Reptili zaista postoje, međutim to nisu nikakvi vanzemaljci na zemlji, već je istina mnogo, mnogo jednostavnija. Riječ je opsjednutosti zlodusima i demonima, o slugama sotonskim

David Icke, kao i mnogi drugi djelitelji ‘polu istina’ u svijetu tvrde da reptilska vrsta vlada planetom. Problem kod Davida Ickea i takvih je taj što oni ne priznaju postojanje sotone i demona, već ih nazivaju vanzemaljci čime se svijetu daje jedna poluistina odnosno laž ako ćemo s duhovnog aspekta, a sve to treba poslužiti diskreditaciji cjelovite istine s podsmijehom i zavođenju masa prema apsolutno krivom putu , daleko od Biblijske istine.

A istina je sljedeća. Reptili zaista postoje, međutim to nisu nikakvi vanzemaljci na zemlji, već je istina mnogo, mnogo jednostavnija. Riječ je opsjednutosti zlodusima i demonima, o slugama sotonskim koji se prema riječima fra Gary Thomasa, i tijekom molitve ponekad pretvaraju u reptile.

Naime, ovaj svećenik, trenutno je egzorcist biskupije San Jose u Kaliforniji. Njegov put ka službi egzorcizma počeo je 2005. godine kada ga je  njegov biskup,  Patrick Joseph McGrath poslao na obuku o egzorcizmu u Rim. Tamo je imao izvanrednu priliku biti šegrt  fr. Carmina De Filippisa, veterana talijanskih egzorcista, pa se na tom treningu suočio sa zlom kao nikada prije u životu.

Njegov trening u Rimu u službi ovog svećenika bio je inspiracija i predmet poznate knjige i istoimenog filma ‘Obred’ u kojem njegovog mentora fra Carmina glumi Antony Hopkins.  U ovom intervjuu kojeg vam prenosimo,  fra Gary Thomas jasno svjedoči da se za vrijeme egzorcizma nekim ljudima promjeni čitava struktura tijela u smjeru reptila.

Može li sotona čitati naše misli?

Sotona može imati neki uvid u  naše misli i naše osjećaje, ali Sotona nas ne zna, kao što se mi sami poznajemo. On ne može predvidjeti budućnost.

Je li sotonsko djelovanje u porastu  posljednjih nekoliko godina?

Čini se da  danas zaista postoji mnogo više ljudi koji  se na neki način bave okultnim, ulaze u  neke oblike idolopoklonstva i poganstva, a među njima ima i katolika. Više ih je nego prije dvadeset i pet godina. Benedikt XVI. je to dobro objasnio: ‘Kako vjera slabi, praznovjerje se povećava.’ Ja bih dodao uz to: ‘kako se vjera smanjuje, tama se povećava’.

Budući da smo svi duhovna bića  mi smo u potrazi za nekim smislom, a ako ne nalazimo smisao u nauku koji Crkva promiče ljudi će ići i korak dalje u potragu.  I zbog te naše nesavršenosti često nas privlače razne stvari koje dugoročno čine zlo. a ne dobro.

Kada ste ste prvi put čuli za službu egzorcizma i kako ste je odlučili slijediti?

Služba je pronašla mene. Prvo je izabran jedan drugi svećenik za kojeg smo svi mislili kako je idealan kandidat za to, međutim on se iz neobjašnjivih razloga nakon samo mjesec dana vratio i odbio službu egzorcista. Iz nekog razloga ja sam povikao: ‘Ja bih to mogao, mogao bih biti egzorcist’. Na to je biskup McGrath rekao: ‘Postoji tečaj koji možeš završiti u Rimu’.

Ostatak možete pročitati u knjizi. Ali moram vam reći da je prava milost što sam prvo naišao na iskusnog svećenika koji je iza sebe imao velik broj egzorcizama kao i da sam ja imao dovoljno vremena za molitvu, čitanje i služenje fr. Carminu svaki dan u popodnevnim satima, tri i pol mjeseca.

Sve je tako trebalo biti. Ja ne bih danas to mogao raditi da nisam prošao taj trening, promatranje i da nisam naučio razlučivati kao što sam naučio tada dok sam bio u Rimu na obuci.

Razgovarajmo o različitim razinama demonske aktivnosti, počevši s onim što je možda na nižoj stepenici. Što je uznemiravanje demona?

Taj termin ‘demonsko uznemiravanje ili vezivanje’ više se odnosi na neke stvari ili objekte. Na primjer, demon ili čak bestjelesni duh može se prikačiti ili navezati na kuću. To se može dogoditi ako je na tom mjestu izveden neki sotonistički ritual ili je tamo na duže vrijeme boravio neki sotonski kult.

Prelazimo  na intenzivniji stupanj demonske aktivnosti, to bi bilo ugnjetavanje i fizički napad. Životi svetaca prepuni su ovakvih primjera?

Da, ugnjetavanje se odnosi na neku vrstu depresije, kada je osoba ispunjena tjeskobom i vrlo često postoji osjećaj očaja i malodušnosti.

Druga stanje je opsesija, kada je osoba svladana ili opsjednuta idejom Sotone u svom životu. No, u oba slučaja demonska aktivnost uopće se ne mora vidjeti osim ako vam sami ne kažu neke stvari. Sama ideja da je u nekome demon je zapravo pogrešna jer on može biti priključen na nekoga i raditi preko njega i biti oko nekog na neki način ali on zapravo nije baš u njima.

I došli smo do posjedovanja, najrjeđeg ali i najsrašnijeg oblika sotonske aktivnosti. Je li tada đavao preuzma kontrolu nad voljom osobe tako da postaje neka vrsta lutke Sotoni?

Demon ne može kontrolirati dušu osobe, on može kontrolirati jedino njezino tijelo. Sad, volja je lukava stvar jer je ona povezana s dušom. Ja osobno mislim da kad osobu posjeduje sotona, da volja te osobe može postati ugrožena jer je funkcionalnost volje u tom trenutku ograničena.

Opsjednuti ponekad nisu u stanju voditi brigu o sebi i svojim fizičkim potrebama, što znači da im je volja oduzeta.  Osoba koja sama svojom voljom prihvati demona,  je u procesu integracije, kako mi to zovemo, dok je opsjednuće prisilno, protiv volje osobe. Ipak, osoba koja je potpuno opsjednuta nije u stanju donositi odluke.

Jeste li svjedočili slučajevima potpunog posjedovanja osobe?

Da, nekoliko njih u Rimu, a neke sam vidio i ovdje u SAD-u.

Jedna od priča u knjizi koja me  zamislila je ona priča o časnoj sestri koja je sedam godina tražila egzorcistu. Ljudi često pitaju ne bi li ona trebala imati posebnu zaštitu i milost? Kako uopće posvećeni ljudi mogu biti opsjednuti?

Bilo je više slučajeva zavjetovanih redovnika koji su dolazili kod fra Carminea. Imali smo jednu situaciju s časnom sestrom kojoj su roditelji bili sotonisti. Ona je napustila kult, a kasnije je krštena i pridružila se samostanu. Znam za drugu situaciju u kojoj je majka posvetila djete u utrobi majke Sotoni jer ga nije htjela abortirati, a dijete je kasnije ušlo u samostan.

Može li potpuno opsjednuće biti rezultat bacanja neke kletve ili prokletstva na osobu?

Ne, ne mislim da prokletstvo može dovesti do potpunog opsjednuća, ali mislim da prokletstvo izrečeno od strane aktivnih sudionika u okultnim i sotonskim udruženjima sigurno mogu stvoriti nevolju ili opsesiju, uznemiravanje demona. U tim slučajevima potrebno je molitvom razbiti kletvu prije nego što se krene na ‘istjerivanje demona’.

Htio sam pitati što su klasični znakovi posjedovanja i kako se oni razlikuju od duševne bolesti?

Jedan od njih biti će  prevrtanje očima i to  obično zbog averzije prema Presvetom. Primjerice ako netko uđe u crkvu ili pak samo Župni ured, to se dogodilo mnogo puta, pa bježi van jer ne može ostati u blizini posvećenih predmeta ili same Euharistije. Ne mogu biti u blizini raspela, Gospinog kipa, svete vode i sl.

Također, jedan od znakova je i poznavanje stvari koje inače ne može ta osoba znati. Dakle, ljudi koji me ne poznaju a znaju neke stvari ili situacije iz mog života ili pak predviđaju budućnost. Nadalje, jedan od znakova je i poznavanje jezika kojeg inače ne poznaju. Ovo se javlja većinom tijekom molitve ili egzorcizma.

Također, opsjednuti posjeduju neuobičajenu snagu koja se često u egzorcizmu pretvara u agresiju i nasilništvo. Osoba također može imati vrlo ekstremne promjene na tijelu i u licu. Uvijanje lica i promjena glasa. Ponekad im se promjeni cijeli govor tijela uključujući i lice, oni mogu poprimiti izgled reptila ili zmije, to sam vidio nekoliko puta.

Dakle, ovo su fizičke promjene, ne samo da rade nešto čudno sa svojim tijelom i ustima već im se mijenja struktura kostiju?

Da, baš tako. Znam da vam ovo zvuči suludo ali vidio sam lica mnogih ljudi na kojima je za vrijeme egzorcizma dolazilo do promjena u konturi njihova lica. Volio bih da vam to mogu bolje riječima opisati, jer sam to vidio mnogo puta.

Što još?

Općenito, kretanje nogama i rukama za vrijeme molitve, gdje se njihovi udovi koriste kako bi  zastrašili mene ili pak stavljaju svoje ruke u oblik šake s  namjerom da ih koriste kako bi me ozlijedili ili ljude  oko njih. Sve te stvari mogu biti znakovi.

Obično sve je to do molitelja i efikasnosti molitve. Tijekom molitvenog obreda na imenovanje svetaca ili pak dok se izravno obraćamo sotoni ili nešto zahtijevamo od demona, to uzrokuje veliku bol demonu dok se korištenjem svete vode, ili prislanjanjem raspela na čelo opsjednutog može izazvati osjećaj gorenja – osjećaju kao da gore.

Mole li se molitve na latinskom ili na svakodnevnom govoru?

U zemljama engleskog govornog područja većinom se mole na latinskom.

Koliko vremenski bez prekida traje jedan obred egzorcizma?

Oko trideset pet do četrdeset pet minuta. Ali ono što produljuje ritual je reakcija i promatranje. Vi ste zapravo za vrijeme egzorcizma u potrazi za reakcijom na molitvu u cjelini ili pak na pojedine riječi kako bi procijenili učinak pojedine molitve na demone.

Recite nam nešto o pripremi za obred egzorcizma, kako se pripremate?

Kada osoba dođe k meni prvo zajedno molimo, želim saznati više o njoj. Ja sam uvijek za slušanje tako da se kroz razgovor s osobom upoznajem s mogućim uzrokom, npr. ispitujem osobu je li možda imala doticaja s okultnim ili je pak bila na neki način zlostavljana.

Osamdeset posto ljudi koji dolaze k meni bili su žrtve seksualnog zlostavljanja, obično kao djeca. Ja im postavljam pitanja o pornografiji i korištenje droga, o njihovim navikama i iskustvima unutar njihovih obitelji. Sve vrste trauma koje osoba proživi u životu mogu otvoriti vrata demonima. Ja ne isključujem ni jednu.

Nakon toga mogu ih preporučiti psihijatru. A ako su već bili pod psihijatrijskom skrbi mogu pozvati i našeg psihijatra da utvrdi stanje. Ako se primjerice ponašaju na meni nepoznat način ja ću ih prvo poslati liječniku. I ako dođemo do formalnog obreda egzorcizma tada u to uključujem svoj molitveni tim koji počinje moliti i prije nego se sam egzorcizam dogodi. Oni tada mole za tu osobu i za mene.

Obavlja li se obred u crkvi ili u kući?

Ja ih obavljam samo u crkvi, jer je crkva sveto mjesto i želim blizinu Presvetog. Osim toga, imamo više kontrole u crkvi, možemo zaključati vrata. Sastajemo se u području crkve gdje ima puno prostora. Tako da ako osoba mora ležati na podu, ona to može.

Blagoslivljam cijelu grupu, svoj tim i sve prisutne. Tada krećemo s molitvama koje odaju slavu Bogu, molitvama koje naglašavaju da je Bog gospodar te da on zapovijeda svime stvorenim, s molitvama koje jasno daju do znanja demonu što smije, a što ne smije.

Svi se ti koraci moraju poduzeti prije formalnog dijela. A to je važno jer time dajemo do znanja demonima da nisu oni ti koji imaju kontrolu. Također, ja imam moć mjesnog biskupa. To je vrlo važno izreći na glas iako oni to ne mogu uvijek prepoznati. Također zapovijedam im da ne mogu i da nemaju nikakvu vlast učiniti štetu nikome u župi i nikome pristnom, što je vrlo važno, iako nije dio službenog obreda.

Kako znamo da su demoni zauvijek napustili osobu?

Znate, egzorcizam je gotov kada se zaustave manifestacije. Međutim ne smijemo odmah prestati s molitvama jer će vas demoni pokušati prevariti na način da vi mislite kako su napustili osobu a oni nisu, samo su se utišali.

Dakle, kad dođete na kraj vi morate imati još jedan ozbiljan period za molitvene obrede i ako nakon toga više nema manifestacija onda donosite sud o tome jesu li otišli ili ne. Također, pitate osobu, kako se osjeća, promatrate ju itd. Također važno je osoba nastavi moliti i da se ne vraća starom načinu života. Sve drugo dio je prosudbe. Neki obredi ponavljaju se godinama.

Koliko su zapravo otvorena vrata Sotoni dostupnošću pornografije na Internetu?

Pornografija je na jedan klik od svih nas. Mislim da ona ima nevjerojatnu moć  zaraze i ovisnosti.  Mislim da je to ništa drugo nego objektivizirajući pogled na jedno ili oba spola. Ponekad postoji nevjerojatna količina nasilja koja je vezana za pornografiju, Ovisno o frekvenciji, ja mislim da se ljudske misli nakon nekog vremena kroz pornografiju stapaju sa životom tame. I što duže prebivamo u toj tami mislim kako otvaramo vrata Sotoni ili demonima.

No, razgovarajmo o oklopu vjere. Što je oklop nas koji želimo živjeti u radosti s Isusom?

Kako bi se zaštitili potrebno je voditi moralan život, život vjere, molitveni život i sakramentalni život. Potrebno se zapitati: Kako provodimo život? Kako ćemo se angažirati i služiti drugima? Jer na to smo pozvani, služiti jedni drugima.

Bi ste li preporučili ljudima da njeguju odnos s Gospom?

Da. Ona je prva rekla ‘da’ Evanđelju, ona se prva odazvala pozivu u Crkvi, ona je nositelj Riječi. S točke gledišta egzorcista, Sotona i demoni mrze Blaženu majku na različit način nego što mrze Krista. I zbog toga vrlo često jedna Zdravo Marijo…može biti snažnija od molitve za vrijeme obreda egzorcizma.
 
(dnevno.hr)