Da jedemo svakojako smeće, to svi znamo,ali čak i kada jedemo prerađevine mesnih otpadaka i tu nas lažu!

Ambalaža pilećeg parizera “gala” prepuna je slogana “prirodno” i “fit”, iako se po sadržaju vidi da to nikako ne može biti istina.

Parizer “gala” slovenske “Perutnine Ptuj” (u Srbiji posluje preko kompanije “Topiko” iz Bačke Topole koju je kupila) prodaje nam se upravo pod tim sloganima, odnosno napisima ispisanim nekoliko desetina puta na ambalaži.

Ogorčeni čitatelj

Na tu činjenicu Zaštitu potrošača skrenuo je pažnju jedan čitatelj, smatrajući da je prijevara da se salama takve sadržine reklamira kao prirodna i fit (crveno na ovitku, sa bijelim slovima). I zaista, uverili smo se da je na ambalaži ispisano: fit, naravno (prirodno na slovenskom), prirodno i naturally (prirodno na engleskom).

Međutim, prema deklaraciji, “gala” ima, između ostalog, sledeći sadržaj: mehanički separirano pileće meso 57%, pileće meso prve kategorije 10%, stabilizator E 450, pojačavač arome E 621, antioksidans E 301, konzervans E 250… Takođe, tu je i napomena da je sadržaj kolagena u ukupnim proteinima najviše 10%.

U dopisu koji je poslao Zaštita potrošača, čitatelj koji se predstavio kao savesni potrošač konstatira: “Od 57%, sa koliko u ovom proizvodu učestvuje pileće meso, 10% je meso prve kategorije. Znači MSM učestvuje sa 47% i onda se postavlja pitanje da li je to pileće meso ili sav onaj sadržaj koji nastaje od obrade pilećeg mesa?

To je vrlo bitno razlučiti. Postavlja se glavno pitanje: da li je sve ono što se ubacuje u onu MSM smesu, a svi znamo šta je to, prirodno i fit i da li time trebamo hraniti svoju decu i sebe, verujući natpisima ‘prirodno’ i ‘fit’”.

Čemu služi kolagen

Šta se u stvari krije iza E oznaka kojima je “filovan” parizer “Perutnine Ptuj”, za Zaštitu potrošača rastumačio je dr Stevan Blagojević, tehnički rukovodilac laboratorije Instituta za opču kemiju:

E 450 je stabilizator fosfatnog tipa, emulgirajuća sol. Ona služi da se zbog dodavanja vode u suhomesnati proizvod ona ne odvoji od dodate masti.

Dalje, E 621 je mononatrij glutaminat, i to je najpoznatiji pojačavač okusa. Djeluje tako da pojačava i produbljuje senzornu snagu ukusa.

Antioksidans E 301 je natrij askorbat. To je sol askorbinske kiseline i ona se “brine” da proizvod ne mijenja boju i kiselost uslijed oksidacije. Konzervans E 250 je natrijum nitrit i uobičajen je za mesne prerađevine – objašnjava naš sugovornik.

S druge strane, kako kaže profesor Blagojević, kada se proizvod pravi od MSM ili na drugi način usitnjenog mesa, onda se veže kolagenom da se ta masa ne bi raspala.

“Perutnina Ptuj”: Sve je istinito

Na pitanja koja smo poslali iz “Perutnine Ptuj” je stigao odgovor, s potpisom direktora Tommy Rumpfa. Dopis prenosimo uz neznatno redakcijsko skraćenje: 

“Zahvaljujemo vam se za zanimanje kao i za sve vaše aktivnosti u vezi s edukacijom potrošača. Mi u Perutnini Ptuj Topiko opredijeljeni smo da potrošače jasno obavještavamo o svim detaljima koji su važni za njihovu dobrobit, zadovoljstvo kupnje i, naravno, njihovo zdravlje. 

Sve pileće meso se u grupi Perutnina Ptuj uzgaja na vlastitim farmama, kao i na farmama kooperanata, po strogo kontroliranom sustavu kvalitete, sigurnosti i sljedivosti. Vertikalna organizacija proizvodnje naše tvrtke podrazumijeva da su svi tehnološki procesi usuglašeni s važećim domaćim i međunarodnim propisima. u proizvodnji mesa, kao iu proizvodnji prerađevina od pilećeg mesa, Perutnina koristi provjerene recepture koje su u skladu s visokim standardima grupe, kao i svim zakonskim propisima. 

Posebnu pažnju poklanjamo informacijama koje potrošač dobiva putem naše ambalaže. u tom smislu, najodlučnije odbacujemo mogućnost da se na ambalaži naših proizvoda nalaze poruke koje nisu u skladu s istinom. Sve pileće meso koje se uzgaja na farmama Perutnine i njezinih kooperanata se uzgaja po prirodnim metodama i u prirodnom okruženju, pa sukladno tome ne vidimo ništa sporno u korištenju našeg slogana prirodno fit.

U potpunosti ispunjavamo sve standarde koji podrazumijevaju da na ambalaži proizvoda budu istaknute informacije koje su važne za potrošače. Detaljni sastav proizvoda, kao i svi ostali elementi koje pravilnici propisuju, nalaze se na našoj ambalaži. To uključuje i tehnološke klasifikacije, rokove trajanja, alergene i aditive, sve jasno navedeno i u odgovarajućoj veličini naznačeno. U tom smislu smo potpuno transparentni i standardno informativni prema potrošačima, koji imaju pravo i mogućnost da znaju što kupuju prije donošenja konačne odluke o kupnji.”
 
(informer.rs/uredio:NSP)

Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija

Godinama su nas stručnjaci uvjeravali da je margarin zdrava alternativa maslacu, ali istina polako i sigurno izlazi na vidjelo. Ako ste još uvijek u skupini onih koji konzumiraju margarin upozoravamo da bi vam se želudac mogao okrenuti naopako. Naime, ova namirnica dobiva se procesom nalik stvaranju plastike.

Osnovna za margarin jeftina su ulja upitne kvalitete dobivena iz sjemenki GMO soje, pamuka, repice i dijela kukuruza. Valja napomenuti da je soja iznimno opasna biljka jer trenutačno je 98 posto usjeva soje GMO. Pamuk je pak jedna od industrijskih biljki najviše tretirana otrovnim pesticidima i insekticidima, i dakako ako uzmemo u obzir da se i kukuruz smatra nekvalitetnim zbog GMO proizvodnje, osobito onaj iz Argentine tada sastojci za margarin postaju ne jestivi.

No, osim toga opasni su po zdravlje. Ulje se iz sjemenki ovih biljki dobiva vrućim prešanjem, a time se stvaraju velike količine slobodnih radikala zaslužnih za upropaštavanje stanica u ljudskom organizmu. Slobodni radikali uzrok su prijevremenog starenja, a osim toga mogu izazvati i rak.

I opasna ulja kriju se u ovoj namirnici. Primjerice, ulje sjemenki pamuka je jedan od najpoznatijih sastojaka margarina, a za ljudsku upotrebu uopće se ne bi smio koristiti jer u nerefiniranom stanju koristi se kao pesticid zbog toksina gosipola s kojim se pamuk štiti od nametnika. Sjemenke pamuka sadrže velike količine visoko nezasićenih masnoća poznatih kao Omega šest koje pak stvaraju upale.

Ove kiseline postale su poznate i po tome što svaraju začepljenje krvih žila i kardiovaskularna oboljenja. Tu je i ulje biljke repice koje se populariziralo posljednjih godina. Njega su predstavile velike kompanije brze hrane poput Monsanta, što im je omogućilo gentički modiciranu varijantu. Ulje repice je ukusno, ali njegova aroma i miris su dodani.

Ovo ulje uzrokuje nestanak vitamina E iz tijela, umanjuje čvrstinu staničnih stijenki te omogućuje stanično propadanje. Uz to, stvara alergije i lako se kvari te uzrokuje astmu i bronhijalne probleme. Korištenje ulja povećava broj oboljelih od raka pluća.

Nakon što se pomiješaju sva ulja u njih se dodaje fini prah od nikla koji služi kao katalizator u procesu hidrogeniziranja i kombiniranja trans-masnih kiselina. Neki proizvođači koriste druge vrste katalizatora, ali ipak svi su jednako toksični. Procesom hidrogenizacije rafiniraju se ulja uz dodavanje vodika pri visokim temperaturama, a tu je i metalni katalizator u prahu. Sve to pretvara se u čvrstu i stabilnu mast koja uspijeva opstati i na sobnoj temperaturi.

Nakon djelomične hidrogenizacije sirova masa margarina je smrdljiva ljepljiva siva masa puna grumenja. Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija. Ovaj proces naziva se deodorizacija jer margarinu se dodaju različiti aditivi kako bi mirisao jestivo.

Nadalje, margarin se izbjeljuje kako bi izgubio prljavo sivu boju, a bijeljenje nastaje dakako uz pomoć kemikalija i praha spravljenog od nekih vrsta gline. Idući korak je dodavanje žute i prirodne boje nalik boji maslaca.

Kada margarin prestane smrditi okus i dalje ostaje nejestiv, a tada mu se dodaju arome, pojačivači okusa i različiti konzervansi.

Par činjenica o margarinu za neznalice

Prvi puta je proizveden u Francuskoj u prošlom stoljeću.

Margarin je prema definiciji emulzija vode u ulju dobivena miješanjem i kristalizacijom tekućih sjemenskih biljnih ulja i čvrstih tropskih biljnih masti.

Margarini nove generacije obogaćeni su umjetnim sintetičkim vitaminima, najčešće E, A i D, ne sadrže kolesterol ni transmasne kiseline, sadrže optimalan omjer jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, a proizvode se od pomno odabranih sirovina visoke kvalitete.

Margarin kakav koristimo danas prošao je kroz mnoge promjene od vremena kada je nastao još davne 1869. i uvijek su promjene vođene idejom da se napravi bolji i zdraviji proizvod. Tako su nastali margarini različitih namjena i svojstava, tvrđi namijenjeni pripravi raznih jela i slastica i mazivi obogaćeni vitaminima, s manjim ili većim udjelom masnoće. Nekada se margarin proizvodio djelimičnim očvršćivanjem biljnih ulja. Taj je postupak generirao stvaranje malog udjela nepoželjnih trans masnih kiselina, ali i taj mali udio bio je dovoljan da se margarinu, neopravdano, pripiše negativni nutricionistički predznak.

Što su zapravo trans masne kiseline? Nezasićene masne kiseline u tzv. trans formi ili trans masne kiseline, prirodno se nalaze u hrani koja sadrži masnoće životinjskog porijekla, a u procesnoj prehrambenoj industriji nastaju prilikom postupka očvršćivanja biljnog ulja do čvrste masti. U posljednje vrijeme sve više ih se povezuje sa povećanjem rizika od bolesti srca i krvožilnog sustava.

Kako su znanstvena saznanja o trans masnim kiselinama i masnoćama općenito, bivala temeljitija to je veći bio napredak u poboljšanju svojstava margarina. Oslanjajući se na najnovija otkrića i znanstveno dokazane tvrdnje, u tehnologiju proizvodnje margarina ugrađivani su novi procesi i nove sirovine. Tako su nastali tzv. “ziro-trans“ margarini.

Moderni margarini kakve danas proizvode napredni proizvođači, u potpunosti udovoljavaju današnjim visokim nutricionističkim kriterijima. Ne sadrže trans masne kiseline, a obzirom da se proizvode od biljnih masnoća, ne sadrže ni kolesterol. Bogati su u mastima topivim vitaminima i tako osiguravaju apsorpciju tih neophonih sastojaka. Postoje namjenski margarini za pripremu jela i slastica, mazivi margarini s optimalnim sastavom masnoća, raznim okusima. Znači, margarin je potpuno laboratorijski stvorena hrana, koja u prirodi ne postoji i namirnica koja se ne kvari!

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(dnevnik,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

E-brojevi su numerički kodovi za prehrambene aditive koji su u upotrebi u Europskoj uniji (prefiks E označava pojam „Europa“)

E-brojevi se nalaze na deklaracijama prehrambenih proizvoda. Odobravanje korištenja aditiva i procjenu njihove sigurnosti vrši Europska uprava za sigurnost hrane.

I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su prerađivali hranu i pritom se služili nekim tvarima koje danas ubrajamo u aditive: naše bake su upotrebljavale npr. pektin nezrelih jabuka za želiranje pekmeza. U domaćinstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, šećerom, a limunovim sokom koji sadrži askorbinsku kiselinu sprečavamo svježe oguljeno voće ili povrće da posmeđi.

Aditivi koji se upotrebljavaju u industrijskoj proizvodnji hrane jesu tvari koje se uobičajeno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane, nego su to tvari određena kemijskog sastava koje se hrani dodaju tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja hrane.

Dodavanjem aditiva mijenjaju se neke osobine hrane. Aditivi pridonose ujednačenoj kvaliteti proizvoda, ponudu namirnica čine neovisnom o godišnjem dobu, omogućuju proizvodnju jeftinije hrane i njezino dugoročno skladištenje. Sredstva za konzerviranje, npr., sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati kvarenje hrane.

Sve raznovrsnija ponuda prehrambenih proizvoda temelji se upravo na primjeni aditiva: bez sladila i emulgatora ne bi bilo modernih “light” proizvoda, topljeni sir nije moguće proizvesti bez emulgatorskih soli, a polugotova i gotova jela bez sredstava za konzerviranje, antioksidanasa, stabilizatora i drugih dodataka.

Što uistinu jedemo?

Međutim, neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima, posebno kod osjetljivih osoba, djece i bolesnika. Zato je vrlo važno da potrošači imaju potpun uvid u sirovinski sastav proizvoda, uključujući i sve vrste aditiva. Nažalost, još uvijek nedostaje transparentnost i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi. Dodatnu nesigurnost kod potrošača stvara i činjenica da za neke tvari vrijede posebna pravila o deklariranju te da proizvođač ne mora deklarirati sve aditive nekom prehrambenom proizvodu, ili pak ih ne deklarira iako ga zakon na to obvezuje.

Velik broj aditiva služi u prvom redu prehrambenoj industriji, jer joj omogućuje bržu i jeftiniju proizvodnju, a time i veću dobit. Aditivi u hrani mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojačivači okusa, arome), povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), omogućuju uvođenje “novih” proizvoda (energy-drinks), omogućuju primjenu manje vrijednih sirovina, olakšavaju i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport (sredstva za konzerviranje). Kupujući prehrambene proizvode potrošači često plaćaju i aditive koji nemaju nikakve prehrambene vrijednosti.

Slično je i s voćnim sladoledima, pudinzima i desertima, koji osim osnovnih sirovina, kao što su mlijeko, voda, šećer, sadrže i bojila, koja ih čine privlačnim, i arome, koje im daju željeni okus. Proizvođač štedi na voćnim pripravcima, jer su umjetna bojila i arome jeftiniji.

Nažalost, potrošači ne znaju što točno jedu ni kad je riječ o namirnicama koje – za razliku od sladoleda – troše svakodnevno, poput kruha i peciva. Aditivi, između ostalog, omogućuju da se kruh proizvede iz lošijeg (jeftinijeg) brašna. Tako manje vrijedan proizvod proizvođaču donosi veću dobit. K tomu, deklariranje sastojaka nepakiranog kruha nije obvezatno, pa potrošač nema nikakva uvida u sirovinski sastav (vrstu, kvalitetu, omjer različitih vrsta brašna i ostalih sastojaka), a još manje u dodane aditive.

I ekološka proizvodnja hrane koristi aditive

Industrijska proizvodnja hrane bez aditiva i ostalih pomoćnih sredstava nije moguća. I ekološki proizvedena hrana sadrži aditive. Ipak, valja napomenuti da takva hrana ne smije sadržavati bojila, pojačivače okusa, umjetne arome, većinu konzervansa, umjetna sladila… Za razliku od konvencionalne proizvodnje hrane, gdje je dopušteno oko tri stotine aditiva, u ekološkoj proizvodnji hrane upotrebljava se pedesetak aditiva.

Evo popisa osnovnih štetnih E – brojeva:

E104 – Uzrokuje dermatitis, zabranjen u Austriji, Americi i Norveškoj

E107 – Zabranjen u Austriji i Americi, uzrokuje astmu

E110, E120, E122 – Mnogo popratnih problema, zabranjeni u nekim državama

E123 – Izaziva probleme u trudnoći, rak, hiperakrivnost, zabranjen u SAD, Norveškoj, Švedskoj, Austriji i Rusiji

E124 – Zabranjen u nekim zemljama, loše utječe na asmatične ljude i alergične na aspirin

E127 – Uzrokuje rak kod štakora, vodi do hiperaktivnosti

E128 – Štetan, preporuča se – izbjegavati

E129 – Zabranjen u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, i dr.

E132 – Indigotine – izaziva mučnine, krvni pritisak, povraćanje, probleme s disanjem, zabranjen u Norveškoj

E133 – Zabranjen u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Austriji i Norveškoj

E142 – Zabranjen u Švedskoj, Americi i Norveškoj

E150 – HACGS je preporučio izbjegavati

E151 – Zabranjen od strane mnogih država

E152 – Fatalni srčani napadi, napada živčani sustav, izaziva depresiju i dermatitis

E160b – Zna se da izaziva urološke probleme, HACGS je preporučio izbjegavati

E173 – Aluminij – izbjegavati, zabranjen u nekim državama

E174 – Srebro – isto kao 173

E175 – Zlato – isto kao E173, E174

E180 – Colorubine – izbjegavati, zabranjen u nekim zemljama

E210 – Benzonična kiselina – uzrokuje astmu, hiperaktivnost

E212 – Alergijske reakcije

E214 – Izbjegavati, zabranjen u nekim državama, isto kao i E215, E216, E217

E218 – Izaziva alergije

E220 – Sumporni dioksid – izaziva astmu, težak za metabolizam, uništava vitamin B1

E222 – Ima opasne sastojke po zdravlje, isto kao i E223, E230, E232, E233

E235 – Može izazvati povraćanje, dijareju, anoreksiju, iritaciju kože i mučninu

E238, E239, E249 – Izbjegavati

E250 – Natrijev nitrat – zabranjen u mnogim državama, kancerogen isto tako i E251, E252

E264 – Amonij acetat – može izazvati dijareju i povraćanje

E280 – Opasni aditivi za zdravlje

E285 – Natrijev tetraborat – zabranjen u Hrvatskoj i mnogim drugim državama

E310 – Propil-galat – izaziva gastrološke probleme, iritaciju kože, promjene u tlaku – povećava ga ili smanjuje, isto kao i E311

E319 – TBHQ – mučnina, povraćanje, nesvjestica, doza od 5g je fatalna, znači smrtonosna

E320, E321, E370, E385 – izbjegavati, zabranjeni u nekim državama

E407 – Uzrokuje rak

E421 – Uzrokuje alergije, mučninu i povraćanje

E422 – Velika količine mogu izazvati, povišen krvni tlak, i šećer u krvi, zatim glavobolju i žeđ

E432 – Izbjegavati, zabranjen u nekim državama

E463 – Vrlo štetan, izbjegavati

E463, E474, E493, E494, E495, E513 – izbjegavati

E514 – velike količine mogu uzrokovati disbalans vode u tijelu

E524, E525, E527, E528, E530, E540, E541, E544, E545, E553, E553b – Rak probavnih organa

E554 – Uzrokuje probleme tijekom trudnoće, povezan s Alzheimerovom bolesti

E622 – Izaziva povraćanje, dijareju, trbušne grčeve

E627 – izbjegavati

E631 – izbjegavati

E901 – izbjegavati

E903 – izbjegavati

E907 – izbjegavati, zabranjen u nekim zemljama

E905 – Rak

E924 – Povraćanje, proljev, bolovi

E951 – Aspartam – migrene, bolovi u zglobovima, paranoje, depresije, smetnje u vidu i sluhu, tumori, gubici pamćenja, mučnine, nesanice

E952 – Uzrokuje migrene i kancerogen je

E954 – Fatalan za zdravlje, kod životinja uzrokuje rak

E962 – Aspartam – acesulfame so – pogledati pod učinke aspartama

E1201 – Polivinilpirolidon – izbjegavati

E1202 – Netopljiva Polivinilpirolidon -izbegavati

Ovo su samo orijentacijski E-brojevi i njihove nuspojave. Ukoliko želite više, na internetu ima više podataka o svakom E-broju.

 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)

“Surogat kruha – hrpa laži” – tako jedan autor poznatog bestsellera naziva današnji bijeli kruh. “To je bizarna kombinacija najmanje hranjivih dijelova pšeničnog zrna s nizom umjetnih kemikalija koje mogu biti čak i štetne.”

Što je loše u bijelom kruhu? Problem je u onome što se sa pšenicom događa tijekom procesa prerade. Pšenično zrno sastoji se od vanjskog omotača (mekinja), embrija (pšenične klice) i endosperma. Mekinje sadrže najviše vlakana, obilje vitamina i minerala i nešto bjelančevina. Klica je bogat izvor vitamina B skupine i vitamina E, kao i nekolicine minerala i vlakana.

Endosperm, na koji otpada oko četiri petine cijelog zrna, sadrži uglavnom samo škrob. A to je jedini dio koji se koristi za proizvodnju bijelog brašna. Najveća je ironija u tome što se hranjive mekinje i pšenične klice, koje se uklanjaju mljevenjem, prodaju kao hrana za stoku.

Prehrambena industrija, osim toga, povećava probleme s pitanjem hranjivosti bijelog kruha time što u njegovoj proizvodnji koristi nekoliko umjetnih kemikalija, poput:

# propilen glikol (inače antifriz) koji održava bijelu boju kruha;

# diacetil-vinske kiseline (emulgator) da bi se uštedjelo na masnoći;

# kalcijev sulfat (gips) da bi se olakšalo miješanje velikih komada tijesta.

Treba li izbjegavati bijeli kruh? Nijedan kruh nije u potpunosti loš. Ova bijela, mekana namirnica je čak bogata škrobom i siromašna masnoćama. Stvar je u tome što su neke vrste kruha mnogo kvalitetnije i bolje od drugih.

Razmislimo, na primjer, o vlaknima. Kriška bijelog kruha sadrži oko pola grama vlakana, dok se u istoj količini integralnog kruha nalazi najmanje dva grama vlakana. Neke vrste integralnog kruha mogu sadržavati čak i do četiri grama vlakana po kriški.

To, u suštini, znači da trebate pojesti osam kriški bijelog kruha da biste dobili jednaku količinu vlakana koja se nalazi u jednoj kriški integralnog kruha.

Što je s obogaćenim brašnom i obogaćenim kruhom? Tijekom obrade pšenice, iz brašna se uklanjaju 24 poznata minerala i vitamina.

Kada se shvatilo da su se, kao posljedica komercijalne proizvodnje, počele javljati bolesti povezane s nedostatkom tih hranjivih tvari, na tržištu su se pojavile i posebne smjese obogaćenog brašna.

U mnogim zemljama pekare još uvijek nisu obvezne koristiti takva brašna niti priložiti specifikaciju za taj kruh.

Međutim, čak i kada se koriste takva obogaćena brašna, u njima nisu nadomešteni svi nedostaci. Naime, dodaje se svega nekoliko izgubljenih sastojaka kao što su tiamin, riboflavin, niacin i željezo. Ali nijedan obogaćeni bijeli kruh nikada se ne može svojom vrijednošću uspoređivati ​​s integralnim kruhom.

Kakav je kruh najzdraviji? Istinski zdrav kruh sadrži u sebi sve dijelove pšeničnog zrna: mekinje, klice i endosperm. Takav kruh ima dvostruku, trostruku, a u nekim slučajevima čak i četverostruku prehrambenu vrijednost u usporedbi sa svojim rafiniranim imenjacima.

Ukoliko takav kruh jedemo uz svježe voće, povrće, krumpir ili mahunarke, dobićemo bogat i hranjiv obrok koji će učiniti da se osjećamo sitim, i koji doprinosi održavanju stalne razine energije kroz duže vremensko razdoblje.

Kupujte čvrst kruh koji nije napuhan zrakom. Koristite integralno i graham brašno. Odličan je i kruh od pšeničnih klica. Pronađite pouzdanu pekaru. Ili, još bolje, sami pecite kruh.

Izgleda da integralno brašno privlači žiške! Integralno brašno ima u sebi zdrav i uravnotežen odnos škroba, bjelančevina, prirodnih masnoća i vlakana, a bogato je i vitaminima i mineralima. Izgleda da insekti to jako dobro znaju.

Sa druge strane, bijelo brašno je tako male prehrambene vrijednosti da su insekti previše pametni da bi se oko njega previše trudili. Skladištite integralno brašno u hladnjak ili zamrzivač. Ili kupujte pšenicu koju ćete samljeti neposredno prije upotrebe.

Zar kruh, pa i onaj od čitavog zrna, ne deblja?

Ne, ne deblja sam kruh, već ono što s njime radimo.

Kriška integralnog kruha sadrži 70 kalorija – ne više od jedne jabuke. Ali ako je premažemo debelim slojem maslaca od kikirikija i džema, ona može sadržavati blizu 300 kalorija.

Nije problem u osnovnoj sirovini, već u njezinim dodacima koji tu niskokaloričnu, hranjivu, zdravu krišku dobrog kruha pretvaraju u kaloričnu katastrofu.

Kruh je tradicionalno, tijekom stoljeća, bio osnovna namirnica ljudske prehrane. Ukoliko vratimo kruhu počasno mjesto koje mu pripada, učinićemo veliki korak prema dobrom zdravlju.

Kada sljedeći put kupujete kruh, potražite onaj koji će stvarno moći biti osnova vašeg jelovnika i temelj vašeg zdravlja.
 

 

 
(preveo: mag. Alfred Bošković, youtube.com/uredio: nsp)

Da ih to pitate na ulici, vjerujem da bi većina ljudi, dakle i oni koji nisu vegetarijanci, rekla da ne bi – kazao je za Jutarnji list Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja .

Gotovo 200 najrazličitijih proizvoda sadrži masti, enzime, želatinu i ostale produkte koji nastaju u laboratorijima nakon prerade svinjskih nusproizvoda.

Na etiketama prehrambenih proizvoda ti su nusproizvodi obično navedeni kao misteriozni E-brojevi.

Mnogi od njih sadržavaju emulgatore, odnosno pojačivače okusa i konzervanse svinjskog porijekla.

Nije to, tvrdi Stipan Bilić, stručnjak za prehrambenu industriju, ništa novo, ali problem je što mnogi ljudi s time nisu upoznati. Istraživanja su pokazala da se svinjetina i svinjski nusprodukti nalaze čak i u nekim žvakaćim gumama, sokovima, keksima.

Oni sadrže emulgator E474, koji znači da je to u stvari svinjska mast ili, moguće, sokovi mljevenih insekata.

Konzervans za barut.Taj emulgator nalazi se i u čipsu, smokiju, mliječnim namazima, sladoledu, pecivu… Javnost je najviše bila šokirana činjenicom da duhanska industrija hemoglobin svinja koristi za filtere u cigaretama!

Mislim da je sve to vrlo uvredljivo za muslimane, židove i vegetarijance – rekao je Simon Shapman s Univerziteta u Sydneyju .

Svinjsku mast sadrži čak i municija. Za konzerviranje baruta koristi se ulje sa 13 posto svinjske masti, znači svinjetina se nalazi SVUGDJE !