Cjepivo protiv gripe je najveća prijevara u povijesti medicine, stvorena od strane Big Pharme da bi uzela novac ljudima narušenog zdravlja i učinili ih još bolesnijima, upozorava predsjednik Donald Trump

U intervjuu sa Opie i Anthonyjem na radiju Sirius XM, Trump je razotkrio cjepivo protiv gripe kao “potpuno neučinkovito” i izjavio da on nikad nije primio cjepivo protiv gripe.

“Nikad nisam uzeo to cjepivo. I do sada nikada nisam imao gripu. Ne sviđa mi se ideja ubrizgavanja otrovne tvari u moje tijelo. I to je zapravo ono što oni čine. I to (najnovije cjepivo protiv gripe) nije bilo vrlo učinkovito od svog početka”, piše YNW.

“Imam prijatelje koji se religiozno cijepe svake godine protiv gripe, a zatim dobiju gripu. Znaš, to mi pomaže u razmišljanju. Vidio sam dosta izvještaja koja kažu je cjepivo protiv gripe gotovo potpuno neučinkovito.”

Trump je u pravu – cjepivo protiv gripe je najveća medicinska prijevara u povijesti. Ono su krcato “lošim tvarima”, uključujući formaldehid i živu – dva moćna neurotoksina – i industrija cjepiva čak i priznaje da laboratorijski testovi dokazuju da popularno cjepivo ne funkcionira.

Zašto se cjepivo protiv gripe koje je medicinska prijevara, potpomognuta ničim već voodoo vjerom baziranoj na dogmama i pametnom marketingu, gura cijeloj populaciji pod nos svake godine?

Cjepiva su lijek, koja nemaju potrebnih znanstvenih dokaza o sigurnosti i djelotvornosti koje ne mogu dati ni FDA (Agencija za hranu i lijekove), ni CDC (Centar za kontrolu bolesti), a pak ni mediji. Kongres je čak donio zakon koji štiti industriju cjepiva s apsolutnim pravnog imuniteta, čak i kad proizvode i prodaju neispravne proizvode koji mogu ozlijediti i ubiti ljude.

I proizvođači cjepiva nas lažu već godinama oko otrovne razine žive u cjepivima protiv gripe.

Svi znaju da je živa otrovna i da se ubrizgava u ljudsko tijelo.

Pa zašto proizvođači ne uklone živu? I zašto Big Pharma i dalje gura proizvod koji je industrija cjepiva priznala da je neučinkovit i da ne funkcionira?

Poslušajte Trumpa:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jeste li znali da se Aspartam doslovce pretvara u formaldehid i metanol unutar vašeg tijela? I to Amerikanci zovu hranom!?

Prema znanstvenom istraživanju, aspartam se razgrađuje na “fenilalanin (50%), asparaginsku kiselinu (40%) i metanol (10%) tijekom metabolizma u tijelu. Suvišak fenilalanina blokira transport važnih aminokiselina u mozak što doprinosi smanjenju razine dopamina i serotonina”.

Drugo znanstveno istraživanje navodi: “Aspartam, koji se naširoko koristi kao umjetni zaslađivač je povezan s pedijatrijskim i adolescenskim migrenama. Tijekom probave, aspartam se razlaže, konvertira o oksidira u formaldehid u različitim tkivima.”

5 znanstvenih radova su citirani u ovom videu, koji pokazuje upravo ono što Aspartam radi u tijelu, uključujući jednu studiju koja se igra đavoljeg odvjetnika, i iskreno govori sasvim suprotno.

Aspartam se razlaže tijekom procesa probave na metanol koji može izazvati sljepilo, također je povezan sa propadanja vida, nekoliko vrsta raka, te mnogo drugih bolesti.

Još jedan kemijski spoj koji se dobiva u procesu probave u tijelu iz Aspartama je asparaginska kiselina, koja djeluje kao ekcitotoksin (otrov).

Ovaj video objašnjava što je doista Aspartam, i kako je dva puta ministar obrane Donald Rumsfeld gotovo vlastoručno pritisnuo Američku Agenciju za hranu i lijekove (FDA) da legalizra Aspartam za farmaceutsku korporaciju Searle.

Za više informacija o kompaniji Searle i Donald Rumsfeldu, pogledajte ovaj najnoviji video:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Današnja odjevna industrija teška je sedam tisuća milijardi dolara godišnje, a u njezinoj proizvodnji, distribuciji i prodaji upotrebljava se nevjerojatnih osam tisuća sintetskih kemikalija

Potrošači, u zabludi, misle da su sintetska vlakna i boje u odjeći medicinski sigurne. Nažalost, to nije tako.

Ako ste ikad posjetili kineski dućan s odjećom, sigurno ste osjetili neobičan umjetni miris. On dolazi od brojnih kemikalija koje su u Europskoj uniji i SAD-u zabranjene, ali su dopuštene u Kini i drugim azijskim državama, ističe Natural News. Ali, nemojte se zavaravati da ćete kemikalije izbjeći tako što ćete zaobilaziti kineske trgovine i odjeću sa štandova tržnica. Jer, u Kini i širom Azije nalazi se velik dio zapadnjačke proizvodnje.

Kemikalijama je natopljena i odjeća najpoznatijih casual, luksuznih i sportskih brendova. U zemljama trećeg svijeta, propisi koji reguliraju korištenje štetnih tvari u industriji mnogo su blaži, a vlasnici tako prolaze jeftinije. Upravo tamo se proizvodi većina tekstilnih materijala i odjeće, koja se zatim uvozi na Zapad.

Ta roba završava i u našim dućanima, ormarima i naposljetku na našim tijelima. Greenpeace je uspio dokazati da 20 poznatih svjetskih modnih brendova u procesu izrade odjeće koristi i druge, izuzetno opasne kemikalije kojima zagađuje okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi.

Jeste li se ikada zapitali zašto vam se na koži pojavio neobjašnjiv osip, crvenilo, zašto vas muče nesanica ili glavobolja? Možda su za to krivi vaša omiljena majica, suknja, gaćice ili posteljina na kojoj spavate.

Što više sintetske odjeće nosite, to je veći rizik od otrovnih kemikalija i s njima povezanih bolesti. Među njima su kontaktni dermatitis, bolesti dišnih putova, neplodnost pa čak i rak. Kod kupovine odjeće, posteljine i ručnika, obavezno čitajte etikete i nastojte izbjegavati sintetske materijale kao što su rajon, najlon, poliester, akrilik, acetat i triacetat.

Klonite se proizvoda koji se ne gužvaju, ne zahtijevaju peglanje ili se ne skupljaju. Operite i osušite odjeću najmanje dva, a poželjno i tri puta prije prvog nošenja. Prisjetite se, vjerojatno ste i sami puno puta opazili kako tek kupljena majica ima čudan, neugodan miris. Također, klonite se kemijskih čistionica koje koriste perkloroetilen. Ako ga ne koriste, obično će to i istaknuti.

Koža je naš najveći organ, a što dotiče kožu, ulazi u tijelo. Toksini koje naša koža apsorbira prelaze u limfni sustav pa u krv i konačno u jetru. Koža izbacuje dio toksina, no sintetska vlakna guše kožu i blokiraju izlaz pa toksini ostaju u organizmu.

Spoj većeg broja kemikalija može biti otrovniji od svake kemikalije posebno. Otrovi koji u organizam uđu bilo preko kože, završavaju u krvotoku i naposljetku u jetri – organu zaduženom za eliminaciju toksina. Dio tih toksina zatim se iz tijela izlučuje i preko znoja.

Teško je zamisliti količinu otrova kojom veliki igrači na polju tekstila zagađuju okoliš i uništavaju zdravlje ljudi, osobito u Kini gdje se takva roba masovno proizvodi. Odjeća puna ovih kemikalija može najviše pogoditi imunološki sustav, a izaziva i alergije.

Gotovu odjeću proizvođači često izlažu formaldehidu. Neki ljudi zbog toga razviju teže alergijske reakcije na formaldehid. Pamuk umočen u formaldehid, otrovne boje koje izazivaju alergije, opasni nonilfenol etoksilati, kancerogeni ftalati u sintetici – sve su to biokumulativne kemikalije u odjeći koje vas mogu trovati. Proizvođači odjeće u Velikoj Britaniji, recimo, ne moraju deklarirati korištenje kemijskih preparata na etiketama.

I unatoč tome što su testovi na Novom Zelandu otkrili da je razina formaldehida u nekim markama odjeće koja se izvozi iz Kine i do 900 puta veća od propisane sigurnosne granice, slična testiranja nisu provedena i u Velikoj Britaniji.

Elizabeth Salter Green, direktorica svjetski poznate udruge CHEM Trust, upozorava na ftalate koji se koriste kako bi plastika bila fleksibilnija i elastična. ‘Ftalati, koji su povezani s hormonskim poremećajima, kao što su smanjenje muških spermija, nalaze se u brojnim odjevnim predmetima koji na sebi imaju plastične logotipe. Osjetite li plastičan miris novih cipela, morate znati da su puni ftalata’, kaže Salter Green.

‘I tkanine tretirane brominiranim retardantima plamena (BFR), koji se često koriste u noćnoj odjeći za djecu, također zabrinjavaju.’

Prije dvije godine, uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo sportsku opremu troje poznatih proizvođača. Dokazalo se kako štetnih kemikalija ima u proizvodima sve te tri kompanije. U neovisnim laboratorijima testirane su kopačke, golmanske rukavice i nogometna lopta kupljene u nizu država širom svijeta, uključujući i Hrvatsku, a najgorima su se pokazale jedne kopačke u kojima je količina toksičnog spoja bila čak 14 puta viša od ograničenja koje je postavio sam proizvođač.

Boje za tkanine su poseban problem. U najvećem broju slučajeva toksične su, kancerogene, čak i zapaljive, a osim bojenja, tkaninama se dodaju kemikalije za izravnavanje, otpornost na mrlje, protiv zapaljenja, za smanjenje elektriciteta, protiv plijesni, bakterija, mirisa…

Neke poznate marke odjeće, svjesne problema, najavile su kako planiraju uklanjanje opasnih kemikalija iz svojih proizvoda najkasnije do 2020. godine.

Na mnogu se odjeću nakon izrade nanosi konzervans formaldehid, da se ne bi gužvala ili upljesnivila u prijevozu. U odjeći proizvedenoj u Kini i Jugoistočnoj Aziji istražitelji su pronašli 100 do 500 puta više formaldehida od medicinski sigurne količine. U posteljini i pidžamama mogu se naći i retardanti – sredstva protiv zapaljenja. Nonilfenol etoksilat (NPE) još je jedna kemikalija često korištena u izradi odjeće.

Zabranjena je u većini razvijenih zemalja, ali četrnaest velikih robnih marki pribavlja odjeću iz pogona u kojima se rabi nonilfenol etoksilat, supstancija koja služi za pranje odjeće nakon bojenja. Nonilfenol etoksilat nije biološki razgradiv i može se nagomilati u tkivu živućeg organizma, vrlo je otrovan za vodene organizme i kod prerade ne smije dospijevati u otpadne vode, a opasnost za ljude jest u tome što taj spoj može poremetiti hormonski sustav.

Vidite li na etiketi napomenu da se dotični odjevni predmet ne gužva, vjerojatno su prilikom proizvodnje upotrijebljene perfluorirane kemikalije (PFC). Crna boja za tekstil i kožu često zadrži p-Fenilenediamin (PPD) koji može izazvati alergijske reakcije.

Držite se prirodnih materijala

Pamuk – i dalje je jedan od najkvalitetnijih i za zdravlje najsigurnijih izbora, posebno organski pamuk, no njega je teže pronaći budući da čini jedan posto svjetske proizvodnje pamuka

Lan – jedno od najčvršćih prirodnih vlakana.

Konoplja – prirodno je otporna na insekte, pa u uzgoju nisu potrebni fungicidi, herbicidi ili pesticidi. Vlakna konoplje čak su četiri puta čvršća od pamučnih vlakana.

Svila – kraljica tkanina pouzdan je prirodan izbor, no pripazite je li obrađena sintetskim bojama.

Vuna – većina vune danas je zagađena kemikalijama, poput pesticida koji se koriste za uništavanje nametnika. Srećom, vuna iz organskog uzgoja sve je raširenija pa nastojte odabrati predmete izrađene od nje.
 
(slobodnadalmacija.hr)

U proizvodnji omekšivača koriste se mirisi koji su iznimno štetni, posebno za djecu

Komercijalni omekšivači za rublje znaju izazvati alergije i s obzirom na to da sadrže brojne kemikalije, štetni su za zdravlje. Vjerojatno ste već čuli za onu “što ne možete staviti u usta, ne stavljajte ni na kožu”. Ista stvar je i s omekšivačima koji preko odjeće dospijevaju na našu kožu i preko nje ulaze u organizam i čine štetu.

U proizvodnji omekšivača koriste se mirisi koji su iznimno štetni, posebno za djecu. Stoga je pri pranju odjeće, posebno one dječje, omekšivače najbolje zaobići u širokom luku.

Ftalati se često koriste za dobivanje mirisa, a dokazano je da ugrožavaju ravnotežu hormona kod životinja. Korištenjem omekšivača, dakle, ne štetimo samo sebi, već i okolini.

Omekšivači, nadalje, osim boje i mirisa sadrže i sredstva za konzerviranje, a jedan od konzervansa je i zloglasni formaldehid koji izaziva alergije, pa čak i rak, i zbog kojeg nas upozoravaju da ne jedemo koru limuna, na primjer. Ali nitko nas ne upozorava da ne koristimo omekšivač zbog njega…

Zbog svega navedenog najbolje je okrenuti se prirodi i napraviti jedan takav omekšivač – prirodni. Sastojci za takav omekšivač su jednostavni – soda bikarbona, i to ona bez aluminija, voda, eterično ulje i ocat.

Sastojci:

– 100 gr sode bikarbone
– 1 i pol do 2 dl tople vode
– 800 ml alkoholnog ili jabučnog octa
– eterična ulja (po želji) cca 20-ak kapi

Postupak:

Uzmite veću plastičnu posudu od cca 3 do 5 l (radi pjenušave reakcije sastojaka). U njoj pomiješajte vodu, ocat i soda bikarbonu. Budite spremni na kemijsku rekaciju ovih sastojaka. Pjenušat će se na sve strane.

Kad se tekućina “smiri”, ulijte ju u staklenku koja će biti vaš spremnik za omekšivač.
Dodajte nekoliko kapi eteričnog ulja po želji, začepite bocu i dobro protresite.

Dodatni savjet:

Prije svake upotrebe prirodni omekšivač protresite. Koristite svega četiri žlice ovog pripravka po perilici.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Sjajna i čvrsta kosa … gusta i mekana na dodir … mirisna i lepršava … To su reklame na kojima nas “hvataju” da bismo kupili baš taj određeni proizvod i zadovoljili svoju želju

Nažalost, većina sastojaka u šamponu nema veze sa čistoćom, već su toksični i mogli bi izazvati zdravstvene probleme.

Više od 80.000 kemikalija registriranih i upotrebljavanih u Americi od drugog svjetskog rata, manje od 500 je proučavano i prostudirano, kako ne bi loše utjecalo na ljudsko zdravlje.

Najčešća dezinfekcijska sredstva u šamponima je natrijev ili amonijev lauril sulfat. Ta viskozna žuta tekućina skupa sa vodom je dovoljna kako bi učinila vašu kosu čistom, prenosi Seattleorganic .

Šamponi sadrže velike doze esterogena i esterogenih tvari koje se nalaze nizvodno u kanalizacijama te izazivaju da riblja populacija previše raste, zbog vrste esterogenih tekućina.

Donosimo vam neke od kemikalija koje se nalaze u šamponu i njihov učinak na tijelo i zdravlje:

Natrijev lauril sulfat je anionaktivni surfaktant i sastojak je skoro svih, ali baš skoro svih šampona. Dobar je surfaktant, dobro uklanja nečistoće i stvara bogatu i obilnu pjenu. On može nadražiti kožu iznimno osjetljivih osoba i kod određenih pojedinaca uzrokovati kožnu alergiju.

Cocamidopropyl betain je drugačiji surfaktant. On je lošiji, stvara lošiju pjenu, ne čisti baš najbolje, ali je zato vrlo blag, ne iritira, a najčešće se koristi u šamponima za malu djecu kako ih šampon ne bi štipao za oči.

Dimetikon - u pitanju je vrsta silikonskog ulja koji oblaže vlasi kose i čini film na njoj, čini je mekšom i finijom. Na neki način, dimetikon štiti kutikulu kose od oštećenja.

Distearil eter: služi isključivo za zamućivanje šampona kako bi šampon poprimio sedefasti izgled.

Ugušćivači: natrijev klorid – obična, najobičnija kuhinjska sol koja zgusne šampon, čime se izbjegavaju gubici zbog eventualnog curenja šampona s ruke i kose.

Osim njega, kao zgušnjivač u ovom šamponu nalazi se i karbomer, poseban polimer koji upija velike količine vode stvarajući gel.

Behenil alkohol je u ovom slučaju vrsta zgušnjivača.

Konzervansi: natrijev salicilat, natrijev benzoat, sorbinska kiselina – čuvaju šampon od najezde bakterija, tj. od eventualnog kvarenja.

CI77891 je titanijev dioksid, još jedan anorganski mineral, čini šampon neprozirnim.

Saccharum officinarum je običan kuhinjski šećer. On bi mogao služiti za vezivanje vode.

Niacinamid i piridoksin su vitamini B3 i B5. Iako su svi B vitamini dobri za kosu, teško da njihov sadržaj u šamponu ima ikakav bitniji učinak.

Natrijev metilparaben čuva šampon, koji sadržava i gore spomenuti šećer, od kvarenja, tj. zagađenja bakterijama.

DMDM hidantoin: kao i natrijev metilparaben, čuva šampon od kvarenja.

Polikvaternij -10: skoro obavezni sastojak svih modernih šampona jesu polikvaterijski spojevi, tvari koje imaju antistatičko svojstvo i stvaraju zaštitni film na vlasima kose. Antistatičkim djelovanjem sprječava nekontrolirano letenje kose i nepokornost kada hoćemo napraviti frizuru.

Biljni ekstrakti: ovaj šampon sadrži ekstrakte jabuke, limuna i naranče te čaja.

Limunska kiselina: kako šampon ne bi bio previše lužnat i time uzokovao iritaciju i isušivanje kose i vlasišta.

Gliceril-oleat: emolijent – mada je važan u kremama, pitanje je koliko je njegovo prisustvo u šamponu opravdano.

Dietanolamin PG-propil PEG/PPG-18/21: ovaj komplicirani sastojak zapravo jest dietanolamin u kombinaciji s surfaktantom. Ta kombinacija jest dobar emulgator i potpomaže stvaranje dobre pjene. .

Mineralna ulja – začepljuju pore i uzrokuju pojavu akni, narušavaju pravilno izlučivanje sebuma i regulaciju vlage, koža postaje suha, dehidrirana, sklona aknama.

Parafin i vazelin su naftni derivati.

Formaldehid je jedan od najopasnijih konzervansa, karcinogena tvar, postoji u gotovo svakom kozmetičkom proizvodu za njegu kože. Dugotrajnom upotrebom može izazvati neželjene reakcije na koži.

Kvaternium – 15 – kozmetički konzervans koji može oslobađati formaldehid, karcinogenu tvar.

Sulfati su zapravo jaki kemijski deterdženti kakve također nalazimo u sredstvima za odmašćivanje posuđa i kuhinjskih površina, a zaslužni za stvaranje bogate pjene. No, ne zavaravajte se, raskošna pjena nije znak dobrog šampona, već prije signal da riskirate potencijalnu iritaciju vlasišta, crvenilo i svrbež.

Isopropyl alkohol – vrlo je čest sastojak u kozmetičkim proizvodima. Sintetiziran je iz mineralnog ulja i može se naći i u sredstvima za poliranje drva i antifrizu. No jako isušuje kosu i vlasište te može dovesti dovodi do oštećenja i gubitka kose.

Propilen glikol – Ovo moćno otapalo pomaže sastojcima za čišćenje da uđu dublje u vlasi, ali isto tako uništava proteine ​​u zdravoj kosi i iritira osjetljivo vlasište i kosi.

Voda – najčešće je prva stvar koja se navodi jer je, kao iu većini stvari, ona temelj. Kako bi bio tekući, gotovo svaka boca šampona sastoji se od oko 80% vode.

Amonij Lauryl Sulfate / Amonij Laureth Sulfate / Sodium Lauryl Sulfate – Sve ovo možemo svesti na jednu riječ – deterdženti, odnosno to je ono što čisti našu kosu bila ona duga ili kratka, piše Takepart.

Cocamide DEA, MEA ili TEA/Cocamidopropyl Betaine – Ovo su blaži deterdženti zbog kojih nam je kosa pri pranju puna pjene, ali dodaju se kako bi zgusnuli šampon jer ga je tako lakše dozirati i lijevati.

Natrijev Citrate – Ova tvar pomaže da se održi prava razina pH koja je najčešće blago kisela, pomaže da se nečistoća i masnoća dobro operu te kosi daje sjaj i glatkoću.

Glycol distearat / Stearat – Zaduženi su za izgled i teksturu, odnosno šamponu daju biserni sjaj i pomažu da tekućina bolje izlazi iz boce.

Dimethicone/Cyclomethicone – Ovim sastojcima zahvalite na volumenu i minimalno naelektriziranoj kosi. Ali to nije jedini zadatak dimethiconea jer pomaže i pri lakšem raščešljavanju zapetljane kose nakon pranja, baš kao i POLYQUATERNIUM te quaternium koji imaju slična svojstva kao balzami.

Panthenol – Ovo je jedan od oblika vitamina B koji hidratizira i hrani kosu.

Cetyl/Oleyl/Stearyl Alcohol – Iako je riječ o alkoholu, ovaj oblik nije štetan jer kosi daje vlagu, ali i pomaže pri raščešljavanju jer molekule prianjaju na svaku vlas izvana te kosi daju sjaj.

Paraben – Kemijski prezervans koji je čak iu manjim dozama vezan za toksičnost organa i štetu po reproduktivni sustav. Vjeruje se da je uklonjeno grudno tkivo kod svih ispitanih 40 žena podvrgnutim mastektomiji sadržavalo neku vrstu parabena. Imaju slične osobine kao i estrogen
 
(radiosarajevo.ba/uredio:nsp)

Unatoč podmuklim pokušajima korporativno-kontroliranih medija da cenzurira priče o smrtonosnim nuspojavama cjepiva, istina ipak ispliva na površinu

Najnovija tragedija u svezi cjepiva je ubila dvije bebe u gradu La Pimienta, Meksiko i poslala više od 37 djece u bolnicu s ozbiljnim reakcijama na otrovne aditive koji se nalaze u cjepivu, piše NaturalNews

“… 14 djece je u teškom stanju, 22 je stabilno, a jedan je u kritičnom stanju”, izjavilo je Chiapas Državno Tajništvo Zdravlja u priopćenju preko Latino.FoxNews.com.

Što je posebno alarmantno je da je ukupno cijepljeno 52 djece, što znači da 75% onih koji su primili cjepivo su sada mrtvi ili u bolnici.

Cjepiva su bila osigurana od strane meksičkog Social Security Instituta, poznatog kao IMSS. IMSS je potvrdio smrtonosne reakcije nakon što su djeca primila injekcije cjepiva za tuberkulozu, rotavirus i hepatitis B – isti virusne sojeve koji su ciljani od strane rutinskih cjepiva koja se primjenjuju na djecu u Sjedinjenim Američkim Državama.

IMSS je povukao cjepivo sa tržišta, a u tijeku su daljnje istrage

Prema Fox News Latino, IMSS je suspendirao cjepiva koja čekaju ishod istrage zašto je toliko djece ubijeno i hospitalizirano.

Prema cjelokupnim mainstream medijima u SAD-u – koje 100% kontroliraju korporativni interesi – cjepiva nikada neće štetiti nikome i savršeno su sigurna kod djece u neograničenim količinama.

Ovo opasno, nečovječno “negiranje posljedica cijepljenja” je rašireno diljem korporativno-kontroliranih medija, što pridonosi smrti nevinih beba i djece, odbijajući priznati istinu da cjepiva ubijaju i ozlijeđuju djecu na regularnoj osnovi.

Samo u zadnje vrijeme, britanska vlada je pristala platiti 90 milijuna dolara žrtvama cjepiva protiv svinjske gripe.

To cjepivo je uzrokovalo trajno oštećenje mozga kod više od 800 djece diljem Europe. Istina je da cjepiva redovito škode, pa čak i ubijaju nevinu djecu, najvjerojatnije zbog toksičnih kemijskih pomoćnih sredstava i konzervansa koje ona još uvijek sadrže.

Kako američki Centar za Kontrolu Bolesti (CDC) otvoreno priznaje, cjepiva su još uvijek namjerno dizajnirana i napunjena sa živom, aluminijem, MSG i formaldehidom.

Neka cjepiva čak koristiti sastojke dobivene iz pobačenog ljudskog fetalnog tkiva. Prošle godine, CDC znanstvenik zviždač je razotkrio znanstvenu prijevaru CDC-a koja je imala cilj prikriti vezu između cjepiva i autizma kod mladih afroameričkih muškaraca.

Probni rad za depopulaciju putem cjepiva?

Kako globalisti sada u potpunosti shvaćaju, cjepiva su daleko najbolji način za “sređivanje” ljudske populacije jer većina ljudi može biti prevarena. Dakle, nema potrebe posegnuti za svim problemima koje su koritili nacisti da bi počinili genocid u Drugom svjetskom ratu, koje su uključivali složenu logistiku željezničkih vozila, plinske komore, izgradnju masovnih grobnica, praćenje zatvorenika putem IBM računalne tehnologije, i tako dalje. (IBM je napravio program praćenja zatvorenika u nacističkim logorima)

Kao što je industrija cjepiva sada došla do zaključka, da je tako puno lakše ubijati ljude kada se dobrovoljno javljaju na cijepljenje. Stoga agresivna medijska propaganda postiže apsolutnu slijepu poslušnost za cijepljenje kod građana, tako da nitko neće postavljati “glupa” pitanja.

Bez cjepiva su rutinski su testirana za depopulacijski programa preko dvije osnovne metode:

# 1) Postići prikrivenu sterilizaciju ciljane populacije kombiniranjem kemikalija za sterilizaciju sa cjepivima. (“Sporo ubiti.”)

# 2) Izravno ubiti primatelje cjepiva kroz namjerno punjenje cjepiva s eutanazirajućim kemikalijama koje uzrokuju smrt. (“Brzo ubiti.”)

Metoda # 1 je više puta bio korišten u cijeloj Africi, Meksiku i Južnoj Americi i nanijela sterilizaciju ciljanim skupinama putem cijepljenja i programa cijepljenja. Samo prošle godine, u stvari, izviješteno je otkriće tajnog programa depopulacije uz pomoć cjepiva koje se provodi u Keniji :

Cjepivo za tetanus koje je dano milijunima mladih žena u Keniji je potvrđeno u laboratoriju da sadržava sterilizacijske kemikalije koja uzrokuje pobačaje, prenosi Kenijska katolička liječnička udruga, organizacija koja je protiv cijepljenja.

A nevjerojatnih 2,3 milijuna mladih djevojaka i žena je u procesu primanja cjepiva, koje progurava UNICEF-a i Svjetska zdravstvena organizacija.

Metoda # 2 Sada se čini da je u tijeku u Meksiku i 75% cijepljene djece je sada mrtvo ili u bolnici.

Cjepivom izazvana depopulacija je pokušana u Meksiku 1974. godine

Plan depopulacije je smišljan, te objavljen kroz Nacionalni Sigurnosni Memorandum 200 koji je naglasio problem globalne populacije i načina na koji će vlade riješiti taj problem da bi reducirali globalnu populaciju.

Koncentracija na taj “problem” (misli se na pretjerani rast populacije i plan depopulacije) kako bi se smanjila populacija je planirana u 13 ključnih zemalja: Indija, Bangladeš, Pakistan, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Filipini, Tajland, Egipat, Turska, Etiopija i Kolumbija.

Od onih koje je dokument izdvojio je Meksiko kao zemlju sa najvišom (i stoga zabrinjavajuće) stopom rasta od svih navedenih. Citat u dokumentu govori: “Možda najznačajniji trend populacije iz perspektive SAD-a je vjerojatnost da će se meksičko stanovništvo povećati od 50 milijuna u 1970, godini na preko 130 milijuna do 2000. godine”

Za borbu protiv ovog problema, “medicinski duhovi” – koje gotovo sigurno SAD financira kroz depopulacijska cjepiva – su počeli ubrizgavanjem cjepiva u žene diljem Meksika protiv plodnosti.

Drugim riječima, iako sterilizacijski timovi trče okolo po Meksiku, ubrizgavajući kemikalija u ljude kao dio plana depopulacije, svaka osoba koja ističe ovo je odmah žigosana kao “anti-znanostvena” i se ismijavaju kao “neznalica”.

Vrlo malo toga se promijenilo u četiri desetljeća, ista taktika se danas koristi, čak i dok se djeca ubijaju ili ozlijeđuju svaki dan zbog toksičnih sastojaka koji se koriste u cjepivima.

Dno dna? Ne vjerujte industriji cjepiva

Što je realizacija iz svega ovoga? Cjepiva su i dalje će se koristiti kao pokriće za prisilne depopulacijske programe koji uključuju kemikalije za sterilizaciju ili eutanaziju.

Poslušnost cijepljenju omogućuje depopulacijskim timovima u pratnji naoružanih policije da zastraši ljude u prihvaćanju tekućine koju žele staviti u špricu. Ta tekućina može biti cjepivo, ili to može biti sterilizacijska kemilaija ili čak eutanazijska kemikalija.

Svako stanovništvo koje je indoktrinirano vjerujući industriji cjepiva – industriji koja je ogrezla u ponovljenim kriminalnim aktivnostima u kombinaciji s ukupnom nebrigom za ljudski život – zrelo je za udar zbog depopulacije.

Uostalom, zašto ići kroz probleme izgradnje plinskih komora i zatvarati ljude za masovno uništenje, kada možete postići isti rezultat bez ikakvog otpora kroz cjepiva?
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Cijepljenje, sveto nasljeđe alopatske medicine predstavlja zločin protiv čovječnosti. One ni u kom slučaju nije ni sigurno ni efektivno. Oni zaobilazi prirodne zakone imuniteta i sukobljavaju se zdravstvenoj etici. Ovaj groteskni ritual jedan od najvećih prijevara nametnutih građanima svijeta

Mnogi istraživači znaju da cjepiva sadrže brojne štetne sastojke: aluminij, polisorbat 80, formaldehid, aspartam, benzetonijum klorid, glutaraldehid, thimerosal, MSG (mononatrijev glutamat), skvalen, cetrimonijum bromid i fenoksietanol – to su samo neki od njih.

Na stranu aditivi, kako se dolazi do glavnog sastojka? Kako se virusi unose u ovu smrtonosnu mješavinu? Glavni sastojak se mora dobiti odnekud, da se uzgoji iz nečega. Zatim se njegova virulentnost smanji, pomiješa se s aditivima i nastane cjepivo.

Hajde da se nakratko osvrnemo na povijest inokulacije. Kada su boginje bjesnjele kroz drevnu Kinu u 16. stoljeću, smatralo se dobrom idejom da se sastružu kraste sa oboljelih pacijenata, a zatim usitne u prah i daju ljudima da ih ušmrkavaju kako bi se spriječilo širenje bolesti. Ova metoda, poznata i kao variolacija, prakticirana je u Osmanskom carstvu i Africi u 17. stoljeću prije nego što ju je Lady Montagu donijela u Englesku.

Cijepljenje je doživjelo procvat u 18. stoljeću zahvaljujući engleskom liječniku i znanstveniku Edward Jenner-u. Iako on nije bio prvi koji je uveo inokulaciju u Engleskoj, on se smatra “ocem imunologije”.

Jenner je krajem 18. stoljeća ustanovio da su žene koje su muzle krave i preležale kravlje boginje bile otporne na male boginje.

On je eksperimentirao sa gnojem krava, ali i inficiranih konja. Ti eksperimenti se odvijaju i danas i nisu ništa više “znanstveni” nego što su bili onda.

Jeste li ikada morali dati uzorak sputuma ili bris nosa, grla ili nekog drugog dijela tijela? Jesu li vam vadili krv, radili biopsiju ili uklanjali nešto kirurški? Sve su to klinički uzorci koji se šalju na testiranje u laboratorij.

Virusima je potreban neki medij u kojem će rasti. Nažalost, tu u igru ​​ulaze ljudski i životinjski uzorci.

Proizvođači cjepiva ih nazivaju kulture stanica, linije stanica ili supstrati.

Evo kako se klasificiraju ovi “supstrati”:

1. Diploidne stanice – dobivaju se iz abortiranih fetusa, koriste se za cjepivo protiv Vodenih kozica ili varicella.
2. MRC-5 stanice – diploidne stanice dobivene iz plućnog tkiva bebe abortirane u 14. tjednu 1966. godine, koriste se protiv hepatitisa A, bjesnoće, Vodenih kozica i za MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) cjepiva.
3. Hi-5 stanice – jajne stanice kupusne gusjenice, koriste se za HPV (humani papiloma virus) cjepivo.
4. Vero stanice – dobivene su iz stanica bubrega afričkog zelenog majmuna 1962. godine, koriste se za japansko cjepivo protiv encefalitisa, ali i za DiTePer (difterija, tetanus, veliki kašalj), hepatitis B, male boginje, rotavirus i trenutne cjepiva protiv poliomijelitisa. Interesantno je napomenuti da su Salkova cjepiva protiv poliomijelitisa inficirana virusom majmuna iskorištenog za njihovo pravljenje, zbog čega je danas visoka stopa oboljelih od raka.
5. MDCK (Medin Darby stanice iz psećeg bubrega) – dobivene su iz bubrega odrasle ženke koker španijela 1958. godine, koriste se za razvijenje cjepivo protiv sezonske gripe.
6. WI-38 stanice – dobivene su iz plućnog tkiva abortiranog tromjesečnog fetusa šezdesetih godina, koriste se protiv adenovirusa i za MMR cjepiva.
7. RA 27/3 stanice – dobivene su iz abortiranog fetusa čija je majka bolovala od rubele. Zatim su uzgojene na WI-38 stanicama da bi se razvila cjepivo protiv rubele.

Mislite li da se raspravljalo o tome koliko je opasno ubacivati ​​ove viruse u organizme ljudi? Naravno da nije. Čak je predloženo da se isto učini i sa stanicama raka.

Evo o kojim se staničnim kulturama raspravljalo:

1. CEM stanice – dobivene iz četverogodišnje djevojčice s akutnom limfoblastnom leukemijom.
2. HeLa stanice – najćešće korištene stanice na svijetu. Dobivene su (bez suglasnosti) od crnkinje po imenu Henrietta Laks, koja je umrla od karcinoma cerviksa 1951. godine.
3. A549 stanice – kancerozno plućno tkivo dobiveno iz pedesetdevetogodišnjeg muškarca 1972. godine.

Zašto se koriste ove stanice raka?

Zato što su besmrtne. Kao i sve stanice raka, one se množe i množe (dok god su na odgovarajućoj temperaturi i u odgovarajućem mediju – kiselom). To prilično odgovara znanstvenicima koji ne moraju trošiti novac na stanice koje su smrtne, povećavajući prinos virusa, a samim tim i cjepivo.

Liječnici su jedno vrijeme bili zabrinuti zbog viralnih fragmenata DNK koje se nalaze u cjepivima i koji bi mogli mutirati i uzrokovati rak. Međutim, postoje stroga ograničenja za ove fragmente DNK u svakoj dozi cjepiva. Oni ipak priznaju da stanice raka koje se koriste kao medij mogu uzrokovati tumore.

Kako oni uspijevaju to prodati javnosti?

Oni su shvatili da će, ako uvjere javnost da su cjepiva sigurna, moći prešutjeti činjenicu da se virusi uzgajaju na kancerogenim tkivima i ubacuju se u cjepiva.

Zar se to ne bi trebalo prvo testirati? Što ako se u konačnom proizvodu nalazi neka nepoznata tvar za koju još uvijek ne postoji test? Što ako ovi liječnici uopće ne znaju što rade?

Koliko bolesni morate biti da povjerujete da će vas zaraženi materijal izliječiti?

Kada normalna osoba vidi nešto mrtvo ili bolesno, ona ne može sakriti gađenje. Postoje razlozi zašto postoje voda i sapun, kante za smeće i odjela za sanitaciju. Taj otpad se treba sprati, baciti, zapaliti ili zakopati.

Ljudi ne izmišljaju injekcije kada se suoče s otpadom, to čine samo nekakvi inokultisti, patentirajući ga i prodajući kao “preventivna cjepiva”, dok ljudi čekaju u redu da taj isti otpad kupe.

Kancerozna tvar ili nekancerozna tvar?

Ako znanstvenici vole petljati oko zaraženog materijala, neka im bude. Oni su poslije silnih desetljeća “znanstvenih” istraživanja i silnog potrošenog novca došli do rješenja da ubrizgaju otpadne tvari izravno u ljude. Nisu odmakli dalje od Jennerovih eksperimenata s kravljim gnojem. To je za njih epitet kreativnosti.

Ako se žele cijepiti svojim otpadom, neka ih, samo neka ne uvlače normalne i zdrave ljude u to.
 
Svaki lijek je otrov!

 
(webtribune.rs,youtube.com/preveo:nsp)

Amerikanci su ponovo kroz svoj kapitalizam pronašli način zarade i profita kojim bi se trajno mogla uništiti priroda. ‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i na Balkanu.

Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Frakiranje, odnosno hidrauličko frakturiranje, u posljednje vrijeme veliki je problem u SAD-u i na noge je diglo brojne udruge za zaštitu okoliša. Ova tehnika horizontalnog bušenja škriljca u potrazi za plinom financijski je iznimno unosna, te je ujedno smanjila i cijenu struje i uporabu ugljena. No, tu je i druga pogubna strana medalje.

Hrvatska idealna za uništavanje

Klasična priča vezana uz nove tehnologije nije mimoišla niti frakiranje. Prvi postupci su simulirani još u 19. stoljeću, a komercijalnu uporabu započinje superkontroverzni ‘ratni lešinar’ Halliburton 1949. godine u Oklahomi i Teksasu. U Europu i SSSR tehnika dolazi 1952., a primjenjivana je i u Jugoslaviji. Međimurje, Dalmacija i Slavonija bile su idealne za uništavanje tla i izvlačenje sirovine.

Naravno, početkom devedesetih događa se ista stvar kao i s GMO-om, aspartamom itd. Tehnologija je prepuštena privatnom sektoru, zakon nije nalagao veće znanstvene studije izuzev vlastitih pod velom sukoba interesa i počinje ekspanzija koja je danas na svom vrhuncu. U biznis se danas aktivno uključuje i Kina, koja će uz SAD pokušati prodrijeti na tržište EU.

Što je zapravo frakiranje?

No, što je uopće frakiranje i zašto tolika kontroverza? Ovom tehnikom skladišti se protok prirodnog plina ili petroleja ubrizgavanjem velikih količina štetnih kemikalija duboko pod teren, odnosno zemlju. Kemikalije poput benzena, arsena, etilenskog glikola, olova, formaldehida, toluena, urana 238, radija 226 i brojnih drugih zatim uništavaju zemlju i pitku vodu u blizini da bi istisnuli uskladišteni plin.

Toksini se tako danas usko vežu uz defekte novorođenčadi, rak, autizam, zatajenja bubrega i autoimune bolesti. Zbog visokih razina metana često se i voda iz slavine pretvara u gorivu tekućinu, a izuzev toga zaraza prelazi i na stoku i biljke u cijelom kraju. Na kraju se i odrasli farmeri razbole, pa je frakiranje ubojito za svu floru i faunu. Diljem SAD-a vidimo čak 600.000 bunara i kontaminiranih lokacija.

Svjedočanstva iz SAD-a

U filmu ‘Obećana zemlja’ vrlo je dobro prezentiran problem. Frapantan je primjer bračnog para Hunt, farmera iz Zapadne Virginije, koji je odbio ponudu korporacije CEC (‘Chesapeake Energy Corporation’) da njihovu farmu organskog uzgoja pretvore u zapaljenu pustopoljinu. Kompanija 2010. počinje proces frakiranja bez zakonskog dopuštenja i obitelj se vrlo brzo razboljela putem vode, a male koze su pougibale preko noći.

Slične probleme imala je i Susan Wallace-Babb iz Colorada koja je udisanjem isparavanja više puda pala u nesvijest i imala lezije po cijelom tijelu. Krivac za to bila je multinacionalna kompanija Exxon koja će ukoliko je suditi posljednjim izvješćima uskoro i u Hrvatsku, možda upravo zbog frakiranja.

‘Exxon i Chevron siluju zemlju’

‘Ovo je silovanje zemlje, uzimaju sav novac i bježe glavom bez obzira. Ne može ih više boljeti briga za to što rade. Doći će vam pravo na vaš posjed, gledati vas u oči i lagati’, opisala je problem Jacki Schilke, a to bi se moglo dogoditi i u Slavoniji. Exxon i Chevron, zloglasne korporacije, najbliže su ovom tipu izvlačenja plina. Iako nema nikakvih informacija o mogućnosti ulaska u Hrvatsku, a nema niti informiranih stručnjaka o procesu frakiranja – možemo se jedino nadati da se tako što neće dogoditi.

Mediji i javne debate žestoko su pod udarom propagande bogatih korporacija, a problem još nije dosegao kritičnu masu da bi bio društvena briga. Iz tog razloga sve je preostalo na informiranim pojedincima i aktivističkim udrugama. Političari će kao i u SAD-u iskoristiti ponuđenu prigodu, a samo je konsenzus EU oko neulaska frakiranja preostao kao instrument. SAD je već u procesu zagađenja, pitanje je kada će krenuti širenje neiscrpnog tržišta.

Njemačka će ipak dopustiti frakiranje i biti neovisna o ruskom plinu

Ekološki alarm – Frakiranjem se u tlo ubacuje iznimno puno kemikalija koje bi mogle zagaditi vodocrpilišta i oranice Nakon što su SAD i Kanada u samo nekoliko godina naglim razvojem i širokom uporabom metode frakiranja plina i nafte iz škriljevca drastično promijenili energetsku sliku svijeta, u cijelu priču sada se uključuje i Europa. Unatoč velikom protivljenju ekologa, njemačka vlada usvojila je prošli tjedan zakonski okvir kojim će frakiranje tla biti dopušteno, uz određene uvjete.

Problem su kemikalije

Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša postigla su dogovor prema kojemu će crpljenje nafte i plina iz škriljevca na području Njemačke biti dopušteno i na dubinama manjim od 3000 metara ako stručna komisija većinom glasova ustanovi da području na kojem se planira frakiranje ne prijeti nikakva opasnost. Razumljiva je želja Berlina da frakiranje napokon prodre i u Europu, pogotovu kada se analizira što je taj način crpljenja energenata učinio na tržištu nafte i plina. Naime, do samo prije pola godine cijena sirove nafte dobivene s Bliskog istoka iznosila je oko 120 dolara po barelu. Metodom frakiranja naftaši su na području Sjedinjenih Američkih Država i Kanade počeli iz do sada nepristupačnih naslaga škriljevca izvlačiti ogromne količine nafte i plina, pri čemu se cijena nafte strmoglavila.

Sirova nafta danas košta oko 55 (trenutna cijena, i dalje u padu) dolara po barelu, a zemlje članice OPEC-a ne usude se smanjiti proizvodnju jer im je jasno da ne bi podigli cijenu nafti nego bi samo izgubili kupce koji bi crno zlato počeli kupovati od Amerikanaca i Kanađana. Među Saudijcima je prije nekoliko tjedana doslovno izbila panika, a jedan od njihovih prinčeva čak se obratio i otvorenim pismom javnosti najavljujući kako njihovu gospodarstvu prijeti katastrofa.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa se, vidjevši što nova tehnologija omogućava, u novu naftnu utrku odlučila upustiti i Europa, s Njemačkom kao predvodnicom gdje će prvo frakiranje po novim pravilima početi 2018. godine. Ipak, situacija na Starom kontinentu nešto je složenija, i to zbog tehnologije frakiranja.

Naime, tim se postupkom u zemlju pod visokim tlakom upumpava voda pomiješana s kemikalijama koje oslobađaju plin i naftu zarobljenu u škriljevcu koji se potom izvlače na površinu i otpremaju u preradu. Upumpavanje velikih količina kemikalija u zemlju možda nije toliki problem u nenaseljenim prostranstvima Sjedinjenih Država (Dakota, Teksas) ili sjeverne Kanade, no vrlo je problematično u gusto naseljenoj Europi, pogotovo uzimajući u obzir da kemikalije vrlo lako mogu prodrijeti u tokove podzemnih voda kojima se gradovi opskrbljuju vodom za piće. Problem je i u još uvijek nedovoljno poznatom utjecaju koji te kemikalije imaju na tlo na kojemu se uzgajaju ratarske kulture. Upravo su zbog toga ekolozi nakon nove odluke Berlina digli uzbunu odnosno pripremaju akcije kako bi zaustavili ili bar odgodili primjenu tog novog zakona. No nisu samo ekolozi u panici. Jer više od svih zabrinuta je Rusija.

Pogodna tla Europe

Naime, povećanom proizvodnjom nafte i plina iz škriljevca europska bi ovisnost o ruskim energentima, prvenstveno o plinu, znatno slabila pa čak možda i potpuno nestala. Rusija trenutačno svoj energetski potencijal koristi kao svojevrsnu batinu prijeteći smanjenjem ili potpunim prekidom isporuke, čime bi, pogotovu u zimskim mjesecima, bio paraliziran veći dio Europe. Razvojem frakiranja u zemljama Europske unije situacija se drastično mijenja a ruska batina znatno slabi.

Uz to, Rusija se razvojem ove tehnologije dodatno dovodi u nepovoljan položaj jer Moskva živi od izvoza energenata, a za podmirenje svojih proračunskih obaveza računala je s najmanjom cijenom nafte od 100 dolara po barelu. Postupak frakiranja mogao bi se koristiti i u Hrvatskoj, no za to bismo trebali ispuniti određene uvjete.

Prije svega, pitanje je imamo li dovoljno škriljevačkog tla koje bi se moglo frakirati. U Europi su za taj postupak geološki najprihvatljivija područja Poljske, Francuske i Njemačke. No ukoliko bi se i kod nas detektirala pogodna tla, smatram da bi trebalo dopustiti frakiranje, ali po visokim, njemačkim standardima i uz njihove kriterije – kaže naftni ekspert dr. Davor Štern.

Amerikanci jeftino buše plin i naftu iz šejla, ali Europa u tome vidi moderni Černobil

Sjedinjene Države postat će posve neovisne o uvozu plina, pa će ga čak i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

Predsjednik Europske komisije J. M. Barroso šokirao je proljetos predsjednike i premijere država članica Europske unije svojom prezentacijom o stanju europske energetike. Naime, europski vođe dogovorili su se na summitu u ožujku da će održati niz tematskih rasprava o strukturnim problemima, ekonomskom rastu i konkurentnosti Europe, a za prvu temu odabrali su energiju.

I tako im je Barroso na summitu 22. svibnja u Bruxellesu otkrio kako je cijena prirodnog plina od 2005. do 2012. godine u Sjedinjenim Državama pala 66 posto, a u Europi se povećala 35 posto. Cijena struje za industriju u SAD-u je pala četiri posto, a u EU je porasla 38 posto.

U trenutku kad je predsjednik Komisije držao svoju prezentaciju, prirodni je plin u Europi u distribuciji bio više nego četiri puta skuplji nego u Sjedinjenim Državama. I to nije bilo sve…

Slajd broj 4 Barrosova predavanja pokazivao je kako Europa danas uvozi više od 60 posto prirodnog plina koji troši, i više od 80 posto nafte, a za 20 godina, kako sada stvari stoje, bit će više od 80 posto ovisna o uvoznom plinu i više od 90 posto o uvoznoj nafti.

Za to vrijeme, Sjedinjene Države, koje sada uvoze samo deset posto plina, postat će neto izvoznik tog energenta. Svi prisutni šefovi država i premijeri znali su istog trena na što Barroso cilja.

Sjedinjene Države postat će u plinu posve neovisne o uvozu, pa čak će plin i izvoziti, zahvaljujući tehnološkoj revoluciji koja se u toj zemlji dogodila zadnjih desetak godina – horizontalnom bušenju, hidrauličkom razlamanju i vađenju “nekonvencionalnog” prirodnog plina iz podzemnih slojeva fosiliziranog blata, lisnate stijene zvane šejl.

No, šejla ima i u Europi. Prema riječima britanskog premijera David Camerona, ima ga najmanje 75 posto koliko i u SAD-u, pa zašto onda i Europa ne pliva u obilju jeftinoga prirodnog plina, energenta praktičnijeg i čišćeg i od nafte i od ugljena?

Erupcija bunta

“Zašto Amerikanci izvode u šejlu po 10.000 bušotina na godinu”, pitao se javno Cameron, “dok mi u Europi bušimo manje od stotinu? Kad je tako, ne treba nas čuditi da su u protekloj dekadi Amerikanci povećali udjel plina iz šejla u ukupnoj potrošnji sa jedan na 30 posto, dok mi u Europi plaćamo plin u veleprodaji dvostruko skuplje nego u SAD-u…”.

No, Cameronov rezignirani komentar pokazao se ubrzo kao samo vršak ledenoga brijega šokantne podijeljenosti europskih zemalja oko plina i nafte iz šejla, nevjerojatnih hladnoratovskih geopolitičkih intriga, nezamislivih sukoba vodećih stručnjaka za energiju i nepojmljivo udaljenih stajališta interesnih skupina poput zaštitara prirode i industrijalaca. Plin i nafta iz šejla izazvali su veću erupciju strasti i bunta nego svojedobno nuklearne elektrane ili ispuštanje ugljikova dioksida iz najprljavijih termoelektrana na ugljen!

Prirodni plin iz šejla, plitko položenog ispod površine zemlje, počeo se u Sjedinjenim Državama eksploatirati davne 1825. godine. Zahvaljujući tom plinu, gradić Fredonia u saveznoj američkoj državi New York bio je prvi na svijetu osvijetljen komercijalno izbušenim, proizvedenim i isporučenim prirodnim plinom. No, otkriće “konvencionalne” nafte i plina 34 godine kasnije u Titusvillu, oko 90 minuta vožnje udaljenom od Fredonije, bacilo je u zaborav šejl.

Otrovni aditivi u vodi

Iz šejla, kao tankog podzemnog sloja stijene, plin nije moguće vaditi okomitim bušenjem jer se takva bušotina vrlo brzo isprazni, pa je plin iz šejla postao dohvatan tek s razvojem horizontalnog bušenja kroz stijenu i njezinim razlamanjem tekućinom pod visokim tlakom, takozvanim frakturiranjem koje je razradio naftaš George Mitchell. Taj pionir “frackinga”, naftni inženjer, geolog i sjajni biznismen, kojemu Amerikanci mogu zahvaliti obilje jeftinog plina, umro je prošloga petka u Teksasu u 94. godini. Frakturiranje je, međutim, vrlo kontroverzna metoda proizvodnje ugljikovodika.

Za hidrauličko razbijanje podzemnih slojeva šejla koriste se goleme količine vode, prosječno po 17 milijuna litara. U vodu se, u omjeru do dva posto smjese, dodaju pijesak i aditivi. I upravo su ti aditivi problematični: obično se umiješa barem 12-15 vrsta raznih agenata, inhibitora, kiselina, maziva… koji omogućuju dublje prodiranje pijeska u pukotine, lakše istjecanje plina i nafte. Pritom se iz bušotine i plina uklanjaju neželjene tvari poput kisika, željeza ili bakterija.

Većina je aditiva toksična ili potencijalno karcinogena pa je opravdano pitanje što bi se dogodilo kada bi oni dospjeli u podzemnu vodu koju piju ljudi i životinje.
 

 
(jutarnji,vecernji,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

“Pored toga ove godine je veći rizik od ozbiljnih simptoma gripe poslije otkrića da taj virus ima genetske mutacije u odnosu na virus koji se koristi za proizvodnju sezonskog cjepiva”, dodali su stručnjaci i naveli da se zbog toga može očekivati da bude smanjena efikasnost cjepiva protiv gripe.

Međutim i pored znanstvenih predviđanja dogode se nove mutacije tijekom same sezone gripe. Američki znanstvenici naveli su da je, pored upozorenja, cjepivo protiv gripe značajna za zaštitu osjetljivih osoba kao što su mala djeca, trudnice i osoba starijih od 65 godina.

No kako smo vidjeli u Italiji, smrtni slučajevi kao posljedica cijepljenje su sve brojniji. Da li je razlog izmjenjeni sastav cjepiva bez prethodnih testiranja i probe na ljudima?

Sljedeći video Gary Franchia sa portala NextNewsNetwork otkriva šokantno priznanje od strane Američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) da cjepivo protiv ovogodišnje gripe ne funkcionira.

Transkript videa:

Po prvi put otkada se možemo sjetiti, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti ide u zapisnik, rekavši da cjepivo protiv gripe neće raditi ove godine. Upozorenje dolazi neposredno prije najprometnijeg dijela sezone gripe, u siječnju i veljači. Nažalost, neće biti nikakvih povrata i obeštećenja za svakog pacijenata ili osiguravajućih društava koji su potrošili novac na cjepivo gripe, početkom ove jeseni.

No, ne brinite. Baš kad ste pomislili možda da bi CDC mogao potaknuti svoju vjerodostojnost, pronašli su način da se prodaja cjepiva i dalje održi. CDC kaže da ako nakon cijepljenja dobijete ipak gripu, postoji lijek. To će samo koštati više novca. Novac koji će završiti u profitu farmaceutskih divova, GlaxoSmithKline i Roche. CDC dužnosnici pozivaju liječnike da propisuju dva specifična antivirusna lijeka za bilo kojeg pacijenta koji dolazi sa simptomima gripe.

Samo prošlog tjedna, CDC je izdao upozorenje, navodeći Amerikance da se cijepe protiv gripe, ako već nisu. Zdravstveni dužnosnici su rekli da su imali 160 milijuna komada cjepiva protiv gripe na policama koji su spremni. No, upravo je ranije ovog tjedna, Italija pokrenula službenu istragu nakon što je preko desetak ljudi umrlo u roku od 48 sata nakon dobivanja protiv gripe. Njihova talijanska nacionalna zdravstvena Agencija je izdala neposredno upozorenje, rekavši da građani NE UZIMAJU CJEPIVO. Ovdje u Americi, CDC ne ide tako daleko. U stvari, pronašli su način pretvorbe lošeg cjepiva u promociju za još jedan lijek Big Pharme.

Pogledajmo video:
 

 

EKSKLUZIVNA VIJEST: Laboratorij za analizu cjepiva protiv gripe potvrdio da ono sadrži smrtonosno visoke koncentracije žive

Testovi na prisutnost žive u cjepivima otkrili su šokantno visoku razinu toksične žive u cjepivu protiv gripe, cjepiva koje je izradio GlaxoSmithKline (zaliha broj #9H2GX). Testovi žive provedeni kod Flulaval cjepiva su pronašli šokantnu koncentraciju od 51 dijelova na milijun (ppm), ili 25.000 X puta veća količina od maksimalne razine onečišćenja anorganskom živom u vodi za piće, razine postavljene od strane državne agencije.

Ovdje su stvarni rezultati onoga što smo pronašli u ovogodišnjem cjepivu protiv gripe, proizvođača GSK (zaliha #9H2GX):

Aluminij: 0,4 ppm
Arsen: nula
Kadmij: nula
Olovo: nula
Živa: 51 ppm (25000 puta više od dozvoljene količine)

Sva ispitivanja su provedena pomoću kalibriranog, high-end ICP-MS instrumenta, NaturalNews laboratorija.

Liječnici, farmaceuti i mainstream mediji i dalje lažu o živi u cjepivu

Kao što je pokazuju znanstveno-potvrđene činjenice da je živa postoji u vrlo visokim koncentracijama u cjepivu, imajte na umu da većina liječnika, farmaceuta i članovi mainstream medija i dalje kroz medije razrađuje laž koja tvrdi da je živa “već uklonjena iz cjepiva.”

Zanemarimo činjenicu da je uporaba žive priznata u paketu koji sadrži bočicu cjepiva. A sada, Natural News znanstveno je potvrdio ogroman sadržaj žive u cjepivu koristeći high-end laboratorijske uređaje. Postojanje visoke smrtonosne koncentracije žive u cjepivu protiv gripe je nepobitna.

Svatko tko tvrdi da je živa uklonjen iz svih cjepiva je bilo, mahnita neznalica ili namjerno laže. A onaj tko će svjesno dopustiti da se ubrizga živa u njegovo tijelo je vjerojatno već žrtva neke vrste oštećenja mozga uzrokovana živom.

Deklaracije ili upozorenja vezanih uz nuspojave u paketu cjepiva – priznaje se da nisu provedena “kontrolirana testiranja”

Šokantno, uputstvo za upotrebu cjepiva protiv gripe spremno priznaje da cjepivo nikada nije bio podvrgnuto znanstvenim kliničkim ispitivanjima:

“Nije bilo adekvatnih kontroliranih ispitivanja koja na odgovarajući način iskazuju smanjenje bolesti gripe nakon cijepljenja s Flulaval cjepivom”, navodi uputstvo za upotrebu sitnim tekstom (da nitko ne čita).

To je tiskano pravo na umetku u kutiji cjepiva, no nitko u mainstream medijima nikada neće prijaviti ovo zapanjujuće priznanje. Ova izjava, sama po sebi, je priznanje da je gripa marketinška prijevara.

Preko farmaceutskih i liječničkih organizacija, cjepivo protiv gripe se promiče implicirajući da ono ima nula 0% rizika, a nudi 100% zaštite. Nitko u mainstream medijima nikad nije propitao ovu tvrdnju iako je deklaracija ili upozorenje vezano uz nuspojave u paketu cjepiva i da cjepivo protiv gripe nikada nije bilo podvrgnuto znanstvenom ispitivanju.

Podijelite ovu priču, širite istinu

Podijelite ovu priču sa svima koji trebaju znati istinu o cjepivu. Ova poruka mora izaći u medije. Svaka činjenica navedena u članku je 100% istinita i provjereno. Citati iz Flulaval uputstva su izjave kompanije GlaxoSmithKline.

I za zapisnik, ja nisam protivnik teorije cijepljenja. Ono protiv čega sam je korištenje toksičnih teških metala i kemikalija u cjepivima. Ja sam također protivnik divljeg lažnog marketinga za cijepljenje. Ako bi se bilo koji drugi proizvod prodavao s istim lažima i prijevarama kao što je cjepivo, odmah bi bio optužen za prijevaru i lažno predstavljanje od strane državnih agencija. Ali nekako, kada industriju cjepiva obvezuje rutina prijevare, svi se pretvaraju da se ništa ne događa.

Čak i svim marketinškim prijevarama koje se odvijaju, ako bi proizvođači cjepiva prestali trovati stanovništvo s aditivima u cjepivu (uklanjanjem žive, formaldehida i ostalih kemikalija iz svojih proizvoda), gotovo svi protivnici cijepljenja bi ubrzo nestali.

Šalji dalje, istina je snaga!
 
(preveo: mr. Alfred Bošković, youtube.com/uredio:nsp)

Rak je bolest koje se ljudi najviše boje što je i razumljivo budući da uzrokuje jedan od četiri smrtnih slučajeva u svijetu. Na još veću sramotu, dijagnoze raka i njegova liječenja veliki su izvor zarade u ovoj industriji i usto su fokus većine kampanja koje vlada financira

Malo je učinjeno po pitanju educiranja o prevenciji, što ostavlja mnogo ljudi bespomoćno u borbi protiv ove potencijalno smrtonosne bolesti – kao da sve što čovjek može napraviti je držati fige i nadati se da ne postane jedna od brzorastućih statistika o raku.

Kakvo li je olakšanje saznati da strategije prevencije ne samo da postoje, već su iznimno učinkovite u smanjenju rizika većine tipova raka, kaže dr. Mercola, američki liječnik.

„Više od polovice svih smrtnih slučajeva mogao bi se prevenirati zdravim izborima kao što su nepušenje, održavanje zdrave tjelesne težine, zdravom prehranom, redovitim vježbanjem i provođenjem preporučenih dijagnostičkih pregleda.”

Ovaj citat je preuzet od Američkog društva za rak i to bi vas trebalo osvijestiti i osnažiti ako još uvijek niste svjesni da prevencija raka započinje, prije svega, s vama i kao što će daljnji članak objasniti, s vašim domom.

1. Optimizirajte unos vitamina D

Ako želite smanjiti rizik od raka, ključno je da provedete dovoljno vremena na suncu ili u nekom sigurnom solariju. Ako to nije moguće, osigurajte se dovoljnom količinom vitamina D3. Koristeći podatke iz više od 100 država, dokazano je da što je veći UVB sunca to je manja učestalost 15 različitih vrsta raka, uključujući rak:

• Mjehura dojke maternice crijeva endometrija
• Jednjaka želudca pluća jajnika gušterače
• Rektalni renalni maternice Hodgkinov limfom ne-Hodgkinov limfom

Najvažniji faktor je razina vašeg vitamina D. Da bi mogli spriječiti razne bolesti i zdravstvene tegobe, uključujući rak, vaša razina vitamina D treba biti između 0.05/0.07 mg/L tijekom cijele godine. Vitamin D dobiven od izlaganja suncu ili sigurnom solariju je najbolji način da optimizirate razinu vitamina D.

No treba paziti na duljinu izlaganja. Potrebno vam je samo dovoljno izlaganja da vam koža dobije najslabiju nijansu ružičaste. Jednom kad dođete do ove točke vaše tijelo neće dodatno stvarati vitamin D zbog samoregulirajućeg mehanizma. Svako dodatno izlaganje samo će naštetiti vašoj koži.

Ako oralno uzimate vitamin D, potrebno je da uz njega uzimate i vitamin K2, zato što je nedostatak vitamina K2 ono što uzrokuje simptome toksičnosti vitamin D, koji uključuju nepotrebno kalcificiranje koje može dovesti do stvrdnjavanja arterija. Ako oralno uzimate vitamin D, a imate rak, bilo bi poželjno da redovito pratite razinu vitamin D u krvi.

2. Izbjegavajte višak proteina

Većina nas jede previše proteina. Uzmite u obzir smanjenje razine proteina na 1 gram po kilogramu čiste tjelesne mase osim ako ste sportaš ili ste trudni. Bilo bi neobično za većinu odraslih da trebaju više od 100 grama proteina. Ustvari im je potrebno otprilike pola tog iznosa. Ovo vas možda šokira, s obzirom da nas desetljećima uče kako je protein važan za naše zdravlje, no istina je da prekomjeran unos proteina može imati veliki utjecaj na razvitak raka.

Možete pomoći svom tijelu tako da ograničite svoj unos proteina i zamijenite taj manjak proteina sa zdravim mastima. Za većinu ljudi, smanjenje razine proteina na 1 gram po kilogramu čiste tjelesne mase, značilo bi smanjiti unos proteina za 35 do 70 grama. Trudnice i ljudi koji intenzivno vježbaju trebaju unositi 25% više proteina. Nadalje, kada smanjite unos proteina trebate ga zamijeniti s drugim kalorijama, posebno zdravim mastima kao što su avokado, maslac, kokosovo ulje, masline, maslinovo ulje, orašasti plodovi…

3. Jedite svježu hranu s nevjerojatnim zdravstvenim prednostima

Klice su odlična namirnica koju mnogi zanemaruju. Uz dodatak njihovom prehrambenom profilu, klice su jednostavne za vlastiti uzgoj. “Care2″ članak je prije 6 godina objavio 10 razloga za jedenje klica, uključujući i sljedeće.

• Klice sadrže 100 puta više enzima od sirovog voća i povrća, tako omogućavajući vašem tijelu da upija više vitamina, minerala, aminokiselina i potrebnih masti iz hrane koju jedete.

• Kvaliteta proteina i vlakana koji se nalaze u grašku, orašastim plodovima, sjemenkama i žitaricama poboljša se kad proklijaju.

• Sadržaj vitamina i esencijalnih masnih kiselina također se dramatično poveća tijekom procesa klijanja. Na primjer, ovisno o klici, nutritivna vrijednost može se povećati za 30 puta svoje početne vrijednosti u samo nekoliko dana klijanja. Suncokretovo sjeme i klice graška zauzimaju vrh ljestvice svih sjemenki koje mogu klijati i oko 30 puta su nutricionistički vrjednije od organskog povrća koje možete uzgajati u svom vrtu.

• Tijekom klijanja, minerali, kao što su kalcij i magnezij, vežu se za protein što ih čini bioraspoloživijima.

• Klice su odlična lokalno uzgojena hrana i bez problema je možete uzgajati u vlastitoj kuhinji, tako da točno znate što jedete. Budući da nisu skupe, cijena nije razlog da ih izbjegavate.

4. Pojednostavnite svoja sredstva za čišćenje

Na mojoj listi top strategija za preveniranje raka uvijek je bilo minimalno izlaganje toksinima kao što su sredstva za čišćenje. Iako je jako teško dokazati da izloženost osobe sredstvima za čišćenje kroz period od 10,20 ili 30 godina može izazvati rak, dobro je poznato da te kemikalije za čišćenje kućanstava ustvari uzrokuju rak, zajedno s drugim ozbiljnim zdravstvenim posljedicama kao što su reproduktivni i razvojni problemi u djece.

Istraživanja su pokazala da je, na primjer, rizik od raka dojke dvostruko veći kod žena koje koriste sredstva za čišćenje i osvježivače zraka nego kod onih koje ih ne koriste često. Sredstva za odstranjivanje plijesni i osvježivači zraka pokazali su najveću korelaciju s rakom dojke. Neke od kemikalije koje bi vam bilo u interesu izbjeći su:

• Sintetički musks Ftalati 1,4-diclorobenzene

• Terpentini Benzen Stiren

• Fenol Nonifelon etoksilati (NPEs) Formaldehid

• Naftna otapala Butil celosolva triclosan (antibakterijski)

Srećom, nije teško zamijeniti otrovna komercijalna sredstva za čišćenje sa zdravijim opcijama. Jedan od najboljih netoksičnih dezinficijensa je obični sapun i voda. Možete ga koristiti za pranje ruku, tijela i za čišćenje kućanstva. Još jedno svestrano sredstvo koje je odlično za čišćenje kuhinjskih pultova, daski za rezanje i kupaonica je 3% vodikov peroksid i ocat. Svoj dom možete održati čistim i tako što koristite vlastito izrađene proizvode sa sastojcima koje vjerojatno imate kod kuće.

Evo nekoliko savjeta kako napraviti jednostavna, učinkovita i prirodna sredstva za čišćenje:

• Koristite sodu bikarbonu pomiješanu s jabučnim ocatom za čišćenje odvoda i kada ili pospite sodu bikarbonu sa par kapi lavandinog ulja ili ulja čajevca ( koji imaju antibakterijska svojstva) kako bi jednostavno očistili sve od kupaonice do kuhinje.

• Ocat se može koristiti za čišćenje gotovo svega u vašem domu. Pokušajte ga pomiješati sa tekućim sapunom, esencijalnim uljima i vodom za čišćenje podova, prozora, kupaonice i kuhinje. Može se koristiti i kao prirodni omekšivač.

• Vodikov peroksid je sigurnije za koristiti od klora za dezinfekciju i izbjeljivanje.

• Votka je dezinficijens koji uklanja mrlje od crvenog vina , ubija ose i pčele te osvježava presvlake (jednostavno ga sprejem stavite na tkaninu).

5. Koristite prirodnije kozmetičke proizvode

Prilikom sređivanja svog stila života najčešće ste u iskušenju da počnete s dijetom( što je dobar početak), no proizvodi za osobnu njegu također su važni. Stavljanje kemikalija na kožu zapravo je puno gore od konzumiranja istih, zato što kada pojedete nešto, to mora otići do vaše jetre prije nego što vam uđe u krvotok. To daje vašem tijelu priliku da detoksira tvari koje bi mogle biti štetne. Međutim, kada stavljate kemikalije na kožu one odmah ulaze u vaš krvotok bez ikakvog filtriranja, tako da otrovne kemikalije od kozmetičkih proizvoda u velikoj količini ulaze u vaš krvotok, limfni sustav i tim putovima direktno ulaze u vaše unutarnje organe.

Postoji doslovno na tisuće kemikalija koje se koriste u proizvodima za osobnu njegu, a samo mali broj njih je testiran za sigurnost. Prema Nacionalnom institutu za sigurnost i zdravlje, gotovo 900 tisuća kemikalija koje se koriste u kozmetici su toksične. Nemoguće ih je sve nabrojiti no neki od najčešćih krivaca uključuju:

• Natrijev lauril sulfat (SLS) Musks Mercury
• Paraben 1,4-Dioksan olovo
• ftalati, uključujući dibutil ftalatal (DBP), dimetill ftalatal (DMP) i dietil ftalatal (DEP)
• Mineralno ulje, parafin, vazelin
• Nano čestice
• Hydroquinone Formaldehid

Kada je riječ o proizvodima za osobnu njegu, volim koristiti ovo pravilo- ako ga ne bi jeo, nemoj ga stavljati na tijelo. U idealnom slučaju, trebali bi potražiti organski pečat. Isto tako preporučujem korištenje „ Environmental Working Group’s Skin Deep Cosmetic Safety Database” , gdje možete pogledati široku paletu proizvoda i brandova kako bi saznali od čega se zaista sastoje i da li su sigurni ili nisu. Također možete napraviti vlastite proizvode za osobnu njegu koristeći jednostavne i prirodne sastojke koje većina vas ima u svom domu.

• Prirodni hidratanti – čisto kokosovo ulje. Sjajni su za hidratiziranje i moćan izvor laurinske kiseline.
• Prirodno sredstvo protiv akni – stavljanje samo kapi ulja origana na aknu može ubrzati cijeljenje i spriječiti stvaranje ružnog ožiljka (ne zaboravite temeljito oprati ruke nakon toga).
• Prirodni dezodorans – obični sapun i voda su dovoljni. No ako smatrate da to nije dovoljno, pokušajte pomiješati prstohvat sode bikarbone s vodom i imat čete učinkoviti dezodorans koji traje cijeli dan.

6. Riješite se svoje teflonske opreme za kuhanje

Oko 70% opreme za kuhanje koja je prodana u SAD-u na sebi ima teflonski sloj koji sadrži perfluorooktaničku kiselinu(PFOA) i druge perfluorirane spojeve (PFC), koji se koriste za pakiranje hrane otporne na mast i odjeće otporne na mrlje. Postoji mnogo naziva, no ako predmet sadržava naziv „tefloski” ili „otporan na mrlje”, u pravilu će imati neki tip impregniranog premaza fluorida kojeg je najbolje izbjegavati.

Dobro je poznato da kada se teflonske tave počnu grijati, otpuštaju toksine u vašu kuhinju. Kada tava dosegne 360°C (za što joj treba otprilike tri do četiri minute), najmanje 6 otrovnih plinova se otpušta. Na 538°C, slojevi na vašoj opremi za kuhanje pretvaraju se u kemijski otrov poznat po nazivu PFIB. Istraživanja su pokazala da se ovi toksini mogu akumulirati u vašoj krvi do alarmantne stope i mogu s vremenom dovesti do kroničnih bolesti kao što je rak. Ovo izlaganje može biti minimalno ako izbjegavate (riješite se) proizvoda koji sadržavaju PFC. To uključuje:

• Teflonsko posuđe (umjesto njega izaberite keramičke ili staklene posude)

• Kokice iz mikrovalne

• Pakiranje za masnu hranu (uključujući pakiranja od papira i kartona)

• Odjeću otpornu na mrlje

• Teško zapaljive materijale i proizvode koji ih sadrže

• Tapetiranje otporno na mrlje i sredstva koja štite od mrlja za tkanine

7. Pijte čistu izvorsku vodu

Ako dobivate općinsku vodu koja je tretirana s klorom ili kloraminima, otrovni nusprodukti dezinfekcije (DBP) nastaju kada ti dezinficijensi reagiraju sa prirodnom organskom tvari kao što je propala vegetacija iz vode. DPB-i su preko 1,000 puta otrovniji od klora, i od svih toksina i nečistoća prisutnih u vodi, poput fluorida i raznih farmaceutskih lijekova, DPB-i su najotrovniji.

Već je poznato da su trihalometani, jedan od najčešćih DBP-a, skupina B kancerogenih tvari, što znači da su izazvali rak kod laboratorijskih životinja. Također su povezani sa reproduktivnim problemima (u životinja i ljudi) kao što su spontani pobačaji, mrtvorođena djeca i kongenitalne malformacije, čak i na nižim razinama.

Sustav za filtriranje cijele kuće je najbolji odabir za uklanjanje klora, klorina, amonijaka, DBPa i drugih onečišćivača iz svih izvora vode (kade, tuševa i slavine). Ako nemate sredstava za ugradnju sustava za filtraciju cijele kuće, postoji nekoliko drugih trikova koje možete pokušati.

Možete pokušati i:

• Dodati voće, kao što su kriške naranče, na 1 galon vode, što će pomoći neutralizirati kloramin u oko 30 min.

• Otopiti 100mg tablete vitamina C u kadu s vodom, što će neutralizirati kloramin u kadi standardne veličine.

8. Odaberite organsku i lokalno uzgojenu hranu

Mnogi pesticidi i herbicidi su potencijalno kancerogeni, a vi ste izloženi njima kada jedete konvencionalno uzgojene namirnice i proizvode životinjskog podrijetla. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) smatra 60% herbicida, 90% fungicida a 30% insekticida kancerogenim, a većina usto šteti i vašem živčanom sustavu. Neki od pesticida/herbicida koji se klasificiraju kao vjerojatni ili mogući kancerogeni su:

• Chlordane Heptachlor Tetrachlorvinphos

• Carbaryl Propoxur Lindane

• Dichlorvos Phosmet Permethrin

Rješenje je, naravno, odlučiti se za organski uzgojene namirnice i organsko uzgojene životinjske proizvode, koji su uzgajani bez kemikalija i drugih potencijalno kancerogenih proizvoda kao što je rBGH (genetski hormon rasta koji se često može naći u mlijeku).

Dobro je poznato da je konvencionalno uzgojeno voće i povrće često zagađeno s neprihvatljivim količinama ostataka pesticida. Životinje koje su uzgajane u skučenim stočnim prostorijama (CAFO) jedu hranu punu pesticida i ti toksini se akumuliraju u njihovom mesu i masti tijekom njihova života. Kada jedete tvorničko meso, unosite ove pesticide u svoje tijelo.

Što se tiče svježih proizvoda, određeno voće i povrće dosta je onečišćenije od drugog, samo zato što su osjetljivije na razne zaraze i zato ih se prska više od drugog voća i povrća. Neke namirnice više upijaju zbog svoje tanke, nježne kože. Takvu hranu trebali biste kupovati samo organsku.

Grupa za zaštitu okoliša (EWG) izdaje godišnji vodič za kupce koji govori o pesticidima u namirnicama. Navodi proizvode s najvišom i najnižom količinom pesticida, što vam može pomoći ako nemate dovoljno novca da kupujete sve organsko.

Odabir organski uzgojenih životinjskih proizvoda potencijalno je još važniji, međutim, životinjski proizvodi bioakumuliraju toksine iz svoje pesticidne hrane, što im daje veću koncentraciju za razliku od povrća.

Fermentirana hrana može biti korisna zato što neke od korisnih bakterija koje nastaju u fermentiranoj hrani pomažu u obrani protiv organofosfornih insekticida. Redovito konzumiranje fermentirane hrane (ili alternativno kvalitetni probiotik) može pomoći da smanjite štetu koju pesticidi mogu uzrokovati.

9. Izbjegavajte konzerviranu hranu

Izbjegavanje konzervirane hrane je možda najbolji način da izbjegnete bisfenol A (BPA)- kemikalija koja remeti endokrine i povezana je s rakom te reproduktivnim problemima i problemima u fetalnom razvoju, zajedno s drugim zdravstvenim problemima.

Iako je BPA često korištena komponenta u plastičnim posudama, također je možete pronaći u pakiranjima hrane i unutarnjem rubu konzervi. Istraživanja iz harvardske škole za zdravlje ljudi otkrili su da konzervirana hrana i piće može povećati vaš BPA nivo za nevjerojatnih 1000% u pet dana. Glavni istraživač napomenuo je da s obzirom na ovo otkriće, konzervirana hrana može pridonijeti vašem BPA-u više od plastike.

Evo 10 savjeta koji će vam pomoći smanjiti izloženost BPA-u kod kuće:

• Koristite samo staklene bočice i posuđe za vašu djecu

• Koristite šalice za kavu od stakla, keramike ili nehrđajućeg čelika radije nego plastične šalice

• Riješite se plastičnog posuđa i šalica i zamijenite ih s staklenim varijantama

• Izbjegavajte plastične omote ( i nikada ih ne koristite u mikrovalnoj)

• Dajte svom djetetu igračke od prirodnih tkanina umjesto plastičnih igračaka

• Ako već koristite plastični pribor za jelo, barem bacite ono što je istrošeno i izgrebano, nemojte ih stavljati u perilicu za suđe i nemojte ih prati s jakim deterdžentima, zato što to može uzrokovati da više kemikalija ulazi u vašu hranu

• Spremajte svoju hranu i pića u staklene spremnike

• Izbjegavajte korištenje vode iz boca, sami je filtrirajte pomoću procesa obrnute osmoze

• AKO želite koristiti mikrovalnu, nemojte to raditi u plastičnim posudama

• Prije no što dopustite zubaru da koristi bušilicu za zube na vama ili vašoj djeci, zatražite ga da potvrdi da to ne sadržava BPA

10. Riješite se mikrovalne pećnice

Ako koristite plastične posude u mikrovalnoj pećnici, to može ubrzati vrijeme koje treba potencijalno kancerogenim tvarima da uđu u vašu hranu. Osim toga, mikrovalovi stvaraju nove tvari koje se ne mogu naći u ljudima ni u prirodu, a zovu se radiolitički spojevi. Još uvijek nije istraženo što ti spojevi rade vašem tijelu.

Uz dodatak nasilnom efektu grijanja, koji se zove termički efekt, postoji i atermički efekt koji se slabo razumije jer ga nije lako izmjeriti. Pretpostavlja se da je taj atermički efekt odgovoran za deformaciju i degradaciju molekula i stanica. Na primjer, mikrovalovi se koriste u području mijenjanja gena kako bi se oživile membrane stanica. Znanstvenici koriste mikrovalove kako bi razdvojili stanice. Nesparene stanice postaju laka meta virusima, gljivama i drugim mikroorganizmima.

Nije toliko teško živjeti bez mikrovalne pećnice, vjerovali ili ne, ljudi žive jednako sretno i bez nje. Samo morate napraviti nekoliko prilagodbi, kao što su:

• Planirajte unaprijed – izvadite večeru iz frižidera to jutro ili večer prije.

• Napravite juhe i variva te ih zamrznite u vrećicama za zamrzavanje ili drugim spremnicima. Sat vremena prije jela, izvadite jednu vrećicu iz zamrzivača te je otopite u sudoperu u vodi, kada je uspijete izvući iz vrećice, stavite je u posudici te je zgrijte na štednjaku.

• Toster je odlična zamjena za mikrovalnu ako želite ugrijati ostatke! Držite ga na niskoj temperaturi – 90° do 130° C i polagano zagrijavajte hranu 20-30 min. Još jedna sjajna alternativa je konvencionalna pećnica.

• Pripremajte svoje obroke unaprijed kako bi imali hranjiv obrok i onih dana kada ste prezauzeti za kuhanje.

• Pokušajte jesti što više sirove organske hrane. To je jedan od najboljih načina za poboljšavanje zdravlja.

Šalji dalje – znanje je moć!
 

 
 
(atma.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19332"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]