Istraživači su bili prisiljeni vratiti se na ono malo znanja i teorija u shvaćanju zagonetne tvari nazvane “tamna tvar”

Okret od 180 stupnjeva došao je nakon nove studije koja je ukazala da “tvarna tvar” možda ne može biti u interakciji sa silama izvan gravitacije, prema članku ScienceDaily.

U 2015. godini, međunarodna istraživačka skupina objavila je ono što je izgledalo kao veliki presedan u istraživanju mračne materije.

Koristili su Hubble svemirski teleskop kako bi promatrali galaksiju u klasteru Abell 3827, smještenom oko 1,3 milijarde svjetlosnih godina daleko od Zemlje. Čini se da se galaksija oslobodila tamne tvari koja ju je trebala progutati.

To se moglo dogoditi samo ako tamna tvar može biti u interakciji s drugim silama osim gravitacije. Kozmička slučajnost obećala je pružiti tragove o svojstvima tamne tvari.

Astronomi su mogli izvesti dubinsko mjerenje tamne tvari oko te galaksije jer je klaster Abell 3827 orijentiran prema Zemlji. Njihovi najnoviji nalazi, međutim su pokazali da je tamna tvar još uvijek povezana s galaksijom, a ne odvojena kao što su mislili.

Tamna tvar se ne ponaša po normalnim pravilima fizike

Prema dr. Richardu Masseyju, glavnom autoru studije, tamna tvar odbija komunicirati s vidljivim dijelovima Svemira. To čini ovu istragu vrlo frustrirajućom.

Normalna tvar čini samo pet posto svemira. To uključuje planete i zvijezde. Nasuprot tome, tamna materija je materija koja je nevidljiva elektromagnetskom spektru. Ona čini 27 posto svemira.

Većina ostalih ostataka je napravljena od tamne energije, koja je jednako tajanstvena.

Nitko ne zna kakva je tamna materija. Ali ona igra značajnu ulogu u oblikovanju Svemira.

Kao i normalna tvar, tamna tvar posjeduje masu. Budući da ima pet puta više tamne tvari od normalne tvari, ona privlači i puno gravitacije. Ova dodatna gravitacija drži zajedno rotirajuće galaksije kao što je naša Mliječna staza. Bez tamne materije, galaksije bi se razdvojile.

Istraživački tim dr. Masseyja proučavao je klaster Abell 3827 s nizom radio teleskopa ALMA u Čileu u Južnoj Americi. ALMA je ponudio vrhunsku rezoluciju čak i bolju od Hubble svemirskog teleskopa.

Dok je tamna tvar normalno nevidljiva, njezina gravitacija može iskriviti svjetlost. ALMA je uspjela otkriti takvo iskrivljavanje infracrvenog svjetla iz druge galaksije u pozadini, dopuštajući da neizravno otkrije tamnu tvar.

Istraživači traže bolje kutove za promatranje tamne tvari

Njihovi novi nalazi pokazali su da je tamna tvar ostala unutar svoje galaksije, odbacujući svoja ranija izvješća da bi na nju mogle utjecati ne-gravitacijske sile.

Ali istraživači se pridržavali svoje teorije. Oni teoretiziraju da tamna materija može imati minimalnu interakciju umjesto nulte, ili da nisu mogli vidjeti njezino bočno pomicanje jer se galaksija mogla kretati u smjeru Zemlje.

Koautor studije dr. Andrew Robertson kaže da različita svojstva tamne materije imaju jasne znakove. On i njegovi kolege na Sveučilištu Durham i dalje će tražiti takve znakove.

“Jedan posebno zanimljiv test je da interakcije tamne materije čine nakupine tamne tvari više sferičnom. To je sljedeće što ćemo tražiti” – primijetio je on.

Sveučilište Durham već godinama vodi istraživanja na području tamne tvari. Njihova superračunala pokreću simulacije nekoliko teorija o nestandardnom ponašanju tajanstvene materije.

Njihov najnoviji alat je SuperBIT teleskop je snažan niz antena koji se montira ispod helijskog balona. Od svoje osnovne namjene rada na visinama, SuperBIT će moći promatrati tamnu tvar u klasterima galaksije.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Što je lijek za svjetovne i bezbojne osjećaje kojima smo zahvaćeni svaki radni dan u životu roba koji radi za nekakvu plaću?

Moglo bi se reći da je lijek uvažavanje našeg postojanja: razmišljanja o stvarima koje čuvaju svježinu našeg života.

Ovaj video će vas sigurno navesti da preispitate premisu postojanja na pozitivan način i ilustrirate neke stvari o prirodi stvarnosti.

Iz onoga što su vam rekli znanstvenici, svemir se stalno širi pri brzini oko 68,3 kilometara u sekundi po megaparsku.

Nove teorije se stalno formiraju o tome kako je naš svemir nastao, no što će se dogoditi sljedeće? Mi čak ne znam da li je vrijeme linearno. Ali, ako vrijeme nije linearno … Fizičari vjeruju da budućnost može zapravo utjecati na prošlost.

Najdalja sonda koja je ikada došla u svemiru je bila Voyager 1, koja je putovala oko milijun i pol kilometara dnevno. Nakon gotovo 40 godina, letjelica je jedva napustila naš Sunčev sustav.

Samo prošlog mjeseca astronomi su otkrili ultra rijetki kuglasti klaster mnogo masivniji od Sunca koji bi mogao biti rođenja zvijezde i objasnili kako se galaksije formiraju: to je bilo udaljeno oko 50 milijuna svjetlosnih godina.

To su pitanja koja čuvaju svježinu života: svaki put kada se osjećate depresivno, sve što morate učiniti je potražiti nešto zanimljivo o čemu ćete razmišljati na ovaj način. Istražujte i dalje.

Pogledajte video:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Čovječanstvo u potrazi za životom u svemiru na raspolaganju ima sve moćnije alate, ali pojedini znanstvenici upozoravaju da bi također trebali biti oprezni u vezi s onim što želimo otkriti

Lucianne Walkowicz, astrofizičarka iz Planetarija Adler u Chicagu, izjavila je za NBC da bi kontakt s izvanzemaljcima mogao biti poguban za ljudsku vrstu.

Ako budemo aktivno slali poruke i privlačili pažnju naprednijih civilizacija, tada je sasvim moguće da će neka od njih nužno morati imati naše interese u vidu, smatra Adler.

Dodala je da bi to moglo označiti kraj čovječanstva na Zemlji, ali s druge strane, i veliki broj koristi poput poboljšanja života na našoj planeti.

“Ključno je to što nikako ne možemo znati što će se dogoditi”, rekla je Adler.

Slavni fizičar Stephen Hawking je više puta upozoravao da igramo opasnu igru ​​pokušavajući ostvariti kontakt sa ‘malim zelenima’.

Ako postanu svjesni našeg postojanja, vrlo je vjerojatno da bi željeli osvojiti i kolonizirati naš svijet, rekao je fizičar, koji je to usporedio s dolaskom Kristifora Kolumba u Ameriku i posljedicama za stanovništvo koje je tamo živjelo.

Jill Terter, suosnivačica SETI instituta, uvjerena je u sasvim drugačiji ishod. Ona uvjerava da će vanzemaljci koji su proputovali dobar dio galaksije biti dovoljno razvijeni da budu prijateljski raspoloženi prema nama. Ona smatra da jednostavno nema smisla da civilizacija koja je toliko starija od nas i dalje ima tehnologiju fokusiranu na rat.

Ipak, Seth Shostak, koji također radi u potrazi za vanzemaljcima, ističe da bi svaki naš odgovor vanzemaljcima izgledao kao da neandertalci imaju plan u slučaju napada vojnog zrakoplovstva.
 
(sputniknews.com)

DIREKTOR NASA-e JE UVJEREN DA VANZEMALJCI POSTOJE, ALI TVRDI DA DO SADA NISU POSJEĆIVALI ZEMLJU

Vjerujem u postojanje vanzemaljaca – priznao je šef agencije NASA – Charles Bolden.

Bio je to njegov odgovor na pitanje 10-godišnje britanske učenice. Bolden je – njoj i ostalim učenicima iz Velike Britanije s kojima se sreo – rekao i ovo:

“Smatram da je vrlo, vrlo vjerojatno da život postoji na još nekim planetima. Iskreno vjerujem da će doći vrijeme kada će čovječanstvo otkriti nepoznate forme života izvan naše Zemlje. Naći ćemo život, ako ne u našoj galaksiji – onda u nekoj od milijardi galaksija za koje znamo da postoje u svemiru”.

Bolden je naglasio da vanzemaljci Zemlju još nisu posjećivali i podvukao: da nije točno da se podaci o njihovom navodnom dolasku na našu planetu čuvaju u poznatoj američkoj vojnoj bazi u Nevadi “Zona 51″:

“Nikada nikakvih vanzemaljaca u toj bazi nije bilo. Bio sam tamo. To je obična vojna baza. Doduše, u njoj se obavljaju različita istraživanja. Ali, tamo nisam primijetio ni ostatke svemirskih brodova niti ostatke samih vanzemaljaca. A nisam zato što ih nema”.

Dio podataka o “Zoni 51″ otkriveni su tek 2013-te godine. Međutim, to nije smanjilo količinu nagađanja koja se za nju vežu.

Drugim riječima: mnogi Amerikanci i danas vjeruju da se u toj vojnoj bazi čuvaju tijela izvanzemaljaca koji su stizali na Zemlju, a iz različitih razloga je nisu mogli napustiti.
 
(fakti.org)

Nova studija uvjerljivo dokazuje da su vanzemaljci postojali u prošlosti, i vrlo je vjerojatno da će postojati u sadašnjosti

Adam Frank, profesor astrofizike na Sveučilištu Rochester, uz astronoma Woodruff Sullivana, došli su do otkrića da je matematika u stanju dokazati da su vanzemaljci jednom postojali u našoj galaksiji.

Frank kaže da je otkrivanje planeta i zvijezdi lakše za ljude nego ikad prije, tako da imamo daleko više od razumijevanja o kozmičkim galaksijama nego ikad.

To znači da “međuzvjezdane komunikacije”, i biti u mogućnosti komunicirati s izvanzemaljcima, ovise o tome koliko puno izvanzemaljskih civilizacija postoji.

Evo matematike: znanstvenici su otkrili da je svaka zvijezda vjerojatno domaćin barem jednoj planeti; a znamo koliko se zvijezda rađa svake godine, i znamo da između 20 i 25% svih planeta može ugostiti život.

To olašava posao za Franka i Woodruffa da utvrde je li Zemlja jedina tehnološka civilizacija u galaksiji.

Njihov teorem nalaže da to nije. Prema Franku, druge tehnološke civilizacije su svakako postojale u prošlosti.

Zastrašujući dio? “Prema našim saznanjima, čak i ako ste pesimistični, postoji bilijun civilizacija koje bi se i dalje pojavile tijekom povijesti svemira”, kaže on.

Bilijarde izvanzemaljca? Sada, to je vrijedno neke epizode SF serijala.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Naša adresa odsada je: Zemlja – Sunčev sustav, Mliječna staza – Laniakea – Svemir

Astronomi otkrili da naša Mliječna staza pripada jatu od 100.000 galaksija! To jato znanstvenici su nazvali Laniakea.

Po prvi puta su znanstvenici otkrili gdje se točno nalazi naša Mliječna staza u odnosu na drugih 100.000 galaksija.

Svemir može biti shvaćen kao golema mreža galaksija koje su organizirane u jatima među kojima su praznine, mjesta gdje nema galaksija.

Superklasteri su najveće strukture u svemiru, no dosad znanstvenici nisu mogli odrediti gdje neka počinje, a gdje završava.

No astronomi sa Sveučilišta Havaji u SAD-u su otkrili novi superklaster (superjato) koje je ujedno i mjesto gdje je smještena naša galaksija. Taj superklaster su nazvali Laniakea, što znači u prijevodu ‘nemjerljivo nebo’.

Otkriće je došlo nakon što su znanstvenici odlučili detaljno promatrati 8000 galaksija u ‘blizini’ Zemlje. Napravili su i mapu koja prikazuje položaj galaksija unutar ovog novootkrivenog superjata.

Otkriće je objavljeno u znanstvenom časopisu Nature.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(cudaprirode.com/uredio:NSP)

Astronomi nisu sigurni što uzrokuje misteriozne zvukove od kojih je većina nepoznata i nisu ih nikad čuli

Znanstvenici su navodno ‘uhvatili’ dugačak, repetitivan zvuk iz dalekog svemira, no nitko nije siguran odakle je došao.

Tajanstveni radio signali, koji su nedavno pronađeni u dalekoj galaksiji, postali su još mističnije s obzirom na to da su astronomi ponovo registrirali jedan takozvani “signal vanzemaljaca”, što stavlja pod sumnju cjelokupnu teoriju o njihovoj neperiodičnosti

Tajanstvene signale prvi put su slučajno otkrili australski astronomi 2007. godine prilikom promatranja neutronskih zvijezda, odnosno pulsara.

Znanstvenici su narednih godina uspjeli pronaći tragove još devet sličnih signala, što ih je navelo da pomisle da su oni umjetnog podrijetla, te da su možda došli od vanzemaljaca.

Međutim, otkriće od prije nekoliko tjedana ih je demantiralo, budući da je ustanovljeno da je izvor tih signala eliptična galaksija, koja se nalazi na udaljenosti od šest milijardi svjetlosnih godina od Mliječnog puta, te da se ovakvi signali rađaju u procesu spajanja neutronskih zvijezda ili drugih kompaktnih objekata koji se potom pretvaraju u crnu rupu.

Naime, znanstvenik s kanadskog sveučilišta Paul Schultz je krajem prošle godine otkrio da se jedan od prvih pronađenih signala (FRB 121102) ponovno emitirao iz iste točke u zviježđu Kočijaš, gdje je pronađen prije četiri godine.

Riječ je, kako je rekao, o “dvojniku” tog signala, koji je imao istu snagu, duljinu trajanja i ostale parametre.

Shultz je zatim nakon višemjesečnog promatranja pronašao mnoštvo sličnih signala, što je opovrglo sve dosadšnjim pretpostavke o tome da su ti signali neperiodične, kao i da je njihov izvor kozmička pojava, poput magnetara – mlade neutronske zvijezde s ultrajakim magnetskim poljem, koje proizvodi moćnu radio- emisiju.

Schultz, međutim, ističe da njegovo otkriće ne opovrgava vangalaktičko porijeklo ovih signala.

Znanstvenici sada žele pridobiti podršku ostalih radio-astronoma kako bi ih objedinili u jednu virtualnu “antenu” za traženje te udaljene galaktike, čije bi otkriće bilo veoma važno kako bi se utvrdilo koja je teorija o nastanku ovih signala točna.

FB KOMENTAR: Poruka glasi: Dobar dan, ovdje vanzemaljac, jel mogu dobit planet debila koji se međusobno ubijaju oko ideje čija je religija miroljubivija?
 

‘Biosignature’ study could help astronomers detect alien life on other planets https://t.co/p5RK4wEC7b pic.twitter.com/LaLbe4M8Vl

— RT (@RT_com) 3. ožujka 2016.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Jedan profesor kršćanin izjavio je na konferenciji o putovanju u svemir, organiziranoj pod okriljem američke vlade, da bi otkriće vanzemaljaca dovelo do značajnih problema za njegovu religiju

U govoru pod naslovom “Je li Isus umro i za Klingonce?”, Njemački akademik Cristian Veidemann istakao je moguće komplikacije koje bi dalje otkrivanje svemira moglo donijeti, ali i kako bi taj neizbježni teološki konflikt mogao riješiti.

Veidemann, porfesor na Ruhr sveučilištu u Bochumu, kazao je da je smrt Krista, prije nekih 2000 godina, ostvarena da bi se spasio sav živi svijet.

Međutim, taj živi svijet, kako ga definiraju znanstvenici, uključuje 125 milijardi galaksija sa stotinama milijardi zvijezda u svakoj galaksiji.

To znači da, ako inteligentan život postoji na drugim planetima, onda bi Isus ili Bog morao i njih obići i podnijeti jednaku žrtvu za marsovsku vrstu kao i za čovječanstvo.

Moguće alternativno rješenje je, smatra Veidemann, da je Isus odabrao Zemljane kao jedinu rasu koju će spasiti, odbacivši svaki drugi oblik života u galaksiji.

Ili, možda zato jer su ljudi bili jedina rasa koja je bila grešna i zahtijevala “spasenje”, kaže profesor i dodaje “Sada shvaćate o kakvom konfliktu je riječ”.

“Ako uopće postoje vanzemaljska bića, logično je pretpostaviti da je većina njih grešna.

Je li Isus spasio i njih? Moj stav je da nije. Ako je tako, naša pozicija među inteligentnim bićima u svemiru bila bi vrlo posebna”, prenosi Space.com Veidemannovo izlaganje.

Među profesorovim pretpostavkama kako bi Bog mogao riješiti pitanje posjećivanja drugih planeta, je i ta da je Bog mogao poslati višestruke inkarnacije sebe u svemir, gdje bi svaka obišla po jednu naseljenu planetu.

To bi, prema podacima znanstvenika o broju potencijalnih civilizacija, podrazumijevalo oko 250 Božijih inkarnacija.

Ovo shvaćanje bi, međutim, dovelo do brojnih nedoumica među kršćanima jer se smatra da je Bog uzeo tjelesni oblik kao Isus, čime bi teorija o višestrukim Bogovima ozbiljno uzdrmala kršćansko učenje.
 
(b92.net/uredio:NSP)

SADA JE JASNO DA SE IMPERIJA SPREMA ZA NOVI HLADNI RAT, MOŽDA I ZA VRELI …

Svijet je bio danima u iščekivanju. Raduj se svijete! Legenda dolazi. Zemljo, raduju se pred Njom!

Sve je spremno: galaksija je daleka kao i prije, na Tatuinu, asteroid se približava asteroidu – ne sudarajući se, svjetlosni mačevi su upaljeni, a droidi podmazani, očišćeni i spremni da se vinu u nove avanture.

Vjerojatno se u polovici prodavaonica na planeti mogu pronaći proizvodi označeni “Ratovi zvijezda”: to su i baterije, i pića, i papuče, pa čak i pertle kakve nose legendarni vitezovi i njihovi protivnici. Karte su odavno rasprodane tjedan dana unaprijed. Recenzije napisane. Nastavci se snimaju, a profit je zagarantiran.

“I neka cijeli svijet sačeka” s njegovim tragedijama, ratovima, glađu, izbjeglicama i rastućim napetostima. Čini se da nijedan svjetski medij nije propustio izvestiti o dolazećoj premijeri sedme epizode “Ratova zvijezda” od J.J. Abramsa. Do posljednjeg detalja prodiskutirani su svi traileri i glasine.

Svaka riječ, izgovorena na svakoj reklamnoj konferenciji za novinare replicirana je i interpretirana u tisućama novina i časopisa. Rijetke izjave šefova država su udostojena takve pažnje. I istina, mnogo je interesantniji podatak da Luke Skywalker neće biti u ovoj epizodi nego da netko, negdje, nije mogao identificirati neki bombareder …

Oni nude odvlačenje pažnje. Nedvosmisleno i uporno ga nude. Znači, znamo kako? Ali odvlačenje pažnje – od čega?

Nekada davno, daleke-daleke 1977. godine, pojavio je prvi (on je zapravo – četvrti) nastavak futrističke sage – “Nova nada”. Čini se da je u tom, prašinom pokrivenom, stoljeću, njezina politička poruka bila više nego očigledna. U toj trilogiji je sve bilo potpuno jasno – dobri pobunjenici se bore protiv zle imperije, čiji je glavni predstavnik naoružan crvenim mačem, pa se čak i ne zna je li živ, ili je mrtav.

Možemo pretpostaviti da je nova nada bila u pronalaženju novog načina borbe, nada u brzu pobjedu u ratu, vrlo realnom tih godina. U Hladnom ratu. Povremeno spominjući senat i demokraciju, siromašni (nejasno je odakle im onda tolika flota) pobunjenici, očito predstavljaju SAD i njihove saveznike, čak sebe i nazivaju “alijansom” kako nitko ne bi imao nedoumice. “Imperija” je naravno bila – propagandni pečat udaren SSSR-u”.

Bipolarnost svijeta u sedamdesetim bila je očigledna, opipljiva. I jasno vidljiva u kinimatografiji, čak i u potpuno zabavnim “ratovima”. Ali rat je dobiven – “imperija” je nestala i sa filma i iz realnosti. Zašto onda snimati dalje?

Strah monopolarnog svijeta karakterizira drugu trilogiju, pod nazivom “Fantomska prijetnja” iz 1999. godine. Ako ideološka identifikacija “tamne strane” s vječno živim Darth Vaderom iz prve trilogije nekome bila malo, onda je tu marksistička retorika o lutajućem duhu i oružju koje je falsificirao od strane buržoazije i koje joj donosi smrt, što je prihvatljivije od konkretne inkarnacije.

Duh je budući imperator Palpatine, a svakom poznavaocu Univerzuma koji drži do sebe jasno je – da je imperator besmrtan: on je – duh koji se seli iz tijela u tijelo. Oružje je i mladi Skywalker, treniran u redu Jedija, i armija klonova, koju je naručio isti taj red.

Podsjetit da su fantomske prijetnje poslije 2001. godine za SAD postale realan rat, s tim što su ga upravo one i pokrenule. Rat, koji ne prestaje do dan-danas.

Na taj način, svaka trilogija se smještala u određeni politički kontekst, uspješno predviđajući njegov daljnji razvoj.

Dakle, što bi sada trebali očekivati?

U ovom trenutku, mač u rukama zločinca nije samo crven, već je i u obliku križa, križa okrenutog naopačke. Možda, izlazeći pred katolički Božić film utvrđuje sebe kao istinski kult? Kao novo “evanđelje”, kreirano za modernu univerzalnu crkvu? Ako je tako, ona će imati mnogo osnova za to.

Apsolutno je moguće da su peripetije i sudbine likova iz ove sage modernoj publici poznatije nego žitija izraelskog stolara, egipatskog pastira, sina trgovca iz Meke ili staroindijskog princa-prognanika, da ne govorimo već o njihovim učenjima i nasljeđu. Štoviše, diljem svijeta je lako upoznati ljude za koje događaji iz filmova i njihovo tumačenje imaju gotovo sakralni status. Malo koga iznenađuje upotreba izraza “kanonska trilogija” ili “trilogija”.

U Sjedinjenim Državama, gdje već odavno praznovanje Božića nema jasan vjerski status (da se nehrišćani ne bi uvrijedili), “Ratovi zvijezda” se apsolutno mogu natjecati za titulu duhovnog steznika koji ujedinjuje naciju. Međutim, to je već neko drugo razmišljanje …

Kakva je politička poruka filma?

Pretpostavljam da govori o definitivnom povratku ratu – hladnom, a može biti, i vrućem. Volio bih da griješim.

Ali, što drugo može značiti oživljavanje imperije sa crvenim mačevima? Jer, htjeli ne htjeli, moramo reći da se u kinima ovo pitanje više nego aktivno tretira.

Primjeri ne treba dugo tražiti: posljednji Spilbergov film “Špijunski most”, koji se pojavio u studenom, izravno je posvećen drevnom Hladnom ratu.

Sa odgovarajućom suvremenom ozbiljnošću samoironije govori o odvjetniku koji brani Abela na sudu, nakon organiziranja njegove razmjene za Powersa i Pryora, i detaljno podsjeća suvremenog gledatelja, zašto ne treba voljeti Sovjetski Savez. Film je – filmska adaptacija Churchilove fraze o demokraciji. On blago kritizira svoj sustav, točno znajući da time drugi sustav čini još gorim, jer njegov, unatoč nedostacima, služi dobru.

Majstoru uspijeva meka i precizna sugestija u koju su umotani mnogi problemi istočnog bloka, koji nam se, kako se mnogima čini, mogu zamjeriti i danas. Tu je i Berlinski zid s mitraljeskim gnijezdima i pucanjem po bjeguncima.

U tom filmu se povremeno govori o Rusiji koja želi biti gazda u DDR, što bi trebalo da se shvati ovako: Nijemci sa zidom nemaju nikakve veze, problem su bile sovjetske imperijalne kolonijalne ambicije. Međutim, ostalo je nejasno, kako se uopće dogodilo da Sovjeti “okupiraju” Berlin i podlo ne žele ga vrate?

Na sličan način je prkazan prilično teatralan sovjetski sud, u kontrastu sa realnim američkim, problematičnim, ali živim i sposobnim da se usprotivi rulji i vlasti. Isto je predstavljen i tretman zatvorenika: Abela u Sjedinjenim Državama gotovo nježno budi čuvar, da bi ga poveo na razmjenu, dok u isto vrijeme Powersa – lišavaju sna i okreću mu žarulje u lice. Snažan napredak, očito je i podsjećanje na košmarne tamnice GULAG-a, što se koristi kao kritika vlastite vlasti, koja je zapravo mučila ratne zarobljenike, na temelju toga što “nisu državljani” i nalaze se na teritoriju druge države. Kao da želi reći: pogledajte na koje ste grane spali – ništa niste bolji od tadašnjih Sovjeta.

Spielberg stavlja sve na svoje mjesto: na jednoj strani Atlantika su dobri plavi momci, a tamo, negdje u čudnoj bezgraničoj Rusiji su – loši crveni.

Zanimljivo je da ovi filmovi nisu potpuno propagandni, već je to istraživanje zapadnog društva i čovjeka u njoj. Hladni rat se u ovim filmovima, čini se, prikazuje samo zbog kronološke potrebe.

I u “Zvjezdanim ratovima” konfrontacija, kako se mnogima čini, nema neku političku konotaciju. Jednostavno uvjetno dobri se bore protiv uvjetno loših. Takva su potrebe akcijskog filma – karatkteristike loših momaka je nasilje. Samo što i u politici postoji, kako se čini, takva potreba, inače, zašto bi onda postojala vojna industrija?

Ne može se beskonačno opravdavati 600 milijardi vojnog proračuna potrebom zaštite od afganistanskih terorista.

Treba li očekivati ​​od sage ironiju – taj moderni marker “ozbiljnog razgovora”, ili je sve ogoljeno kao i ranije – sa kamenih teških osoba na razinu dječje-naivne patetike tako popularne danas?

Popularne, možda, i zato, što mi više ne želimo razmišljati.

Neka intelektualci razmišljaju, a naše uši su spremne za novu porciju rezanaca – jer se mi želimo samo zabaviti, “i neka cijeli svijet sačeka”.
 

 
(fakti.org/uredio:nsp)

Ako su neki filmovi znanstvene fantastike tako duboko prodrli u svakodnevni život i kulturu, onda su to “Ratovi zvijezda” i “Zvjezdane staze”. I opet su aktualni

U kinima se prikazuje najnovija priča iz serijala “Ratovi zvijezda”, što otvara mogućnost da se razmišljamo o različitim vizijama budućnosti, prenosi sajt “Što se priča o Americi”.

Na mnogo načina, političke norme svakog društva utječu na razvoj koji je s druge strane uvjetovan razvojem tehnologija. Ipak, određene ograničenosti tih tehnologija koje usporedo definiraju i društva i političku realnost, stvaraju međuovisnost između stila života i opet tehnologija. Zato je svrsishodno analizirati tehnološki razvoj viđen kroz dva različita serijala, a iz različitih perspektiva.

Teško da se ne može uočiti različitost tehnologija u dva serijala tih znanstveno-fantastičnih filmova.

Etos “Ratova zvijezda” mogao bi se gotovo nazvati srednjovjekovnim u odnosu na super moderne tehnologije “Zvjezdanih staza”. Galaksija kojom upravlja Imperija neodoljivo podsjeća na američki zapad, gdje napredne inovacije idu ruku pod ruku s primitivnim stvorenjima.

U usporedbi s ovim, visokotehnološki razvoj prikazan u “Zvjezdanim stazama” granični se sa znanstvenom fantastikom (a mnogo toga danas je realnost).

Bilo bi pošteno spomenuti da je većina epizoda u ovom serijalu snimljen u specijalno dobro opremljenim svemirskim brodovima, uz znanstveno inovativni pristup. U jedinoj epizodi gdje se radnja događa na udaljenoj svemirskoj stanici “Deep Space Nine” srećemo stvorenja koja nisu stanovnici Federacije, stoga ne mogu imati pristup visokim tehnologijama i drugim blagodatima Federacije.

Postoji još faktora osim spomenutih kontrasta koji čine razliku između ta dva, tehnološki gledano, različita svijeta, što ćemo dalje u tekstu ukratko sumirati.

Tko donosi političke i ekonomske odluke?

Kao što smo već spomenuli, ekonomski i politički poredak proizlazi iz prihvaćanja različitih vrsta tehnologija. Ta pitanja ovise io razine znanstvenih dostignuća, ali i stupnja korištenja tehnologija. Odabir tehnologija u jednom serijalu drugačiji je od izbora u drugom i zato je interesantan način kako su donošene političke i ekonomske odluke.

Zapravo, razlike (ni)su tako velike. U “Ratovima zvijezda” postoji klasna i ekonomska podijeljenost – odnosno, postoje siromasi, robovi, skitnice, kao i super bogati, odnosno nekoliko klasa aristokracije. Sa druge strane, u “Zvjezdanim stazama” nailazimo na mnogo ravnomjerniju raspodjelu bogatstva, gdje mnogo više ljudi – makar oni koji žive u Federaciji imaju sve ono što im treba.

Ipak, novac kao takav ne vidimo.

Jedini oblik valute je latinijum koji čuva humanoid Ferengi, jedan od omiljenih likova publike “Zvjezdanih staza”. Ne čudi što se ispostavlja da je latinijum otrovna materija.

Politička postavka “Zvjezdanih staza” podrazumijeva postojanje manje-više kompetentnih osobe koje se nalaze na određenim pozicijama vlasti, bez obzira na njihovo socijalno podrijetlo ili financijski status.

U “Ratovima zvijezda”, pak, čitava sudbina galaksije, čini se na prvi pogled, leži u rukama jedne obitelji, dok mnogo toga ovisi od ishoda konflikta između dva klana podjednako spretnih i iskusnih vitezova.

Novac postoji i cvijeta tijekom razdoblja crne ekonomije sa svim popratnim pojavama poput kriminala, krijumčarenja, krađa … Vidimo hijerarhijski strukturirano društvo u kojem se rođenjem i potom pripadnošću jednom od klanova determinira sudbina pojedinca.

Gdje se bolje živi?

Društvo u oba serijala ima svoje prednosti – teško je reći gdje je zapravo život bolji, mnogo ovisi o perspektive pojedinca.

Zvjezdana flota u “Zvjezdanim stazama” nije zamišljena da bude vojna organizacija, ali ona predvodi izviđačku misiju. Unatoč tome što u Zvjezdanoj floti postoje činovi admiral, kapetan i slično, ta organizacija više podsjeća na policiju ili čak vatrogasce-spasioce, nego na vojsku. Zapravo ta struktura ima mnogo više sličnosti sa službama sigurnosti nego sa vojskom. Usput, Federacija (u Zvjezdanim stazama) uopće nema vojsku, au slučaju potrebe intervenira Zvjezdana flota.

Sa druge strane, Imperija u “Ratovima zvijezda” ima veliku vojsku po čitavoj galaksiji, koja je uključena u operacije poput ratova svemirskih brodova, očuvanja ili uništavanja planeta, ali i osiguravanja mirovnih misija. “Ratovi zvijezda” mogu se tumačiti i kao priča o građanskom ratu između tiranski nastrojene moćne armije i oskudno naoružanih pobunjenika.

Uspoređujući ta dva serijala, postaje jasno da bi u svakom slučaju bilo bolje živjeti u jednom, ali bi život bio interesantniji u drugom.

Neka tako i bude

Ako uzmemo u obzir gore rečeno – da su se neke sjajne ideje iz “Zvjezdanih staza”, one koje su (sasvim je moguće) još nedavno djelovale kao potpuna znanstvena fantastika, a kasnije materijalizirale, to je onda ono što danas svakodnevno koristimo.

Kao što su junaci serije koristili “komunikatore”, tako mi danas koristimo mobilne telefone. Tadašnji mobilni kompjuteri su ono što danas poznajemo kao tablet. Uvelike koristimo i računalne programe za prevođenje s jednog jezika na drugi.

Također, bez obzira na manjkavosti, koristimo i programe koji podsjećaju na “pitanje i odgovor programe” koji je koristila Zvjezdana flota. Da ne govorimo o “touch screen” ekranima koje danas imamo na mobitelima, tabletima, računalima …

“Ratovi zvijezda” su više bili inspiracija za igračke i računalne igre. Mnogo šta viđeno u tim serijalima filmova predmet je masovne proizvodnje – bioničke tehnologije, solarne baterije, roboti, hologrami, laseri … Ipak, tu je bilo malo revolucionarnih momenata, više je u filmu korišteno ono što je već postojalo u stvarnom životu.

“Ratovi zvijezda” predstavljaju nešto širu verziju svakodnevnog života sa srednjovjekovnim primjesama – feudalni sustav, društvena nejednakost i misticizam – s malo tehnoloških inovacija. Sa druge strane, u “Zvjezdanim stazama” vidimo kako će život izgledati u budućnosti sa visoko razvijenim znanstvenim dostignućima.

Sve u svemu “Zvjezdane staze” su više kao proročanstvo, dok su “Ratovi zvijezda” u najboljem slučaju pesimistički pogled na budućnost koji pokušavamo izbjeći.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)