Šteta što ljudima ne mogu ponovo narasti udovi poput rijetkog vodozemca asolotla, koji se može naći samo u kanalima grada Mexico Cityja

Najnovija studija je stavila fokus na ovog vodozemca da bi bolje proučila regeneraciju ljudskih udova s obzirom na to da je ova životinja u stanju gotovo savršeno obnoviti bilo koji dio tijela koji izgubi.

Ljudi još uvijek moraju prijeći dug put kad je riječ o regeneraciji, ali to ne znači da ćemo zaostajati kada su u pitanju nevjerojatni biološki podvizi – poput onog Tannera Collinsa.

Tanner je učenik sedmog razreda iz Pittsburga. Izgleda i ponaša se kao mnoga djeca njegovih godina. Voli igrati šah i graditi sa Lego kockicama. Nešto ga, pak, razlikuje od ostalih 12-godišnjaka. Odstranjeno mu je više od 15 posto mozga.

Uzimanje rizika

Kad mu je bilo pet godina, benigni tumor je počeo rasti u stražnjem dijelu njegove glave. Zbog toga je imao niz napadaja i migrena. Epizode su trajale dvije godine. Ponekad su bile toliko ozbiljne da su sprečavale Tannera da ide u školu.

Ni lijekovi nisu pomogli, malo su olakšali njegove simptome i učinili da je pospaniji zbog omamljenosti.

U vrijeme kad su se njegovi roditelji, Nicole i Carl, odlučili na izvlačenje tumora, Tanner je patio od svakodnevnih napadaja i stanje je postajalo sve lošije i lošije, kolabirajući, pa čak i povraćajući.

Neurolozi su rekli Tannerovim roditeljima da iako operacija može zaustaviti napadaje, ona nije bila bez rizika. Postupak je mogao utjecati na njegovu sposobnost uočavanja i obrade vizualnih podataka. Njegovi su roditelji i dalje pristali usprkos riziku dopustiti operaciju.

“Njegov neurolog nije mogao kontrolirati napadaje bez obzira na lijekove koji su mu bili propisani”, objasnila je Nicole. “U tom smo trenutku bili očajni … Njegova kvaliteta života bila je takva da su koristi operacije nadmašile rizike.”

Neposredno prije njegovog sedmog rođendana, kirurzi su otvorili Tannerovu lubanju i izvadili mu desni okcipitalni režanj i polovicu temporalnog režnja.

Zatiljni režanj je gdje mozak obrađuje vizualnu informaciju očiju (gledanje). S druge strane, temporalni režanj je mjesto gdje se obrađuju zvukovi.

U ovim dijelovima mozga nalaze se i optički živci, koji omogućavaju osobi da vide i važni su za prepoznavanje lica i predmeta. Nakon operacije, Tannerovi su roditelji znali da ih možda neće prepoznati ljude ili odrasti poput druge djece – čak je mogao i oslijepiti.

Tada se dogodilo neočekivano: Izuzev gubitka perifernog vida na lijevom oku, Tanner se pokazao sasvim u redu.

Ono što se dogodilo Tanneru je zahvaljujući nečemu što znanstvenici kod mozga nazivaju neuroplastičnost – sposobnost moždanih stanica da se mijenjaju.

U članku u časopisu Frontiers in Psychology, profesor sa Sveučilišta u Washingtonu Joyce Shaffer napomenuo je da se neuroplastičnost može pojaviti u bilo kojoj dobi tijekom čitavog životnog vijeka i može imati negativan ili pozitivan utjecaj.

Riječ može zvučati kao žargon, ali mnoge su stvari koje ljudi nauče raditi – poput vožnje bicikla ili govora novog jezika – uglavnom zbog neuroplastičnosti.

U Tannerovom slučaju neuroplastičnost dovela je do nečeg izvanrednog: Dozvolila je lijevoj strani njegova mozga da preuzme većinu odgovornosti sada nestale desne strane.

Sada istraživači proučavaju Tannerov slučaj da bi razumjeli kako se točno odvija neuroplastičnost.

Na primjer, može li ono što mu je ostalo od mozga potpuno preuzeti sve funkcije dijelova koji su bili uklonjeni?

Mogu li znanstvenici dati objašnjenje ovog mehanizma, sve do stanične razine? Ovo su pitanja na koja Marlene Behrmann, kognitivna neuroznanstvenica sa Sveučilišta Carnegie Mellon, želi odgovoriti.

Budući da je proučavala Tannerov mozak više od pet godina, rekla je da je razumijevanje kako mozak funkcionira nakon ove vrste operacije vrlo plitko.

“Mislim da je to kao vrh ledenog brijega”, dodala je.

Njeni nalazi, koji su nedavno objavljeni u časopisu Cell Reports, bili su jednako zapanjujući Tannerova neurološka funkcija je “apsolutno normalna” – što nije loše za dijete kojem nedostaje šestina mozga.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Stalno zabrinutost za vaše financije može izazvati stres

Da biste poboljšali mentalno zdravlje, rezultati studije sugeriraju da ljudi naporno rade kako biste podmirili svoje dugove i umanjili anksioznost.

Studija je objavljena u Zborniku Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država, a uključivalo je istraživače iz istraživačkog centra za socijalne usluge na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru (NUS).

Za ovu su studiju znanstvenici anketirali 200 sudionika s niskim primanjima.

Istraživanje je uključivalo pitanja o vještinama i anksioznost svojevoljnih odluka prije i nakon što su uspjeli djelomično podmiriti svoje dugove.

Rezultati sugeriraju da je otplata duga pomogla u smanjenju “mentalnog opterećenja siromašnih” koje su ih priječile u donošenju boljih odluka.

Dug i mentalno zdravlje

Volonterima je odobrena otplata duga u iznosu od najmanje 5.000 singapurskih dolara, što je približno jednako tri mjesečna prihoda po kućanstvu koji su se sastojali od novaca za podmirivanje dijela njihovih komunalnih računa, komunalnih dugovanja i hipoteka.

Istraživači su svim volonterima dali istu svotu duga za otplatu duga, ali nisu svi imali iste razine duga – neki su sudionici imali više duga nakon dobrotvorne donacije.

Volonteri su zatim upućeni na anketu koja je mjerila njihovu anksioznost, kognitivno funkcioniranje i financijsko odlučivanje.

Istraživanje su proveli prije nego što su dobili novac za smanjenje dugovanja i tri mjeseca nakon što su djelomično podmirili dugove.

Znanstvenici su otkrili da su prosječne stope pogrešaka volontera u testovima kognitivnih sposobnosti smanjene sa 17 posto na samo 4 posto nakon što su djelomično podmirili dugove.

Volonteri koji su u početku prijavili generalne anksiozne poremećaje smanjili su brojnost 78 posto prije otplate duga na 53 posto nakon otplate duga.

Istraživači su također pronašli da je “negativno razmišljanje o budućnosti”, također palo sa 44 posto na 33 posto.

Nalazi su pokazali kako su “veći porezi” također negativno utjecali na mentalno zdravlje i sposobnosti donošenja odluka pojedinaca koji imaju veliki dug.

Novi-Svjetski-Poredak.com

U Sjedinjenim Američkim Državama ljudi koji vjeruju u geoinženjerstvo uglavnom se smatraju konzervativnim luđacima ili teoretičarima zavjere

Ipak, mainstream mediji diljem svijeta nedavno su izvještavali o tome kao o normalnoj i logičnoj vladinoj intervenciji za koju vjeruju da polaže veliku nadu u borbi protiv klimatskih promjena.

Zapravo, još 1965. znanstvenici su počeli poticati američku vladu da manipulira atmosferom kako bi nadoknadila promjene uzrokovane oslobađanjem ugljičnog dioksida i sagorijevanjem fosilnih goriva.

Kraljevsko društvo u Velikoj Britaniji ovu vrstu miješanja vlade u amosferske prilike naziva “namjernom manipulacijom planetarnim okruženjem”, a velike zemlje u svijetu su uključene u to, bez obzira priznaju li to ili ne.

Iako se nadaju da će manipulirati okolišem planete kao dio njihove percipirane borbe protiv globalnog zatopljenja, mnoge druge zemlje desetljećima se bave geoinženjeringom u vojne svrhe.

Kako je izvijestio South China Morning Post, Kina i Rusija su nedavno surađivale na nizu kontroverznih eksperimenata kako bi manipulirali Zemljinom atmosferom u pokušaju da kontroliraju ionosferu, dio atmosfere koji sadrži visoke razine iona i slobodne elektrone koji omogućuju odbijanje radio signala na velikim udaljenostima.

Utrka za kontrolu ionosfere

Prema izvješću Posta, znanstvenici iz dviju zemalja proveli su pet eksperimenata u lipnju prošle godine u pokušaju izmjene ionosfere.

Vojne sile diljem svijeta već desetljećima pokušavaju dobiti kontrolu nad ionosferom. Sposobnost manipuliranja ovim dijelom atmosfere omogućila bi komunikaciju na visokoj razini s podmornicama, olakšala ometanje neprijateljskih satelitskih komunikacija, manipulaciju vremenskim prilikama i proizvodnju prirodnih katastrofa, i čak bi utjecala na rad ljudskih mozgova.

Post je izvijestio o sljedećim eksperimentima koji su provedeni:

“Ukupno je provedeno pet pokusa u lipnju. Jedan od njih, 7. lipnja, uzrokovao je fizičke smetnje na površini od oko 126.000 km2 (49.000 kvadratnih milja), ili na području koje je jednako polovici Velike Britanije.

Modificirana zona, koja se dizala u visinu od čak 500 kilometara visoko iznad Vasilsurska, malog ruskog grada u istočnoj Europi, iskusila je povećanje elektriciteta za 10 puta u usporedbi sa negativno nabijenim subatomskim česticama u okolnim područjima.

U drugom eksperimentu 12. lipnja, temperatura tankog sloja ioniziranog plina na velikoj nadmorskoj visini povećala se više od 100 stupnjeva Celzijusa zbog protoka čestica.

Čestice, ili elektroni, upumpavale su u nebo uz pomoć antenskog postrojenja pod nazivom Sura. Postrojenje za atmosfersko grijanje u Vasilsursku je izgradila vojska bivšeg Sovjetskog Saveza tijekom hladnog rata.”

Post je objasnio da je baza Sura nastavila slati mikrovalove visoke snage u visoku atmosferu. Zatim su informacije prikupljene od strane kineskog elektromagnetskog nadzornog satelita Zhangheng-1, pomoću posebnih senzora velike brzine koji mogu analizirati uzorke svakih pola sekunde.

Istraživači su u svojoj studiji, objavljenoj u časopisu “Earth and Planetary Physics”, objavili da su rezultati eksperimenta “zadovoljavajući”. Istaknuli su da “otkrivanje poremećaja u plazmi … pruža dokaze za vjerojatan uspjeh eksperimenata u budućnosti.

Unatoč kontroverzi vezanoj uz eksperimente i neobičnoj prirodi kinesko-ruske suradnje u ovoj studiji, istraživački tim je rekao da se oni „ne igraju Boga“ i da su eksperimenti „čista znanstvena istraživanja“.

Ipak, postoje stvarne etičke brige o ovakvim studijama. Kao što je primijetio Post, teoretski, čak i zvuk leptira koji leprša krilima mogao bi biti pojačan sofisticiranim sustavom geoinženjeringa i nekoliko tjedana kasnije izazvati oluju na udaljenoj lokaciji.

Iz tog razloga, profesor Gong Shuhong, istraživač vojne komunikacijske tehnologije na Sveučilištu Xidian , naglašava potrebu “striktnog pridržavanja etičkih smjernica” u provođenju takvih istraživanja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Socijalna psihologija navodi da postoji veza između visokog samopouzdanja i pozitivnih ishoda – i da uvjerenje da možete savladati težak zadatak definira vašu razinu samoučinkovitosti

Prema istraživanjima veze između samopouzdanja i kvalitete života, ta veza stvara percepciju zdravlja, a vjerovanje u vašu sposobnost uspjeha može čak utjecati na to kako vi percipirate sposobnost vašeg tijela.

Studiju koju je vodila dr. Anna Banik, koja je radila s kolegama iz Sveučilišta za društvene znanosti i humanističke znanosti SWPS-a.

Može li samopouzdanje povećati tjelesnu kondiciju?

Razmislite kada ste se zadnji put morali pripremiti za fizički zahtjevnu zadaću, poput utrke na 5 kilometara da prikupite novac za lokalnu dobrotvornu organizaciju. Kada se pripremate za takav izazov, često morate pripremiti svoj um i tijelo dan prije utrke.

Podaci iz istraživanja pokazuju da, kao i prehrana i fizička priprema, vaše psihološko zdravlje može pomoći u osiguravanju izvršavanja takvih zadataka.

Bez obzira je li vaš cilj završiti prvi u utrci ili samo doći do cilja, jačanje samokontrole učinkovitosti vježbanja ključni je dio procesa.

Samoučinkovitost se odnosi na uvjerenje koje imate u vlastite sposobnosti, posebice sposobnosti da se uspješno suočite s izazovima i ostvarite određene zadatke.

Iako se opće samopouzdanje odnosi na sveukupno uvjerenje u vašu sposobnost uspjeha, postoje razni specifični oblici samodjelotvornosti, poput onih koji se odnose na učenje ili sport.

U svrhu istraživanja, istraživački tim se oslonio na meta-analizu kako bi se ispitali svi raspoloživi dokazi u literaturi o ulozi opće i uvježbane samoučinkovitosti u predviđanju zdravstvene kvalitete života (HRQOL) kod ljudi koji su imali kardiovaskularne bolesti (KVD).

HRQOL je definiran kao “vaša perspektiva vašeg zdravlja u najširem smislu fizičkog, mentalnog i socijalnog funkcioniranja”. Istraživački tim je objasnio kako je “poboljšanje HRQOL-a među ljudima sa KVB-om jedan od ključnih ciljeva za bilo koji tretman, rehabilitaciju i intervenciju„.

Kada se suočavate s fizičkim izazovom, ako imate bolest srca to može značajno utjecati na vašu kvalitetu života.

No, dr. Banik je komentirala da je jedan od načina da se to riješi – mijenjanje vašeg osjećaja samoučinkovitosti, što je ključan, ali modificiran osobni resurs koji vam omogućuje upravljanje vlastitim funkcioniranjem.

Vjerovanje da možete kontrolirati ishode vezane uz zdravlje trebalo bi poboljšati vašu perspektivu o vašem cjelokupnom zdravlju i vašem osjećaju o tijelu.

Različite studije su pokazale da korištenjem samoučinkovitosti, osobe s KVD-om mogu upravljati svojim bolestima do neke mjere. Čak im može pomoći i smanjiti depresiju koja je obično povezana sa kroničnom bolešću.

Kada se suočavamo sa bilo kakvim fizičkim izazovima, mentalna priprema trebala bi uključivati identifikaciju i pronalaženje načina na koji bi se maksimizirala samoefikasnost.

Koristeći ove građevne blokove, možete formalizirati plan koji će vam pomoći da postignete svoje ciljeve.

To također pomaže da dobijete opći osjećaj optimizma i kontrole, uz pozitivnost o svom životu općenito. Kada se suočite sa izazovima života, obučavanje vašeg uma i tijela ključno je za vaš uspjeh.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako ste ikad bili budni u cik zore ili još uvijek vani kada je sumrak, možda ste primijetili da je vaš vid oštriji nego inače

Njemački studija kaže to je zato što vaš mozak mijenja način na koji on interpretira vizualne signale vremena izlaska i zalaska sunca, u skladu sa člankom u časopisu New Scientist.

Autor studije Christian Kell objasnio je da naš mozak uvijek radi u pozadini. Ali kada dođu zora ili sumrak, ova kontinuirana pozadinska aktivnost seli se u vizualni korteks, dio mozga koji interpretira vizualne informacije.

Zahvaljujući ovom smanjenju šuma u omjeru signala i pozadine, ljudski vizualni korteks može se usredotočiti na percepciju loše osvijetljene okoline i objekata. Zato bismo mogli vidjeti bolje unatoč niskoj razini svjetlosti u to vrijeme.

“Vaš mozak postaje odjetljiviji. Dolazi slab signal koji koji će imati veći omjer signala i šuma” – objasnio je Kell, neuroznanstvenik na Sveučilištu Goethe.

On i njegovi kolege su to odredili eksperimentom sa 14 muškaraca. Zamolili su sudionike da gledaju blago blistavo narančasti križ na crnoj pozadini u različitom dobu dana. Oni su izvijestili da su sudionici najviše uspjeli u svom zadatku u 8.00 i 20.00 sati.

Drevni ljudi su trebali poboljšati svoj vid tijekom zore i sumraka kako bi izbjegli grabežljivce

Istraživački tim sveučilišta Goethe skenirao je mozgove sudionika šest puta od 8.00 do 23.00 sata. Otkrili su da mozak isključuje pozadinsku aktivnost u vizualnom korteksu tijekom dana u vremenskom razdoblju u 8.00 i 20.00 sati

Kell je rekao da ovaj mehanizam koji mijenja percepciju olakšava vožnju automobila tijekom zore i sumraka. Ali su ga naši preci razvili kako bi uočili potencijalne grabežljivce, kao što su lavovi, koji su lovili tijekom ovih sati smanjenog svjetla.

“Sigurno bi nas čuvao u kritičnim vremenima kada su se pojavili noćni grabežljivci. Mozak također potiskuje aktivnost prema sluhovnoj regiji mozga, što bi moglo objasniti zašto je i sluh bolji u ovim vremenima” – rekao je Kell.

Sudionici su sigurno bili bolji u vizualnom testu u onim vremenima kada je pozadinska aktivnost u mozgu pala. Od njih je zatraženo da pritisnu gumb kada uoče slabo vidljivi narančasti križ. Prosječno su pogađali 32 od 33 puta tijekom u vremenima od 8.00 i 20.00 sati

U ostalim vremenima, sudionici su uspjeli doći do pogotka 30 puta od 33. Njihov se vid pokazao najslabijim u 14.00 sati, tj. u vrijeme kada postoji obilje prirodnog svjetla.

Ljudski mozak poboljšava vid u doba dana s malo prirodnog svjetla

Kell je rekao da je cirkadijanski ritam – 24-satni ciklus koji služi kao unutarnji sat našeg tijela – vrlo dobro dokumentiran i istražen.

Međutim, prethodna istraživanja još nisu utvrdila koji biološki mehanizam poboljšava vid u doba dana kada ima vrlo malo svjetla.

Istraživači su objavili svoje nalaze u časopisu Nature Communications. Njihov rad opisuje ljude kao dnevno aktivnu vrstu koja se uglavnom oslanja na osjećaj vida kada se orijentiraju.

Unatoč tomu, ljudi su skloni ostati aktivni u jutarnjim i večernjim satima tijekom sumraka, u vremenima kada su prirodni izvori svjetlosti najslabiji. To se odnosi na ljude koji imaju nepouzdani pristup umjetnom svjetlu, poput vatre ili električnog svjetla u današnje doba.
 
NoviSvjetskiPoredak.com