UPITAO “TKO UGROŽAVA CRNU GORU” I POZDRAVIO TRUMPOVU SPREMNOST DA RAZVIJA ODNOS S RUSIJOM

Nastupivši na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt-Peterburgu, Vladimir Putin je najavio da će njegova zemlja, zajedno sa svojim partnerima iz Euroazijske ekonomske unije, s Kinom raditi na još širem ekonomskom integracijskom okviru “Velike Euroazije”.

Ruski lider je istovremeno pozvao Europsku uniju da se na tom putu priključi Rusiji, Kini i njihovim partnerima i drugim zainteresoavnim zemljama.

“Mi smatramo da Euroazijski gospodarski savez može postati jedan od cenata formiranja još šireg integracijskog okvira u kojem bismo mogli rješavati i velike tehnološke zadatke. Nedavno smo u Astani o tome razgovarali i predlagali da se formira veliko euroazijska partnerstvo s učešćem Euroazijske ekonomske unije i zemalja s kojima imamo bliske odnose: Kine, Indije, Pakistana i Irana. Naravno, imam u vidu i naše partnere iz ZND i druge zainteresoavane države i saveza.”

Putin je otkrio da će Moskva već krajem lipnja s Pekingom započeti oficijalne pregovore o “sveobuhvatnom trgovinsko-ekonomskom partnerstvu u Euroaziji s udjelom Euroazijske ekonomske unije i Kine. Naglasio je da računa da će to biti korak ka formiranju “Velikog euroazijskog partnerstva”.

U nastavku je ponovio da je projekt “Velike Euroazije” otvoren i za Europu. Pa ukazao:

“Europska unija je naš najbliži susjed i nije nam svejedno što se kod naših susjeda događa. Za EU izazov nove tehnološke revolucije i strukturnih promjena nije manje aktualan nego za Rusiju. Dobro razumijem naše europske partnere kad govore da za njih nisu lake odluke o formiranju transatlantskog partnerstva. Europa ima ogroman potencijal i orijentacija na samo jednu regionalnu asocijaciju nesumnjivo sužava njene mogućnosti, a i teže joj je da sačuva povoljan prostor za manevriranje”.

Putin je – spomenuvši svoje nedavne susrete s predstavnicima francuskih i njemačkih poslovnih krugova – naglasio da europski biznis želi surađivati ​​s Rusijom i da je zato potrebno da političari pođu u susret biznisu, da pritom pokažu mudrost, dalekovidnost i elastičnost.

Potom je podvukao: “Potrebno je povratiti međusobno povjerenje i obnovimo razinu suradnje. Znamo od čega je sve počelo. Rusija nije bila inicijator postojeće zbrke, razjedinjenosti i problema, a ni uvođenja sankcija. Svi naši potezi bili su isključivo parirajući. Ali, mi ne zlopamtimo i spremni smo da pođemo u susret svojim partnerima. Samo, to nikako ne može biti igra na jedan gol”.

Ruski lider je objavio da njegova zemlja ima ambiciju da narednih godina ima gospodarski rast od 4 posto.

Iznova je upozorio da jednostrano djelovanje Zapada dovodi do kaosa u svijetu i da su potrebni dijalog i traganje za rješenjima prihvatljivim za sve preduvjet da se izbjegne novi hladni rat.

“Ne želim da tako mislim, ali kao da idemo nekakvom hladnom ratu. A uvjeren sam – dodao je – da to nitko ne želi. Koliko nam god izgledala dramatičnom, logika razvoja međunarodnih odnosa nije logika konfrontacije”.

Predsjednik RF je u ovom kontekstu naveo da se Rusija suočava s problemom širenja NATO i spomenuo Crnu Goru:

“Tko ugrožava Crnu Goru? Zašto se razvija proturaketna obrana i nakon što je potdignut sporazum o iranskom atomskom programu?”

Podsjetivši da Zapad i dalje podržava obojane revolucije po svijetu, ocijenio je da državni prevrat u Ukrajini podržava da bi opravdao postojanje NATO saveza. U nastavku je podvukao:

“Nakon arapskog proljeća su se primakli i našim granicama. Zašto je data podrška državnom prevratu u Ukrajini? Oporba, koja je sada tamo na vlasti, vjerojatno bi došla na vlast preko izbora i demokratskim putem. Vjerojatno zato im je prevrat bio potreban da bi samo postojanje NATO imalo neko opravdanje. Bio im je potreban vanjski protivnik, vanjski neprijatelj. Jer, inače: za što je ta alijansa potrebna?”

Putin je u Sankt-Peterburgu pozdravio izjavu Donald Trumpa da je spreman obnoviti odnose s Rusijom:

“Pozdravljam izjavu gospodina Trumpa da je spreman za puni format rusko-američkih odnosa. Što u tome može biti loše? Mi ćemo, naravno, imati odnose s onim tko bude izabran za predsjednika SAD. Jedino se nadam da će to biti čovjek koji želi razvoj rusko-američkih odnosa”.

Ovome je pridodao da se Rusija nikada nije miješala u unutarnje stvari drugih zemalja:

“A oni (Sjedinjene Države) sve uče kako da žive. I demokraciji uče druge. Zar Amerikanci vjeruju da imaju demokratske izbore predsjednika? Dva puta su SAD dobile predsjednika koji je imao većinu glasova delegata koji odlučuju, a iza njih je stajalo manje birača. Zar je to demokracija?”

U nastavku je naveo: “Kada o ovome diskutiramo s partnerima iz SAD, od njih čujemo: “Ne miješajte se u naše stvari, mi smo na to navikli”. Ako je tako: onda se ni vi ne miješajte u naše, zašto se gurate?”.

Putin je apelirao na Francusku da ima jednak odnos prema svim navijačima.

Otkrio je da je zahvalan bivšem predsjedniku SAD Billu Clintonu:

“Imali smo vrlo dobre odnose. Čak mogu reći da sam mu zahvalan za neke momente povezane s mojim ulaskom u veliku politiku. On je nekoliko puta pokazao znakove uvažavanja i prema meni i prema Rusiji. Zahvalan sam mu za to “.

Za Hillary Clinton je rekao da se s njom nikada nije sretao. Zamoljen da prokomentira svoju raniju izjavu o bračnom paru Clinton “Muž i žena – isti vrag”, ruski lider je šaljivo uzvratio:

“Što se sve ne kaže u žustrinoi”.

Putin nije isključio mogućnost da Hillary Clinton “može imati svoj pogled na razvoj rusko-američkih odnosa”.
 
(fakti.org)

Angela Merkel, njemačka kancelarka, založila se za stvaranje jedinstvene gospodarske zone od Lisabona do Vladivostoka, piše Frankfurter Allgemeine, a tako je upravo u listopadu 2011. godine ruski predsjednik Vladimir Putin opisao svoju viziju Euroazijskog saveza

Podsjećamo, Putin je u listopadu 2011. godine objavio tekst u listu Izvestia u kojem je obznanio stvaranje Euroazijskog saveza.

On je u tom tekstu objasnio da “Euroazijski savez” zapravo znači objedinjavanje svih zemalja euroazijskog kontinenta, točnije, stvaranje sfere jedinstva od Lisabona do Vladivostoka.

“Želim postupno približavanje s Rusijom i spajanje na liniji Lisabon-Vladivostok.” -direktno Je Merkel bila na sjednici stranke Kršćansko-demokratski savez, piše njemački list.

Ona je također istaknula da je spremna momentalno ukinuti sankcije Rusiji, ukoliko Rusija ispuni točke Minskog sporazuma, navodi Frankfurter Allgemeine.

Njemački list piše da Merkelova zadržava čvrst stav po pitanju Donbasa, ali da su izjave o jedinstvu na liniji Lisabon-Vladivostok važni momenti i signali mogućeg velikog preokreta u politici Njemačke, ali i Europe.
 
(Pravda)

Povijesni energetski sporazum između Kine i Rusije je pravi primjer dedolarizacije jer će ove dvije države vršiti isplate u juanima i rubljama

Još uvijek je prerano očekivati ​​neku dramatičnu promjenu u svjetskoj trgovini naftom, ali ovim tempom bi tako nešto moglo se očekuje u budućnosti.

Kina će uvesti petrojuan dok Rusija razmatra o tome da uvede svoju naftnu valutu. Čak se vjeruje i da bi Kina i Rusija mogle podržati svoje valute zlatom, što objašnjava zašto su prikupljale toliko zlata proteklih godina.

U međuvremenu, još neke države Euroazije se kreću u ovom pravcu: Iran i Indija sada trguju u rupijima umjesto u dolarima. Pošto je Teheran važan izvoznik nafte, a New Delhi važan uvoznik, nije čudo što su ove dvije zemlje započele proces dedolarizacije.

Geopolitička uloga petrodolara je još uvijek važan egzistencijalni faktor zaljevskih država i Washingtona jer treba nadoknaditi dug od 20 trilijuna dolara u 2017. godini.

Petrodolar je duboko integriran s hegemonijom Washingtona, a euroazijske integracije ovise isključivo od postupnog pada proboja dolara na euroazijska tržišta.

Ukoliko dolar više ne bi bio rezervna valuta, Amerikanci ne bi više mogli šakom i kapom plaćati ratove i saveznike, od čega bi čitava planeta imala koristi.

Očigledno je da SAD nisu uspjele spriječiti euroazijske integracije i da je multipolarni svijet, na čelu s Pekingom, Moskvom i Teheranom, shvatio da će s neovisnošću od dolara doći do kraha Washingtona.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Shigir Idol je pronađena u tresetištu na području Urala 1890. godine

Znanstvenici su otkrili da je tajanstvena drvena statua Shigir Idol, koja je pronađena u tresetištu u Rusiji prije više od sto godina, dvostruko starija od Stonehengea, piše Independent.

Drvena statua Shigir Idol, iskopana na području Urala 1890., najstarija je drvena skulptura na svijetu. Stara je 11 tisuća godina, što je tisuću i pol više nego što se to dosada smatralo.

Stara čak 11 tisuća godina

Znanstvenici u njemačkom gradu Mannheimu su, koristeći se tehnologijom ugljika koja je najnaprednija metoda otkrivanja starosti nekog predmeta, utvrdili da je ova skulptura koja prikazuje čovjeka po kojem su ispisani tajanstveni simboli, puno starija.

Thomas Terberger, profesor na Odsjeku za kulturnu baštinu u Donjoj Saskoj, bio je dio tima koji se bavio pitanjem datiranja kipa. Za sibirski Times je rekao da su rezultati nadmašili sva očekivanja.

“Ovo je iznimno važan datum za međunarodnu znanstvenu zajednicu. Otkriće je bitno za razumijevanje razvoja civilizacije i umjetnosti Euroazije i čovječanstvo u cjelini. Možemo reći da prije 11 tisuća godina lovci, ribari i sakupljači s područja Urala nisu bili ništa manje razvijeniji od seljaka na Bliskom istoku,” dodao je Terberger.

Sadrži podatke o porijeklu svemira?

Prvi pokušaj otkrivanja točne godine iz koje potječe kip je bio 1997. godine, kaže zaposlenik muzeja Sverdlovsk u Jekaterinburgu u Rusiji.

“Prve radiokarbonske analize pokazale su da je statua stara 9.500 kalendarskih godina, što je dovelo do sporova u znanstvenom društvu.

Da ne bi bilo ikakvih sumnji i dvojbi, te da se dođe do rezultata koji će svima biti jasni i prihvatljivi, donesena je odluka da se uz pomoć najmodernije tehnologije ponovno datira idol,” dodaje djelatnik Sverdlovskog gdje je statua izložena.

Znanstvenici vjeruju da su složene rune izrezbarene u drvetu zapravo kodirani podaci o porijeklu svemira. Izvor naziva skulpturu “ključ za razumijevanje euroazijske umjetnosti.”

Kip je izvorno visok 5,3 metra, ali dijelovi su nestali tijekom sovjetske ere, pa je njegova trenutna visina 2,8 metara.
 

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Najnoviji dokument američkog kongresa pod nazivom “Russian Aggression Prevention Act 2014″, odnosno, “Akt o prevenciji ruske agresije 2014″, koji se bavi Rusijom kroz detaljan plan operacija SAD i NATO-a na prostoru Europe i Euroazije, uključuje planove i za neke balkanske države

Naime, prema ovom dokumentu, za razdoblje od 2015. do 2017. godine SAD namjerava uložiti 10 milijardi u tzv. proces širenja demokracije u Rusiji, a ukupna suma predviđena za sve operacije, uključujući i jačanje vojnih NATO kapaciteta u Europi i Euroaziji, te vojnu suradnju s drugim zemljama u Europi i Euroaziji – iznosi 30 milijardi američkih dolara.

Popularni ruski portal Kontinentalist je odrednice u ovom dokumentu koji se tiču ​​jačanja demokratskih institucija u Rusiji od strane SAD-a protumačio kao početak “ruskog majdana”, odnosno, kao prvu fazu operacije svrgavanja Vladimira Putina s vlasti.

Dokument se bavi i Srbijom, ali i Kosovom, a NATO u ovom dokumentu jasno definira plan suradnje, između ostalih zemalja, s “vojskom Kosova”.

Ono što otkriva ovaj dokument jeste plan Amerike da kroz suradnju s EU članicama napravi novi sustav financiranja putem kojeg će upumpavati novac i u vojsku Hrvatske, Srbije i ostalih balkanskih država. Točnije, sudeći prema ovom strateškom planu SAD-a, od 2015. godine u Hrvatskoj i Srbiji će doći do snažnije promocije euroatlantskog vojnog saveza, odnosno, da se za očekivati ​​snažniji pritisak na vlast da zauzme otvoreniji stav prema članstvu u NATO alijansi.

SAD planira Hrvatsku i Srbiju staviti u niz zemalja koje je Rusija već označila kao potencijalne NATO prijetnje, a to su Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Azerbajdžan, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i tzv. “Kosovo”.

Sasvim je jasno da jačanje vojne suradnje europskih zemalja s NATO alijansom od 2015. godine će biti izravno antirusko djelovanje, jer je riječ o provođenju strateškog plana SAD-a koji se službeno zove “Akt o prevenciji ruske agresije 2014″.

Ovim dokumentom je SAD službeno potvrdila ono što Rusija već godinama tvrdi, a Bijela Kuća poriče, a to je da širenje vojne suradnje s europskim zemljama ima izravan antiruski karakter, te da su djelovanja NATO saveza po Europi zapravo usmjerena izravno protiv Rusije.

Dokument je opširan, ali pod točkom 304. se definira vojno-sigurnosna suradnja sa zemljama koje nisu članice NATO i među njima je Srbija.

Dokumentom se planira jačanje odnosa i interakcije oružanih snaga niza zemalja od kojih je većina oglasila težnju ka NATO članstvu poput Hrvatske, Ukrajine, Gruzije i Crne Gore.

Dokumentom se planira i osnivanje novog fonda. Fond za europske partnere NATO saveza (NATO European Partners Security Fund) koji, kako je to definirano službeno, ima za cilj podršku jačanju i širenju vojne suradnje NATO saveza s nabrojanim zemljama u Europi. To su Hrvatska, Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Azerbajdžan, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Srbija i “Kosovo”.

U dokumentu se također jasno definiraju “oružane snage Kosova”, što otkriva da je plan stvaranja vojske Kosova strateška odrednica SAD-a od koje se neće odustati.

U okviru plana djelovanja ovog novog europskog NATO fonda stoji i plan bilateralne i multilateralne suradnje nabrojanih zemalja i izvjesno je da će pred hrvatskom vlasti tijekom 2015. godine doći i zahtjevi o zajedničkim vojnim vježbama i drugim vidovima suradnje, što će provesti hrvatska predsjednica Kolinda Kitarović.

Prema već viđenom receptu, najvjerojatnije je da će se otpočeti s multilateralnim vidovima suradnje, gdje bi uz Hrvatsku vojsku i niz drugih zemalja se pojavljivala lagano i vojska Srbije. Zapravo vojne snage Hrvatske i Srbije već rade u sklopu NATO misija u svijetu.

Uzimanje 2015. godine kao godine početka snažnijeg širenja i jačanja NATO saveza u Europi nije slučajan i samo je dijelom inspiriran “ukrajinskom krizom”, jer je to godina službenog stvaranja Euroazijskog Saveza.

Dokument je predložio jedan od najvećih antiruskih političara u Americi, John McCain, a na njemu je radilo 26 političara republikanaca.

Iz svega se jasno vidi da je u ovoj strategiji SAD-a, usmjerenoj ka borbi protiv Rusije, cilj da se razdoblje od 2015. do 2017. godine posveti utvrđivanju pozicija NATO saveza u Europi, a obzirom da Hrvatska i Srbija nisu izostavljene ni u jednoj točki ove strategije, gdje se Srbija postavlja zajedno sa zemljama koje teže članstvu NATO-a i koje SAD želi afirmirati u borbi protiv Rusije.

Što se tiče Hrvatske, nju predvodi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je “bivša” radnica i zaposlenica NATO saveza i članica Trilateralne Komisije. To znači da Hrvatska vrlo skoro ponovo ide u rat, ali sada zajedno sa Srbijom – protiv Rusije? Smiješno, zar ne.
 
(web-tribune.rs/uredio:nsp)

Ekonomskom ratu protiv Rusije pridružit se zemlje Južne Europe i Balkan, čija ekonomija već ovisi od njemačkih kredita

Jednostrani prekid projekta Južni tok među europskim birokratima izazvao je nedoumice. Politička elita EU toliko je navikla na potčinjenu poziciju Rusije da nije mogla dopustiti ni pomisao o suverenim ekonomskim rješenjima Moskve.

Posao od kontinentalnog značaja za trgovinu ruskim plinom odjednom je postao koristan za Tursku, koja se od potrošača pretvara u tranzitnu zemlju. Tursko gospodarstvo neće samo biti osigurana garantiranom isporukom već će osigurati proizvodnju i preradu izobilja dostupne energije. Sve to će u sljedećem koraku učiniti tursku robu konkurentnijom. Također, Turska i Rusija mogu trgovati u nacionalnim valutama, što će ih osigurati od burzovnih manipulacija cijenom plina.

Južna Europa – prvenstveno balkanske zemlje i Italija – sad će ne samo skuplje plaćati ruski plin već će biti u resursnoj ovisnosti od turskog tranzita. Paradoks je u tome da EU neće biti na gubitku zbog zatvaranja projekta Južni tok. Naprotiv, Njemačka, kontrolni akcionar “AD EU”, ostvarila je dobitke koji će u skorije vrijeme postati strateški.

STVARANJE UNUTRAŠNJIH KOLONIJA

Njemačka je svoje proizvođače i potrošače plina osigurala korištenjem Sjevernog toka. Trenutno je Njemačka jedina europska ekonomija koja je u stanju proizvesti sve od igle do znanstvene opreme, ali je i garantirano osigurana energijom izravno iz Rusije.

Za razliku od Njemačke, Južna Europa – Balkan, Španjolska, Portugal, Grčka i Italija su u dubokoj krizi. Regija već sad doživljava velike probleme u proizvodnji svih robnih skupina osim poljoprivrede, tekstilne i lake industrije. Jedini izuzetak je područje sjeverne Italije.

Zbog poskupljenja energetskih resursa, Južna Europa neće imati mogućnost za razvoj proizvodnje; industrija će i dalje opadati i neće biti konkurentna njemačkoj industriji. U novim uvjetima Njemačka za Južnu Europu utvrđuje status unutarnje trgovinske kolonije, koja je prisiljena od Njemačke uzima kredite da bi kupovala njemačku robu.

Ta kolonizatorska strategija usmjerena je na to da će prije ili kasnije zemlja koja traži te kredite bankrotirati, kao što se to već dogodilo s Grčkom. U tom slučaju kreditor naplaćuje dugove u nacionalnim aktivama. Na taj način postupno, korak po korak, financijski kapital Njemačke postaje vlasnik gospodarstva, infrastrukture i industrije Južne Europe. Ostavljajući nacionalnim elitama tek pravo na izdržavanje ovisnika od socijale, pravo da vješaju zastave i budu žrtveni jarci vlastitih građana.

KОNSЕNZUS GЕRМАNSKIH ЕLIТА

Financijskom kapitalu Njemačke neophodna je unutarnja kolonija u Južnoj Europi i zbog toga što je potrebna pomoć njenom industrijskom kapitalu nadoknaditi gubitke u ekonomskom ratu s Rusijom.

Danas je očit ozbiljan konflikt unutar njemačkih elita. Već je postao realnost raskol između financijskih elita, koje su orijentirane na uspostavu zone slobodne trgovine sa SAD, i industrijskih elita, koje su zainteresirane za mnogovektorsku trgovinu i promociju robe i tehnologija u Rusiji i Euroaziji. Raskol elita se manifestira čak i u Bundestagu, kada su na stranu industrijalaca stale socijalističke i socijaldemokratske partije.

Međutim, politička vlast u Njemačkoj se danas nalazi u rukama financijskog kapitala, koji nije zainteresiran za političku krizu u samoj Njemačkoj. Jer svaka kriza se može završiti gubitkom vlasti na narednim izborima. Ne treba zaboraviti da je Njemačka učinkovita parlamentarna država, jedinstvena u svijetu.

Pored toga, ne treba zanemariti tamošnje dobro organizirane i razgranate sindikate, koji, u slučaju smanjenja proizvodnje, prelaze u akciju i traže ostavke savezne vlade.

Gubitak ruskog i euroazijskog tržišta za njemačkog proizvođača moguće je kompenzirati samo na račun europskog potrošača. Zato će njemačkim gospodarstvenicima, u zamjenu za političku lojalnost, biti otvorena mogućnost osvajanja tržišta Balkana i Južne Europe. Paralelno s tim, financijski kapital će pokušati zaustaviti sindikalne pokrete i neće dozvoliti njihovu vezu s lijevim strankama i socijaldemokratima u Bundestagu.

ZАKLJUČCI ZА RUSIЈU I SАVЕZNIKЕ

Prvi ekonomski rat 21. stoljeća, kojeg nazivaju “sankcijama”, Rusiju i Njemačku odveo je na suprotstavljene strane. Vladajuća elita Njemačke napravila je svoj izbor – naivno je bilo i pretpostavljati da će napraviti euroazijski, a ne euroatlantski izbor.

Drugog rješenja nije moglo biti jer financijski kapital Njemačke i “AD EU” teže da sačuvaju veze i mogućnost da crpe kredit iz svjetskog emisijskog centra, koji se danas nalazi u “AD SAD”.

Zato će se prekid suradnje i financijskih veza između Rusije i Njemačke, a samim tim između Europe i Euroazije, ubuduće samo intenzivirati. Zato će se izdvojiti i ojačati zona slobodne trgovine, a samim tim i ekonomski savez Berlina i Washingtona. Formiranje jedinstvenog euroatlantskog tržišta, koje će biti osigurano američkim kreditima i njemačkom proizvodnjom – to je agenda za narednih 3-5 godina.

I više od toga, ekonomskom ratu protiv Rusije u skorije vrijeme će se pridružiti novi igrači: zemlje Južne Europe i Balkan, čija ekonomija već ovisi od njemačkih kredita, kao i kredita svih malih akcionara “AD EU”.

Ukoliko se nacionalne vlade budu suprotstavile, financijski kapital će njihova tržišta dovesti do bankrota po grčkom scenariju, a administracije će biti zamijenjene lojalnijim. Nakon toga će bankrotirane države biti predane njemačkom industrijskom kapitalu.

To je ekonomska realnost Europe i euroatlantskog teritorija na početku 21. stoljeća. Zato vladajuća elita u Moskvi treba shvatiti dvije proste činjenice:

“Besmisleno je tražiti saveznike među članovima “AD EU” osim u slučaju da neki od njih izađu iz EU i uspostave financijski suverenitet”

“Bez odlaska s vlasti financijskog kapitala u Njemačkoj ekonomski rat protiv Rusije neće završiti. Ukoliko se ovo ne shvati i ne postane temelj gospodarske i vanjske politike, u trećem koraku će financijski i industrijski kapital Njemačke i SAD kolonizirati ne samo Južnu Europu i Balkan već i samu Rusiju.”

Znači, nema izlaska iz krize za Balkan, dok gazda to ne želi!
 
(vestinet/uredio:nsp)

Krajnji cilj SAD je spriječiti bilo kakvu alternativu, tj. euroazijske integracije. Zato je uništenje Rusije strateški cilj

Krajnji cilj SAD i NATO je podijeliti (balkanizirati) i pacificirati (finlandizirati) Rusku Federaciju, najveću zemlju na svijetu, čak i uspostaviti temelj za vječitu nestabilnost (somalizaciju) diljem Rusije ili barem jednog dijela ostatka postsovjetskog prostora, kako je učinjeno na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi.

Budućnost Rusije – ili više Rusija, koje bi ustvari bile mnogo slabih i podijeljenih društava – bio bi deinstrijaliziran, siromašni prostor, bez ikakvih obrambenih kapaciteta i strukture za eksploataciju resursa. Bila bi to zemlja koju Washington i njegovi NATO saveznici vide u demografskom padu.

PLANOVI IMPERIJE ZA KAOS U RUSIJI

Raspad Sovjetskog saveza nije bio dovoljan za Ameriku i NATO. Krajnji cilj SAD je spriječiti bilo kakvu alternativu s europskog i azijskog prostora, tj. da spriječe euroazijske integracije. Zato je uništenje Rusije jedan od njihovih strateških ciljeva.

Takvi ciljevi Washingtona bili u jeku tijekom sukoba u Čečeniji. Isti ciljevi su bili očigledno na sceni tijekom Euromajdana u Kijevu. Zapravo, prvi korak ka razvodu Rusije i Ukrajine je raspad SSSR i sprječavanje svakog pokušaja da se ponovo ujedini. Poljsko-američki intelektualac Zbigniew Brzezinski – koji je bio savjetnik predsjednika Cartera za državnu sigurnost i koji se bavio sovjetskom invazijom na Afganistan – isticao se u zalaganju za dezintegraciju i devoluciju Rusije.

On je predviđao da će “decentralizirana Rusija biti manje imuna na imperijalističke težnje”. [1] Drugim riječima, ako bi Amerika podijelila Rusiju, Moskva ne bi bila na razini tog izazova.

U tom kontekstu Brzezinski također kaže: “Neujedinjenoj Rusiji, sastavljenoj od europskog dijela Rusije, Sibirske republike i Dalekoistočne republike, bilo bi bolje da razvije gospodarske odnose s Europom i novim državama Istočne i Središnje Azije, čime bi ubrzali vlastiti razvoj”. [2]

Ovo mišljenje ne dolazi od nekog prosječnog akademika, koji tek tako sije svoja razmišljanja. Ovi stavovi imaju podršku vlade i svoje kultivirane pristalice. Odraz toga može se vidjeti u nastavku teksta.

DRŽAVNI MEDIJI SAD I BALKANIZACIJA RUSIJE

Dmitrij Sinčenko je na temu podjele Rusije 8. rujna objavio članak pod naslovom Čekajući Treći svjetski rat – kako će se svijet promijeniti. [3] Sinčenko je bio uključen u Euromajdan i njegovu organizaciju, pa i u “Sveukrajinsku inicijativu”.

Zagovara etnički nacionalizam, teritorijalno širenje Ukrajine na račun susjeda, oživljavanje GUAM (Organizacija za demokratski i ekonomski razvoj, proamerička grupacija koju čine Moldavija, Gruzija, Ukrajina i Azerbajdžan) i, ​​za kraj, pridruživanje Ukrajine NATO-u i napad na Rusiju kako bi se unaprijed osujetili vanjskopolitički planovi Moskve. [4]

Treba napomenuti da GUAM nema nikakve veze s demokracijom čim je Azerbajdžan uključen u projekt, već služi kao protuteža ruskoj Zajednici Nezavisnih Država (ZND).

Sinčenko svoj članak počinje lekcijom iz povijesti, navodeći da je SAD svoje neprijatelje, kako bi ih ocrnili, etiketirao kao “osovinu zla”. Podsjeća kako je George Bush tim izrazom obuhvatio Irak, Iran i Sjevernu Koreju. Zatim je John Bolton, bivši Bushov veleposlanik u UN, popis proširio na Siriju, Libiju i Irak, da bi odmah poslije njega Condoleezza Rice, bivša Bushova šefica State Departmenta, uključila i Bjelorusiju, Zimbabve i Mianmar (Burmu).

Na kraju su predložili da tom popisu doda i Rusija kao centar svih odmetničkih država. Sinčenko dalje tvrdi da je Rusija odgovorna za sve sukobe na Balkanu, Kavkazu, Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi, Ukrajini i jugoistočnoj Aziji.

Optužuje Rusiju da je planirala invaziju na baltičke zemlje, Kavkaz, Poljsku, Moldaviju i, što je još smješnije, na dva njena najbliža vojna saveznika Bjelorusiju i Kazahstan. Kako se u naslovu teksta namjerno implicira, Rusija otvoreno provocira Treći svjetski rat.

Ova fikcija nije predstavljena u svim američkim medijima, ali jeste u državnim. Tu prognozu je također objavila ukrajinska podružnica radija Slobodna Europa, koji je američko propagandno sredstvo u Europi i na Bliskom Istoku, kojim su se rušile vlade.

Jezivo je što se u tekstu pokušavaju predstaviti scenariji za Treći svjetski rat. Odvratno ignorirajući scenarij upotrebe nuklearnog i oružja za masovno uništenje, autor samo nježnije oslikava veliki rat, koji će ispraviti političku kartu svijeta. Autor i radio Slobodna Europa su narodu Ukrajine poručili da je rat “dobar za njih” i da će im se pod nogama stvoriti neka vrsta utopijskog rata, čim bukne rat u Rusiji.

Članak se vrlo lijepo uklapa u konture prognoze Brzezinskog za Rusiju, Ukrajinu i euroazijska prostranstvo. Prognoze su da će se Rusija raspasti, a Ukrajina postati dio proširene Europske unije u koju će ući Armenija, Azerbajdžan, Libanon, Izrael, Bjelorusija i Grenland kao danski protektorat, a formirat će se konfederacija država na Kavkazu i na Mediteranu.

Ovo drugo će biti Mediteranska unija, koja će obuhvatiti Tursku, Siriju, Egipat, Libiju, Tunis, Alžir, Maroko, kao i Zapadnu Saharu, koja je pod marokanskom okupacijom. Ukrajina je dakle predstavljena kao dio EU. I Ukrajina će tako postati dio francusko-njemačko-poljsko-ukrajinskog koridora, koji je Brzezinski predlagao još 1997. kako bi se izazvali Rusija i njena ZND. [5]

NOVI IZGLED AZIJE I MAPA PODIJELJENE RUSIJE

Podjelom Ruske Federacije bi se, naglašava Radio Slobodna Europa, svako suparništvo Washingtona i Moskve zauvijek okončalo. Najironičnije je to što se navodi da će se tek uništenjem Rusije stvoriti multipolarni svijet, bez obzira što će Amerika biti najjača sila, ali, pored EU, i vidno oslabljena nakon rata s Rusijom.

Tekst prate i dvije karte koje ocrtavaju euroazijski prostor i svijet nakon uništenja Rusije. Štoviše, ni autor ni njegove dvije karte ne pokazuju promjenu granica na Krimu, označavajući ga kao ukrajinsku zemlju, a ne rusku.

Od zapada ka istoku, napravljene su sljedeće promjene u geografiji Rusije:

- Rusku oblast Kalinjingrad će anektirati Litva, Poljska ili Njemačka. Kako god da bude, ona će postati dio proširene Europske unije;

- Istočna (ruska) Karelija, uz Sanktpeterburšku i Lenjingradski, zatim Pskovsko, Novgorodsko i Murmansko područje će biti pod utjecajem Finske, ili će možda čak biti dio Velike Finske. Iako je u pisanoj formi, Arhangelsko područje je navedeno kao dio te cjeline, na karti se to ne vidi, vjerojatno greškom;

- Južna administrativna područja Sebeški, Pustoškinski, Neveljski i Usvjatski, kao i zapadna administrativna područja Demidovski, Desnogorsk, Duhovčinski, Kardimovski, Kislaviški, kao i cijela Smolenska oblast i centralno administrativno područje, biti će uključeno u Bjelorusiju. Dijelovi Smolenske oblasti biće nova granica između Bjelorusije i pokidane Rusije;

- Kavkaski konfederaciju, koja će biti pod utjecajem EU, činiti će Sjeverni kavkasko federalno područje, koje će sačinjavati republike Dagestan, Čečenija, Sjeverna Osetija – Alanija, Stavropolj – Kraj, kao i Karakaj-cerkeske i Kabardino-Balkarska republika;

- Cjelokupni Južno federalno podruje Rusije, dakle Volgogradska, Rostovska i Astrahanska oblast, kao i republike Kalmička, Edgeja i dr., će ući u sastav Ukrajine. To znači da će Ukrajina dijeliti granicu s Kazahstanom i da će Rusiji biti uskraćeni resursi Kaspijskog mora i granica sa Iranom;

- Ukrajina će također preuzeti Belgorod, Kursk, Brijansk i Voronjež, odnosno najnaseljeniji dio Rusije;

- Sibir i Daleki istok će se također otcjepiti od Rusije. U tekstu se dalje navodi da će Sibir i veći dio Dalekog istoka potpasti pod kineski utjecaj ili će, zajedno s Mongolijom, postati dio NR Kine, sve osim Sahalina;

- Rusija gubi i Sahalin (ili Karafuto na japanskom) i Kurilski otoci, koja se uključuju u Sahalinsku oblast. Taj dio anektira Japan.

Na svom blogu je Sinčenko postavio tekst par dana prije nego što ga je Radio Slobodna Europa objavila. [6] Tamo je još jedna slika koja i nije vrijedna pogleda – Rusija koju su rastrgli njezini susjedi. [7]

Tekst prate i dvije karte koje ocrtavaju euroazijski prostor i svijet nakon uništenja Rusije. Štoviše, ni autor ni njegove dvije karte ne pokazuju promjenu granica na Krimu, označavajući ga kao ukrajinsku zemlju, a ne rusku.

SVIJET NAKON TREĆEG SVJETSKOG RATA

Druga mapa oslikava svijet nakon Trećeg svjetskog rata, gdje se vidi nekoliko nadnacionalnih država. Japan je jedini izuzetak.

Druga mapa i nadnacionalne države se mogu ovako opisati:

- Kao što je spomenuto, EU se proširila i ima kontrolu na periferiji, na Kavkazu, u Jugozapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi. To se sve događa u sklopu NATO Partnerstva za mir na terenu Mediterana, kao dijalog koji se odvija na političkom i vojnom razini. To će biti plod Istočnog i Euromediteranskog partnerstva Europske unije, također na vojno-političkoj razini;

- SAD će stvoriti nadnacionalni entitet čija će baza biti Sjeverna Amerika. Tu se uključuju Kanada, Meksiko, Guatemala, Belize, El Salvador, Honduras, Panama, Nikaragva, Kostarika, Kolumbija, Venezuela, Gvajana (Francuska Gvajana, Surinam, Gvajana) i čitavi Karibi;

- Od zemalja koje ne proguta Amerika će formirati svoju državu u užem dijelu Južne Amerike, gdje će dominirati Brazil;

- Neku vrstu entiteta u jugozapadnim Azijskom bloku će formirati Afganistan, Pakistan, Irak, Iran, Jordan, Saudijska Arabija, Kuvajt, Bahrein, UAE, Jemen i Oman;

- Isto to će se dogoditi u Južnoj Aziji, gdje će se udružiti Indija, Šri Lanka, Bangladeš, Mianmar, Nepal, Butan i Tajland;

- U regiji Australije i Oceanije će se okupiti Filipini, Malezija, Indonezija, Singapur, Brunej, Istočni Timor, Papua Nova Gvineja, Novi Zeland, kao i pacifička otoka. Državom će dominirati Australija;

- Pošto će Sjeverna Afrika biti pod kontrolom EU, ostatak Afrike će se ujediniti pod vodstvom Južne Afrike;

- Superentitet Istočne Azije će se sastojati od dijelova Rusije, Indokine, Kine, Korejskog poluotoka, Mongolije i postsovjetske središnje Azije. Tu će prevladati Kinezi i vladat će se iz Pekinga.

Iako se članak koji je Slobodna Europa objavila na prvi pogled može okarakterizirati kao neostvariv, trebalo bi prvo postaviti određena pitanja. Prvo, odakle autoru takve ideje? Da li je taj plan za budućnost skovao netko iz SAD ili EU, izravno ili neizravno?

Drugo, odakle je autor prikupio informacije kad je stvorio ovakvu viziju svijeta poslije rata? Autor se svakako oslonio na nacrt podjele Rusije od Brzezinskiog.

Tekst uključuje karte na kojima periferija EU počiva na prostorima Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Kavkaza. I ti prostori su obojeni svijetlo plavom, a ne tamnijom nijansom, kojom je obilježena EU. Iako se članak Slobodne Europe definitivno odbacuje, ne treba zaboraviti da Japan i dalje traži Sahalinsku oblast i da su SAD, Turska i Saudijska Arabija podržavale separatističke pokrete u Južnom federalnom i Sjevernom kavkaskom području.

UKRAJINIZAM

Radio Slobodna Europa izvještava u duhu ukrajinizma, koji i nije vrijedan spomena. Ali Nacije su izgrađene tako što su ih gradili i održavali kolektivi i pojedinci koji su stvoreni za tako nešto. Postoje makinacije kojima se pokušavaju izgraditi ili srušiti nacije i grupe na postsovjetskom prostoru i Bliskom Istoku.

To se može nazvati “plemenskom manipulacijom” u sociološkom i antropološkom žargonu ili, u političkom žargonu, ispadanje iz Velike Igre. U tom kontekstu, ukrajinizam su podržvali antiruski elementi više od sto godina, prvo pod okupacijom Austrijanaca i Nijemaca, zatim Poljaka i Britanaca, a danas Amerike i NATO-a.

Ukrajinizam je ideologija, koja zahtijeva novi pogled na krivotvorenu povijest, u kojoj se na Ukrajince gleda kao na odvojenu naciju. Ukrajinizam je politčki projekt, u kojem se teži da se negira povijesna jedinstvenost istočnih Slavena, kao i geografski korijeni i povijesni kontekst između Rusa i Ukrajinaca. Drugim riječima, ukrajnizam traži da se prestane tražiti razlika između Rusa i Ukrajinaca zato što su ta dva naroda različita već sama po sebi.

* * *

Rusija se uvijek nastojala dignuti iz pepela, o čemu može svjedočiti povijest. Bilo kako bilo, Rusija će se održati. Dok god različiti narodi Rusije budu stajali pod jednom zastavom za svoju domovinu, njima nitko neće moći ništa. Rusija je preživjela katastrofalne ratove i invazije. I nadživjela je svakog neprijatelja. Karte i granice mogu mijenjati, ali Rusija će ostati.

_________

Uputnice:

[1] Zbigniew Brzezinski, The Grand Chessboard: American Primacy and Its Geostrategic Imperatives (NYC: Basic Books, 1997), p.202.

[2] Ibid.

[3] Dmitro Sínčenko [Dmytro Sinchenko], V očíkuvanní Tretʹoí̈ svítovoí̈ víjni. Âk zmínitʹsâ svitu, [Waiting for World War III: How the World Will Change], Radío vilna Êvropa / Radío Svoboda [Radio Free Europe / Radio Liberty], September 8, 2014.

[4] Vseukraí̈nsʹkoí̈ iniciativu Ruh deržavotvorcív, [Ukrainian Initiative Statesmen Movement] Strategie zovníšnʹoí̈ politike, [Foreign Policy Strategy] Ruh Deržavotvorcív: vtílimo mríí̈ v žittâ [Statesman Movement: Chasing Dreams / Visions]. Accessed September 9, 2014.

[5] Brzezinski, The Grand Chessboard, op. cit., pp.85-86

[6] Dmitro Sínčenko [Dmytro Sinchenko], V očíkuvanní Tretʹoí̈ svítovoí̈ víjni. Âk zmínitʹsâ svitu, [Waiting for World War III: How the World Will Change], Dmitro Sínčenko (blog) [Dmytro Sinchenko {blog}], September 2, 2014.

[7] Ibid.

_________

Piše: Mahdi Dariusz Nazemroaja (Mahdi Darius Nazemroaya)) je poznati geopolitički analitičar
 
(webtribune.rs/uredio: nsp)