom kad se Red proširio iz Europe u Ameriku i infiltrirao tamošnje društvo slobodnih zidara. Tada su masoni držali uglavnom visoke položaje u vladi. Jedan od njih je bio potpredsjednik Henry Wallace. Ne zna se je li Wallace bio prikriveni iluminatus ili je djelovao pod njihovim izravnim utjecajem i uspješno lobirao da taj simbol bude prihvaćen kao Veliki Pečat. Predsjednik Theodore Roosevelt je bio navodni iluminatus. Rečenica « Novus Ordo Seclorum» je u zastrašujućem kontrastu sa rečenicom « In God We Trust» koja se nalazi na prednjoj strani novčanice. (Manifold, 1998.) Kao prvi veliki uspjeh iluminata u stvaranju novog svjetskog poretka smatra se Francuska Revolucija. Prema teorijama, agenti iluminata su potakli ljude na pobunu i inspirirali jakobince i prosvjetitelje svojim idejama.

U prilog tim teorijama govore činjenice da su prosvjetitelji, osim velike sličnosti u nazivu s iluminatima, zagovarali sekularno društvo i razum koji će vladati nad ljudskim djelovanjem. Skoro nakon Napoleonovih ratova, iluminati su uvidjeli da je Europa toliko pogođena ratnim stradanjima da će prihvatiti svaku političku soluciju koja će je izvući iz krize. Vjeruje se da je obitelj Rotshchild ta koja je organizirala Bečki kongres 1814. godine kako bi pokušala skrojiti političku kartu Europe po svojoj viziji Novog svjetskog poretka.

Nakon prvog svjetskog rata, osnovana je Liga naroda kao prvi pokušaj političkog ujedinjenja svijeta. Navodno je ruski car prozreo njihove planove i bojkotirao Ligu. Ta organizacija je ionako propala jer nije imala sustav sankcija kojim bi se kažnjavale države koje su prekršile međunarodne zakone. Ujedinjeni narodi se smatraju nastavkom tih planova. Kao jedan od velikih svjetskih vođa, ni Hitler nije pošteđen toga da se oko njegove osobe ispletu teorije zavjere povezane s iluminatima.

Smatra se da su već u vrijeme njegove mladosti, kad je radio kao soboslikar, Rotschildeovi uočili njegovu karizmu i talent. Kad je završio u zatvoru, napisana je knjiga « Mein Kampf» u njegovo ime i dana mu je puna financijska i politička podrška kako bi došao na mjesto njemačkog kancelara. Psihoanalitičar Walter Langer čak ide do te tvrdnje da je Hitler bio izdanak obitelji Rotschild, a progon židova imao je svrhu da se skrene pozornost sa ljudi koji zapravo stoje iza svega. Autori Gary Allen i Larry Abraham (Allen i Abraham, 1998.) povlače vezu između iluminata i poznatog njemačkog ekonomista i mislioca Karla Marxa.

Prema njima, Marxu je pristupila grupa koja je sebe nazivala « Društvom pravednih ljudi» i nagovorila ga da napiše «Komunistički manifest» kao demagoški mamac koje će siromašno pučanstvo lako progutati. « Komunistički manifest» je zapravo bio u opticaju dugo prije Marxa, a on je samo obnovio i sistematizirao revolucionarne planove koje je prvotno postavio Adam Weishaupt. « Društvo pravednih ljudi» je zapravo bilo produžetak iluminata koji su se skrivali od zakona. Kritičari te teorije tvrde da je jedina sličnost između « Komunističkog manifesta» i iluminatskih ideja koncept da ljudi mogu upravljati samima sobom bez utjecaja vlade. Iluminatska ideja vrhunca vrline i moralnost te temelj za reformaciju svijeta nije čisto reflektiran u komunističkim ciljevima nasilnog ukidanja socijalnog poretka.

Savjet za inozemne veze (odnose)

Savjet za vanjske veze (eng. Council on Foreign Relations; CFR) je osnovan oko 1921. kao neprofitna i nestranačka civilna organizacija kako bi privatne osobe mogle sudjelovati u američkoj politici. Njihova službeni cilj je « poboljšavanje američkog razumijevanja svijeta i prijedlozi za vanjsku politiku SAD-a». To postiže konstruktivnim debatama o svjetskim problemima i izdavanjem službenog časopisa. CFR je « think tank»[4] u pravom smislu – trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsjednika, ambasadora, burzovnih brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora.

Zbog svoje povijesti, veza i utjecaja CFR je popularno poznat kao jedan od trijumvirata elitnih organizacija (druga dvojica su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija). Općenito se na CFR gleda kao na zatvorenu grupu za diskusiju u kojoj se donose odluke koje utječu na svjetsku politiku. Zbog toga su na meti mnogih teoretičara zavjere koji tvrde da ta organizacija radi na uspostavljanju novog svjetskog poretka. Autor Pat Robertson u svojoj knjizi «New World Order» (Robertson, 1991.) povlači vezu između CFR-a i iluminata. Pozivajući se na iskaze podadmirala Chestera Warda, nekadašnjeg člana CFR-a, tvrdi da je cilj te organizacije, objavljen vrlo uskom krugu svojih članova, razoružanje, marginalizacija suvereniteta SAD-a i stvaranje svemoćne svjetske vlade.

U centru njihove politike je ideja da prosvijetljeni monopolistički kapitalizam može omogućiti spajanje svih različitih valuta, sistema bankarstva i proizvodnje i upravljanje prirodnih resursa u jednu cjelinu koju kontrolira svjetska vlada, a kojoj je na raspolaganju svjetska policija (pretpostavlja se da je to vojska Ujedinjenih naroda). Na sastancima Savjeta članovi se potiču da slobodno i otvoreno predstave svoje ideje i razmišljanja, jer je ostalim članovima zabranjeno njegove riječi prenositi medijima, osim ako ne dobiju posebnu dozvolu za to. Njihove ideje i ciljeve je teško provoditi bez masovnih medija, koje drže u šaci.

Autor vjeruje da je CFR samo ogranak velike svjetske grupe urotnika koja se naziva Okrugli stol (prema mnogima, sinonim za iluminate) čiji je cilj kontrola javnog mijenja kroz razne psihološke operacije.
 
 
(erepublik.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9113"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]