Svećenik je branio svoje stavove o posjedovanju privatnih mlažnjaka rječima da su komercijalne avio-kompanije prepune demona koji stoje na putu njihovih prebukiranih rasporeda

Američki evangelistički svećenik Jesse Duplantis pozvao je svoje vjernike da prikupe 54 milijuna dolara kako bi mogao kupiti privatni mlaznjak — četvrti po redu

Postoji anegdota u kojoj je pokojni patrijarh Pavle, kada je vidio luksuzne limuzine u kojima patrijarsi dolaze na sabor SPC, uzviknuo: „Sreća što ste se zavjetovali na skromnost!“

U kršćanstvu se na luksuz ne gleda sa odobravanjem u skladu sa rečima Isusa Krista da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataš kroz rajska vrata. Međutim, šta ako se luksuz koristi u slavu Božiju, ili ako je to opravdanje za život u luksuzu?

Tako se Jesse Duplantis, evangelistički propovednik iz američke savezne države Luizijane, dosjetio kako da se domogne novog aviona.

Duplantis, koji propovijeda putem televizije (za takve propovjednike u Americi postoji naziv televangelisti), zatražio je od svojih sljedbenika da prikupe 54 miliona dolara kako bi mogao kupiti novi mlaznjak.

„Znate da sam u svom životu posjedovao tri različita mlaznjaka i da sam ih koristio i koristio, sve dok ih nisam iskoristio u ime Božje“, rekao je Duplantis.

Problem sa tim avionima bio je, prema Duplantisovim riječima, to što su morali slijetati na više mjesta kako bi dopunili gorivo. Međutim, ukoliko vjernici usliše njegovu molbu i prikupe tražena sredstva, Duplantis bi kupio „Falcon X“, sa kojim bi izbjegao dodatne troškove zbog slijetanja kako bi dopunio gorivo.

„Zaista vjerujem da Isus, kada bi danas hodao zemljom, ne bi jahao magarca, već bi letio avionom propovjedajući Evanđelje širom svijeta“, rekao je Duplantis u video-obraćanju.

Duplantisovo obraćanje objavljeno je nakon što je jedan drugi televangelist, Kenneth Copeland iz Teksasa kupio mlažnjak „Galfstream 5“ za 36 milijuna dolara.

Njih dvojica su nedavno, u Copelandovom programu, branili svoje stavove o posjedovanju privatnih mlažnjaka rječima da su komercijalne avio-kompanije prepune demona koji stoje na putu njihovih prebukiranih rasporeda.
 
(sputniknews.com)

Isus Krist je oženio Mariju Magdalenu, i bio je otac dvoje djece pod nazivom Efrajim i Manaše (Ephraim i Manasseh), prema drevnom rukopisu “iskopanom” u Britanskoj državnoj knjižnici u Londonu

Takozvano „Izgubljeno Evanđelje”, koje je prevedeno na engleski jezik sa izvornog aramejskog, navodno otkriva zapanjujuće nove informacije, u skladu sa Sunday Timesom.

Profesor Barrie Wilson i pisac Simcha Jacobovic mjesecima su prevodili aramejski tekst na engleski, i oni su bili zapanjeni kada su pročitali da je Isus imao djecu.

Ono čega se Vatikan već dugo bojao, sada je došlo na svjetlost dana i postalo istina.

Sada postoji pisani dokaz da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom, i da su imali dvoje djece, piše britanski Telegraph.

Marija Magdalena se već pojavljivala u postojećim evanđeljima te je bila prisuta u mnogim važnim trenucima u Isusovu životu. Simcha Jacobovici, koautor knjige “The Lost Gospel” (Izgubljeno Evanđelje), rekao je da je daleko od toga da je ona bila prostitutka, Marija Magdalena je zapravo bila žena „uzor”, koja je bio cijenjena kao boginja.

No, više od toga, na temelju novih dokaza, sada znamo kako je izgledao izvorni pokret Isusa Krista i koju je ulogu igrala seksualnost u njemu. Rukopis otkriva politiku iza raspeća, kao i događaje i ljude koji su sudjelovali u njemu.

Skupljajući prašinu već stoljećima u zaboravljenom uglu kavernozne Britanske državne knjižnice, rukopis baca svjetlo na „nestale godine” Isusova života.

Britanski Independent piše da znanstvenici vjeruju da je Isus rođen oko 5 godina prije Krista, i da je bio razapet oko 30 godina nakon krista. No, postoji veliki jaz u njegovoj biografiji.

Mi ne znamo apsolutno ništa o Isusu iz vremena kada je bio osam dana star (i njegovo obrezivanje, prema židovskom zakonu), pa sve dok nije bio u ranim tridesetima. Postoji jedna iznimka. Prema Evanđelju po Luki (2:41-2:51), kada je imao dvanaest godina, Isus je putovao sa svojim roditeljima u Jeruzalem na proslavu Pashe.

To je to. To je sve što znamo. Inače imamo trideset godina apsolutne tišine.

Nije li to nevjerojatno? On je vjerojatno najutjecajniji pojedinac u ljudskoj povijesti, a mi ne znamo ništa o njemu sve dok nije počelo njegovo propovijedanje evanđelja (tj. njegovog javnog aktivnog sudjelovanja), najviše tri godine prije raspeća.

No, činjenica je da mi jednostavno nemamo informacije o Isusovim ranim godinama, njegovom odgoju, prijateljima, školovanju ili njegovoj interakciji s članovima obitelji. Mi nemamo znanje o Isusu kao mladoj osobi.

Kako je došao u posjed spisima hebrejske Biblije? Da li je sinagoga u Nazaretu, vrlo mali zaselak u to vrijeme, imao svitke Zakona i proroka? Tko su bili njegovi vjerski učitelji?

Koliko dobro upućen je bio u hebrejski jezik, osim aramejskog za kojeg znamo da je govorio? Je li govorio grčki, lingua franca rimskog svijeta?

Isus se pojavljuje na povijesnoj pozornici iznenada u kasnim 20-tim. godinama. U tom trenutku, već zreli Isus najavljuje „Kraljevstvo Božje” tj. dolazak kvalitativne transformacije u ljudskoj povijesti, koja je prorokovana u hebrejskoj Bibliji, prema kojoj će pravda vladati na Zemlji i obožavanje jedinoga pravoga Boga će biti univerzalnp.

No, ono što se dogodilo sa Isusom prije ove njegove iznenadne pojave?

Prema dokumentu koji je otkriven, negdje u tom periodu je postao angažiran, oženio se, imao seksualne odnose, i napravio je djecu.

Prije nego što bilo tko pokuša ovo teološki objasniti, imajte na umu da se ovdje ne napada nečija teologija. Teologija mora pratiti povijesne činjenice, a ne obrnuto.

Nitko ne tvrdi da je nađeni dokument povijesna činjenica. Do sada se u povijesti navodilo samo da kršćanska Biblija ne govori nam ništa o Isusovim ranim godinama, i je otkriven tekst koji tvrdi da je bio u braku i otac djece.

Na čisto povijesnoj razini, to nas stvarno ne treba iznenaditi.

Brak i djeca su se očekivali od Židova u to vrijeme, onda i sada. Ako on nije bio u braku, izazvao bi konsternaciju u svoju obitelj, i mogući skandal u zajednici, a Novi zavjet bi sigurno komentirao o tome.

Ali sada imamo dokument koji tvrdi da je on doista bio oženjen i otac djece. Ne samo to, dokument pokazuje da je za neke od njegovih izvornih sljedbenika, Isusov brak bio najvažniji aspekt njihove teologije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Čemu se može nadati svećenik koji razgovara sa Sotonom (opći, što rekli komunikolozi), i pritom doznaje kako će skončati papa Frane, po Sotoninim riječima sasvim u njegovoj vlasti?

Eto, u zlo doba po sirotinju i imigrante, u ne baš sjajno doba po Katoličku crkvu, i time se bave u Vatikanu.

Istina je da je egzorcizam, postupak izganjanja raznovrsnih vragova iz nekog tijela (ili objekta) zapravo neka vrsta verbalnog obračuna, duhovne borbe u kojoj se razmjenjuju svete formule sjedne, a opscene ponude i još opscenije psovke i prijetnje s druge, da je to verbalni boj koji može trajati satima (piše u priručnicima i u svjedočanstvima pobjednikâ nad Sotonom i njegovim silnim podanicima, civilnima i vojnima), istina je da je, po Novom zavjetu, i Gospodin Isus Krist ušao u diskurs sa Sotonom i u relativno uljudnom dijalogu odbio njegove unosne ponude za angažman u đavljem timu – ali unekoliko zbunjuje bilješka u kojoj đavo po narcističkom obrascu, kakav poznamo iz američkih detektivskih ili forenzičkih serija, hvastavo navodi čime sve raspolaže u Vatikanu.

Dobro, poznato je da je posrijedi Knez laži i obmane (kažu da je njegova najopasnija i najuspješnija obmana upravo tvrdnja da on ne postoji, s onima koji povjeruju da ga nema – ateistima, ali i nerijetkim svećenicima te mnogim vjernicima – pola posla je obavljeno jer ne aktiviraju antivirus protiv njegova hakiranja), pa stoga treba ne sa zrnom, nego s vrećom soli uzeti njegove tvrdnje. Osobito ako ih bilježe izrazito pobožne osobe, uz to osposobljene i uvježbane u egzorciranju.

Iz usta demona

A one prenose, iz demonovih usta, da će sadašnji papa Frane nesretnim slučajem ustupiti Svetu stolicu i da će ga naslijediti – nemojte reći da za nj niste čuli – monsignor João Scognamiglio Clá Dias (77), kojega se Sotona boji.

Možeš me zalijevati svetom vodom, ali nemoj ni po vragu vodom koja je prošla kroz Díasove ruke – citiraju pobožna usta nekog demona.

Ne lezi vraže, u Vatikanu su se odlučili potanje raspitati o tome. A kad su ondje počeli kopati, znameniti mons. João Scognamiglio Clá Dias, počasni kanonik Papinske bazilike sv. Marije Velike, utemeljitelj svećeničke udruge apostolskog života Virgo Flos Carmeli (Djevica cvijet Karmela) te predsjednik privatne vjerničke udruge Arautos do Evangelho (Vjesnici Evanđelja) odrekao se prije tjedan dužnosti glavnog poglavara “kako bi neki od njegovih duhovnih sinova mogao voditi to djelo ka savršenstvu kakvo želi Naša Gospa”, ali objašnjava da se pred Bogom ne može i ne smije odreći svog poslanstva “oca” tih ustanova.

Možda i računa da je sebi pretplatio mjesto na oltaru, pošto utemeljitelji redova i zajednica nerijetko bivaju proglašeni svecima, je i sama zajednica nalazi računa investirati nemala sredstva, koliko zapada proces beatifikacije odnosno kanonizacije, budući da i ta zajednica računa na veći ugled (a time i na unosnije angažmane) ako joj je na početku genealogije svetitelj. Dobro, ne mora baš biti sv. Frane ili sv. Dominik, bitno je da ima aureolu.

Počela je istraga

Moglo bi se ipak dogoditi da se mons. Días malkice preračunao, da bi njegovi računi mogli biti bez krčmara, jer su se njegove tvorbe našle pod povećalom Kongregacije za kler. Mons. Días – Brazilac paulista, sin oca Španjolca iz Cádiza i majke Talijanke iz Rima – na čelu je jedne od dviju grana na koje se, nakon smrti osnivača, podvojila udruga Tradicija, Obitelj i Vlasništvo (TFP) koju je pedesetih godina prošlog stoljeća u Brazilu osnovao Plinio Corrêa de Oliveira, sveučilišni profesor, prethodno predsjednik brazilske Katoličke akcije, te ultrakonzervativan zastupnik u brazilskom Parlamentu, pobornik vojnih državnih udara i diktatura.

Jednu granu čine takozvani Utemeljitelji (Fundadores), koji su stekli sudskim putem pravo na nastavak korištenja naziva TFP izvan Brazila. Veoma su aktivni u podršci kardinalu Burkeu i trojici njegovih kolega koji zahtijevaju od Pape da položi račune za stavove sinodskih otca u postsinodskom nagovoru Amoris laetitia.

U 78 zemalja

Druga grana se odvojila nakon de Oliveirine smrti 1995. To su Vjesnici Evanđelja, sada nazočni u 78 zemalja, imaju na tisuće mladih, a uživali su silnu podršku slovenskog kardinala srebroljupca Franca Rodéa dok je bio prefekt Kongregacije za ustanove posvećena života, kamo pripadaju ne samo redovnici nego i takve pitoreskne udruge.

Vjesnici jesu pitoreskni, barem kao vitezovi Svetoga Groba. Nose grimiznu tuniku (pa ih je moguće pobrkati s biskupima), a na njoj golem bijelo-crven trolisni Jakovljev križ (kojemu je donji krak međutim u obliku šiljka, pa podsjeća i na opak bodež).

Predmet istrage nije kostimografija, nego podaci o navodnome tajnom društvu unutar udruge, zvanome Semper viva (Vazda živa). Bogorodica? E ne, nego Donna Lucilia Corrêa, Pliniova mama, u čije ime istjeruju vraga. Odnosno, pri obredu koriste – u svojevrsnoj parodiji trojstva – tri imena: Lucilia Corrêa, Plinio de Oliveira i, nota bene, João Scognamiglio Clá Dias, koji tako ispade nekakav živi svetac, što baš i nije u skladu s katoličkim naukom, a nije to ni odobrio itko u Rimskoj kuriji (ili možda jest kardinal đakon Rodé, također povratnik iz Latinske Amerike i žestok kritičar pape Frane, ali ipak ne propušta ni jednu priliku da koncelebrira s Papom, što je zapravo jedina još vidljiva služba umirovljena kardinala đakona).

Te obrede, više čudne nego čudesne (ili ipak čudotvorne?), “provalio” je Alfonso Beccar Varela, koji ih sije po Internetu. Kakogod ih Vjesnici izbrišu na nekom sajtu, tako niknu na nekome drugome.

Iz njih je razvidan stanovit milenarizam Díasovih Vjesnika. Tvrde da po milosti Gospe iz Fátime skoro predstoji smak svijeta, da su ključi papinstva u demonskim rukama ali će uskoro biti u Díasovim.

Zahvaljujući snimcima i inim dokumentima koje je prikupio, talijanski sociolog religije Massimo Introvigne, specijaliziran za sljedbe i kultove, već je lani upozorio na “tajni i ekstravagantni kult” unutar TFP, baziran na trinitarizmu osnivača, njegove mame i njegova duhovnog sina Díasa, na odbacivanju Drugoga vatikanskog koncila kao vražje rabote. Introvigne je de Oliveiru triput intervjuirao. Plinio Corrêa de Oliveira nije zanijekao postojanje kulta nego ga je minimizirao kao djetinjariju nekih tamo mladih. Rimska kurija se sada s time ozbiljno bakće.
 
(jutarnji.hr)

Ovo je priča koja je skrivana više od 2000 godina. Ona ide natrag na sam početak kršćanstva i ako je to istina, to će prodrmati u sve što kršćani vjeruju

To je priča o ljudima koji su bili najbliži Isusu, ljudima koji su dijelili njegovu lozu.

Izvorna poruka je, međutim, previše bila opasna za novu religiju. Crkva je službena otela dokumente o ovom otkriću i pokušala izbrisati priču.

Pisma Isusove braće su na neki način bila opasna, i stotinama godina crkveni Oci su ih odbijali uključiti u Bibliju.

Ona su bila samo tradicijski prihvaćena samo zato što je Isusova obitelj bila tako jaka.

Kada krenete čitati pisma isusovog brata, to nije ono evanđelje koje se zastupa u isusovom kršćanstvu.

U totalnoj suprotnosti sa spoznajom kakvo ima današnje kršćanstvo, pisma opisuju Isusa kao šefa i gazdu, ali ne kao svetog i uzvišenog.

Braća su gledala Isusa kao ljudsko biće blagoslovljeno od Boga.

Originalna poruka isusovog teksta se može također naći i na drugim mjestima.

U grčkom djelu Jeruzalema postoji također jedna stara knjiga koja nije uključena u Bibliju. To je jedan od najstarijih dokumenata, čak stariji i od samih Gospela. Moglo bi se čak i reći, druga Biblija!

To je čak možda i ključ u razumijevanju isusovih poruka.

U toj knjizi se nalazi niz vjerskih etika iz originalnog učenja Isusa Krista.

Ono što u toj knjizi začuđuje i što bi moglo potresti Kršćanstvo samo po sebi je da u njoj nema riječi o djevici, niti o uskrsnuću, čak ni spomena ISUSA KAO BOGA!

U ovoms slučaju, dokaz da je Isus bio biše gazda i gospodar nego Bog gospodar, nameće pitanje o otme kako je on više bio čovjek nego uzvišeni sin Božji.

Ostatak dokumentarnog filma pogledajte u VIDEU:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Isus neslavno nosi titulu najpoznatije i najmanje poznate ličnosti u povijesti. Pročitajte zašto

Čak i ljudi koji ne misle da je Isus bio Bog uglavnom vjeruju da znaju dosta toga o njemu. Iznenadit se kada čujete da su i neke osnovne tvrdnje o Isusu netočne.

Ne postoje bilješke ničega što je zapisano o Isusu od strane svjedoka ili drugih istovremenika, pa čak ni desetljećima kasnije.

Međutim, na temelju arheoloških iskopina, nekih drevnih tekstova i umjetnosti, pa čak i forenzike, poznato je dosta toga o vremenu i kulturi u kojoj je smješten Novi Zavjet. Ti dokazi nam zapravo govore kakav je Isus bio i kakav nije bio.

1. Isus je bio oženjen

Nastao je skandal među katolicima i evangelistima kada je pronađen papirus 2014. godine na kojem se spominje Isusova žena. Ipak, za razliku od katoličke crkve, Židovi ne prakticiraju celibat među religijskim vođama.

Isus i njegovi sljedbenici su bili Židovi, a svi veći rabini su bili oženjeni. Štoviše, rabin u celibatu je bio toliko rijetka pojava da su neki moderni pisci raspravljali o tome da je Isus morao biti homoseksualac.

Međutim, brojni drevni tekstovi, uključujući Novi Zavjet, upućuju na poseban odnos između Marije Magdalene i Isusa.

Evanđelje po Filipu:

“Isus ju je volio više od svih sljedbenika i često ju je ljubio u usta”.

2. Imao je kratku kosu

Židovi u vrijeme Krista nisu imali dugu kosu. Rimski trijumfalni luk iz tog vremena oslikava židovske robove s kratkom kosom.

U prvom pismu apostola Pavla Korinćanima se navodi dužina kose:

“Zar priroda ne uči čovjeka da ga duga kosa ponižava?”.

Za vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća, konzervativni kršćani su citirali ovaj stih kako bi izrazili svoje gađenje prema hipi pokretu i nazivali ih antihrišćanskima.

3. Razapet je na stupu, a ne na križu

Pogreška je nastala zbog grčke riječi “stauros” iz Novog Zavjeta, koja se na engleski prevodi kao križ, a koja može označavati različite oblike, od kojih je najčešći uspravni stup, “stup za mučenje”, pa čak i drvo.

Rimljani nisu posjedovali standardan način za raspinjanje zarobljenika, a Josip navodi da su prilikom opsade Jeruzalema vojnici raspinjali žrtve u različitim položajima.

Rani kršćani su se možda fokusirali na križ zbog sličnosti s Egipćanski ankom ili “križem života”, odnosno sa sumerskim simbolom za Tamuza.

Zamislite milijune ljudi kako nose zlatnu šipku na lancu oko vrata.

Inače, postoje brojni prikazi Sumera s velikim ogrlicama u vidu križa u vremenu od nekoliko tisuća godina prije priče o Isusu, što znači da je to bio dio njihove kulture.

Čovječanstvo je mnoge stvari naslijedilo od Sumera, uključujući kulturu, rituale, silna znanja i navike.

4. Bio je nizak, ne visok.

Tipični Židovi u vrijeme Rimskog carstva bili su visoki jedva nešto više od 1,5 metara, zbog čega se smatra da je i Isus bio te visine.

Isus je nazivan “velikim” zbog svojih djela, a ljudi su u ono vrijeme često brkali fizičku veličinu i veličinu ličnosti.

Dobar primjer je Turinov pokrov, koje je napravljen za čovjeka veličine najviše 1,80 metara.

5. Rođen je u kući, ne u štali

Čudesna priča o rođenju Isusa je puna mitskih elemenata i neobičnosti, a smatra se da je ideja da je Isus rođen u štali dodana u priču mnogo kasnije.

Po originalnoj priči, Josip i Marija su željeli ostati s rodbinom, ali je fraza “nije bilo mjesta za njih u boravištu (grčki kataluma)” prevedena kao “nije bilo mjesta za njih na katu”.

Kasniji pripovjedači su uzimali u obzir da su ljudi u to vrijeme dovodili životinje u prizemlje i pretpostavili su da se čitav događaj odigrao u štali.

6. Pravo ime mu je bilo Jošua, a ne Isus

Ime Jošua (na hebrejskom Jošua znači oslobođenje) je bilo vrlo često među Židovima u to vrijeme kao što je i danas. Jošua (ili Joshua na zapadu) i Isus su zapravo isto ime, a različito se prevode u modernoj Bibliji kako bi se Isus razlikovao od Isusa Navina (Jošua po Starom Zavjetu), koji je poveo hebrejski narod ka Obećanoj zemlji.

Zapravo, veza između ove dvije ličnosti je vrlo fascinantna i važna. Neki stručnjaci smatraju da su evanđelja iz Novog Zavjeta u stvari ažurirana prepričavanja starije priče o Jošui, u kojoj se isprepliću priče o Elisi, Elaji i Mojsiju.

7. Broj apostola (12) je vezan za astrologiju, ne za povijest

Broj Isusovih apostola je još uvijek tema raznih rasprava. Broj 12 se smatrao povoljnim među drevnim narodima, a 12 apostola, koji su nacrtani na Posljednjoj večeri Leonarda da Vincija, vjerojatno su inspirirani brojem znakova zodijaka ili mjeseci u godini.

Astrologija je starija od hebrejske religije, a oblikovala je i Bibliju i zapadne religije. Primjer su 12 bogova Olimpije, 12 sinova Odina, 12 dana Božića ili 12 “legitimnih” nasljednika proroka Muhameda.

Međutim, pošto evanđelja pričaju priču o Jošui, 12 apostola je vjerojatno povezano s 12 plemena Izraela.

8. Proročanstva nisu bila vizije već prisjećanja

Mnogi smatraju da su Isusova proročanstva bila jezivo točna, kao i zapisi Nostradamusa.

Međutim, postoje dokazi da Isus nije ništa predvidio.

Kao prvo, tu su proročanstva iz Starog Zavjeta koja su bila poznata svim Židovima koji su živjeli u prvom stoljeću, a bilo tko tko je htio ispuniti neka od njih i postati mesija je prosto mogao to učiniti.

Na primjer, u knjizi po Mateju, Isus traži magarca za jahanje u Jeruzalemu.

Kao drugo, “evanđelja” ni u kom slučaju ne predstavljaju objektivnu povijest, što znači da su ih autori mogli oblikovati po ranijim predviđanjima.

Kao treće, stručnjaci danas vjeruju da se neki biblijski tekstovi, za koje se nekad smatralo da su proročanstva (Knjiga otkrovenja), odnose na događaje koji su u to vrijeme bili prošlost ili sadašnjost.

9. Neki citati Isusa uopće nisu njegovi, za druge nije sigurno

Internet je pun Isusovih citata. Neki od najpopularnijih su Blaženstva ili priča o ženi uhvaćenoj u preljubu (“neka onaj koji je bez grijeha baci prvi kamen”) ili Zlatno pravilo (“ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi”).

Evanđelja Novog zavjeta su napisana dugo nakon što je Isus umro, a nije postojala nikakva tehnologija koja bi zabilježila njegova učenja, osim ako ih je zapisao sam, a nije.

Možemo biti u potpunosti sigurni da bar neke od ovih mudrih riječi koje su pripisane Isusu u stvari pripadaju nekim ranijim ili kasnijim misliocima. Na primjer, Zlatno pravilo se spominje prije Krista od strane rabina Hilela starosjedioca.

Također, priča o ženi uhvaćenoj u preljubu se ne pojavljuje u rukopisima do četvrtog stoljeća.

Nemoguće je ipak da se čovjek ne zapita kako su sve te mudrosti pripisane baš Isusu, od svih ljudi koji su živjeli u to vrijeme.

Isus kao osoba, ako je uopće postojao, prekriven je velom magle i ostavljeno je prostora samo za nagađanje i tradiciju koja se često opisuje kao činjenica.

Činjenice koje smo naveli su apsolutno nebitne. Nije važno je li Isus bio visok ili nizak, niti da li je imao kratku ili dugu kosu. Međutim, važno je da čitava priča o Isusu stoji na vrlo labavim temeljima.

Za početak bismo mogli priznati da ne znamo baš toliko koliko mislimo da znamo i da je većina onoga za što mislimo da je u potpunosti točno u stvari pogrešno.

Pošto je Biblija bila mijenjana tijekom ovih 2000 godina i može se tumačiti na razne načine, ne znači da je ovih devet točaka točno, niti znači da su netočne. Ovo je samo još jedan pogled na Istinu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Ako ste se pitali tko ili što je David Icke ali vas je nešto zaustavljalo da donesete konačan sud, možda vam pomogne citat iz njegove knjige Najveća tajna:

‘Kršćanska crkva je farsa utemeljena na izmišljotini?! Ukoliko nekome treba potvrda da nekolicina može s lakoćom nadzirati mnoštva ne treba tražiti daleko; dovoljno je da pogleda milijarde ljudi koji su štovali bajke što su ih proteklih 2000 godina propagirali ljudi u mantijama.

Pritom, ono što vrijedi za kršćanstvo vrijedi i za ostale: judaizam, islam, hinduizam i sve ostale. Te religije stvorila je ista sila s istom svrhom te, utoliko, mitovi o bogovima spasiteljima širom svijeta imaju istu strategiju:

1) rođeni ste s istočnim grijehom i stoga ste bezvrijedno biće od dana kada ste došli na ovaj svijet

2) spasiti se možete jedino ako vjerujete u Spasitelja, a to znači da morate raditi sve što vam svećenstvo kaže

3) ako to ne činite, bit ćete osuđeni na vječni oganj u paklu

Koliko li je samo krivnje i straha to izazvalo tijekom tisuća godina. Čuo sam majke rimokatolkinje koje su se nakon smrti svoje dojenčadi sa strepnjom pitale što će se dogoditi s njihovom djecom. Bebe nisu mogle vjerovati u Isusa jer su bile stare svega nekoliko dana, hoće li, dakle, ići u raj ili u pakao?

Taj kršćanski Bog je pomalo bezveznjak, zar ne? No dakako, to nije točno. Sve je fikcija, izmišljotina gmazovskih inicijata Babilonskog bratstva čija je svrha kontrola umova širokih masa. Pišući ovaj dio knjige, istraživao sam podrijetlo Evanđelja i posegao za jednom knjigom na svojoj polici.

Kada sam je izvukao, za njom je ispala druga, manja knjiga. Iako se nisam mogao sjetiti da sam je ranije vidio, odmah me privukao njezin naslov: Pravo podrijetlo Novog zavjeta, Abelarda Reuchlina, prvo izdanje objavljeno je u SAD-u 1979. godine. Knjiga govori o jednom povlaštenom krugu, najeksluzivnijem klubu u povijesti koji poznaje Veliku tajnu.

Krug obuhvaća vjerske, političke i književne vođe koji znaju istinu o Isusu, no ne žele da ju itko drugi sazna. Ono što me zapanjilo je da je autor knjige došao do istih zaključaka kao ja. Evanđelja su izmišljotina smišljena s ciljem da proizvedu novu religiju utamničenja.

Obitelj Pizon stvorila je priču i likove; priču su vezali za određeno vrijeme i mjesto u povijesti i onda je povezali s nekim perifernim stvarnim osobama, kao što su Herod, Gamalijel, rimski prokuratori i tako dalje. No, Isus i svi neposredno povezani s njim su stvoreni likovi. Pizoni su bili loza potekla od državnika, konzula, pjesnika i povjesničara, a takvi ljudi bi svakako bili inicijati mreže tajnih društava Rimskog carstva, jedne od glavnih odskočnih dasaka za gmazovske punokrvne i mješance sve do danas.’

Sve rečeno su besmislice a da sam se odlučio dodati još pokoji dio, zaboravili bi od kuda smo uopće krenuli, koliko je tu nabacanih teorija, imena i činjenica koja Icke dovodi u vezu. I sad, tko ili što je David Icke? Prorok, luđak, gmaz…?

Važno svjetlo na ova pitanja baca i činjenica da svoje ‘prorokovanje’ duguje jednoj knjizi o magiji koja mu je, prema njegovom svjedočenju, pala na glavu dok je sav prazan tražio putokaz za život. Ni manje ni više već knjiga o magiji? Da, pročitao ju je, potražio autoricu koja ga je savjetovala a nakon toga su mu se u hotelskoj sobi obratili, kako kaže, vanzemaljci. Nakon toga ‘sve je krenulo’, ‘otkrivenja’, knjige, putovanja, novac, slava…

Iako je to mnogima sakriveno i da li je u pitanju sotonska prijevara, i da li je David Icke sluga sotone koji se više bavi rušenjem kršćanske vjere a manje raskrinkavanjem svjetskih urota kojima je cilj globalno porobljavanje čovječanstva?

Treba li ga unatoč tome čitati? Odgovor je jednostavan, samo ako imate jasno vodstvo Duha Svetoga, isključivo radi raskrinkavanja. Inače može biti vrlo štetno. Jedna katolkinja koju poznajem čitala je neke njegove knjige i iskreno mi priznala da tu ima ‘zanimljivih stvari’.

No, ubrzo nakon toga imala je ozbiljnih problema s očima i vidom što ne treba čuditi jer je u pozadini tih tekstova magija kojom su dozvane demonske sile – gmazovi kojima je Icke toliko fasciniran i ispunjen da ne može a da ih ne vidi svugdje oko sebe. Kandidat za egzorcizam? Ili duševnu bolnicu? Najvjerojatnije, oboje.

Pitanje je… vjerujete li David Ickeu ili Katoličkoj crkvi…?

KNJIGU “Najveća Tajna” – David Icke, možete skinuti OVDJE
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,dnevno,youtube.com/uredio: nsp)