U nedavnom nastupu u emisiji “All In with Chris Hayes” na televiziji MSNBC, stručnjak zlouporaba droga i ovisnosti Carl Hart sa Sveučilišta Columbia izrekao je šokantnu tvrdnju…

Nema mnogo razlike između metamfetamina kao demonizirajuće ulične droge (također poznat kao meth ili kristal met) i lijeka na recept pod imenom ‘Adderall’.

To nije prvi put da je Hart kao stručnjak izrekao ovakve i slične tvrdnje. U izvješću iz 2014. godine, Hart i koautori Joanne Nádler i Don Habibi, također sa Sveučilišta Columbia, ispitivali su dubinske učinke metamfetamina na mozak, zaključivši da nema vidljiv razlika u učincima droge amfetamina i lijekova na recept.

Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) tvrdi je metamfetamin OK za ADHD i mršavljenje kod djece

Prvo, definicija: Amfetamini su klasa kemikalija koje se koriste i medicinski i rekreativno.

Ulična droga poznata pod imenom “meth” može se odnositi ili na metamfetamin ili dekstroamfetamin. “Kristalni meth” je više specifičan oblik, metamfetamin hidroklorid.

Autori izvješća popularne i znanstvene literatura su kazali da je metamfetamin mnogo jači i stvara ovisnost od drugih amfetamina.

“Takve izjave, međutim, nisu u skladu s empirijskim dokazima”, napisali su.

“U pažljivo kontroliranim laboratorijskim studijama sudionika ljudskog istraživanja, dekstroamfetamin i metamfetamin su proizveli gotovo identične fiziološke i bihevioralne posljedice ….

Oboje su imali za posljedice porast krvnog tlaka, pulsa, euforija i želje da se droga uzima na način ovisnosti o dozi. U osnovi,oni su ista droga”.

To znači da je droga amfetamin poput lijeka “Adderall” – propisana za liječenje narkolepsije i “hiperaktivnog poremećaja deficita pažnje” (ADHD) u djece u dobi od dvije godine – u stvari se ne razlikuje u djelovanju od metamfetamina.

U stvari, aktivni sastojci “lijeka” Adderall® zapravo su 75 posto dekstroamfetaminske soli; Ostalih 25 posto su ostali amfetamini.

To je razlog zašto se ovaj lijek također koristi za poboljšanje mentalne i sportske aktivnosti, te “rekreativno” kako bi proizvela “visoku” euforiju.

Postoji još jedan lijek odobren od FDA koji je još bliže kristalnom methu: aktivni sastojak “Desoksina” je metamfetamin hidroklorid – što je doslovno, kristalni meth. Desoxyn je odobren za liječenje ADHD-a i kao lijek za mršavljenje.

Apsurdna politika rata među lijekovim

To znači da “lijekovi” Adderall, Desoxyn i ostali amfetamini na recept vjerojatno nose iste rizike kao met.

Prema Carl Hartu i njegovim kolegama, jedan od glavnih rizika dugotrajne uporabe amfetamina je toksičnost za moždane stanice koje proizvode dopamin i ostale monoamin neurotransmitere.

Čini se da se javlja zbog velike doze amfetamina koja nenormalno poveća razinu dopamina u mozgu, što dovodi do proizvodnje stanica i slobodnih radikala koji uništavaju DNA.

“To je, pak, može dovesti do kontinuiranog deficita u funkcioniranju stanica koje sadrže dopamin”, napisali su istraživači. napominjući da korisnici rekreativnih droga mogu donekle biti izolirani od ovog efekta, jer oni imaju tendenciju početi s malim dozama i povećavati njihovu potrošnju tijekom vremena.

Najgore posljedice u studijama na životinjama su kada im se daje na početku velika doza. Autori ne spominju, da bi se to moglo dogoditi ako se djeci naglo daje visoka doza tog lijeka za ADHD. Ostali poznati rizici dugotrajne uporabe amfetamina uključuju moždani udar i “paranoično ponašanje poput psihoze.”

Godine 1986, na primjer, Kongres je donio zakon kojim su kazne za metamfetamin 50 puta teže od kazni za kokain.

No, lijek i droga imaju potpuno identične učinke. Jedina bitna razlika je u tome što se crack (metamfetamin) obično puši nego frkne u usta gutljajem vode, što dovodi do veće aktivnog sastojka koncentracije u krvi.
 
(preveo:NSP)

Propaganda je do danas itekako upotrebljavana, ponajviše od strane SAD-a i Velike Britanije. Korejski, vijetnamski, hladni rat, kao i današnji napadi nakon 11/9 uključuju razvijene propagandne alate

U svojim početcima, ova grana ‘informiranja’ i nije bila toliko negativna i manipulativna, već isključivo informativnog karaktera s neutralnim prizvukom. Danas je pak način promocije ulazaka u rat (radi regrutacije, podrške javnosti i financijskih lobija), lažnog oglašavanja ili lažne promocije nekog kontroverznog državnog poteza. Ako pogledamo taj povijesni presjek, propaganda je drevna disciplina.

Ratna i izborna propaganda kao temelj

Prvi pouzdani dokazi o korištenju propagande zabilježeni su 515. godine p.n.e. kada se u Behistunskim zapisima, nastalim na području današnjeg Irana, klinastim pismom opisuju događanja koja su Darija I. dovela na perzijski tron.

Kako objašnjava golemi natpis uklesan u stijenu, Darije I. je, kako tvrdi na velikom zidu, uz blagoslov boga Ahura Mazde ubio Gaumata koji je uzurpirao prijestolje te se instalirao za novog Perzijskog kralja. Povjesničari se i danas spore oko toga treba li mu vjerovati ili ne, međutim činjenica je da je u propagandnom smislu Darije uspio.

Arthashastra je prvi pravi povijesni zapis o vještini ratne propagande i kako je primijeniti u praksi. Autor je Chanakya, a u praksi knjigu primjenjuje njegov učenik Chandragupta Maurya koji je pomoću tih tehnika stvorio carstvo Maurije.

Moramo navesti i obitelj Rothschild koja je još tijekom Napoleonovog poraza na Waterloou u oba smjera plasirala priču o porazu, te su iskoristili uzburkanu bankarsku scenu u tim trenucima radi uzimanja udjela, kao i kasnije potpune kontrole nad valutama europskih zemalja.

Dvije knjige krajem devetnaestog stoljeća daju ključan otponac za sve kasnije studije manipulacije javnog mijenja tehnikama propagande – Tardeova ‘Laws of Imitation’ (1890.) i Le Bonova ‘The Crowd: A Study of the Popular Mind’ (1897., kod nas je prevedena i knjiga ‘Psihologija naroda, gomila, revolucija’ u izdanju Golden Marketinga, op.a.). U SAD-u pak jača propaganda usmjerena za i protiv ropstva, neovisnosti od britanske krune itd., no na znatno nižoj razini. To se drastično mijenja ulaskom u dvadeseto stoljeće i stvaranjem prvog supertima za propagandnu mašineriju.

‘Spin doktori’ i ‘Oružje za masovno uništenje’

Propaganda je do danas itekako upotrebljavana, ponajviše od strane SAD-a i Velike Britanije. Korejski, vijetnamski, hladni rat, kao i današnji napadi nakon 11/9 uključuju razvijene propagandne alate. Nakon što je SAD objavio rat Iraku 1. svibnja 2003. bilo je potrebno uvesti i Veliku Britaniju u rat.

Tako su kroz medije curili glasoviti ‘obavještajni dosjei’, i to od 24. rujna 2002. do 3. veljače 2003.

Tony Blair ih je opravdao s ‘činjenicom’ da iza njih stoji JIC (‘Joint Intelligence Committee’), sama vrhuška britanske obavještajne moći. Sačinjavaju ga voditelji triju britanskih obavještajnih i sigurnosnih agencija, šef vojnih obavještajaca i predstavnici ministarstava.

Od oka bismo rekli da je kompetencija nepobitna, no kada čujemo tri glavne točke izvještaja odmah nam je jasno da se radi o velikoj prevari javnosti:

1. Irak ima oružje za masovno uništenje

2. Spremni su ga uporabiti protiv Zapada

3. Priprema napada traje samo 45. minuta

Britanija je naravno ušla u rat, mediji su otkrili lažne podatke i plagijate, a ekipa u odboru proglašena je nevinom jer ne postoje dokazi da su namjerno obmanjivali parlament. Alastair Campbell (spin doktor kojeg smo ranije spominjali, op.a.) daje ostavku 29. kolovoza 2003. i nitko ne odgovara zbog propagandnog spina, a čak nije niti provedena istraga tko zapravo ima korist od ovog lažiranja.

Ovakve priče nisu nimalo čudnovate, naročito kada govorimo iz perspektive podneblja u kojem živimo. Veliki broj novinara bio je uključen u propagandni alat, a nešto slično vidimo i danas uz duboke podjele medija, te jasne i manje jasne instrukcije s pozicija moći.

Regionalni mediji su u vlasništvu lokalnih magnata ili stranih kompanija, a distributeri se nalaze pod čvrstim monopolom koji praktički dozira dostupnost informacija na široke mase čitatelja. Nacionalne televizije su također pod konstantnim udarom kritičara kako je riječ o propagandnom elementu vladajućih struktura, slično kao što diljem svijeta medije kontrolira šačica ljudi – ponajviše Rupert Murdoch.

Tehnike propagandnog inženjeringa

Kada pogledamo najpoznatije suvremene propagandne mašinerije država poput Sjeverne Koreje ili Kine, ponekad bude teško prosuditi po čemu su toliko nazadniji od Zapada. Ukoliko bismo išli i dublje te propagandu povezali s indoktrinacijom, onda bismo mogli zaključiti kako je najperfidniji oblik propagande obrazovni sustav. Uz tu stavku nužno je dodati televizijski program i dječje slikovnice, kao i već spomenuti dječji marketing.

Kako ćemo sve znatno detaljnije dotaknuti u djelu sa subliminalnim porukama, cilj ovog navoda svakako je definiranje samog opsega propagande. Odličnu definiciju skovali su Garth Jowett i Victoria O’Donnell koji smatraju kako je riječ o ‘namjernom i sustavnom nastojanju ka oblikovanju percepcija, manipuliranju spoznaje i usmjeravanju ponašanja poradi ostvarivanja odgovora koji pospješuje željenu namjeru propagandista’.

Smatra se kako je za dobru propagandu nužan emotivni odabir, ne intelektualni – pa na taj način ostvaruje bliske poveznice s marketingom i odnosima s javnošću, koji zapravo i jesu jedan vid propagande usmjeren ka proizvodima i percepciji o proizvođaču. Zato mnogi fenomen propagande danas nazivaju ‘političkim marketingom’ ili ‘ratnim odnosima s javnošću’.

Etika vezana uz sve vrlo je na skliskom terenu – jedni smatraju da je propaganda društveno koristan rad jer usmjerava neutralne nacije ka državno važnim interesima, dok drugi govore o širokoj manipulaciji od strane interesnih skupina koje države koriste isključivo kao ‘lutke na koncu’.

Ako pogledamo manipulacijske tehnike propagande, nekako sam opredjeljeniji za ovu drugu opciju. Osim repeticije i Ad Hominema, po točkama i možemo kategorizirati i:

* Polaganje na autoritet – citiranje renomiranih osoba radi promocije neke ideje

* Polaganje na strah – podsjećanje na strašne prijašnje režime i potraga za podrškom

* Polaganje na predrasude – stvaranje emotivne podloge i morala u prijedlogu kojeg gurate

* ‘Join The Club’ – tehnika uvođenja simpatizera u opciju u kojoj su svi ostali i to tijekom pobjedničkog kolosijeka

* Ekskluzivno društvo – prodaja ideologije da kupnjom nekog proizvoda postajete isti kao velike zvijezde

* Repeticija laži – konstantno ponavljana obmana s vremenom postaje ‘mainstream’ istina

* Crno-bijelo manipulacija – polariziranje neke teme u kojoj si ili ‘ZA’ ili ‘PROTIV’, bez mogućnosti trećeg mišljenja

* Kondicioniranje – stvaranje umjetne regulacije nečijeg ponašanja ovisno o situaciji

* Kognitivna disonanca – manipulacija ljudskom potrebom za konzistentnošću na način da određene obožavane figure prigrle kontroverzne režime

* ‘Narodski čovjek’ – politička figura igra taktiku ‘jednoga od nas’ radi manipulacije povjerenja ljudi

* Kult ličnosti – idealizirani pojedinac u masama

* Barjaktarenje – opravdavanje neke akcije kao patriotskog čina

* Tehnika ‘nogom u vrata’ – ‘poklanjanje’ nekog predmeta ili ideje kojeg netom kasnije manipulator nastoji prodati

* Tehnika ‘vrata u lice’ – perfidno stvaranje interesa kod kupca, primjer: povećavanje cijene proizvoda prije sniženja

* Demoniziranje – dehumanizacija neprijatelja

* Selektivna istina – izbacivanje većeg dijela istine uz određeni postotak prešućivanja

* Neizjavljena pretpostavka – neizricanje željenog uz namjeru suptilne promocije istog kroz neeksplicitni govor

* Vrline – lažna slika osobnosti o nekom kandidatu

* Emotivno ‘bombardiranje’ – sva pozornost grupacije usmjerena ka novom članu, česta u kultovima i mrežnom marketingu

* Euforija – organiziranje događaja radi podizanja morala

* Diktatura – eksplicitno usmjeravanje auditorija u željenom smjeru, primjer: ‘EU nema alternativu!’
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Osjećate se izgubljeno, zatrpano do to mjere da priželjkujete apokalipsu? Ovaj lijek na prirodnoj bazi vratit će vam optimizam već nakon jednog uzimanja

Za teže slučajeve anksioznosti i depresije potrebno je redovito uzimati lijek.

Liječnici također upozoravaju kako je neočekivana euforija vrlo česta nuspojava, a ako traje dulje od četiri sata, provjerite službeni e-mail ili posavjetujte se s liječnikom.

Iza humora i parodije o prirodi je dobra znanost. Istraživanja pokazuju ako provedemo više vremena u prirodi da se poboljšava vaše zdravlje, blagostanje, i dovodi do stvaranje boljih ekoloških odluka

Ili nemojte, jer video je tek duhovito, ali i smrtno ozbiljno upozorenje stranice Nature Rx kako živimo u svijetu zatrpanom lijekovima i obvezama, a sve što trebamo kako bismo se osjećali dobro je vratiti se u prirodu. No možda još važnije, poziva nas da nakon što jednom provedemo vrijeme u prirodi posvetimo se njenom očuvanju.

Već jedan izlet

Iako s dozom humora, klip je temeljen na ozbiljnim znanstvenim istraživanjima jer boravak u prirodi stvarno povećava samopouzdanje, pomaže kod psiholoških poremećaja, stresa, jača kognitivne funkcije i optimizam pa čak i poboljšava vid.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Danas se jedva može objasniti veliko oduševljenje nakon izbijanja Prvog svjetskog rata. Bez obzira na stalež i porijeklo, svi su željeli otići u sukob u kojem će poginuti čitavi naraštaji i nestati čitave kulture.

Ernst Troeltsch svakako nije bio nekakva “usijana glava” željna rata i po svemu se razlikovao od mladog doseljenika iz Austrije gotovo bez ikakvog završenog školovanja, Adolfa Hitlera koji je ratu klicao na Odeonsplatz u Münchenu s desecima tisuća drugih građana. Ali i ovaj profesor evangeličke teologije i filozofije odmah po proglašenju rata prihvatio se pera kako bi iskazao oduševljenje što je izbio rat: “Od jučer smo narod u ratu”, piše 2. kolovoza 1914. i poziva na vojnu odlučnost. “Rješenje mi zvuči sa svom čarolijom muškog i herojskog raspoloženja: na oružje, na oružje!”

Doduše, profesor na sveučilištu u Heidelbergu više nije mogao sam navući uniformu – tada je već bio navršio 49. godinu, ali je barem svojim riječima htio sudjelovati u predstojećem sukobu: “Oh, može li govornik u ovim satima svaku svoju riječ pretvoriti u bajunet, pretvoriti u pušku, u top!”

Kad je njemački car Wilhelm II. prvog kolovoza prije stotinu godina objavio kako se Njemačko carstvo nalazi u ratu, oduševljenje je vladalo u čitavoj zemlji. Kölner Stadtanzeiger objavljuje oglas u kojem građanstvo tog vrelog ljeta 1914. poziva na osvježenje u novootvoreno “Amerikansko kupalište” na obali Rajne. Samo dan kasnije takav oglas ustupa mjesto oglasu jedne papirnice kako “raspolažu velikom zalihom zastava, kako Njemačkog carstva tako i Austrougarske monarhije”, od tkanine i papira, za svaki prozor i svaki džep.

Umjetnici hrle na bojišnicu

Posve u duhu govora njemačkog cara 31. srpnja i 1. kolovoza kako Njemačkoj “ne preostaje ništa drugo nego se latiti mača” i kako u ovim trenucima “ne poznaje nikakve stranke, nego samo Nijemce”, tako su u Berlin u košarama stizali telegrami i izrazi potpore. Potpora se izražavala i u tvornicama i sveučilištima, crkvama i u, makar će nacisti to kasnije zaboraviti, sinagogama i židovskim udrugama. Radničke vođe su javljale lojalnost “njemačkom oružju” baš kao što je oduševljenje vladalo u salonima pruske aristokracije.

Euforija rata je uvelike zahvatila i svijet umjetnika. Umjetničke skupine poput ekspresionističke Blauer Reiter (Plavi jahač) ili avangardističke Brücke (Most) odjednom su se morale podijeliti. Umjetnici ruskog porijekla, poput Alekseja von Jawlenskog, Marianne von Werefkin ili Wassilyja Kandinskog su ‘za svaki slučaj’ pobjegli, pretežito u Švicarsku.

Makar je i prije 1914. bilo sukoba koji su pokazali što može moderno oružje, rat su i premnogi dočekali s romantičnim predodžbama.

Ali mladi njemački umjetnici poput Franz Marca pišu kako “stoje s uzavrelim srcem na početku stvari” i redom se dragovoljno javljaju u vojsku. Isto čini i u Austrougarskoj jedan Oskar Kokoschka – on čak kupuje konja o svom trošku da bi dospio u konjički odred, a berlinčanin Max Beckman s bojišnice piše kako “njegova umjetnost ovdje dobiva za žderanje”. Otto Dix objašnjava kako mora obući uniformu “jer sam toliki realist da sve želim vidjeti svojim očima”.

Iluzija nije trajala dugo

I to makar ih je Kandinski još daleko prije rata upozorio kako će “cijena ovog čišćenja biti zastrašujuća” i svojim umjetničkim kolegama je proricao “brda leševa”. A u tim brdima će biti i neki od njih: Franz Marc je 1916. pao kao dočasnik njemačke vojske, a čak i oni umjetnici koji su preživjeli nikad neće zaboraviti strahote koje su doživjeli u Prvom svjetskom ratu.

I profesor teologije iz Heidelberga, Ernst Troeltsch, je razmjerno brzo prestao govoriti o “dekadentnoj francuskoj nabusitosti” ili o Engleskoj kao o “fizički nemoćnoj ženi” koja se bori “sredstvima dobro proračunatog otrovnog jezika”. Baš kao i o njemačkim vojnicima koji se moraju boriti sa svom silinom i brutalnošću jer ih na to sili “sirovina fanatičnog i nepismenog stanovništva” protiv kojeg Njemačka “mora ustati u samoobrani”. Već 1916. se počeo zalagati za umjereniju njemačku politiku i za reforme u Njemačkoj.

Ono što je najgore, takvo oduševljenje Prvim svjetskim ratom nipošto nije vladalo samo u Njemačkoj. Čitav niz umjetnika i intelektualaca drugih zemalja Europe i to s obje strane bojišnice su zdušno podržavali rat, a glasoviti engleski pisac i već tada dobitnik Nobelove nagrade za književnost Rudyard Kipling je potegao sve svoje brojne “veze” kako bi njegov najstariji sin John bio primljen u vojsku i poslan na bojišnicu. I to makar je John bio slabovidan, a krivotvoren je i njegov rodni list da ispadne dovoljno star da navuče uniformu.

Sin pisca “Knjige o džungli” nije dugo nosio tu žarko željenu uniformu. Kao i milijuni drugih mladih – i ne više tako mladih Europljana je i on u tom pokolju izgubio život. John Kipling je pao u bitci kod Loosa, a slomljen otac je nakon rata našao snage da mu barem napiše natpis na grobu: If any Question why we died, tell them, because our fathers lied. (Ako tko pita zašto smo poginuli, recite mu, zato jer su naši očevi lagali.)
 
(dw/uredio: nsp)