Uskoro bi se na nebu po drugi put u jednom kalendarskom mjesecu trebao pojaviti puni Mjesec, i to posebno blizu Zemlji. Kako bi stvar bila još zanimljivija, istovremeno će se događati i pomrčina Mjeseca

Vjerojatno ste čuli za supermjesece i krvave mjesece, a možda i plave mjesece, a 31. siječnja moći ćete uživati u sva tri odjednom, piše Fox News.

Rijetka kombinacija

Supermjesec je pojava kada je puni Mjesec bliže Zemlji i sjajniji nego što je to uobičajeno. Krvavi Mjesec naziv je za fenomen kada Mjesec postane crvenkaste boje dok prolazi kroz Zemljinu sjenu tijekom lunarne eklipse.

Plavi Mjesec pak nema veze s bojom, već označava kada se u jednom kalendarskom mjesecu po drugi put pojavi puni Mjesec. Posljednji krvavi Mjesec dogodio se prije gotovo dvije godine, dok je posljednji plavi Mjesec bio vidljiv u Europi još 1. prosinca 1982.

Za razliku od pomrčine Sunca, kada promatrači često moraju prijeći dalek put ako žele u potpunosti uživati u prizoru, pomrčinu Mjeseca možete promatrati s vlastiotog prozora.

Prolaz Mjeseca kroz Zemljinu sjenu jednako je vidljiv sa svih mjesta unutar određene polutke gdje je Mjesec iznad lokalnog obzora.

Početak Mjesečeve pomčine počinje simultano za svakog gledatelja, te isto tako i završava, što je još jedna razlika u odnosu na pomrčinu Sunca, piše Space.

Mjesečevu se pomčinu može bez problema promatrati golim okom, ali pomaže imati dalekozor, dok je preporučljivo koristiti i maleni teleskop. Sama pomrčina trajati će oko sat i 45 minuta.

Znanstvene koristi od promatranja

Za mnoge među nama pomrčina Mjeseca predstavlja prirodan spektakl, ali brojna pažljiva promatranja temelje se na znanstvenom interesu.

Na primjer, možemo pokušati dobiti dobru indikaciju veličine Zemljine sjene mjereći vrijeme od kada po prvi put dotakne mjesečev disk pa do kada se i posljednji dio sjene makne s diska.

Druga metoda je mjerenje vremena kada određeni krateri završe pod Zemljinom sjenom. Koristeći standardni popis mjesečevih kratera, može se pažljivo izmjeriti točno vrijeme kada neki krater uđe pod, te napusti sjenu. Dobiveni se podaci mogu koristiti da bi se procijenilo povećanje zemljine atmosfere zbog prašine i vulkanskog pepela u zraku.

Nažalost, Hrvatska će ovaj put biti na samom rubu zone vidljivosti ovog krvavog plavog supermjeseca, koji će se možda eventualno vidjeti u istočnom dijelu Slavonije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr)

Ova je regija zapravo bila potopljena vodom i velik broj meteora se ovdje srušio

Područje koje se nalazi na 27. sjevernoj paraleli spaja vrlo značajna i poznata mjesta – Bermudski trokut, piramide iz Gize i Himalaje.

Često ju nazivaju i “zonom tišine”, misterioznim mjestom na planetu koje zaustavlja funkcioniranje satova i radio-aparata, a doista je jedno od područja s najviše anomalija na cijelom planetu, piše Ancient Code.

Zapanjujuća “izvanzemaljska pustinja” nalazi se na 2000 metara nadmorske visine, a misterioznija je nego što se da naslutiti, znanstvenici nemaju puno logičkih objašnjenja.

Usred ničega, misteriozni željezni obelisk visok gotovo tri metra visine stoji samostalno, pokazujući prema enigmatičnoj regiji lociranoj na istoj liniji, povezujući je s drugim mjestima prepunim anomalija i slavnim egipatskim piramidama. Iako su zonu posjećivali znanstvenici različitih specijalnosti, jedino što su otkrili su stvari koje ne mogu objasniti.

Na određenim mjestima dijelovima satovi ne funkcioniraju, kompasi ne pokazuju sjever, a radio-uređaji oglašavaju samo tišinu.

Naziv “zona tišine” nije dobila zbog nedostatka zvuka, već zbog fenomena u kojem se radio-valovi ne mogu pravilno distribuirati. Da bi tamo komunicirali radijem morate imati puno sreće, ili se pak nalaziti na strogo određenom području, no čak ni tada komunikacija ne traje dugo.

Iako se to područje smatra žarišnom točkom paranormalnog, ljudi zapravo žive tamo. U zoni tišine nekoliko je kuća s dosta međusobne udaljenosti. Ono što je još zanimljivo je da te kamene kuće ne sadržavaju željezo ili bilo koji drugi metalni materijal, no ipak su magnetske prirode i privlače magnete.

Neki vjeruju kako se sve to događa zbog visoke koncentracije željeza u tom području. Davno, ova je regija zapravo bila potopljena pod vodom i velik broj meteorita se ovdje srušio.

Ovaj je fenomen istraživala znanstvena ekipa iz grada Torreona, a utvrdili su kako su anomalije uzrokovane postojanjem magnetskog konusa koji uzrokuje ionizaciju u atmosferi koja blokira prijenos radio-valova.

Još od 19. stoljeća postoji velik broj izvještaja o padu meteorita, ali i o pojavi misterioznih svjetala, zbog čega teoretičari zavjere to područje nazivaju i NLO vrtlogom, odnosno mogućim lokacijama gdje izvanzemaljci imaju svoje podzemne baze, piše Ancient Code.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Velik broj izvora, poput Biblije i zapisa Indijanaca – spominje postojanje divova, a neki su posvetili svoje živote istraživanju toga

iče o divovima oduvijek su prisutne u ljudskoj mašti i legendama. No, mnogi vjeruju da su oni zaista i postojali. Među njima su i braća Jim i Bill Vieira koji su život posvetili istraživanju tih fenomena, a o njihovoj je potrazi History Channel snimio i dokumentarni serijal.

Divovi se pojavljuju u grčkim i rimskim legendama o Titanima i Kiklopima, pojavljuju se u Bibliji (priča o Davidu i Golijatu), ali i u relativno nedavnim novinskim zapisima starim stotinjak ili više godina.

Na ovaj ili onaj način, divovi su prisutni u legendama potpuno nepovezanih civilizacija na gotovo svim kontinentima kugle zemaljske.

Bili su kanibali?

Jim i Bill Vieira svoje su pak istraživanje odlučili ograničiti na teritorij SAD- a nakon što su naišli na prastaru kolekciju članaka uglednih američkih novina upravo o – divovima.

U njima se spominju pronalasci velikih kostiju i kostura ljudi koji su bili visoki između 215 i 365 centimetara.

Istraživači spominju lubanje koje su na glavu prosječne osobe mogle stati poput kacige i čeljusti s po dva reda zubiju.

Također, indijanske legende spominju divovski klasu aristokrata, ali i sukobe s ‘divovskim kanibalima.’

Dokazi ili ne…

Osim novinskih članaka, o pronalascima divovskih kostura pisali su i brojni američki povjesničari, prenosi Huffington Post , čiji novinar navodi ikonkretne primjere iz njihovih knjiga.

O divovima je, uvjerena su braća Vieira, pisao i sam Abraham Lincoln pri posjeti slapova Niagare. -Tada, kao i sada, tekli su slapovi Niagare.

i tih iščezlih divova, kao i naše oči, promatrale su slapove, u svoj je dnevnik upisao Lincoln. No, dvojba je očigledna – možda je riječju ‘divovi’ Lincoln jednostavno mislio na izumrle životinjske vrste. Pitanje je, naravno, ako su divovi postojali i ako su pronađene njihove kosti, gdje su fizički dokazi?

Braća Vieira tvrde da su one bile smještene u nekoliko američkih muzeja, o čemu je postojala i evidencija. Tko stoji iza sakrivanja eventualnih dokaza i zbog čega, samo je jedno od pitanja na koje je pokušao odgovoriti serijal History Channela.
 

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr)

U ponedjeljak 14. studenog uperite pogled prema nebu i potražite nikad veći i sjajniji Supermjesec, koji će ujedno biti na najmanjoj udaljenosti još od 1948. godine

Za one koji su propustili Supermjesec u listopadu, ovaj će i više nego nadoknaditi taj nebeski fenomen, a Mjesec će tada izgledati oko 14 posto veće i 30 posto sjajnije od uobičajenog punog Mjeseca. Ovo je i najbliže što će nam se Mjesec približiti do 2034. godine.

Kako dolazi do Supermjeseca?

Kako Mjesec ima eliptičnu orbitu, jedna strana, perigej, je oko 48.280 km bliže Zemlji od druge strane, apogeja.

Kada se Sunce, Mjesec i Zemlja poravnaju s perigejom okrenutim prema nama, a Mjesec je na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na Sunce, Mjesec djeluje puno veći i sjajniji na našem nebu, te se naziva Supermjesec ili, preciznije, perigejski Mjesec.

Kako će 14. studenog Mjesec postati pun samo dva sata nakon što dosegne perigej, izgledati će veći nego što je bio i jednom u gotovo sedam desetljeća.

Puni Mjesec 14. studenog nije samo najbliži puni Mjesec ove godine, već i najbliži do sada u cijelome 21. stoljeću – izjavio je glasnogovornik NASA-e.

Puni Mjesec neće se ponovo ovoliko približiti Zemlji sve do 25. studenog 2034.

Nakon 14. studenog, još jedan Supermjesec, ali manji, očekuje nas 14. prosinca zajedno s kišom meteora Geminida. Kiša meteora bit će 5 do 10 puta manje vidljiva nego što bi inače bila.
 

 
(24sata.hr)

Čudne zvukove koje kao da dolaze s neba ili pak iz dubine i koji zvuče slično odjecima truba, snimaju ljudi diljem svijeta

Unatoč minimalnom publicitetu u medijima, dosad se neobičnu buku čulo i zabilježilo u SAD-u, Australiji, Rusiji, Njemačkoj, Engleskoj i u puno drugih zemalja. U različito vrijeme.

Svatko koji ih posluša može se složiti da zvuči vrlo zastrašujuće, a najgore od svega je što uspaničenoj javnosti koja svaki put obavijesti i institucije baš nitko ne daje odgovor. Taj fenomen odvija se diljem planete tek posljednjih nekoliko godina.

Za mnoge kršćane, fenomen jezivih zvukova je sličan odjecima trublji koje se spominju u Otkrivenju prije drugog dolaska Isusa Krista. Neki naravno tvrde da je sve ‘fake’, dok neki upozoravaju da je ovo priprema na Blue Beam projekt.

Najnoviji zvukovi ‘trublji’ koji dopiru iz neba snimljeni su 1. listopada u Jeruzalemu, a potvrdili su ga građani koji žive na ‘snimljenom’ području.

S obzirom da je u pitanju Jeruzalem, sve više ljudi smatra da je ovo znak koji upozorava svijet.

Na snimci je vidljiv podosta ‘čudan’ oblak iz kog dopiru zastrašujući zvukovi. Poslušajte, a u nastavku poslušajte i snimke iz različitih krajeva svijeta. Pogledajte obevezno snimke ovih zvukova:
 

 

 

 

 
(dnevno.hr)

Nešto jako čudno se događa u posljednjih nekoliko godina sa atmosferom na planeti. Ljudi diljem svijeta fotografijraju neobične pojave na nebu

Na društvenoj mreži Facebook i na Youtubeu se pojavio se intrigantni snimak oblaka koji je izazvao različite reakcije. Neki kažu da je skrivao NLO.

Najnoviji spektakularan fenomen na nebu dogodio se 30. lipnja 2016. kada je tisuće ljudi svjedočilo ogromnom oblaku koji je lebdio iznad Cartagene u Kolumbiji.

Riječ je o oblacima koji neodoljivo podsećaju na leteći tanjur.

I dok u komentarima jedni nagađaju da je u pitanju posjeta vanzemaljaca, drugi misle da je tornado, neki smatraju da je to portal za novu dimenziju, najverovatnije je reč o prirodnom fenomenu koji se zove “fallstreak hole”.

Takve rupe na nebu nastaju kada je temperatura vode u oblacima ispod nule, ali voda još nije zamrznuta zbog nedostatka leda, kažu meteorlolozi koji kao i svi znanstvenici rade u korist velikih korporacija.

Cristian David Ramos Martínez je snimio ovaj čudan NLO oblak, pogledajte video u nastavku:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Čudni fenomen neba dogodio se u regiji Doukkala u Maroku

4. veljače 2016. godine, grupa građana je bila svjedok trenutka kada su čudni oblaci pali na zemlju.

Rijedak fenomen koji se dogodio nekoliko dana nakon što su se čudni zvukovi mogli čuti u drugim dijelovima Maroka.

No, oblaci ne mogu samo tako pasti s neba i smiriti se na zemlji, oblaci prikazani u videu koji su padali u području Doukkalaq su zapravo umjetna pjena kažu meteorolozi …

Kako meteorolozi znaju koji je kemijski sastav te pjene? Meteorolozi su danas postali i kemičari, i fizičari, vidovnjaci i tarot majestori.

Ali, ako je to umjetna pjena odakle dolazi i da li su ti “oblaci” još jedan dokaz geoinženjering i manipulacije vremenskim uvjetima?
 

 
(preveo:NSP)

Sigurno ste bar jednom čuli priču o nekome tko je neobjašnjivo ozdravio, sam od sebe, od neke neizlječive bolesti. Ovakvi slučajevi su slabo istraženi fenomeni za koje se zapravo ni ne zna koliko su učestali jer mnogi nisu dokumentirani. No, oni koji su zabilježeni naoko i dalje predstavljaju veliku zagonetku

Pod pojmom spontane remisije smatra se “nestanak, potpuni ili nepotpuni, bolesti ili raka bez liječenja ili liječenja za koje se smatra da nije bilo adekvatno da bi polučilo nestanak simptoma bolesti ili tumora.” Ovu su definiciju iznijeli su Caryle Hirshberg i Brendan O’Regan, u knjizi “Spontana remisija: anotirana biografija”, koju je 1993. izdao Institut za noetičke znanosti.

Do tada nisu postojale standardne reference za područje spontane remisije te je prvi zadatak projekta “Spontane remisije” navedenog Instituta bio napraviti katalog svjetske medicinske literature na tu temu. Kao rezultat, prikupljena je najveća baza medicinski prijavljenih slučajeva spontane remisije u svijetu, s više od 3.500 referenci. Iako se prethodno vjerovalo da je ovaj fenomen vrlo rijedak, ovo istraživanje pokazuje da baš i nije, te da se dojam o ne učestalosti zapravo stječe samo zbog premalog broja izvještavanja. Osim toga, istraživanje je pokazalo i porast broja novih slučajeva u posljednjih nekoliko desetljeća.

Neki znanstvenici koji istražuju ovaj fenomen smatraju da izraz “spontane” nije sasvim prikladan, te da je bolji izraz “neočekivane”, “malo vjerojatne” ili “radikalne” jer vjeruju da su ove pojave ipak nečim uzrokovane, samo što to znanost još nije objasnila. Zapravo, ovo razmišljanje ima smisla, jer se naše razumijevanje spontanih remisija temelji na shvaćanju samoiscjeljenja. Naša tijela su naučila kako se mogu izliječiti tijekom milijuna godina evolucijskog vremena i najbolje su ljekarne u prirodi.

Ona čine protutijela, tvari za spavanje i smirenje, imunomodulatore i lijekove protiv raka s preciznom dozom u točno vrijeme koje treba i točno tamo gdje treba, a sve upute dolaze u samom pakiranju, odnosno, našoj nutrini koja odražava mudrost svemira. Razmišljanje, raspoloženje, naši osjećaji i ponašanje, socijalne interakcije, osobni odnosi, okoliš, prehrana i unutarnji svijet svijesti, sve to utječe na biologiju ozdravljenja. Naša tijela imaju moć samoozdravljenja, samo ih moramo potaknuti na to, bilo kroz unutrašnje ili vanjske poticaje. Dobar i jednostavan primjer su obične prehlade, za koje nema lijeka, i od kojih će većina ljudi brzo ozdraviti, ali kod nekih će se pogoršati. Brže će ozdraviti oni koji će svoj imunitet potaknuti, poput unosom ljekovitog bilja ili vitamina, ali i stanjem svoje svijesti i mislima.

Istraživanja spontanih remisija

Nije čudno što se spontane remisije slabo proučavaju, teško je započeti istraživanje o nečemu što se ne može objasniti. Mnogi liječnici ignoriraju i ne dokumentiraju stanja samozdravljenja i zbog bojazni da će time drugim pacijentima uliti lažnu nadu, kao da je nada neka nepoželjna reakcija. Činjenica je da su upravo vjera, nada i pozitivne misli potaknule mnoga samoozdravljenja. O ovome je računa povela doktorica nauka Kelly A. Turner, koja se također se bavi istraživanjem ove pojave.

Ona navodi da se na početku svog istraživanja, još za vrijeme svog studija, susrela s ne postojanjem baze podataka pomoću koje bi nalazila slučajeve za analiziranje. Drugi problem koji je primijetila je da su dvije skupine ljudi u postojećim istraživanjima u velikoj mjeri zapostavljeni, a radi se o samim osobama koje su ozdravile te o alternativnim iscjeliteljima.

Ovo joj je bilo jako neobično, da se u nastojanju da se objasne neočekivane remisije, nisu tražila mišljenja ljudi kod kojih se bolest povukla bez konvencionalnih tretmana, te da se nisu tražile hipoteze alternativnih iscjelitelja koji su bili uključeni u njihovo izlječenje, pogotovo kada se zna da samoozdravljenja nisu bila rezultat alopatskih tretmana. Ona je stoga u svoju disertaciju uključila ove dvije skupine, te je provela deset mjeseci putujući svijetom tražeći 50 iscjelitelja raka koji se bave alternativnom medicinom, a kada se vratila, pronašla je još 20 slučajeva osoba koje su doživjele neočekivanu remisiju.

Prikupila je više od tri tisuće stranica transkripata koje je analizirala više puta kako bi pronašla ponavljajuće teme, te je identificirala više od sedamdeset i pet tretmana za rak, od kojih je šest bilo vrlo učestalo kod svih 70 ispitanika. Također su se pojavila i zajednička uvjerenja o razvoju bolesti i zdravlju, od kojih su tri bila vrlo česta:

Promjena uvjeta pod kojima rak napreduje

Većina ispitanika dr. Turner vjeruje da rak napreduje pod određenim, suboptimalnim stanjima u sustavu tijelo-um-duh, te da bi rak nestao, ta se stanja moraju promijeniti. Jedan iscjelitelj navodi da su najuspješnije remisije bile snažno povezane s velikim mentalnim, emocionalnim ili fizičkim promjenama kod oboljelih osoba.

Bolest nastaje blokadom ili usporavanjem, a ozdravljenje nastaje protokom energije

Većina ispitanika također vjeruje da bilo koja bolest, uključujući i rak, predstavlja blokadu ili usporavanje negdje u sustavu tijelo-um-duh, a ozdravljenje se događa kod stanja ne ometanog protoka energije. Jedan iscjelitelj objašnjava svoju teoriju “zaobilaznice”, koju je opisao kao psihološki obrambeni mehanizam koji se stvara zbog energetske blokade. Ova blokada može biti smještena na bilo kojoj duhovnoj, mentalnoj, emocionalnoj ili fizičkoj razini, a zaobilaznice postaju čvrste tijekom vremena. Po njegovom mišljenju, istinsko ozdravljenje se javlja samo kada osoba prestane raditi zaobilaznice i otpusti izvornu blokadu.

Postoji interakcija između tijela, uma i duha, a energija prožima sve tri razine

Većina ispitanika se slaže da postoji interakcija između tijela, uma i duha te da energija prožima sve tri razine. Jedan iscjelitelj navodi da većina nas, koji živimo u našim fizičkim tijelima, ni ne znamo ništa o duhovnim i emocionalnim tijelima, a trebali bi svo troje povezati.

Kao sljedeće, dr. Turner je navela kojih šest tretmana su oboljeli i iscjelitelji najčešće razmatrali:

Promjena prehrane

Većina ispitanika ističe da vjeruju kako je važno promijeniti ishranu te su to i primijenili isključujući iz ishrane meso, šećer, mliječne proizvode i rafinirane žitarice.

Produbljivanje duhovnosti

Naglašeno je kako je važno osjetiti unutarnji osjećaj božanskog, odnosno energije ljubavi. Neki ispitanici su doživjeli trascendentna iskustva koja su iskusili putem meditacije. Ta iskustva nisu znali objasniti, doživljavali su to kao da vide bljesak energije unutar sebe, koji im prožima svaku stanicu. Njihovi terapeuti su im objasnili da su osjetili svoju dušu, svoju pravu bit.

Osjećaj ljubavi, radosti i sreće

Ispitanici su istaknuli važnost povećanja ljubavi i sreće u svom životu kako bi se moglo povratiti zdravlje. Neki su tijekom tretmana osjetili kako su preplavljeni energijom nakon čega su osjećali bezuvjetnu ljubav prema svima i prema svemu. Ovakvi tretmani su ih nagnali da shvate kako će samo osjećajući tu bezuvjetnu ljubav moći izliječiti rak od kojeg boluju.

Oslobađanje potisnutih emocija

Mnogi ispitanici vjeruju da bolest predstavlja stanje blokade, stoga vjeruju kako je zdravo osloboditi sve potisnute emocije, kao što su to strah, ljutnja i tuga.

Uzimanje ljekovitih tvari ili vitamina

Većina ispitanika je navela kako su uzimali različite oblike suplemenata, zbog uvjerenja kako će im to pomoći da očiste svoje tijelo od nagomilanih otrova i jer će potaknuti rad imunološkog sustava.

Intuicija

Ispitanici su također istaknuli važnost korištenja intuicije kao pomoći kako bi donijeli odluke povezane s s liječenjem.

Osim ovih šest navedenih tretmana, koji su bili uobičajeni i kod ispitanih osoba koje su doživjele spontanu remisiju, kao i kod iscjelitelja, istaknuli su se i dodatni tretmani koji su bili vrlo česti u skupini oboljelih osoba, ali manje u skupini iscjelitelja.

Preuzimanje kontrole o zdravstvenim odlukama

Velika većina osoba koje su doživjele spontanu remisiju su istaknule važnost preuzimanja aktivnije ulogu u odlučivanju o zdravstvenim pitanjima, za razliku od samog pasivnog prihvaćanja bilo čega što bi im njihovi liječnici rekli.

Snažna volja za životom

Ispitanici su istaknuli kako im je za borbu s bolešću bila potrebna snažna volja za životom, gotovo tvrdoglavost da će nadvladati bolest.

Potpora društva

Oboljeli koji su doživjeli spontano povlačenje bolesti su istaknuli kako im je pozitivna potpora društva bila također vrlo važna. Izljevi ljubavi koje su osjetili i doživjeli od ljudi su im pomogli da shvate vrijednost samih sebe kao i svog života.

Misli, stavovi i postupci potiču i bolest i zdravlje

Moderna fizika danas potvrđuje – sve je vibracija, jedno i nedjeljivo, sve je cjelina, sve je energija. Naša svijest nije ništa drugo nego energija u njenom najfinijem i najdinamičnijem obliku, njome upravljamo našom fizičkom stvarnošću. Svi smo dio Svemira, i svi vibriramo svemirskom energijom koja je u nama. Ovisno na kojem smo energetskom nivou, takvu ćemo i energetsku poruku primati, i odašiljati, kako drugima, tako i sebi. Znanstveno je dokazano da se telepatski može utjecati mislima, namjerom, na nečiju dobrobit, na izlječenje, pa zašto onda ne bi mogli utjecati sami na sebe?

Tisućama godina, tradicionalna, autohtona medicina integrira tijelo, um i duh u cjeloviti sustav ozdravljenja. Kada je moderna znanost nastala u 17. stoljeću, razbila je to ljudsko iskustvo u mjerljive komponente koje se mogu označiti, a fizičko tijelo je označeno isključivo kao biološki stroj. Ljudska duša je izostavljena kao neobjašnjiva, a imunološki sustav je dobio zasluge kao jedini meritorni sustav ozdravljenja. Ovaj model nije zadovoljio mnoge oboljele osobe kao ni stručne osobe, postojala je potreba za novim istraživanjima koja će se baviti mogućnošću ljudske transcendencije u svjetlu bolesti.

Tako je primjerice, zahvaljujući istraživanjima, nastala i psihosomatska medicina koja se bavi bolestima koje se očituju organskim promjenama, a psihogeno su uvjetovane. Dakle, danas znamo da naši doživljaji raznih utjecaja i naše negativne misli koje su povezane s time utječu na naše zdravlje, u smislu da stres, strah, briga i/ili napetost mogu preko živčanog sustava izazvati bolest. Ne samo da će izazvati povišen krvni tlak, nesanicu ili kožne bolesti, već mogu izazvati i teška oboljenja poput srčanog udara ili raka. Ako je ovo znanstveno potvrđeno, onda je sasvim logično da i naše pozitivne misli i reakcije mogu utjecati i na poboljšanje zdravlja. Psihosomatska medicina je definitivno dokazala da su kognitivni procesi, neurobiologija i imunološki sustav funkcionalno integrirani, odnosno da faktori povezani sa svjesnošću, kognitivni i emocionalni, igraju veliku ulogu i u zdravlju i u bolesti.

Daljnjim istraživanjima se došlo do razvoja nove znanstvene discipline pod nazivom psihoneuroimunologija, koja proučava složene odnose između socijalnih, psiholoških, živčanih, endokrinoloških i imunoloških čimbenika koji doprinose očuvanju zdravlja, odnosno razvoju bolesti. Fizički i psihički integritet organizma temelji se na održavanju homeostaze, odnosno dinamičke ravnoteže. Kada je ta ravnoteža narušena, to nazivamo stresom, koji može biti izazvan vanjskim ili unutarnjim, fizičkim ili psihološkim faktorima. U stanjima narušene ravnoteže, ako se organizam ne uspije oduprijeti i povratiti u homeostazu, organizam postaje podložan bolestima.

Metode za jačanje imuniteta

Život u miru, ljubavi i staloženosti, možda zvuči nadobudno, no to zaista uvelike poboljšava šanse za oporavak od bolesti i jača organizam. Postoje razne metode borbe protiv stresa, a svatko će za sebe naći koja mu najbolje odgovara ili će to biti kombinacija raznih metoda.

Ljubav prema sebi i drugima - svaka misao i svaki osjećaj uzrokuje trenutnu kaskadu stotina, ako ne i tisuća neuropeptida i hormona koji orkestriraju simfoniju pozitivnih ili negativnih učinaka unutar tijela, ovisno o tome što mislimo ili doživljavamo. Osjećajmo stoga pozitivne misli, ljubav, radost, suosjećanje.

Smijeh – koristi se uspješno kao terapija već 30 godina. Dokazano je da smanjuje razinu kortizola i adrenalina, koji se pojavljuju kao reakcija na stres, a tijekom smijanja, imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol. Smijeh poboljšava rad srca i produbljuje disanje, čime se oslobađamo napetosti.

Meditacija – proučavana je razlika mozga u stanju meditacije ili van nje, te je tijekom meditacije uočena visoka aktivnost lijevog prefrontalnog korteksa, regije u mozgu povezane sa srećom i pozitivnim mislima. Za razliku od toga, u mozgu osobe koja je zabrinuta ili depresivna aktivne su  amigdala i desni prefrontalni korteks, koje se smiruju kada smo u pozitivnom raspoloženju.

Disanje – istraživanja su dokazala da dubokim, kontroliranim disanjem možemo kontrolirati emocije, utjecati na krvni tlak i broj otkucaja srca te smanjiti razine kortizola.

Postoji još drugih metoda, poput joge, šetanja, vježbanja, bavljenja hobijem, glazbom ili plesom, puno toga što je besplatno, praktično i jednostavno naučiti i što mjerljivo može smanjiti krvni tlak i broj otkucaja srca, kolesterol, inzulin i šećer u krvi, jačati imunološki sustav, usporiti moždane valove do kreativnih i ozdravljujućih alfa i theta frekvencija, poboljšati protok kisika do mozga što dovodi do boljeg razmišljanja i pamćenja, te cijeli niz drugih pogodnosti koje će doprinijeti boljem psihičkom i fizičkom stanju.

Na internetu, a posebno na stranicama Instituta za noetičke znanosti (IONS), nalaze se brojni dokumentirani slučajevi spontanih remisija, koji će možda najbolje dočarati iskustva koja su imale oboljele osobe koje su neočekivano ozdravile, jer često osobna svjedočenja daju veću težinu od svih znanstvenih istraživanja, no najbolje je ovo dvoje u kombinaciji, kada osobna iskustva potvrde istraživanja. Također, dostupna je i stranica dr. Turner (http://www.drkellyturner.com/), gdje se mogu naći njezina istraživanja te slučajevi oboljelih koji su doživjeli, kako to ona naziva, radikalnu remisiju.

Ovakvih je svjedočanstva zaista mnogo, no ono što sada nedostaje je da se provedu klinička ispitivanja koja će proučavati ovakva iskustva, gdje će se testirati sigurnost, izvedivost i naravno uzročnost hipoteza. U međuvremenu, dok konvencionalna medicina ne prihvati da su tijelo, um i duh povezani, te da će samo liječenje cijelog tog sustava holističkim pristupom donijeti odgovarajuće rezultate, kao i činjenicu da ljudski organizam ima sposobnost samoizlječenja koju je ponekad potrebno potaknuti, preostaje nam da otvorimo svoj um i poslušamo što nam poručuju osobe koje su doživjele spontanu remisiju. Ne, oni nisu čudo, niti su doživjeli čudo, oni su samo osobe koje su imale vjeru u sebe i koje su bile spremne preuzeti odluke o svom zdravlju u svoje ruke.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Iako su znanstvenici uvjereni da na Marsu danas nema života, određeni dio javnosti smatra da to baš i nije tako

Svemirski rakovi, gušteri, žene pa čak i poznati razarač iz Ratova Zvijezda, prkose znanstvenoj dogmi da je danas Mars mrtav planet, ili tako bar tvrdi glasna manjina na internetu.

NASA tvrdi da je to sve samo igra svjetla i sjene koju proizvodi stjenovit teren kroz koji prolazi i snima marsov Curiosity rover.

“Na roveru imamo HD kamere u boji koje su daleko bolje od ičega što smo prije poslali na taj planet, ali opet, da bi pronašli te stvari koje nasamare vaš mozak da povjeruje kako vidite sirenu ili što već, morate zumirati baš na mjesto koje je u tom trenu u sjeni”, kaže Ashwin Vasavada, znanstvenik koji radi na projektu Marsovih rovera.

Radi se o fenomenu po imenu pareidolija, kada vaš mozak prepozna poznati predmet ili uzorak čak i ako nije u stvari tamo. To objašnjava zašto ljudi vide čovjeka na Mjesecu, Isusa u svome ručku, ili ženu koja luta po Marsu.

Vasavada uživa u raznim stvarima koje ljudi ‘vide’ na Marsu, ali kaža da ih njegov tim ne uzima baš ozbiljno. Ali se nada, kao i svi u NASA-i, da će pronaći dokaze o inteligentnom životu.

“Nema grupe ljudi koja bi bila (sretnija) vidjeti tako nešto od 500 znanstvenika širom svijeta koji rade na Curiosity roveru. Do sada nismo vidjeli ništa što bi bilo toliko očito poput tvrdnji na internetu.”

Ali što je sa svemirskim štakorom koji je tako očito vidljiv na jednoj fotografiji? Vasavada opet kvari zabavu.

Najčudnije je to što je Mars toliko čudan

“Nememo nikakvih dokaza o marsovskim iguanama ili štakorima. Jedna od najboljih stvari koje smo otkrili je da bi Mars mogao podržavati život, (ali) trenutno bi to mogli biti samo mikrobiološki oblici života. Stvari poput štakora i iguana bile bi puno više u prehrambenom lancu od onoga što si je Mars ikada mogao priuštiti.”

Srušeni svemirski brodovi i lutajuće žene na stranu, amaterske spekulacije oko fotografija s Marsa nisu potpuno beskorisne znanstvenicima. Prije samo nekoliko dana, Vasavada kaže, netko je na internetu “pronašao mjesto gdje je meteor udario Mars dok smo tamo prolazili, a to je stvarno fantastično”.

Za Vasavadu, najčudnija stvar u vezi Marsa je kako uopće nije čudan.

“Ono što mi svaki dan prolazi kroz glavu je koliko je ne-čudan, koliko jako podsjeća na Zemlju”, kaže. “Stvarno je fascinantno kako na Marsu možete vidjeti krajobraze formirane na isti način kao i pustnje na Zemlji”.
 

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Stručnjaci za pamćenje i memoriju kažu da što više puteva i poveznica imamo za neki pojam, to nam je lakše posegnuti u memoriju i prisjetiti se određenog pojma što se ne događa kad se pokušavamo sjetiti nečijeg imena

Na primjer, lakše ćete se sjetiti stvari koje su se dogodile u četvrtak ili što ste odjenuli taj dan na posao nego nečijeg imena, a upravo ti detalji kojih se sjetite navest će vas da se sjetite razgovora koji ste vodili s nekim od kolega ili prijatelja taj isti dan. No, imena s druge strane, obično vašem mozgu ne daju puno informacija niti poveznica.

Naravno, nečije ime može biti isto kao i ime nekoga iz vaše obitelji ili imati neko drugo sentimentalno značenje, ali kad susretnete nekog na zabavi ne postoji očigledni razlog zašto bi se taj netko trebao zvati Marko ili netko drugi Marin. “Imena su potpuno proizvoljna i ne sadrže određene informacije u sebi”, objašnjavaju na stranici AsapSCIENE. “Ako vaš mozak ne može napraviti veze između više informacija onda ćete tu informaciju vjerojatno i zaboraviti”, dodaju.

Lakše nam je zapamtiti nečije zanimanje nego ime

Puno je lakše zapamtiti nečije zanimanje, a to je fenomen dobro poznat znanstvenicima. Nekad ga nazivaju Pekar-pekar fenomen (Baker-baker) jer je to zaista dobar primjer, naime, kad bi vam se predstavio netko s prezimenom Pekar, u glavi biste ga automatski zamislili prekrivenog brašnom kako pravi kruh i vaš mozak bi stvorio dovoljno poveznica da se kasnije sjeti kako je čovjeku prezime.

U jednoj studiji istraživači su ispitanicima pokazivali fotografije stranaca uključujući i nekoliko redova u kojima je pisalo njihovo ime i zanimanje. Kasnije su ispitanike pitali da se prisjete informacija iako su ovog puta s fotografija maknuli ime i zanimanje. Većina ispitanika u studiji pogodilo je zanimanje točno, ali su se gotovo svi borili s prisjećanjem imena.

Probajte s mentalnim trikovima izmisliti poveznice

Stoga su eksperti za pamćenje ponudili ljudima nekoliko prijedloga kako bi spriječili neugodne situacije u kojima ne znate osloviti osobu s kojom razgovarate. Prvo je da kad vam osoba kaže svoje ime, u glavi ga ponovite nekoliko puta, a nakon toga da pokušate izmisliti neku povezanost između imena i neke druge informacije kao Marko i Makarska i slično.

Još jedna druga studija na istu temu je nedavno pokazala kako je većina ljudi pretjerano sigurna kad ih ispitivači pitaju hoće li se moći sjetiti imena ljudi koja su im pokazali. Ali kad shvate da nisu dobri u tome, počnu trošiti više vremena da pokušaju upamtiti nečije ime da bi poboljšali svoje sposobnosti u budućnosti. No, postoje neki ljudi kojima ni ovi trikovi ne mogu pomoći i koji jednostavno sebi i drugima moraju otvoreno priznati kako su loši u pamćenju imena.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)