Afrički migrant Bismark B. već je 107 puta bio uhićen od strane njemačke policije, ali nikada nije dobio nikakvu kaznu, izvješćuje tabloid BZ Berlin

Zbog nesposobnosti policije, 59-godišnjem građaninu Gane je dopušteno ponovo i opet slobodno se kretati na slobodi. To se promijenilo prošle godine, kad je postao vrlo nasilan, piše Bz-berlin.

Čovjek je više puta ukrao hranu iz supermarketa, a zaposlenica Martina K. je rekla:

“Čovjek je bio redovni gost … Godinama je dolazio tri ili četiri puta tjedno i ukrao hranu.

“Zanemario je zabranu ulaska u supermarket, i tvrdio je da posjeduje posao. Mogao je uzeti što želi. Izbor optuženika uvijek je pao na najskuplje artikle. Zatim je zapisao sve u knjigu koju je nosio sa sobom.”

U međuvremenu kazneni postupak protiv ovog kriminalca nije uspio više puta zbog psiholoških dijagnoza poput paranoidne šizofrenije.

Ali prošle godine Bismark B. je postao nasilan.

“Odjednom me nogom udario u prsa. Da nije kupac stajao iza mene, bila bih pretučena. Prijetio je da će me ubiti” – rekla je zaposlenica supermarketa.

Srećom, ženi je pomogao njezin kolega. “Samo sam ga htio izbaciti kao i uvijek. Tada sam vidio nož … Nikada nije bio tako agresivan” – kaže njezin kolega Andreas H.

Ali nakon njegova uhićenja, migrant je ponovno pušten.

Ipak, njegovo posljednje uhićenje dovelo je do ozbiljnog sudskog slučaja jer je prijetio da će ubiti djelatnika mesnice.

Prošlog utorka započeo je slučaj protiv Bismarka B. i odlučeno je da će on ostati u psihijatrijskoj klinici do daljnjega zbog opasnosti za društvo.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Tko ne voli čokoladu? Većina ljudi sigurno voli

Naime, prosječni američki građanin pojede preko 5 kilograma čokolade svake godine. No, upitan je čak i sastav tih prehramenih proizvoda za koji nitko previše ne mari.

Mnogi od nas kupuju čokolade bez razmišljanja o tome tko ih je napravio, i to je problem, jer niz velikih korporacija su optužene za korištenje dječjeg ropstva kako bi vam dali napraviti svoje čokolade.

U rujnu prošle godine, a je podnesena tužba protiv popisa tvrtki koje uključuju Hershey, Mars i Nestle, tvrdeći da su ove tvrtke prevarile svoje potrošače jer su financirale trgovinu dječjom radnom snagom u zapadnoj Africi.

To je bio razlog za zabrinutost u čokoladnoj industriji u posljednjih 15 godina. Kakao je glavni sastojak čokolade, i većina se uzgaja u zapadnoj Africi, a dva najveća proizvođača su Obale Bjelokosti i Gana, koji čine oko 60 posto globalne opskrbe kakaom.

Mnoge tvrtke unutar industrije čokolade oslanjaju se gotovo isključivo na zapadnu Afriku što se tiče njihove opskrbe kakaom, ali većina kakaa se proizvodi na malim farmama čiji poljoprivrednici pate od teškog siromaštva.

Ove krajnosti često rezultiraju iskorištavanjem djece kao roblja. Natrag u 2001. godini, čokoladna industrija je obećala kraj robovske prakse u Obali Bjelokosti i Gani do 2005. godine, ali je taj rok u više navrata produžila. Sada se nadamo je će se u potpunosti eliminirati do 2020. godine.

Da bismo razumjeli zašto je to tako važno, morate gledati dalje od novca i izvan sfere proizvodnje čokolade.

Morate postati svjesni onoga što se događa s tom djecom. U rasponu dobi od 11 do 16 godina, a ponekad čak i mlađi, uvjeti tih dječjih robova su stravični. Djeca su zarobljena u izoliranim farmama u kojima rade 80 do 100 sati svaki tjedan.

Njih se često tuče šakama, pojasevima i bičevima, kao što su oslobođena djeca svjedočila u filmu “Ropstvo: globalna istraga”.

“Svaki put kada su ne nakrcali sa vrećama kakaa, i noseći ste pali, nitko vam nije pomagao. Umjesto toga, oni su nas tukli i tukli dok niste teret ponovo podigli i nosili.”, rekao je rob Aly Diabate

Želite li spriječiti dječje ropstvo? Kloniti ovih sedam prehrambenih tvrtki:

Hershey

Mars

Nestle

ADM Cocoa

Godiva

Fowler’s Chocolate

Kraft

“U ovom trenutku, niti jedna veća kompanija koja proizvodi čokoladu ne može jamčiti da njihova opskrba kakaom nije okaljana dječjim radom”, objašnjava Elizabeth Jardim, direktor potrošačke advokature u “Green America”, neprofitnoj organizaciji koja promiče etički konzumerizam. (izvor)

“Međutim, većina su pokrenuli programe održivosti kojima se pokušavaju riješiti dječjeg rada na razne načine, uglavnom zahvaljujući pritisku potrošača.”

Pa ipak, unatoč stalnim vijestima o teškom iskorištavanju dječje radne snage, broj djece koja radi u kakao industriji je porasao za 51 posto od 2009. do 2014. godine.

“Oni uživaju nešto što sam ja napravio teškim radom. Naporno sam radio za njih, ali nisam vidio nikakvu korist. Oni su jeli moje tijelo”, objasnio je jedan oslobođeni dječak.

Pogledajte ovaj popis više društveno-svjesnih tvrtki koje su napravile prioritet i klone se profita od prizvodnje sirovina uz pomoć dječjeg ropstva:

Giddy Yoyo

Chocosol

Clif Bar

Green and Black’s

Koppers Chocolate

L.A. Burdick Chocolates

Denman Island Chocolate

Gardners Candie

Montezuma’s Chocolates

Newman’s Own Organics

Kailua Candy Company

Omanhene Cocoa Bean Company

Rapunzel Pure Organics

The Endangered Species Chocolate Company

Cloud Nine
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ministarstvo poljoprivrede objavilo je u Narodnim novinama (br. 33) listu opasne hrane!

Jeste li znali da je otrovana hrana u Hrvatskoj i javno objavljena na stranicama Narodnih novina, zajedno s još ‘milijun’ dokumenata? Sigurno niste! A znate li čemu taj popis služi? Kako biste bili upozoreni na vrijeme i kako bi u ovom slučaju, Ministarstvo poljoprivrede opralo svoje ‘prljave’ ruke ukoliko se primjerice otrujete aluminijem iz tjestenine ili se pak srušite od otrovane paprike s polica omiljenog dućana.

Zapravo nije jasno zašto netko uopće uvozi opasnu hranu u Hrvatsku, i zašto nas uopće hrane hranom za koju upozorenje moraju objaviti u Narodnim novinama. Ako je već hrana koju uvozimo otrovana, zašto ju uvozimo? Nama nije jasno s obzirom da Hrvatska ima kapaciteta da prehrani sve Hrvate bez i jednog grama uvoza, pa je očito nečji plan malo drugačiji od prehranjivanja.

Ljudi rijetko ili pak nikada ne gledaju i ne čitaju deklaracije te pojedinosti o proizvodu, iako je to u današnje vrijeme prijeko potrebno, jer danas je zatrovane hrane na policama dučana više nego ikada a jako puno namirnica koje su označene kao zdrave dok su zapravo puki otrov po čovjeka.

Ministarstvo poljoprivrede objavilo je u Narodnim novinama (br. 33) listu opasne hrane, koja podliježe povećanom broju kontrola pri uvozu zbog štetnih tvari koje sadrži.

Na listi opasnih namirnica našli su se i lješnjaci, kikiriki iz Brazila, Gane i, Indije i Južnoafričke Republike koji sadrže aflatoksine, tjestenina iz Kine u kojoj ima i aluminija, crni i zeleni čaj “obogaćeni” pesticidima. Pesticida ima i u većini hrane uvezene u Hrvatsku, od graha i dinja do paprika i patlidžana, kao i u narančama, breskvama, naru, jagodama i paprikama.

Brojno povrće i začini s Tajlanda također sadrže pesticide, a u nekima je pronađena i salmonela. Cijelu listu opasne hrane u Hrvatskoj možete pogledati OVDJE. i zapitati se, znate li što jedete?

LISTA HRANE I HRANE ZA ŽIVOTINJE NEŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA KOJA PREDSTAVLJA POZNATU ILI PRIJETEĆU OPASNOST, A KOJA PODLIJEŽE POVEĆANOM BROJU SLUŽBENIH KONTROLA PRI UVOZU
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Ne ponoviti greške susjeda Nigerije! To je bio slogan vlasti u Gani kada su otkrivena velika nalazišta nafte. No od prirodnih bogatstava koristi imaju samo malobrojni

Istina se sve više razotkriva. Zemlje bogate prirodnim resursima, pogotovo naftom i zemnim plinom, preko noći postaju izvor korupcije, kriminala, gladi i neimaštine. Međunarodne velike kompanije uvelike imaju prste u ovome. Zato, molite se da vam je zamlja siromašna prirodnim energentima.

Preprodavačice se guraju u luci grada Sekondi-Takoradi na zapadu Gane. Čeka se na ribarske brodice koje bi se svakog trenutka trebale vratiti iz ulova. Donedavno još nije ovdje vladala ovakva strka. Ribe je bilo dovoljno za sve. No otkako su pred obalom Gane otkrivena nalazišta nafte, ribari se žale na smanjeni ulov. „Bušotine velikih svjetskih naftnih koncerna su otjerale ribu“, žal se Emmanuel Nii Botchway, predsjednik Saveza priobalnih ribara Gane.

Naftna groznica na Zlatnoj obali

2007. je oko 60 kilometara ispred obale zapadne regije Gane otkriveno polje „Jubilee“ koje slovi kao jedno od najvećih u Africi. Gana danas eksploatira naftu u velikom stilu: 110.000 barela dnevno, samo 85.000 dolazi iz polja „Jubilee“. Otkriće nafte prije par godina je malu zapadnoafričku zemlju bacilo u kolektivnu euforiju: Gana i njezini stanovnici će postati bogati, Gana će učiti iz grešaka susjedne Nigerije gdje je pronalazak nafte siromašne učinio još siromašnijima a bogate još bogatijima.

Doneseni su i odgovarajući zakoni koji jamče uvid javnosti u sve novčane transakcije međunarodnih kompanija u korist Ganske vlade. Tri četvrtine prihoda bi trebalo ići direktno u državni proračun, ostatak bi trebalo štedjeti. Tako je to najavljivao, u međuvremenu preminuli, predsjednik John Evans Atta Mills.

“Mali čovjek” zakinut

No stvarnost danas izgleda drugačije. Otkako je predsjednik John Dramani Mahama došao na vlast, sve više novca odlazi u projekte za koje ta sredstva uopće nisu namijenjena. Novac nije došao do širih krugova građana. Nekima, poput ribara, naftna industrija čak ugrožava puku egzistenciju. Prema informacijama Ganskog ureda za statistiku, u priobalnom području preko 2,4 milijuna građana živi od ribolova. No ribolov je u područjima oko bušotina zabranjen.

Osim toga sve više tankera koji plove ovim područjem ugrožavaju sigurnost malih i slabo osvijetljenih ribarskih brodica. “Ako uzmemo u obzir da je trenutno ispred luke Takoradi postavljeno 30 do 40 bušotina, možemo si lako zamisliti kakv promet ovdje vlada i da je ribolov gotovo nemoguć”, objašnjava predstavnik ribara Emmanuel Nii Botchway. Obalna straža štiti područja oko bušotina od ribarskih brodica i to često agresivnim metodama. Istodobno je na obali razlika između bogatih i siromašnih sve uočljivija.

Astronomske cijene

Takoradi, donedavno uspavani ribarski gradić, pretvorio se u u boomtown u kojem vlada nafta. Dolaskom stranih tvrtki cijene su podivljale.

“Otkako je otkrivena nafta, sve je postalo skuplje: školarine, hrana i prije svega stanarine”, žali se taksist Samul Kquayson.

Stanarine su se u “Oil-Cityju” udvostručile. Mnogi si više ne mogu priuštiti ni najskromniji smještaj.

“Svatko želi izdavati samo bogatima iz naftnih kompanija”, žali se Obeng Seth koja već desetak godina živi u Takoradiju.

No neki profitiraju od novonastale situacije. Emmanuel Collins Armah Brako vodi agenciju koja se specijalizirala za pružanje usluga došljacima dubokog džepa. “Oni koji si više ne mogu ovdje priuštiti stan bi se trebali ili pomiriti s tom situacijom ili se odseliti u okolicu”, kaže posrednik za nekretnine i priznaje kako se većina iznajmljivača stanova u Takoradiju usredotočila na došljake s mnogo novca.

“Beverly Hills” u Africi

A oni prednost daju četvrti koju u međuvremenu svi zovu “Beverly Hills”. Na Beach Road uz samu obalu nižu se vile i luksuzni apartmani. Mjesečna stanarina za dvosobni stan s upotrebom bazena se kreće oko 6.000 dolara. Stanarina se u pravilu plaća za dvije godine unaprijed. To su cijene o kojima domaći, čak i oni koji zarađuju dobro, mogu samo sanjati. “Cijene su prilagođene strancima koji rade s naftom. Mi domaći moramo dizati kredite ako želimo doći do krova nad glavom”, kaže Joseph Kweku Minlah, koji radi za poreznu upravu Gane i koji je upravo kupio jedno gradilište izvan Takoradija.

O vlastitoj kući na području grada može samo sanjati. Naftne kompanije, poput američke „Tullow-Ghana“ nastoje raznim projektima, poput stipendija za lokalne učenike, pokazati socijalni angažman. Predstavnici kompanija osim toga redovito sudjeluju u radio programima preko kojih građani mogu otvoreno postavljati pitanja. No mnogima je to slaba utjeha. „Našim ribarima to ne pomaže. Njihove mreže na kraju ostaju prazne“, zaključuje Emmanuel Nii Botchway.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)