Zapanjujuća fotografija se prodaje se na aukciji u SAD-u, poput neke iluzije: mala židovska djevojčica koju je zagrlilo … Adolf Hitler

Nacist je zadržao sklonost prema djevojčici i nakon što je doznao o njezinim korijenima.

Fotografija djevojčice Bernile “Rosa” Nienau i Hitlera postavljena je za aukciju u američkoj državi Maryland. Fotografiju koja je snimljena nekoliko godina prije izbijanja Drugog svjetskog rata, potpisao je sam nacistički diktator.

“Draga i obzirna Rosa Nienau, Adolf Hitler, Munchen, 16. lipnja 1933″, piše u posveti na fotografiji.

Procjena cijene na aukciji fotografije iznosi 8.000 dolara, no očekuje se da će dostići 12.000 dolara.

Aukcionist Bill Panagopulos iz Alexander Historical Auctions u Marylandu kaže da je zapanjujuća slika snimljena u Berchtesgadenu, Hitlerovoj alpskoj kući, gdje se Bernile prvo upoznala s njim jer su oboje slavili rođendan na isti dan.

Hitler je tijekom 1930-ih često pozivao djecu u njegovu planinsku rezidenciju, a fotografije takvih posjeta često bi koristila nacistička propaganda.

Nevjerojatno, ali Hitler je bio svjestan da Bernile, koja je imala samo sedam godina kada je snimljena slika, je imala židovsku baku i smatrala se židovkom prema nacističkim rasnim zakonima toga doba.

Panagopulos je rekao da ovaj jedinstveni dokument otkriva druge, malo poznate detalje “o onome što svijet zna kakav je on bio.”

Arhitekt holokausta i autor čudnih teorija urota koji je napisao u knjizi ‘Mein Kampf’, Hitler je bio pod velikim kritikama zbog toga što je bio najveći antisemit svog vremena. No, sedmogodišnjoj djevojcčici, nacistički diktator bio je jednostavno “Ujak Hitler”. Isplela bi mu čarape za Božić i razmjenjivla pisma sa Hitlerovim pomoćnikom.

Hitler je nastavio viđati Bernilu, nazvanu “Fuhrerovim djetetom” u nacističkim tiskanim medijima, sve do 1938. godine – kada mu je Martin Bormann, njegov tajnik, rekao njezino židovsko podrijetlo.

Čak i kasnije, Hitler je nerado odustajao od druženja sa djevojčicom, žaleći se da “postoje ljudi koji imaju pravi talent za kvarenje svake moje radosti”, kaže Heinrich Hoffman, njegov fotograf i autor fotografije.

Nienau je 1943. godine umrla od dječje paralize, u dobi od 17 godina. Nije bila jedina Nijemica židovskog porijekla koju je tako tretirao. Drugi primjetan primjer bio je Werner Goldberg, vojnik koji je nakratko služio u okupiranoj Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

Iako je njegov otac bio Židov, fotografija Goldberga – visokog, plavookog čovjeka – oglašavana je kao “idealni njemački vojnik”, a kasnije je upotrijebljen u plakatima za regrutiranje od strane Wehrmachta.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Predložena zabrana snimanja vojnika IDF-a je “apsurdna” i znači “kraj demokracije”, izjavili su stručnjaci, dodajući kako slike koje pokazuju zlostavljanje izraelskih vojnika pokazuju “kako je moralno korozivna postala okupacija”

Prijedlog zakona, kojeg lobira izraelska desničarska stranka, navodi da će svatko tko “snima, fotografira i/ili snima zvuk vojnika tijekom njihovih dužnosti, s namjerom da potkopava duh vojnika IDF-a i stanovnika Izraela, može biti kažnjen zatvorom u trajanju od pet godina” – izjavili su izraelski mediji.

Nacrt zakona optužuje skupine za ljudska prava, uključujući B’Tselem, Machsom Watch Women i Breaking the Silence, koji je opetovano snimali zlostavljanja od strane izraelskih vojnika, čekajući bilo kakvu aktivnost IDF-a “koja se može predstavljati u pristranom i tendencioznom obliku”.

“Ovo je apsurdno populističko zakonodavstvo, te treba ograničiti i zabraniti slobodu govora i slobodu prosvjeda u Izraelu, što je suprotno načelu temelja zemlje” – rekao je Brian Reeves, direktor razvoja i vanjskih odnosa u grupi PeaceNowIsrael, za RT.

Prema Reevesovim riječima, ovi videozapisi često “osvjetljavaju aspekte sukoba” koji se možda neće “odigrati” u javnoj raspravi u Izraelu.

“Ovi videozapisi doveli su do izražaja ponašanje IDF-a koje bi trebalo biti ispravljeno i također donosi na televizore slike o tome kako je moralno korozivna ova okupacija postala za sve nas” – dodao je.

Aktivnosti skupine za ljudska prava B’Tselem, koja je prva objavila krvavi video IDF-ovog vojnika Elor Azarije koji “dovršava” ozlijeđenog i nepokretnog palestinskog čovjeka, također može biti zabranjena temeljem predloženog zakona.

Video snimljen 2016. godine izazvao je osudu u cijelom svijetu i dovodio u pitanje etički kodeks izraelske vojske.

“Kada ne dozvolite ljudima da fotografiraju vojnike … zaustaite slobodu tiska i govora. Zatim krenete zabranjivati snimanje i fotografiranje policajaca. To je kraj demokracije” – izjavio je Moshe “Mossi” Raz, član Knesseta za lijevu stranu Meretzove političke stranke.

Raz vjeruje da je slučaj Azarije vjerojatno bio razlog zašto političari pokušavaju donijeti zakon. “Zbog tog filma, odveden je na sud i strpan je u zatvor. Bez toga, nema šanse da bi se uhićenje i zatvor mogao dogoditi” – izjavio je.

Prema Razu, takvi su videozapisi važni kada je u pitanju istraga o mogućim povredama ljudskih prava od strane izraelske vojske IDF-a. Desničarski političari koji stoje iza zakona smatraju da su vojnici “sveci i ne mogu pogriješiti ili otići na sud” – dodao je.

Prijedlog zakona, zbog svjetske osude izraelskog nasilja nad Palestincima na „Velikom maršu povratka” u kojem je ubijeno 119 Palestinaca, je osudila i Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO).

Ako IDF-ove postrojbe nemaju ništa za sakriti, “nema štetu u dokumentiranju njihovih postupaka protiv Palestinaca” – piše u izjavi PLO-a.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ondje je od dvadesetih godina prošlog stoljeća Monsanto proizvodio PCB, kemikaliju koja se koristila za proizvodnju maziva, tinte, boja i električne opreme

U lipnju 1957. godine Disneyland u Kaliforniji predstavio je novu zgradu u dijelu parka nazvanom Tomorrowland (‘Zemlja budućnosti’).

Kuća budućnosti, izgrađena od plastike, izgledala je prilično avangardno i bila potpuno mehanizirana. Sponzorirao ju je Monsanto, tada jedna od najvećih kemijskih kompanija na svijetu, a u sljedećih deset godina privukla je više od 20 milijuna posjetitelja

Međutim, kako naglašava Mathieu Asselin u svojoj knjizi ‘Monsanto: Fotografsko istraživanje’, posve druga vizija budućnosti otkrivala se u gradu Annistonu u Alabami. Ondje je od dvadesetih godina prošlog stoljeća Monsanto proizvodio PCB, kemikaliju koja se koristila za proizvodnju maziva, tinte, boja i električne opreme.

PCB je zabranjen u Americi 1979. godine zbog straha od njegove toksičnosti, no šteta po grad Anniston već je bila učinjena. Između 1929. i 1971. u atmosferu je otpušteno nekih 27 tona PCB-a, u obližnji kanal Snow Creek izliveno je još 810 tona, a 32.000 tona deponirane su na otvorena odlagališta nedaleko centra grada, navodi se u izvještaju koji je 2005. objavila Agencija za zaštitu okoliša.

PCB se u okolišu zadržava jako dugo i detektiran je u vodi i vrlo daleko od mjesta gdje je ostavljen. Dugotrajna izloženost ovoj kemikaliji uzrokuje kožni osip kod ljudi i promjene u krvi i urinu koje mogu značiti oštećenje bubrega. 2013. godina Agencija za istraživanje raka proglasila je PCB kancerogenim.

‘Počeo sam raditi na knjizi prije sedam godina i ostao sam šokiran onim što sam otkrio’, kaže Asselin. Koristeći vlastite fotografije i one arhivske, zatim podatke sa suda i oglase samog Monsanta te priče običnih građana, Asselin je napravio knjigu koja ozbiljno ugrožava Monsantovu reputaciju i praksu. Asselinov uradak nominiran je za cijenjenu njemačku nagradu za fotografiju, Börse. Pristup koji u knjizi koristi Asselin je pravi križarski pohod.

‘Igram se s vatrom, siguran sam’, kaže autor.

Asselinove fotografije krajolika pokazuju propadanje grada: prazne zgrade, napuštene proizvodne hale, trošne kuće obrasle šikarom i travom. Njegove jednako melankolične slike lokalnog stanovništva uključuju i onu Davida Bakera (65) koji pognute glave stoji nad grobom svojega brata.

Ispod slike piše: ‘Terry Baker je umro kad mu je bilo 16 godina od tumora na mozgu i raka pluća uzrokovanih PCB-om. Prosječna razina PCB-a u Annistonu je 27 puta veća od nacionalnog prosjeka.’

U veljači 2003. stanovnici Annistona dobili su odštetu od Monsanta u iznosu od 700 milijuna dolara. Bilo je to na poznatom suđenju kad su optužili kompaniju da je zagadila grad i naškodila građanima te da je kompanija desetljećima bila svjesna štetnosti PCB-a po ljude i okoliš, no nije poduzela ništa.

2007. godine visoke razine PCB-a još uvijek su bile detektirane u obližnjim rječicama Snow i Choccolocco. Na jednoj Asselinovoj fotografiji iz 2012. rječica Choccolocco prikazana je potpuno crvena.

Kako Asselin naglašava u svojoj knjizi, odšteta iz 2003. je tek mala pobjeda u dugačkom i teškom ratu kojeg protiv moćne kompanije vode mnoge zajednice u SAD-u i svijetu. Ti sudski procesi bacaju novo svjetlo na sistem lobiranja u SAD-u koji iskrivljuje demokratske procese i često rezultira time da političari, znanstvenici i stručnjaci zauzimaju stranu kompanije te idu protiv farmera i zajednica.

‘U Americi Monsanto financira i demokrate i republikance. Oni nemaju političke preferencije već samo žele biti sigurni da će sve teći glatko i da će zaraditi još novca. To je ono što posebno želim naglasiti – globalni biznis ne može nastaviti ovako. Mora se promijeniti’, kaže Asselin.

Osim Alabame, Asselin se bavio i Vijetnamom gdje su američke snage tijekom dugotrajnog rata protiv Vietkonga između 1965. i 1971. pošpricale 465 milijuna litara ‘narančastog agensa’ (‘agent orange’) po velikim dijelovima zemlje. Asselin kaže kako je deset posto južnog Vijetnama kontaminirano, a kemikaliji je bilo direktno izloženo između 2,1 i 4,8 milijuna Vijetnamaca.

Asselinova instalacija u Galeriji fotografije u Londonu, gdje su izloženi i svi finalisti Börseove nagrade, uključuje i dva tableta na kojima se u stvarnom vremenu mogu pratiti cijene dionica Monsanta i Bayera. (2016. godine Bayer je objavio da planira kupiti Monsanto za 66 milijardi dolara).

‘Moram biti pažljiv s ovom nominacijom. To je priznanje kolega umjetnika i profesionalaca. No ujedno to je i nagrada koju sponzorira jedna druga velika kompanija’, kaže Asselin.

‘To što postoji nagrada za najbolju fotografiju Syngetna, koja bi trebala nagrađivati radove koji se bave održivim razvojem, a istovremeno je sponzorira globalni proizvođač pesticida je obično sranje!’, kaže Asselin.

Asselin je dašak svježeg zraka u svijetu suvremene fotografije gdje konceptualna dvosmislenost često zamagljuje predanost društvenim ili političkim ciljevima.

‘Često ne razumijem što mi fotografi žele reći. Zato se trudim da u mojem radu nema dvosmislenosti. Želim da svima bude jasno u čemu je problem. Nemamo vremena biti neutralni’, kaže Asselin.

Pogledajte zračnu snimku Annistona nazvanu ‘Grad duhova’:
 

 
(jutarnji.hr)

MINISTAR OBRANE STEPAN POLTORAK ZBOG SKANDALA MORAO JE OTPUSTITI SAVJETNIKA KOJI JE SVE “ODRAĐIVAO”

Ministar obrane Ukrajine – Stepan Poltorak – lišio je fotoreportera Dmitrija Muravskog statusa svog savjetnika.

Nije to učinio zato što se s njim razišao već – što je morao. Jer, šut-karta je uslijedila nakon što su ostali ukrajinski fotoreporteri, a i neki pripadnici ukrajinskevojske, upozorili da su neke njegove “slike rata u Donbasu”, koje su obilato koristili zapadni mediji, zapravo – namještene i inscenirane.

Drugim riječima: da nisu stvarne scene rata na istoku Ukrajine.

Poltorakov kabinet je pokušao opravdati i Muravskog i ministra, objavivši:

“Ministarstvo obrane Ukrajine je od njega dobivalo kvalitetne i umjetnički urađene fotografije koje nikada nisu predstavljale kao dokumentarne ili kao fotografije realnih ratnih djelovanja”.

Kap koja je prelila čašu bio je fotoalbum “Bol rata” koji je Murawski postavio na Facebook. Zahvaljujući tome, “fotografije” su u prilici bili vidjeti i oni koj su mogli posvjedoče da su neke od njih – namještaljka.

Murawski je prvo tvrdio da su njegove “slike” – fotografije realnih događaja. To je rekao i za snimak koji je napravio 4. lipnja u naselju Širokino pored Mariupolja.

Da svojim tvrdnjama osigurao uvjerljivost, objavio je i video snimak sa iskazima vojnika koji se vide na slici s eksplozijom iza svojih leđa. Upravo to je Murawskom “došlo glave”.

Jedan od tih vojnika ukrajinske vojske – Viktor Moroz – oglasio se i ispričao:

“Slika Muravskog s eksplozijom u Širokinu je inscenacija. Mjesto jeste realno, to je isturena linija fronte. Nama su naredili što i kako raditi – da bi on to snimio.

Ali, nikakvih ranjavanja tamo nije bilo. Nikakve artiljerijske vatre nije bilo. Iza naših leđa je bila aktivirana eksplozivna naprava, na koju su bili postavljeni vreće cementa ili neka građevinska smjesa. Ni kolica dječjih nije bilo. Postavljena su pred samo snimanje”.

Moroz je posvjedočio i da su iskazi na koje se Murawski pozvao (da je sve bilo onako kako je na “fotografiji” i da je ona autentična) također dane po naredbi …
 
(fakti.org)

SNIMCIMA DRONA I SATELITA POKAZALI SU DA JE TA BOLNICA OŠTEĆENA JOŠ 15. LISTOPADA 2015.

Ministarstvo obrane Rusije uhvatilo je u novoj velikoj laži sirijske “Liječnike bez granica”, zapadne obavještajne službe i zapadne medije.

Glasnogovornik Ministarstva obrane Rusije, general Igor Konašenkov, predstavio dvije fotografije. Prvu je napravila ruska bespilotna letjelica 29. travnja i na njoj se, kako je naglasio, “jasno vide razaranja na zgradi bolnice Al-Kuds.

Na drugoj fotografiji – koja je dobivena sa špijunskih satelita – vidi se ista bolnica, s potpuno istim oštećenjima, ali je taj snimak napravljen još 15. listopada 2015-te godine! Konašenkov je zaključio: “Snimci na nesumnjiv način pokazuju da su sva tobožnja “svjedočenja očevidaca” o tobožnjem avio-udaru po bolnici 27. travnja obična manipulacija“

Dokazalo je da je bolnica Al-Kuds, kojom upravljaju Liječnici bez granica, uopće nije bila ni gađana ni razarana u travnju, kao što je ta međunarodna organizacija objavila, a svi zapadni mediji rastrubili. Da Washington, London i Bruxelles mogu optužiti sirijski vojno-državni vrh da krši primirje i izaziva novi rat i humanitarnu katastrofu u Alepu.

Kako je danas precizirao glasnogovornik Ministarstva obrane RF – general Igor Konašenkov – nikakvog avio-udara po bolnici Al-Kuds 27. travnja nije bilo, a njena zgrada je djelomično razorena još prošle godine.

Konašenkov je ukazao da je nad Alepom 27. travnja “radio” samo jedan zrakoplov, ali iz američke “anti-isilovske koalicije”.

A laž i manipulacija su bili tako veliki da je i glavni tajnik UN – vazal Washingtona Ban Ki-Moon – odgovornost za “bombardiranje bolnice u Alepu”, u kojoj je tobože poginulo 20 ljudi, pripisao “sirijskoj vojsci”

General Konašenkov je sve postavio na mjesto – samo nekoliko sati prije zasjedanja Vijeća sigurnosti UN koje će biti posvećeno “situaciji u Alepu”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

U današnje vrijeme, pametni telefoni imaju imaju samo jednu dobru stvar, a to je dobra kamera za slikanje NLO-a

Za ovakvu fantastičnu snimku nije trebalo potegnuti daleko – prozirni NLO snimljen je iznad Beča i izgleda genijalno

Prozirni NLO nije neka novost, do sada se na YouTube skupio priličan broj snimki raznih letjelica tog tipa, za neke se i tvrdi da su zapravo živa bića, no ova snimka napravljena nedavno iznad Beča je stvarno odlična.

Zanimljivo je da su teorije zavjere na temu prozirnih letećih objekata razdvojene na tri struje: jedna zagovara teoriju da su to izvanzemaljci u letjelicama, drugi da se radi o živim bićima, dok treći tvrde da se rade o letjelicama koje su proizvod ljudske tehnologije i optužuju ili SAD ili Rusiju za špijunažu.

Još jedna teorija bi bila moguća, a to je nebeski hologram ili Bluebeam, dobro poznat američkoj tajnoj zajednici.

Bilo kako bilo, pogledajte video analizu snimke i pokušajte sami svrstati ovaj objekt/subjekt u neku kategoriju:
 

 
(metro-portal.rtl.hr)

Rosalind Franklin nije bila osobito omiljena među znanstvenicima. Muške kolege su je nazivali “Mračnom lady”

…navodno zato što je bila odbojna i nepristupačna, ali je danas teško reći da li je ovakav opis zaista odgovarao njenom karakteru, ili je bio posljedica patrijarhalnih predrasuda. Jedno je, međutim, sigurno: živjela je u sjeni tih muškaraca.

Rođena u Londonu 1920. godine, Rosalind je pohađala Žensku školu Svetog Pavla (St. Paul ‘s Girls School) – jednu od malobrojnih obrazovnih ustanova u zemlji u kojima su ženska djeca učila kemiju i fiziku.

Rosalind Franklin (1920. – 1958.) rođena je kao jedno od petero djece u obitelji bogatih i uglednih londonskih Židova. Devet godina mlađa Jenifer svoje se sestre sjeća kao vrlo inteligentne djevojčice koja je umjesto lutki, preferirala čitanje, fotografiranje, crtanje i izradu predmeta. Poslije je taj talent koristila u izradi vlastitih molekularnih modela i opreme.

U 15. godini odlučila je postati znanstvenicom, no kada je 1938. položila prijamni ispit na Cambridgeu, došlo je do obiteljske svađe. Njezin otac Elis, u javnosti poznat kao veliki dobrotvor, nije bio poklonik ženske emancipacije te je u prvi tren odbio kćeri platiti školarinu.

No, Rosalind se nije predala te je 1941. godine diplomirala, a zatim 1945. doktorirala fizikalnu kemiju. Tada se počela baviti rendgenskom kristalografijom velikih bioloških molekula, a 1947. godine otišla je u Pariz, grad koji se neraskidivo veže i uz drugu znanstvenu heroinu, Mariju Sklodowsku-Curie. Tri pariške godine bile su sretno razdoblje u životu i radu Rosalind Franklin koja je čak razmišljala o tome da ostane živjeti u Francuskoj.

No, poslušavši profesionalni savjet kolegice, kasnije nobelovke Dorothy Hodgkin, o znanstvenim perspektivama u Engleskoj, koje su bile bolje nego u Francuskoj, ali i pod pritiskom obitelji, Rosalind Franklin se 1950. godine vratila u London. Pridružila se skupini znanstvenika na King’s Collegeu, koji su se bavili istraživanjem velikih molekula.

Postigla je izvanredan uspjeh u tim predmetima i već sa 15 godina je znala da želi postati znanstvenica.

Otac ju je pokušavao odvratiti od toga, znajući da joj, kao ženi, neće biti lako. Međutim, Rosalind nije dozvolila da je bilo tko pokoleba. Godine 1938. primljena je na Sveučilište Cambridge, gdje je studirala kemiju.

Nakon što je diplomirala, počela je raditi u Britanskom udruženju za istraživanje eksploatacije ugljena. U tom trenutku Drugi svjetski rat je bio u punom zamahu i ona je po svaku cijenu željela pridonijeti ratnim naporima.

Njezina istraživanja fizičke strukture ugljena bila su neophodni za razvoj gas-maski, koje su podijeljene britanskim vojnicima i donijela su joj titulu doktora kemije.

Godine 1946, Rosalind se preselila u Pariz, gdje je radila za Jaques Meringa – kristalografiju koji je putem rendgenske strukturne analize utvrđivao raspored atoma u tvarima. Ovdje je naučila mnoge tehnike koje će joj koristiti u kasnijim otkrićima.

Rosalind Franklin je prva napravila fotografije vlakana DNK

Pet godina kasnije, ponuđeno joj je mjesto znanstvenog suradnika na Odjelu za biofiziku Kings koledža u Londonu, gdje je zamjenjivala Morrisa Volkinsa. Kada se vratio, on je mislio da je primljena kao njegov asistent. Bio je to loš početak vrlo teškog odnosa.

Unatoč zategnutoj atmosferi u laboratoriju, Rosalind je nadmašila očekivanja. Zajedno s Raymondom Goslingom napravila je fotografije vlakana DNK. Struktura DNA je bila misterija, koju su Morris i dvojica njegovih kolega – Frensis Krik i James Watson – godinama pokušavali riješiti. Rosalind i Raymondu je za to bila dovoljna samo jedna fotografija, jednostavnog naziva “Foto 51″.

Rak maternice

Kako je za Franklin atmosfera na King’s Collegeu postala neizdrživa, ona je u ožujku 1953. godine odlučila otići. “Naša crna dama odlazi idući tjedan”, poručio je Wilkins u pismu Cricku, izrugujući se kolegici. Rosalind Franklin zatim je prešla na Birkbeck College gdje je istraživala virus mozaika duhana.

Tijekom 1956. godine putovala je diljem SAD-a gdje se zaljubila u jednog znanstvenika. No, veza nije dugo potrajala jer je Franklin već tada osjećala rane simptome raka jajnika zbog čega se vratila u Veliku Britaniju.

Umrla je 1958. godine, a obiteljski novac koji je naslijedila oporučno je ostavila u dobrotvorne svrhe.

Tragična priča o Rosalind Franklin dobila je nastavak nakon njezine smrti. Najprije su 1962. godine Watson, Crick i Wilkins dobili Nobelovu nagradu za medicinu, a kako se priznanje ne dodjeljuje posthumno, Franklin je izostavljena. No, skandal je izbio 1968. godine kada je James Watson objavio knjigu “Dvostruka uzvojnica” u kojoj je posprdno pisao o Rosalind Franklin nazivajući je Rosy, iako je tako nisu zvali ni najbolji prijatelji.

Ništa manje podrugljiv nije bio ni prema svom kolegi Francisu Cricku kojega je u knjizi predstavio kao sporednu osobu i pričljivog hvalisavca. Ta je knjiga zauvijek zahladila odnose između Cricka i Watsona koji od toga vremena nosi i stigmu muškog šovinista.

“‘Dvostruka uzvojnica’ je jedna od najčitanijih popularno-znanstvenih knjiga ikad napisanih. No, ta knjiga donosi uvredljiv portret moje sestre Rosalind. To je izazvalo veliki gnjev u našoj obitelji i čak postalo upozorenje mladim djevojkama koje su razmišljale o znanstvenoj karijeri s kakvim će se problemima susretati” piše Jenifer Glynn.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(blic.rs/uredio:NSP)

Izreka da se političarima ne može vjerovati uz ovaj softver dobit će još više na snazi jer uz običnu kameru u stvarnom vremenu možete svakome staviti svoje riječi u usta

Face2Face nije neki dodatak za Facebook, već softver koji pomoću obične web kamere savršeno hvata izraze lica jednog čovjeka i zatim ih vjerno prenosi na već postojeći video s licem druge osobe.

I radi to zastrašujuće dobro, iako je tek u istraživačkoj fazi.

Što to znači? Kao što vidite, doslovno možete sjesti pred kameru, uzeti video predsjednika Obame ili Putina, pa mimikom lica lažirati da su oni rekli ono što ste vi odglumili. Razmislite o potencijalnim posljedicama toga.

“Daj fotku ili se nije dogodilo!” možda više neće imati smisla, pošto se sada i video može lažirati kao u nekom SF filmu.

Zahvaljujući novim tehnologijama već se neko vrijeme kod svake fotografije na internetu moramo zapitati je li ovo stvarno ili ne. A kako se čini, dolazi vrijeme i kad nećemo moći apsolutno vjerovati da je ono što smo vidjeli u nekom videu – stvarno.

Znanstvenici s Instituta Max Planck, Stanforda i Sveučilišta Erlangen objavili su video koji pokazuje kako njihov softver Face2Face s običnom web kamerom može napraviti da svaka osoba izgovara što vi želite.

Softver tako u stvarnom vremenu prenosi vaše pokrete i stavlja ih na lice nekog drugog, ali pritom uzima u obzir i izraze lica i razne sitne pokrete, poput podizanja obrva.

U svom videu koristili su snimke Georgea Busha, Vladimir Putina i Donald Trumpa i tako dodali na snazi izreci da se ne može vjerovati svemu što političari govore. Softver za Obamu još nije objavljen!

Konačni rezultat djeluje kao da su ti političari postali lutke kojima vi gospodarite. No, ako ste mislili da bi se mogli krenuti odmah igrati ovim alatom, on je još u istraživačkoj fazi i nije javno dostupan. Autori projekta za Mashable su rekli kako razmišljaju o tome da ga izbace na tržište nakon brojnih upita.
 

 
(24sata.hr,index.hr/uredio:NSP)

Na 20. travnja 1972. godine, astronaut Charles Duke, član misije Apollo 16 je svoje prve korake na Mjesecu

Imao je 36 godina i bio je u to vrijeme je najmlađi čovjek koji je hodao u području Zemljinog satelita. Međutim, to nije bio jedini uspjeh uz pomoću kojeg je Duke ušao u stranice svjetske povijesti.

Dok je hodao Mjesečeve površine Duke je na površini satelita ostavio obiteljsku fotografiju na kojoj se nalaze on i njegova dva sina i supruga. Slika i danas leži na Mjesecu, piše Business Insider.

Na poleđini fotografije Duke je napisao: “Ovo je obitelj astronauta Charlie Dukea s planeta koji je sletio na mjesec 20. travnja 1972″.

“Oduvijek sam planirao ostaviti fotografiju na Mjesecu. A, kada sam to napravio, htio sam pokazati djeci da sam zapravo ispuniti svoj san” – rekao je Duke.

Od tada, fotografija se nalazi u mnogim popularnim knjigama fotografija i postala je prekrasan primjer “ljudske strane istraživanja svemira.”

Kad je trenirao da postane dio Apollo misije, većinu vremena je proveo u Floridi dok je njegova obitelj bila smještena u Houstonu. Kao posljedica toga, nije puno vremena proveo sa svojom djecom.

“Samo za one iskusne, uzbuđenje o tome što je njihov otac radi, rekao sam im: Da li vam se sviđa to da sa mnom idete na mjesec gdje se možemo fotografirati i da cijela obitelj putujesa mnom” – rekao je Duke.

Prošlo je više od 43 godina otkako je Duke otišao na Mjesec. Kako oni kažu, fotografija se još uvijek nalazi tamo.

Temperatura površine Mjeseca se mijenja se od –160 °C noću do +120 °C danju, pa ostaje misterija kako je fotografija sa plastičnom folijom uopće ostala i 1 minutu na mjesečevoj površini. Ili je to neka posebna tanka prozirna plastika?

Ne brinimo se za fotografiju već za astronaute koji imaju odjela za tako ekstremne temperature?
 

 
(dnevno.rs,youtube.com/uredio:NSP)

Bivša zaposlena američke Nacionalne zrakoplovne i svemirske administracije tvrdi da su tijekom posjete Mjesecu primjećena tri leteća tanjura

U svom video-svjedočenju Dona Hare tvrdi da je svemirska agencija skrivala činjenicu da su njeni astronauti vidjeli letjelice koje je u osobnoj prepisci nazivala “Djeda Mrazom”.

Hare kaže da su joj mnogi iz NASA rekli da je jedna od Apollo misija imala priliku vidjeti tri prizemljena NLO-a. Ona ne precizira ni tko su ti ljudi koji su s njom podijelili tu informaciju, niti kada se susret odigrao.

“Ušla sam u zonu ograničenog pristupa, gdje se nalazilo foto-laboratorij, baš u trenutku kad su razvijali film sa fotografijama napravljenim na Mjesecu i nekim satelitskim fotografijama”, prisjeća se Hare.

“Jedan čovjek skrenuo mi je pažnju na jedan dio mozaika. Mislim da su to bile satelitske slike, ali nisam sigurna. Vidjela sam okruglu sjenu koja pada na drveće na slici. Znala sam da misli da je to NLO, ali da mi ne smije to reći”, objašnjava ona.

Ne samo da Hare optužuje NASA-u za skrivanje podataka od javnosti, nego i za izmjenu i skrivanje više tisuća fotografija.

Ona stoji iza toga da agencija briše sve anomalije s fotografija, prije nego što ih prikaže javnosti. Inače, ona je u NASA radila kao ilustrator i tehničar foto-slajdova i primila je mnogo nagrada za svoj ​​rad.

“Bila sam zaprepaštena kad sam shvatila da imaju poseban protokol za brisanje NLO s fotografija”, kaže Hare.

Ona tvrdi da je kodno ime za neidentificiran leteće objekte koje su astronauti vidjeli na Mjesecu bio “Djed Mraz” i da je agencija prijetila onima koji progovore o tome što se radi s fotografijama da će izgubiti mirovinu. “Meni nisu prijetili, ali sam dobila poruku da ne treba o tome govoriti”, kaže ona.

“Ali ja sam već govorila o tome toliko mnogo da im vjerojatno više nije ni važno.” NASA nije reagirala na ove optužbe.

Hare nije jedina koja tvrdi da NASA skriva postojanje vanzemaljaca. Mlađi vodnik Carl Wolf, koji je radio kao ravnatelj obavještajne službe u sjedištu Komande taktičkog zrakoplovstva, tvrdi da je vidio manipuliranje fotografijama kako bi se izbrisale anomalije na Mjesečevoj površini.

Wolf kaže da je imao priliku vidjeti i prave fotografije iz kojih su izrazani dijelovi površine Mjeseca i da mu je jedan zaposlenik rekao da je tamo pronađena baza koju su napravili vanzemaljci.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(b92.net,youtube.com/uredio:NSP)