Demonstranti su uzrokovali velike gužve u prometu u prosvjedu koji je naglasio opasnosti klimatskih ograničenja za stočarsku proizvodnju

Tisuće nizozemskih poljoprivrednika okupilo se u nizozemskoj prijestolnici kako bi prosvjedovalo protiv teških ograničenja prema okolišu koje im je nametnula vlada, a koja prijete njihovim egzistencionalnim poslovima.

Demonstracije su potaknute nakon što je koalicijska vlada predložila da “nizozemska stočarstvo ispuni obaveze i smanji emisije dušika” – izvještava Dutch News NL.

Zemljoradnici su putovali u Haag svojim traktorima, uzrokujući prometne gužve koje su bile duge skoro 1000 kilometara i velike prometne gužve oko grada i u njemu.

Neki prosvjednici također su koristili svoje traktore kako bi rušili ograde koje je postavila vlada.

Zašto su prosvjedovali?

Farmeri su prosvjedovali jer su ljutiti zbog tvrdnji da su oni uvelike odgovorni za onečišćenje okoliša te sve veće emisije dušika u atmosferi.

Prije prosvjeda je naime izašlo izvješće s tim tvrdnjama koje je ujedno pozvalo na zatvaranje neefikasnih farmi goveda. Osim toga, smanjena su i ograničenja brzine kako bi se zagađenje ograničilo.

Farmeri stoga vjeruju da se od njih stvaraju krivci, dok, primjerice, avioindustriju nitko ne proziva.

Farmeri su tako jutros izašli na ulice sa svojim traktorima, neki od njih su po putu i srušili neke ograde, zbog čega su privedene tri osobe.

Tisuće njih, uglavnom na traktorima, sudjelovale su u prosvjedu u centru Haaga

Policija je izvijestila kako ih je tamo bilo oko 2200, prenosi BBC.

Vođa populista Geert Wilders nastupio je na jednom od prosvjeda.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

U sljedećih nekoliko tjedana riješit će se i zadnje birokratske prepreke za golemo preuzimanje u sektoru poljoprivredne tehnologije zahvaljujući kojem će Kina postati novi globalni lider genetski modificirane hrane

Tijekom narednih dana trebale bi biti uklonjene i posljednje regulatorne prepreke kineskoj ChemChini za preuzimanje švicarske Syngente, jednog od svjetskih lidera u proizvodnji sjemenskog materijala i zaštitnih sredstava

A dva još vrednija posla u istom sektoru već su u visokom stupnju pripreme. Koje će biti posljedice?

Riječ je o preuzimanju vrijednom čak 43 milijarde dolara kojim će ChemChina, kineska poljoprivredno-kemijska grupacija u državnom vlasništvu, kupiti Syngentu, švicarsku kompaniju specijaliziranu za sjemenski materijal – i genetski modificirane organizme – i zaštitna sredstva.

Nedavno su preuzimanje odobrile Europska komisija i američki regulator za tržišno natjecanje, a kao uvjet preuzimanja Kinezi će morati prodati tek nekoliko linija proizvoda. Zaključenje preuzimanja očekuje se do kraja lipnja.

Međutim, u tijeku su još dva velika preuzimanja u istom sektoru poljoprivredno-kemijske tehnologije i sjemenskog materijala, što zapravo znači da će, realiziraju li se sva tri planirana spajanja – u što nitko ne sumnja, kao nikada do sada u samo tri grupacije biti koncentrirana gotovo sva moć globalne poljoprivredne biotehnologije. Drugim riječima, tročlani oligopol uvelike će određivati smjer razvoja uzgoja hrane i tehnologije koja se koristi za prehranjivanje svjetskog pučanstva. Tri zemlje u kojima će moć biti koncentrirana su Kina, Njemačka i SAD.

Naime, njemački kemijsko-farmaceutski konglomerat Bayer za 66 milijardi dolara preuzeo američki Monsanto, još jedan zloglasni GMO brend, najvećeg konkurenta Syngente. Preuzimanje je predloženo u rujnu, dioničari obiju kompanija su ga odobrili, a čekaju se još odobrenja nadležnih regulatora tržišnog natjecanja. Syngenta i Monsanto su, podsjetimo, dvije najveće kompanije koje proizvode sjemenski materijal za gotovo sve globalne komercijalne poljoprivredne kulture – soju, žitarice, rižu, pamuk…

Farmeri u panici

Treće veliko spajanje je unutar američkih granica – 59 milijardi dolara vrijedno povezivanje Dow Chemicala i DuPonta, kojim će nastati vodeća američka kemijska grupacija. Ona će dobar dio svojeg poslovanja ostvarivati na poljoprivrednom tržištu.

Poljoprivrednici i njihovi lobisti u SAD-u, naravno, upozoravaju kako će koncentracija tolikog dijela tržišta u samo tri kompanije ograničiti konkurenciju i dovesti do rasta cijena, što bi za američke poljoprivrednike, kojima prihodi posljednjih nekoliko godina padaju, moglo biti katastrofalno. Na saslušanju u Kongresu prošle godine čelnici pet kompanija uključenih u tri mega spajanja (samo Kinezi se nisu odazvali na poziv u Washington) poručili su, pak, da će samo konsolidacijom moći podnijeti potreban teret ulaganja.

Glavna poruka je da ulaganja u istraživanja i razvoj u poljoprivrednom sektoru ne rastu dovoljno brzo u usporedbi s drugim sektorima. Monsantov direktor tehnologije Robb Fraley objasnio je kako su oni prije 15 godina ulagali 300 milijuna dolara godišnje u istraživanja i razvoj, a lani su uložili 1,5 milijardi dolara. Istovremeno jedan Apple, rekao je Fraley, ulaže 10 milijardi dolara godišnje u istraživanje u razvoj.

Kinezi na preuzimanje Syngente i njezin biotehnološki potencijal gledaju kao na potez koji će im biti ključan za preživljavanje. Kina već sada ima kroničan nedostatak poljoprivrednih površina i ne proizvodi ni približno dovoljno hrane za svojih 1,3 milijarde stanovnika. Primjerice, najveći su svjetski uvoznik soje i sedmi po veličini uvoznik kukuruza.

No, kineska srednja klasa raste i konzumira sve više mesa i mliječnih proizvoda tako da moraju računati ne samo s demografskim rastom, nego i s rastom konzumacije po stanovniku. Korištenje genetski modificiranih organizama moglo bi, nadaju se u Kini, povećati prinose, a poljoprivredne površine proširiti i u manje pogodna područja, s obzirom na to da se neprekidno radi na novim sortama koje imaju veće prinose, ali su i otpornije na sušu i razne bolesti.

Kina i GMO

Pritom i u Kini valja prevladati otpor javnosti prema genetski modificiranim organizmima, gdje je veliku medijsku pažnju privukao svaki od niza skandala s poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima u posljednjih nekoliko godina. Primjerice, skandal s kontaminiranom dječjom hranom ili eksplodirajuće lubenice, poprskane u pogrešno vrijeme kemikalijom za poticanje rasta. GMO je, naravno, vrlo nepopularan u Europskoj uniji, ali je zato u SAD-u uglavnom prihvaćen. Od tri najvažnije američke kulture – soja, kukuruz i pamuk – čak 90 posto proizvodnje je GMO.

No, pitanje je hoće li se stav javnosti prema GM organizmima mijenjati sljedećih desetljeća jer potražnja će rasti, a pitanje je hoće li poljoprivredna proizvodnja to moći pratiti.

UN-ova agencija

Organizacija za hranu i poljoprivredu prije nekoliko je godina objavila izvješće prema kojem će se do 2050. godine poljoprivredna proizvodnja morati povećati za 70 posto kako bi se zadovoljio očekivani rast potražnje. Kako se većina površina pogodnih za poljoprivredu u svijetu već koristi, ovaj rast mora se ostvariti većim prinosima.

Sličan rast produktivnosti u povijesti se već ranije uspio postići, primjerice uvođenjem mehanizacije prije Drugog svjetskog rata ili uvođenjem novih poljoprivrednih sorti i poljoprivrednih kemijskih sredstava 50-ih godina prošlog stoljeća.

No, prinosi nekih od najvažnijih prehrambenih namirnica – poput riže i pšenice – u nekima od područja pod intenzivnim poljoprivrednim uzgojem već su prestali rasti, dosegavši plato. Širenje trenutačno poznatih dobrih praksi svakako može podići prinose drugdje u svijetu, ali samo do sličnog platoa. No, da bi se proizvodnju diglo iznad te razine bit će potrebna još bolja tehnologija, a poljoprivrednici nisu baš otvoreni za promjene – jer ako pogriješe s eksperimentalnom tehnologijom ode cijela žetva.

Jedna razina ovog tehnološkog skoka može donijeti IT i slična tehnologija – interneta stvari, big data ili pametni senzori koji omogućavaju praćenje svih relevantnih varijabli u poljoprivredi kako bi se povećala učinkovitost trošenja resursa. Primjerice, kad je američki proizvođač traktora John Deere u svoja vozila ugradio GPS, mogli su izbjeći greške – prolaženje dva puta po istom mjestu i preskakanje dijelova polja – čime su postignute uštede na gorivu negdje dosezale i 40 posto. Također, danas je moguće krajnje precizno pratiti razinu vlade u tlu i prema tome dozirati navodnjavanje ili pratiti točnu koncentraciju minerala i tako dodavati idealnu količinu koju traži idealna kultura.

Istražuju bakterije

Druga je razina poljoprivredna (bio)tehnologija – i to ne samo GMO. Jedno od područja na kojima danas rade i brojne start-up biotehnološke kompanije, ali i redom svi divovi – uključujući i Syngentu i Monsanto – pronalaženje je mikroba koji mogu povećati prinose za pojedine kulture s, primjerice, fungicidnim djelovanjem ili koje mogu osloboditi potrebne minerale.

Među ostalim, u tijeku je utrka za pronalaženje bakterija koje bi vezivale dušik iz atmosfere, čime bi se dušična gnojiva učinila suvišnima, kao što sličnu simbiozu koriste grahorice. Međutim, ovdje bi zlatna koka bilo modificiranje pšenice – bilo selektivnim razmnožavanjem bilo genetskim modificiranjem – tako da rizomi iz korijenja pšenice prihvate simbiozu u kakvoj uživaju grahorice.

Jedan od konzorcija u kojima sudjeluje Monsanto uspio je za tri posto povećati prinos riže i pšenice koristeći najuspješnije mikrobe među 2000 mikroba uključenih u istraživanje. Tri posto ne zvuči puno, ali ako kroz nekoliko desetljeća na istoj poljoprivrednoj površini budu trebali proizvesti dvostruko više hrane, vlasnici ove tehnologije svakako će biti među najjačim igračima globalne ekonomije.
 
(jutarnji.hr)

Indijski farmeri su oborili svjetski rekord po rastu obilne količine organske riže i drugih osnovnih prehrambenih namirnica, bez pomoći GMO-a – razotkrivajući mit koji kaže da su genetski modificirani organizmi jedini način da se okonča glad u svijetu

Poljoprivrednici u Indiji, u najsiromašnijoj državnoj pokrajni Bihar su posramili Monsantov, milijarde dolara vrijedan herbicid imajući jedan od najvećih prinosa ikada – nevjerojatnih 22,4 tone riže na samo jednom hektaru zemlje.

Prinosi usjeva koji ostvaruju indijski farmeri su jednostavno fenomenalni i postignuti su korištenjem prastarih, ali jednostavnih tehnika rasta kao što su korištenje domaćeg gnoja i nekorištenjem herbicida.

Poljoprivrednici u Indiji su potukli dugo držani rekord s ovom tehnikom organskog rasta. Jedan kineski poljoprivredni znanstvenik, Yuan Longping, uzgojio je 19.4 tona riže, ali indijski seljaci su ga potukli sa svojih 22,4 tona prinosa.

Znanstvenici koje financira Svjetska banka u Međunarodnm institutu za proučavanje riže na Filipinima su potučeni, zajedno s prinosima genetski modificiranih usjeva multi-nacionalnih društava u SAD-u i u Europi.

Sumant Kumar i mnogi njegovi prijatelji u susjednim selima pokrajne Bihar, poznate najsiromašnija pokrajna u Indiji, morali je dokazati svoje nevjerojatne rezultate stručnjacima Sveučilišta, koji su ih optužli za varanje sustava.

Kumar je svoj uspjeh bazirao na SRI-u, pristupu u razvoju usjeva koji se razvio u Francuskoj u 1960-ih za vrijeme oskudice sjemena. SRI Sustav (System of Rice Intensification) ima za cilj proizvesti više od manje – i tako je napravio.

Kumar je stavio sljedeće elemente u praksu da bi dobio zrna riže toliko velika da je šokirao domaće poljoprivrednike i stručnjake:

1. Sadnice su transplantirane u mladoj dobi, u obliku pojedinačnih sjemenki, umjesto u skupinama.
2. Širi razmak biljaka je provedena pomoću kvadratnog uzorka.
3. Tlo koje se koristi je vlažno, ali ne i potopljeno, kao u tradicionalnom uzgoju riže.
4. Samo organska gnojiva se koriste.
5. Prakticira se rotacija sjemena.

Ove tehnike omogućuju poljoprivrednicima da posade više na manje površina i dobiju veći prinos, i sve to bez pribjegavanja više cijene, naknade za GM sjeme ili korištenje herbicida na bazi glifosata.

SRI tehnika također drastično smanjuje ovisnost seljaka o vanjskom, industrijskom faktoru, a također im omogućava da se prilagode svojim lokalnim klimatskim uvjetima i specifičnim poljoprivrednim izazovima.

Kumarov uspjeh nije jednokratan, ili ograničen na jednog seljaka. Njegovi prijatelji u selu Darveshpura su svi zabilježili preko 17 tona riže po hektaru, i mnogi drugi u lokalnim selima su udvostručili svoje uobičajene prinose u posljednjih nekoliko godina.

Sa obaranjem rekorda u prinosu, Kumar i njegove kolege su razbili ciklus siromaštva, ovisnosti o biotehnološkim tvrtkama, te pružili organsku, zdravu hranu tisućama ljudi.

Inspiriran Kumarovim uspjehom, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz je posjetio okrug Nalanda i prepoznao potencijal ove metode organskog uzgoja, govoreći seljanima da su “bolji od znanstvenika.”

Uz sve to, “indijski seljaci su mnogo bolji nego znanstvenici biotehnologije”, koji su prodali svijet laž da “ne mogu nahraniti mase bez Monsanta, njegovog patentiranog sjemena i najprodavanijih kemikalija.”

Kumar je samo pokazao da se svijet može sam nahraniti vrlo dobro, hvala na pitanju – organski.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Podorganizacija UN-a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je objavila spisak kancerogene hrane, na kojem bi se trebale naći kobasice, slanina i ostale mesne prerađevine, ali i crveno meso

Znanstvenici iz deset zemalja objavili su izvješće u kojemu stoji kako je konzumacija crvenog mesa “vjerojatno kancerogena” za ljude, dok se prerađevine od crvenog mesa smatraju kancerogenima!

Prerađeno crveno meso može uzrokovati rak debelog crijeva, rekli su stručnjaci iz Svjetske zdravstvene organizacije, prenosi Reuters. Pod prerađeno meso misli se na meso koje je tretirano raznim postupcima da bi mu se produžio vijek trajanja, kao npr. dimljenje, sušenje, dodavanje soli ili konzervansa. Kako se navodi u priopćenju, pod crvenim mesom koje se istraživalo smatra se govedina, teletina, svinjetina, janjetina, ovčetina, konjetina.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) bazirana u Francuskoj, a koja je dio Svjetske zdravstvene organizacije, stavila je prerađeno meso poput hrenovki, slanine, šunke i kobasica u grupu kancerogenih proizvoda poput duhana, azbesta i ispušnih plinova. Tvrde kako postoje jasni dokazi da takvi mesni proizvodi uzrokuju rak. Prema izvješću, 50 grama prerađenog mesa, što je oko dvije kriške slanine, dnevno povećava rizik od raka za čak 18 posto!

“Rizik od obolijevanja od raka debelog crijeva zbog konzumiranja mesnih prerađevina i dalje je malen, no on raste s količinom pojedenog mesa takve vrste”, rekao je dr. Kurt Straif u izjavi.

Previše neprerađenog crvenog mesa također je opasno i vjerojatno kancerogeno za ljude.

Konzumacija crvenog mesa je također povezana, tvrde znanstvenici, s rakom gušterače te rakom prostate.

Najopasnije je meso s roštilja

22 znanstvenika iz 10 zemalja susreli su se u Francuskoj kako bi ocijenili koliko su kancerogeni crveno meso i mesne prerađevine. Većina mesnih prerađevina sadrži svinjsko ili goveđe meso, no može sadržavati i meso peradi, iznutrice ili nusprodukte poput krvi.

Prerađivanje mesa dimljenjem može dovesti do formiranja kancerogenih kemikalija, a kuhanje, iako poboljšava probavljivost i okus mesa, može proizvesti i kancerogene supstance. Pripremanje mesa na visokoj temperaturi, kao što je prženje, grilanje ili roštiljanje generalno proizvodi najveće količine štetnih kemikalija.

Više od 800 epidemioloških studija, koje je proučio Working Group, konzumaciju prerađenog mesa povezalo je s rakom debelog crijeva, dok su pronađene i korelacije s rakom želuca.

Što se tiče crvenog mesa, grupa je ocijenila kako je ono “vjerojatno” povezano s rakom kod ljudi. Konzumacija crvenog mesa također je povezana s rakom gušterače i prostate.

U brojnim zemljama zdravstvene vlasti pozivaju potrošače da ograniče unos crvenog mesa i mesnih prerađevina, no IARC ističe da su postojeća upozorenja uglavnom usredotočena na sprečavanje kardiovaskularnih bolesti i pretilosti.

U očekivanju objave izvješća mesna industrija već je burno reagirala ističući da je meso dio uravnotežene prehrane i da se procjena rizika od razvoja raka mora staviti u širi kontekst onečišćenja okoliša i drugih čimbenika poput životnog stila.

IARC, koji ne iznosi specifične preporuke, navodi podatke Global Burden of Disease Project, međunarodnog konzorcija u kojem je više od 1000 stručnjaka, u kojem stoji da se 34.000 smrti izazvanih rakom na godinu u svijetu može pripisati visokom postotku konzumiranja mesnih prerađevina.

To se uspoređuje s oko milijun smrti na godinu u svijetu povezanih s uživanjem duhana,. sa 600.000 smrti u svijetu povezanih s uživanjem alkohola i više od 200.000 smrti na godinu povezanih s onečišćenjem okoliša.

Ako se potvrdi povezanost razvoja raka i konzumacije crvenog mesa, tada bi prehrana bogata crvenim mesom mogla biti odgovorna za 50.000 godišnjih smrti u svijetu, navodi Global Burden of Disease Project.

Kako piše Independent, postoje dokazi koji ukazuju na to da postoji povezanost između konzumacije crvenog mesa i mesnih prerađevina poput kobasica i rizika od raka crijeva. “Ljudi koji konzumiraju veće količine ovog mesa imaju veći rizik od obolijevanja od raka debelog crijeva od ljudi koji takvo meso jedu u manjim količinama”, navodi se na stranici NHS Choices.

Farmeri strahuju od višemilijunskih šteta

Ipak, u izvještaju WHO-a navodi se da govedina, janjetina i svinjetina mogu biti dio zdrave prehrane te da je crveno meso dobar izvor proteina i vitamina, ali samo u umjerenim količinama.

“Postoje jasni dokazi koji ukazuju na to da crveno meso i mesne prerađevine povećavaju rizik od raka crijeva”, navodi Svjetski institut za istraživanje karcinoma.

Među farmerima i zaposlenicima u mesnoj industriji već se pojavila briga da će ova objava WHO-a izazvati ozbiljan pad potrošnje i višemilijunske štete.

“Ako utvrde da crveno meso i mesne prerađevine izazivaju rak, a mislim da hoće, ta će se etiketa itekako zadržati među ljudima. Trebat će proći desetljeća da se to promijeni, a šteta za mesnu industriju će se brojati u milijardama”, kazala je Betsy Booren iz Sjevernoameričkog instituta za meso, prenosi Independent.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

U kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta kojeg provode samoproglašene elite, neki zaključuju da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog djelovanja na kemijske procese u mozgu. Fluorid bi prema tom tumačenju mogao biti i jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo

Čudna vremena, doista – zdrave namirnice se propagandom sotoniziraju, a zakonima zabranjuju, dok se otrovi propagandom pretvaraju u ljekovite tvari. Ne treba čuditi što je takva iracionalna naopakost mnoge dovela do zaključka da je posrijedi sustavno trovanje čovječanstva s ciljem slabljenja imunološkog sustava, smanjenja populacija, te slabljenja volje i životne snage u ljudima djelovanjem na kemiju organizma, kako bi bili bolji materijal za pokorne i tupe građane orvelovske fašističke države. To se radi kroz razne tvari i elektromagnetska zračenja, a neki od ‘osumnjičenih’ sastojaka svakako su fluoridi. Natrijev fluorid, npr, uobičajen je sastojak otrova za štakore i žohare, anestetika, hipnotika, psihijatrijskih lijekova i vojnog živčanog plina i – vode i pasti za zube.

Dok se u SAD-u fluorodi stavljaju u vodovod (navodna preventiva protiv kvarenja zubi), mi smo sretnije ruke. Nas dohvaćaju, recimo, kroz paste za zube. U jednom dućanu sam pregledao svih tridesetak vrsti paste za zube u potrazi za nekom bez fluorida i nisam našao niti jednu. A pisalo je – širok izbor pasti. Kao i obično, izbor je samo privid i ambalaža.

“Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”

Časopis Environmental Health Perspectives objavio je 2012. vijest o studiji Harvardske škole za javno zdravlje koja je potvrdila da visoke razine fluorida u pitkoj vodi djeci dramatično snižavaju kvocijent inteligencije. Razlika može biti tolika da kod djece, koja sama po sebi imaju niži kvocijent, može izazvati poteškoće u učenju. Znanstvenici s Harvarda ustanovili su da učinci fluorida na inteligenciju mogu početi u maternici, kroz placentu.

Njihova studija, pisalo je, koja je analizirala 27 prethodno objavljenih istraživanja, prva je koja je potvrdila učinke fluorida na inteligenciju djece i otkrila direktnu vezu između rezultata mjerenja IQ-a i razina fluorida u javnoj vodoopskrbi. Fluorid je neurotoksin, a ljudi kroz vodu gutaju 1000 puta više tog neurotoksina od ijednog drugog, što može bitno utjecati na razvoj mozga.

Učinak izlaganja fluoridu se može vidjeti kod američke djece i u drugim vidovima. Veliki broj (do 80 posto u velikim gradovima) mladih Amerikanaca ima dentalnu fluorozu, prvi vidljivi znak ekstenzivnog izlaganja fluoride. Njen znak su bjelkaste mrlje ili točke, pogotovo na prednjim zubima, ili tamne mrlje i pruge u ozbiljnijim slučajevima. U javnosti je slabo poznato i to da se fluorid akumulira u kostima. Kako je objasnio Paul Connett, profesor kemije na sveučilištu St. Lawrence: “Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”. Stoga ne čudi ni to da su zadnjih godina pedijatrijski specijalisti za kosti izvijestili o alarmantnom povećanju fraktura među mladim Amerikancima.

Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, koriste se za trovanje štakora, a bili su dio otpada u proizvodnji eksploziva i drugih oružja, pa bilo ga je vrlo skupo zbrinjavati dok mu upotreba nije nađena u vodi za piće. Jedan početak priče jest nakon 2. svjetskog rata. Američka vlada poslala je znanstvenika Charlesa Eliota Perkinsa da preuzme upravu ogromnih kemijskih pogona IG Farbena u Njemačkoj. Njemački kemičari su Perkinsu opisali plan koji su napravili tijekom rata, a kojega je njemački generalštab prihvatio, da kontroliraju stanovništvo u bilo kojem području time što će u pitku vodu masovno stavljati natrijev fluorid, što je metoda koja se već koristila u njemačkim i ruskim logorima za ratne zarobljenike i sovjetskim gulazima u Sibiru, da bi ih se napravilo “glupima i poslušnima”, kako je to jedan autor opisao. IG Farben je tijekom rata razvio planove fluoridizacije okupiranih zemalja, jer je otkriveno da ona uzrokuje blagu štetu na određenom dijelu mozga, čime otežava pogođenoj osobi da brani svoju slobodu i čini je poslušnijom prema autoritetima.

Milijuni tona fluorida za projekt Manhattan

Drugi početak priče mogao bi biti 1944. kad se u području niz vjetar od kemijske tvrtke E.I. DuPont de Nemours u Deepwateru (New Jersey) dogodilo ozbiljno zagađenje fluoridom. Tvornica je proizvodila milijune tona fluorida za potrebe projekta Manhattan, tj. za proizvodnju atomske bombe. Na farmama u okruzima Gloucester i Salem, poznatima po visokoj kvaliteti voća i povrća, u ljeto 1944. farmeri su počeli izvještavati da su im breskve spaljene, perad je umirala, a seljaci koji bi jeli svoje proizvode ponekad bi cijelu noć i sljedeći dan povraćali. Konji su se razboljivali i noge su im se kočile, a krave nisu mogle stajati, već su pasle ležeći na trbusima. Tko ne bi jedva dočekao da tu tvar namaže na svoju četkicu za zube?

Farmeri isprva nisu znali o čemu se radi, a nisu znali ni da je incident privukao pažnju projekta Manhattan i Vlade, koji su istraživali pritužbe na isparenja iz tvornice. Po završetku rata seljaci su tužili DuPont i projekt Manhattan za štetu napravljenu fluoridom. Bila je to prva tužba protiv američkog programa razvoja atomske bombe. Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrivaju da su mobilizirani razni uredi da bi se na sudu porazilo farmere, jer su 1946. SAD počele masovnu proizvodnju atomskih bombi. Nijedna druga nacija još nije testirala nuklearno oružje, pa se činilo da je A-bomba temelj za predvodničko mjesto u poslijeratnom svijetu, a tužbe bi mogle poremetiti razvoja bombe za koji je fluorid bio neophodan.

Ured za kemijsko ratovanje počeo je raditi testove i skupljati podatke, ali ne za dobrobit ljudi već za eventualne sudske procese. U međuvremenu, stanovnici tog kraja bili su u panici. Rješenje tog problema „odnosa s javnošću” je svom šefu, pukovniku Staffordu L. Warrenu, šefu medicinskog odjela, predložio dr. Harold C. Hodge, voditelj toksikologije fluorida u projektu Manhattan, u tajnom memorandumu od 1. svibnja 1946: “Bi li bilo korisno pokušati parirati lokalnom strahu od fluorida kod dijela stanovnika okruga Salem i Gloucester kroz predavanja o toksikologiji fluoride i možda upotrebljivosti fluorida kod zdravlja zubi?” Takva su predavanja zaista započela, prvo za građane New Jerseya, a potom i za ostatak nacije tijekom hladnog rata. Farmeri su umireni financijskim nagodbama, no morali su odustati od sadnje breskvi jer stabla, spaljena incidentom više nisu bila dobra, a krave i konji su hodali ukočeno. Njihove žalbe prekrio je zaborav.

Potajna testiranja fluorida na pacijentima u bolnicama

Ideja da fluorid preventivno djeluje na karijes nastala je u SAD-u još 1939., kad je znanstvenik Gerald J. Cox, zaposlenik ALCOA-e (najvećeg proizvođača otrovnog fluoridnog otpada), također u strahu od tužbi za štetu učinjene fluoridom, izložio fluoridu neke laboratorijske štakore i zaključio da zbog fluorida imaju manje šupljina u zubima, te ustvrdio da bi se fluorid trebao dodavati u nacionalnu opskrbu vodom. Kad je 1947. Oscar R. Ewing, dugogodišnji odvjetnik ALCOA-e, imenovan šefom Federalne agencije za sigurnost, što je bio položaj s kojega je upravljao i Službom za javno zdravstvo, tijekom sljedeće tri godine 87 novih američkih gradova počelo je fluoridizirati svoju vodu, uključujući kontrolni grad u studiji o fluoridizaciji vode u Michiganu, što je eliminiralo mogućnost da to bude znanstveni, objektivni test sigurnosti.

Zapravo, fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi. Na Novom Zelandu je 1990. godine dr. John Colquhoun natjeran na prijevremenu mirovinu nakon što je obavio znanstvenu studiju na 60.000 djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi kvarljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. Hildebolt je 1989. s kolegama proveo studiju na 6000 djece školskog uzrasta, s istim rezultatom kao i istraživanje koje je 1990. napravio dr. John Yiamouyiannis na 39.000 školske djece, koje je također potvrdilo da nema nikakve koristi za zube od korištenja natrij-fluorida.

Kako je fluorid bio ključna kemikalija projekta Manhattan za proizvodnju uranijeve i plutonijeve bombe, bili su ga potrebni milijuni tona. Trovanje fluoridom, a ne radijacijom, iskrsnulo je kao najveća zdravstvena opasnost i za radnike i za obližnje zajednice. Znanstvenicima koji su proizveli atomsku bombu naređeno je da pribave upotrebljivi dokaz za obranu u sudskim parnicama, pa su počeli groznu praksu. Potajno su testirali fluorid na pacijentima u bolnicama koji nisu ništa sumnjali, kao i na mentalno zaostaloj djeci. Nije da nisu znali s čime imaju posla. U memorandumu projekta Manhattan od 29. travnja 1944 piše: “Klinički dokaz ukazuje da uranij-heksafluorid može imati veliki učinak na središnji živčani sustav (…) Čini se da je F-komponenta (fluorid) uzrok tome, a ne T-faktor (uran)”.

Studije fluorida pod oznakom tajnosti

Nakon žalbi stanovnika New Jerseya, da bi se preduhitrile tužbe prema programu A-bombe, za provođenje eksperimenata određivanja toksičkih učinaka fluorida angažirano je sveučilište Rochester. Novac za istraživanje zdravstvenih učinaka tekao je u milijunima od projekta Manhattan i organizacije koja ga je naslijedila, Komisije za atomsku energiju. Brak vojne tajnosti i medicinske znanosti izrodio je deformirano dijete. Sveučilište Rochester je studije fluorida stavilo pod oznaku tajnosti, s kodnim imenom Program F, a trajale su sve do ranih 1950-ih.

Program F se, naravno, nije bavio dječjim zubima. Trebao je pribaviti znanstvenu municiju za suđenja, pa ne čudi da mu je direktor bio isti onaj dr. Harold C. Hodge koji je vodio istragu za projekt Manhattan prilikom trovanja ljudi incidentom u New Jerseyu. Zato možemo mirno spavati – većina dokaza o sigurnosti fluorida temelji se upravo na radu znanstvenika iz Programa F sa sveučilišta Rochester. Ono je postalo vodeći akademski centar za provjeru sigurnosti fluorida i njegove efikasnosti kod smanjivanja propadanja zubi, a ključna figura istraživanja, dr Harold C. Hodge, postao je glavni nacionalni zagovornik za fluoridizaciju pitke vode.

Program F je za program razvoja atomske bombe trebao proučavati i učinak fluorida na ljude. Ima li boljeg načina za to od – dodavanje fluorida u javne zalihe vode?! Upravo su znanstvenici vezani uz razvoj bombe odigrali ulogu u prvom nacionalnom planiranom ekperimentu fluoridizacije vode u gradu Newburgh (država New York). To je bila najopširnija studija zdravstvenih učinaka fluoridizacije i baš ona kojom se pribavila većina ‘dokaza’ da su male doze fluorida navodno dobre za dječje kosti i zube.

Da plan fluoridizacije vode ima i drukčiju pozadinu od obrane od tužbi govori podatak da je planiranje eksperimenta započelo još 1943. imenovanjem posebnog Odjela za zdravlje države New York (zapravo se bavio trovanjem), koji je trebao proučiti je li preporučljivo dodavanje fluoride u pitku vodu Newburgha. Kako za koga! Za korporatiste jest, za ljude nije, pa odgovor možete pretpostaviti odmah, jer je predsjednik odbora bio – dr. Harold C. Hodge, šef studija o toksičnosti fluorida za projekt Manhattan. Odbor je, očekivano, preporučio da se Newburgh fluoridizira, odredio tipove medicinskih studija i stručno vodstvo eksperimenta. Ključno pitanje je bilo, stvara li fluorid kakve kumulativne efekte, dobre ili loše, na tkiva i organe, ako se tijekom duže vremena uzimaju male koncentracije. Tako je u svibnju 1945. voda Newburgha fluoridizirana, a do 1955. njegove stanovnike je proučavao Odjel za javno zdravlje države New York.

Fluorid kao tvar koja poboljšava zdravlje

U međuvremenu, u kolovozu 1948. u Časopisu američke zubarske udruge objavljena je studija zubnog i fizičkog zdravlja radnika u tvornici koja je proizvodila fluorid za program proizvodnje A-bombe. Napravio ju je tim zubara iz projekta Manhattan, a Komisija za atomsku energiju cenzurirala ju je zbog “nacionalne sigurnosti”.

Usporedba izvorne i objavljene verzije studije pokazuje da: tajna verzija izvještava da je većina ljudi ostala bez zubiju, dok objavljena verzija izvještava samo da su ljudi imali manje šupljina u zubima; tajna verzija kaže da su ljudi morali nositi gumene čizme jer su im se zbog isparenja fluorida raspali čavli u cipelama, a objavljena verzija to ne spominje; tajna verzija kaže da fluorid može slično djelovati na zube ljudi, te da pridonosi bezubosti dok objavljena verzija ispušta tu tvrdnju i zaključuje da su “ljudi bili neobično zdravi i u medicinskom i u zubnom pogledu”.

Što se tiče Programa F, on je provodio vlastite tajne studije, tajno prikupljajući i analizirajući uzorke krvi i tkiva stanovnika Newburgha, u suradnji s osobljem Odjela za zdravlje države New York. Konačni izvještaj newburghškog demonstracijskog eksperimenta, objavljen 1956. u Časopisu američke zubarske udruge zaključio je da su “male koncentracije fluoride sigurne za američke građane”. Biološki dokaz, temeljen na radu provedenom na Projektu atomske energije Sveučilišta Rochester dostavio je – dr Hodge.

Očigledno je da je izbor časopisa imao veze sa strategijom velikog meštra i utemeljitelja ‘odnosa s javnošću’, Edwarda Bernaysa. On je unajmljen da pomogne tvrtki Aluminum Company of America i ‘fluoridistima’ iz Službe za javno zdravlje (nikad kraja orvelovskim nazivima) da uvjere američku javnost da je fluoridizacija vode sigurna i dobra za ljudsko zdravlje. U skladu sa svojom doktrinom ‘autoriteta treće strane’, koristio je Nacionalni institut za istraživanje zubi. Bernays se držao svoje teze da “možete ljude navesti da prihvate praktički bilo koju ideju ako su njoj naklonjeni doktori. Javnost će je prihvatiti jer je doktor autoritet za većinu ljudi, neovisno o tome koliko zna ili ne zna.”

Doktori koji su kasnije preporučivali fluoridizaciju nisu znali da su istraživanja koje bi diskreditirala sigurnost fluorida bila ili potisnuta ili uopće nisu napravljena. Fluorid je izjednačen sa znanstvenim napretkom i javnosti predstavljen kao tvar koja poboljšava zdravlje i koja se počela koristiti za poboljšanje zdravlje djece, dok su oni koji su mu se protivili bili odbačeni kao čudaci, nadriliječnici ili luđaci. Dr. John Yiamouyiannis objavio je 1975. rezultate znanstvenog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka, od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za rak pokušao je odbaciti taj rad, ali se doktoru Yiamouyiannisu iste godine pridružio i dr. Dean Burk, glavni kemičar istog instituta do 1974. pa su zajednički obavili dodatne studije.

Učinak fluorida na ljudski mozak

Tijekom 1990-ih je istraživanje Phillis Mullenix, toksikologinje s Harvarda, pokazalo da fluorid u vodi može dovesti do smanjenja IQ-a i kod štakora stvoriti simptome hiperaktivnosti pomanjkanja pažnje (ADHD), te da je fluorid jak otrov za središnji živčani sustav i može nepovoljno djelovati na funkcioniranje ljudskog mozga čak i u malim dozama. Novi epidemiološki dokazi iz Kine to potvrđuju, jer pokazuju vezu između izlaganja malim dozama fluorida i smanjenja IQ-a kod djece. Rezultati toksikologinje Mullenix objavljeni su 1995. u uglednom znanstvenom peer-review-časopisu. Samo par dana prije nego što je njeno istraživanje prihvaćeno za objavljivanje, ona je otpuštena s mjesta šefice toksikologije zubnog centra Forsyth u Bostonu, a njenu prijavu za sredstva za nastavak istraživanja utjecaja fluorida na središnji živčani sustav je američki Nacionalni institut za zdravlje odbacio, s obrazloženjem da “fluorid nema efekata na središnji živčani sustav”.

Tijekom svoje istrage, Mullenix je s iznenađenjem ustanovila da u SAD-u nije provedena niti jedna studija učinaka fluorida na ljudski mozak. Pitam se, zašto?
Usprkos dokazima, američke federalne i državne agencije za javno zdravlje, te velike zubarske i medicinske organizacije i dalje zagovaraju fluorid, a tisuće tona industrijskog fluoride u cijeloj sjevernoj Americi se stavlja u pitku vodu. Iako je do pedeset puta otrovniji od sumpornog dioksida, prema Zakonu o američkom čistom zraku ne smatra ga se zagađivačem zraka, a Zakon o vodi izglasan u studenom 2003. onemogućio je da se tvrtke koje se bave vodom podvrgnu civilnim ili kriminalističkim saslušanjima zbog dodavanja fluorida u javnu opskrbu vodom.

U kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta kojeg provode samoproglašene elite, neki zaključuju da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog djelovanja na kemijske procese u mozgu. Uz to, štetno djeluje na epifizu, uzrokujući njenu kalcifikaciju. Epifizu se smatra žlijezdom koja omogućuje vezu čovjeka s duhovnim aspektima i višim razinama. Bez nje, čovjek je u stanju vidjeti samo materijalne aspekte sebe samog sebe, kao i svega ostalog, te se i ponaša u skladu s tim. Fluorid bi prema tom tumačenju mogao biti i jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo.

Znanstvene činjenice o fluoridu

Fluoridi…
1) …ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.

2) …stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama, ali sprječavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane supstance u krvi.

3) …fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju strane materije procesom fagocitoze. Čak i i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milijun dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene mikro-organizme.

4) …fluoridi zbunjuju imuni obrambeni sistem i potiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.

5) …sprječavaju stvaranje antitjela u krvi.

6) …ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.

7) …ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu čovjeka.

8) …pospješuju razvoj raka kostiju.

9) …izazivaju preuranjeno starenje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Krešimir Mišak,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Toliko internetskih stranica, foruma, portala, blogova raspravlja o floru. Toliko knjiga i dokumentarnih filmova ukazuju na njegovu štetnost. Na policama trgovina zdravom prehranom, ljekovitim biljem se često mogu pronaći paste za zube bez flora i mnogi alternativni liječnici ukazuju na problem florizacije.

Zar je moguće da nam je otrov tako suptilno nametnut kako bi nas polagano trovao, što uvijek iznova čini veći profit medicinskim kartelima. Samo, ovaj puta nitko neće pretpostaviti da se radi o floru, supstanci koju konzumiramo doslovce od samog rođenja.

Zanimljivo je primjerice, da su flor koristili upravo nacisti da bi sterilizirali zatvorenike u logorima i da bi ih pretvorili u poslušno roblje to jest da bi ubili njihovu slobodnu volju. Flor je KLJUČNI sastojak Prozac-a („lijeka“ koji se masovno koristi za liječenje depresije) i Sarina koji je nervni plin – mnogi ga smatraju otrovom kojega su odlučili koristiti psihopati na vlasti protiv ´viška ljudi na ovom planetu´.

Primjena flora jako je rasprostranjena u mnogim procesima proizvodnje aluminija i u nuklearnoj industriji se stvaraju određeni toksični nus-proizvodi. Kao što je Natrijev-fluorid koji se prema Merck-ovom indeksu primarno koristio kao otrov za miševe i žohare, no ono što jako uznemirava je činjenica da je taj isti Natrijev-fluorid aktivni sastojak pasta za pranje zuba i aditiv vodi za piće. No na žalost mi imamo još mnoge stvari koje možemo dodati ovoj tužnoj priči.

Činjenica koju bi trebali razumjeti jest da je Natrijev-fluorid ništa manje (ili više) već toksičan nus-proizvod nuklearne i aluminijske industrije. Bez obzira što je primaran sastojak otrova za miševe i žohare, on je također glavni sastojak anestetika, hipnotika i psihijatrijskih lijekova te također vojnih NERVNIH OTROVA! Zašto je onda tako nešto dozvoljeno da bude u našim pastama za zube i pitkoj vodi?
Zavjera flora

Ova supstanca je bila vrlo skupa do 56-60 godina prošlog vijeka kada je kompanija Alcoa i cijela aluminijska industrija sa ogromnim rezervama toksičnog otpada uspjela prodati FDA (Američko Ministarstvo za Hranu i Lijekove) i Američkoj vladi luđačku ali krajnje unosnu ideju da kupe ovaj otrov od 20.000% zasićenosti i da ga ubace u naše opskrbe pitkom vodom kao i u paste za zube i vodice za ispiranje usta. Da dobro ste čuli 20.000% zasićenosti.

Što znači kada se Natrijev-fluorid ubaci u našu pitku vodu, onda ga otprilike u vodi imao negdje oko 1ppm (jedan dio otrova na milijun dijelova vode ili part per million) ali pošto mi pijemo samo pola posto od te iste vode, ta opasna mješavina jednostavno ide u zemlju kroz kanalizacijske odvode, što znači, ne samo da je kemijska industrija, bukvalno, dobila besplatno odlagalište opasnog otpada, već im za to i PLAČAJU ogromne sume novca.

Neovisni znanstvenici su zabilježili u zadnjih 50 godina da Natrijev-fluorid smanjuje duljinu životnog vijeka ljudi, da stvara različite vrste rakova i mentalne bolesti, i najvažnije od svega da stvara ljude poslušnima, podređenima sve zajedno u jednom malom „zgodnom“ pakovanju. Nalazi se sve više i više dokaza da je aluminij u mozgu glavni uzrok Alzheimerove bolesti i dokazi pokazuju prema Natrijevom-fluoridu koji ima jaku odliku da se veže s opasnim aluminijem, zapamtite on je nus-proizvod aluminijske industrije, te isto tako ima odliku da „zezne“ moždanu krvnu barijeru jer imitira ione hidrogena i tako jednostavno ulazi u mozak.

Pošteni znanstvenici koju su pokušali upaliti alarm zbog Natrijevog-fluorida sukobili su se s multi-milijunskom dolarskom mašinerijom i propagandom te su konstantno dospijevali na crne liste i također im je ocrnjivan njihov rad i potkopavana vjerodostojnost tako da je javnost uskoro izgubila interes dok u medijima ovaj problem nikada nije dobio s pravom zaslužen prostor.

˝Briga za zdravlje˝

Sve što trebate uraditi je da pratite novac da i bi dospjeli do „kontrole“ i prominentnih Američkih obitelji koje su bile učesnici skandala iz 1952. kada je uspješnom propagandnom kampanjom uvedena fluoridacija kroz Ministarstvo Zdravlja i različite dentalne organizacije (kao da mi dan danas nemamo zubare i različite dentalne organizacije koje reklamiraju paste za zube s fluorom). Ta jako pametna kampanja je bila vrlo emotivna i uvjerljiva te je umjesto znanstvenih podataka pucala na emocije i brigu o zdravlju stanovništva, tako da je Natrij-fluorid postao opće prihvaćen i korišten sastojak u mnogim proizvodima i preparatima.

Dan danas ljudi reagiraju isto na fluor, možda ste i vi jedan od njih koji će emocionalnom potporom isključiti znanstvene činjenice i prihvatiti fluor kao nešto što pripada TRADICIJI i to na potpuno lažnim i pogrešnim izjavama umjesto kroz prava znanstvena istraživanja i činjenice. Jedna od u potpunosti EMOCIONALNO prihvaćenih tvrdnji je da Natrij-fluorid štiti i čini zube zdravima za bilo koju starosnu grupaciju ljudi. Ali iskreno, jeste li vi ikada uopće čuli o ozbiljno napravljenom znanstvenom radu koji to tvrdi. Umjesto znanstvenih radova mi možemo čuti kako 9 od 10 zubara preporuča fluoridirane zubne paste i tako dalje…

U nekim općinama u SAD i do 80% mladih danas ima fluorosis. To su bjeličaste točke na zubima.  Fluorid izaziva i teška oštećenja zuba, kostiju, kao i centralnog nervnog sistema. U Kini su otkrili da je količina fluorisane vode u korelaciji sa smanjenim IQ kod djece.

U publikaciji iz 1984. “Klinička toksikologija komercijalnih proizvoda” navodi se da je “fluorid kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsenika. Koristi se kao pesticid za miševe, štakore i ostale sitne glodavce. Dijete od 10 kilograma težine može biti ubijeno stotim delom unce flora (Jedna unca je oko 28.3 grama), a odrasla osoba od 100 kilograma može biti ubijena dozom od jedne desetine unce. Tako 7 unci zubne paste sadrži 199 mg flourida, a to je više nego dovoljno da ubije dete od 25 kilograma. Zašto ga onda stavljaju u vodu i pastu za zube? Šta će vam zubi bez karijesa, ako ste mrtvi?

Jako dobro je dokumentirana dentalna florizacija koja oštećuje zube svakodnevnim floriranjem tijela. Pa ipak, AMA – American Dental Association ili Američko Zubarsko Udruženje, uporno ponavlja kako je flor dobar za zdravlje!
Priča o korisnosti floura za zdrave zube je jedna od najvećih znanstvenih prevara i svojevrsna dogma koje se grčevito drži 90% zubara koje posjećuju ljudi i koji su i sami žrtve vlastitog obrazovanja koje ih je potpuno uvjerilo u takve besmislice. No, danas malo tko može vjerovati liječnicima općenito, kad se zna da institucije koje su ih obrazovale imaju svoje vlastite interese. Masovno trovanje stanovništva radi zarade je strategija a ne nesretan slučaj.

Imate li dijabetes ili bolest bubrega? Za sada znamo da postoji oko 11 milijuna Amerikanaca koji boluju od dijabetesa. Ako je istina da dijabetičari piju više vode od drugih ljudi, onda su ovi ljudi i mnogo većoj opasnosti od fluoridacije kroz vodu nego li ostatak populacije, jer u tijelo ubacuju mnogo smrtonosniju dozu.

Oboljenja bubrega po definiciji, označava smanjenu funkciju bubrega, što prvenstveno znači da fluorid ili bilo koji drugi toksični element ne može biti eliminiran iz tijela. Ima li vama smisla da ovi ljudi uopće piju fluoridiranu vodu? Imao zabilježene slučajeve (Annapolis,Maryland, 1979.) kada su bolesni pacijenti na dijalizi umrli na aparatima za dijalizu jer su konzumirali malu količinu Natrij-fluorida jer su pili vodu iz gradskog vodovoda. (Hrvatska je imala užasan slučaj prije nekoliko godina kada su ljudi na dijalizi umrli, zvanično se govorilo o neispravnim glanc novim filterima i kasnije je sve ušutkano novcem, no pitanje je što se točno zbilo jer se radilo o multidolarskoj medicinskoj kompaniji koja je iste filtere proizvodila). Hoće li se ikada stvoriti adekvatno upozorenje koje će se davati ljudima koji imaju problema s bubrezima, ili će se pravi uzroci smrti sakriti u ime očuvanja unutarnjeg mira države?

Flor je jako teško izbaciti iz tijela kada u njega uđe.

On se obično akumulira u kostima i zubima. Nedavno je otkriveno kako se još više akumulira i u epifizi, duhovnoj žlijezdi koja se nalazi o u mozgu (toj temi sam posvetio cijeli prethodni post ´DMT – duhovna molekula´).

Secirana kalcificirana epifiza. Epifiza pretvorena u kamen prekomjernim trovanjem florom i pokušajem tijela da kalcijem anulira otrovni flor!

Engleskoj Znanstvenica Jennifer Luke otkrila je kako je malena žlijezda epifiza, ili pinealna žlijezda, smještena u centralnom dijelu našeg mozga, meta flora kada jednom uđe u naše tijelo. Epifiza jednostavno apsorbira puno više flora nego li bilo koji drugi fizički dio našeg tijela, čak puno više nego li ga apsorbiraju naše kosti. Ona je otkrila dokaze o negativnim lančanim reakcijama koje se događaju u endokrinom sustavu kada se dogodi kalcifikacija epifize florom.

Trovanje mflorom za zavjerenike i psihopate zasigurno ima puno više smisla nego što i mi sami možemo pretpostaviti posebno kada uszmemo u obzir činjenicu da su isti upravo u prednosti zbog znanja kojeg posjeduju. Što će reći, vladari su uvije ispred svojih robova. Ono što je kod nas tabu i na što će mnogi šarlatanski odmahnuti rukom, poput ozbiljnih indikacija da je epifiza portal i link između nas i našeg višeg ja, nešto je s čim su iluminati vrlo dobro upoznati i znaju da je njihov presudni utjecaj na djelovanje epifizi vrlo bitan.

Nacisti i flor

Kao što rekoh, prvi su fluor u vodu počeli stavljati nacisti u Židovskim zloglasnim koncentracijskim logorima. Gestapo je, u stvari, imao jako malo volje da se brine o dječjim zubima, već im je briga bila masovna medikacija ljudi da bi ih STERILIZIRALI i da bi ljude u koncentracijskim logorima prisilili da budu poslušni, mirni i da se ponašaju ko „stoka“ pred klanje.

Dok su krajem 30 godina Hitlerovi nacisti su imali viziju da će svijet biti kontroliran kroz nacističku filozofiju, Njemački kemičari su radili na genijalnom dalekosežnom planu masovne kontrole koji je odobren od strane glavnog stožera Njemačke vojske. Plan se sastojao u tome da se u bilo kojoj regiji populacija kontrolira kroz masovnu medikaciju kroz vodovodnu opskrbu.

Ovom metodom oni su mogli kontrolirati populaciju cijelih područja, mogli su reducirati brojnost populacije određenog područja stvaranjem sterilnosti kod žena, i tako dalje. U ovoj shemi masovne kontrole Natrij-fluorid je zauzimao glavno mjesto.

Ponavljajuće doze beskrajno malih količina fluorida će s vremenom smanjiti individualnu snagu i otpor prema dominaciji, tako što će polako trovati i narkotizirati određene regije mozga koje će čovjeka stvoriti pokornim ka volji onih koji njime žele vladati. Pravi razlog iza ove fluoridacije vode nije bila briga za dječje zube. Da je to istina onda bi se to moglo uraditi na mnogo jeftiniji i bolji način. Pravi razlog iza ove fluoridacije vode je da bi se reducirao otpor ljudi na masovnu dominaciju i kontrolu te na izostanak reakcije od gubitka sloboda.

Kada su Hitlerovi nacisti odlučili zauzeti Poljsku, Ruski i Njemački glavi stožer je odlučio tamo praviti eksperimente na stanovništvu, te provjeriti svoje vojne, znanstvene i druge sheme masovne kontrole kroz medikaciju vode koja je preuzeta od komunista koji su tako željeli svijet pretvoriti komunističkim.

Bitno jest naglasiti da kad sam u podnaslovu napisao ´nacisti i flor´ nisam mislio isključivo na njemačke naciste, već s činjenicom da nacistička ideologija danas nije niti približno izumrla, mislio sam na globalnu koloniju zvanu SAD koja je vođena striktnom nacističkom ideologijom pod opaskom šačice psihopata iz centra  u Londonu. Upravo su operacije poput ´operacije spajalica´ urodile plodom i u pogledu toga da Američka vojska i vlada naseljava i iskorištava najveće nacističke umove poslije rata, pri tome ih neutralizirajući i pretvarajući ih u svoje znanstvenike. Tako je i ideja fluorizacije postala previše zanimljiva Američkim nacistima.

Prijevaru flora su među prvima razotkrila dva nezavisna američka novinara Joel Griffith i Chris Bryson, proučavajući dokumente o izradi prve američke atomske bombe, tj. o ´Projektu Manhattan´ sa kojega je nakon 50 godina skinuta oznaka državne tajne, nakon čega je došli do ovog senzacionalnog otkrića, a što je u američkim medicinskim krugovima izazvalo pravi šok.

´Projekt Manhattan´  je bio najstrože čuvana vojna tajna u SAD tokom Drugog svjetskog rata, kao i kasnije za vrijeme Hladnog rata. Cilj Projekta je bio stvaranje atomske bombe koja je punjena uranijumom i plutonijumom. Punjenje atomske bombe tražilo je enormne količine fluora, mjerene milionima tona. Za državu je projekt bio strateško pitanje, a kompaniji koja je to sve osigurala donosio je ogromnu zaradu.

Ali, dogodio se incident koji je skinuo veo tajnosti. Fluor je bio nošen vjetrom i dostigao je do  do farmi u okolnim općinama. Na ovim farmama se uzgajalo izuzetno kvalitetno voće i povrće. U ljeto 1944. farmeri su primijetili da su im usjevi postali sprženi, kao da je u zraku nešto stalno sagorijevalo. Životinje su sutradan, nakon olujne noći pomrle, a radnici koji bi pojeli nešto od voća koje su brali, čitave noći i sutradan bi povraćali. 

Iz službenih bilješki koje su nakon 50 godina otkrivene (kada je sa čitave dokumentacije o Projektu Manhattan skinuta oznaka državne tajne), vidi se da je američka vlada bila upoznata sa posljedicama trovanja fluorom kao i da su imali točan izvještaj o nalazima velikih količina fluora na usjevima kao i u krvi i tkivu farmera i stoke. Ali, izrada atomske bombe je ipak nacionalni prioritet (jer je važnije bilo ubiti ˝neprijatelja˝, nego sačuvati živote vlastitih ljudi). Tako je i ministarstvo za poljoprivredu jednostavno prešlo preko dobijenih analiza i stavilo se na stranu prioritetni zadatak koji je diktirao vojni vrh. Zatrovani ljudi i hrana nisu bili prioritet SAD te 1944. Godine.

Danas mnoga područja SAD-a imaju minimum 1ppm (jedan dio na milijun dijelova vode) Natrij-fluorida u pitkoj vodi. Taj Natrij-fluorid se sustavno dodaje pitkoj vodi već desetljećima. Uzmite u obzir i činjenicu da kompanije koje prave sokove i soda pića također koriste fluoridiranu vodu za svoje proizvode.

U ranim pedesetim godinama 20.st. ozloglašeni majstor manipuliranja i otac modernog marketinga Edward Bernays je nastavio s kampanjom za dodavanje flora vodovodima i vodi za piće, nastavljajući eksperimentiranje s pritiskom na narod kako bi dobio njihov pristanak. Tada je AMA došla na ideju o dentalnim problemima kako bi prinudila ljude na floridaciju natrij-floridom, uz dodatnu floridaciju u vodovodu i vodi za piće. Malobrojne znanstvene studije koje su progovarale o opasnostima flora su bezdušno zgnječene i nisu došle do javnosti. Ti izdvojeni neovisni glasovi znanstvenika su nazvani šarlatanskima bez obzira na vjerodostojnost autora i njihovih rezultata istraživanja.

Poplava primjene natrij-florida u vodi i hrani također stvara ozbiljne zdravstvene probleme koji nisu javno obznanjeni i takve informacije se prikrivaju.

Neovisni laboratoriji i prominentni znanstvenici su povezali slijedeće bolesti sa svakodnevnim dugoročnim korištenjem natrij-florida:

• Kancerogena oboljenja
• Genetička šteta na DNK
• Remećenje rada štitne žlijezde – flor pravi poremećaj na cijelom endokrinom sustavu i stvara prekomjernu težinu.
• Neurološki problemi i poremećaji – smanjuje inteligenciju, stvara nemogućnost koncentracije i fokusiranja, stvara letargiju i zabrinutost.
• Alzheimerova bolest
• Poremećaj stvaranja melatonina (s time i poremećaj serotonina, spavanja i stvaranje nesanice) – utjecaj na epifizu
• Smanjuje imunitet na kancerogena oboljenja
• Ubrzava starenje.

Dakle, s obzirom na ove ozbiljne podatke o floru i na to da sam u nekoliko navarata putem maila i komentara dobivao zahtjeve čitatelja kako bi htjeli da nešto kažem o floru, nadam se da je ovaj post bio dovoljno informativan. Svoje mišljenje svakako izrazite u komentarima. No, što nam je nadalje činiti s obzirom na sve to? U nastavku ću navesti nekoliko metoda i načina kako izbjegavati flor.

Nesumnjivo, često izlaganje Sunčevim zrakama, od nekih 20 minuta dnevno u jednom nizu, će pomoći stimulirati florom kalcificiranu epifizu. Samo je važno da maknete pokrivalo za glavu (kape, šešire, tupee itd), inače Sunce neće moći odraditi svoju ulogu stimuliranja pravilnog rada epifize. Od iznimne je važnosti da taj podatak svi shvate, jer epifiza kontorlira rad mnogih enzima i rad drugih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, kao i stvaranje melatonina koji je pak važan za proces spavanja.

Nastojte ne prati zube s fluoridiranom pastom, tj. opoćenito s pastama koje se mogu kupiti u većini trgovina uključujući sve one koje se reklamiraju na TV-u. To su paste s florom. U gotovo svim trgovinama zdrave hrane se mogu kupiti paste za zube bez flora po cijeni od 40tak kn. ta cijena s jedne strane jest visoka.

No, kada bi prosječni čovjek brinuo za svoje zdravlje, odrekao se pušenja, alkoholnih pića i rastrošnog načina života, zasigurno nebi niti osjetio izdvajanje 40kn mjesečno za normalnu pastu za zube. S tim da ni to nije nužno rješenje. Svatko je u mogućnosti načiniti vlastitu pastu za zube i za to postoje radionice pa i recepti na internetu i ra u raznim knjigama. Ukoliko niste u mogućnosti baviti se s time, postoji način da se naruče (hand-made) paste za zube po niskim cijenama, spravljenih od prirodnih stvari.9
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Ako pijete gazirna pića, definitivo bi se istih trebali odreći.
Razmislite!
 
(vestinet.rs, duh vremena, youtube.com/uredio: mag. spec. Alfred Bošković)