Baskija, Škotska, Flandrija, Južni Tirol, Korzika, Bavarska … mnoge regije Zapadne Europe već dugo traže nezavisnost od svojih zemalja podrijetla ili barem ukazuju na tu ideju

Raspad SFR Jugoslavije i Sovjetskog Saveza stvorio je mnoge nove države u istočnom dijelu Europe. Ali na zapadu kontinenta granice su bile kao urezane u kamenu.

Bar na prvi pogled. Bilo je doduše grupa koje su tražile odcjepljenje, neke od njih su bile i militantne, ali sa slabim učinkom. Dešavanja u Kataloniji bi mogla dati novu snagu čitavom nizu pokreta za odcjepljenje u zapadnoj Europi.

Baskija

Težnja za nezavisnošću Katalonaca dobrim dijelom je posljedica financijske pomoći koju Madrid šalje upravo u Baskiju i u pokrajinu Navara sa glavnim gradom Pamplonom.

Baskijski nacionalizam i baskijski jezik takođe su bili potiskivani za vrijeme Frankovog režima. Baskija je ekonomski mnogo slabija od Katalonije, ali su zato tamošnji separatisti mnogo nasilniji.

U borbi za nezavisnost od Madrida organizacija ETA je u poslednjih 50 godina ubila preko 800 ljudi. Doduše, taj separatistički pokret se 2011. javno se odrekao nasilja. Na putu ka nezavisnosti i dalje tapkaju u mjestu. Referendum iz 2014. bio je simboličan i nepriznat.

Škotska

Nigjde na zapadu Europe nije izgledalo tako vjerovatno štampanje novih geografskih karti kao u slučaju Škotske. Unija Škotske i ostatka Velike Britanije traje već dobrih 300 godina. No na referendumu 2014, na koji je pristao i London, pobornici nezavisnosti su tijesno izgubili.

Ipak, izlazak Britanije iz EU naveo je rukovodstvo u Edinburgu da razmotri održavanje novog referenduma, možda već 2018. Naime, Škoti su većinski bili za ostanak u EU. Ankete ipak kažu da bi ishod sljedećeg referenduma o nezavisnosti bio sličan prethodnom.

Flandrija

Na posljednjim parlamentarnim izborima u Belgiji, kao najjača stranka u Flandriji pokazala se Nova flamanska alijansa, koju predvodi Bart de Wever. Taj političar vjeruje da je belgijska država pred raspadom i da bi trebalo graditi samostalnu Flandriju.

Separatizam u Belgiji prilično je neobičan – ako se odcijepi flamanski dio u kojem se govori varijanta nizozemskog, država će izgubiti preko polovine stanovništva, ali i gospodarske snage. Veliki problem bio bi status Bruxellesa u kome su sjedišta Europske unije i NATO-a.

Neki već spominju i pripajanje frankofone Valonije Francuskoj, Luksemburgu, pa čak i Nemačkoj. Ali Belgijanci su do sada uspjevali se držati zajedno.

„Padanija“

Secesija sjevera Italije ima potpuno ekonomske pobude. Naime, tamo se nalaze razvijene regije Lombardija, Pijemont, Venecija, kao i druge bogate i industrijalzirana područja.

Mnogi građani u tom dijelu zemlje vjeruju da Talijani sa juga žive na grbači marljivih sjevernjaka. Takozvana „Lega Nord“ nekada je tražila nezavisnu „Padaniju“, područje koje bi obuhvatio razvijeni sjever današnje Italije. Danas se koplja lome oko zahtjeva da u regiji ostane tri četvrtine zarađenog novca.

Južni Tirol

I ovo područje je zvanično unutar granica Italije, ali samo od kraja Prvog svjetskog rata. Ranije je bilo dio Austrougarske. Nakon smrti Musolinija, Južni Tirol postepeno je dobijao sve veću jezičku i političku ekonomiju.

Stanovnici te regije raspolagali su i dobrim dijelom novca sakupljenim od poreza i činilo se da sve teče glatko. Ali ekonomska kriza ponovo je probudila separatizam.

Italija je, poslije Grčke, druga po zaduženosti u eurozoni i muče je velike gospodarske teškoće. Tirolci su imućni i ne žele se opterećivati problemima zajedničke talijanske države. Sve se glasnije čuje parola: Dalje od Rima.

Korzika

Francuske vlasti dugo su suzbijale autonomaške tendencije na tom otoku, uključujući tu i korištenje lokalnog jezika u školama i javnom životu.

Militantne grupe kao što je FLNC također su godinama pokušavale nasilno se odvojiti od Pariza, izvodeći napade na zvaničnike ili simbole francuske države. Tek ljeta 2014. pokret FLNC je saopćio da se više neće služiti nasiljem. Ali potencijal za sukobe ostaje – kada je francuska vlada 2000. godine predložila prilično neupadljive mjere za povećanje autonomije Korzike, konzervativna opozicija u toj zemlji izašla je na barikade.

Bavarska

Veoma mali broj Bavarca ozbiljno misli da je osnivanje vlastite države pravi potez. A ipak, zvanični naziv ove nemačke pokrajine je „Der Freistaat Bayern“, odnosno „Slobodna država Bavarska“. Ta nemačka federalna jedinica na jugu zemlje vjerovatno bi se mogla snaći i odvojeno od ostatka Njemačke.

Bavarska ima najveću površinu od svih njemačkih saveznih država, u njoj živi 13 miliona ljudi, i ona ima najveći gospodarski obrt u Njemačkoj. Kao i u drugim zemljama, to bogatstvo izaziva trzavice – Bavarci smatraju da previše novca odlazi u zajedničku kasu.

Doduše, ima i oštrijih stavova. Član stranke bavarske Kršćansko-demokratske unije (CSU), novinar Wilfried Scharnagl, u svojoj knjizi „Bavarska može i sama“ 2012. se zalagao za izlazak iz SR Njemačke. Za sada, nema općenarodnog pokreta koji dijeli njegove stavove.
 
(dw.com)

AKO BRITANIJA NA REFERENDUMU NAPUSTI EU, TIM PUTEM BI MOGLE POĆI I DANSKA, POLJSKA …

Godina je na izmaku, prema svim parametrima, bila “kao iz pakla” za EU, ali bi sljedeća mogla biti još gora ako Britanci budu glasali za izlazak iz Unije, navodi se u analizi agencije Reuters.

Geopolitički temelji Starog kontinenta nisu bili ovako uzdrmani još od pada Berlinskog zida i općeg kraha komunizma diljem istočne Europe 1989. godine, navodi britanska agencija.

Ali, za razliku od te 1989. godine, kada su potresi išli u korist Europskoj uniji i ojačali je kao takvu, krize u 2015. godine prijete da učine upravo suprotno – razore Uniju i ostave je u modricama, utučeni i prepunu novih barijera, ukazuje se u analizi Reutersa.

Pad željezne zavjese doveo je u roku od dvije godine do stvaranja jedinstvene europske valute, a poslije 15 godina i do širenju Unije na istok i NATO sve do granica Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.

Time se na neki način potvrdilo predviđanje Jean Monea, prvog predsjednika Europske zajednice za ugljen i čelik, koji je rekao da će se ujedinjena Europa izroditi iz krize.

Zbog ovogodišnjih “političkih i ekonomskih šokova” uslijed priljeva muslimanskih imigranata, grčkog duga, nasilja islamista i ruske vojne akcije (francuska i britanska akcija u Siriji se ne računa) doveli su do ponovnog uvođenja graničnih kontrola u mnogim mjestima, jačanja desnih i antievropskih političkih snaga.

Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije upozorio je da je schengenska zona ugrožena i da euro najvjerojatnije ne bi preživio ako bi se unutarnje granice zatvorile.

Razdor u EU oslikava se i u prkosu prema Angeli Merkel, neokrunjenoj kraljici Unije.

Merkel nije naišla na veliku podršku svojih EU partnera po pitanju podjele tereta oko prijema imigranata. Većina je inzistirala da je prioritet da se “zapečate” vanjske europske granice, a ne prihvat imigranata.

Neki partneri su Berlin optužili i za licemjerstvo, zbog energetskih veza s Rusijom, dok su prijatelji kao što je Francuska, Nizozemska i Danska jednostavno skamenjeni porastom desničarskih antiimigracionih snaga.

Jedan od problema koji će se najvjerojatnije pogoršati u sljedećoj godini jest taj što su glavni europski lideri politički slabi i toliko preokupirani problemima u svojim zemljama da nisu u stanju da pokrenuti potrebnu kolektivnu akciju, navodi Reuters.

Ipak, teško da bi Europskoj uniji kao takvoj išlo bolje bez “Mutti” (mamice), kako Angelu Merkel zovu kod kuće.

Britanija sve više teži izlasku iz EU, koja očito ne želi ispuniti uvjete koje je London postavio u želji da dobije povlašćeniji status u odnosu na ostale članice.

Ukoliko druga najveća ekonomska i vojna sila Europe prva napusti EU brod, to bi bio jak i bolan udarac koji bi odjeknuo u svjetskim okvirima.

“Brexit” (izlazak Britanije iz EU) bi mogao pokrenuti zahtjeve za održavanjem referenduma i u drugim zemljama – od Poljske do Danske.
 
(fakti.org/uredio:nsp)