Veće razine CO2 stvaraju zeleniju Zemlju, budući da je CO2 najvažnija molekula za održavanje biljnog svijeta na Zemlji

U izravnoj kontradikciji sa strašnim pričama o ugljičnom dioksidu kojeg neumoljivo u medijima spominju aktivisti klimatskih promjena, znanstvena studija objavljena u časopisu Nature Climate Change i naglašena od strane NASA-e, otkriva da porast razine ugljičnog dioksida ima strahovito pozitivan utjecaj na zacjeljivanje planete Zemlje u posljednja tri desetljeća, s time da se u nekim regijama povećao životni vijek biljaka za više od 50%.

Studija pod naslovom “Ozelenjavanje Zemlje i njegova snaga”, koristila je satelitske podatke za praćenje i mapiranje širenja zelenila širom svijeta od 1982. do 2015. godine. Objavljena u 2016. godini, ova studija je prnašla da je rast atmosferskog CO2 uzrokuje “gnojidbu” biljnog svijeta, što je rezultiralo značajnim ubrzanjim povećanem “ozelenjavanja” na svakom kontinentu Zemlje.

Kao što sažetak studije objašnjava:

“Otkrili smo trajno i rasprostranjeno povećanje integrirane vegatscije LAI (ozelenjivanja) u određenom razdoblja na području 25% do 50% globalne vegetacije… Faktorske simulacije s više globalnih modela ekosustava ukazuju na to da učinci gnojidbe uz pomoć CO2 objašnjavaju porast od 70% promatranog trenda ozelenjavanja …”

Drugim riječima, planeta postaje sve zelenija, a za to možem zahvaliti rastućoj razini CO2, budući da su rastuće razine CO2 uzrokovale oko 70% porasta zelenila širom planeta, tvrde znanstvenici.

Čitatelji alternetivnih medija primjećuju da je to upravo ono o čemu su ih obavještavali već više od deset godina. To je osnovna znanost, naravno, budući da biljke koriste ugljični dioksid da bi napredovale, rasle i razvijale se.

Veće razine CO2 stvaraju zeleniju Zemlju, budući da je CO2 najvažnija molekula za održavanje biljnog svijeta na Zemlji. Nevjerojatno je da cijeli kult klimatskih promjena negira temeljnu znanost o botanici i fotosintezi.

NASA potvrđuje nalaze i čak je objavila videozapis o povećanju globalnog ozelenjavanja zbog porasta CO2 (video na dnu).

Na šok mnogih alarmista i aktivista klimatskih promjena, čak su i znanstvenici NASA-e potvrdili da ugljični dioksid “ozelenjuje” planet. Kao što je navedeno na NASA.gov web stranici u članku pod naslovom, “Oplemenjivanje i ozelenjavanje Zemlje uz pomoć ugljičnog dioksida, studija pronalazi”:

“Od četvrtine do polovice površina Zemlje u istraživanju pokazalo je značajno ozelenjavanjem tijekom posljednjih 35 godina uglavnom zbog porasta razine ugljičnog dioksida u atmosferi, pokazuje nova studija objavljena u časopisu Nature Climate Change 25. travnja.”

“Međunarodni tim od 32 autora iz 24 ustanove u osam zemalja vodio je istraživanje, koje je uključivalo korištenje satelitskih podataka NASA-inog spektrometra umjerene rezolucije i Nacionalne oceanometarske i atmosferske radiometarske instrumente kako bi se odredio indeks površine zelenog lišća ili količina pokrova listova, iznad vegetacijske regije.”

NASA objašnjava gotovo točno ono što se pokšava objasniti građanima Zemlje zadnjih nekoliko godina: Da je ugljični dioksid neophodna komponenta fotosinteze koja je biokemijski proces kojim biljke proizvode metaboličku energiju.

NASA dodaje:

“Zeleno lišće koristi energiju sunčevog svjetla kroz fotosintezu kako bi kemijski kombiniralo ugljični dioksid izvučen iz zraka s vodom i hranjivim tvarima koje se izvlače iz tla kako bi proizvelo šećere, koji su glavni izvor hrane, vlakana i goriva za život na Zemlji. Istraživanja su pokazala da povećane koncentracije ugljičnog dioksida povećavaju fotosintezu i potiču rast biljaka.”

“Rezultati su pokazali da “gnojidba” ugljičnim dioksidom uzrokuje 70-postotni porast ozelenjivanja”, rekao je koautor studije Ranga Myneni, profesor na Odjelu za Zemlju i okoliš na Bostonskom sveučilištu.”

NASA je čak objavila videozapis na YouTubeu koji gotovo točno odražava poruku koju zagovaraju aletrnetivni mediji godinama. Videozapis nosi naslov: “Rastuće razine CO2 koje ozelenjavaju Zemlju”:

Novi-Svjetski-Poredak.com

Istraživači su došli do novog i prirodnog načina za dobivanje energije iz sunca

Umjesto proizvode učinkovitije solarne panele ili fotonaponske materijale, osmislili su način dobivanja električne energije iz fotosintetskih cijanobakterija.

Ovi mikroorganizami često se nalaze u jezerima, morima i drugim područjima koja imaju obilje vode. Cijanobakterije posjeduju sposobnost pretvaranja sunčeve svjetlosti u energiju kroz fotosintezu.

Vjeruje se da su one bile prvi fotosintetski organizmi na planeti. Cijanobakterije su odgovorne za proizvodnju većine inicijalnog kisika koji je Zemlju pretvorio u živi planet. Čak i do danas, one doprinose značajno u udjelu kisika u atmosferi.

Budući da su prethodnice biljaka, cijanobakterije zauzimaju sličnu i važnu točku u prehrambenom lancu. Oni su vitalni izvor šećera i drugih organskih materijala koji su potrebni višim, energetski intenzivnijim životnim oblicima.

Kao da to nije dovoljno impresivno, cijanobakterije također mogu proizvesti energiju čak i bez izvora svjetlosti.

Oni su razvili respiratorne mehanizme koji mogu transformirati pohranjeni šećer u korisnu energiju. I mehanizmi koji generiraju energiju mogu čak i međusobno komunicirati.

Korištenje fotosintetskih bakterija za stvaranje čistog vodikovog goriva

Istraživači iz društva American Technion Society (ATS) shvatili su da mogu uključiti oba mehanizama za stvaranje čiste i obnovljive električne energije. Izumili su sustav koji bi mogao sakupljati energiju iz cijanobakterija bez obzira na to koliko je sati (dan ili noć).

U njihovom sustavu, cijanobakteriji je bio osiguran stalni pristup sunčevom svjetlu. Mikroorganizmi su stvorili stabilnu foto-elektricitet kroz fotosintezu. Elektroni iz ove struje bili su korišteni za proizvodnju vodikovog plina.

Vodik je vrlo čist i učinkovit izvor energije. Vozila sa gorivim ćelijama koja ga spaljuju kao gorivo proizvode običnu vodu kao svoj jedini nusproizvod.

Glavni nedostatak korištenja vodika kao goriva je da proizvodni proces zahtijeva puno energije. Uobičajeno, izvor obnovljive energije koristi se za proizvodnju vodikovog plina. Solarna energija je popularan izbor.

Na neki način, istraživači ATS-a koriste biološku verziju solarne elektrane. Izvijestili su da je njihov sustav potencijalni proizvod za proizvodnju zelene i obnovljive energije u obliku vodikovog plina.

Prva uspješna upotreba živih cianobakterija za proizvodnju obnovljive energije

Za cijanobakterije se kaže da imaju prirodnu solarnu antenu koja najbolje iskorištava učinkovito neiscrpnu sunčevu svjetlost. One mogu iskoristiti širok raspon intenziteta i valnih duljina.

Ova solarna energija se koristi za napajanje kemijskih reakcijskih centara koji razgrađuju vodu u njegove komponente. Kisik se oslobađa u zrak kao nusproizvod. U međuvremenu, ioni vodika se rabe za stvaranje kemijske energije, koja se zatim koristi kao hrana bakterija.

Ovaj čist i učinkovit prirodni proces doveo je do toga da su mnogi istraživači proučavali cijanobakterije kao mogući izvor energije i vodika. Istraživači su izvijestili da njihov prvi sustav uspješno koristi žive bakterije za proizvodnju vodikovog plina.

Istraživači Noam Adir, Gadi Schuster i Avner Rotschild objavili su ta otkrića u časopisu Nature Communications. Zanimljivo je da je njihov raniji rad koristio fotosintetsko lišće biljke špinata da bi proizveo energiju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

NASA je na konferenciji za medije potvrdila da je otkriven planet sličan Zemlji. Teleskop Kepler lansiran je u ožujku 2009. godine, a dosad je otkrio više od 1000 planeta u svemiru
“Danas, tisućama otkrića kasnije astronomi su na pragu pronalaska nečega o čemu su ljudi sanjali tisućama godina – druge Zemlje“, napisala je NASA u priopćenju uoči konferencije.

Na konferenciji se javnosti obraćaju bivši astronaut i suradnik u NASA-inoj Upravi za znanstvene misije John Grunsfeld, analitičar podataka sa super-teleskopa Kepler u NASA-inom centru Ames Jon Jenkins, znanstvenik s instituta SETI Jeff Coughlin i profesor astrofizike s Cambridgea Didier Queloz.

“Otkriće pogađa u samo središte onog što mi u NASA-i radimo. Jesmo li sami u svemiru? Danas ćemo napraviti mali korak u odgovaranju na to pitanje. Zadaća teleskopa Kepler je otkriti planet unutar naseljive zone na kojem postoji voda”, rekao je John Grunsfeld.

“Kepler radi tako da prati svjetlost zvijezda. Kad planet prođe ispred zvijezde, nastane tamna točka u svjetlosti. Tako on primjećuje i otkriva nove planete. Današnja objava ne temelji se samo na otkrićima Keplera, već ju je potvrdio i Hubbleov teleskop i drugi napredni opservatoriji na Zemlji”, pojasnio je.

“Druga Keplerova misija bit će lansirana 2017. godine, a fokusirat će se na susjedne zvijezde i planete koji bi mogli biti naseljivi”, dodao je.

Kepler 452B je star šest milijardi godina

“Danas objavljujemo pronalazak planeta koji je jako blizak rođak Zemlje. Zasad najbliži. To je Zemlja 2.0″, rekao je.

Nakon njega riječ je preuzeo Jon Jenkins.

“Sa zadovoljstvom otkrivamo Kepler 452B. On je 1,5 puta veći od Zemlje pa je vjerojatno stjenovit. Osim toga, idealne je udaljenosti od svoje zvijezde pa je vjerojatno naseljiv. Veličina njegove orbite jako je slična Zemljinoj, a njegov sunčev sustav vrlo je sličan našem. Kepler 452B je star šest milijardi godina te prima deset posto više energije od svoje zvijezde nego Zemlja od Sunca”, rekao je.

“Proveo je milijarde godina u naseljivoj zoni svoje zvijezde, što znači da na svojoj površini može održavati život, ili je to mogao u nekom trenutku u svojoj povijesti. Godina na Kepleru 452B iste je duljine kao ona na Zemlji. Planeti slični Kepleru 452B su česti u galaksiji”, dodao je.

Sljedeći se javnosti obratio Jeff Coughlin, koji je govorio o kompleksnim analizama podataka sa super-teleskopa Kepler.

U 20 godina otkrivene tisuće planeta

“U ovoj misiji mogli smo analizirati mnogo više podataka nego prije, zahvaljujući razvoju računala”, rekao je.

“Je li ovo kraj otkrića? Ne, dovraga”, rekao je tijekom dijela govora kojeg je posvetio dosadašnjim Keplerovim otkrićima.

Didier Queloz prisjetio se da se ove godine obilježava 20 godina od otkrića prvog planeta izvan Sunčeva sustava. “U samo dva desetljeća otkrili smo tisuće planeta”, naglasio je.

Nakon toga došao je red na pitanja javnosti, a prvo je bilo kako je NASA surađivala s geolozima u otkrivanju svojstava novog planeta.

“Geolozi su promatrali podatke i utvrdili da postoji mogućnost da na površini planeta postoje aktivni vulkani. Kepler 452B je prvi stjenoviti možda naseljivi planet uz zvijezdu sličnu Suncu”, rekao je Coughlin.

Moguća je i fotosinteza

“Svjetlost s Keplerove zvijezde vrlo je slična onoj sa Sunca pa bi biljke mogle održavati fotosintezu na isti način”, dodao je Jenkins.

Sljedeće pitanje bilo je bismo li mogli preživjeti gravitaciju na planetu.

“Mogli bismo se prilagoditi i tijekom generacija postati jači. Ljudi se mogu prilagoditi na jaču silu, napravljeni su tako da to mogu. Ljudsko tijelo ima nevjerojatno sposobnost da samo sebe popravi, tako da bi se s vremenom ljudi mogli prilagoditi”. istaknuo je Jenkins.

“Ovaj planet je najsličniji Zemlji od svih koje smo pronašli. Sav život na Zemlji ovisi o fotosintezi biljaka, a Kepler 452B prima više energije od zvijezde, pa je moguće da biljke mogu opstati. On je najbliža stvar nečemu što bi netko mogao zvati domom.”, dodao je.

Otkrio je i da se nalazi 1400 svjetlosnih godina od nas te da prijeđe put oko zvijezde za 385 dana.

Znači znanstvenici vide ono što se događalo na planeti prije 1400 godina!

Coughlin je dodao da počinju uviđati da 25 posto zvijezda u našoj galaksiji ima planete oko sebe, a mali stjenoviti planeti poput Zemlje vrlo su česti. Trenutno postoji 12 planeta na kojima možda postoje uvjeti u kojima bi Zemljani mogli živjeti. Na Kepleru možda postoji i voda, aktivni vulkani i biljke koje obavljaju fotosintezu.

Publiku je zanimalo možemo li otputovati na Kepler 542B.

“To je prvi korak čovječanstva, vi i ja možda nećemo putovati na te planete, ali naša djeca i unuci hoće. To nam pruža nešto čemu možemo stremiti. Generacija iza nas možda će doći tamo”, rekao je Coughlin.

Kad ćemo moći poslati sondu ili kameru na novi planet sljedeće je postavljeno pitanje.

“To je teško pitanje. To ćemo učiniti čim na to tehnologija bude dopuštala. Letjelici bi, čak i da putuje brzinom svjetlosti, do tamo trebala desetljeća (do nove Zemlje 2.0 1400 godina putovanja). No možemo mnogo toga vidjeti putem teleskopa, koji su bliže Zemlji. Mogli bismo napraviti prve primitivne karte tog planeta sličnog Zemlji”, naglasio je Jenkins.

Postoje li dokazi da postoji život na tom planetu bilo je sljedeće pitanje.

“Ne, ne postoje. Keplerov posao je stvaranje slika planeta, on ne može toliko temeljito pregledavati planet. Za to je potrebna napredna tehnologija i instrumenti koji bi vjerojatno morali biti u orbiti. Kepler nam otkriva postoje li drugi svjetovi, a mi potom možemo tražiti biološke tragove i znakove života drugim oruđima”, rekao je.

Sve što trebate znati o NASA-inom otkriću nove Zemlje

NASA-ini znanstvenici ovog su objavili otkriće Keplera 452b, od jučer poznatog i kao “Zemlja 2.0″, zemljolikog planeta u našoj galaksiji.

Nakon godina analiziranja podataka skupljenih s teleskopa Kepler i još više analiza i rada ovdje na Zemlji, znanstvenici su potvrdili postojanje ovog udaljenog egzoplaneta, koji je najsličniji Zemlji od svih dosad otkrivenih, piše Independent. Iako je on predaleko da bi ga se snimilo, napredna NASA-ina tehnologija omogućila nam se da saznamo iznenađujuće veliku količinu informacija o ovoj “novoj Zemlji”. Evo što sve trebate znati, sažeto na jednom mjestu.

To je najsličniji planet Zemlji dosad otkriven

Na početku konferencije John Grunsfeld iz NASA-e kazao je: “Danas objavljujemo otkriće egzoplaneta koji je, koliko mi to možemo zaključiti, daleki Zemljin rođak. Dosad najsličniji. To je Zemlja 2.0″. Sve kod Keplera 452b, od veličine, dužine godina, procijenjenih uvjeta na površini, vrlo je slično Zemlji.

Godine na Kepleru 452b gotovo su iste dužine kao i na Zemlji

Godina na novootkrivenom planetu, vrijeme koje joj je potrebno da se okrene oko svoje zvijezde Kepler 452, traje 385 dana, samo 20 dana duže nego kod nas na Zemlji.

To ju uvelike razlikuje od godina na drugim planetima, bližima Zemlji. Godina na Veneri traje 88 zemaljskih dana. Godina na Neptunu, najdaljem u našem solarnom sustavu, traje 185 zemaljskih dana.

Proveo je milijarde godina na optimalnoj nastanjivoj udaljenosti od svoje zvijezde

Kepler 452, zvijezda planete, otprilike je 1,5 milijardi godina starija od Sunca. Ako je planet preblizu svojoj zvijezdi, na njemu će biti prevruće za život. Ako je predaleko, bit će prehladno. Kepler 452b je na savršenoj udaljenosti od svoje zvijezde već milijardama godina. Prema Jonu Jenkinsu, analitičaru podataka s Keplera, to znači da je moguće da na njegovoj površini postoji život ili da je on postojao u nekom trenutku u povijesti.Mogao bi imati vulkane i vodu na površini

Kepler 452b moguće je temperature koja dozvoljava tekućoj vodi da postoji na površini, a koliko je poznato ljudskoj rasi, to je ključno za razvoj života. Prema tvrdnjama Johna Coughlina, istraživača iz SETI Instituta, tim za Kepler surađivao je s geolozima kako bi se otkrio izgled planeta. S obzirom na veličinu i starost, velika je mogućnost da je planet stjenovit, što znači da možda ima i sustav vulkana ispod površine.

Ljudi bi potencijalno mogli preživjeti jaču gravitaciju Keplera 452b

Novi planet je nešto veći od Zemlje, a procjenjuje se da ima dvostruko veću gravitacijsku silu od Zemlje. Ipak, prema tvrdnjama znanstvenika, to ne znači da tamo ne može postojati život. Jon Jenkins kazao da je bi se ljudi mogli “prilagoditi” gravitaciji te postati “zdepastiji za nekoliko generacija”.

“Ljudi se već prilagođavaju velikim teretima. Ljudsko tijelo ima nevjerojatnu mogućnost ‘popraviti’ sebe, tako da bi se s vremenom definitivno mogli prilagoditi”.

Biljkama atmosfera pogoduje

Zvijezda planete, Kepler 452, malo je veća od našeg Sunca. Dodatno svjetlo i toplina koje planet prima od zvijezde ne samo da znači da je planet topliji od Zemlje, već i da je biljni svijet vjerojatno razvijeniji. A budući da fotosinteza proizvodi zrak koji udišemo, to znači da temelj za razvoj života postoji. Jon Jenkins kazao je: “Sunce je vrlo slično našem, biljke bi mogle na isti način obavljati fotosintezu. Jako bi sličilo na dom”.

Čak bismo mogli i pocrniti

Dr. Daniel Brown, astronom sa Sveučilišta Nottingham Trent, kazao je: “Kepler 452b prima isti spektar i intenzitet svjetla kao i mi na Zemlji. To znači da bi biljke s našeg planeta mogle tamo rasti ako je stjenovito i ima atmosferu. Čak biste mogli i lijepo pocrniti, kao da ste bili na godišnjem”. (???)

Provodi se još puno istraživanja u kojem će biti potvrđeno bi li išta moglo preživjeti na Kepleru 452b.

Nažalost, trenutno je nemoguće tamo doći

Kepler 452b je topao, moguće vlažan, i mogao bi biti dom biljkama, ali – udaljen je 1400 svjetlosnih godina.

Da se letjelica koja nosi ljude kreće brzinom kao NASA-ini Novi horizonti, da tamo stignu trebalo bi im oko 25,8 milijuna godina. Dakle, ne preostaje nam ništa drugo nego brzo smisliti brže letjelice.

Još samo da sletimo na Mjesec, i avantura može krenuti…

 
 
(index.hryoutube/uredio:nsp)

Gljive ne samo da su vrhunska poslastica, one u narodu slove kao zamjena za meso. Bogat su izvor mineralnih tvari, vlakana, aromatskih spojeva, vitamina B kompleksa, te bjelančevina koje sadrže gotovo sve bitne aminokiseline

Također sadrže vrlo malo masti, bez kolesterola su, kao i kalorija i glutena. Osim toga, one su veliki izvor vitamina D. No njihova funkcija nije samo prehrambena, njihova moguća namjena ide iznad svih naših očekivanja. Mnoge od njih imaju mogućnost velikog utjecaja u liječenju, ali i djelovanju na okoliš, pa i na planete na kojima je potencijalno moguć život ljudi.
Tako, naime, tvrdi Paul Stamets, mikolog koji proučava svijet gljiva već više od trideset godina.

On je i autor mnogih knjiga i radova, te smatra da gljive, između ostalog, mogu itekako pomoći:

• u filtraciji otpadnih voda čisteći nitrate, endokrine disruptore i ostatke farmaceustkih lijekova,
• u rješavanju problema s insektima kao ciljani, neškodljivi pesticid,
• u pošumljavanju, jer sadnja simbiotskih gljiva ubrzava rast mlade šume,
• u poljoprivredi, gdje dodavanje mikoriznih gljiva na tlo može poboljšati prinose, bez potrebe za toksičnim kemijskim gnojivima,
• u prehrani u izbjegličkim kampovima, zbog svog lakog uzgoja i brzog rasta,
• kao biogorivo, jer uzgoj gljiva zahtijeva daleko manje tla i drugih resursa od najčešće uzgajanih usjeva za ovu svrhu,
• u čišćenju zona zahvaćenih radijacijom, jer gljive imaju veliku sposobnost upijanja teških metala,
• u liječenju, jer gljive zbog svojih svojstava mogu pružiti nove lijekove za liječenje bakterijskih, virusnih i kancerogenih oboljenja.

Stames ne pripada niti jednoj akademskoj zajednici ili instituciji, pa sva svoja istraživanja financira sam, a novac prikuplja putem svoje kompanije “Fungi Perfecti”, koja se bavi prodajom ljekovitih i gurmanskih gljiva kao i priborom za uzgoj te svime što ide uz to.

No, ovog entuzijastu nitko ne smatra čudakom, dapače, njegove ideje su naišle na odobravanje kod znanstvenika, ekologa, inženjera i državnih dužnosnika. Surađuje kao urednik u časopisu za ljekovite gljive, kao savjetnik na Sveučilištu u Tusconu, Arizona, a također je i uključen u razne kliničke studije koje proučavaju ljekovite učinke gljiva na rak i HIV.

Vlasnik je mnogih patenata za antivirusna, pesticidna i ljekovita svojstva micelija gljiva, a njegov rad je prozvan pionirskim i vizionarskim. Zagovornik je i permakulture i smatra da se gljive ne koriste dovoljno u ovom uzgoju. Njegova česta uzrečica je: “Put u budućnost je put micelija“.

Evolucijska uloga gljiva

Stametsova ideja je i da su naša tijela i naša okolina, staništa s imunološkim sustavom, a gljive su most između njih, a to mišljenje ima čvrsto uporište u biologiji. Na evolucijskom stablu, životinje i carstvo gljiva niču iz iste grane, dijeleći se jedni od drugih dugo nakon što su se odijelili od biljaka. Gljive udružuju živote biljaka, životinja i same Zemlje na neke vrlo konkretne načine.

Od oko 1,5 milijuna vrsta gljiva, svi ovi organizmi dijele neke osnovne zajedničke crte sa životinjama: oni udišu kisik i izdišu ugljični dioksid, kao i mi, i osjetljivi su na mnoge iste bakterije. Poput nas, oni dobivaju svoju energiju konzumirajući druge oblike života, umjesto fotosintezom. No tijelo gljiva se radikalno razlikuje od životinja.

Kvasci su jednostanični, dok plijesni i makrofungi poprimaju oblik micelija, mreže poput končane membrane, od kojih svaka ima debljinu jedne stanice a koja može nastaniti trulu naranču, infiltrirati hektare šume ili se udružiti s drugima kako bi nastala gljiva. Miceliji apsorbiraju hranjive tvari iz okoline i mogu brzo promijeniti svoje obrasce rasta i druga ponašanja kao odgovor na okoliš, stoga on smatra da gljive posjeduju staničnu inteligenciju.

Njihova uloga u nastajanju tla je neizmjerna, kada su gljive nastanile tlo prije više milijardi godina, neke su postale ključ za stvaranje tla. Njihovi miceliji su izlučivali enzime i kiseline koji su pretvarali stijene u biološki dostupne minerale i dugolančane molekule organskih tvari u probavljivi oblik.

Miceliji su držali tlo zajedno, pomogli su da ono zadrži vodu i da svoje hranjive tvari stavi na raspolaganje vegetaciji. Udruženi rad biljaka, životinja, gljiva i tla traje i dalje, neke gljivice doprinose biljkama tako da prodiru u korijene te donose dušik i mineralne soli, u zamjenu za šećere iz biljke. Životinje jedu gljive, a zauzvrat šire njihove spore. Za obranu od patogena, gljive su razvile spojeve s antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, što koristi ljudima u liječenju, odličan primjer je Alexander Fleming i njegov penicilin. Također, neke gljive mogu uništiti insekte, uključujući i one koji su štetni za nas.

Tisućama godina, ljudi su se koristili mikrogljivicama (plijesni i kvasci) za stvaranje jestive hrane poput kruha, sira ili vina, no Stamets smatra da su makrogljivice nepravedno zapostavljene iako doista mogu promijeniti svijet.

Kako je Paul Stamets krenuo na put micelija

Rođen je 1955. u Salemu, Ohio. Već u djetinjstvu je eksperimentirao u podrumu svoje kuće gdje je imao mali laboratorij. Zbog sramežljivosti i mucanja, oduvijek se osjećao kao da ne pripada među ostalu djecu i često se izolirao.

Tijekom mladosti, dok je pohađao koledž, često je lutao po šumi van kampusa. Tu je i po prvi put probao halucinogenu gljivu, te se popeo na drvo, no zbog omamljenosti nije uspio sići. Započela je snažna oluja, a on je sjedio u krošnji i kada je grom udario sasvim blizu shvatio je da može umrijeti u svakom trenutku, no prizor je bio nevjerojatan i osjetio se dijelom šume i svemira kao nikada prije. Razmišljao je o svom životu i kako da ga promijeni, i tada je sam sebi kao mantru ponavljao – Paul, prestani mucati.

Nevrijeme se smirilo, krenuo je kući i putem je u razgovoru s djevojkom, čija je privlačnost izazivala mucanje, progovorio sasvim razgovjetno i tečno. Tada se zainteresirao za gljive, te ih je počeo proučavati, odlučio je postati mikolog i upisao se na državni koledž Evergreen u Olimpiji, Washington. Iako Evergreen nije imao odjel mikologije, Michael Beug, kemičar za okoliš, ponudio je tečaj o gljivama, i Stamets ga je nagovorio da mu postane savjetnik. Beug je morao intezivirati svoja mikološka istraživanja kao bi održao korak sa svojim studentom. Diplomirao je i ostao raditi na Evergreenu kao pomoćni profesor te je pokrenuo vlastiti posao – Fungi Perfecti. Tu je započeo s laboratorijskim istraživanjima i kultiviranjem gljiva, kupio je komad zemlje u blizini i počeo je otkrivati snagu i mogućnosti svijeta makrogljiva.

Na vrlo zapušteno zemljište s nekoliko ruševnih kuća i par krava, ubrzo je stiglo šerifovo upozorenje da mora izgraditi novi sustav kanalizacije budući da njegova loša kanalizacija kontaminira obližnje uzgajalište kamenica bakterijom E.Coli. Kako nije imao novaca za novi sustav, pomislio je da milceliji gljiva mogu funkcionirati kao prirodni filter, to je mislio još od kada je prvi put vidio njegovu mikroskopsku strukturu.

Potvrdio je svoju teoriju testiranjem micelija različitih vrsta za upijanje na fakultetu, sve su vrste bile učinkovitije od pamuka, a također je znao da miceliji luče antibakterijske spojeve te je odlučio provesti test na terenu. Pokus je uspio savršeno – u udubinu gdje se stvarala kontaminirana močvara, ubacio je nekoliko trupaca, prekrio ih supstratom s micelijem i uskoro je imao prvu berbu ukusnih Ferijevih vitičarki, a godinu dana nakon sadnje, septički sustav više nije bio izvor onečišćenja; razina fekalnih bakterija je bila sto puta manja.

Za njegov uspjeh su saznali tehničari iz tvrtke za bioobnovu, Enviros, pa su zamolili za savjet kako da očiste tlo onečišćeno naftom. U to vrijeme, mnogi stručnjaci su polagali nade u bakteriju koja se hrani ugljikovodicima, no one nisu djelovale baš savršeno. Nekoliko znanstvenika je umjesto toga eksperimentiralo s gljivama, jer se znalo da određene gljive i plijesni mogu jesti lignin iz drva te pomoću enzima pretvarati složene ugljikovodike u hranjivih ugljikohidrate.

Plijesni također ponekad koloniziraju spremnike za gorivo, gdje koriste te iste enzime za konzumaciju naftnih derivata. U laboratoriju, plijesan Phanerochaete chrysoporium pokazala se dobrom u probavljanju nafte, no pod vanjskim uvjetima nije baš učinkovita, stoga je Stamets predložio da pokušaju s bukovačom (Pleurotus ostreatus), koja može rasti gotovo bilo gdje. Poslao im je plodišta bukovače, koja su tehničari zalili s naftom, i ona je većinom konzumirana kroz tri tjedna, a gljive su nesmetano rasle. Na žalost, Enviros je bankrotirao prije nego li se posao mogao nastaviti dalje.

U međuvremenu, Stamets je počelo instalirati eksperimentalne micelijske sustave za filtriranje otpadnih voda i za ostale poljoprivrednike, te je svoju metodu poučavao i u časopisima za zaštitu okoliša, a 1996. je započeo suradnju s Battelle Memorijalnim institutom, poznatom po tehnološkim rješenjima energije i zaštiti okoliša. Započeli su laboratorijski rad kako povećali učinkovitost gljiva u čišćenju od naftnih zagađenja, testirajući razne sojeve bukovača. 1998., započeli su terenski eksperiment gdje su koristili tlo zagađeno dizelskim gorivom u koncentraciji sličnoj onoj kakva se dogodila na plažama Aljaske nakon izlijevanja nafte.

Postojale su 4 naftne mrlje, jedna je tretirana micelijem, dvije s bakterijskim kulturama, a jedna je ostavljena kao kontrolna. Nakon četiri tjedna, uzorak s micelijem je postao svijetlo smeđ, slatkog mirisa i bio je pun gljiva. Insekti su se hranili tim gljivama, što je privuklo ptice, koje su vjerojatno ispustile razno sjeme te je nakon devet tjedana ovaj uzorak bio prepun biljaka u cvatu. Ugljikovodik je pao na manje od 200 ppm, a ostali uzorci su ostali tamni, smrdljivi i bez života. Ovo je bio neupitan dokaz o mogućnostima gljiva u čišćenju zagađenja iz okoliša.

Od tada, Stamets je postao opsjednut mogućnostima “miko-obnove“, kako on to naziva, što obuhvaća radove drugih istraživača, kao i njegove vlastite u područjima filtracije, sanacije, šumarstva i biopesticidne zaštite (mycofiltration, mycoremediation, mycoforestry i mycopesticides – njegove vlastite kovanice). Počeo je gomilati genetsku knjižnicu stotina sojeva gljiva koje bi se mogle koristiti za liječenje ljudi i okoliša.

Uspjesi su se i dalje nizali, na zahtjev EPA-e izumio je jutenu cijev punjenu bukovačama koja pluta, za uklanjanje naftnih mrlja s površine mora. Istraživači s Battellea su također testirali njegove gljivične sojeve protiv neurotoksina i našli su da je jedna sorta psilocibina vrlo učinkovita u poništavanju učinaka VX nervnog plina. Odlične uspjehe je postigao i u pošumljavanju dodavanjem mikoriznih gljiva u tlo te u sprječavanju stvaranja mulja i zagađenja zbog začepljenih potoka na starim šumskim putovima.

Veliki odjek postigao je sa svojom “Life Box” kartonskom kutijom koja je impregnirana sa sjemenjem drveća i mikoriznim gljivama. Ova jednostavna, a genijalna ideja ima namjenu pošumljavanja planete u svrhu poboljšanja kvalitete života. Kutija se pokida na manje komade, koji se smoče vodom, ostave neko vrijeme da odstoje, te se stave u zemlju i kroz kratko vrijeme pojavit će se mlade sadnice drveća.

Suočen s pojavom mrava u svojoj staroj kući, odlučio je izraditi biopesticid, naravno na bazi gljiva. Znao je da je nekoliko vrsta plijesni može zaraziti insekte svojim sporama, ubijajući ih u tom procesu, no postojeći mikopesticidi nisu bili učinkoviti protiv društvenih kukaca, koji su mogli nanjušiti miris spora te ih zbog toga nisu unosili u gnijezdo.

Razmišljao je o plijesni Metarhizium anisopliae, poznatoj po tome da može ubiti termite i mrave kada se njezine spore izravno rasprše po njima. Njegova je ideja bila da nauči tu plijesan, koja inače stalno proizvodi spore, da ih proizvede s odgodom, odnosno tek kada ih se unese u gnijezdo, jer je mislio da bi ih ova plijesan u svojem pre-sporulirajućem obliku mogla privući kao izvor prehrane. Uspješno je uzgojio ovakav soj plijesni s odgodom razvoja spora i to na riži te je isprobao ideju, a već nakon dva tjedna kuća je bila bez mrava.

Gljive za zdravlje

Poznata je činjenica da su gljive izvor vitamina D, koji je neophodan za naš imunitet, stoga će konzumacija gljiva u doba godine kada smo bez sunčeve svjetlosti znatno pomoći u održavanju zdravlja. No njihova razina vitamina D se može znatno podići, i to jednostavnim sunčanjem. Stamets preporuča da se gljive koje smo ubrali i uzgojili, izrežu na šnite, te se izlože suncu tijekom dana od 10 do 16 sati. Predvečer se pokriju kartonom kako bi se izbjeglo upijanje vlage.

Ovo se ponovi i idući dan, nakon čega se pokupe i ako je potrebno dodatno osuše na uobičajeni način. Suhe gljive se spremaju u staklenku uz dodavanje žlice riže koja će služiti kao upijač vlage, te ovako pripremljene i pohranjene mogu biti dobre godinu dana. Studije su pokazale da ovakvo sušenje gljiva na suncu povećava njihov sadržaj vitamina D sa 100 IU/100 grama na 46.000 IU/100 grama, i to u klobuku, dok stabljika proizvodi znatno manje. Deset grama ovako sušenih gljiva bit će sasvim dovoljno za pokrivanje dnevnih potreba organizma za vitaminom D u mjesecima bez sunca.

Njegova tvrtka Fungi Perfecti između ostalog proizvodi i razne ljekovite pripravke od gljiva, no zbog pravila FDA, oni se ne smiju prodavati kao lijek, već kao pojačivači imuniteta ili antioksidansi. No, poznato je da gljive sadrže niz spojeva koje dokazano pomažu u borbi protiv bolesti što uključuje i polisaharide, glikoproteine, ergosterole i triterpenoide te imaju antimikrobne i antivirusne spojeve, koje se razlikuju prema vrstama i soju.

Do sada je izvedeno nekoliko lijekova od gljiva, antibiotika i kemoterapeutika, no Stamets želi to obogatiti te radi na razvoju lijekova od gljiva koji će djelovati protiv bioloških oružja. Primjerice, nekoliko njegovih sojeva pokazuje izrazitu aktivnost protiv virusa svinjske i ptičje gripe, kao i virusa iz obitelji velikih boginja. Radi na razvoju lijeka na bazi od gljive trametes versicolor (šarena tvrdokoška), koji će pomoći oboljelima od raka dojke čiji je imunološki sustav ugrožen zbog zračenja, a studije dokazuju njegove tvrdnje. Znakovito je i da je njegovoj majci, u dobi od 83 godine dijagnosticiran IV stupanj karcinoma dojke te joj je uz konvencionalnu prepisanu kemoterapiju dodao i ovaj lijek, a nakon šest mjeseci tumor je u potpunosti nestao.

Na žalost, svi njegovi izumi nisu dostigli masovnu proizvodnju, no primjenjuju se većinom od strane neprofitnih organizacija i njihovo doba se tek čeka. Jasno je da učinkovitost gljiva u spašavanju svijeta koče razni propisi koji su doneseni da bi se sačuvao profit raznih korporacija, stoga se čeka da se ljudska svijest probudi i da sami počnemo odlučivati o svojoj sudbini.

U međuvremenu, Stamets ne staje, agitira da se tlo zagađeno radijacijom, poput onog u Fukušimi, očisti uz pomoć gljiva. Naime, malo je poznato da gljive imaju sposobnost apsorpcije teških metala, što uključuje i radioaktivne izotope. Prijedlog je vrlo jednostavan, zagađeno tlo zajedno s trulim drvećem kao i onim koje raste, treba nasaditi s micelijem.

Nakon što gljive narastu, treba ih pokupiti i tretirati kao nuklearni otpad, a ovo treba ponavljati sve dok radijacije ne nestane. Ima smisla, jer druga alternativa tome je prikupiti svo zaraženo tlo i uskladištiti ga kao nuklearni otpad, što bi opet zauzelo ogromne površine inače korisne za ljude. Stamets je uistinu i vizionar, smatra i da se zbog korisnosti gljiva u stvaranju tla i tolerancije mnogih vrsta prema zračenju, gljive mogu uzgajati na međuzvjezdanim putovanjima i koristiti za formiranje tla na drugim svjetovima. Sve su ove njegove ideje sasvim logične i imaju uporišta u znanstvenim činjenicama, pitanje je samo – jesmo li mi spremni za njih?

Um gljiva

Njegove radikalne ideje se testiraju, a on sam kaže: “Znam da neke od mojih hipoteza zvuče prilično nevjerojatno, ja sam za mnoge čudak, no radije sam čudak, a da sam u pravu, nego da sam normalan i u krivu”. Neka njegova razmišljanja su također mnogima preradikalna, poput one da gljive posjeduju inteligenciju. Naime, struktura micelija pod mikroskopom neodoljivo podsjeća na mrežu stanica mozga, što je po njemu dokaz da gljive posjeduju neku vrstu inteligencije. Ali analogija je upečatljiva, i mozak i micelij stvaraju nove veze ili zaustavljaju postojeće kao odgovor na podražaje iz okoline. Oboje koristi niz kemijskih glasnika za prijenos signala diljem stanične mreže.

Po Stametsu, slična struktura gljivičnih i neuralnih mreža odražava činjenicu da su oba sustava evoluirala da bi se bavila sličnim poslovima i da bi ih činili uz maksimalnu učinkovitost. No on se ni tu ne zaustavlja, on obrasce poput micelija vidi u informacijskoj arhitekturi Interneta, u matricama teorije struna, u računalnim modelima tamne materije svemira. Vjeruje da su takva ponavljanja znakovi evolucijske inteligencije i da priroda teži graditi na svojim uspjesima, te u svojoj knjizi “Rad micelija: kako gljive mogu pomoći spasiti svijet” piše: “Arhetip micelija može se vidjeti u cijelom svemiru.”

Iznimno je znakovita jedna misao, zapravo upozorenje ovog naprednog znanstvenika, koja bi nam mogla otvoriti oči i promijeniti smjer našeg življenja: “Iako bismo se mogli nazvati evolucijskim uspjehom, volim misliti da svaki organizam na ovom planetu ima pravo glasa. Kada bi postojala Ujedinjena organizacija organizma i kada bi svaki organizam glasao, bismo li mi ostali ne zemlji ili ne? Mislim da se glasanje upravo događa. Ne posvetimo li pažnju očuvanju biorazličitosti, sami organizmi koji su nam dali život mogli bi nam ga i uzeti.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Sviđalo se to nekome ili ne, ovdje su razotkriveni planovi svjetske vlade o namjernom i ciljanom trovanju hrane i vode u svrhu depopulacije stanovništva.

Iako je video namijenjen američkoj publici, mislim da bi mogao zainteresirati svakog čovjeka. U ovom 15-minutnom videu Alex Jone govori mnogim stvarima, poput fluorida (koji se nalazi u većini pasta za zube) vrlo dobro govori i upozorava o Aspartamu (umjetnom sećeru), genetski modificiranoj hrani, i drugim stvarima.

Prijatelji moji! Od svih informacija sakupljenih tokom godina mog istraživanja, ove su najvažnije. Od vas su cijelo vrijeme skrivene… Ovo je najveća tajna koja će sada izaći na vidjelo! Posjedujem stotine vladinih dokumenata, koje posljednjih osamdeset godina dokazuju trovanje hrane i vode kako bi se stanovništvo razboljevalo i steriliziralo. Sve je objašnjeno u knjizi “Ekonauka” koju je napisao stručnjak iz Bijele kuće John. P. Holdren.

Tu se govori o planetarnoj policijskoj državi koja će izvršiti sterilizaciju, pa tako i načine sustavnog trovanja hrane i vode radi sterilizacije ljudi. Ovu knjigu je napisao nekoliko desetljeća prije nego što je došao u Bijelu kuću u ured za znanost i tehnologiju, a sada se odjednom materijal iz knjige provlači kroz vijesti, te širi u javnost kao “dobra” stvar.

Nisu sve namirnice štetne, ali većina sadrži sastojke, umjetne kemikalije koje su dodane, a jako su otrovne i loše su za zdravlje, oni to znaju sve ovo vrijeme, i odobrili su ih za upotrebu. Počnimo s aspartamom. Više ne možete otići u prodavaonicu i kupiti žvake, a da nemaju aspartam kao dodatak. 70-ih godina Searle je pokušao dobiti odobrenje za uporabu aspartama, ali neuspješno.

Bila su potrebna tri pokušaja jer je u njihovom istraživanju sprovedenom nad majmunima, većina test subjekata je umrla ili oboljela od raka. Sada imate mainstream članke gdje je Europska unija napravila veliko istraživanje i dobila rezultate o djeci rođenoj sa premalom težinom, preranim porođajima i pobačajima kod onih žena koje su pile pića na bazi aspartama, kao naprimjer “Coca Cola Zero”.

Što je aspartam?

To je fekalni otpad E-coli bakterije. Oni E-coli genetski modificiraju, nahrane toksičnim otpadom i onda ona pražnjenjem izbaci aspartam! Toliko ima nuspojava da je to neizrecivo (tumor na mozgu, moždane udare i mnogo drugih bolest). Sve je unaprijed isplanirano. Uz sve ovo, stvara i ovisnost.

Ali idemo dalje, i popričajmo o McDonald’su i njegovoj piletini (Chicken McNiggets). Sjećam se da sam prije deset godina čitao u zdravstvenom informatoru kako se u njima, kao i u još mnogo hrane nalazi jedna vrsta plastike, slična silikonu. Dodavanje ovog aditiva ilegalno je u svim ostalim zemljama svijeta, ali ne i u SAD-u. Tajna je u tome da je sve ovo isplanirano od strane FDA (Službe za kontrolu hrane i ljekova). Pogledajte samo koje sve lijekove odobravaju, a koji uzrokuju infarkt i rak.

U slučaju Nurnberg, nacisti su u koncetraciskim logorima u vodu stavljali natrij fluorid, kako bi se zatvorenici načinili pokornijima. Stotine studija pokazalo je ove rezultate čak i prije nego je Hitler došao na vlast. Ovo je oblik pirisilnog drogiranja. Kako je javnost postala upoznata sa ovim, priznali su da količina od   1:1 000 000 natrijum fluorida više nego udvostručuje šanse za rak kostiju kod dječaka i muškaraca. Odgovor vladinih korporacija je bio ne samo da se doda u vodu, već i u tisuće drugih proizvoda poput dječje vode. Počeli su se dodavati i količine 900:1 000 000 u jaja u prahu. To prouzrokuje pad koeficijenta inteligencije, povečava sterilitet, a dodaje se u toliko namirnica koje konzumiramo.

Vratiti ćemo se aditivima za koji trenutak. Najprije pogledajmo genetski modificirane organizme (GMO). Jeste li znali da se već dugi niz godina Amerikanci hrane kloniranim govedima, svinjama, a sada se to proširuje i na ostale vrste životinjskog mesa. Uzmimo lososa. Znanstvena istraživanja su dokazale da će vrsta GMO lososa dobivena ukrštavanjem lososa i drugih životinja kada dođe u susret sa prirodnim divljim lososom dovesti do izumiranja divljeg lososa u roku od 40 generacija. I FDA je odobrila ovo. I dozvoliti će njegovo puštanje u divljinu… to kao prvo nije losos, to je ukrštena vrsta koju nazivaju Kamira. To je nekakav miks kao iz laboratorija doktora Moreaua, kao iz noćne more.

Genetski modificiran kukuruz.

Više od 85% kukuruza koji se konzumira u SAD-u, a ispostavlja se i u Europi i Kanadi, je GMO. Stvara jedinstveni pesticid pa ga insekti ne jedu. Ako ga insekti ne jedu jer umiru, što mislite da će se dogoditi sa laboratorijskim miševima i ljudima.

Bukvalno više stotina studija pokazuju da ne samo Monsanto, već i druge kompanije proizvode GMO kukuruz koji je povezan sa otkazivanjem organa laboratorijskih test miševa, kao i s masovnim sterilitetom istih miševa i zamoraca. Oni su dakle hranjeni ne samo GMO kukuruzom već i GMO sjemenom pamuka.

Studije u Indiji, Njemačkoj i SAD-u su pokazale da kada sjeme pamuka nastalo iz GMO usjeva pamuka posluži kao hrana za krave, one pobacuju telad, ili su telad zakržljala, ili u mnogim slučajevima umiru pri telenju. A što se nalazi u većini procesuirane hrane? Ulje iz sjemena GMO pamuka.

Studije također pokazuju da GMO usjevi ubijaju pčele i leptire. Ali ne zaustavljaju se tu. Sada tvrde da će u biosferu pustiti GMO komarce otporne na malariju. Genetski kod planete se blago rečeno uništava u najezdi zlih korporacija. Prije nekoliko godina, direktor Monsanta (Monsanto Company je jedna od najvećih multinacionalni poljoprivrednih biotehnoloških korporacija na svijetu) rekao je za “National Geographic” da je to njihov program, da žele da njihovi usjevi i organizmi preuzmu biosferu, a najveće kompanije koje se bave genetskim inžinjeringom, fokus stavljaju na osam glavnih vrsta usjeva, a sada se proširuju još na stotine drugih vrsta biljaka mjenjajući genetski kod planete.

Ovo je genetska diktatura, vandalizam, zbog toga su Rockefeller i UN izgradili goleme ograđene “sefove” u koje je položeno bezbroj sjemena, takve građevine se grade po cijelom svijetu. Štoviše priznali su da to čine u slučaju da nešto “pođe po zlu”, da je to neka vrsta Noine arke. Sve te lažne grupe za zaštitu okoliša nikada se ne žale zbog ovoga, ne pričaju o istinskom uništavanju okoliša. Oni bi željeli uvesti porez na CO2 koji ljudi izdišu, a pomoću kojeg biljke dišu i vrše fotosintezu kako bi zatvorili industrijska društva i njihova postrojenja te tako kontrolirali naše živote. To je velika tajna! To je program redukcije populacije.

To je epidemija. Broj spermatozoida zapadnog čovjeka eksponencijalno opada. Čak je i vlada priznala i predvidjela da će u narednim generacijama gotovo svi biti sterilni.

Ovo je globalan religija, njihova filozofija. Oni žele planetu za sebe. UN je rekao da je njihov plan samnjenje svjetske populacije za 80%. Imali ste priliku čuti izjavu Ted Turnera (američkog mediskog mogula i filantropa, osnivača CNN-a), koji je ljude nazvao beskorisnim izjelicama i da bi ih 80% treba eliminirati.

Također ste mogli ćuti i princa Filipa (vojvoda od Edinburgha, britanski princ i suprug kraljice Elizabete II.), koji je rekao da bi se nakon smrti želio vratiti na zemlju kao virus, kako bi ubio većinu stanovništva, i Dr. Eric Pianka i Peter Singer govore o masovnoj redukciji populacije. Konstantno se na vijestima i u medijima govori da treba imati samo jedno dijete, jer sve preko je loše za okolinu i da samanjenje ljudske populacije znaći smanjenje CO2.

To je velika tajna! Živimo pod diktaturom znanstvenika, a SAD-e i Engleska su epicentar svega i širi se na globalnom nivou. Sjećate se svih tajnih pokusa, sterilizacije u SAD-u i Europi. Sjećate se što je učinio Hitler. On je sve naučio od eugenika i Rockefellera iz SAD-a. Ovo je kultura smrti nametnuta vama i vašoj porodici, i bez obzira što smatrate da je svijet prenaseljen, vi ste također meta i to planski ciljana.

Hormon rasta u mlijeku tjera vašu osmogodišnju djevojčicu u pubertet, umjesto da se to spontano dogodi u dvanaestoj ili trinaestoj godini.

Silikoni u McDonald’s piletini, stotine vrsta prerađene hrane, aspartam koji je fekalija GMO E-koli bakterije, uzročnika ogromnog broja bolesti… Razmislite, to se stalno vrti. Na ABC-u prije četiri godine, virusni sprej za meso zbog sigurnosti? Prskaju živi virus na meso da bi navodno poubijali bakterije. To je živo cjepivo kojim prskaju većinu mesa koje konzumirate. Postaje još zanimljivije i surovije…

Naftni destilat odnosno toksični otpad koji nastaje u rafinerijama kod prerade nafte. On se uzima i njime se posipavaju usjevi kao gnojivo. I što se tada dogodi s paradajzom, kukuruzom i krumpirom? Oni pokupe sve te toksine iz zemlje. Znanstvenici su inače upotrebljavali ove biljke za detoksikaciju zagađenog tla. Biljke usisavaju toksine, a onda ih vi jedete. Zato je Washington Post u siječnju 2008. objavio da je trećina popularne hrane i pića zagađena živom. Usprkos činjenici da su Europljani protiv GMO hrane, sada su pretrpani s njom. SAD je test zona. Automatski se odobrava, a ljudi koji rade za ove kompanije ne znaju što se događa kao ni ljudi koji prodaju ovu hranu. Ovo utječe na sve nas.

Postotak pojave raka je u abnormalnom porastu, dijabetes, sve ove bolesti se povezuju sa toksičnim aditivima iz naše hrane i vode. Intervjuirao sam neurokirurge, neurologe, znanstvenike… MSG (natrijum glutamat) razara mozak, eksitotoksin razara jetru, a prisutan je u desetinama tisuća proizvoda. Možemo reći ne, možemo ustati protiv toga, ako imate susjeda koji djetetu daje vodu obogaćenu fluorom, molim vas upozorite ga, ako jede čips s MSG aditivom upozorite ga, ipak ste odgovorni. Ako poznate ljude koji se hrane GMO prerađenom hranom, upozorite ih, i zaboga ne hranite svoju djecu s time. Želite li se ubiti vaša je stvar, ali nemojte nauditi djeci. Nemojte!

Na kraju želim reći i par pozitivnih riječi. Prije otprilike petnaestak godina niste mogli naći organsku hranu u prodaji, a sada polovina svega je organsko. Prije par godina svo mlijeko sadržavalo je hormon rasta a sada se takvo teško nalazi jer su potrošači rekli ne!

Niste mogli ni naći ni pastu za zube bez natrijum fluorida, a sada se na pouzdanim pakiranjima jasno istakne: “Ako se proguta, javite se doktoru odmah!” Čak i Collgate izbacuje novu pastu bez natrijum fluorida. Ljudi ne žele biti trovani, žele znati što se događa, tako se i industrija odgovara na njihove zahtjeve dajući im barem opciju da znaju tj, da ne budu nasilno drogirani putem hrane i vode. Znate da su cigarete štetne.

Prije dvadeset godina proizvođači su pred kongresom izjavili da se radi o teoriji zavjere, a onda se ispostavilo da su znali cijelo vrijeme. Dame i gospodo, koliko sam upućen kroz istraživanja, većina onoga što se dodaje u hranu i vodu je mnogo gore čak i od cigareta iako su one jedan od najvećih ubojica u SAD-u. Molim vas da sami istražite i shvatite da je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu upravo vaša prodavaonica prehrambenih artikala, kao i voda iz vaših slavina.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)