Novi videocast David Icke objavio je u jeku vlastite turneje u Australiji koja je protekla iznad svih očekivanja i potvrdila zvjezdani status najpoznatijeg svjetskog ‘teoretičara zavjere’

Icke se u videu osvrnuo na najčešće spominjane teorije u knjigama, poput ‘False Flag’ napada i ‘Problem-Reakcija-Rješenje’ sustava.

Svi događaji samo dodatno guraju kaos i strah radi želje za vlastitom sigurnosti i kontrolom.

Nakon najave uvođenja mikročipiranja, Icke je opet pogodio buduća kretanja na geopolitičkoj i društvenoj sceni, a što misli o najnovijim stremljenjima – pogledajte u videu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com)

Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da nisu dozvoljeni dvojni standardi u borbi protiv terorizma, naglasivši da ne treba dijeliti teroriste na “dobre” i “loše”

Ruski predsjednik je naglasio da su nedavni teroristički napadi još jednom pokazali da se terorizmu može suprotstaviti samo zajedničkim snagama uz koordinaciju UN.

“Posebno ću naglasiti da nedavni teroristički napadi, koji su izvedeni u različitim regijama svijeta, još jednom pokazuju da se terorizmu može suprotstaviti samo zajedničkim snagama, u skladu s normama i načelima međunarodnog prava uz koordinaciju UN.

Ne trebaju postojati dvojni standardi, ne treba dijeliti teroriste na ‘dobre’ i ‘loše’. I naravno, nedopustivo je i krajnje opasno pokušavati koristiti terorističke, radikalne, ekstremističke skupine za političke ili geopolitičke interese”, rekao je on u intervjuu informativnoj agenciji “Azertage”, uoči putovanja u Baku na sastanak s čelnicima Azerbejdžana i Irana.

Predsjednik je podsjetio da se upravo tim načelima Rusija, Iran i Azerbajdžan vode u međunarodnoj zajednici i žele maksimalno proširiti i ojačaju višestranu suradnju kako na političkoj razini, tako i kroz zajednički rad policije i specijalnih službi.

Putin: Rusija podržava težnju Irana postati punopravni član ŠOS-a

“Zainteresirani smo za jačanje partnerskih odnosa s Teheranom i u regionalnim poslovima. Vidimo u tome važan čimbenik potpore stabilnosti i sigurnosti na zajedničkoj teritoriju od Centralne Azije i Kaspijskog mora do Bliskog istoka. I dalje ćemo podržavati želju Irana postati punopravni član Šangajske organizacije za suradnju”, rekao je Putin.

“Jak impuls rusko-iranskim trgovinskim i investicijskim kontaktima može pridati i stvaranje zone slobodne trgovine između Euroazijskog ekonomskog saveza i Irana. Sa radom je već počela skupina koja detaljno proučava parametre mogućeg sporazuma”, naglasio je Putin.

On je dodao da rusko-iranska suradnja u području atomske energije ima strateški znak. Dvije države su dogovorile plan izgradnje osam atomskih energetskih blokova u Iranu.
 
(sputniknews.com)

Kao ambasador UN-a, Albright je opravdala smrt 500.000 djece

Madeleine Albright je nedavno izdala upozorenje da žene koje ne glasaju za Hillary Clinton ide u pakao.

No u pakao ne odlaze svi koji umru. Biblija otkriva da su neki ljudi toliko zli da se nikad neće promijeniti i pokajati za svoje grijehe (Hebrejima 10:26, 27).

To bi možda trebalo uzeti sa ozbiljnošću s obzirom da je Madeleine Albright jednom opravdavala smrti pola milijuna iračke djece, a gotovo sigurno ima posebno mjesto rezervirano za sebe u Hadu (pakao).

“Postoji posebno mjesto u paklu za žene koje ne pomažu jedna drugoj … neke ne razumiju važnost zašto mlade žene moraju podržati Hillary Clinton”, rekla je Albright tijekom Clintonove kampanje prije par dana, piše Infowars.

Primjedba je bila još jedna od referenca na ono što čini se da je primarna platforma kampanje Hillary Clinton prema ženama – “glasajte za Hillary, jer ona ima vaginu”.

Ironija Clintonove je da stalno ističe svoje feminističke vjerodajnice što je posebno odvratno s obzirom na njezin prošlost i ulogu u zapošljavanje ljudi koji bi zastrašili žene koje su navodno silovale Bill Clinton.

Međutim, ako vjerujemo u koncept pakla, Madeleine Albright ima zajamčeno jednosmjernu kartu prema tamo.

Tijekom intervjua u emisij “60 minuta” u 1996. godini, Albright, koja je bila veleposlanik u Ujedinjenim narodima, neslavno je sugerirala da je 500.000 mrtve iračke djece zbog sankcija UN-a bila cijena koju je vrijedilo platiti.

“Čuli smo da je pola milijuna djece umrlo. Mislim, da je to više djece nego što su umrlo u Hirošimi. I, znate, da li je to cijena koja se isplati?”, upitala je Lesley Stahl intervjuirajući Albright.

“Mislimo da se ta cijena isplati”, Albright je odgovorila.

Nakon primitka intenzivnih kritika, Albright se kasnije pokušala odmaknuti od bešćutnog komentara, no ipak se odlučila optužiti novinarku Stahl koja ju je intervjuirala da se bavi “iračkom propagandom” jer je postavila to pitanje.

Zvuči li vam to poznato. Opravdavanje pola milijuna ubijene djece pod “iračkom propagandom”?

S obzirom da je u redu smatrati da geopolitički motivi opravdavaju pokolj djece, to je ne čudi s obzirom da je dobro upoznata sa konceptom pakla jer se već približava 80. godini.
 
(preveo:NSP)

U vrijeme dok se nemirna 2015. godina bliži kraju analitičari diljem svijeta pokušavaju predvidjeti što će čovječanstvu donijeti sljedeća godina. Imamo li se još čemu nadati?

Prije no što pređemo na predviđanja za 2016. skupine ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega možda bi bilo dobro podsjetiti da je krajem 2014. I “cvjetalo” rusko-tursko prijateljstvo, da je Assadova vojska zaista bila na izmaku snaga i da je nafta stajala još uvijek vrlo visokih 80 dolara po barelu.

Danas su Rusija i Turska dvije zemlje otvoreno neprijateljski nastrojene jedna prema drugog, sirijska vojska je uz rusko izravno uključivanje u sukob prešla iz faze očajničke obrane u fazu aktivnog napada, a nafta je dosegla nezamislivo nisu cijenu od jedva 36 dolara po barelu. Sve stvari koje na početku 2015. nitko nije mogao ni zamisliti.

Dakle, skupina ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega je, sudeći prema aktualnim sukobima u svijetu, za Bloomberg pokušala predvidjeti moguće scenarije za 2016. i to koristeći se djelomično takozvanom teorijom “crnog labuda” (Black swan theory) koja analizira rijetke i teško predvidljive događaje. Ekonomist Nassim Taleb je uz pomoć eksperata iz raznih područja stvorio djelomično tmurnu sliku, ali o onu koja budi određenu nadu za ono što nas čeka u narednoj godini.

Nafta doseže cijenu 100 dolara po barelu

Hipotetski napad terorističke skupine “Islamske države” na strateške infrastrukture zemalja proizvođača nafte na Bliskom istoku u kombinaciji s novim valom nasilja koji bi mogao izbiti u delti Nigera, regiji bogatoj naftom, te stvaranje političke nestabilnosti u Venezueli bi bili savršen scenarij za nagli porast cijena crnog zlata, piše Bloomberg.

Učinak na svjetskom tržištu bi bio povećanje cijena barela nafte na 100 dolara, što bi Kinu povuklo u recesiju. Najveći dobitnici bi bili nuklearna industrija i industrije obnovljivih izvora energije koje ulažu u proizvodnju energije iz sunca i vjetra.

Europska unija propada zbog straha i antiimigracijske politike

Niz terorističkih napada sličnih onima u Parizu u kombinaciji s trenutnim priljevom izbjeglica lako mogu izazvati krizu u većem dijelu Europske unije. Analitičari Bloomberga su izjavili da će u takvom scenariju njemačka kancelarka Angela Merkel biti prisiljena dati ostavku, prije svega zbog svoje popustljivosti prema izbjeglicama, a razlog će biti da će njemački građani prekoračiti prag svoje tolerancije.

U međuvremenu, kako sluti Bloomberg, francuski nacionalisti i sljedbenici Marine Le Pen će “zapaliti” Europu sa svojom populističkom govorima punim ksenofobije i ekonomskih strahova. Time će izravno zaprijetiti kontinuitetu otvorene granične politike na kontinentu.

U tom će slučaju obveznice najugroženijih zemalja poput Grčke i Portugala znatno pasti, jer će njihove vlade odbiti prihvatiti zahtjeve nasljednika kancelarke Merkel. Usred ekonomskog kaosa bi Grčka mogla napustiti eurozonu. Jedinstvena valuta će zbog sumnji koje će nastati oko njene održivosti također oštro pasti.

Kinesko gospodarstvo pada i jačaju kineske oružane snage

Prognoza je da će kinesko gospodarstvo otkriti sve svoje nedostatke tijekom 2016. godine, jer bi se moglo ispostaviti da službene statistike ne odgovaraju realnom stranu stvari. Zemlju bi tada potresali nacionalni štrajkovi, a pod vodstvom novog predsjednika bi SAD poslale više brodova u sporne vode Južnog kineskog mora i pružile pomoć protukineskoj vladi u Tajvanu, prisiljavajući Peking na prijetnju uporabe sile.

Napetosti koje bi mogle dovesti do otvorenog sukoba bi utjecale na pomorski i zračni promet. Cijene nafte eksplodiraju zbog prekida dostave i azijske burze se raspadaju.

Zbog ratne napetost će dionice tvrtki vojno-industrijskog kompleksa i za obranu probiti povijesne maksimume, a vojni arsenal Kine će ojačati.

Izrael napada iranska nuklearna postrojenja

Jedan od ključnih ratobornim scenarija uključuje dva vječna neprijatelja – Iran i Izrael. S Barack Obamom kao predsjednikom u odlasku će pozornost američke javnosti biti usmjerena na predsjedničke izbore, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu zbog straha od nuklearni sporazum s Iranom i moguće iranske atomske bombe zapovijeda napad na iranske nuklearne infrastrukture.

Ova odluka bi dodatno dolila ulje na vatru ionako kaotičnog Bliskog istoka i na izborima u Sjedinjenim Državama prednost dala kandidatu militantne opcije. U ovoj situaciji bi nuklearni sporazum s Iranom propao.

Cijena sirove nafte rastu, a oporavila bi se i cijena zlata. Međutim, svi novi poslovi s Iranom bi se zamrznuli, što bi najveći utjecaj imalo na trgovce naftom u Europi.

Izraelska tržišta strmoglavo padaju, dok bi dionice tvrtki vojno-industrijskog kompleksa zbog očekivane povećane vojne potrošnje porasle.

Putin će biti “brži” od Amerike

Nisu svi “crni labudovi” sinonim za loše vijesti. Neke mogu imati pozitivne konotacije, kao u slučaju uvjerljivog predviđanja stručnjaka Bloomberga oko ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ruski predsjednik bi zaista mogao postati ključni faktor mira u sirijskom ratu. Nakon pokretanja vojne kampanje u Siriji, obaranja ruskog putničkog zrakoplova A-321 nad Sinajem i pokolja u Parizu se Putin odučio osvetiti “Islamskoj državi”. Ova dva teroristička napada su nesporno postavili temelje za užu vojnu suradnju protiv zajedničkog neprijatelja.

Prognoza je da će ruski predsjednik preuzeti vodstvo u koordinaciji prijelazne vlasti u Siriji i u sklopu regionalnog sporazuma istrijebiti takozvanu “Islamsku državu”. Ovaj sporazum će usporiti protok izbjeglica u Europu, što će istovremeno olakšati pritisak na kancelarku Merkel i ostale europske čelnike.

Kao rezultat toga će njemačka kancelarka Merkel prihvatiti zahtjev europskih lobija koji insistiraju na tome da je krajnje vrijeme za uklanjanje sankcija nametnutih Rusiji zbog ponovnog ujedinjenja s Krimom.

Vrijednosti na ruskoj burzi znatno rastu, kao i dionice ruskih dobara. Nakon ukidanja ruskog embarga na europske proizvode, europska tržišta dionica također jačaju. Njemačke burze se vraćaju u dobra stara vremena, jer nakon ukidanja sankcija i embarga dolazi do pojačanog izvoza njemačkih proizvoda. Ukratko, svi su na dobitku.

Što će se od ovoga dogoditi, teško je reći, ali ove prognoze ipak nije sastavio “vidovnjak” s lokalnih televizijskih postaja, nego ipak ekspertni tim ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega Bloomberga.
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)

Kremlju pak posavjetovao da mu je bolje ne kockati se da ne bi riskirali novi Hlasni rat sa SAD-om

Vojna operacija Rusije u Siriji – smatra Henry Kissinger – “predstavlja izazov s kakvim se bliskoistočna politika SAD-a nije suočila najmanje 40 godina”

Sjedinjene Države se na Bliskom Istoku trenutno nalaze “na pragu gubitka sposobnosti za dalje opredjeljivanje događaja” – upozorio je Washington Henry Kissinger.

Bivši državni tajnik i dobitnik Nobelove nagrade SAD istovremeno je upozorio da je njegovoj zemlji potrebna nova strategija i novim prioritetima koji bi uzeli u obzir “geopolitičke izazove kao što je kriza u Siriji s ulogom Rusije“.

Kissinger je ovo napisao u autorskom tekstu u listu Wall Street Journal.

I naglasio da su pojava Islamske države, atomski aranžman s Iranom i kriza u Siriji “proturječni trendovi”. Sve je to – zajedno sa povlačenjem SAD iz regije – “omogućilo Moskvi izvesti raspoređivanje vojske kakvog dosad nije bilo u ruskoj povijesti”.

Kissinger je napisao da potpuno razumije motive Moskve: “To je klasični manevar sračunat na održavanje ravnoteže snaga, odnosno na odbijanje terorističke prijetnje sunita južnim granicama Rusije. To je za Rusiju geopolitički, a ne politički izazov i tako mu i treba prilazizi”.

Vojna operacija Rusije u Siriji – smatra Kissinger – “predstavlja izazov s kakvim se bliskoistočna politika SAD suočila nije najmanje 40 godina”.

“Patrijarh američke diplomacije” dao je po jedan savjet i Bijeloj kući i Kremlju.

Barack Obami je ukazao da je bolje da teritorij Iraka i Sirije koje su zauzeli suniti (Islamska država) oslobode sunitske ili vanjske snage nego “iranski džihadisti”.

A Kremlju: da je za Rusije bolje da svoju vojnu ulogu u Siriji ograniči na djelovanje protiv Islamske države jer bi sve drugo moglo stvoriti pretpostavke za novi hladni rat sa SAD.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Privatna američka obavještajna kompanija Stratfor (Strategic Forecasting) objavila je izvješće o tome kako će svijet izgledati u idućih deset godina. Po ovim prognozama se vidi da je Amerika u velikim problemima jer su prognoze po nju najblaže rečeno pozitivne, dok je ostatak svijeta potpuno negativno prognoziran

Kroz 11 točaka, u kojima se predviđaju promjene na svjetskoj geopolitičkoj sceni, izvješće prognozira posljedice koje će usponi nekih manjih zemalja te slabljenje moći vodećih svjetskih sila donijeti, kako tvrde, ostatku svijeta.

Predviđanja koja serviraju – općenito gledano – nisu najbolja, naročito za Ruse.

Kolaps Rusije

Stratfor predviđa da će pojava individualnih grupacija u zemlji, koje će težiti autonomiji, ozbiljno narušiti stabilnost države, te da će to, uz sankcije, nestabilnost valute i skupo naoružanje, doprinijeti brojnim negativnim promjenama koje bi mogle značiti i kolaps postojećeg državnog uređenja.

Sankcije, pada cijena nafte, porast vojnih izdataka i povećan unutrašnji disbalans će oslabiti rusku središnju vladu i ruski udio u najvećoj ekonomiji svijeta. Rusija će se podijeliti u male zemlje u kojima će moć Moskve oslabiti, i koje će postati autonomne regije koje se neće slagati međusobno baš najbolje.

Uporaba nuklearnog oružja

Prema ovim predviđanjima, destabilizacija Rusije, čija su nuklearna postrojenja raspoređena na velikom geografskom području u zemlji, mogla bi natjerati SAD na upotrebu vojne sile s ciljem sprečavanja eventualne opasnost od upotrebe nuklearnog oružja, tvrdi Stratfor.

Loše vrijeme za Njemačku

Potencijalna kriza eura mogla bi, prema ovim prognozama, najviše naškoditi upravo njemačkoj ekonomiji koja uvelike ovisi o izvozu. Prema Stratforu, Njemačku u idućem desetljeću čekaju veliki gospodarski problemi.

Njemčaka je ekonomija jako ovisna o izvotu, i koristi od liberalizacije trgovinskog tržišta u Europskoj Uniji i uz pomoć eura, no euroskepticizam će postajati sve veći, a euro kriza će sve više nagrizati njemačku ekonomiju.

Njemačka domaća potrošnja ne može izdržati takav pad u njemačkom izvozu za projekciju pada populacije. Rezultat bi mogao biti stagnacija u stilu Japana.

Uspon Poljske

S druge strane, Stratfor predviđa uspon Poljske koja bi mogla postati “centar ekonomskog rasta i politička sila u Europi”.

Poljska populacija neće toliko padati kao u drugim glavnim europskim zemljama i ekonomijama. U stvari, Poljska je najveća i među najprosperitetnijim EU državama koja ima Rusiju na istočnoj granici, i mora se pouzdati kao regionalni lider.

Kraj “europskog sna”: Stižu “četiri Europe”

Prema Stratforu, Europskoj uniji se crno piše. Prognozira raspad koji će rezultirati formiranjem novih saveza – Zapadne i Istočne Europe te Skandinavije i Velike Britanije.

Do nedavno se činilo da je Europska Unija nezaustavljiva i čvrsta u svojim nastojanjima i povijesnoj sili, ali danas je slika puno drugačija sa političkim i ekonomskim barijerama između zemalja koje razlažu regionalizmi i nacionalizam.

Savez SAD-a i Turske

Turska bi, zbog odličnog geostrateškog položaja, stoji u izvješću, mogla postati saveznik SAD-a. “Ankara će dobiti poziv od SAD da postane njegov glavni saveznik. Suradnja će se razviti na vojnom i političkom nivou, a glavni cilj bit će neutralizacija ruskog utjecaja”, tvrdi Stratfor.

Veliki problemi za Kinu

Stratforove prognoze za Kinu kažu ovako: “Ekonomija će značajno oslabiti i sve će više doći do izražaja neravnomjerni gospodarski razvoj u zemlji.

S jedne strane razvijeni obalni gradovi, a s druge strane siromašnija unutrašnjost dovest će do regionalnih sukoba i u konačnici do političkog kaosa”.

Kina će ugrubo u slijedećoj dekadi imati slabiji ekonomski rast, koji će voditi u nepovjerenje prema vladajućoj Komunističkoj Partiji. Ali Partija se neće liberalizirati što znači da jedina opcija za kontrolu kaosa i snage vladavine će biti povećana unutarnja represija.

Japan će morati pokazati silu

Stratfor ovdje spominje kontrolu pomorskih puteva u Istočnom i Južnom kineskom moru, te Indijskom oceanu. Kina bi po tom pitanju mogla postati agresivnija, a u tom slučaju Japan bi mogao odgovoriti pokazivanjem sile, navodi se u izvješću.

Japan ima pomorsku tradiciju koja seže daleko stoljećima unazad, i kao otočna nacija, uvelike ovisi o uvozu. Japan neće imati mogućnosti nego da proicira svoju moć na regiju, suprotstavljajući se Kini i pokušati zaštititi rute opskrbe.

Slabljenje moći SAD-a

U izvješću se navodi i to da će SAD i dalje biti velika ekonomska, politička i vojna sila, no “manje će se angažirati u rješavanju svjetskih problema te će manje koristiti svoju moć u vanjskoj politici”.

SAD će nastaviti biti najmoćnija svjetska ekonomska zemlja, politički i vojno, također, ali se neće toliko zalagati i sudjelovati u svjetskim zbivanjima kao u prošlosti.

Povećana mogućnost sukoba u Južnom kineskom moru

Stratfor predviđa da bi moglo doći do ozbiljnih sukoba između Rusije, Kine i Japana, pa su previranja najizgledniji razvoj situacije kada je u pitanju zaštita pomorskih interesa u Kineskom moru, a nije, tvrde, isključen ni oružani sukob.

Slabljenje gospodarske moći Kine

Američka agencija predviđa naglo slabljenje kineskog gospodarstva, zbog pada proizvodne moći, dok će, kako stoji u izvješću, istovremeno rasti gospodarska moć nekih drugih zemalja – Meksika, Nikaragve, Dominikanske Republike, Perua, Etiopije, Ugande, Kenije, Tanzanije, Bangladeša, Šri Lanke, Laosa, Vijetnama, Kambodže, Filipina i Indonezije.

Sada čekamo da Rusija napravi svoju analizu i predviđanje, koje bi moglo naravno biti realnije.
 
 
(index.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21592"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Washington vodi hibridni rat protiv Moskve. Ako i postoji bilo kakva sumnja povodom toga, sad bi trebalo biti razotkrivena. Geopolitika, znanost i tehnologija, špekulacije, financijska tržišta, informacijski tokovi, veliki poslovni konglomerati, inteligencija, masovne komunikacije, socijalni mediji, internet, popularna kultura, informativne mreže, međunarodne institucije, sankcije, auditorij, javno mnijenje, nacionalizam, razna vladina tijela i organizacije, civilizacijska konfrontacija, proxy ratovi, diplomacija, stvaranje međunarodnih alijansi, veliki poslovni ugovori, nevladine organizacije (NVO), ljudska prava, ugled, vojno osoblje, kapital, psihološke taktike – sve je to uključeno u taj hibridni (višestrani) rat

Na dnevnoj razini možemo vidjeti kako se ova borba odigrava u eteru ratnih kazališta Ukrajine i Bliskog Istoka, kroz izjave i optužbe diplomata, kao i u ekonomskoj sferi.

Također bi trebale biti prekinute rasprave i pitanja o tome je li ovo novi Hladni rat – posthladnoratovski hladni rat – ili se stari Hladni rat nikada nije ni završio. Hladnoratovski mentalitet nikad nije usahnuo u Washington Beltwayu. Iz perspektive ruskih dužnosnika, jasno je da SAD nikad nije zakopala svoje ratne sjekire i da jenastavila ofanzivu.

Raspad Varšavskog pakta, poraz Sovjeta i Istočnog bloka i gledanje kako se Sovjetski Savez demontira u 15 različitih republika nisu bili dovoljni za američke hladnoratovske jastrebove. Po njima, novoformirana Ruska Federacija morala je biti utišana.

Petro-politika također ima veliki udio u ovom hibridnom ratu. Nisu samo cijene energenata bile faktor borbe već i financijska tržišta i nacionalne valute. Umjetni pad cijena nafte, ostvaren preplavljivanja globalnog naftnog tržišta, sad je dodatno dobio na značaju opsadom ruske rublje. Sve ovo je dio nečega što izgleda kao ciljani dvosmjerni napad na Rusku Federaciju, koji ima za cilj smanjiti prihode Rusije kroz manipulaciju na tržištu putem ekonomskih sankcija i obaranja cijena.

To je ono što bismo nazvali “dupli uzdah” (američka uzrečica koja označava dvostruki problem, uglavnom financijske ili ekonomske prirode; prim. prev.). Dok SAD i njihovi saveznici, uključujući Australiju, Kanadu, Europsku uniju i Japan, ruskoj ekonomiji uvode sankcije, dogodili su se napadi na glavni izvor ruskih prihoda (energenti) i rusku nacionalnu valutu.

VALUTNI RATOVI I INFLACIJA

Cijena ruske rublje počela je opadati u prosincu 2014. kao posljedica ekonomskih pritisaka na Rusku Federaciju, pada cijene energenata i spekulativnih aktivnosti. “Sudeći po situaciji u zemlji, mi smo usred duboke valutne krize, one za koju čak i zaposleni u Centralnoj banci kažu da je nisu predviđali ni u najgorim noćnim morama”, komentira Vječeslav Terekov iz Interfaksa prilikom razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom tijekom konferencije za novinare u Kremlju 18. prosinca.

Sam Putin je ovo priznao na pres-konferenciji. Odgovarajući Terekovu, Putin je objasnio da se “situacija promijenila pod utjecajem određenih vanjskih ekonomskih čimbenika, primarno cijena energetskih resursa, nafte, samim tim i plina također”.

Neki možda misle da je pad ruske rublje rezultat reakcije tržišta po njegovim pravilima, dok drugi koji priznaju da postoje tržišne manipulacije mogu sve prijelomiti i za sve okriviti rusku vladu i Vladimir Putina. Ovi procesi, međutim, bili su navođeni američkim makinacijama. To jednostavno nije rezultat samostalnog ponašanja tržišta ili politike Kremlja, već američkih ciljeva i politike koja svjesno cilja Rusiju s namjerom da je destabilizira i opustoši. Zbog toga je Putin na Terekovljevo pitanje odgovorio da je pad vrijednosti ruske rublje “očito izazvan prvenstveno vanjskim faktorima”.

Pomoćnik državnog tajnika SAD Victoria Nuland – supruga jednog od osnivača Projekta novog američkog stoljeća (PNAC) i neokonzervativnog odvjetnika imperije Rober Keygena – i pomoćnik američkog ministra financija Daniel Glazer u svibnju 2014. rekli su Odboru američkog predstavničkog doma za vanjske poslove da cilj američkih sankcija protiv Ruske Federacije nije samo nanošenje štete trgovinskim vezama Rusije i EU već i pokretanje gospodarske nestabilnosti u Rusiji, kao i kreiranje valutne nestabilnosti i inflacije. Drugim riječima, američka vlada ciljano je išla na devalvaciju ruske rublje i inflaciju u ruskoj ekonomiji najkasnije od svibnja 2014.

Izgleda da SAD pokušavaju manipulacijom navesti Kremlj da troši ruske resurse i fiskalne pričuve na borbu protiv inflacije rublje, koju je pokrenuo Washington. Kremlj, međutim, neće zagristi mamac i tako dozvoliti da bude upleten u crpljivanje deviznih rezervi, koje iznose približno 419 milijadi dolara – što vrijedi i za zlatne rezerve koje posjeduje Ruska Federacija, ili bilo koji vid ruskih rezervi koje vrijede približno 8,4 trilijuna rublji – samo da bi pokušao spriječiti pad vrijednosti nacionalne valute. S tim u vezi, držeći konferenciju za novinare, Putin je 18 prosinca izjavio da “Središnja banka ih ne namjerava sve (rezerve) spržiti bez ikakvog smisla, što je ispravno postupanje”. Putin je ovo ponovno naglasio odgovarajući na pitanje Vječeslava Tereka kada je rekao da ruska vlada i ruska Središnja banka “ne bi trebale da razdijele naše zlatne i devizne rezerve ili ih prosto spržiti na tržištu, već osigurati izvore kreditiranja”.

Kremlj razumije što Washington pokušava učiniti. Amerika s Rusijom ponavlja staru igru. Manipulacija cijenama energenata, devalvacija nacionalne valute, čak i američki pokušaji da uvuku Rusiju u konflikt s bratskom državom Ukrajinom – sve je to ponavljanje američke taktike korištene ranije, za vrijeme Hladnog rata, a i poslije 1991.

Primjerice, uvlačenje Rusije u Ukrajinu bilo bi ponavljanje taktike uvlačenja Sovjetskog Saveza u Afganistan, dok bi manipulacija cijenama energenata i valutnim tržištima bila paralela američke strategije korištene da se destabilizira bathistički (Bath partija je najvažnija politička stranka s panarapskom ideologijom, koja igra važnu ulogu još od 1950-tih; prim. prev.) Irak, Iran ili Sovjetski Savez tijekom afganistansko-sovjetskog i iransko-iračkog rata.

Umjesto pokušaja da zaustavi daljnji pad vrijednosti rublje, Kremlj se izgleda odlučio strateški investirati u ljudski kapital u Rusiji. Nacionalni rezervni fondovi Rusije biti će iskorišteni za diverzifikaciju državne ekonomije i učvršćivanje socijalnog i javnog sektora. Unatoč gospodarskom ratu protiv Rusije, baš to je razlog što su plaće – učitelja u školama, profesora u visokoškolskim ustanovama za znanost i razvoj, zaposlenih u institucijama kulture, doktora u bolnicama i klinikama, bolničara i medicinskih sestara – dakle najvažnijih sektora za razvijanje ljudskog kapitala i kapaciteta u Rusiji – sve redom podignute.

RUSKI MEDVJED I TURSKI SIVI VUK

Kremlj, međutim, na raspolaganju ima cijelu popis opcija za kontriranje američkoj ofanzivi protiv Rusije. Jedna od njih uključuje dodvoravanje Turskoj. Rusko približavanje Turcima uključivalo je udaljavanje od izgradnje plinovoda Južni Tok iz Rusije preko Crnog mora i Bugarske.

Putin je izjavio da je Rusija otkazala projekt Južni tok 1. prosinca. Umjesto projekta Južni Tok, stigla je zamjena u vidu plinovoda koji ide iz južne federalne županije Ruske Federacije kroz Crno more do Turske. Ovaj alternativni plinovod, koji je popularno nazvan “Turski tok”, uparuje ruskog energetskog giganta Gazprom s turskim Botasom. Pored toga, Gazprom će početi Turskoj davati popust na ruski plin, koji će se povećavati kako bude rastao intenzitet rusko-turske suradnje. Ugovor o prirodnom plinu između Ankare i Moskve stvara dobitnu situaciju i za tursku i za rusku stranu.

Ne samo da će Ankara dobiti popuste na opskrbu energentima već će Turski tok turskoj vladi dati ono za čime je čeznula godinama. Turski plinovod će Tursku učiniti važnim energetskim koridorom i tranzitnom čvorištem sa svim pripadajućim tranzitnim prihodima. U takvoj situaciji Turska postaje koridor za opskrbu energentima između dobavljača Rusije i potrošača u koje spadaju zemlje EU i drugi kupci s jugoistoka Europe. Ankara će steći dodatni utjecaj na Europsku uniju, što će joj donijeti novi argument prilikom pregovora s Europom jer će Europska unija – budući da će biti energetski posrednik – s Turskom se morati dogovarati.

Što se tiče Rusije, ona će otkazivanjem smanjiti rizike s kojima je bila suočena prilikom izgradnje projekta Južni tok. Moskva je mogla protratiti vrijeme i resurse gradeći Južni tok samo da bi na kraju vidjela da je projekt suspendiran ili opstruiran na Balkanu od Bruxellesa i Washingtona. Ako Europska unija zaista želi ruski prirodni plin, onda će plinovod Turski tok biti produžen iz Turske preko Grčke, pa do Makedonije, Srbije, Mađarske, Slovenije, Italije, Austrije i drugih europskih zemalja koje žele biti integrirane u ovaj energetski projekt.

Otkazivivanje Južnog toka također znači i da će biti jedan alternativni energetski koridor manje iz pravca Rusije ka Europskoj uniji, barem za neko vrijeme. Ovo ima pozitivne implikacije na dešavanja u Ukrajini, koja predstavlja važnu tranzitnu rutu za ruski plin koji ide ka EU. Da bi osigurala protok ruskog plina kroz ukrajinsku teritoriju, Europska unija će biti odlučnija u pritiscima na dužnosnike u Kijevu da okončaju konflikt na Istoku Ukrajine.

Na više načina se Turski tok može promatrati kao rekonfiguracija propalog plinovoda Nabucco. Ne samo da će Turski tijek osigurati blagonaklonost Turske i povećati ruski utjecaj na EU, za razliku od Nabucca, koji ga je trebao smanjiti, novi plinovod će također privoljeti Ankaru da svoje ekonomske i strateške interese više usklađuje s ruskim interesima. To je razloz zašto, govoreći o Nabuccu i borbi za uspostavu alternativnih energetskih koridora, ovaj autor u 2007. ističe da “stvaranje ovih energetskih koridora i mreža predstavlja mač s dvije oštrice. Ovi geostrateški zglobovi i energetske osovine mogu dovesti i do razmjene međusobnog utjecaja. Integracija u infrastrukturi vodi i ka ekonomskoj integraciji “.

Izgradnja Turskog Toka i jačanje rusko-turskih odnosa može pomoći čak i po pitanju smirivanja krvavog sirijskog konflikta. Ako iranski prirodni plin bude integriran u Turski plinovod putem još jednog energetskog koridora koji sa iranskog teritorija ulazi u Anadoliju, onda bi turski interesi bili još više usklađeni s interesima Moskve i Teherana. Turska će biti spašena od poraza svoje neootomanske politike i biti će sposobna da se povuče iz sirijske krize. Ovo će dopustiti Ankari da se prestroji na suradnju s dva najvažnija trgovinska partnera – Iranom i Rusijom.

Važnost iransko-turske i rusko-turske trgovine i energetskih veza su razlog što je Ankara imala razumijevanja za Rusiju i Iran i što nije dozvolila da politika i razmimoilaženja povodom sirijske krize stanu na put njihovih ekonomskih veza i poslovnih odnosa, dok je Washington pokušavao te odnose poremeti, kao što je učinio s vezama između Rusije i EU. Ankara, međutim, shvaća da bi, ako pusti politiku da poremeti njezine gospodarske veze s Iranom i Rusijom, i sama Turska bila oslabljena i da bi to dovelo do toga da izgubi svaki vid neovisnosti koji sada uživa.

Majstorski objavljujući ruski potez dok je bio u Ankari, Putin se također pobrinuo osigurati vruće unutarnje razgovore u EU. Neki bi ovo nazvali stavljanjem soli na ranu. Znajući da će profit i potencijalna dobit izazvati internu raspravu u Bugarskoj i EU, Putin se retorički zapitao hoće li Europska komisija Bugarskoj nadoknaditi troškove za gubitke.

 RUSKI MEDVJED I KINESKI ZMAJ

Očigledno je da su ruski biznis i trgovinske veze preusmjerene na Narodnu Republiku Kinu i Istočnu Aziju. Povodom kinesko-ruskog plinskog mega ugovora, ova autor ističe da ovo nije bio toliko ruski kontrapotez na američki ekonomski pritisak koliko je to bila stvarna dugoročna ruska strategija koja pokušava povećati trgovinske i druge veze s Istočnom Azijom. Vladimir Putin osobno također je potvrdio ovaj stav tijekom konferencije za novinare 18. prosinca, pominjući ranije kada je odbacio – kao i ovaj autor – dojam da je takozvani “ruski twist na Istok” najvećim dijelom povezan s krizom u Ukrajini.

Prema riječima predsjednika Putina, proces širenja poslovnih veza s Kinom i Istočnom Azijom “proizlazi iz globalnih ekonomskih procesa, jer Istok – to jest Azijsko-pacifička regija – pokazuje brži rast od ostatka svijeta”. Ako ovo nije dovoljno uvjerljivo da je zaokret ka Istočnoj Aziji već bio u planu za Rusiju, onda je Putin kategorički otklonio sve sumnje u nastavku spomenute na konferenciji 18. prosinca. Govoreći o kinesko-ruskom plinskom ugovoru i drugim ruskim projektima u Istočnoj Aziji, Putin je objasnio sljedeće: “Projekti na kojima radimo odavno su isplanirani, čak i prije posljednjih problema koji su se pojavili na međunarodnoj razini ili po pitanju ruske ekonomije. Mi jednostavno provodimo naše dugoročne planove u djela”.

Iz perspektive ruskog predsjedničkog savjetnika Sergeja Glazjeva, SAD vodi svoj hibridni rat protiv Rusije da bi u konačnici stale na put kineskim partnerima Moskve. U pronicljivom intervjuu Glazjev ukrajinskoj novinarki Aljone Berezovskoj – koja radi za filijalu Rasija Sevodnje, primarno fokusiranu na informacije u vezi s Ukrajinom – objašnjava osnove američkog neprijateljstva prema Rusiji: bankrot SAD, pad konkurentnosti na globalnim tržištima i washingtonska nemogućnost da u krajnjoj liniji spasi svoj financijski sustav servisirajući strani dug ili privlačeći dovoljno investicija da bi uspostavila neku vrstu inovativnog ekonomskog probitka – sve su to razlozi zbog kojih Washington srlja na Rusku Federaciju. Prema Glazjevljevim riječima, SAD želi “novi svjetski rat”. Drugim riječima, Americi treba konflikt i konfrontacija. To je razlog zašto se održava ukrajinska kriza u Europi.

Sergej Glazjev samo ponavlja neke točke iz intervjua od par mjeseci prije toga, zatim u članku od 23. rujna pisanom za magazin Rusija u globalnim pitanjima”, koji sponzorira ruski Savjet za međunarodne poslove, think-tank koji su 2010. osnovali ruski ministar vanjskih poslova i ruski ministar obrazovanja, i američkog magazina Foreign afears”, koji objavljuje Savjet za inozemne poslove SAD.

U tom članku Glazjev dodaje da Washingtonov europski izazov upućen Rusiji može na kraju koristiti Kinezima jer će borba oslabiti SAD, Rusiju i Europsku uniju, što će Kini donijeti prednost. Smisao objašnjavanja svega ovoga je da se kaže da Rusija želi izbalansirano strateško partnerstvo s Kinom. Osobno Glazjev Berezovskoj u tom intervjuu čak govori da Rusija želi obostrano korisne odnose s Kinom, koji ograničavaju mogućnost podčinjavanja Moskve Pekingu.

Bez ikakve sumnje, SAD želi prekinuti strateško partnerstvo između Pekinga i Moskve. Dugoročna strategija Moskve o kinesko-ruskoj suradnji pružila je Ruskoj Federaciji visok stupanj ekonomske i strateške sigurnosti od ekonomskog rata koji se vodi protiv ruske nacionalne ekonomije. Washington ipak pokušava obvezati Kineze da ne pružaju ruku Rusiji, koja je pod ekonomskim napadom. U ovom kontekstu pad cijena na tržištu energenata također može biti usmjeren na stvaranje trenja između Pekinga i Moskve. Jednim dijelom, manipulacija na tržištima energenata i pad cijena mogu dovesti do slabljenja i narušavanja kinesko-ruskih odnosa tako što će prisiliti Kineze da poduzmu korake koji bi stavili mrlju na njihove odlične odnose s ruskim partnerima. Valutni rat protiv ruske rublje može također biti usmjeren u tom pravcu. Drugim riječima, Washington se možda nada da će Kina postati dovoljno pohlepna i kratkovidna i pokušati ostvariti prednost iz pada cijena na energetskim tržištima i devalvacije ruske valute.

Što god da su namjere Washingtona, svaki ekonomski korak koji SAD poduzmu protiv Rusije će na kraju nanijeti štetu i američkoj ekonomiji. Također, vrlo je mala šansa da su “mandarinci” (naziv za Kineze izveden iz naziva mandarinskog dijalekta na kojem govori preko 730 milijuna ljudi, prim. prev.) nesvjesni šta SAD vjerojatno pokušavaju učiniti. Kinezi su svjesni da je Kina, a ne Rusija, krajnji američki cilj.

EKONOMSKI TERORIZAM: ARGENTINA I LEŠINARI

SAD vodi ekonomski rat protiv Rusije i njene državne ekonomije koji je u punom zamahu. U krajnjoj liniji, svi Rusi su kolektivna meta. Ekonomske sankcije ne predstavljaju ništa drugo nego rat. Da se kriza u Ukrajini nije desila, bio bi pronađen drugi razlog za napad na Rusiju.

Pomoćnik američkog državnog tajnika Victoria Nuland i pomoćnik ministra Financija Daniel Glazer čak su u svibnju 2014. rekli Odboru za inozemne poslove američkog Zastupničkog doma da je krajnji cilj američkih ekonomskih sankcija protiv Rusije učiniti ruski narod toliko jadnim i očajnim da on na kraju eventualno zahtijeva da se Kremlj preda SAD i sprovede “političku promjenu”.

“Politička promjena” može značiti svašta, ali ono na što se najvjerojatnije misli je smjena režima u Moskvi. Ustvari, cilj SAD izgleda da uopće nije usmjeren na vršenje pritiska na rusku vladu da promijeni svoj vanjskopolitički kurs, već na iniciranje promjene režima u Moskvi i potpuno obogaljenje Ruske Federacije kroz poticanje unutarnjih podjela. To je razlog što karte podijeljene Rusije distribuira Radio Slobodna Europa.

Sudeći po predsjedničkom savjetniku Sergeju Glazjev, Washington “pokušava uništiti i oslabiti Rusiju, što će izazvati njenu fragmentaciju, jer oni trebaju ovu teritoriju i žele uspostaviti kontrolu nad ovim kompletnim prostorom”. “Ponudili smo suradnju od Lisabona do Vladivostoka, budući da, u nastojanju da održe njihovou geopolitičku premoć nad Kinom, postoji potreba za kontrolom tog prostora”, navodi on, naglašavajući da SAD žele gospodariti, a da nisu zainteresirane za suradnju.

Aludirajući na riječi bivšeg američkog visokog diplomate Meldin Albright da je Rusija nepravedno obdarena ogromnom teritorijom i resursima, Putin je također govorio na sličan način 18. prosinca na konferenciji za novinare, objašnjavajući kako SAD žele podijeliti Rusiju i steći kontrolu nad obilnim prirodnim resursima koji se nalaze na njenom teritoriju.

Nije ni čudo da u 2014. rekordni broj ruskih građana ima negativan stav o odnosima između njihove zemlje i SAD. Anketa koju je proveo ruski Centar za istraživanje javnog mnijenja pokazala je da 39% posto ruskih ispitanika vidi odnose sa SAD kao “uglavnom loše”, a 27% kao “vrlo loše”. Ovo znači da 66% posto ruskih ispitanika ima negativan stav po pitanju odnosa s Washingtonom. To je rezultat istraživanja na razini cijele Ruske Federacije. Štoviše, ovo je najveći porast negativne percepcije o SAD još od 2008, kada je Amerika podržala gruzijskog predsjednika Mihaila Sakašvilija u ratu koji je Tbilsi vodio protiv Rusije i odcijepljene republike Južne Osetije; 40% posto je tadašnje odnose vidjelo kao “uglavnom loše”, a 25% posto Rusa je u tom razdoblje odnose vidjelo kao “vrlo loše”.

Rusija može tretira ekonomski rat koji se vodi protiv njezine nacionalne ekonomije i njenog građanstva kao “ekonomski terorizam”. Ako ruske banke i financijske institucije budu oslabljene s ciljem da se stvori financijski kolaps u Ruskoj Federaciji, Moskva može uvesti pomoćne fiskalne mjere svojim bankama i financijskom sektoru, koje mogu stvoriti ekonomske šokove u Europskoj uniji i Sjevernoj Americi.

Govoreći hipotetički, Rusija ima mnogo opcija za financijsku defanzivu ili kontraofanzivu koje se mogu usporediti sa taktikom spaljene zemlje koju je primijenila protiv zapadnoeuropskih osvajača tijekom Napoleonovih ratova, Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata. Ako ruske banke i institucije ne plate ili odlože plaćanje svojih derivatnih dugova i to opravdaju ekonomskim ratom i ekonomskim terorizmom, dogodit će se financijski šok i tsunami od Europske unije do Sjeverne Amerike. Ovaj scenarij ima neke paralele s koracima koje je Argentina povukla da bi izbjegla lešinarske fondove.

Valutni rat će se na kraju okrenuti protiv Washingtona i Wall Streeta. Energetski rat će također promijeniti smjer. Već sada Kremlj je jasno naznačio da će, zajedno s drugim zemljama, uzvratiti Americi na valutnim tržištima kroz odgovor koji će neutralizirati američke financijske manipulacije i petrodolara. Riječima Sergeja Glazjeva, Moskva razmišlja o “sustavnom i sveobuhvatnom” odgovoru “usmjerenom na iznošenje na vidjelo i stavljanje točke na političku dominaciju SAD i, što je najvažnije, podrivanju američke vojno-političke moći bazirane na printanju bezvrijednog dolara kao svjetske valute.”

Njihovo rješenje uključuje stvaranje “koalicije jakih zemalja koje zagovaraju stabilnost – u suštini globalnu antiratnu koaliciju s pozitivnim planom za preuređenje međunarodne financijske i gospodarske arhitekture na principima obostrane koristi, poštenja i poštovanja nacionalnog suvereniteta”.

Nadolazeći vijek neće biti “Američko stoljeće” kao što neokonzervativci u Washingtonu misle. Biti će “euroazijsko stoljeće”. Washington preuzima veći teret nego što može ponijeti. To može biti razlog zbog čega je američka vlada objavila kraj sankcijama protiv Kube i razlog zbog čega se SAD trude obnoviti trgovinske veze s Iranom. Unatoč ovome, arhitektura poslijeratnog (misli se na Drugi svjetski rat; prim. prev.) svijeta ili, ako hoćete, arhitektura svjetskog poretka nastalog nakon 1945. godine, sada je u samrtnoj postelji i možemo je smatrati okončanom. To je ono na što Kremlj i glasnogovornik ruskog predsjednika Putina Dmitrij Peskov misle kada kažu.
 
(web-tribune.com/uredio i preveo:nsp)