Znanstvenici su otkrili da su djeca koja su odrasla u zelenoj okolini imala 55% manji rizik od razvoja mentalnih poremećaja kada su jednom postali odrasli

Ugodnom šetnjom po prekrasnom, mirnom parku ili šumom možete ublažiti stres

Ali jeste li znali da zelene površine i šume nude dugoročne pogodnosti za vašu djecu?

Prema studiji, djeca koja odrastaju igrajući se na zelenim prostorima imaju manji rizik od razvoja mentalnih poremećaja kasnije u životu.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences Sjedinjenih Američkih Država (PNAS), a proveli su ga istraživači sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj.

Zeleni prostori odnose se na otvorena područja koja predstavljaju temeljnu sastavnicu svakog urbanog ekosustava.

Sljedeće javne površine smatraju se zelenim prostorima: parkovi, sportski tereni, šuma, prirodne livade, močvarna područja i drugi ekosustavi.

Ove zelene urbane zone olakšavaju tjelesnu aktivnost i opuštanje. Stabla u zelenim prostorima nude mnoge prednosti, kao što su proizvodnja kisika i filtriranje štetnog onečišćenja zraka poput čestica u zraku.

Gradski parkovi i vrtovi su ključni za hlađenje gradova. Ovi prostori također nude sigurne rute za pješačenje i vožnju bicikla u svrhu prijevoza. Osim toga, vrtovi i parkovi funkcioniraju kao javna mjesta za fizičku aktivnost, rekreaciju i socijalnu interakciju.

Zeleni prostori važni su za cjelokupno zdravlje. Prema nedavnim procjenama, faktori kao što su fizička neaktivnost, koja je povezana sa nedostatkom šetnje i nedostatkom pristupa rekreacijskim područjima, čine najmanje 3,3 posto globalnih smrtnih slučajeva.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da preko 450 milijuna ljudi diljem svijeta ima mentalni poremećaj, a očekuje se da će se taj broj povećati.

Zeleni prostori i mentalno zdravlje

Za studiju su znanstvenici koristili satelitske podatke prikupljene od 1985. do 2013. godine kako bi mapirali prisutnost zelenih površina oko domova gotovo milijun Danaca.

Istraživači su zatim usporedili svoje podatke s rizikom od razvoja jednog od 16 različitih mentalnih poremećaja, poput depresije, u odrasloj dobi kod tih građana.

Otkrili su da su djeca koja su odrasla u zelenijoj okolini imala 55% manji rizik od razvoja mentalnih poremećaja kada su jednom odrasla, čak i nakon što su napravljene prilagodbe za druge rizične čimbenike kao što su obiteljska anamneza mentalnih poremećaja, socioekonomski status i urbanizacija.

Istraživači su također otkrili da zagađenje zraka, infekcije, buka i loši socioekonomski uvjeti povećavaju rizik od razvoja mentalnog poremećaja.

S druge strane, rezultati drugih istraživanja upućuju na to da više zelenih površina na lokalnom području poboljšava socijalnu koheziju i povećava razinu fizičke aktivnosti pojedinaca.

Zeleni prostori također pomažu u poboljšanju kognitivnog razvoja djece. Socijalna kohezija, tjelesna aktivnost i kognitivni razvoj su čimbenici koji značajno utječu na mentalno zdravlje pojedinca.

Engemann je rekao da njihov skup podataka pokazuje kako se rizik od razvoja mentalnog poremećaja postupno smanjuje što ste dulje okruženi zelenim prostorom od rođenja do dobi od 10 godina starosti.

Engemann je dodao da sve veći broj znanstvenih podataka sugerira da prirodna okruženja imaju sve veću ulogu u mentalnom zdravlju.

Istraživači se nadaju da će im istraživanje pomoći da shvate važnost postojanja zelenih površina i njezine koristi za širu populaciju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nalazi studije ukazuju na to da postoji način da hakirate svoj mozak kako biste formirali dobre navike

Može vam biti teško vježbati svaki dan, pogotovo ako imate pretrpan raspored rada i kućnih obaveza; ali prema nevjerojatnoj studiji, vi mozete “hakirati” svoj mozak kako bi stvorili dobre navike ponavljajuci akcije dok se ne naviknete na njih.

Studija, koja je objavljena u časopisu Psychological Review je provedena od strane istraživača sa sveučilišta Brown University, Princeton University, te University of Warwick u Engleskoj.

Nalazi studije ukazuju na to da postoji način da hakirate svoj mozak kako biste formirali dobre navike, kao što je redovito vježbanje i rani odlazak na počinak. To možete postići ponavljanjem tih postupaka dok vam ne postanu rutina.

Dr. Elliot Ludvig iz Warwickovog Odjela za psihologiju i njegovi kolege istraživači koristili su digitalni model kako bi pokazali kako formiranje navika, i dobrih i loših, više ovisi o tome koliko često obavljate određene radnje nego o tome koliko ste zadovoljni njima.

Za istraživanje su istraživači stvorili računalnu simulaciju gdje je “digitalnim glodavcima” dan izbor u obliku dvije poluge. Jedna poluga bila je povezana s mogućnošću dobivanja nagrade. Ova poluga je smatrana “ispravnim” izborom, dok je poluga bez nagrade bila “pogrešan” izbor.

Istraživači su zamijenili mogućnost dobivanja nagrade između dvije poluge i trenirali simulirane glodavce da odaberu “ispravnu” polugu.

Istraživači su izvijestili da su nakon kratkog vremena glodavci odabrali novu, “ispravnu” polugu čak i kada se zamijenila mogućnost nagrade.

Ali kada su digitalni štakori istrenirani na jednoj polugi, oni su nastavili birati “pogrešnu” polugu unatoč tome što im nisu pružili priliku da dobiju nagradu.

Istraživački je tim otkrio da su se digitalni glodavci radije držali ponavljajućih radnji na koje su se navikli nego da se prilagode na nagradama.

Dr. Ludvig je objasnio da je većina onoga što ljudi rade vođeno navikama. Međutim, postoji mnogo toga što treba razumjeti o tome kako se navike uče i oblikuju.

Rekao je da studija otkriva nove informacije izgradnjom matematičkog modela kako jednostavno ponavljanje može rezultirati različitim navikama kod ljudi i drugih životinja.

Dr. Amitai Shenhav, koautor studije, primijetio je da psiholozi već više od jednog stoljeća pokušavaju shvatiti što pokreće ljudske navike. Jedno od ponavljajućih pitanja je koliko su navike pod utjecajem onoga što ljudi žele u odnosu na ono što rade.

Eksperiment s digitalnim štakorima pomogao je odgovoriti na ovo pitanje sugerirajući da su same navike proizvod prethodnih akcija.

Međutim, u nekim situacijama, te navike mogu biti nadvladane željom za dobivanjem najboljeg ishoda.

Istraživači vjeruju da ova studija može pomoći stručnjacima da saznaju više o određenim stanjima povezanim s ponavljajućim ponašanjem, kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaj tika.

Njihova sljedeća studija uključivat će slične eksperimente u stvarnom scenariju, gdje će promatrati ljudsko ponašanje u testovima temeljenim na akciji i nagradama.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Redovita tjelovježba ima brojne zdravstvene prednosti, uključujući i smanjenje rizika od raznih bolesti

Jedna od njih je rak dojke, čiji su točan mehanizam otkrili istraživači sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Vježba koja vodi do povišenog rada srca i teškog disanja potiče proizvodnju kateholamina, koji zauzvrat inhibira rast raka dojke, izvijestio je istraživački tim.

Da bi došli do ovog zaključka, istraživači su prikupili uzorke krvi 27 volontera: 20 žena koje su podvrgnute adjuvantnoj kemoterapiji u ranoj fazi raka dojke i sedam zdravih žena. Volonterke su uzorkovane 15 minuta prije i poslije dva sata umjerene do intenzivne vježbe.

Serum dobiven iz uzoraka krvi injektiran je u eksperimentalne miševe kojima su implantirani tumori humanog karcinoma dojke.

Nakon toga, samo 45 posto miševa izloženih serumu nakon vježbanja razvilo je tumore. Od kontrolne skupine kojoj nije injektiran serum, 90 posto miševa razvilo je tumore.

Istraživači su identificirali kateholaminski epinefrin i norepinefrin kao spojeve koji stoje iza antitumorske aktivnosti.

“I epinefrin (EPI) i norepinefrin (NE) mogu izravno inhibirati vitalnost stanica karcinoma dojke, kao i inhibiciju rast tumora in vivo”, napisali su istraživači u svojoj studiji.

Nadalje su zabilježili da povišene razine obje tvari utječu na signalni put Hippo, koji je povezan s proliferacijom stanica i staničnom smrću.

“Važno je naglasiti da vježbanje i epinefrin nisu potpuno spriječili formiranje tumora, ali su izazvali smanjenje za 50 posto” – rekao je glavni autor studije Pernille Hojman sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

“Stoga vježba vježbanja nikad ne može zamijeniti terapiju protiv raka, ali bi mogla biti učinkovita strategija podrške koja osim bioloških učinaka također povećava kvalitetu življenja pacijenata i osjećaj osnaživanja.”

Učinci vježbanja na rak

Fizička aktivnost pokazala je brojne pozitivne učinke na zdravlje kod nekoliko vrsta raka, a ne samo na raka dojke. Prema Cancer.gov, ovi učinci uključuju, i nisu ograničeni na:

- Smanjenje povišenih razina hormona poput estrogena i inzulina, koje su povezani s razvojem i progresijom raka dojke i debelog crijeva. Zapravo, žene koje su više fizički aktivne nakon menopauze mogu znatno smanjiti rizik od raka dojke nego žene koje nisu aktivne.

- Sprečavanje pretilosti i smanjenje štetnih učinaka koji dolaze s njom, osobito inzulinske rezistencije koja dolazi vjerojatnije sa prisutnošću veće količine intra-abdominalne masti, ili masti duboko u abdomenu. To se smatra faktorom rizika za rak i visoki kolesterol.

- Smanjuje upala, osobito kronične upale. Ovo stanje oštećuje deoksiribonukleinsku kiselinu (DNA) kroz dulje vremensko razdoblje i na kraju može dovesti do raka. Na primjer, upalne bolesti crijeva kao što su Crohnova bolest i ulcerozni kolitis uvelike povećavaju rizik od raka debelog crijeva.

- Poboljšanje zdravlja i funkcije imunološkog sustava, primarnog oblika obrane ljudskog tijela od infekcija i bolesti.

Nasuprot tome, vjeruje se da je sjedenje glavni rizik od raka i mnogih drugih kroničnih zdravstvenih stanja.

Koliko vježbanja je najbolje?

Količina vježbe koja se preporučuje za odrasle je najmanje 150 minuta vježbe umjereno intenzivne aerobne tjelovježbe, 75 minuta intenzivne aerobne vježbe ili kombinacija ovih dviju – na tjedan.

Primjeri vježbe s umjerenim intenzitetom uključuju brzo hodanje, aerobik u vodi, vožnja biciklom brzinom manjom od 15 kilometara na sat, tenis, klasično plesanje i vrtlarenje.

Intenzivne vježbe uključuju aerobni ples, skakanje preko užeta, pješačenje uzbrdo, plivanje, pojedinačni tenis i trčanje (džogiranje).
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prije nego što uđemo u moguće razloge zašto ne gubite tjelesnu masu, pokušajmo razumjeti kako naše tijelo funkcionira

Zamislite tijelo kao nešto što pohranjuje energiju u dvije komponente: Jedna je masnoća; i ostatak tijela koji je bez masti (mišići).

Tijelo se uglavnom sastoji od vode, ali također uključuje kosti i mišićne proteine. Imajte na umu da masno tkivo sadrži više energije i da treba više energije da se potroši.

Da bi izgubilo na težini, vaše tijelo mora ući u energetski deficit. To znači da vaša potrošnja energije mora biti veća od vašeg unosa energije, a količina tjelesne težine koju ćete izgubiti ovisit će o tome da li trošite masti ili nemasni dio.

Na primjer, da biste izgubili kilogram masnoće, trebat će vam veći energetski manjak u usporedbi kada izgubite tjelesnu težinu nemasnog dijela.

Ali ako svakodnevno vježbate, zašto ne gubite težinu?

Razlozi zašto ne gubite težinu

Pretpostavimo da ste prosječna odrasla osoba koja teži 70 kilograma (kg) sa 30 posto tjelesne masti. Prosječna osoba će trebati energetski manjak od najmanje 27 do 32 kilodžula (kJ) da izgubi jedan gram tjelesne težine. Kilodžul je jednak 1000 kalorija.

Ako trčite 35 minuta 10 kilometara na sat (km/h) na traci za trčanje, potrošit ćete oko 1.500 kJ i izgubit ćete oko 50 grama u jednoj sesiji. No, radeći ovo pet puta tjedno tijekom godine znači da ćete izgubiti više od 12 kg.

Međutim, ako ne izgubite na težini nakon godinu dana, znači da radite nešto loše?

(1) Jedete li previše?

Prema analizi, neki ljudi često posežu za hranom kao “nagrada” nakon vježbanja. Iako nije loše da smanjite prehranu, trebate se pobrinuti da se ne prejedate, tako da vaš trud vježbanja ne ode u vjetar.

(2) Jeste li manje fizički aktivni ?

Kada završite sa svojom vježbom u teretani, da li se pretvarate kod kuće u “krumpir na kauču”? Također se naziva hipoteza “statičke aktivnosti”. Neaktivnost je povezana sa “idejom da imamo zadanu vrijednost za potrošnju energije kao što je zadana vrijednost na termostatu”. Kada “povećamo fizičku aktivnost u jednoj domeni, onda u drugoj postoji automatska kompenzacija.”

(3) Je li vaša stopa metabolizma smanjena?

Kada gubite na težini, smanjuje se i stopa metabolizma, ili stopa kojom trošite energiju kada ništa ne radite. To jednostavno znači da izgarate manje energije.

Jedan učinkovit način za rješavanje ovog problema je gubitak težine kroz redovitu vježbu. Za razliku od dijete, kada gubite težinu kroz vježbu općenito možete održavati stopu metabolizma na visokoj razini.

(4) Dobivate li mišiće ?

To vam je moglo proći nezapaženo, ali čak i ako niste izgubili težinu, mogli biste dobiti mišiće. Znači, izgubili ste masno tkivo i zamijenili ga masnom masom.

Razmotrite ovo: Jedan kilogram masti zauzima više prostora u vašem tijelu, poput 1,1 litre, od jednog kilograma tjelesnih mišića, odnosno 0,9 litara.

Ako želite tehničko objašnjenje, ako mast bude potpuno zamijenjene mišićima, u razdoblju oko 12 godina možete izgubiti najmanje 2.6 kg tjelesne masti i istodobno steći oko 2.6 kg mase bez masti, odnosno mišića.

Iako to nije uvijek slučaj, najmanje 75 posto težine koju izgubite bit će sastavljeno od masnoća dok će ostatak biti mišići. Možete postići bolje rezultate ako uključite trening s utezima u svom fitness program.

Znanost o gubitku težine

Na temelju podataka iz jedne analize prethodnih studija, trening snage, koji uključuje utege ili vlastitu tjelesnu težinu, može povećati masu bez masti (mišiće) za najmanje dva kilograma kod muškaraca s prekomjernom težinom i oko jedan kilogram kod žena. Međutim, njihova tjelesna masa je ostala ista.

Jedan od načina testiranja gubitka masti i dobivanja mase bez masnoća je jednostavno mjerenje opsega vašeg struka. Ako je vaš struk manji čak i ako vaša težina ostaje ista, vi ste izgubili mast i dobili mišiće.

Sljedeći put kada budete zabrinuti jer ste prestali gubiti na težini iako se trudite, razmotrite gore navedene čimbenike. Jedite zdravo i ostanite aktivni, tako da možete biti korak bliže postizanju idealne težine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ali jeste li znali da brzine metabolizma kod različitih osoba i nisu tako različite?

Nacionalni zdravstveni servis u Velikoj Britaniji definira metabolizam kao “sve kemijske procese koji se protežu u vašem tijelu kako bi vas održali na životu.”

Ti različiti procesi trebaju energiju, pri čemu se oko 70 posto energije dodjeljuje nekim od osnovnih procesa koji nas održavaju živima, bez obzira na našu razinu aktivnosti. To se naziva Bazalni metabolizam (BMR).

Razmislite o metabolizmu kao sposobnosti tijela da pretvori hranu koju jedete u energiju koja napaja različite procese u tijelu.

Istraživači imaju dvije različite metode mjerenja stope Bazalnog metabolizma. Prvo je mjerenje topline koju tijelo isijava, a drugo je praćenje razine ugljičnog dioksida koju izdišete.

Ali postoji li način da se utvrdi imaju li ljudi “bržu” stopu metabolizma ili “sporu”?

Dr. Thomas Barber, izvanredni profesor i počasni konzultant endokrinolog na Sveučilištu Warwick i sveučilišnoj bolnici Coventry i Warwickshire u Engleskoj, rekao je da dok općenito pojedinci misle da imaju različite brzine metabolizma, naš metabolizam po jedinici ili kilogramu mase “je iznimno konstantan u cijeloj populaciji. “

Dr. Barber je dodao da se većina metabolizma odvija u svim mršavim tkivima u tijelu ili u svemu što nije masnoća. Uzmite u obzir da osim mišića, bezmasni dio tijela uključuje organe poput mozga, bubrega i jetre. Kada govorimo o stopi metabolizma u “bezmasnoj masi, ljudi su prilično slični po svojem metabolizmu”.

Razlike u našem metabolizmu često su zbog razlika u “količinama masnoća u usporedbi sa bezmasnom masom u tijelu osobe”. Dr. Barber je objasnio da ako osoba ima manje tjelesnih masnoća i više bezmasne mase, metabolizam njihova tijela će biti učinkovitiji.

Na primjer, ako dvije osobe koje imaju istu težinu, ali jedna ima 50% tjelesne masti i 50% bezmasne mase, dok druga ima samo 10 do 15% tjelesne masti, mršaviji pojedinac obično ima višu razinu metabolizma ili brži metabolizam.

Je li moguće promijeniti brzinu metabolizma?

Dr. Barber je podijelio da ako želite promijeniti vašu metaboličku brzinu, morat ćete mijenjati svoj omjer “masnoća prema bezmasnom dijelu tijela”. Budući da tjelesna mast i bezmasna masa međusobno utječu jedno na drugo, redovita vježba će imati pozitivan učinak.

On je savjetovao da povećanje vaše bezmasne mase tijela i smanjenje tjelesne masti je jedan od načina da poboljšate metabolizam.

To se može postići ostvarivanjem više tjelovježbe, što će izgraditi mišiće i pomoći vam u smanjivanju masti. To može pozitivno utjecati na ukupnu brzinu metabolizma. Dr. Barber je također upozorio da medicinsko mijenjanje vašeg metabolizma može imati opasne nuspojave.

Istaknuo je da korištenje različitih brzina metabolizma služe samo kao izgovor za nezdrav način života koji može uzrokovati debljanje.

Međutim, napomenuo je da gubitak težine ponekad može biti borba, pogotovo zato što se čak i vaše tijelo može “boriti protiv gubitka kilograma”. Ako stvarno želite izgubiti težinu, morate biti spremni na rješavanje nekih “zapreka metabolizma”

Ljudsko će tijelo, naravno, htjeti zadržati svoju težinu. Ako uspijete izgubiti najmanje pet ili deset posto svoje težine, mehanizam poznat kao “uporna metabolička prilagodba” počet će usporavati vaš metabolizam.

To čak može povećati apetit da bi se vaše tijelo vratilo na težinu za koju misli ako je zadana težina. Dr. Barber je rekao da je to zapreka sa kojom se većina ljudi koja pokušava izgubiti težinu, mora suočiti.

Čak i ako izgubite težinu, još uvijek trebate raditi više i ostati aktivni kako biste zadržali trenutnu težinu. Gubitak težine traje neko vrijeme i kao naporan rad na tome, ali različite zdravstvene prednosti gubitka težine trebaju biti dovoljne nas potaknu na putu prema manjoj tjelesnoj težini.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ljudi svih dobnih skupina užasavaju se dijagnoze koja navodi da imaju rak

Ali jeste li znali da dok je rak debelog crijeva treća najčešća vrsta raka u SAD-u, on je također jedan od onih kojeg je moguće najlakše spriječiti

Prema riječima stručnjaka Američkog instituta za istraživanje raka (AICR), Amerikanci mogu spriječiti rak debelog crijeva promjenom njihove prehrane, redovitom vježbanju i upravljanjem njihovom težinom.

Alice Bender, voditeljica prehrambenih programa AICR-a, rekla je: “Uvođenjem nekoliko promjena u ono što jedete i pijete i primjenite barem 30 minuta aktivnosti svakog dana, imate moć da značajno smanjite rizik od razvoja raka debelog crijeva.”

Dodala je kako usvajanje ovih promjena načina života i nastojanje da održimo zdravu tjelesnu težinu može spriječiti nevjerojatnih 63.000 slučajeva karcinoma u SAD-u godišnje.

Kako smanjiti rizik od raka debelog crijeva

Bender je navela šest koraka temeljenih na dokazima koji smanjuju rizik od raka:

- Pijte alkohol umjereno – Istraživanja pokazuju da konzumiranje alkohola može povećati rizik od kolorektalnog raka kod muškaraca. On također može povećati rizik od oboljevanja kod žena. Pokušajte ograničiti alkohol na dva standardna pića dnevno za muškarce i jedno za žene. Standardno piće je 0,5 litre pive ili 40 ml likera ili 1,5 dcl oz vina.

- Jedite puno vlakana – hrana bogata vlaknima može smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Svakih 10 g vlakana, ili šalica graha, smanjuje rizik od raka debelog crijeva za 10 posto.

- Jedite manje crveno meso i izbjegavajte prerađeno meso – Redovito jedite puno crvenog mesa, čak i male količine prerađenog mesa mogu povećati rizik raka debelog crijeva. Preskočite slaninu, hot dogove i kobasice. Umjesto toga pojedite svježe pržena pileća prsa ili ribu.

- Jedite više češnjaka – Redovito konzumiranje češnjaka može pomoći smanjiti rizik od raka debelog crijeva jer je on pun sastojaka koji šire zdravlje

- Održavajte zdravu težinu i pokušajte eliminirati masnoće na trbuhu – Istraživanja su pokazala da je višak tjelesne masnoće povezan sa povećanim rizikom od raka debelog crijeva i još deset drugih karcinoma. Ako imate previše masnoća na trbuhu, čak i ako niste pretili, još uvijek postoji faktor rizika za rak debelog crijeva. Da biste oslobodili trbuh od masnoća, smanjite porcije obroka. Jedite više šarenog povrća i ograničite unos hrane bogate kalorijama poput mesa i sira. Jedite malo slatkiša i deserta, i ograničite to na dva ili tri puta tjedno.

- Pokušajte redovito vježbati – Ako nemate vremena za odlazak u teretanu, umjerena tjelesna aktivnost kao što je čišćenje kuće ili trčanje, također može smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Provedite barem 10 minuta svaki dan vježbajući ili uzmite pauzu s posla, a zatim postupno povećajte do 30 minuta dnevno.

Hrana koja može spriječiti rak debelog crijeva

Pokušajte jesti više hrane koja je navedena ispod kako bi smanjili rizik od raka debelog crijeva:

- Svježe raznoliko voće i povrće – šareno voće, bilje, začini i povrće bogato antioksidansima. To uključuje avokado, borovnice, brusnice, origano, šipak, crveni kupus, crveno i bijelo grožđe, špinat, rajčica i kurkuma.

- Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama – Prehrana bogata protuupalnim omega-3 masnim kiselinama, eikozapentaenskom kiselinom (EPA) i dokozaheksenskom kiselinom (DHA) mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva. Izvori su bakalar, skuša, lososa i sardina, zajedno sa lanenim uljem.

- Maslinovo ulje – Maslinovo ulje sadrži spojeve koji liječe rak. Također smanjuje prekomjernu žučnu kiselinu i povećava enzime koji kontroliraju obnovu stanica u stijenkama crijeva. Maslinovo ulje također sadrži fenole, biljne spojeve koji imaju antioksidacijski učinak koji štiti od raka.

- Začini i ljekovito bilje – Začini poput češnjaka, đumbira, paprene metvice, ružmarina, kadulje, šafrana i kurkume mogu spriječiti rast stanica raka.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jeste li ikada razmišljali o uzgoju vlastitog voća i povrća? Ako ne, sada je vrijeme za taj početak

To vam se može činiti dosadno i neprivlačno, ali u stvarnosti to je zapravo lako i jednostavno.

Možete početi tako da uzgajate za početak voće i povrće u vašem dvorištu, ili ako nemate dvorište, razmislite o kontejnerskom vrtu na svojem balkonu, okućnici, ili na prozorskoj dasci.

Još se uvijek niste uvjerili? Zato vam donosimo 8 razloga zbog kojih bi trebali početi uzgajati vlastitu hranu:

1. Zdravlje vaše obitelji – Ništa ne može nadmašiti svježinu voca i povrća koja su domaće. Posluživanje vašoj obitelji svježeg voća i povrća je jedna od najvrednijih stvari koje vi i vaša obitelj može učiniti za vaše zdravlje.

Voće i povrće uzgojeno u svom dvorištu su najbolji jer ih ubirete izravno iz svog vrta i možete ih jesti svježe. Još jedna dokazana zdravstvena korist domaćeg uzgoja prikazana je u studiji objavljenoj u casopisu Journal of American Dietetic Association.

Rezultati istraživanja pokazali su da djeca predškolske dobi, koja su gotovo uvijek jela domaće proizvode će u buducnosti više od dva puta više jesti voće i povrće na dnevnoj bazi za razliku od onih klinaca koji su rijetko ili nikada jeli domaće proizvode.

2. Trošite manje na hranu – Uzgoj vlastite hrane će vam pomoći uštedjeti novac i osigurati vam sigurnost opskrbe hranom koju nećete morati kupovati u supermarketu. Većina voća i povrća iz supermarketa je već izgubila hranjivu vrijednost dok se skladišteni na duže vrijeme. Za manje od jednog eura, možete kupiti paket sjemenki i početi saditi vlastiti proizvod.

3. Pomažete u očuvanju okoliša – Uzgojem vlastitih proizvoda, pomažete okolišu na različite načine. Jedan od načina je uzgoj hrane bez upotrebe pesticida i herbicida. To smanjuje zagadenje zraka i vode. Takoder ćete pomoći smanjiti korištenje fosilnih goriva radi manjeg transporta hrane u supermarkete.

4. Fizička aktivnost – budući da vi radite sve, od sadnje, plijevljenja, zalijevanja i berbe, također i fizički vježbate u isto vrijeme. Sjetite se zagrijati i rastegnuti mišice prije i poslije rada u vrtu! Vježbanje takoder pomaže da se opustite, uklanja stres, osvježava vaš um, jača vaša pluća, i puni vas vitaminom D.

5. Jedete ukusniju hranu – Ništa nije ukusnije od svježine koja dolazi od voća i povrća ravno iz dvorišta. Istraživanja pokazuju da su domaće rajčice slađe i bogatije hranjivim tvarima od onih koje se prodaju u supermarketu.

6. Imate osjećaj korisnosti – Praćenje razvoja i rasta sjemena koje ste zasadili vi i vaša obitelj može biti puno zadovoljstva. Domaće vrtlarstvo pomaže rastu, prehrani vaše obitelji, i poboljšanja zdravlja. Tu također postoji osjećaj postignuća i samozadovoljstva kroz uzgoj vlastite hrane u vašem vrtu.

7. Nema više brige za sigurnost hrane – Zato što znate kako su vaše biljke uzgajene, ne morate brinuti o sigurnosti hrane. Uz dvorišnom vrtu, imate kontrolu nad kemikalija i proizvodima koji se koriste u procesu uzgoja hrane.

8. Smanjujete bacanje hrane – Malo je vjerojatno da ćete baciti svoju uzgojenu hranu. Samo ćete odabrati ono što vam je potrebno. Vi ne bi željeli da vaše vrijeme, napor i trud propadne, zar ne?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dr. Richard Schultz je postao svjetski poznat liječnik koji primjenjuje drevne i jednostavne tehnike ​​iscjeljivanja koje datiraju od prije 3500 godina i zabilježene su u Bibliji

Dobio sam pisma iz cijelog svijeta i ljudi su vrlo zadovoljni s primjenom jednostavnih tehnika izlječenja koje sam opisao u svojoj knjizi i u video materijalima.

Ne želim sakriti znanje. U knjizi sam sve objasniti u detalje, tako da se svatko može vrlo brzo izliječiti kod kuće, čak i bez potrebe druge strane.

One su jednostavne tehnike za čišćenje tijela, a oni koji su malo zainteresirani mogu napraviti biljne lijekove – tinkture, kreme i ostalo, te ih primijeniti na sebi. Dao sam sve recepte i objašnjenja.

Postoji liječnik koji tvrdi da “ne postoji neizlječiva bolest”. Ovaj liječnik također tvrdi da su jedino ljudi oni koji se ne oporavie od svojih bolesti oni koji ne žele mijenjati svoje loše navike.

Vjerovali ili ne, ovaj liječnik kao osnovu svoje medicinske prakse koristi drevne principe liječenja i higijene koji su pisani prije nekoliko tisuća godina u Bibliji.

Dr. Schulz, ljudi su jedini bolesni organizmi u prirodi. Zašto je to tako?

Ja ću vas ispraviti. Ljudi ne samo da su bolesni, već i biljke i životinje koje su pod utjecajem bolesnog čovjeka. Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava prehrana i propušteni ciljevi u životu. Čovjek je stvoren da živi u prirodi, da se bavi fizičkim radom, poput biljojeda koji se hrani svježim biljkama i uživa u ambijentu sa svojom proširenom obitelji.

Suvremeni čovjek je izabrao živjeti izvan prirode, u prljavim gradovima, bez fizičke aktivnosti, obrađuje i konzumira otrovnu hranu, koja je u velikoj mjeri životinjskog porijekla, a glavni cilj je da trči za novcem kojim će kupiti otrov koji uništava njegovo zdravlje i život.

U takvom životu čovjek nema prijatelja, i zato što on živi potpuno neprirodno logično je da se razboli od depresije, koja ustvari predstavlja upozorenje tijela, tijelo govori i kaže: “Želiš li me ubiti”

Želite li reći da je depresija najteži oblik bolesti uzrokovan neprirodnim načinom života?

Najteži pacijenti su oni koji su toliko duhovno “osuđeni” da žele umrijeti. Depresija je najčešća bolest suvremenog čovjeka, što dovodi do stanja da osoba više ne želi živjeti. Farmaceuti generiraju najveći profit na takozvanim “lijekovima” za depresiju, što samo privremeno “gasi požar”, ali ne riješava problem.

To bi značilo da u selima ne bi trebao biti bolesnih ljudi?

U selima nema ljudi koji pate od depresije, teško ćete naći depresiju, jer su ljudi fizički aktivni. No, postoje i druge bolesti, jer ljudi u selima konzumiraju nezdravu hranu, puše i piju alkohol, i ruralna sredina je ugrožena od strane medija i obrazovnog sustava, oni napuštaju selo, a oni koji ostanu živjeti na selu nemaju nikoga da bi stvorili obitelj.

Što ćete učiniti s pacijentima koji se ne žele liječiti?

Ne mogu pomoći onima koji ne žele da se liječi. No, bilo je slučajeva gdje su roditelji doveli svoju djecu, 18, 20, i zamolili me: “Dr. Schultz, spasite naše dijete, ono se želi ubiti!” Jednom, takvu depresivan djevojku, na nagovor i uz odobrenje roditelja uzeo sam u šetnju duž obale oceana u Kaliforniji.

Razgovarali smo, a djevojka mlakom i mrtvim glasom rekla da joj je “muka života i da se htjela ubiti.” Bio je mjesec siječanj. Inače, ja sam instruktor borilačkih vještina. Kada smo šetali malo dalje, odjednom sam je uhvatio jednom rukom za ruku, a drugaom rukom z anogu, i bacio je u plićaku hladnog oceana.

Ona je počela vrištati: “Jesi li ti lud !? Pokušavaš li me ubiti?” Rekao sam joj da izađe na obalu i otrči zajedno sa mnom u moj ured i promijeni odjeću. Bila je ljuta, no ja sam bio oduševljen kada je rekla: “Doktore, kako nazvate ovu terapiju, osjećam se puno bolje”

Rekao sam joj da je to “hidroterapija” – drevna terapija koja poboljšava cirkulaciju krvi u cijelom tijelu, posebno u mozgu onih koji su depresivni, a kada dodate fizičku aktivnost – plivanje i trčanje u moj ured, onda su rezultati sjajni.

Objasnio sam njoj i njezinim roditeljima da oni mogu primijeniti hidroterapiju u svojoj kadi ili tuš kabini, jedna minuta vrućeg tuša pa hladan tuš, i tako naizmjenično sedam puta, i da treba hodati, plivati, trčati, voziti bicikl, i da će depresija će nestati. Ona je slušala mene i nikada više nije imala problema s depresijom.

Naravno, takve “tehnike” poput hidroterapije se rijetko koriste, samo u najtežim slučajevima i na inzistiranje skrbnika.

Znamo da je se vrlo često u Bibliji koristi liječenju vodom. Da li vrijedi hidroterapija u u liječenju svih bolesti?

Hidroterapija je moćna tehnika, ali ona nije dovoljna. Prvi korak u liječenju bolesti je čišćenje tijela. Dakle, tijelo se treba očistiti od toksina, tako da bi moglo biti izliječeno. Glavni zagađivač je najčešće debelo crijevo, i ono treba biti pročišćeno na prvom mjestu. Imao sam pacijente koji su patili od glavobolje sedam godina.

I kad sam očistio njihovo debelo crijevo, glavobolja se odmah prestala. Dakle, samo zatvor može biti uzrok glavobolje. Onda se čiste i drugi organi, posebno jetra, koja je glavni filter u organizmu, i žučna vrećica, bubrezi, mjehur i drugi.

Koje tehnike koristite da bi očistili tijelo?

Koristim isključivo biljke iz prirode. Za čišćenje debelog crijeva jabuke i šljive su najbolji. Ja ih dajem ljudima u vidu iscijeđenog soka. Za čišćenje jetre koristim biljne čajeve i tinkture, za čišćenje bubrega koristim UVA i mogu se koristiti i sokovi od naranče i limuna sa maslinovim uljem, koji su izvrsni za izbacivanje bubrežnih kamenaca.

U Bibliji piše da je Bog stvorio ljude da se hrane biljkama, a također spominje “lišće za ozdravljenje.”

Čovjek je po svojoj anatomiji biljojed. Kao i drugi biljojedi, ljudi bi trebali jesti svježe biljke, jer se zbog kuhanja, pečenja i prženja uništavaju hranjive tvari u njima. Pacijentima koji su teško oboljeli se preporučuje da se prebace na iscijeđene sokove. Dakle, prvih nekoliko dana, ponekad čak i 30 dana, preporučuje se da piju samo čistu negaziranu vodu i 2-4 litara svježe iscijeđenog soka.

Nakon završenog programa sa sokom, prebacite se na sirovu biljnu hranu. Sok terapija treba trajati najmanje 5 dana. U većine bolesnika primjenjuje se 10 dana, a u najtežim slučajevima 30 dana. Sve vrijeme pacijenti konzumiraju biljke u obliku čajeva i tinktura, što dodatno stimulira imunološki sustav, cirkulaciju, čisti tijelo i potiče njihov rad i izlječenje.

Jesu li biljke tako moćne?

Itekako. Poznato je, na primjer, jedan američki trgovac iz 19. stoljeća koji je vidio snažan učinak biljaka Echinacea, koja se koristi od strane Indijanaca, a zatim je u karavani posjetio gradove u Americi, i nosio sa sobom bocu pića s Echinaceom, držeći u kavezu najotrovnije zmije u Americi.

Tada je na trgovima gradova pustio zmiju da ga ugrize pred ljudima. Nakon toga je popio napitak od ehinace i ostao zdrav, na čuđenje ljudi. Prodao je mnoge od tih boca.

Da li je Echinacea vaša omiljena biljka?

Ne! Moja omiljene biljke su češnjak i ljuta crvena paprika. Češnjak je snažan prirodni antibiotik, i dio je skoro svakog od mojih liječenja. U mojoj knjizi sam govorio o čudima ozdravljenja ove biljke.

Ljuta paprika je čudo od biljke. Ona poboljšava cirkulaciju, a to je izuzetno važno, jer kad do oboljelog dijela tijela cikulira više krvi i poboljšava cirkulaciju, a zatim djeluju stanice imunološkog sustava, hrana i drugi ljekoviti mehanizami koji može djelovati na oboljele organe. Imali smo slučajeve velikog krvarenja, koje liječnici nisu mogli zaustaviti, a nakon primjene vruće crvene paprike je krvarenje prestalo u nekoliko sekundi.

Kažete da “ne postoje neizlječive bolesti.” Što je AIDS-a?

Ja sam imao nekoliko pacijenata s AIDS-om, koji su doslovno bili u stanju raspadanja. Odmah sam ih stavio na cjelokupni program liječenja i sedam dana nakon toga, pozitivni rezultati su bili vidljivi. U takvim slučajevima, potrebno je nekoliko mjeseci ili čak godinu dana, do izliječenja.

Što je rakom, bolesti srca, dijabetesa, Parkinsonove bolesti?

Vjerujte mi da se takve bolesti mogu brzo izliječiti poput prehlade, ali samo ako je pacijent discipliniran i spreman na suradnju. Za nekoliko dana, najviše deset dana, pacijenti je oduševljen brzinom procesa ozdravljenja. Govorim o tome detaljno u svojoj knjizi.

Ima li nešto što želite istaknuti u programu liječenja teških bolesti.

Vrlo važna je podrška obitelji. Ako su pacijenti okruženi negativnim ljudima koji ih sprječavaju svojim ponašanjem, onda je to veliki problem. Neki kažu da sam previše ekstreman, jer nekim pacijentima predlažem da napuste posao u kojem su se ugušili, da napuste njihovog bračnog partnera koji ih demoralizira i duhovno uništava, ali za mene je najvažniji dio ljudskog života da se učini sve da se sačuva.

Za liječenje je vrlo važno ne razmišljati o ružnim stvarima iz prošlosti, maknuti se od loših ljudi i misliti samo pozitivno. U tom smislu je podrška prijatelja i rodbine vrlo korisna u procesu ozdravljenja.
 
KNJIGU ER. SCHULTZA MOŽETE SKINUTI NA OVOM LINKU
 
(NSP)

Dijabetes je jedan od najbjesnijih bolesti našeg doba. Prema američkoj dijabetičkoj asocijaciji, u 2012, 29,1 milijuna Amerikanaca ili 9,3% stanovništva ima dijabetes.

Rezultate za 2014. godnu diabetes.org nije trenutno objavio, no sami troškovi liječenja u svibnju 2013. izgledaju ovako:

$245 milijardi dolara: Totalni trošak dijagnosticiranog dijabetesa u SAD-u u 2012. godini
$176 milijardi dolara: direktnih medicinskih troškova
$69 milijardi dolara: u rediuciranoj produktivnosti pojedinca

U stvari, dijabetes raste prilično brzim tempom. Studija nedavno dovršena zaključila je da ako se trendovi u dijabetesu i dalje nastavljaju rasti linearno u idućih 50 godina, promjene u veličini i demografskim karakteristikama populacije SAD će dovesti do dramatičnog porasta broja Amerikanaca s dijagnosticiranim dijabetesom.

Prema trenutnom mainstream pristupu bolesti, glavni cilj u liječenju dijabetesa je smanjiti bilo kakvo povišenje šećera u krvi (glukoze) bez uzrokovanja abnormalno niske razine šećera u krvi. Dijabetes tipa 1 se tretira sa inzulinom, fizičkom aktivnosti i dijetom za dijabetes. Dijabetes tipa 2 se liječi prvo smanjenjem težine, dijetom za dijabetes i fizičkom aktivnosti.

Trenutno je uvjerenje da je “Dijabetes kronična bolest kojoj nema lijeka.” – Američka Asocijacija za Oboljele od Dijabetesa.

No, što ako smo mogli samo spriječiti dijabetes prije nego što se dogodio, ali i preokrenuti ga nakon što se pojavi?

6 ispitanika koji su “preokrenuli” dijabetes u 30 dana

U filmu “Simply Raw”: Izliječenje Dijabetesa u 30 dana, sudjelovalo je šest testnih subjekata, i svi su imali različite životne stilove i uvjete, ali su svi bili diabetičari – pet od njih tipa 2, a jedan tip 1. Svaki subjekt je uzimao inzulin.

Prije nego što krenemo analizirati rezultate ovog filma i istraživanja, moramo uzeti na znanje ono što je ustanovljeno o dijabetesu tip 1 i tip 2, od strane Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja:

Tip 1 dijabetes – tijelo ne proizvodi inzulin. Inzulin pomaže tijelu da koristi glukozu iz hrane za energiju. Osobe s tip 1 dijabetesom moraju uzimati inzulin svaki dan.

Tip 2 dijabetes – tijelo ne proizvodi inzulin ili ga ne koristi kako treba. Osobe s tip 2 dijabetesom često moraju uzimati tablete ili inzulin. Tip 2 je najčešći oblik dijabetesa.

Sudionici programa bili su:

• Austin (u dobi od 25) nije imao samo tip 1 dijabetes, već je također imao problema s pićem.
• Kirt (u dobi od 25) imao je šećer u krvi na razini 1200 jedinica. Normalno je ispod 100 jedinica. Njegov liječnik mu je rekao: “Ti bi trebao biti mrtav.”
• Bill (u dobi od 58) je išao kod kardiologa i imao neuropatiju. On nije mogao osjećati svoje noge.
• Michelle (u dobi od 36) je bila prilično debela.
• Henry (u dobi od 58) uzimao je inzulin plus 9 tableta dnevno. Razina šećera u krvi mu je bila na 464.
• Pam (62) je bila prilično debela. Njezin otac, brat i sestra su također dijabetičari.

Metoda – Sirova hrana

Pristup Gabriela Cousensa potreban za izliječenje ljudi od dijabetesa leži u promjeni njihove prehrane. On navodi da su istraživanja pokazala kada je u pitanju zdravlje da ljudi koji jedu meso 4 puta više oboljevaju od raka dojke, 3,6 puta više od raka prostate, 4 puta više od dijabetesa, i još mnogo više od općih kroničnih bolesti i 3 puta više od leukemije ako piju mlijeko.

S obzirom na odnos prema prehrani, on vjeruje u ljubav prema uglavnom sirovom pristupu prehrane i konzumiranje bilja. Njegov tim je pripremao sirove, dobro uravnotežene i cjelovite obroke za ispitanike tijekom razdoblja od 30 dana. Hrana je postala njihov lijek.

S liječničkim nadzorom, svi subjekti su uzimali svoje lijekove po potrebi i jeli hranu koja im je bila pripremljena od strane tima.

Rezultati

Tijekom 3. Dana, Kirt, Bill i Henry bili su u mogućnosti da prestanu uzimati inzulin i tablete. Njihova razina šećera u krvi je već pala na granice normale nakon samo 3 dana pošto su promjenili svoju prehranu. Pam je uspjela smanjiti svoj unos inzulina za 1/3. Austin, dijabetičar tipa 1, bio je u mogućnosti smanjiti svoj unos inzulina do 1/2. I kod Michelle je izmjerena razina šećera u krvi na oko 362 jedinica. To ju je obeshrabrilo do točke u kojoj ona nije više htjela ostati u programu, iako je na kraju pristala na ostanak.

Do 12. Dana, Henryjev šećer u krvi je pao na oko 256 jedinica u odnosu na Dan 1. Nije više koristio lijekove za snižavanje razine šećera u krvi. Iako je vidio sjajne rezultate, Henry je osjetio da je prestar za program i zatražio da ide kući. Njegova obitelj je stigla na Dan 17. i on je otišao kući. Do tog vremena, on više nije uzimao 17 vrsta lijekova, i izgubio je 15 kilograma tjelesne mase, te je njegov krvni tlak pao. U slučaju Henryja, njegova ovisnost o hrani koju je jeo je bilo previše teško prevladati.

Do posljednjeg 30. Dana, nevjerojatni rezultati su viđeni isti ti koji se zanemaruju u uvjerenju da za dijabetes nema lijeka.

Rezultati nakon 30. Dana:

• Kirtu više nisu potrebni lijekovi. Njegova razina šećera u krvi je pala sa 214 jedinica na niskih 73 (normalno), bez lijekova. Kasnije saznao da je on imao šećernu bolest tip 1 od samog početka. Status: U granicama normale.
• Bill je prestao uzimati 19 vrsta lijekova i izgubio 16 kilograma. Njegov šećer u krvi je pao sa 214 jedinica na 74 (normalno), bez lijekova ili inzulina. Status: U granicama normale.
• Michelle je prestala uzimati sve svoje lijekove i izgubila 12 kilograma. Njezina šećer u krvi je pao sa 291 jedinica na 109 bez upotrebe lijekova. Status: U granicama normale.
• Pam je izgubila 13 kilograma, dok joj je šećer u krvi pao sa 167 jedinica na 112 bez lijekova. Status: U granicama normale.
• Austin, koji je imao šećernu bolest tip 1, je izgubio 10 kilograma i smanjio inzulin 70 za jedinica do 5. Status: U granicama normale.

Kao što možete vidjeti, svi sudionici su imali drastične preokrete u svojem zdravlju i svi su svoj dijabetes ili potpuno poništiti ili stavili ozbiljno pod kontrolu. Tip 1 dijabetičar (Kirt) je svoj dijabetes potpuno izliječio – nešto koja se smatra nemogućim. Svim Tip 2 dijabetičarima više nije potreban inzulin.

Što to nam govore rezultati?

Poput mnogih stvari u modernoj medicini, nemamo sve odgovore, i mnogo slučajeva možemo imati težak put priznanja da ono što je trenutno “glavna struja” nije uvijek najbolji način djelovanja.

Ljudi svugdje uzimaju alternativne pravce kako bi postigli rezultate jednake, a ponekad i bolje od onoga što je na raspolaganju kroz redovitu medicinsku praksu. Osjećam da je važno da ljudi znaju svoje mogućnosti i imaju poštenu priliku da ih čuju. Znamo mnogo ljudi s dijabetesom, koji nisu svjesni moći hrane koja transformira njihovo stanje, uzimaju i dalje inzulin i slijede “glavnu struju” kao da je jedina.

To ne znači da je medicinska praksa loša, već joj jednostavno nedostaju druge opcije.

Jeste li ikada pokušali sirovom hranom izliječiti dijabetes? Mi smo znatiželjni čuti neke stvarne rezultate uživo od drugih.
 
Film “Jednostavno prijesno” – 6 ljudi koji su izliječili dijabetes za 30 dana!

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com