U sporedbi s drugim vrstama, ljudi imaju iznenađujuće sličan genetski kod, no već male mutacije donose promjene, a one se mogu odraziti na obične načine – poput razlika u visini, boji kose i očiju te dr., ali i kroz razvoj nevjerojatnih osobina

Takve mutacije im na neki način daju i supermoći, a Listverse donosi popis takvih primjera:

1. Otporni na visok kolesterol

Dok većina ljudi, osobito srednje i starije dobi, trebaju ograničavati unos procesuiranih i masnih namirnica poput junk fooda u strahu od visokih razina kolesterola koji “čepe” krvne žile i mogu uzrokovati smrt, postoje neki koji mogu jesti sve što žele bez opasnosti.

Njihove razine lošeg kolesterola ostaju minimalne bez obzira jeli li krafne, jaja, pizzu, prženu slaninu i hamburgere svaki dan zahvaljujući rijetkoj genetskoj mutaciji – nedostaje im kopija gena PCSK9.

I dok je obično problematično roditi se bez nekog gena, ovaj slučaj zaista ima beneficije a otkriven je prije 10-ak godina.

Najčešće se radi o Afroamerikancima koji zahvaljujući toj mutaciji imaju 90 posto manji rizik od srčanih bolesti, a nakon otkrića tog stanja znanstvenici pokušavaju napraviti lijek koji će blokirati postojeći gen kod ostale populacije u svrhu boljeg kontroliranja masnoće u krvi.

2. HIV im ne može ništa

Razne stvari mogu ugrožavati ljudsku rasu, a infekcija HIV-om je svakako jedna od njih. Vrlo zarazan virus od kojeg u nekim afričkim zemljama boluje svaki treći čovjek za neke ipak nije nikakva prijetnja – oni su sretnici s genetskom mutacijom koja blokira protein CCR5.

Virus HIV-a koristi taj protein kao vrata za ulaz u ljudsku stanicu, pa u njihove stanice virus ne može ući. Ipak, ta genetska mutacija pogađa tek jedan posto bijelaca.

3. Tolerancija na hladnoću

Eskimi i drugi narodi koji žive u ekstremno hladnim uvjetima prilagodili su se na taj, za brojne druge ljude, nezamisliv način života. Istina je kako su se ljudi koji žive na niskim temperaturama biološki prilagodili uvjetima – no samo zahvaljujući genima i evoluciji.

Primjerice, studije pokazuju da čovjek koji nije porijeklom iz područja Sibira ni nakon 50 godina života tamo ne podnosi lakše hladnoću, dok oni čiji su preci od tamo a sami tamo ne žive – nemaju problema sa zimom.

Obično, takvi ljudi imaju oko 50 posto brži bazalni metabolizam zahvaljujući čemu podnose zimu bez drhtanja. Također, imaju manje žlijezda znojnica koje inače rade tako da se kod pregrijavanja tijela otpušta znoj.

Zahvaljujući tome Aboridžini u Australiji mogu spavati na zemlji bez skloništa ili pokrivača tijekom hladnih noći, a Eskimi plivati u ledenoj vodi – sve bez da se razbole.

4. Spremni na sve visine

Većina penjača koji su se popeli na 8848 metara visok Mount Everest to nikad ne bi uspjeli bez pomoći vodiča, lokalnih šerpa. Oni često hodaju ispred njih i postavljaju užad te izviđaju najbolji put.

Očigledno je kako su Tibetanci i Nepalci superiorni drugim ljudima što se tiče boravka na velikim nadmorskim visinama jer žive na prosječnoj visini od 4000 m, gdje zrak sadrži oko 40 posto manje kisika.

Njihovi su se organizmi prilagodili s većim kapacitetom pluća, a za razliku od “normalnih” ljudi koji na velikim visinama proizvode više crvenih krvnih zrnaca, oni proizvode manje – čime se sprječava zgušnjavanje krvi i nastanak ugrušaka, a za to je zaslužna genetska mutacija odnosno produžetak DNK nazvan EPAS1.

Han Kinezi koji su srodnici Tibetanaca ne dijele tu gensku karakteristiku, a kako su se kao narod razdvojili prije 3000 godina, znanstvenici smatraju da je do mutacije došlo unutar posljednjih 100 generacija, što je vrlo kratko vrijeme iz perspektive evolucije.

5. Svi poludjeli, oni ne…

Izuzev moralnih razloga, postoje i oni zdravstveni po kojima se niti jednoj vrsti ne preporučuje jesti pripadnike njihove vrste. Naime, pripadnici plemena Fore iz Nove Gvineje osjetili su te posljedice sredinom 20. stoljeća nakon što je cijelo pleme “pokosila” epidemija bolesti Kuru.

To je degenerativna i fatalna prionska bolest mozga slična kravljem ludilu, zbog koje se mozak pretvara u “kašu”.

Oboljeli prvo iskuse probleme s pamćenjem, a naknadno polude s time da s bolešću mogu živjeti nekoliko godina. Nakon pojave epidemije antropolozi i liječnici nisu mogli shvatiti zašto je pleme bolesno, no potom su otkrili da se bolest širi na tzv. pogrebnim gozbama gdje se u znak poštovanja prema pokojnome jede dio njegovog mesa.

No nisu svi bili zaraženi nakon takvog kanibalističkog rituala, a preživjeli su imali mutaciju gena nazvanu G127V, koja ih je spasila unatoč konzumiranju zaraženih leševa i odličan je pokazatelj kako funkcionira prirodna selekcija.

6. Zlatna krv

Iako je opće pravilo kako je krvna grupa 0 univerzalna i svatko je može primiti, to nije u potpunosti istina te je cijeli krvni sustav znatno kompliciraniji.

Osim što postoje četiri krvne grupe – 0, A, B i AB koje se dodatno mogu podijeliti u osam krvnih grupa ovisno je li rezus faktor (Rh) pozitivan ili negativan, postoje čak 35 krvnih sustava poznatih znanstvenicima s preko milijun malih varijacija.

Osim toga, postoji i zaista rijedak tip krvi, tzv. grupa Rh-ništa, koja ne sadrži nikakve antigene u Rh sustava, a znanstvenici su pronašli tek 40-ak ljudi na cijelom svijetu s ovom mutacijom. Ono što ovu krv čini posebnom je to što je znatno bolja kao univerzalni davatelj i od krvne grupe 0 te je kompatibilna sa svim drugim rijetkim krvnih grupama, no nažalost je u svijetu tek devet živih donora.

Tu se krvnu grupu naziva još i zlatnom krvi, a oni koji ju imaju su s jedne strane počašćeni jer mogu spasiti život svima, no ako su oni u opasnosti njima može pomoći samo devet ljudi na svijetu.

7. Jasan vid u vodi

Oči većine životinja su takve da kristalno jasno vide u vodi, no to nije slučaj i sa ljudima – naš je vid u takvim uvjetima ograničen i mutan jer voda ima sličnu gustoću kao tekućina u našim očima, što ograničava ulaz svjetla koji ulazi u oči.

Ipak, određena grupa ljudi iz plemena Moken imaju sposobnost da posve jasno vide pod vodom, čak i na dubini do 22 metara.

Oni provode oko osam mjeseci u godini sjedeći na svojim brodovima, a na kopno se vraćaju samo kako bi uzeli nužne stvari ili dopremili školjke i ribe koje su uhvatili.

Oni prikupljaju stvari iz mora po tradicionalnim metodama, bez maski, disalica ili opreme za ronjenje, a zahvaljujući stalnom usavršavanju i ponavljanju ronjenja, bez problema mogu razlikovati kamen na morskom dnu od jestive školjke.

U testiranju vida Moken djece i djece iz Europe, znanstvenici su otkrili da Mokeni imaju dvostruko oštriji vid ispod vode.

8. Super guste kosti

Starenje rezultira brojnim posljedicama za tijelo, a jedna od najpoznatijih je smanjivanje gustoće kostiju zbog čega one postaju lomljive.

Ipak, čini se kako mala grupa ljudi skriva tajnu otpornosti na osteoporozu zahvaljujući mutaciji SOST gena.

Taj se gen može pronaći kod pripadnika nizozemske i afričke populacije, a kontrolira protein skleroistin koji regulira gustoću kosti.

Ako se kod čovjeka javi samo jedna kopija gena, njegove su kosti iznimno snažne i u starosti, no već dvije kopije tog gena mogu uzrokovati probleme poput gigantskog i nekontroliranog rasta.

9. Dosta im je par sati sna

Dok prosječnom čovjeku treba od sedam do osam sati sna na dan kako bi normalno funkcionirali, postoje ljudi koji godinama mogu spavati tri do četiri sata a da to ne utječe na njihovo zdravlje i sposobnosti. Slavni primjeri iz povijesti uključuju Margaret Thatcher, Napoleona, Alberta Einsteina i brojne druge.

To se objašnjava mutacijom gena DEC2, zbog koje oni spavaju manje ali učinkovitije, odnosno s intenzivnijim REM fazama sna koje donose više odmora. Što kvalitetnije spavamo, to nam je manje sna potrebno, objašnjavaju znanstvenici.

10. Briga ih za malariju

U jednu ruku bolest, a u drugu obrana od opasne malarije koju prenose komarci, sve je to srpasta anemija. Ona je specifičan tip anemije u kojem postoji abnormalni tip hemoglobina u eritrocitima.

Budući da je malarija tip parazita koji ulazi u crvena krvna zrna i tamo se razmnožava te ih uništava, a abnormalni hemoglobin nije dobar domaćin parazitu, oboljeli su zaštićeni od bolesti koja na godinu ubije preko 600 tisuća ljudi u svijetu.

(express.hr)

Devedesetogodišnji znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade, James Watson, lišen je počasnih titula od strane vodeće američke istraživačke institucije, nakon što je iznova ponovio svoje kontroverzne zaključke koji povezuju rasu i inteligenciju

Unatoč gotovo pola stoljeća rada u laboratoriju Cold Spring Harbour Laboratory (CSHL), svjetski poznati genetičar James Watson, izgubio je sve svoje počasne titule, jer je odbio povući svoje znanstvene zaključke.

Watson je 2007. suspendiran sa svih svojih položaja u laboratoriju u New Yorku nakon skandala oko njegove tvrdnje o “inherentno mračnoj” budućnosti afričkog kontinenta.

“Sve naše socijalne politike temelje se na činjenici da je njihova inteligencija ista kao i naša – dok svi testovi kažu da i nije baš tako” – rekao je tada novinama The Times.

Iako se u početku javno ispričao za svoje komentare, dopustili su mu u to vrijeme da zadrži svoje počasne titule na CSHL-u.

Ali na pitanje, u dokumentarnom filmu više od deset godina kasnije, da li su se promijenila njegova stajališta o rasi i inteligenciji, rekao je da nisu.

“Nikako. Želio bih da su se promijenila, da postoje nova saznanja koja govore da je vaš odgoj manje važniji od prirode” – rekao je znanstvenik u nedavnm dokumentarcu PBS-a pod nazivom “American Masters: Decoding Watson.

“U prosjeku postoji razlika između crnaca i bijelaca na IQ testovima. Rekao bih da je razlika genetska.” – rekao je Watson.

Laboratorij CSHL misli da su Watsonovi nedavno izrečeni komentar za “osudu” i potpuno nepodržani od strane znanosti. Nakon što je “nedvosmisleno” odbacio Watsonova “neutemeljena i nepromišljena” mišljenja, Laboratorij je skinuo titule 90-godišnjem znanstveniku, ističući da institucija “osuđuje zloporabu znanosti kako bi opravdala predrasude.”

Watson je postao svjetski poznat 1953. godine, nakon što je otkrio strukturu dvostruke DNA zavojnice s kolegama genetičarima Mauriceom Wilkinsom i Francisom Crickom.

Godine 1962., tim je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju „za svoje otkriće u svezi molekularne strukture nukleinskih kiselina i njen značaj za prijenos informacija u živi materijal”.

Godine 1968. Watson je počeo služiti kao direktor laboratorija Cold Spring Harbor Laboratory, potom je postao i predsjednik, prije nego je otišao u mirovinu iz istraživačkog laboratorija 2007. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dvije djevojčice blizankinje su rođene u Kini nakon što su im geni bili promijenjeni da se odupru virusu HIV-a, u prvom ekperimentu takve vrste, tvrde kineski genetičari

Napredak alata za uređivanje genoma tijekom ovog desetljeća transformirao je proces krojenja ljudskih gena iz takoreći znanstvene fantastike u praktičnu primjenu.

U 2015. godini, kineski istraživači su izvijestili o prvom uspješnom uređivanju ljudskog embrija. Dok su oprezni građani protiv svakog eksperimentiranja na ovom području sve dok tehnologija nije zrela i čovječanstvo ne riješi etička pitanja u svezi genetske manipulacije gena ljudi, kineski znanstvenici su možda već proveli istraživanje koje je imalo za rezultat dvije djevojčice sa manipuliranim genomima.

Znanstvnenik He Jiankui iz grada Shenzhenja kaže da bi bebe trebale biti otporne na virus HIV-a nakon što su isključili određeni gen.

Rad je objavljen u kineskim medicinskim dokumentima objavljenim na internetu. On je potvrdio da je poslao straživanje Associated Pressu uoči međunarodne genetike konferenciji u Hong Kongu ovaj tjedan.

Rekao je kako su njegovi pionirski napori trebali “zapaliti” zanimanje kod drugih istraživača.

“Osjećam veliku odgovornost da nije sve u tome tko će biti prvi, već da i napravimo primjer ostalima. Društvo će odlučiti što će sljedeće učiniti” – rekao je novinarima AP-a.

Znanstvenik tvrdi da, iako oni koji su uključeni u istraživanje nisu etični, oni su “autoriteti u onome što je ispravno i što je pogrešno” u ovom slučaju, jer se tu radi o njihovim životima.

Alat kojim se mijenjaju geni naziva CRISPR-cas9 i omogućuje relativno jednostavnu i jeftinu izmjenu gena.

Metoda se koristi za liječenje određenih bolesti kod ljudi uz pomoć promjene gena, ali uređivanje nije utjecalo na ono što bi mogli prenijeti svojoj djeci. Postoji značajna razlika kod izmjene gena kod embrija: promijenjena DNA može se naslijediti.

On kaže da je odabrao HIV virus jer je on postao ozbiljan problem u Kini, sa između 500.000 i 1.5 milijuna zaraženih ljudi. Ako stanje je postalo već javni problem, a zaražene osobe se suočavaju s društvenom stigmom.

Projekt je ponudio parovima zaraženim HIV-om priliku da imaju dijete koje bi bilo otporno na bolest koje imaju njihovi roditelji, priliku koju su neki željeli iskoristiti.

Sudionicima je također omogućeno besplatno liječenje kod smanjene plodnosti. Roditelji blizanki odbili su dati intervu i svoja imena.

Broj znanstvenika je pregledao rezultate koje dobio AP na uvid, ali kažu da je još prerano reći je li postupak zapravo bio uspješan.

Rad se tek treba objaviti u recenziranoj znanstvenoj publikaciji. Neki znanstvenici su rekli agenciji AP da sam tretman ima sumnjivu vrijednost za pacijenate, s obzirom da je razvijena učinkovita terapija liječenja HIV-a i da je njegovo manipuliranje genima učinilo možda da bebe budu osjetljivije na druge bolesti poput gripe.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Mnogi od nas su pod pogrešnim dojmom da je dobivanje raka slučaj loše sreće, i da malo možemo učiniti kako bismo spriječili ovu smrtonosnu bolest

Istina je međutim totalno drugačija, i leži u tome da se velika većina karcinoma može izbjeći jednostavnim promjenama načina života kao što su: održavanje zdrave tjelesne težine, ne pušiti, piti alkohola u umjerenim količinama, redovito vježbati i jesti organsku i prirodnu zranu.

Ali, što je s rakom koji je zapisan u našim genima? Nije li istina da postoje neke vrste raka koji su uzrokovani specifičnim mutacijama gena, čineći određene obitelji osjetljivima na bolesti i gotovo neizbježno uzrokujući rak?

Iako je istina da su znanstvenici identificirali mutacije određenih gena poput gena BRCA1 i BRCA2 koji označavaju da postoji predispozicija da određene žene dobiju rak dojke, jajnike i druge vrste, nova studija objavljenu u časopisu Oncotarget nedavno je utvrdila da je rak dojke prvenstveno metabolički poremećaj, a ne genetska bolest.

Oduzimanje hranjivih tvari stanicama je ključni proces za razvoj raka

Istraživanje je provedeno od strane međunarodnog tima od 35 istraživača iz 17 istraživačkih ustanova smještenih u Europi, Brazilu i SAD-u, i bilo je uključeno preko 1.200 volontera.

Već nekoliko desetljeća znanstvenici su uvjereni da su stanice raka metabolički različite od drugih stanica, ali prije nego što je provedeno testiranje masenom spektrometrijom – koja omogućuje istraživačima precizno analiziranje, mjerenje i kvantificiranje tvari pronađenih u krvi – nije bilo moguće dokazati njihove teorije.

Tim je pomoću masene spektrometrije izmjerio nevjerojatno male količine aminokiselina, šećera i lipida u krvi pacijenata s rakom i kontrolnim subjektima.

Oni su bili u mogućnosti da sa 95-postotnom točnošću identificiraju određeni metabolički “potpis” kod bolesnika koji boluju od raka. To ukazuje na to da pacijenti s rakom dojke doživljavaju metaboličke promjene koje ih “predisponiraju” na razvoj bolesti.

U osnovi, istraživači su otkrili da se rak razvija, jer kancerozne stanice koriste energiju na drugačiji način od normalnih, zdravih stanica.

Robert Nagourney, glavni autor studije, objasnio je: “Ovo upućuje na to da rak nije genetska bolest koja proizlazi samo iz mutacija, kao što smo svi bili učeni, već umjesto metaboličkog stanja koje se razvija pod stresom odstranjivanja celularnih hranjivih tvari.”

On je dodao: “Stanice koje ne mogu generirati dovoljno energije zbog nedostatka kisika, šećera ili proteina, što je zajedničko mnogim vrstama raka, koristile su izmijenjene metaboličke puteve kako bi osigurale svoj opstanak. Nažalost, te uzmjene koje provode stanica raka idu na račun pacijenta.”

To ukazuje na to da se, umjesto da ga uzrokuju genetske mutacije, rak dojke se razvija kada stanice posuđuju mutirane hranidbene puteve kao rezultat ograničenja njihove nutritivne opskrbe hranjivim tvarima.

A to je ozbiljno upozorenje da je rak još više povezan s prehranom, kontrolom težine i stilom života nego što smo prethodno mislili.

Istraživački tim smatra da studija nudi novu nadu za prevenciju i ranu dijagnozu raka dojke. Trenutno, više od četvrt milijuna američkih žena ima dijagnosticiranu ovu bolest svake godine, što je rezultiralo preko 40.000 smrti godišnje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zbirka novootvorenih eseja koje je napisao Stephen Hawking prije svoje smrti otkriva kako je poznati fizičar vjerovao da bogati ljudi mogu stvoriti novu vrstu “nadljudi” uređivanjem DNK njihove djece

Zbirka članaka i eseja, koja se djelomično pojavljuje u Sunday Timesu, bit će objavljena u cijelosti kao knjiga pod nazivom: ‘Kratki odgovori na velika pitanja’ koja će biti objavljena 16. listopada.

Hawking, koji je umro u ožujku 2018. godine, piše da je siguran da će napredak u genetskom inženjerstvu omogućiti ljudima stvaranje nadljudske rase unutar ovog stoljeća.

Također je predvidio, iako će zakoni pokušati spriječiti, da bogati i pohlepni neće moći odoljeti ovom iskušenju.

“Siguran sam da će tijekom ovog stoljeća ljudi otkriti kako izmijeniti inteligenciju i instinkte poput agresije” – napisao je.

“Zakoni će vjerojatno biti protiv genetskog inženjeringa s ljudima. No, neki ljudi neće moći odoljeti iskušenju da poboljšaju ljudske karakteristike, poput pamćenja, otpornosti na bolesti i duljinu života.”

Hawking je dodao da će pojava nadmoćne rase uskoro dovesti do implikacija za “neunaprijeđene ljude” za koje je pretpostavio da će na kraju “izumrijeti ili postati nevažni”.

Također je upozorio da “kad se takvi superljudi pojave, doći će do značajnih političkih problema sa neunaprijeđenim ljudima koji neće biti u mogućnosti se politički nadmetati”.

Njegovo užasno predviđanje se nastavlja, i kaže kako će oni koji su nadmašeni u razvoju nove rase ljudskog društva ili će umrijeti ili postati nevažni, ostavljajući “utrku samodizajniranih bića koja će se sve više povećavati”.

Hawkingova predviđanja proizlaze iz tehnologije za uređivanje gena koja već postoji.

Metoda Crispr-Cas9, izumljena prije šest godina, jest sustav za uređivanje DNK koji omogućuje znanstvenicima da mijenjaju loše gene ili dodaju nove i koriste ju za liječenje djece koja su bila predisponirana za ozbiljne bolesti kao što je inače neizlječivi rak.

NoviSvjetskiPoredak.com

Pretilost je složeno medicinsko stanje u kojem je višak tjelesne masti već nakupljen i može prouzročiti štetne učinke na zdravlje

Obično se definira indeksom tjelesne mase i procjenjuje se u smislu raspodjele masti i ukupnih kardiovaskularnih čimbenika rizika.

Prema podacima prikupljenim u Nacionalnom istraživanju o zdravstvenoj prehrani i prehrani, najmanje dvije od tri odrasle osobe smatraju se da imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili pate od pretrpljene pretilosti.

Nedavno, između 2005. i 2014. godine, došlo je do značajnog povećanja učestalosti ovog stanja kod muškaraca i žena.

Samo u SAD-u 39,8 posto stanovništva je pretilo. Procjenjuje se da je godišnji medicinski trošak osobe koja je pretila 1429 dolara veći od onih na normalnoj težini.

Različiti čimbenici rizika dolaze u igru koji izravno dovode do pretilosti – životni stil i prehrana su dva najčešća. Međutim, nedavne znanstvene studije sugeriraju da genetika također može igrati značajnu ulogu u određivanju zašto osoba toliko teži.

Poznato je da geni mogu uzrokovati pretilost u nekim poremećajima poput Bardet-Biedlovog sindroma i Prader-Williovog sindroma. Međutim, mehanizam kroz koji razumijemo vezu između gena i pretilosti nije jasno utvrđen. Iako geni mogu uzrokovati pretilost, još uvijek postoje drugi čimbenici koji utječu na tu pretpostavku.

Neki od glavnih čimbenika koje treba uzeti u obzir su prehrambene navike, prehrambena potrošnja i način života.

Uz to, proučavanje je provedeno i objavljeno u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition u kojem su istraživači istraživali hoće li prehrambene navike posredovati ili modificirati genetsku osjetljivost na pretilost.

Studija je dizajnirana za određivanje genetskih čimbenika rizika računanjem BMI indeksa u dvije grupe od 3515 i 2145 studenata.

U međuvremenu, proveden je i validirani upitnik za utvrđivanje ponašanja odraslih osoba. Smetnje ponašanja klasificirane su u različite sektore – nekontroliranu prehranu, emocionalnu prehranu i kognitivno ograničenje.

Kognitivno suzdržavanje je definirano kao svjesni napor da se ograniči i nadzire unos hrane kako bi se postigla željena težina.

Pomoću Sobel testa, istraživači su testirali i procijenili posrednički učinak svakog ponašanja u prehrani povezanoj sa indeksima BMI-GRS i izmjerenim BMI. Istraživači su pokušali utvrditi da li ponašanje u prehrani dovodi do značajnog povećanja ili smanjenja rizika ispitanika na genetsku pretilost.

Rezultati istraživanja pokazali su da je povezanost između indeksa BMI i BMI-GRS posredovana nekontroliranom prehranom i emocionalnim ponašanjem u prehrani obaju spolova. S druge strane, kognitivno ograničenje nije povezano s ovim posrednikom, osim kod populacije žena.

To znači da genetska osjetljivost na pretilost ima izravnu vezu u ponašanju i navikama prehrane. Čimbenici najviše razine su bili nekontrolirano jedenje i ponašanje u emocionalnoj prehrani.

To dokazuje da iako je određena osoba genetski građena da bude pretila, zdrave prehrambene navike još uvijek igraju važnu ulogu u određivanju toga koliko osoba teži. To je zvučalo točno među ženama u ovoj studiji koja prakticira kognitivno ograničavanje prehrane.

U postizanju željene težine i održavanja sposobnosti održavanja dobrog zdravlja, nužno je započeti s osnovama zdrave prehrane. Dnevna vježba u kombinaciji s pravilnom prehranom može pomoći u borbi protiv pretilosti i drugih zdravstvenih stanja.

Ova je studija dokazala pretpostavku da ljudi nisu rođeni da budu debeli i da s malom količinom teškog rada i truda genetika više ne može definirati osobu ili težinu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znanstvenici su dugo vremena proučavali pušače koji dugo žive i primijetili su da im je jedna stvar zajednička

Svi pušači znaju da im je zbog njihove navike zdravlje ugroženo i da riskiraju uranjenu smrt.

No, neki pušači unatoč takvom riziku dugo žive. Američki znanstvenici otkrili su neki pušači dožive duboku starost iako puše, a to mogu zahvaliti – genima.

Znanstvenici su dugo vremena proučavali pušače koji dugo žive i primijetili su da im je jedna stvar zajednička, a to su geni dugovječnosti.

Njima ti geni omogućuju da budu otporniji na štetne tvari iz cigareta, ali i općenito na ostala zagađenja oko nas.

Oni koji imaju takve gene imaju ujedno i 11 posto manje šanse dobiti neku vrstu raka. “Kod dugovječnih pušača smo otkrili niz genetskih markera, koji su isti kao i markeri kod ljudi koji dožive duboku starost, a nisu pušači.

Ti geni funkcioniraju tako da potiču brži oporavak stanica i potiču njihovu bolju otpornost na niz štetnih učinaka kojima su ljudi izloženi, uključujući i pušenje”, rekao je znanstvenik Morgan Levine.

Moderna povijest zabilježila je na tisuće pušača koji su doživjeli duboku starost, poput Francuskinje Jeanne Calment, koja je preminula u 122. godini, a od 21. godine života svaki je dan pušila kutiju cigareta na dan.

To naravno ne znači da ne treba prestati s pušenjem, ali kako su naveli stručnjaci u istraživanju objavljenom u Journals of Gerontologyju, štetnost od pušenja uvelike ovisi o genetskom naslijeđu.

U prosjeku, navode, pušači žive desetak godina kraće od nepušača, no kao i oko svakog medicinskog pitanja uvijek postoje iznimke.
 
(express.hr)

Znanstvenici su otkrili da konzumiranje GMO hrane uzrokuje da geni iz hrane ulaze u krvotok i upijaju se u naš DNA

Prema istraživanju objavljenom u Public Library of Science (PLOS), geni iz genetski modificirane hrane su pronađeni u DNA fragmentima iz 1000 ljudskih uzoraka.

Ovi geni su bili u stanju izbjeći degradaciju, proces sustava probave koji razgrađuje proteine​i DNA. U stvari, jedan od uzoraka krvi pokazao je veću koncentraciju biljne DNA u usporedbi s ljudskom DNA, što je prilično alarmantno za ljudsko tijelo.

Vi se možete pitati, “koja opasnost ove informacije predstavlja za moje tijelo?” Pa, važno je naučiti i razumijeti genetski modificiranu hranu i kakve učinke mogu imati na vaše svoje tijelo.

Opasnosti genetski modificiranih namirnica

Vjerojatno ste u prošlosti čuli akronim GMO, a možda ste ikad naišli na naljepnice na hrani na kojima piše “ne-GMO” ispisanu na prednjoj etiketi. Mnogi prehrambeni proizvodi sadrže ove specifične informacije jer je GMO glavna briga kada je u pitanju naše zdravlje i evo zašto.

GMO označava genetski modificirane organizme. Oni su organizmi (tj. biljke, životinje ili mikroorganizmi) kod kojih se DNK manipulira umjetnom rekombinacijom i metodama unakrsnog uzgoja. Proces genetski modificiranja hrane (GMO hrane) namijenjen je približavanju prednosti proizvođačima i potrošačima te hrane.

GMO ima sposobnost razviti osobine poput otpornosti na truljenje kod jabuka. Što to znači za proizvođače, je da imaju veću vjerojatnost da će zaštititi svoje usjeve pomoću genetski modificiranih organizama koji se odupiru biljnim bolestima, a to zauzvrat znači veće razine proizvodnje.

Na strani potrošača, proizvodi imaju nižu cijenu (na Balkanu to nije primjer), a postoje i tvrdnje da GMO hrana ima više nutritivne vrijednosti, iako će mnogi istraživači reći da to nije tako.

Projekt koji je dokazao nedostatke GMO hrane kaže: “Unatoč obećanjima biotehnološke industrije, nema dokaza da bilo koji GMO koji se trenutno na tržištu nudi – povećava prinos, ima toleranciju na sušu, poboljšava prehranu ili bilo koju drugu korist kod potrošača”.

GMO mora biti objavljen na etiketama hrane u mnogim zemljama

Mogli bi se zavarati misleći da je u redu konzumirati hranu koja sadrži GMO, pogotovo zato što su njihove cijene znatno niže od ne-GMO hrane i nisu zabranjene u prehrambenoj industriji.

No pazite, nije sve na tržištu hrane prikladno za vas i osobito genetski modificirana hrana, može donijeti rizike za vaše zdravlje.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), prijenos gena i kretanje gena iz genetski modificiranih biljaka u konvencionalne usjeve ili srodne vrste može imati utjecaj na sigurnost hrane i sigurnost hrane.

“Ovaj rizik je stvaran, kao što je bilo kod slučaja kada su se tragovi tipa kukuruza tipa koji je odobren samo za upotrebu kod krmne smjese, pojavljivali u kukuruznim proizvodima za ljudsku prehranu u Sjedinjenim Državama”.

Danas, 64 zemlje diljem svijeta, uključujući Australiju, Japan i sve zemlje u Europskoj uniji zahtijevaju da se genetski modificirana hrana označi.

Isto se ne može reći za SAD i Kanadu, iako je anketa ABC News iz 2015. godine pokazala da 93% Amerikanaca smatra da bi genetski modificirana hrana trebala biti označena.

Što se tiče ostatka svijeta, postji 300 regija sa izravnom zabranom uzgoja GMO hrane.

Ako niste bili svjesni opasnosti od GMO-a, vrijeme je da pažljivo obratite pozornost na ono što je u vašoj hrani i kako je napravljena. Ako je moguće, pokušajte jesti hranu koja nije GMO kako biste zaštitili svoje zdravlje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Profesorica biologije na sveučilištu San Jose State University tvrdi da kromosomi ne određuju spol, te je optužila državnog zakonodavca u Texasu da je „netrpeljiv” zbog izjave da postoje samo dva spola

„U slučaju da ste zaboravili koliko spolova postoji” objavio je na Twitteru državni predstavnik Republikanske stranke Briscoe Cain, stavljajući sliku XX i XY kromosoma.

Samoproglašena genetičarka i profesorica biologije, Rachael French je odgovorila na Twitter proširenom harangom u kojoj je osporavala Cainove motive, ismijavajući njegovo razumijevanje biologije, piše Campusreform.org.

„Hej, genetičar je ovdje. Vi ste namjerno i netrpeljivo pojednostavili kompleksan fenomen„ – napisala je. „Nekoliko napomena: 1) Spol i rod nisu isto. 2) Kromosomi ne određuju spol.”

„Znam što ste učili u srednjoj školi iz biologije, ali to nije to”, nastavila je dalje u objavi na Twitteru. „Jedan gen na Y kromosomu započinje kaskadne događaje koji uključuju da geni cijelog genoma određuju spol. Ako se bilo koja od tih postavki promjeni, iznenađenje!”

French je opisala razliku između spola kao „kompleksan fenomen koji proizlazi iz interakcije između gena i okoliša”, a spol je taj koji „opisuje fizičke manifestacije” te interakcije.

„‘Spol’opisuje psihološki i/ili emocionalni identitet”, kazala je, govoreći: „oni reguliraju nešto, iako ne u potpunosti, samostalno.”

„Konačno, postoji više od dva spola na somatskom nivou”, zaključila je, ističući da neki pojedinci pokazuju fizičke osobine koje su u skladu sa njihovim kromosomskim spolom.

„Interseksualnost i dvosmisleno spolni pojedinci nastaju na određenoj frekvenciji – uz pomoć onih 1%”, ona tvrdi. „To je zato što je fizički spol više rezultat hormonalnih promjena, a ne kromosoma”.

Jedan sudionik rasprave je pitao Rachael da li ima argumente, na što je ona odgovorila: „‘Spol i rod nisu ista stvar, nije sve u genima. Oni su upitna sociološka konstrukcija„.

French je međutim odbila sudjelovati u daljnjoj raspravi, navodeći svoje akademske vjerodajnice kao sredstvo za odbacivanje komentara na njezinu izjavu.
 

Hey, geneticist here. You’ve disingenuously and for bigoted purposes oversimplified a complex phenomenon. A few notes: 1) Sex and gender aren’t the same thing. 2) Chromosomes don’t determine sex.

— Rachael French (@DrRachaelF) December 23, 2017

 
„Jedno što ne radim je da se svađam s nekim čija je osnovna pretpostavka netočna i tko mi pokušava reći da oni znaju više o mojoj znanosti, u kojoj sam ja stručnjak”, napisala je.

U odvojenoj objavi na Twitteru 24. prosinca, French je dodala da ona predaje „ove stvari koje određuju spol” svake godine otprilike 200 studenata, i „malo rodnog identiteta” oko 40 studenata, izrazivši zadovoljstvo što je njezin odgovor na Cainovu objavu dobio pet puta više reakcija u 24 sata.”

Cain je od tada postavio privatnim svoj Twitter račun, ali je rekao da se reforme sveučilišta moraju provesti. (Sean Adl-Tabatabai,YNW)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mogućnost da ljudi jedan dan posjete drugi planet se nikada nije činila tako stvarnom kao u posljednjih nekoliko godina, ali još nekoliko prepreka treba prevladati prije nego što to može postati stvarnost

Neki ljudi vjeruju da ih nevjerojatna znanstvena otkrića mogu čekati na crvenom planetu, a NASA je nedavno povećala svoje neobuzdane napore u nadi da će tamo poslati astronaute do 2030. godine.

Kozmičko zračenje je jedan od najvećih problema sa kojima će se suočiti posjetitelji Marsa, i ono ne dolazi samo od sunca, već i od zvjezdanih eksplozija koje se događaju daleko izvan našeg Sunčevog sustava.

Čestice zračenja u svemiru se mogu sudariti sa jezgrama u ljudskom tkivu, stvarajući nuklearnu koliziju koja može stvoriti nove čestice i oštetiti DNA ljudske stanice. Zemljino magnetsko polje nas općenito štiti od tih čestica, ali astronauti koji bi krenuli na Mars bi mogli biti izloženi tim čisticama godinama, ako bi bili bez zaštite, piše Dailymail.co.uk.

Sada NASA razmatra nekoliko načina na koji bi riješila te izazove, uključujući i uporabu lijekova koji će izmijeniti DNK astronauta. Oni vjeruju da bi to moglo pomoći u popravku štete koja je uzrokovana česticama visoke energije koje će ih bombardirati kada posjete planet.

Ovaj pristup je spomenuo Dr. Douglas Terrier, glavni tehnolog agencije NASA, uoči nastupa na sumitu “London Codex Innovation Summit”. Oklopna odijela i zaštićena oplata su također predloženi kao mogućnosti, ali se vjeruje da je to nepraktično. Osim toga, NASA gleda sve mogućnosti korištenja umjetne inteligencije u programima za dijagnosticiranje bolesti u svemiru, pa čak uporabu robotske kirurgije.

Međutim, oni također imaju u planu promijeniti DNK astronauta kroz epigenetičke izmjene koje će promijeniti način na koji tijelo čita gene bez utjecaja na osnovnu DNK. Mijenjanjem kemikalija oni će kontrolirati volumene gena, a njihovo djelovanje može biti pojačano ili isključeno po potrebi ako nešto pođe po zlu.

Dr. Terrier je rekao za The Times: „Tražimo niz rješenja. Od terapije lijekovima, koja se čini vrlo obećavajuća, pa sve do ekstremnih stvari poput epigenetičke izmjene sve do manipulacije„.

Koje su dugoročne posljedice tih „sigurnosnih” mjera?

Dok oni vjeruju da ti pristupi mogu pomoći u prevenciji raka i drugih bolesti uzrokovane zračenjem u teoriji, postoji mnogo pitanja o sigurnosti takvih pristupa.

Prema Dr. Terrier, četiri astronauta će vjerojatno biti na brodu koji će letjeti na Mars kako bi pronašli dobru ravnotežu između laganog putovanja i rješavanja problema usamljenosti. Četiri astronauti koji su se prijavila za ovu misiju će morati proći epigenetske izmjene, i možemo samo pogađati gdje bi nas to moglo dovesti.

Volontiranje za putovanje na drugu planetu je puno neizvjesnosti i tijela tih ljudi će biti podvrgnuta elemenata koji se ne mogu u potpunosti predvidjeti. Međutim, izgledi da se genetički mijenjaju ljudi donosi novu razinu složenosti. Ljudi koji volontiraju za put na Mars su jasno spremni da se o rizicima svemirskih putovanja, ali i da učinci ljudske genetske modifikacije možda neće biti ograničeni samo na te pojedince.

Osim na pitanje dugoročne sigurnosti, što bi se moglo dogoditi ako bi bilo koja od ova četiri genetski modificirana astronauta htjela imati djecu? Koliko će generacija biti pod utjecajem njihove modificirane DNA? Pod pretpostavkom da će se ove četiri osobe sigurno vratiti na Zemlju nakon misije?

Ima više više pitanja nego odgovora, kada je riječ o ovom pristupu, pa čak i Dr. Terrier priznaje da će to imati „puno etičkih posljedica.”

Prvo pitanje koje se postavlja je kako su astranauti koji su bili na Mjesecu – se vratili živi, i doživjeli duboku starost, usprkos velikoj radijaciji. A drugo pitanje je, kako će znanstvenici zaštititi astronaute modifikacijom DNA, kada ni rak ne znaju još izliječiti?
 
NoviSvjetskiPoredak.com