Bioinženjer koji je radio za Monsanto u prošlosti pokazao je kakve su sve vrste smrtonosnih tvari nakupljene u GMO krumpiru kojeg je on pomogao stvoriti

Čak su se u genetski modificiranim verzijama pojavili i toksini koji nisu pronađeni u običnim usjevima i krumpirima.

Nakon što je otkrio gene otporne na bolesti u divljim biljkama i uspio ih prenijeti u domaće sojeve, genetski inženjer dr. Caius Rommens pridružio se Monsantu 1995. godine.

Proveo je šest godina u programu kontrole bolesti u Monsantu prije nego se preselio u tvrtku JR Simplot, jednu od svjetskih najveći prerađivači krumpira.

Svake godine Rommens je razvio više od 5.000 vrsta GMO krumpira. Otkrio je da nijedna od njegovih izmjena nije povećala potencijal za većim urodom.

Umjesto toga, većina GMO krumpira pokazala se mutiranom, sterilnom, i sa manjkom klorofila.

Rommens je istaknuo ovaj problem i stvorio varijante s visokom otpornošću na bolesti, bez znakova promjene boje na gomolju i niže razine rizika za nastanak raka.

S vremenom, Rommens je postao zabrinut za sigurnost svojih GMO kreacija.

Napustio je Simplot 2013. i preselio se u kompaniju Pacific Northwest. Ponovno je pregledao svoj raniji radove i uočio mnoge pogreške u GMO krumpiru koji je stvorio.

Bivši zaposlenik kompanije Monsano otkriva brojne skrivene nedostatke GMO krumpira

Rommen je shvatio da je “ušutkao” tri najzaštićenija gena u krumpiru. Zatvorio je gen PPO melanina, gen ASN koji je proizveo asparagin, i gen INV koji proizvodi glukozu.

Zatvaranjem gena za PPO oslabilo je prirodni odgovor na toleranciju stresa kod krumpira, dok je zatvaranje gena ASN i INV lišio biljku asparagina i glukoze potrebne za pravilan rast.

U to vrijeme, Rommen je pretpostavio da je svaka genetska promjena proizvela samo jedan učinak. No, funkcije gena bile su međusobno povezane, tako da je promjena jednog utjecala ostale.

Rommen je upozorio da je GMO krumpir koji je razvio za Simplot stavljen na tržište pod skromnim imenima kao što su Hibernate, Inate i White Russet.

Njegov bivši poslodavac tvrdio je da su bioinženjerske varijante bolje od normalnih krumpira, lakše ih je koristiti i rjeđe trule.

Međutim, GMO krumpir je apsorbirao najmanje dva toksina koja nisu apsorbirana u običnim krumpirima. Novije GMO sorte također su izgubile svoje senzorne kvalitete nakon što bi se skuhale.

GMO krumpiri također su prikrivali truljenje uzrokovano grubim rukovanjem – no bili su jednako ranjivi na truljenje kao i obični krumpir.

Njegova nova procjena upozorila je da bioinženjerski krumpir proizvodi mnogo manje potencijalne prinose od normalnih usjeva krumpira. GMO biljke također pokazuju veći rizik od uzgoja gomolja abnormalne veličine, oblika i boje.

Industrija krumpira također je miješala GMO sorte s najraširenijim prirodnim varijantama. Rommens je istaknuo da bi obični krumpir mogao postati zagađen genima GMO krumpira.

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Pandorin krumpir”, Rommen se odrekao svog bioinženjerskog rada u Simplotu. Pozvao je tržište da se riješi GMO krumpira.

Napisao je da se problemi s GMO krumpirom primjenjuju i na druge bioinžinjerske namirnice.

Novi-Svjetski-Poredak.com