Inuiti su domorodačko pleme Eskima koje živi na kanadskom Arktiku, Grenlandu, Sibiru i Aljasci

Njihovi starosjedioci su pisali Nacionalnoj administraciji za svemir i aeronautiku (NASA) da im kažu da se Zemljina os pomaknula. Oni ne vjeruju da emisije ugljičnog dioksida uzrokuju klimatske promjene, piše Riseearth.

Starosjedioci Inuita primjećuju klimatske promjene po topljenju ledenjaka, propadanju kože tuljana zbog opeklina i nestajanju leda. Oni vjeruju da su promjene na nebu odgovorne za klimatske promjene.

Starosjedioci kažu da Sunce više ne izlazi na istom mjestu, da su dani topliji i da duže traju.

Zvijezde i Mjesec su također na drugačijem mjestu na nebu i to utječe na temperaturu. Inuiti se oslanjaju na položaj Mjeseca i zvijezda kako bi preživjeli pošto oni pola godine žive u mraku.

Starosjedioci kažu da više ne mogu predvidjeti vremenske prilike kao ranije. Oni primjećuju da topli vjetrovi mijenjaju snježne obronke, te im je mnogo teže da se orijentiraju. Sve je više polarnih medvjeda, te se događa da oni zalutaju među naselja Inuita.

U travnju 2011. godine, CNN News je prenio da je potres pomaknuo glavni otok Japana za 2,5 metra i poremetio Zemljinu os, citirajući geofizičara Kenneth Hadnata. Također je navedeno da je Zemljina os pomaknuta za skoro 10 centimetara, prema procjenama Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Italiji.

Astronomi se slažu da je došlo do pomicanja rotacijske osi Zemlje, ali i da je bilo suptilnih polarnih promjena osi u proteklih 10 godina.

Ta pomicanja uzrokuje pomicanje kontinenata, pošto se Sjeverni pol pomiče 10 cm južno svake godine u proteklih 100 godina.

Tim istraživača sa Sveučilišta u Teksasu je koristeći NASA-in satelit GRACE otkrio da se normalno pomicanje Sjevernog pola na jug promijenilo 2005. godine i da se on od tada kreće istočno. Oni su primijetili promjenu od 1,2 metra od 2005. do 2013. godine.

Njihov zaključak je da su pomicanje uzrokovale klimatske promjene, koje nastaju zbog globalnog zagrijavanja.

Inuiti naseljavaju najdalje sjeverne dijelove kanadskog Arktika već stoljećima. Područja koja naseljavaju se stalno nalazi pod ledenim omotačem.

Oni pola godine žive na danu, a pola godine u mraku. Oni su nomadski narod, žive u šatorima od kože karibua kada je toplo, au igloima zimi.

Inuiti su podskupina naroda poznatog kao Eskimi, što u prijevodu znači “oni koji jedu sirovo meso”. Oni govore puno različitih dijalekata koji imaju isto porijeklo. Uglavnom love hranu na Arktiku za opstanak.

Oni pecaju, love morske sisavce poput tuljana i morževa, ali i kopnene sisavce poput arktičkog zeca ili karibua. Oni uglavnom jedu samo sirovo meso jer bilja gotovo uopće nema na Arktiku.
 

 
(Riseearth.com,webtribune.rs/uredio:NSP)

U ovoj minilisti vidjet ćemo otprilike kako stvari stoje među pet vodećih kontroverza globalne mistike, okultizma i magije. Ovo je inače prilagođeni dio poglavlja iz moje prve knjige ‘Svjetske misterije i tajne’ (2007.).

5. ŠAMANIZAM

Najkraća definicija šamanizma je kontakt s drugim razinama stvarnosti, poznatijim kao ‘svijet duhova’, preko posrednika šamana. Termin šaman dolazi iz turskog jezika i znači praktičar, te je danas pojam za sve praktičare komunikacije s duhovima. Njegova najpoznatija zadaća je iscjeljivanje pomoću duhova životinja, biljaka, predaka, a u najokultnijim i najtajnijim ritualima preko duhova vanzemaljaca.

Tu su i radi tradicije i drevne povijesti, vodstva pri ritualnom žrtvovanju, podizanja iz mrtvih, angažmana za zaštitu prirode itd. Ukoliko Vi poželite postići komunikaciju s duhovnim svijetom potreban je ulazak u druga stanja svijesti. Vrijedi napomenuti da se u stanje transa može doći i na druge načine, ne isključivo pomoću psihodeličnih droga i napitaka.

Tu je tako recimo poseban ples, bubnjanje, glazba, post, itd. Povijest razvoja šamanizma je također interesantna. Podrijetlo je nepoznato, ali se ipak zna da korijeni sežu najmanje 12.000 godina u prošlost. Ono što zapanjuje je brzina kojom se šamanizam rasprostranio diljem planete kao i brojnost i jačina sukoba vodećih svjetskih religija sa šamanima. Sve te religije su nastale pod velikim utjecajem ove drevne prakse, a unatoč tome gorljivo provode progone, spaljivanje pismene i onemogućavanje usmene predaje, lov na vještice, a u modernije doba i cenzuru informacija, uništavanje prirodnih bogatstava i svega ostalog vezanog uz djelovanje šamanizma.

Ovakva kultura je danas najzastupljenija u Americi, no ima je i diljem svijeta, primjerice u Africi, Sibiru, Oceaniji itd. Sibir je i nekakvo polazište svih istraživanja, poput Haitija za vodou. Šteta je što se tijekom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti izgubio trag svjetski poznatih tamošnjih plemenskih šamana. U Europi eksperti za ovu kulturu najčešće dolaze iz turskih, bugarskih i mađarskih plemena. Azija je popunjena sa korejskom, tibetanskom i mongolskom praksom koje su trenutno najznačajnije.

Eskimi i Inuiti i sada žive u skladu s drevnim vjerovanjima. Ipak, glavni adut suvremenog šamanizma su američki Indijanci. Sjevernoamerički Indijanci su iznimno brojni i kroz popularnu kulturu najpoznatiji šamani. Ostatak Amerike je današnji autoritet na području vizija. Curanderosi i Ayahuascerosi iz Amazone ulaze u druga stanja svijesti pomoću napitka Ayahuasce kojeg su naslijedili direktno od duhova.

4. WICCA

Wicca je u suštini neopoganska prirodna religija koju je definirao Gerald Gardner 1954. godine. Glavne karakteristike Wicce su obožavanje Božice i Rogatog Boga koji su dio nekakvog panteona uz prakticiranje magije, morala i proslava osam sezonskih blagdana.

Gardner je napisao knjige ‘Vještičarenje danas’ (1954.) i ‘Značenje vještičarenja’ (1959.). U njima je udario temelje ove religije koje je navodno doznao prilikom inicijacije u jedan vještičji red u Južnoj Engleskoj. Stručnjaci pravim uzorom smatraju Crowleya, te pisce Kiplinga i Frazera. Kao i kod svih drugih religija upitno je postojanje prvotnog čina zbog koje je dogma nastala što teoretičari zavjere dovode u kontekst sa manipulacijom naivnih ljudi.

Ovdje nije sporno Gardnerovo postojanje već njegov kontakt s vješticama. Britanska Wicca je imala mnoge podružnice i frakcije, a prava popularnost je zabilježena tek dolaskom u SAD. Tako je 1990. zabilježen broj od 8.000 Amerikanaca Wiccana, a 2001. ih ima čak 134.000 što dovoljno govori o strjelovitom usponu ove religije. Rogati Bog je personifikacija Pana, Cernunnosa, Athoa, Karnayne, kao i brojnih drugih simbola. Božicu pak vidimo kao djevu, majku i staricu. Ipak, oni nisu ništa naspram ‘Velikog Pokretača’ koji se zove Dryghten te je njegova priroda nepoznata.

Ostali vjerski aspekti su recimo i reinkarnacija. Pošto je neslužbena parola Wiccana ‘Jednom vještica, uvijek vještica’ tako je tu i vjerovanje da su današnji Wiccani reinkarnacija srednjovjekovnih vještica. Komunikacija s mrtvima se uspostavlja preko Ouija ploče, no postoji i frakcija koja to ne dopušta.

Ceremonijalna magija je opisana kao znanost kontrole tajnih prirodnih sila. Magiju primjenjuju, po vlastitim navodima, isključivo za iscjeljivanje, plodnost i slične korisne stvari, te zabranjuju crnu magiju (po njima Zlu magiju jer crna boja nema veze sa zlim, op.a.). Poznat je i tzv. kodeks časti kod Wiccana koji je sadržan unutar 161. Wiccanskog Zakona.

Ostale religijske knjige su ponajviše one Gardnerove i Crowleyeve. Wiccani vjeruju u pet elemenata, dijelova materije (Zrak, Vatra, Voda, Zemlja i Eter ili Duša). Rituali se održavaju na osam glavnih prirodnih svetkovina tijekom godine, te se upotrebljavaju razni okultni predmeti i simboli. Svatko tko želi pristupiti u ovu religiju mora proći ritual inicijacije i napredovati kroz tri stupnja preko takvih inicijacija što je zajedničko većini religija. Brak Wiccana traje dok traje i ljubav, te dijete rođeno u takvoj ljubavi prolazi kroz Wiccanenje što je slično poput krštenja.

Današnja Wicca promiče neke drevne vrijednosti vezane uz svetkovanje prirode te nemaju nikakve veze s urocima i vradžbinama. Mnogi Wiccani vjeruju u druge dogme i religije, a meni je zanimljiv veliki rast neopoganskih religija što definitivno navodi na nešto.

3. THELEMA

Thelema je religijski i filozofski sustav koji je baziran na misli: ‘Čini što želiš, to je sav zakon… Ljubav je zakon, ljubav pod voljom’ (Aleister Crowley, ‘Knjiga Zakona’). Thelema na koinskom grčkom znači upravo volja. Religiju je razvio sam Crowley nakon susreta s bićem Aiwassom 1904. godine.

Ono što je sporno je taj poznati izraz ‘Čini što želiš, to je sav zakon’ jer ga tumači smatraju vrhuncem težnji vlastitog ega. Crowley to nije tako zamislio već je vjerovao da sve upućuje ka dosegu jedne prave volje, odnosno, sudbine. Povijest Theleme po nekima počinje još u Bibliji, no pravi izvor je ipak knjiga ‘Hypnerotomachia Poliphili’ koju je napisao dominikanski redovnik Francesco Colonna. U njegovoj knjizi postoji dioba između Logistice (razuma) i Thelemie (volje).

Na kraju pobjeđuje Thelemia. Uzor Crowleyu je bio François Rabelais, franjevac i benediktinac iz 16. stoljeća. On je u svojim knjigama govorio o Kapeli Thélème gdje su se stanovnici vodili isključivo zakonom ‘Čini što želiš’. Tako je udario temelje za gotovo sve kasnije teorije koje je Crowley po svojim riječima upotpunio u već spomenutoj ‘Knjizi Zakona’.

Sljedeći teoretičar je bio Sir Francis Dashwood i njegova grupacija ‘Redovnici iz Medmenhama’ poznatija pod imenom ‘Klub Vatrenoga Ognja’. Njihovo djelovanje je nepoznato, zna se samo da su Rabelaisova djela bila predmet čitanja. Grupacija je navodno prakticirala masoneriju (u članstvu velik broj društvenih uglednika) uz tajne katoličke rituale.

I sada dolazimo do pravog začetnika Theleme, Aleistera Crowleya. ‘Liber AL vel vegis’ iliti ‘Knjiga Zakona’ prva je knjiga o materiji. Napisao ju je u Kairu pod utjecajem bića zvanog Aiwass koji mu je bio anđeo čuvar. Svaka osoba tako ima Pravu Volju koju treba razlikovati od ega. Takva Volja se može okarakterizirati kao životna svrha ili cilj.

Svaki Telemist želi izdvojiti svoje prave težnje iz podsvijesti kako god one nevjerojatne bile, te je zbog toga potrebno stupiti u kontakt s bićem, anđelom, koje nam je dodijeljeno pri rođenju. Božanstva dolaze iz egipatske mitologije, a Nuit je najviša božica.

Ona je noćno nebo i Velika Majka. Ostala bitna božanstva su Hadit, bog manifestacije i vremena, Ra-Hoor-Khuit, bog Sunce, Hoor-Paar-Kraat, bog tišine i unutrašnje snage, Babalon, božica užitka poznata kao Djevica Kurva i Therion kojeg Babalon jaše, životinja unutar čovjeka. U ritualu se prakticira joga, invokacija i istjerivanje, priziv anđela čuvara, obožavanje Sunca i razne forme mise. Sve je potrebno radi shvaćanja Prave Volje. Danas postoje brojne organizacije koje štuju Thelemu poput O.T.O.-a, A∴A∴. Crkve Svih Svjetova, Bratstva Saturna itd…

2. VOODOO

Vodou ili, amerikanizirano, Voodoo, je religija koja potječe s Haitija i nekakva vrsta fuzije između raznih vjerovanja ljudi iz Zapadne Afrike (Gana i Benin) i katoličkih svjetonazora tijekom ropstva. Ključni bog ove religije je Bondyè (poveznica s Jahveom) koji se ne miješa u svijet ljudi, te je nedokučiv i njemu se ne moli jer po vjerovanju ne uslišuje molitve. Iz tog razloga se štuju niža bića, Loa (poveznica s precima i svecima).

Među utjecajnijim Loa bićima poznajemo Papa Legbu, čuvara križanja, Erzulie Fredu kao duha ljubavi, Simbi, duha kiše i magova itd. Podjela Loa je dvadeset i jedna nacija, te prezimena i svako pojedino biće ima svog similara kod katoličkih svetaca. Hijerarhija crkve kao takve ne postoji osim na najnižim nivoima pa tako nemaju niti središnju figuru poput pape.

Ritual je interesantan jer je spoj raznih drugih rituala. Prije početka je potrebna najmanje jednodnevna priprema uz postavljanje oltara, razno spravljanje peradi itd. Početak ceremonije je označen pjevanjem uz bubnjeve što doziva razna bića i duhove. Ta dozvana bića zaposjedaju tijela sudionika te komuniciraju sa ostalima kroz njih. Zanimljivo je to što na kraju korist od cijelog događaja ima isključivo obitelj sudionika u kojima su se nalazila takva bića. Sam ritual zna biti u potpunosti ozbiljan kao i nešto neozbiljniji, ovisno o izvođačima.

Izvođači rituala nisu inicirani jer vlada vjerovanje da za priziv duha ne moraš biti službeno ili magijski odobren. Ipak, postoje osobe koje se brinu o postojanosti ceremonije i ponašanju sudionika. Ono što nas također zanima je tamna strana vodoua.

Popularna kultura pri tome ističe zombije, voodoo lutke i slične ostale dodatke. Zombije kreira takozvani bokor – crni mag, i to se isključivo prakticira na Haitiju. Slična stvar je i s voodoo lutkama. Podrijetlo im je Afrika, a kako su ljudi došli do zabijanja igala nije poznato. Taj fenomen više vežemo sa hoodoom (forma vodoua koju najčešće rabe Afroamerikanci i Latinosi te je gotovo u potpunosti nastala pod utjecajem kršćanstva i možemo je danas pronaći u New Orleansu, SAD) iako ga, zbog turizma, prikazuju i Haićani. Simbolika lutki u vodou religiji nije uništavanje tuđih života već komunikacija s duhovima.

Dakle, ako izvučemo zaključak, postoji velika obmana o vodouu jer se miješa s hoodoom, odnosno magijskim ritualima. Hoodoo je niz magija koje se koriste za sve aspekte života, a glavni cilj im je približiti čovjeku paranormalno i pomoći mu pri korištenju takvih sposobnosti. Prvi veliki čarobnjak je tako Mojsije kojem se najčešće upućuju i molitve. Biblija je neka vrsta talismana, a tu su i već spomenute lutke kojima možete činiti i dobro i zlo. Kada to sada gledamo, možda je i naziv ovog odlomka trebao biti Hoodoo.

1. KABALA

Kabbalah ili Kabala je disciplina i škola misli iz mističnog judaizma koja pokušava objasniti poveznicu između svemogućeg kreatora i njegove kreacije. Dakle, proučavanje ovih učenja će nas približiti odgovorima na neka od pitanja u vezi prirode cijelog svemira. Kabbalah na hebrejskom znači primanje, a kroz nju primamo razna učenja.

Ono što izučavamo su Tora, skupina tekstova Heichalot, te ‘Sefer Yetzirah’, najstarija poznata knjiga o židovskoj ezoteriji. Tu su i Zohar iz 13. st. koji je mnogima polaznica u izučavanju, te Safed iz 16. st. itd. Ranija učenja su naravno bila prenošena usmenom predajom, a najplodnija vremena Kabale u kojima ju je veći dio tadašnjeg svijeta (oko milijun ljudi) prakticirao odvijala su se oko tisućite godine prije Krista kada je njezino izučavanje bilo otvorenog tipa.

Srž znanja svijeta po Kabali je spoznaja da je Bog stvoritelj svega. On je u svojoj kreaciji bio vođen kroz deset Sephirota, odnosno, deset nivoa kreacije. To su Keter (volja), Chochmah (mudrost), Binah (razumijevanje), Chesed (milost), Gevurah (predostrožnost), Tiferet (harmonija), Netzach (pobjeda), Hod (slava), Yesod (snaga, temelji) i Malkuth (kraljevstvo).

Također su poznata i tri dijela ljudske duše. Prvi je niža duša, Nefresh, životinjski dio uz koji su povezani nagoni i žudnje. Drugi je srednja duša, Ruach, duh uz koji su vezane moralne vrijednosti i spoznaja dobra i zla. Viša duša, Neshamah, je tzv. super-duša koja dijeli čovjeka i ostale oblike života te uz nju ide intelekt. Ono što je interesantno je poučavanje rabina da svako slovo, broj i simbol unutar židovskog dijela Biblije sadrži višestruko kodirano značenje. Danas je Kabala opet došla do otvorenosti prema svijetu (Aleister Crowley) i popularnosti za koju može zahvaliti poznatim osobama koje je prakticiraju.
 
(nexsus-svjetlost.com,blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Gospodin Marshall Gardner iz Aurore, Illinois, je svojevremeno podnio prijavu za patent Američkoj Federalnoj Agenciji za Patente. Nakon dugogodišnjeg istraživanja dao je znanstveno utemeljenje teoriji koja potpuno odudara od uvriježenog mišljenja javnosti. Nakon 18 mjeseci, 5. prosinca 1914. Američka Agencija mu je odobrila patent broj 1096102 i izdala znanstveni certifikat o valjanosti teorije

Prva verzija teorije izašla je kao knjiga na 240 stranica. Osam godina kasnije, isti autor, nastavljajući da prikuplja dokazni materijal iz području astronomije i polarnih ekspedicija, objavljuje novo izdanje knjige na 450 stranica. Godina je 1920.

Naslov knjige je: “Putovanje u unutrašnjost Zemlje” s podnaslovom “Jesu li polovi zaista otkriveni”. Patent, a i knjige, postaju povjerljivom vojnom tajnom. Neki tvrde “najpovjerljivijom” svih vremena.

Sve ovo nam daje povoda da se zamislimo nad vlastitom agresivnošću i sebičnošću. (Bilo da priča o svjetovima u unutrašnjosti ostaje samo priča i ništa više, ona nas kao takva upozorava da duhovno superiornija bića ne žele s nama dijeliti isti prostor. Dok se emocionalno i duhovno ne pročistimo.)

U početku, prije 4-5 milijardi godina, Zemlja je još uvijek bila šireća lopta super-vrućeg rotirajućeg plina. Postupno se počela skupljati dok se hladila. Zakoni fizike traže da se plinovi koji se hlade zgušnjavaju. Samo-centrirajuća gravitacijska sila je smanjivala dijametar plinovite lopte … ali do određene točke.

(Upravo na ovom mjestu nastaje razlika između Gardnera i stare teorije o formiranju naše Planete. Ta teorija govori da se to zgušnjavanje nastavilo sve dok Zemlja nije postala tekuća u središtu. Prema Gardneru, ovaj scenarij vrijedi samo za velika svemirska tijela, ponajprije sunca. Ali, to ne vrijedi za tipične planete.)

Drugi faktor je centrifugalna sila. I dok gravitacija nastoji uvući sav materijal prema centru, postoji i suprotna sila. Centrifugalna. Dvoboj dvije prirodne sile ide do momenta dok se ne postigne ravnoteža. Prema Gardneru, on nastaje kad se formira sfera polumjera 8.000 milja.

Dalje. Centrifugalna sila ima još jednu karakteristiku koju ne treba smetnuti s uma. Uzmimo primjer vodeu u kadi. Okupamo se. Dignemo čep. Voda se prazni iz kade. Oko rupe se ubrzo stvori vir (vortex): prazan prostor s ubrzano-rotirajućim materijalom. Primijenimo isti princip na našu Planetu u doba dok se stvrdnjavala.

Na desnim rotacijskim završecima (danas ih zovemo “polovima”), centrifugalna sila je bila značajno slabija nego na Ekvatoru. Stoga je na ekvatoru ova sila zadržala čvrsti materijal u radijusu od oko 8.000 milja. Idući ka polovima bila je manje uspješna i kontrakcije su prestale 1.400 milja pred polarnim regijama.

Zaključak? Prirodnim kompromisom naša Planeta je nastala kao šuplja lopta s polarnim otvorima od 1.400 milja (2.000 kilometara)!

I još dalje. Gardner tvrdi da je u samom centru ove lopte, proporcionalno mala središnja lopta (“unutrašnje sunce”). Između zemljine kore i središnjeg sunca je raspoloživi slobodni prostor. Dokazi se ponovo naslanjaju na karakteristike centrifugalne sile. Naime, ona ne samo da je slaba na polovima, nego je slaba i u samom središtu rotacije.

(Sjetim se sedamdesetih, dođe Ivanka u posjetu, mi upalimo gramofon na najjače, mama zatvara uši. Kad malo bolje pogledamo gramofon, primijetimo da je u središtu uvijek bilo prašine. Okrenimo gramofon na “78″ sve će se razletjeti osim prašine u središtu rotacije . To je ta slaba centrifugalna sila.)

Bazirano na njegovim studijama planetarne nebule kroz observatorijske fotografije, Gardner je zaključio:

- Tvrdi Zemljin omotač je debeo oko 800 milja, – Polarni otvori su oko 1.400 milja široki,

- Gravitacijsko centralno sunce u planetarnom centru je promjera 600 milja,

- Konstantni sudar toplog s hladnim polarnim zrakom uzrokuje stalnu pokrivenost polarnih otvora s višeslojnim gustim oblacima.

U nastavku, ispitivanjem niza polarnih ekspedicija, nametnule su se nove misterije, kao:

- Dramatično poboljšanje klime što se više približava polovima, – Bizarnost čuvene Aurore Borealis (riječ je o “sjevernim svjetlima”),

- Ekscentrično ponašanje kompasa približavanjem polovima.

- Dramatično povećanje biljnog i životinjskog svijeta približavanjem polovima,

- Kamenje, drveće, prašina, pelud i blato nađeni na vrhovima ledenih bregova,

- Anomalijsko ponašanje radiovalova u polarnim regijama,

- Gravitacijski porast izmjeren na polarnom vrhu, dovoljan da održava odvojenost slane i slatke vode,

- Čudna situacija sa sjevernim Eskimima, narodom s unikatnim jezikom, čija oralna tradicija kaže da su potekli iz toplih zemalja, još sjevernije, s konstantnom dnevnom svjetlošću,

- Dubina polarnog mora i jako južno strujanje na Arktiku,

- Savršeno očuvani svježi mamuti pronađeni u ledu.

Devetnaestog veljače 1947. admiral Richard Byrd je napustio bazni kamp “Arktik” i odletio sjevernije. Godinama nakon toga ostala su nagađanja što se stvarno dogodilo za vrijeme tog povijesnog leta i da li je admiral Byrd zaista letio “iza” Pola u Unutrašnjost te se sreo s naprednijim bićima koji su mu dali poruku za čovječanstvo.

Uglavnom, po njegovom povratku u Washington, 11. ožujka 1947. on je stavljen pod striktnu kontrolu medicinskog i vojno-sigurnosnog tima. Nije se oglašavao godinama. Bio je vojnik i ponašao se sukladno zapovijedima.

Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objašnjenja uz njega idu slijedeći odlomci:

“Tijekom svog arktičkog ljeta od 1.700 milja” iza “sjevernog pola, radiom je javio da je ispod video, ne snijeg i led, već kopno prekriveno planinama, šumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rijekama … a na proplancima je zapazio čudne životinje koje su ga podsjetile na mamute …

U siječnju 1956. admiral Byrd je vodio još jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je ušao 2300 milja “iza” južnog pola. Radio izvješće iz tog doba kaže da je Byrd izjavio da je “… naša ekspedicija otkrila ogromno neistraženo novo tlo … područje iza pola je središte velike nepoznanice.”

Za desetak dolara se, 45 godina nakon posljednjeg Byrdovog putovanja, može naći u prodaji knjiga pod naslovom “A Let to the Land Beyond the North Pole – Missing Diary of Admiral Richard Byrd”.

Središnji momenat knjige je sljedeća priča:

“Želimo vam dobrodošlicu na našim prostorima, admirale”, obratio mi se čovjek kome se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmiješio se. Govorio je tiho i nastavlja: “Pustili smo vas da uđete zbog vašeg karaktera i zbog toga što ste poznati na površini, admirale.”

“Na površini?”, Zaustio sam.

“Da, vi ste u području Ariane, u unutrašnjosti Zemlje. Nećemo odugovlačiti s vašom misijom i otpratit vas uskoro natrag na površinu. A sada bih vam, admirale, želio reći zašto ste ovdje. Naše zanimanje za površinu je pojačano kada je vaša rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirošimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali naše letjelice, “Flugelrads”, da istraže što je to vaša rasa učinila.”

(Ove letjelice su letjele usporedo i sa savezničkim i nacističkim zrakoplovima krajem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao špijunske avione bez posade. Inače, ova tema se dosta koristila i na TV-u kao nerazjašnjena misterija iz prošlog velikog rata.)

“To je sada, već, povijest. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se do sada nismo nikada miješali u vaše rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je drugačije. Vi ste ovladali određenim silama koje nisu za čovjeka, atomskom energijom. Naši izaslanici su već poslali poruke silama vašeg svijeta. No, one su se oglušile na naša upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da naš svijet zaista postoji. Kao što vidite, naša kultura i znanost su mnogo tisuća godina ispred vaše rase, admirale. “

“Ali, kakve to veze ima sa mnom?”, Prekinuo sam ga.

Njegove oči kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon što me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: “Vaša rasa je dostigla točku s koje nema povratka. Neki od vas bi radije uništili čitav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolažu … Mi smo vas od 1945. pokušali kontaktirati, ali naši napori su dočekani agresivno … Na naše letjelice ste pucali … Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vašem svijetu.

Znanost neće nuditi sigurnost. I sve može završiti u općem kaosu … Ovaj prethodni rat može biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to možemo sagledati mnogo jasnije nego vi … U daljoj budućnosti vidimo da će, iz vaše ruinirane civilizacije, izaći novi svijet koji će potražiti sigurnost kod nas. Kada dođe to vrijeme, mi ćemo vam izaći u susret i pomoći oživljavanje vaš kulture i rase … Možda ćete, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja … i nakon toga, vaša znanost i kultura će se posvetiti izgradnji novog početka …

A ti se, sine moj, vrati na površinski svijet s ovom porukom.”

Richard Byrd

Čini se da se naš sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za trenutak kao u snu … ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni domaćini, koji su me doveli ovdje, ponovno su bili s moje strane. “Ovim putem, admirale”, pokazali su. Okrenuo sam se još jednom prema “učitelju”. Blagi osmijeh na drevnom licu. “Zbogom, sine moj”, rekao je. Mahnuo je i naš sastanak je time bio završen.”

Admiral Richard Byrd, legendarni istraživač Antarktika i južnog pola, navodno je, u svom dnevniku, pisao o posjeti u unutrašnjosti Zemlje …

Je li moguće da bi neka od planeta našeg Sunčevog sustava mogla biti šuplja? Znanstvenici odlučno odgovaraju: “Ne!”

I što to znači “šuplja”? Par stotina kilometara radijusa ili nekoliko tisuća? Zar ne bi takva planeta kolapsirala sama po sebi?

Da bi se odgovor promatrao u drugačijem svjetlu, pođimo od premisa astronoma. Ako pretpostavimo da je neka planeta, recimo Mars, šuplja, slijedi usporedba sa Zemljom. Sa njenom masom i orbitalnim ponašanjem. Masa je određena različitim eksperimentima izvođenim na našoj matičnoj planeti.

Astronomi su polazili od premise da je Zemlja solidna, čvrsta masa. Ako bi Mars zaista bio šupalj, onda bi njegova masa bila smiješno mala u odnosu na Zemljinu. Pošto ovo nisu mogli potvrditi, zaključili su da Mars nije šupalj. Niti bilo koja druga planeta ili mjesec.

Obrnimo situaciju. Pretpostavimo da je Zemlja šuplja. U tom bi slučaju odstupanje bilo kojeg drugog nebeskog tijela od Zemljine mase bilo uočljivo. Ali, ta diskrepancija ne postihu. Ergo, onda bi sve nama bliske planete i mjeseci trebali biti šuplji, jer im je orbitalno ponašanje sukladno Zemljinim.

Priključimo seizmologiju diskusiji. Ona bi trebala potvrditi da li nam je planet šuplji ili ne. I, u stvari, seizmologija decidno kaže da centar Zemlje nije u čvrstom stanju. Standardna interpretacija je da mora biti u tekućem. Ali, je li to samo interpretacija bazirana na netočno pretpostavljenoj masi Zemlje? Uostalom, rezultati bi bili vrlo slični i da postoji šupljina u centru Zemlju koja sadrži samo različite plinove.

VENERA

Još prije 110 godina astronomi su uočili sjajne “polarne kape”. Pokušavali su ovu pojavu povezati za godišnje sezone. Ali, bezuspješno. Venera se jednostavno ponašala drugačije nego sto se predviđalo (zašto li kažu da žene potječu s Venere?).

Pretpostavimo da je Venera šuplja i da ima “unutarnje sunce”. Ili, recimo, izvor nuklearne fisije u središtu planete koji, s vremena na vrijeme, izbacuje svjetlost prema polarnim regijama osvjetljavajući ih.

Dr Barletta, jedan od direktora Društva za Merkur i Veneru Britanskog Astronomskog Društva pisao je početkom stoljeća o ovom fenomenu. Slično je i sa trenutnim direktorom istoimene sekcije u istom Društvu koji već desetljećima piše o ovom čudnom i rijetkom fenomenu. Njegovi znanstveni papiri upućuju na enormnu šupljinu unutar Venerinih polova.

MJESEC (Zemljin

Astronomi već dugo u uporabi imaju termin TLP (Transient Lunar Phenomenon). Njime se identificiraju bizarni fenomeni kod kojih plin, vodena para i raznobojna svjetla izlaze na površinu iz unutrašnjosti Mjeseca.

Objašnjenje? Ovo se smatra anomalijama, odstupanjem od “normalnog”. Pretpostavimo da je Mjesec šupalj i da ima neku vrstu atmosfere unutar, koja povremeno “curi” kroz otvore i tunele prema van, prema površini … da bi se vratila natrag silom gravitacije.

MARS

Fenomen “polarnih kapa” na Marsu nije nepoznat široj javnosti. Zadnja izgubljena letjelica (“Mars Polar Lander”) imala je zadatak istražiti dostupnost vode na polovima.

ZEMLJA

1. Stali smo kod seizmologije. Zamislimo potres; od epicentra se šire valovi koji se mogu detektirati. Da budemo precizniji: šire se kroz tvrdu masu, zemljinu koru. Zemljotres u Houstonu se ne može detektirati na drugoj stani globusa – negdje oko Indonezije. Razlog? U centru Zemlje nema kore, čvrste mase. I, znanstvenici kažu, centar Zemlje je tekući, a kroz tekućinu se ova vrsta valova ne kreće. Pristalice teorije “Shear waves” tvrde nešto drugo: razlog je to što je centar Zemlje šupalj – ispunjen zrakom i prostorom. A kroz njih se ovi valovi ne mogu pomicati.

2. Slično je i sa “Pulse waves” teorijom. Zvučni valovi se ne šire kroz prostor i zrak, ali se savijaju (kreću) oko Zemljine kore (koja je nalik školjki). I izlaze, znatno oslabljeni, na drugu stranu. Njihova se putanja savija od površine prema unutrašnjosti. U jednom momentu, kada naiđu na šuplju unutrašnjost Zemlje, između 103 i 143 stupnjeva, ne može se detektirati njihovo prisustvo. Oni valovi koji dosegnu izvan 143 stupnja reflektiraju se od površine. Ali su slabiji, jer su morali putovati dvostruko brže zaobilazeći središnju šupljinu.

3. Nadalje, znanstvena je tvrdnja da je veći pritisak što se ide ka centru Zemlje. I zbog njega centar mora biti u tekućem stanju i time se opravdavaju efekti gornje dvije teorije.

Ipak, prisjetimo se naših časova fizike. Učili su nas da je centar gravitacije negdje u središtu Zemlje. I tlak se smanjuje s dubinom kako se centar približava. Sve stvari postaju bestežinske zbog ubrzanja gravitacije u svim pravcima prema masi.

Ima li onda tekuće usijane lave u centru planeta ako nema pritiska da je izazove?

4. Vjerojatno glavni dokaz da je naša Planeta solidna, čvrsta masa je njena kalkulirana gustoća. Ona je izvedena iz Newtonove gravitacijske formule koji se koristio Kavendisovom gravitacijskom konstantom. Ona daje Zemlji prosječnu gustoću od 5,5 gm / cc. Stijene na površini Zemlje su gustoće 2,7 gm/ccm u prosjeku. Znači da bi se, idući ka unutrašnjosti, moralo nailaziti na sve gušći materijal. U prosjeku, gustoće željeza ili 8,3 gm/ccm. Matematički prosjek (2,7 + 8,3 = 10,5 podijeljeno sa 2 = 5,5).

U e-mail-u našoj skupini (1999/1/26.) Vern Atkinsona čitam sljedeće:

“… Cavendish je napravio pogrešku u kalkuliranju svoje konstante jer tijekom svog eksperimenta nije uzeo u obzir dva seta sile zakrivljene težine. I, umjesto da rezultate raspodijeli na dva seta, on ju je dodijelio samo jednom i krivo odredio gravitacijsku konstantu. Korigirana gravitacijska konstanta tako dobiva vrijednost od 1,38 umjesto 5,5.”

Dalje mogu i ja računati. Ako je gustoća Zemlje na površini 2/7 onda se prema unutrašnjosti smanjuje. Pošto je gustoća vode 1,00, slijedi zaključak da je većim dijelom unutrašnjost Zemlje – šuplja! Jer bi tekućina i stijene na površini bile znatno iznad očekivanog 1,38.

5. I, posljednji za danas, prilog zašto bi Zemlja trebala biti šuplja. Kod velikih potresa ustanovljeno je da Ona odzvanja kao zvono s periodom od 54 minuta. To bi mogao biti i finalni dokaz da je Ona i šuplja kao zvono.

U sporadičnim, mističnim znanjima Tibeta koji ponekad dopiru do naših ušiju, posebno je mjesto teorije Shambhala. Ukratko, ona kaže:

“Gaja je velikodušna i dobroćudna majka koja štiti svako od svojih stvorenja. Gaja je istovremeno i živo biće i stanica makrokosmičkog organizma koje sudjeluje u evoluciji, a koje mi nazivamo Bogom.

Duboko ispod 800 milja zemjina kore, u središtu u kojem leži centar gravitacije, otvara se unutarnja šupljina. Ona je osvijetljena s solarno-kinetičkom energetskom masom koja je 600 milja široka i emitira radijaciju. U susretu s unutarnjom atmosferom ona postaje svjetlost, toplina i život.

Šupljina je radijusa 5800 milja i osvijetljena je konstantnom, blagom, zlatnom svjetlošću koja kreira tropsku klimu koja omogućuje raskoš prirode.

Gajin magnetski polovi se otvaraju u cikličkim udisajima od 24 sata na svakih šest mjeseci. Otvori dosežu 1.400 milja i predstavljaju dvije od devet čakri (vitalnih centara) koje Gaja ima. Osnovna čakra je u planetarnom centru, unutar solarnog energetskog nukleusa koji iluminira Unutrašnjost. Ovdje počiva Gajina kozmička moć. Sva sile materije, energije i dimenzije vremena / prostora ovdje imaju izvor.

Preostalih šest čakri su smještene na ekvatorijalnim crtama, 60 stupnjeva jedna od druge. Svaka od njih označava različit aspekt Gajine egzistencije.

Unutar zemlje živi veliki broj bića različitih kultura i tradicija. Oni se razlikuju i po različitom razini životne frekvencije, koja opet ovisi od dostignutog stupnja evolutivnog.

Pojedine pasmine okupiraju gigantske pećine i podzemne prostore u Unutrašnjosti, komunicirajući jedni s drugima preko tunela. Ovdje se mogu naći neki čuveni gradovi naseljeni bićima sa površine koji su emigrirali u drevnim vremenima. Oni žive na mnogo višoj razini u usporedbi s ljudskom rasom, u perfektnoj simbiozi s planetom i životnim realitetom.

U podzemnim prostorima se nalaze i tajne baze vanzemaljskih grupa. Neke od njih su u kontaktu s okultnim silama na površini zemlje, dok su druge u vezi s Agartinim sustavom.

Eterični grad Shambala je najviši izraz ove unutarnje civilizacije koji vibrira na solarnim frekvencijama. Tu se kreativna ideja i astralni program za Gajinu evoluciju razvija. Tu prebivaju i najstarija bića, na najvišim frekvencijama, koji posjeduju Sunčevu Gnostičku Svijest. Oni su prvi stanovnici Gaje i stvaraoci ljudske rase. Prethodno su došli sa Sirijusa, a još prije sa Oriona odakle potječe njihova dinastija … “

Fenomen “sjevernih svjetala”, odnosno aurore borealis, se smatra anomalijom. Znanstvena objašnjenja o sudaru sunčevih čestica sa Zemaljskim plinovima je labava. Hipoteza o šupljoj planetarnoj lopti baca drugačije svjetlo na ovaj problem …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(web-tribune)

Unatoč velikom napretku u dijagnosticiranju i liječenju malignih tumora, rak nastavlja biti jedan od glavnih uzroka smrti u visoko razvijenim zemljama.

Izračunato je da će uskoro jedna od tri osobe umrijeti od nekog oblika raka.

Iako je istina da kirurgija i radioterapija mogu izliječiti neke pacijente s lokaliziranim tumorima, i da je kemoterapija postigla pozitivne učinke u slučaju nekih deset tipova malignih tumora, sveukupna stopa smrtnosti od raka se nije bitno mijenjala u posljednjih 25 godina.

Skoro 60 posto svih pacijenata koji imaju rak, pošto im je dijagnosticiran, otkriju da je njihova bolest toliko proširena, da kemoterapija koja se trenutno koristi, ne može, zbog svoje toksičnosti, biti dana u dozama dovoljnim da se unište velike količine.

Mnogi ne mogu biti podvrgnuti kemoterapiji, operaciji ili radioterapiji zbog nuspojava. Također postoji i nekoliko vrsta tumora za koje trenutno na postoji terapija.

Laetril, poznatiji kao vitamin B17 ili amigdalin, je prirodni kemoterapijski agens koji se može naći u preko 1200 biljaka, naročito u sjemenju običnog voća poput marelice, breskve, šljive i jabuke. Najviše ga ima u sjemenu koštuničavog voća, poput jezgre marelice i drugih gorkih oraha.

Postoji mnoštvo sjemenja, biljki i žitarica koje sadrže minimalne količine vitamina B17, a koje ulaze u našu dnevnu prehranu. Prema doktoru Ernestu T. Krebsu, Jr., njegove komponente su vrlo važne za naš opstanak bez tumora.

Razni dokumenti iz najstarijih civilizacija kao što je Egipat u vrijeme faraona i Kina od prije 2500 godina prije Krista, spominju uporabu gorkih badema u terapeutske svrhe. Egipatski papirus od prije 5000 godina spominje uporabu “aqua amigdaloruma” u terapiji nekih tumora kože. Ali sustavno proučavanje vitamina B17 je zaista počelo tek početkom prve polovice prošlog stoljeća, kada je kemičar Bon 1802. godine otkrio da se tijekom destilacije vode od gorkih badema, oslobađa hidrocijanična kiselina.

Uskoro su se mnogi istraživači zainteresirali za analizu ovog ekstrakta i tako su Robiket i Boitron, po prvi put, izdvojili bijelu, kristalnu supstancu koju su nazvali amigdalin (od amigdala – badem).

Po kemijskom sastavu, B17 je diglukozin s radikalom cijanida, što je vrlo “bio prihvatljivo”. To znači da prolazi kroz staničnu membranu, lako dostižući visoku koncentraciju unutar stanice. Stanice raka, bez obzira na vrstu raka, su poznate kao tropoblasti (pogledajte tropoblastnu teoriju raka na http://www.worldwithoutcancer.com ).

Ove stanice sadrže enzim poznat kao beta glukozidaza, također poznat kao otključavajući enzim. Kada Laetril dođe u kontakt s njim, Laetril se raspada na dvije molekule glukoze, jednu molekulu benzaldehida i jednu molekulu cijanid hidrogena (HCN). Unutar tijela, stanice raka – samo stanice raka – sadrže taj enzim. Glavna stvar ovdje je da HCN mora biti STVOREN. Ne pluta slobodno u Laetrilu, a onda biva otpušten.

Mora biti proizveden. Samo enzim beta glukozidaza je sposobna za stvaranje HCN iz Laetrila, tako utječući SAMO na stanice raka. Ako u tijelu ne postoje stanice raka, ne postoji ni beta glukozidaza. Ako nema beta glukozidaze, HCN neće biti stvoren iz Laetrila.

Normalne stanice u našem tijelu sadrže enzim poznat kao rodaneza, koji neutralizira amigdalin. Ovaj enzim ne dozvoljava amigdalinu da otpusti cijanid. Na ovaj način, amigdalin zdravim stanicama služi samo kao glukoza, dajući im energiju. Maligne stanice ne sadrže ovaj enzim. U odsustvu rodaneza, amigdalin se aktivira otpuštajući radikal cijanida unutar maligne stanice, tako izazivajući uništenje.

Detoksikacija od cijanida, u normalnom tkivu sisavaca, događa kroz akciju rodaneze, koji, u prisustvu spojeva koji sadrže sumpor, pretvara slobodni cijanid u tiocijanat, potpuno neotrovni spoj. Tiocijanat se izbacuje kroz urin.

Protiv-tumorno djelovanje amigdalina bilo je praktično poznato godinama, ali je u posljednjih 35 godina znanstveno dokazano, prvenstveno preko kliničkih studija, koje su vodili poznati liječnici nutricionisti diljem svijeta.

Među njima su doktor Ernesto Contreras Rodriguez, iz OASIS Houp Bolnice, doktor Harold Maner iz Maner klinike u Meksiku, doktor Hans Nijeper, bivši direktor medicinskog odjela bolnice Silbersbi u Hanoveru, NR Bozijane MD, bivši direktor istraživačkih laboratorija u bolnici Sent Jeanne d’Arc , u Montrealu, Manuel Navarro, bivši profesor medicine i kirurgije na sveučilištu Santo Tomas u Manili, doktor Shigeaki Sakai, istaknuti liječnik iz Tokija, Japan. Iz Italije profesor Ettore Gideti, MD, sa torinskog medicinskog fakulteta; iz Belgije profesor Joseph M. Majsin, MD, sa Luvajnskog sveučilišta gdje je bio direktor Instituta za tumore.

Iz SAD su cijenjena imena poput doktora Dean Burk, bivši direktor Nacionalnog instituta za rak; doktor John A. Morone iz Gradskog medicinskog centra u Jerseyu; doktor Ernest T. Krebs, Jr., koji je razvio leatril; doktor John A. Richardson, hrabri liječnik iz San Francisca, koji je izazvao pravo države da spriječi uporabu leatrila u SAD; doktor Filip E. Binzel, Jr., liječnik koji radi u Washingtonskom sudu, Ohio, i koji je, s nevjerojatnim uspjehom, koristio leatril više od dvadeset godina; i mnogi drugi iz više od dvadeset zemalja, s podjednakom besprijekornim akreditacijama.

Vitamin B17 je jedan od glavnih izvora hrane u kulturama poput Eskimska, Huanza, Abkasijanska i kod mnogih drugih. Znate li da u ovim plemenima nikada nije bilo slučajeva raka? Sudeći prema doktoru Krebsu, potrebno nam je minimum 100 mg vitamina B17 (količina koja odgovara količini od sedam jezgri marelice), da bi vodili život bez raka.

Sljedeće namirnice sadrže B17:

• Jezgre i sjemenke voća: najveća koncentracija vitamina B17 u prirodi je, pored gorkih badema, u jabukama, marelicama, višnjama, nektarinama, breskvama, šljivama, suhim šljivama.
• Zrna: široki grah, bob, slanutak, grašak, leća (mlado), grah, Rangun, boranija, morska trava, grah puzavac
• Orasi: gorki badem, indijski orah, makadmija
• Bobice: skoro sve divlje bobice, kupina, brusnica, bobica zove, malina, jagoda, božićna bobica
• Sjemenke: lan, sezam, kadulja
• Trava: akacija, lucerka (mlada), vodena, mlečika, korov, stabljike žitarica
• Žitarice: zobene pahuljice, ječam, smeđa riža, heljdine pahuljice, proso, raž, grahorica, jezgro žitarica
• Razno: bambus, kineska šećerna trska, divlja hortenzija, tisa (iglice, svježe lišće)

Na web stranici http://www.worldwithoutcancer.org.uk/ možete pronaći više informacija u vidu dokumenata, istraživanja i studija vezanih za vitamin B17, njegov povijesni pregled, kliničke studije, biološke i kemijske opise uništenja stanica raka od strane komponenti B17, svjedočenja , povijesti slučajeva, bibliografije, biografije, slike, grafikone …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)