Uznemirujuće videozapise i fotografije nevjerojatno mišićnih svinja koje se uzgajaju na farmi svinja u Kambodži izazvale su bijes na internetu

Najviše zloglasan je videozapis koji prikazuje svinje normalne veličine koje dijele hranu sa svinjama prekrivenim grotesknim mišićima. Neke od jadnih svinja se mogu vidjeti kako se trude kretati pod težinom svojih mišića.

Drugi videozapisi i fotografije otkrivaju više šokantnih pojedinosti. Nekoliko fotografija prikazuje svinje sa prevelikim leđnim mišićima, i čudesno velikih stražnjica i testisa.

Prema DailyMail.co.uk, videozapisi i fotografije su skinute sa Facebook stranice Duroc Cambodia, farme svinja u kambodžanskoj pokrajini Beanteay Meanchey. Uz uzgoj svinja za meso, čini se da tvrtka nudi brojne druge proizvode i usluge vezane uz svinje.

Na primjer, osoba koja vodi Facebook stranicu tvrtke postavila je objave kojima se prodaju metode i setovi proizvodnje drugim poslovnim ljudima zainteresiranim za pokretanje vlastitih farmi svinja. U metode i setove su uključeni prostetički penisi i sjeme za umjetno osjemenjivanje.

Duroc Cambodia, čini se da se bavi drugim oblicima zlostavljanja životinja, a ne samo uzgojem malih svinja. Na jednoj fotografiji, nekoliko svinja je zaključano u sitnim kavezima dok se poljoprivrednici pripremaju da ih vuku sa stražnjim dijelom kamiona.

Fotografije i videozapise su od tada proširili korisnici društvenih medija. Jedan od takvih primjera je korisnik Ric Tucker koji je ovo objavio na stranici tvrtke: “Što pokušavate pokazati ovdje? Koliko mesa možete proizvesti ili kako se te životinje tretiraju? Tko god da ovo radi bi trebao završiti u zatvoru.”

Organizacija za zaštitu životinja People for the Ethical Treatment of Animals (PETA) oštro su kritizirali tvrtku, navodeći: “Svinje nalik na Hulka su stvari iz noćne more, a ne hrana, i oni koji su genetički projektirani također će vjerojatno biti rođeni sa mnogim zdravstvenim problemima.

Organizacija je nadalje zabilježila da se svinje namjerno uzgajaju kako bi narasle do enormnih veličina za profit. Isto se radi s piletinom, u Americi – pilići su uzgajani tako da imaju prsa tako ogromna da ne mogu stajati, jer to je ono što tržište želi.

Činjenica da Duroc Cambodia potiče ljude da započnu proizvodnju na vlastitim farmama koristeći njihove metode, jasno govori da je genetska modifikacija doista u tijeku. Uostalom, što čini svinje Duroc Cambodia tako posebnima, osim što su njihovi svinje namjerno pumpane sa genetskim materijalom? Nešto se sigurno događa kod svinja, a to je nešto što rade ljudske ruke.

Svijet je već bio upoznat sa sličnim incidentom u 2015. godini, kada su kineski i južnokorejski znanstvenici genetski modificirali 32 prašćića. Gotovo sva prasad je umrla prije prvog rođendana, sve zbog zdravstvenih komplikacija.

Tko će reći da se isto ne događa u Kambodži? Iako biste mogli tvrditi da je to još gore, jer te jadne životinje žive kratkim životima u agoniji neposredno prije nego što ih zakolju za ljudsku prehranu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako su postali poznati po svojoj upotrebi na raznim područjima, dronovi su pronašli razne niše kao male bespilotne letjelice za hrpu zadataka

Nedavno je skupina istraživača iz Velike Britanije počela upotrebljavati dronove kako bi nadopunili novi sustav uzgoja žitarica bez ljudske pomoći, te su izvjestili da je to bio ogroman uspjeh.

Istraživači tvrde da su uspješno uzgojili prvi ječam na svijetu bez da su ljudi zakoračili nogom za zemljište pokriveno usjevom.

Uspjeli su provesti sijanje, raspršivanje, praćenje rasta pa čak i berbu samo sa dronovima i robotskim traktorima, što znači da je cijeli proces učinjen sa potpuno autonomnim vozilima i strojevima.

Prije početka ovog projekta, istraživači su već imali pristup automatiziranim tehnologijama uzgoja na nekoj razini zbog postojanja upravljanja uz pomoć GPS-a i sličnih tehnologija, ali ideja o cjelokupnom uzgoju usjeva bez ikakvih ljudi koji ulaze na zemljište, je nešto što nikada nije bilo prije dio stvarnosti.

Znanstvenici su odmah prozvali projekt “Hands Free Hectare” kako bi se naznačila činjenica da nijedan čovjek nije fizički bio uključen u njegovo dovršavanje.

Prema Martin Abellu, istraživaču koji je radio na projektu, ono što su uspjeli napraviti bilo je nešto što bi drugi mnogi mogli početi sami raditi.

“Bili smo u stanju pokazati javnosti da je to nešto što nije daleko ispred budućnosti, i sada se to može provesti” – kazao je. “Također nam je omogućilo da se u javnosti podigne percepcija poljoprivrede i da ju se gleda kao industriju budućnosti i nešto što bi moglo privući nove ljude u industriju”.

Način na koji su istraživači ostvarili svoje projektne zadatke bio je vrlo jednostavan i jasan. Prvo, oni su koristili tehnologiju dronova i koristili su automatizirane malie poljoprivredne strojeve kao što su kombajni i traktori. Također su koristili dronove za obavljanje nadzora i dovonošenje uzoraka na provjeru.

Abell je također naglasio da su dronovi imali mogućnost da u svako doba imaju tendenciju daljinskon upravljanja sa usjevima.

“Oni su bili naše oči, jer smo pregledavali njivu uz pomoću višenamjenskog fotoaparata i dobili slike sa polja, koje su pokazivale nedostatke”, rekao je.

Abell je također spomenuo da su poslali malog terenskog rovera kako bi se pobrinuli za prikupljanje uzoraka za obradu. To im je omogućilo da ne odlaze i fizički ne provjeravaju same usjeve, što je također malo više pomoglo u zaštiti usjeva.

Istraživači su rekli da su proveli godinu dana u projektu uzgoja, praćenja i sakupljanja usjeva ječma, i sada se konačno osjećaju da bi sustav mogao biti spreman pokazati se široj javnosti.

Njima je glavni cilj bilo dokazati da je to izvedivo i da bi to moglo biti učinjeno sa malim proračunom kao i da morate vi fizički raditi na polju, a on iznosi 350.000 dolara.

“Bilo nam je potrebno otprilike 350 tisuća dolara da zaposlimo tri osobe, kao i svu opremu koju smo morali kupiti”, rekao je Abell.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kako prehraniti planet koji će uskoro imati 9 milijardi stanovnika? Spas nije u GMO hrani! Jedan od odgovora nalazi se u australskoj pustinji: korištenje solarne energije i morske vode za proizvodnju hrane

Nevjerojatno je da prepoznajemo činjenicu da se svijet suočava s golemim problemima kada je riječ o sigurnosti opskrbe vodom, energijom i hranom, no ipak njihovom rješavanju pristupamo kao da se radi o odvojenim i nepovezanim problemima.

Pa evo jedne radikalne ideje. Što bi bilo kada bi se svjetski problemi povezani s hranom, vodom i energijom rješavali povezano, na način koji bi smanjio troškove te cjelinu učinio većom od zbroja dijelova?

U Australiji je u tijeku projekt za koji je izgledno da će primijeniti upravo taj pristup. Trenutno je on malog opsega te je ograničen samo na svježe povrće, ali ima velik potencijal jer povezuje vodu, energiju i hranu.

Hrana koju se uzgaja bez nafte ili slatke vode

Na obali Zaljeva Spencer, pokraj grada Port Augusta u Južnoj Australiji, Sundrop Farms u staklenicima sunčevu svjetlost i morsku vodu pretvara u slatku vodu i hranu.

Philipp Saumweber je diplomirao poslovnu administraciju na Harvardu te je radio u investicijskoj banci Goldman Sachs, a dojmila ga se temeljna ideja da će se u budućnosti proizvodnjom hrane morati upravljati na način koji se podosta razlikuje od trenutnog.

Današnja se poljoprivreda snažno temelji na nafti i dovodu slatke vode, koje su dva najosjetljivija resursa na planetu, te na prekomjernom korištenju gnojiva, herbicida i pesticida koji štetno djeluju na sveukupni okoliš.

Sundrop Farms je rješenje koje Saumweber predlaže za taj problem. Koncept se sastoji od pretvaranja sunčeve svjetlosti i morske vode (kapljice od isparavanja) u čistu hranu, vodu i energiju. Sunčeva se energija koristi za proizvodnju topline koja se zatim koristi za desalinizaciju morske vode i dovođenje slatke vode u staklenik.

Energija se također koristi za napajanje staklenika pomoću povezane koncentrirane solarne elektrane, kao i za proizvodnju topline koja je potrebna za grijanje (i hlađenje) staklenika.

Upravo se povezivanjem ovih različitih komponenti mogu prevladati njihovi pojedinačni troškovni nedostaci. Na primjer, dijeljenjem proizvodnje energije i topline te povezivanjem termalne desalinizacije sa zagrijanom naftom koju proizvede solarna elektrana.

Proizvedena hrana je čista, jednaka te je proizvedena uz minimalno korištenje pesticida budući da sterilizirani protok zraka smanjuje množenje štetočina. Isto tako, opasnost od štetočina se smanjuje zahvaljujući razmještaju sustava u aridnim regijama podalje od ostalih poljoprivrednih aktivnosti.

Širenje iz staklenika

Trenutno Sundrop Farms posjeduje staklenik veličine 0,2 hektra (0,5 jutara) u kojem se godišnje proizvede 150 tona rajčica, krastavaca i paprike. Iako je prema hortikulturnim mjerilima još uvijek malen jer opskrbljuje tek manji broj skladištara u Južnoj Australiji, početak obećava, a predviđeni godišnji prinos je 750 tona po hektru.

Projekt se trenutno povećava za 100 puta kako bi obuhvatio kompleks stlaklenika od 20 hektara (49 jutara), a povezano postrojenje za desalinizaciju i koncentrirana solarna elektrana trebali bi svake godine proizvoditi 15,000 tona svježeg povrća.

Podnosi se razvojni zahtjev gradskom vijeću Port Auguste te se finalizira financiranje projekta vrijednog 100 milijuna australskih dolara. Australska profitabilna „zelena investicijska banka“, Korporacija za financiranje zelene energije (CEFC) će omogućiti financiranje dugom za čak do 40 milijuna AUD (36 milijuna USD) ulaganja.

U članku za The Conversation prošle godine govorio sam o Sundrop Farms u odnosu na CEFC koji australska vlada na čelu s premijerom Tonyjem Abbottom namjerava ukinuti. Od tada sam podrobnije razmotrio Sundrop. Kao što je nekoliko čitatelja Conversationa s pravom prokomentiralo, model Sundrop nije rješenje za svaku vrstu poljoprivrede.

Očito je da neće zamijeniti uzgoj velikih razmjera za krumpir ili pšenicu ili stočarstvo. Umjesto toga će najvjerojatnije funkcionirati kada je riječ o uzgoju svježeg povrća, cvijeća, a dugoročno možda i za određene vidove uzgoja ribe. Ono što pokazuje je da postoje inteligentnija, integriranija rješenja za složene probleme, kao što su nedostatak vode i poljoprivreda u aridnim područjima.

Velik potencijal, ali uz ograničenja

Slične bi se farme mogle nalaziti na bilo kojem području s aridnom obalom: Afrika, Bliski istok, Srednja i Latinska Amerika ili dijelovi Azije. Mogle bi se nalaziti pokraj rastućih gradova gdje postoji pristup morskoj vodi i sunčevoj svjetlosti, kao što je to slučaj u Kini ili Africi. Čini mi se da bi koncept najviše ostvario ako bi se razradio tako da zadovolji potrebe Kine koja se ubrzano urbanizira i industrijalizira u isto vrijeme.

Još uvijek postoje veliki izazovi, što uključuje troškove proizvoda i njihovog prijevoza na tržište. Kako bi se postigle ekonomije razmjera potrebne za gospodarsku održivost, bit će potrebno sudjelovanje velikih trgovaca, kao što su supermarketi te skladištari.

Budimo jasni: ne postoji jedinstveno rješenje svjetskih potreba za hranom. Predstoje veliki istraživački izazovi u preosmišljavanju proizvodnje hrane u napučenom svijetu. Ali isto tako postoje i brojne poduzetničke mogućnosti. Stoga će biti uzbudljivo vidjeti kakvim će se pokazati model Sundrop Farms.

Ovaj se članak temelji na članku koji se prvi put pojavio u The Conversationu, neovisnom australskom blog-portalu koji kao izvore koristi akademsku i istraživačku zajednicu te se izravno prenosi javnosti.

Pogledajte kako izgleda Sundrop farma:
 

 
(allianz.hr)

Povijesni događaj za Argentinski narod. Monsanto je najavio da planira srušiti svoje multimilijunske GMO plantaže u Argentini i napustiti zemlju zbog velikih prosvjeda protiv poljoprivrednog diva

Glasnogovornik Monsanta umanjuje ovaj potez odlaska odstupanje od Argentine, tvrdeći da ekonomski razlozi jedini razlog zbog kojeg su odlučili zatvoriti tvornicu sjemena.

“Tvornica je dizajnirana za tretiranje 3,5 milijuna hektara kukuruza, no prošle godine je zasijano samo 2,5 milijuna hektara”, rekao je direktor Monsanta za lokalne argentinske medije.

Međutim, skupina mještana iz grada Malvinas je prosvjedovala izgradnji tvornice sjemena tijekom posljednje tri godine, i dok je glasnogovornik Monsanta je priznao da je blokada igrala veliku ulogu u ovoj odluci tvrtke, prosvjednici također tvrde da su imali ključnu ulogu u povlačenju Monsanta. U najmanju ruku, izvikivanjem “Fuera Monsanto” (Monsanto, marš van!), se ostvarila njihova želja.

Monsanto je najavio svoju namjeru da izgradi tvornicu sjemena još u 2012. godini, a kada su tražili odobrenje za gradnju iz gradskog vijeća grada Malvinas, odgovor su dobili u obliku javnih protestnih marševa u Buenos Airesu i pisanjem pisama vijeću grada Malvini od strane građana. Od rujna 2013. prosvjednici su postavili logor pred ulazom u Monsantovu tvornicu sjemena, a u siječnju 2014., a zabrana je službeno donesena i gradnja je zaustavljena.

Monsanto ima snažno uporište u Argentini, i prisutan je u zemlji za više od 50 godina, a grad Malvinas je možda dobio svoju bitku, ali Monsanto, čini se da dobija rat.

No, donesen je prijedlog zakona o sjemenu koje je podnijelo argentinsko Ministarstvo Agrokulture koje će zahtijevati od poljoprivrednika da plate tantijeme kompaniji Monsanto za prve tri sezone korištenja Monsantovog sjemena “Intacta RR2 PRO”, što znači da će morati platiti Monsantu porez za sjeme koje će proizvoditi na vlastitim farmama.

Razumljivo, poljoprivrednici koji uzgajaju soju u Argentini su opravdano zabrinuti ako nacrt zakona prođe, to će biti na njihovu štetu, a napetost između Monsanta i argentinske javnosti je daleko od kraja.

“Fuera Monsanto” – “Monsanto, bježi van”
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Glumac Mark Ruffalo, najpoznatiji po ulozi Hulka, pridružio se grupi koju čine Russell Brand, Leonardo DiCaprio, Jim Carrey, i nekoliko drugih istaknutih celebrity osoba koji koriste svoje statuse da bi rasvijetlili globalna pitanja o kojima se duboko brinu

Prije snimanja promotivnog spota za televiziju CBS za svoj ​​nadolazeći film “Spotlight” – koji se temelji na istinitoj priči o tome kako je Boston Globe razotkrio golemi sablazni skandal zlostavljanja djece u katoličkoj crkvi – Ruffalo je iznenada naletio na Hugh Granta, predsjednika Uprave kompanije Monsanto.

Znajući kako bi neočekivan i nevjerojatan taj sastanak bio, Ruffalo je iskoristio priliku da podjeli svoje mišljenje o radu koji se obavlja od strane organizacije koju vodi Grant:

“Vi ste u krivu. Ti sudjelujete u monopoliziranje hrane. Vi trujete ljude. Vi ubijate male farme. Vi ubijate pčele. Ono što Vi radite je totalno krivo.”

Komentari su potaknuti i Ruffalovim poznavanjem Monsanta i intervjuom koji je držao Grant dok ga je Ruffalo gledao u studiju.

Ruffalo je napisao da je bio zgrožen gledajući “čovjeka koji je odgovoran za toliko bijede i bolesti u svijetu, kako puže kroz svoj intervju” i izrazio nezadovoljstvo sa “svakim sliskim ne-odgovorom” kojeg je Grant dao na rizična pitanja.

Grant je nastao iz studija ne očekujući bilo koji oblik sukoba, ali je bio iznenađen akcijom poznatog glumca.

Prema Marku, Grantov jedini odgovor na njegove kritike bio je: “Pa, ja mislim da ono što mi radimo je dobro.” Na što je Mark odgovorio: “Siguran sam da je.”

Ovo nije prvi put da je Ruffalo izrazio svoju zabrinutost u svezi s globalnim pitanjima u javnosti; u kolovozu ove godine, Mark je imao “jake” riječi i za pokret “Mi nismo feministički pokret”, a nedavno je čak uzeo na nišan predsjednika Obamu zbor njegovog stava o klimatskim promjenama.

Zadržavajući stav protiv Monsanta je nešto što i mu u Novom Svjetskom Poretku svakako podržavamo, jer smo također objavili blizu 70 članaka o ovome poljoprivrednom mega-divu.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dr. Robert Weiss je učinio radikalan potez u svojoj karijeri – napustio je konvencionalnu praksu liječenja kako bi osnovao farmu i otvorio ljekarnu za liječenje pacijenta hranom

Vjerujući kako ljudi trebaju promijeniti fokus i ponovno se povezati s osnovnim znanjem koje je potisnuto zbog interesa farmaceutskog lobija, prodao je svoju privatnu praksu, te je na 1,4 km² zemljišta napravio prvu farmu koja se bavi uzgojem hrane za liječenje.

Prema postulatu oca moderne medicine, Hipokratu, koji kaže “Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana”, dr. Weiss smatra da su cjelovite biljne namirnice najmoćnije oruđe u borbi protiv bolesti, moćnije od bilo kojeg lijeka ili medicinskog postupka.

Liječenje hranom je nepravedno zanemareno i potisnuto u drugi plan, kako bi se poduprla prodaja sintetičkih lijekova, iako se terapije hranom koriste još od davnina.

Stoga je prioritet ove prehrambene ljekarne omogućiti oboljelima povratak u ravnotežu putem konzumacije povrća, žitarica, voća, orašastih plodova, sjemenki i grahorica, jer svaka od tih namirnica u sebi sadrži mnoge ljekovite tvari.

Isto tako, one djeluju i preventivno te sprječavaju razvoj bolesti i teška, kronična stanja. Jedan od ciljeva je također i smanjiti rastuću ovisnost o farmaceutskim lijekovima koja uključuje negativne nuspojave, ali i izbjegavanje nepotrebnih operacija.

Dr. Weiss je pokrenuo i projekt, Ethos Health, gdje ovaj liječnik i botaničar surađuje s uzgajivačima organske hrane, nutricionistima i kuharima kako bi se optimiziralo zdravlje svakog pojedinca u čemu mu se pridružilo i 90 obitelji koje uz plaćanje članarine i same rade na farmi te su na taj način direktno uključene u proces proizvodnje hrane kao lijeka.

Ljudsko je zdravlje izravno povezano uz zdravlje okoliša, proizvodnju hrane i njezin uzgoj, tvrdi dr. Weiss, i tu je sasvim u pravu.
 
(nexus-svjetlost.com)

Tijekom godina hrana i prehrana mijenjaju trendove, dolaze i odlaze, ali jaja, uz mlijeko i kruh, se već dugo smatraju među osnovnim prehrambenim proizvodima

Većina kućanstava će uvijek imati pri ruci kutiju ili dvije, ovih krhkih namirnica.

Neki ljudi čak ulažu u piletinu i sagrade kokošinjac uz njihovo kućanstvo, ubirući i hraneći se jajima koje njihove kokoši snesu.

Nisu sva kokošja jaja jednaka i postoje dvije osnovne vrste koje su široko dostupne potrošačima: prirodna seoska i ona sa tvorničkih farmi.

Razlike između ove dvije vrste se jasno vide i pobliža inspekcija uočava razlike koje su očigledne.

Kada je u pitanju ove namirnice, jaja koja dolaze iz velikih tvornica nisu zdrava kao ona koja dolaze iz manjih seoskih farmi.

Pilići koji slobodno pasu, kljucaju uokolo i kreću se, naravno su zdraviji od onih smuljanih u prljavim kavezima ili boksevima.

Dio razloga je zbog toga što su kokoši svejedi i tradicionalno se njihova ishrana sastojala od puno više hrane nego samo jefting kukuruza za životinje kojim se hrane na tvorničkim farmama.

Kukuruz kao hrana nema stvarnih nutritivnih vrijednosti za piletinu i ne čini ih zdravima, on ih jednostavno deblja i proizvodi zlatnožutu boju jajeta. Za usporedbu, ishrana domaće kokoši nadopunjuje se vrstama hrane koju je kokoš našla u prirodi.

Oni jedu travu i žitarice zajedno sa svim vrstama kukaca i crva, uključujući kukace, skakavace, crva i ličinki. Ova raznolika, prirodna prehrana čini kokoši zdravijima zdravijima i to ima efekt da one nesu zdravije jaja.

Možete uočiti jaje domaće kokoške, jer je njezin žumanjak deblji, puniji i tamno narančast, ne žuti. Također, ljuska je deblja i teže puca.

Narančasto žumance je znak da pile koje je sneslo jaje nije jednostavno hranjeno samo kukuruznom hranom, i imalo je uravnotežeu, zdravu i hranjiu ishranu. Ova jaja imaju bolji okus. Ona nisu kao blaga i imaju puniji, prepoznatljiv okus.

Kokoši koje vode bolji način života i koji su mogu slobodno kretati daju puno zdravija i više hranjivija jaja, puna okusa.

Ako želite dobiti puno više nutrijenata iz hrane, najbolje kvalitete, kupujte jaja sa malih seoskih farmi, i ne brinite, ima dosta i za vas.

Molimo podijelite ovo s obitelji i prijateljima.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Izumitelj iz Teksasa je objavio čitavu kolekciju predmeta koji se mogu napraviti, a koji predstavljaju dijelove za neelektrični kućni sustav za uzgajanje hrane, čiji rad košta jedva nekoliko centi

Priču o izumu i dijelove koji se mogu ispisati 3D pisačem možete pronaći na neprofitnom sajtu www.FoodRising.org.

Potrebni dijelovi su jednostavni, svatko ih može napraviti ili naručiti online. U početku vam ovo može djelovati nestvarno, jer tehnika 3D pisača još nije popularna kod nas, ali ako se to već odavno radi na Zapadu, nije loše pokušati.

Ovaj sustav koji predstavlja mini farmu može uzgojiti velike količine hrane bez korištenja struje ili zemlje. Nije potrebno čupati korijenje niti koristiti crpke ili nekakve motore.

Uzgajanjem se dobiva hrana bogata mineralima, a koristi se jedva 1/20 vode u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu i polovica prostora potrebnog za zasađivanje vrta.

Mike Adams, poznat još kao i “Spasilac zdravlja”, razvio je sustav na temelju rada profesora Kratky-a, a 3D dijelovi se potpuno besplatno mogu isprintati sa stranice FoodRising.org. Adams također objavljuje “uradi sam” snimke koji upućuju ljude kako da naprave svoje sustave pomoću jeftinih dijelova i uobičajenih alata.

Sve dijelove koje možete ispisati pomoću 3D pisača možete pronaći ovdje:

http://www.foodrising.org/Downloads-Food-Production.html

Gotovi sustavi se prodaju na sajtu www.SupplySource.com , gdje se može naći i sirovina potrebna za 3D ispis.

“Pokrenuli smo projekt Food Rising kako bismo ohrabrili ljude da uz pomoć jednostavnih rješenja znatno poboljšaju kvalitetu svog života”, objasnio je Adams.

“Ovaj sustav za uzgajanje hrane omogućuje ljudima da proizvedu svoju organsku hranu, punu minerala, trošeći jedva par centi”.

Mike Adams je direktor znanstvene laboratorije i prehrambeni aktivist koji je testirao mnoge tehnologije uzgoja (poput hidroponika i akvaponika) prije nego što je razvio ovu mini-farmu. Pun naziv koji se temelji na radu havajskog profesora Kratkya je “bescirkulacioni konstantno hraneći hidroponički sustav”.

Da bi sustav funkcionirao kako treba, potreban mu je automaski ventil za samodoljevanje, te se Adams potrudio da napravi taj dio od jednostavnih dijelova: gumice za brisanje, spajalice, vrtnog crijeva i plastične posude. Dijelovi koji se mogu ispisati pomoću 3D pisača, mogu se napraviti od recikliranog smeća, navodi Adams.

Food Rising je projekt neprofitnog Centra za dobrobit potrošača ( www.ConsumerWellness.org ), koji donira 250 ovih sustava za uzgajanje školama diljem Amerike.

Ali ako mislite da zato što se ove biljke ne uzgajaju na zemlji, da je to njihova mana? Mislite li da je povrće u vašim supermaketima svo uzgojeno na zemljinoj površini. Varate se. Dobar dio tog povrća nikada nije vidio zemlju.

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
*Uputstva za izradu*

 
(webtribune,naturalnews,youtube.com/uredio:nsp)

Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.

SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE
ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE
OD DRUGIH

Poslije toga više nije bilo čudno što su slijedećeg dana svinje, koje su nadgledale posao na Farmi, imale bičeve. Nije bilo čudno kada su saznale da su svinje kupile radio, da pregovaraju o uvođenju telefona i da su se pretplatile na John Bull, Tit-Bits i Daily Mirror. Nije im više bilo čudno kada su vidjele Napoleona kako šeće vrtom s lulom u ustima — pa čak ni kada su svinje obukle odjeću iz ormara gospodina Jonesa, ni kada se Napoleon pojavio u crnom kaputu, kratkim lovačkim hlačama i kožnim gamašama, a njegova krmača-ljubimica u haljini od blistave svile koju je gospođa Jones obično nosila nedjeljom.

Tjedan dana kasnije, jednog poslijepodneva, na Farmu je stiglo više dvokolica. Delegacije sa susjednih farmi bile su pozvane da razgledaju Farmu. Svinje su im pokazale čitavu Farmu, a delegacije su izrazile veliko divljenje za sve što su vidjele, posebno za vjetrenjaču. Životinje su plijevile repu. Radile su marljivo, jedva da su podigle glave od posla; nisu znale koga da se više plaše — svinja ili posjetilaca.

To veče iz kuće se čuo glasan smijeh i pjevanje. Čuvši pomiješane glasove, životinje je iznenada zahvatila radoznalost. Što se to tamo događa, sada kada su se prvi put životinje i ljudi sastali na ravnopravnoj osnovi? Počele su, najtiše što su mogle, šuljati se prema vrtu uz kuću.

Zastale su na ulazu, plašeći se pomalo da krenu dalje, ali Clover ih je povela naprijed. Na vršcima prstiju došuljale su se do kuće, a životinje koje su bile dovoljno visoke zavirile su kroz prozor blagovaonice. Unutra je za dugim stolom s jedilo šest farmera, isto toliko uglednih svinja, ana počasnom mjestu, na čelu stola, sjedio je sam Napoleon. Svinje su se očito osjećale udobno u stolicama. Društvo je uživalo igrajući karte, ali je na tren prekinulo igru, da ispiju zdravicu. Veliki vrč kružio je oko stola i pehari su ponovo napunjeni pivom. Nitko nije primijetio začuđena lica životinja koje su gledale kroz prozor.   

Ustade gospodin Pilkington iz Foksvuda, držeći u ruci pehar. Za koji trenutak, reče, za Molliet će prisutno društvo da ispije zdravicu. Ali prije nego što to učini, želi reći nekoliko riječi za koje osjeća da mu je dužnost kazati ih. Čini mu osobito zadovoljstvo, reče, a uvjeren je, i ostalim prisutnima, što osjeća da je dugom razdoblju nepovjerenja i nerazumijevanja došao kraj. Činjenica je da nekada — ni on, ni bilo tko iz prisutnog društva nije dijelio takve osjećaje – poštovane vlasnike Životinjske farme susjedi su gledali, on ne bi rekao s neprijateljstvom, ali možda s izvjesnom dozom sumnje. Dogodili su se nemili događaji, kružile su nepoželjne ideje.

Smatralo se da je Farma koju posjeduju i nadziru svinje nenormalna pojava koja bi mogla uznemiriti susjedstvo. Suviše je farmera smatralo, bez pravog uvida u stvari, da će na takvoj Farmi prevladati duh slobode i nediscipline. Oni su bili uznemireni zbog mogućeg utjecaja na njihove životinje, ili čak na njihove nadničare. Ali, sve te sumnje sada su raspršene. Danas su on i njegovi prijatelji posjetili Životinjsku farmu, svojim očima razgledali svaki njen kutak, i što su vidjeli? Ne samo najmodernije suvremene metode, već disciplinu i red koji bi morali biti uzorom svim farmerima. On je, vjeruje, bio u pravu kada je tvrdio da niže životinje na Životinjskoj farmi rade više a dobivaju manje hrane nego bilo koje životinje u okrugu. Zaista, on i njegovi kolege posjetioci danas su uočili mnoge stvari koje namjeravaju odmah uvesti na svojim farmama.

Završio bih svoje primjedbe, rekao je, naglašavajući još jednom da prijateljstvo između Životinjske farme i njenih susjeda postoji i mora postojati. Između svinja i ljudi nije bilo, niti ima potrebe da bude bilo kakvog nesklada u interesima. Njihove borbe i njihove poteškoće jednake su. Nije li problem rada svagdje isti? Postalo je očito da je gospodin Pilkington htio izreći neku brižljivo pripremljenu dosjetku o društvu, ali ga je za trenutak isuviše obuzelo zadovoljstvo da bi je mogao kazati. Pošto se iskašljao, od čega su mu podvoljci postali purpurni, uspio je izreći: “Ako vi imate vaše niže životinje s kojima se borite”, reče, “mi imamo naše niže klase!” Ta bon mot dovela je stol do urlanja; a gospodin Pilkington je još
jednom čestitao svinjama na oskudnim obrocima, dugom radnom danu i nemilosrdnosti koju je primijetio na Životinjskoj farmi.   

A sada, reče, zamolio bih društvo da ustane i provjeri da li su čaše pune. “Gospodo”, zaključi gospodin Pilkington, “gospodo, nazdravljam vam: za napredak Životinjske farme!” Nastalo je oduševljeno klicanje i toptanje nogama. Napoleon je bio toliko radostan da je ustao i obišao čitav stol da se kucne s gospodinom Pilkingtonom prije nego što ispije svoj pehar. Kad su se povici utišali, Napoleon, koji je ostao na nogama, saopći da bi i on želio kazati nekoliko riječi.   

Poput svih Napoleonovih govora, i ovaj je bio kratak i jezgrovit. I on je, reče, sretan što je razdoblju nerazumijevanja došao kraj. Dugo vremena čuli su se glasovi — koje su, on ima razloga da tako misli, širili neki zlobni neprijatelji — da je u njegovim, kao i u nazorima njegovih prijatelja, bilo nečeg rušilačkog, pa čak i revolucionarnog. Čak se govorilo da su pokušavali pobuniti životinje na susjednim farmama. Ništa ne može biti veća laž! Njihova jedina želja, sada i u prošlosti, bila je da žive u miru i normalnim poslovnim odnosima sa susjedima. Farma, koju ima čast da nadgleda, dodade, jest kooperativno poduzeće. Mjenice, koje su u njegovu posjedu, zajedničko su vlasništvo svinja.   

On ne vjeruje, reče, da je preostala i jedna od starih sumnji, ali u svakidašnjim poslovima Farme napravljene su nedavno neke izmjene koje će još više učvrstiti povjerenje. Do sada su životinje na Farmi imale prilično luckast običaj da se jedna drugoj obraćaju s “druže”. S tim treba prekinuti. Postojao je također vrlo čudan običaj, čije je porijeklo nepoznato, da se svake nedjelje obilazi lubanja jednog nerasta koja se nalazila na postolju u vrtu. I to se mora spriječiti, a lubanja je već zakopana. Posjetioci su možda primijetili zelenu zastavu koja se
vijorila na jarbolu. Ako su je vidjeli, mogli su opaziti da su s nje uklonjeni bijela potkova i rog. Od sada će zastava biti samo zelena.   

Na briljantan i dobrosusjedski govor gospodina Pilkingtona, reče, on ima samo jednu zamjerku. Gospodin Pilkington je čitavo vrijeme govorio o “Životinjskoj farmi”. On naravno nije mogao znati — jer Napoleon sada to prvi put objavljuje — da je ime “Životinjska farma” ukinuto. Od sada će se farma zvati “Vlastelinska farma”, što je, kako on vjeruje, njeno pravo i prvobitno ime. “Gospodo”, zaključi Napoleon, “nazdravimo kao i maloprije, ali na drugi način. Napunite čaše do vrha. Gospodo, evo moje zdravice: za napredak Vlastelinske farme!”

Čulo se srdačno klicanje kao i maloprije, i pehari su ispražnjeni do dna. Dok su izvana promatrale taj prizor, životinjama se učinilo da se događa nešto čudno. Što se to promijenilo u izgledu svinja? Cloverine ostarjele, mutne oči prelazile su s jedne na drugu. Neke od njih imale su pet podvoljaka, neke četiri, a neke tri. Ali, što je to izgledalo kao da se preobražava i mijenja? Pljesak se utišao, društvo je uzelo karte i nastavilo prekinutu igru, a životinje su se potiho odšuljale natrag.   

Ali, zastadoše nakon dvadesetak metara. Iz kuće se čulo urlikanje. Potrčale su natrag i ponovo provirile kroz prozor. Oštra svađa postajala je sve bučnija. Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oštro i sumnjičavo, odlučno nijekalo. Svađa je počela u trenutku kada su Napoleon i gospodin Pilkington istovremeno odigrali pikovog asa. Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.
 
(iz knjige “Životinjska Farma” by George Orwell/uredio: nsp)