Maglovitog jutra u subotu 28. srpnja 1945. poručnik William Smith je upravljao bombarderom B-25 američke vojske iznad grada New Yorka

Putovao je prema aerodromu Newark kako bi pokupio svog zapovjednika, ali iz nekog se razloga pojavio iznad aerodroma LaGuardia i zatražio izvješće o vremenu.

Toranj LaGuardije je zbog loše vidljivosti želio da on sleti, ali Smith je zatražio i dobio dozvolu od vojske da nastavi do Newarka. Posljednji prijenos iz tornja LaGuardije do aviona je bilo zlosutno upozorenje: “Sa mjesta na kojem se nalazim, ne mogu vidjeti vrh zgrade Empire State.”

Suočen s gustom maglom, Smith je spustio bombarder niže kako bi povratio vidljivost kada se našao ured Manhattana, okružen neboderima. Na početku je bombarder bio usmjeren ravno prema Glavnoj zgradi New Yorka (Central Building) ali je Smith u posljednjem trenutku uspio skrenuti zapadno i izbjeći je. Nažalost, to ga je poravnalo s drugim neboderom. Smith je uspio zaobići nekoliko nebodera dok se nije našao na putu ka Empire State zgradi. U posljednjem je trenutku Smith pokušao podignuti bomabarder i zaokrenuti ga, ali bilo je prekasno.

U 09:45 sati, deset tona težak bombarder je udario u sjevernu stranu Empire State zgrade. Veći dio aviona je udario u 79. kat. Zrakoplov je udario u urede Servisa za ratnu pomoć Konferencije nacionalne katoličke pomoći.

Catherine O’Connor je opisala sudar: “Zrakoplov je eksplodirao unutar zgrade. Prošlo je pet ili šest sekundi … Ja sam teturala na nogama pokušavajući održati ravnotežu. – a 3/4 ureda je u trenu progutao plamen. Jedan čovjek je stajao u tom plamenu. Mogla sam ga vidjeti. To je bio kolega Joe Fountain. Cijelo mu je tijelo bilo u plamenu. Uporno sam ga zvala, ‘Dođi, Joe, dođi.’ Išetala je iz toga. “Joe Fountain je preminuo nekoliko dana kasnije. Jedanaest radnika je spaljeno, neki su još uvijek sjedili za svojim stolovima, dok su ostali pokušavali pobjeći od vatre.

Jedan motor i dio podvozja su se zakovitlao preko 79. kata, kroz zidne pregrade i dva požarna zida i zatim van kroz prozore s južne strane kako bi na kraju pali na dvanaest katova visoku zgradu preko puta u 33. ulici. Vanjska je stroj uletjela u otvor lifta i sletjela na lift koji je počeo strelovito padati pomalo usporeno sigurnosnim uređajima. Nekim čudom, kada je stigla pomoć do ostataka dizala u podrumu, dvije žene koje su se unutra nalazile su još uvijek bile žive.

Dio otpada od sudara je pao na okolne ulice tjerajući tako pješake da potraže zaklon, ali većina toga je palo na prepreku zgrade na petom katu. Najveći je dio olupine ostao zaglavljen sa strane zgrade. Nakon što je požar ugašen i nakon što su uklonjeni ostaci žrtava, ostatak olupine je uklonjen kroz zgradu.

Sudar aviona je ubio 14 osoba (11 radnika u uredu i tri članova posade), a ozlijeđeno je 26 osoba. Iako integritet Empire State zgrade nije bio narušen, načinjena šteta je iznosila 1 milijun $ (današnja vrijednost od otprilike 10 milijuna $).

Osam mjeseci nakon pada aviona, američka je vlada ponudila novac obiteljima žrtava. Neke su prihvatile, ali ostali su pokrenuli tužbu koja je rezultirala promjenom točke zakona. Zakon o federalnom potraživanju naknada štete iz 1946. god. je po prvi puta američkim građanima dao pravo da tuže saveznu vladu.

Godine 1945. je Empire State zgrada imala reputaciju naviše građevine na svijetu (prije nje je to bila Chrysler zgrada). Sagrađena je za 14 mjeseci u razdoblju od 1930. do 1931. god., A na njoj je radilo 3700 radnika.

Troškovi izgradnje su iznosili 24,7 milijuna $ (današnje protuvrijednosti 500 milijuna $). Nakon završetka, ova je zgrada imala 102 kata i postala je prva zgrada koja je ikada sagrađena, a koja ima više od 100 katova. Danas je to ponovno najviša građevina u New Yorku nakon rušenja blizanaca 11. rujna. 2011. god.
 
(portalosuma.com/uredio:NSP)

Nevjerojatne i nikada viđene scene uzdrmale su nedavno stanovnike New Yorka. Iako su svi fotografirali ove zastrašujuće prizore, malo tko je znao o čemu se radi

Naime, na vrhu najveće zgrade u New Yorku – Empire State Building, u obliku projekcije odvijala se prava demonska zabava, kao najava novog svjetskog poretka. I ne, ne pretjerujemo! Ova žestoka subliminalna poruka puštena je programiranim masama kao dio kampanje koja se naziva ‘Pokrenimo promjene’!

Reklamu su pustili klimatolozi koji su projekcijama božice Kali, hinduističkog božanstva, htjeli zapadnom svijetu simbolizirati ‘Novi početak’, odnosno Novi svjetski poredak koji će se uzdići na velikom svjetskom klimatskom summitu ove godine! I to preko božanstva koje se identificira KAO SIMBOL TAME, SMRTI I NASILJA, a zapravo ANTIKRISTA.

U ilustriranim prikazima Kali ima četiri ruke i u svakoj od njih drži mač, trozubac, odrubljenu glavu i posudu u koju kaplje krv iz odrubljene glave.

Umjetnik koji je osmislio vizualnu projekciju božanstva Kali, Android Jones rekao je da on simbolizira uništenje Majke (božice) prirode koja nam se osvećuje zbog zagađenja! Međutim, to je samo izgovor za najavu uništenja koje tek dolazi! Jer Kali je demon koji svoje sljedbenike tjera na počinjenje masovnih ubojstava. U 19. stoljeću u Indiji je postojao kult obožavatelja Kali božanstva koji se zvao Thugees, a koji je u povijesti kulta do sada počinio masovna ljudska žrtvovanja, oni dave svoje žrtve do smrti.

Guinnessova knjiga rekorda isitče da je ovaj kult odgovoran za oko 2 milijuna smrtnih slučajeva. Dakle, dva milijuna ljudi ubijeno je u čast ove božice! To je jedan od najvećih holokausta u povijesti koji su počinili Hindusi u čast Kali božanstva, odnosno vrlo sotoniziranog demona, čije je lice krasilo Empire State Building.

Da je došlo vrijeme promjena, vrijeme uništenja, doba antikrista i njegove vladavine dokazuje i slika iz 1950. godine, kada su križevi, kao simbol žrtve Gospodnje ukrašavali najveću zgradu New Yorka.

S obzirom na to da su ovaj demonski festival koji najavljuje uništenje u srcu New Yorka platili KLIMATOLOZI, posve je jasno da je ovim projektom došlo do potpunog razotkrivanja njihove zavjere uspavanim masama koje uopće ne znaju da im nakon klimatskog summita, na kojemu će se potpisati Ugovor između svih zemalja svijeta, i na kojemu će se donijeti Agenda 30 koja obuhvaća uništenje, depopulacijsku politiku i apsolutnu kontrolu čovječanstva, slijedi ropstvo!

To je potvrdio i Maurice Newman, predsjednik Vijeća za poduzetništvo te savjetnik australskog premijera, Tonyja Abbotta, koji je prije nekog vremena javnosti rekao, ili bolje rečeno priznao, da UN trenutno radi na uspostavi Novog svjetskog poretka, i to ni manje ni više nego preko ‘znanosti’ o klimatskim promjenama. U svojoj kolumni on je napisao:

‘To je dobro čuvana tajna! Ljudi nemaju veze s klimatskim promjenama. Riječ je o uspostavi Novog svjetskog poretka koji će predvoditi UN.’ Dodao je kako je pravi cilj ‘klimatskih promjena’ stvaranje koncentrirane autorativne političke vlasti koja će pokoriti svijet, i to upravo preko manipulacije o klimatskim promjenama.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Američki bogataši – John J. Astor IV, Isidor Straus i Benjamin Guggenheim bili su protiv osnivanja Federalnih rezervi. Svi su poginuli na Titanicu. Osnovani FED smatra se početkom Novog svjetskog poretka

Što je to FED? FED (Federal Reserve District) ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u.

Utemeljen je 1913. godine Zakonom o FED-u. Isprva nije bio dobro prihvaćen jer je smatran oblikom centralizirane vlasti. U to vrijeme SAD-om su vladali bankovni bankroti, gubitci deponenata, a 1907. bili su toliko izraženi da je potreba za stvaranjem središnje banke bila neminovna.

U vrijeme kad je osnovan FED, većina zemalja već je imala emisijsku banku (Engleska i Švedska od 17. stoljeća), ali su te banke bile različitog porijekla od FED-a. Te su banke bile privatne i bavile su se financiranjem problema kraljeva, da bi se tijekom vremena razvile u moderne emisijske banke, te postale javne institucije. FED je konstituiran u emisijsku banku koja vodi monetarnu politiku SAD-a decentralizirano koliko god je to moguće.

Titanic

Najpoznatiji putnički brod svih vremena, koji je tragično skončao u noći 15. travnja 1912., i stoljeće kasnije ne prestaje fascinirati ljude. U posljednjih 400 godina zabilježeno je oko 65.000 pomorskih katastrofa i to nekih i puno većih (u ljudskim gubicima), ali samo se o ovoj uvijek i iznova priča. O Titanicu je snimljeno više od 500 dokumentaraca i igranih filmova, a napisano je valjda tisuću knjiga. Zašto?

Vjerojatno po jednoj od najvećih teorija zavjere. Naime, ubrzo nakon nesreće pojavile su se razne teorije zavjere da je brod namjerno potopljen. Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prijevara s osiguranjem kojeg je na koncu ‘ubrala’ tvornica White Star Line, u čijem vlasništvu je bio Titanic. Puno se pričalo o zamjeni brodova, o Bruce Ismay-u, o kapetanu Edwardu Smithu, pa čak i prokletstvu mumije i kojekakvim lošim karmama.

Sve te teorije već su naveliko razrađene, ali posljednjih godina sve se više spominje jedna koja ide bok uz bok s onom o Novom svjetskom poretku. Srž ove teorije je osnivanje Federalnih rezervi, američke središnje banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuveniji pomorskom katastrofom.

Naime, na brodu su putovala tri najmoćnija čovjeka u Americi, od kojih je jedan bio John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek svoga vremena i prvobitni vlasnik Empire State Buildinga, odnosno zemljišta na kojem je izgrađen neboder. Druga dvojica bila su Isidor Straus, vlasnik lanca robnih kuća Macy ‘s, te Benjamin Guggenheim, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra. Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.

Bankarski kartel i osnivanje FED-a

Vodeći bankari tog vremena – obitelji Rothschild, Rockefeller i J.P. Morgan, željeli su osnovati središnju američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu s ovlaštenjima savezne vlade. Tako bi mogli kontrolirati izdavanje novca bez pokrića u zlatu. Eustas Malins u svojoj knjizi “Tajne Federalnih rezervi” (Secrets of the Federal Reserve) piše kako su se sedmorica utjecajnih svjetskih bankara 1910. sastala na otoku Jekyll pored obale Georgije, kako bi razradili plan o osnivanju središnje banke koju su nazivali Banka Federalnih rezervi.

Na sastanku su bili Nelson W. Aldrih i Frank Vanderlip kao predstavnici financijskog carstva Rockefellera, zatim Henry Davison, Charles Norton i Benjamin Strong – koji su predstavljali J.P. Morgana, te Paul Warburg koji je došao ispred europske bankarske obitelji Rothschild. Koliko su ove tri obitelji bile bliske i poslovno povezane opisao je g. Edward Griffin u svojoj knjizi “Stvorenje s otoka Jekyll” (The Creature from Jekyll Island, 1994.):

Obitelj Morgan je bila u prijateljskom nadmetanju s Rothschildima i postali su društveno bliski. Morganovu londonsku tvrtku je 1857. od financijske propasti spasila Bank of England, koja je bila pod utjecajem Rothschilda. Nakon toga Morgan je služio Rotschildu kao financijski agent (…) Rockefellerov ulazak u bankarski sektor Morgan nije dobro primio. Postali su žestoki suparnici. Na kraju su odlučili smanjiti međusobnu konkurenciju zajedničkim ulaganjem. Na koncu su radili na tome da osnuju nacionalni bankarski kartel pod nazivom Sustav federalnih rezervi.

I zaista, na otoku Jekyll je osnovan bankarski kartel koji je imao za cilj ostvariti monopol u izdavanju potvrda za deponirano zlato ili srebro u SAD-u. Takva potvrda vrijedila je kao novac i s njom se mogla vršiti robna razmjena. Izdavanjem potvrda bavile su se mnoge privatne banke u Americi, a ‘papirnati dolari’ zvali su se zlatni i srebrni dolari.

Zakon o zlatnom standardu iz 1900. obvezao je banke da za svaku izdanu potvrdu (obveznicu) moraju imati stvarno pokriće u zlatu ili srebru. Puno takvih obveznica potonulo je s Titanikom pa za njih nikad nije isplaćeno deponirano zlato, već je ono ostalo u državnom trezoru ili u privatnim bankama.

Bio je to odličan argument za “Družinu s otoka Jekyll” da 1913, godinu dana nakon pomorske tragedije, ukažu američkim kongresmenima da bi se izdavanje novčanih certifikata trebalo koncentrirati samo na jednom mjestu – u Sustavu federalnih rezervi koji bi bio službena američka središnja banka.

Glavni cilj FED-a

Dakle, glavni cilj bankarskog kartela bila je – “elastična monetarna politika”, odnosno izdavanje (ispis) dolara bez pokrića u zlatu. To bi značilo da bankari mogu kreditiraju špekulativnim novcem koji nema nikakvu stvarnu vrijednost!

Takav sustav već je bio proveden u Engleskoj 1694. osnivanjem Bank of England (osnovao ju je škot William Paterson, ali kasnije je kontrolu nad bankom preuzeo Natan Rothschild). U osnivačkoj povelji stoji: “Banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara iz ničeg” (The bank hath benefit on the interest on all monies which it creates out of nothing).

Tako je Engleska kao država počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama, a u Bank of England je sve registrirala kao nacionalni dug. Taj dug zapravo su otplaćivali građani kroz poreze, a kada bi otplata državnog kredita kasnila država bi morala povećavati porez.

Isti sustav pokušao je zaživiti i u Americi u dva navrata. Prvu je privatnu središnju banku osnovao Aleksander Hamilton 1789, ali ukinuta je 1811. kada je Kongres odbio obnovi Zakon o bankama. Predsjednik James Madison je predložio drugu po redu privatnu središnju banku Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana 1816. godine.

Zatvorio ju je predsjednik Andrew Jackson 1836. koji se žestoko protivio bankarskom kartelu nazivajući ih lihvarima.

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bankarima je: “Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Namjeravam vas iskoreniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskorijeniti”. Jackson je naglo umro iz nepoznatih razloga.

Mnogi biznismeni koji su stekli veliko bogatstvo i utjecaj u SAD-u nisu htjeli da država na taj način bude opljačkana. Protivili su se osnivanju FED-a, a u tom protivljenju najviše su se isticali Astor, Straus i Guggenheim. Osim toga, vjeruje se da bi spomenuta trojka svojim utjecajem spriječila i ulazak Amerike u Prvi svjetski rat. Astor se žestoko zalagao za izolacionističku politiku po načelu “America first” bez miješanja u “tuđe poslove”, a pogotovo europske. Upravo su se zagovornici te politike najviše protivili odluci Woodrow Wilson da 1917. uvede Ameriku u Prvi svjetski rat.

Dakle, ‘trojka’ je smetala bankarskom kartelu u njihovom naumu i problem je trebao biti riješen. Ideja za savršeni zločin mogla se roditi iz romana objavljenog 1898. godine …

Zločin opisan 14 godina ranije u knjizi

Puno prije nego što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana). U svojoj knjizi, napisanoj 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji “nepotopivi” brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord.

Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje – sve se to sablasno podudara s još, tada, neizgrađenim Titanicom!

Da podudarnost bude veća, Robertsonov fiktivni brod zvao se – Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja sa svojom novelom. Ovakav scenarij savršeno je odgovarao bankarskom kartelu jer su ga mogli lako realizirati. Trebalo je samo sagraditi brod, namamiti žrtve na prvo putovanje i izrežirati nesreću pomoću svojih ljudi. Ništa od toga nije bio problem jer je J.P. Morgan bio vlasnik tvrtke White Star Line, koja je 1909. u Belfastu počela graditi najveći i najmoderniji brod svog vremena – Titanik.

Veza s Jezuitima

Društvo Isusovo (Isusovci ili Jezuiti) osnovao je 1540. godine Ignacije Loyola unutar Rimokatoličke crkve. Prema nekim teorijama Rothschildi su stoljećima glavni bankari Katoličke crkve i najzaslužniji su za ogromno bogatstvo koje je Crkva akumulirala dobrim investicijama i burzovnim špekulacijama. Dakle, njihove veze bile su čvrste i preko tih veza odabran je kapetan koji će povesti Titanik u smrt.

Bio je to Edward John Smith, najiskusniji i najplaćeniji kapetan White Star Linea koji je ujedno bio i Isusovac. Smithu je prva plovidba Titanica trebala biti posljednje putovanje prije mirovine, nakon 46 godina službe. U službenoj verziji o tragediji navodi se kako je Smith dobio čak osam upozorenja da smanji brzinu i bude oprezan zbog santa leda u moru. Do danas ostaje neodgovoreno pitanje kako je čovjek s 46 godina iskustva, koji je tko zna koliko puta plovio istom rutom, ignorirao sva ta upozorenja!

Najpoznatija ekranizacija Titanica

Osim Smitha, na brodu je bio još jedan Isusovac – irski svećenik Fransis Braun. U dokumentarnom filmu National Geographica “Tajne Titanika” (The Secrets of the Titanic) navodi se kako je Brown bio najutjecajniji Isusovac u cijeloj Irskoj te se ukrcao na Titanic kako bi kapetanu Smithu dao posljednja upute.

Prema službenoj verziji, Brown je putovao od Sauthemptona do Queenstowna kod svog ujaka koji je bio biskup u Irskoj. Na putu je upoznao bogati bračni par koji ga je zamolio da im se pridruži na putovanju do New York-a, sve na njihov trošak. Brown je navodno s Titanica poslao telegram u Dublin u kojem je tražio dozvolu da nastavi put. Odgovor je stigao u Queenstown, a glasio je: “Silazi s tog broda”.

Žrtve namamili putem medija

Zavjernici (suprotno od teoretičara zavjere) su tako imali brod i kapetana, trebalo je samo namamiti žrtve što je bio najlakši dio posla. Zbog velike medijske pompe, svi koji su mislili da nešto znače u društvu morali su biti na brodu. I sam Morgan najavljivao je kako će putovati Titanikom do New Yorka. Astor se vraćao s mladom suprugom s putovanja u Egiptu, Guggenheim je bio Parizu, a Straus je bio sa suprugom u Europi.

Svi su trebali doći do Amerike, a prvo putovanje Titanikom nije se smjelo propustiti. Zanimljivo je spomenuti kako je Morgan otkazao putovanje zadnji dan i to zbog bolesti. Poslije je pronađen u dobrom zdravstvenom stanju s ljubavnicom, kad mu je obznanjena vijest o tragediji.

Početak Novog svjetskog poretka

Nakon potonuća Titanica, kompaniji White Star Line otišla je odšteta od milijun funti (danas oko 100 milijuna eura), koja je godinu dana kasnije isplaćena dioničarima, a veći dio je Morgan spremio u džep.

To je bila najuspješnija poslovna godina za White Star Line u povijesti ovog koncerna. U prosincu 1913. u američkom Kongresu prošao je zakon o formiranju Federalnih rezervi (FED). Zakon je prošao zahvaljujući Wilsonu koji ga je pogurao, navodno zato što je bio ucijenjen zbog preljuba.

Amerika je 1917. ušla u Prvi svjetski rat koji je financiran preko FED-a što je značilo ogromno zaduživanje. Od tada do 2000. godine američki dolar i britanska funta izgubili su oko 98% posto svoje vrijednosti zbog inflacije. Danas je preko 95% posto dolara u opticaju spekulativno, a vrijednost mu određuje potražnja na tržištu nafte. FED je jedna od najmoćnijih institucija u svijetu, a datum njenog osnutka smatra se početkom Novog svjetskog poretka.
 

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio: nsp)