Volite li tabloide, da li se opsjednuti pop kulturom? Volite li senzacionalne romane da van prođe vrijeme?

Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu International Journal of Business Administration u svibnju 2016. godine, vaša ljubav za “laganim čitanjem” i čitanjem članaka na web portalima poput Reddita, Tumblra, BuzzFeeda i ostalih news portala ne može vam donijeti ništa dobro.

Istraživači su zaključili da je ono što učenici pročitati na fakultetu izravno utječe na razinu pisanja koje su postigli.

Naime, studenti koji čitaju znanstvenie časopise, književnu fikcijau, ili općenito publicistiku pišu svoje radove sa većom sintaktičkom složenošću od onih koji preferiraju gore navedene opcije na intenetu.

Nadalje, najviše bodova su bobili oni koji su pribjegli znanstvenim časopisima, a najmanje oni koji su čitali isključivo sadržaje bazirane na intenetu.

Ali onda opet, “dobri radovi” su često subjektivni. Ono o čemu mi zapravo govorimo ovdje je da li naša ukupna sposobnost utjecaaja na prenošenje onoga što želimo reći drugima.

Zašto vam je za početak potrebno  “Duboko čitanje”

Za razliku od laganog čitanja, koje uključuje obično čitanje, ne preveliku koncentraciju i nema dekodiranje riječi, duboko čitanje uključuje čitanje koje je sporo, uranjajuće, emocionalno i moralno kompleksno.

Kada duboko čitate, vi upijate jezik bogat detaljima, aluzije i metafore. Ovaj stil čitanja uključuje dio područja mozga koji omogućuju čitatelju kao da ima osjećaj da se suočava sa doživljajem iz knjige.

Takve misli su vježba koja promiče zdravlje mozga – povišenje razine empatije, jer vježbate razmišljanje, analizu i osobni podtekst.

Lagano čitanje nema te atribute. Online blogovima, na primjer, nedostaje pravi glas, stav i analiza koja izaziva dublje misli. U biti, vjerojatno ćete zaboraviti što ste pročitali u samo nekoliko minuta.

Isto tako, znanstvenici sa sveučilišta Stanford su zaključili prednosti dubokog čitanja u odnosu na lagano čitanje. Otkrili su da književno čitanje daje vašem ​​mozgu vježbu za više složenije kognitivne funkcije. I dok čitate, užitak povećava protok krvi u različitim područjima mozga, duboko čitanje je dokazalo više od jedne učinkovite vježbe za mozak.

Zašto biste trebali čitali poeziju

Članak objavljen u časopisu Journal of Consciousness Studies je izvijestio da emotivno pisanje više razine pobuđuje nekoliko regija u mozgu koje reagiraju na glazbu.

Kada su usporedili čitanja poezije i proze, istraživači su otkrili da poezija aktivira stražnji cingulamom korteks i medijalni temporalni režanj – oba, koja su vezana uz samoanalizu.

Za potrebe istraživanja, volonteri su čitali svoje omiljene pjesme, koje stimuliraju dijelove mozga povezane s pamćenjem. Ta područja mozga, uglavnom se nalaze na desnoj strani, već se pokazalo da se izazivaju “drhtavicu po kralježnici” kao posljedica emocionalne reakcije na glazbu.

Zašto biste trebali čitati književnu fikciju

Nedavni pokusi su pokazali da čitanje književne fikcija čini put za bolje performanse na testovima afektivne teorije uma, ili razumijevanja tuđih razmišljanja i dobrobiti.

Studija objavljena u International Journal of Business Administration otkrila je da ova vrsta čitanja pojačava teoriju uma, koja može biti pod utjecajem veće količine angažmana sa pravim umjetničkim djelima, za razliku od čitanja novinskih članaka, intervjua, i on-line nefikcijskih izvještaja.

Odaberite duboko čitanje prije gledanja televizije

Kada uključite televizor, to signalizira vašem mozgu da se ugasi. Isto tako, čitajući lagani materijal za zabavu jednostavno ne može razviti vaš mozak koji će vam pomoći da postanete bolji pisac.

Dakle, umjesto okretanja prema televiziji ili letenja kroz članke na Facebooku, provedite više vremena u dubokom čitanju književne fikcije i poezije.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Empatija je sposobnost da se prepoznaju i osjećaju emocije drugih ljudi

Simpatija je osjećaj suosjećanja za druge ljude. Često puta biti “empat” znači da upijate mnogo boli i patnje u svojoj okolini, koja može žrtvovati vašu sposobnost djelovanja na višoj razini.

Ako ste ikada bili u sobi s negativnom osobom, znate koliko otrovna njihova energija može biti. Učenje procesa zaustavljanja apsorpcije tuđe energije je velika duhovna vještina koju moramo imati.

Evo pet načina kako da se zaustavi upijanje tuđe energije:

1) Zapamtite, ne možete ugoditi svima

Ako vas netko zastrašuje, žali se na vas, ili vas tužaka, nemojte slučajno pokušavati se svidjeti takvoj osobi. To će vas usisati dublje u to energetskom polje i napravit će vas energetski ovisnim o njihovom mišljenju.

Neće vas svatko voljeti. Svatko na zemlji živi za različite namjene. Voljeti sebe prvoga, morate stvoriti energetsko polje oko mišljenja drugih ljudi koje će vas zaštititi od toga da budete iscrpljen od njihovih stavova.

Ponekad je najbolja stvar koju možete učiniti ne pokušavati ih promijeniti, već se jednostavno ne hraniti energijom koju oni projiciraju na vas.

2) Budite pažljivi koga pozivate u svoj život

Vaše tijelo, um i neposredno okruženje je vaš hram. Koga pozivate u taj hram? Je li to otvoreni poziv? Da li ljudi obrišu svoje noge prije ulaska u taj hram ili je u redu ako dovuku blato u vašu dušu?

U Brazilu postoji sleng riječ zove folgado. Izravno značenje je “labav” ili “lijen”, ali to stvarno znači “freeloader”. Ne postoji točan engleski ekvivalent, jer iako je to mentalno, čak i više od života.

Ako dati osobi komad kruha jednog dana, oni će tražiti kruh i sljedeći. Ako vam netko ostane za vikend, oni će tada pokušati ostati tjedan (ili dva!). Jednom sam mislio da je moja supruga bila hladna i zla prema nekim našim susjedima. Kad sam shvatio da ona samo poštuje sebe i svoj dom, procjenio sam njezin smjer i usvojio ga kao svoj.

Dobro je biti velikodušan, ali postoji tanka linija između onih koji će vas zgaziti i onih kojima je stvarno potrebna pomoć. Naučite reći “ne” i biti dobar s tim.

3) Prestanite obraćati pozornost

Parazit treba domaćina da preživi. Kada obraćate pažnju na nekog, vi mu dajete energiju. Na što god da se usredotočite, to raste i energetski vampiri će ukrasti vaše misli – smanjiti razinu vaše energije.

Neki ljudi će baciti svoju energiju na vas i zatim voziti do slijedeće stanice. Prijateljsko uho može biti divna stvar, ali tu je, opet, linija koja ne treba prijeći.

Možda ste se pronašli ka spužva koja upija jadikovke ljudi koji prenose svoje frustracije na poslu, u odnosima ili čak i uspješnih postignuća. Sve te emocije vas mogu iscrpiti na različite načine i uzrokovati da vaš život postane neproduktivan.

Volite sebe dovoljno da bi podesili takve odnose, recite im da prestanu, ili im recite da niste trenutno dostupni.

4) Dišite u prirodi

Idite u prirodu, meditirajte, opustite se i dišite. Pročišćavajte vode u sebi, vježbajte i plutaju.

Poput leptira, plutajte nježno, ali brzo djelujte. Disanje povećava cirkulaciju protoka krvi po tijelu i pomeže u spriječavanju apsorbira energije onih oko vas.

Šećite s povjerenjem, držite glavu gore i ne dopustite da vam bilo tko da osjećaj manje vrijednima. Gusjenica jede sve oko sebe i postane debela, nepokretna. Ona prvo mora postati svjetlo da bi letjela.

5) Preuzmite 100%-tnu odgovornost za svoje misli i emocije

Kako se osjećate je vaša 100%-tna vlastita odgovornost. Svemir vam šalje ljude u vaš život da vas testira.

Percepciju koju imamo o sebi je veća od percepcije koju drugi imaju o nama. Ti nisi žrtva, nitko nema moć nad vama. Razmislite o tome kako se vaše misli ili očekivanja mogu manifestirali u situaciji koja vas gnjavi.

Što ako je odgovor leži u vašoj razini strpljenja, razdražljivosti, ili suosjećanja? Ukoliko ne uzmete vremena to pogledati, mi nesvjesno potvrđujemo vlastitu viktimizaciju svijeta oko nas.

Nakon što se držite odgovorni za način na koji ste izabrali odgovoriti na nešto, vi povezujete sebe na još većoj razini. Kada ste spojeni na dubljoj razini, ne možete se tako lako izbaciti iz ravnoteže.

Postavite se u situacije koje pojačavaju vašu vlastitu energiju. Da li vam ova osoba diže raspoloženje? Da li se ta osoba osjeća dobro pokraj vas?

Učite kako bi se zaštitili protiv energija drugih ljudi i počinite prvo sa ljubavi prema sebi. Imajte na umu da ste vrijedni sreće i mira, i u redu je tim ljudima reći NE. Jer na kraju krajeva ti si autor vlastitog energetskog stanja.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Zamislimo situaciju u kojoj su ljudi masovno odbili gledati vijesti o Manchesterskom masakru. Uspkros njegovoj grozoti, terorizam (sijanje straha i uvlačenje emocija ljudi u situaciju) bi bio osujećen! Koja bi se teroristička organizacija upuštala u organiziranje događaja bez pravog PR učinka?!

Kako se nositi s događajima poput napada na civile u Manchesteru? Zapravo, kako se skinuti s te udice manipulacije bez zatomljivanja osjećajne strane nas kao cjelovitih bića? Ono čemu smo podvrgnuti jest emocionalna ucjena divovskih razmjera, kojoj se teško suprotstaviti čak i razumijevanjem načina kako se bernaysovskim tehnikama manipulira „javnim mnijenjem” u svrhu dobivanja pristanka za akcije koje prije toga nitko normalan ne bi htio vidjeti u svom dvorištu.

Bez razumijevanja širih planova, pravih mapa distribucije moći u svijetu (koja je sve samo ne nalik onome kako se predstavlja) te njenih ciljeva i metoda teško je prihvatiti da smo zapravo izloženi PR-u – „odnosima s javnošću” na način kako ih je shvaćao Edward Bernays, kojeg ne bez razloga zove „ocem spina”.

On je još 1920-ih objasnio da se stručnjak za odnose s javnošću ne bavi nekakvim tamo reklamiranjem ili uvjeravanjem, već stvaranjem događaja koji prekidaju rutinu života i kroz psihološki učinak navode ljude da razmišljaju u određenom smjeru ili prihvaćaju neke zamišljene smjerove i načine djeovanja. Preslikajte tu definiciju na najnovije događaje i vidjet ćete da im skladno pristaje.

Svašta znamo, a na zdrav razum zaboravili

Bez obrzira na informacijski okoliš, potrebno je barem povremeno uključivati zdrav razum i stalno biti na oprezu. Jer sjetimo se misli Arthura Schopenhauera, da zdrav razum može nadomjestiti svako obrazovanje, ali obrazovanje ne može nadomjestiti zdrav razum. S obrazovanjima raznih vrsta nismo deficitarni, ali s korištenjem zdravog razuma često jesmo.

Ne samo svojom krivnjom – sustav i mediji se ponašaju kao da im je cilj ne dati predah dovoljno dug da čovjek može zastati i promisliti o svemu. Kad i dođe do takvog predaha prikladnog za razmišljanje, ljudima zavlada amnezija, sretni su što je sve prošlo i što su se nekako izvukli te se opet prepuštaju brojnim impulsima odvlačenja pažnje i „zabave” koje im sustav također neumorno servira.

Postavimo zato početnu radnu tezu o tome da je napad u Manchesteru još jedan od brojnih tzv. „false flag” napada kakvih smo se nagledali zadnjih desetljeća i razmotrimo je, ne naknadno nego baš u ovom trenutku dok je svuda oko nas sve prepuno emocionalnog naboja i sućuti.

Što se nas na Zapadu tiče, rekao bih da je ovoga puta posrijedi pravo suosjećanje, ne onakvo kada se sluša o krvavim zbivanjima u nekim dalekim zemljama koje si zapravo ne znamo niti predočiti kako spada (Pakistan, Sirija, Irak) pa za nas ostaju samo riječ iz novina. Ne, ovdje se radi o gradskim ulicama kakve dobro poznajemo u cijeloj Europi, o kafićima i koncertima kakvih su puni naši gradovi, o ljudima čiji su životni stil i razmišljanje sukladni našima.

Iznenadni smrtonosni prekid mirnodopske rutine

Ono što izaziva pravi užas jest činjenica tako iznenadnog i smrtonosnog prekida mirnodopske dnevne rutine. Netko se našao s prijateljem na kavi, netko je otišao na koncert, netko je tek žurio naći se s dečkom ili curom – i odjednom su postrijeljani usred opuštene jesenske večeri u petak prilikom opuštanja od radnog tjedna i očekivanja vikenda, pod gradskim svjetlima i neonskim reklamama. Na mjestu na kojem bi to svi najmanje očekivali.

S obzirom koliko opisani život nalikuje našim životima, takav će događaj kod Europljanina stvoriti pravi unutarnji užas. Njegova nepredvidljivost – zapravo činjenica da „razbija rutinu” – je zastrašujuća. Postoji li razuman način kako se postaviti u takvoj situaciji koju se može opisati kao „lose-lose” za prosječnog čovjeka? Ako ga te vijesti uvuku, bit će zastrašen i podoban materijal za davanje pogona stroju koji je generirao ovaj događaj i koji će generirati još takvih krvavih događaja.

Ako pak odluči ne zaplesati taj ples – kako to učiniti? Minorizirati tragediju? Ignorirati žrtve i činjenicu da se takva trauma širi i na sve ostale članove obitelji, na roditelje koji su besmisleno izgubili djecu i tome slično, da spomenem samo taj primjer gdje je veza među ljudima najdublja i stvara gubitak kojeg se ne može prežaliti cijeli život.

Kad smo već kod riječi „zastrašivanje”, to je ustvari hrvatski prijevod riječi „terorizam”. Podsjetimo se na trenutak biti tog pojma. S obzirom da je cilj terorizma širenje straha, neposredne žrtve nisu pravi cilj terorista. Njihov pravi cilj su svi oni koji će biti izloženi informacijama o nekom napadu i tako biti zastrašeni kako bi – tako se nadaju teroristi – djelovali ili razmišljali na određeni način. Kad se tako postave stvari, vidljivo je da je sam terostički čin tek početak, zapravo čak i manje važan dio slagalice, jer ga je nekad dovoljno i izmisliti. Puno važniji dio slagalice jest osiguravanje da informacije stignu do „ciljane publike”, da upotrijebimo još jedan PR pojam na posve neutralan način.

To u prijevodu znači da su sva medijska izvješćivanja i dani žalosti zapravo najvažniji dio terorizma. Sam događaj, koliko god grozan bio, ne bi imao nikakav učinak bez medija i sudjelovanja u medijskoj igri. Medije, naravno, nitko od nas ne može isključiti, ali ono nad čime je svatko od nas gospodar jest naša vlastita pažnja. Mi biramo na što ćemo usmjeriti pažnju, a ne što nećemo.

Jer sve bitno je sročeno na naslovnici jednih naših novina prije nekoliko dana, na kojom je velikim slovima pisalo: „Svijet tuguje i sprema se za rat”.

Treba li tome što dodati? U istoj rečenici je rečeno sve: opisane su emocije (stvorene ubijanjem i prenošenjem kroz medije), a u drugoj rečenici naveden je cilj zbog kojeg se sve to napravilo. Toliko je jednostavno.

Čemu će manchesterski napad uistinu poslužiti?

A rat bi možda trebao riješiti problem? A možda će ovaj događaj odvući pažnu od pregovora vezanih uz TIPP, kojima se ljude svijeta predaje u ruke korporacijama? Možda će napad poslužiti daljnoj destabilizaciji Europe jer se dogodio u isto vrijeme kad iz islamskih zemalja stižu milijuni ljudi, koji će sada biti okrivljavani zbog toga, pa će se braniti od napada i inercijom stvarati nove mlade teroriste, pijune spremna za samožrtvovanje, ali ne – kako oni to misle – za dobrobit svojih nacija, nego za dobrobit manipulotora zbog koji se i nalaze tisućama kilometara od svojih razrušenih domova?

Možda će se manje pažnje obratiti na pregovore o GMO-u, koji je dugoročno daleko pogubniji za živote ljudi, nego nekoliko napada strojnicama? Također, lako je predvidjeti „paljenje” sveopćeg nadzora u Europi, baš kao što se to zbilo nakon 2001. u SAD-u.

Pogotovo će ovaj događaj minornima učiniti, recimo, ionako nepriznate akcije poput „chemtrailova”. Na njihov spomen će svaki neupućen čovjek, pogotovo nakon ovog događaja, odmahnuti rukom jer, je li, postoje pravi problemi, sva ta ubojstva po ulicama, nije sad vrijeme za umišljaje i fantazmagorije.

U biti, ovo što gledamo je jedna divovska i užasna fantazmagorija, skoro halucinacija. Ili možda vrlo sofisticirani iluzionistički trik odvlačenja pažnje. Od čega, to se trebamo zapitati.

Zamislimo na trenutak utopističku situaciju u kojoj su ljudi masovno odbili gledati vijesti o manchesterskom napadu. Uspkros njegovo grozoti, terorizam (u smislu stvaranja straha i uvlačenja emocija ljudi u situaciju) bi bio osujećen. Upravo takva taktika jedina ima moć dugoročnog smanjenja terorizma. Koja će se teroristička organizacija upuštati u organiziranje događaja bez pravog PR-učinka?

Iz svega je očito da su mediji (i politika/političari, jer oni su u sprezi i jedno bez drugog ne postoji) glavna ruka terorizma. Oni imaju moć odabrati što će širiti, a što ne. I to i rade. Zato se tako malo čulo o mnogim masovnima antiratnim prosvjedima prošlih godina, a tako puno o raznim krivotvorenim izvješćima o navodnim oružjima masovnog uništavanja u vlasništvu država koje su bile meta globalne klike koja svoju bazu ima na vrhu nekih zapadnih zemalja.

Financijeri, organizatori i pokretači terorizma

Kaotične situacije su idealne da čovjek izgubi iz vida širu sliku, jer ga navode da se fokusira na određeni događaj, dok se prava slika stvari može uvidjeti samo defokusiranjem. Dakle, gledanjem ni-u-što-posebno i dopuštanjem da se detalji slike malo “zamute” kako bi se granice detalja izbrisale u maglici, pred očima promatrača spojile i time učinile prezentnom širu sliku događaja.

Ne zaboravimo stalno imati tu širu sliku pred očima: u korporatističko-državnim strukturama (te dvije stvari je nemoguće razdvojiti, kao što i pristoji svakom fašizmu, a o tome je ovdje riječ) zapadnih zemalja nalaze se financijeri, organizatori i pokretači tzv. “islamskog terorizma”.

A korporatistička strana tih istih struktura ima vlasništvo nad medijima. Jednom svojom rukom – onom kojom iz pozadine upravlja “teroristima” dajući im infrastrukturu i organizacijsku pomoć – oni stvaraju terorističke napade. (Nije li neobično da se u svim zemljama građane sve više podvrgava svim mogućim nadziranjima, snimanjima, biometriji, navodno radi sprječavanja terorizma, a sve te metode potpuno zakažu kad dođe do pravog napada? Tko je doista pravi cilj tog nadzora: “teroristi” ili građani?) Svojom drugom rukom – onom koja upravlja medijima – stvaraju željenu sliku i emocionalni učinak na ljude.

Drugim riječima, teroristi su zapravo mediji, jer oni šire strah, što je bit terorizma.

Zloporaba najpozitivnije ljudske osobine

Ta je taktika besprijekorna i teško nadvladiva jer računa na urođenu osobinu svih ljudi, upravo onu koju upravljači sustava nikad ne pokazuju (može se samo zaključiti da je jednostavno nemaju jer su u njihovoj selekciji dominantne tražene psihopatske osobine), a to je empatija.

Mi, ljudi, suosjećamo i zato želimo dobro, pa ja paradoksalno, ili tek dijabolično, ali svakako taktički i strateški vrhunski izvedeno, da se upravo najpozitivnija osobina ljudi zlorabi protiv njih.

Ako mislite da je ovo pretjerivanje, zamislite kako bi se većina ljudi odnosila prema čovjeku koji bi izjavio da ne mari za manchesterske napade, da ne želi to gledati i da ga to uopće ne zanima. Jednoglasno bi ga proglasili bezosjećajnim tipom, samoživim i egoističnim, mada je upravo on učinio ono što jedino ima smisla ako se ne želi pridonositi širenju terorizma: uklonio je sebe iz kanala i uklonio je sebe kao primatelja.

Iz te formule slijedi da bi upravo iz pijeteta prema mrtvima, da njihove smrti ne bi bile (kako se to frazira) “uzaludne” (molim vas, koja se to žrtva na kraju priče ne pokaže uzaludnom?), upravo to bilo ono što bi svaka osoba trebala napraviti. Početi ignorirati vijesti i prestati davati pristanak da se manipulira njegovom empatijom kao i prestati pristajati da mu se usađuje krivnja i da se njome manipulira.

Nije li doista morbidno da smrt svih ovih ljudi postane gorivo za stroj koji stoji iza organiziranja njihovih ubojstava? Bi li oni to zaista željeli, kad bi ih se moglo pitati i kad bi imali razumijevanje o tome kako funkcioniraju stvari? Ili bi možda s one strane života poručili da ne nasjedamo, da se ne uključujemo u sveopće orkestrirano žaljenje za njima, jer time samo samo skrećemo vodu na mlin njihovima ubojicama.

Ako mrtve želimo obezvrijediti, onda ćemo se uključiti u medijsku histeriju, spuštati zastave na pola koplja i tome slično. Ako želimo konačno reći “ne” bešćutnim manipulatorima i ubojicama, onda ćemo se na te događaje obazirati što manje. Najbolje ih je što brže zaboraviti, kao da se nikad nisu dogodili. Tako će ukupna šteta biti manja.

Naravno, u postojećem emotivnom i neinformiranom okruženju takva je ideja neprihvatljiva i potpuno politički nekorektna, što najvjerojatnije znači da ima neke veze s istinom. Ali ne zaboravimo, riječ je o zlouporabi naše empatije. Mediji imaju iste vlasnike kao i ratovi pa je ignoriranje medija prava borba protiv terorizma jer su suvremeni veliki korporatistički ili državni nadzirani mediji najvažniji dio terorizma. Bez njih ne bi imalo smisla postavljati bombe i kalašnjikovima rešetati kafiće.

Sjećam se neke situacije o navodnoj bombi koja je bila postavljena ili eksplodirala prije koju godinu u Zagrebu, bez žrtava. Ako se taj događaj zbio, bio je minoran i trajao je sekundu. Ali je pisanje o njemu trajalo tjednima. Isto tako se sjećam američkog istraživanja količine straha u djeci u SAD-u u usporedbi s djecom iz ratnih zona Bliskog istoka. Ono je pokazalo da su djeca u opasnijim zonama u daleko manjem strahu, dok su djeca u sigurnijim državama u većem strahu jer, kao i svi Amerikanci, gledaju televiziu.

Ta paralelna stvarnost je za njih prava stvarnost i kao kaugumu razvlači i prežvakuje svaki detalj. Za razliku od njih, klinac na Bliskom istoku lišen televizije, ako nije osobno nazočan, može niti ne saznati za neku eksploziju. Ili ako se to i dogodi, saznat će to kao informaciju koju me je netko ispričao, bez dodatnih patetikom i emocijama obojenih okolnih sadržaja, koji zapravo ne nose informaciju nego joj samo daju emocionalnu snagu i boju.

U nadahnutom i za svoje vrijeme politički pomalo nekorektnom filmu Antuna Vrdoljaka „Kad čuješ zvona” u jednom trenutku Pavle Vujisić, stanovnik zabačenog sela koji je „partizan” (srpske nacionalnosti), nađe se u sukobu sa susjednim skoro istoimenim selom u kojem su na vlasti „ustaše” (muslimani). Objašnjavajući svoje viđenje te za njega apsurdne situacije, on neprilagođenom političkom komesaru Borisu Buzančići kaže da bi najradije razrušio sve ceste jer „sve zlo stiže cestama”.

Sve zlo stiže cestama, a mediji su suvremene ceste

Zapravo je bio u pravu, a suvremene ceste su mediji. Parafaraziranjem možemo reći da sve zlo stiže kroz velike medije. Oni nas izlažu emocionalnoj ucjeni, zbog koje si ne možemo pomoći nego postajemo srednji dio glavne manipulatorske formule koja glasi: „problem – reakcija – rješenje”. Mi smo „reakcija”, mi tražimo daljnje akcije ili dajemo pristanak za njih.

Sve je to bullshit. Ako ne vjerujete, napravite eksperiment. Pokušajte se potpuno isključiti iz čitanja novina i praćenja bilo kakvih vijesti. Brzo ćete uočiti kako se vaš svijet odjednom smanjuje na ugodnu razinu. Sastoji se od ulica kojima prolazite, članova vaše obitelji, susjeda, kolega s posla, prijatelja, glazbe, knjiga ili filmova po vašem izboru. To je ono što doživljavate i osjećate iz prve ruke, to je stvarni svijet oko vas. Ugodno je malen, blizak i nekako zaštićujuć. Drugi za vas niti ne postoji.

A takvih stvarnih svjetova ima milijarde, baš koliko i ljudi. Ne postoje bombe koje mogu istovremeno eksplodirati u svima njima, osim kroz medije. Koji su teroristički po definiciji jer šire strah, a na kraju krajeva doista i pripadaju pravim teroristima ovog svijeta. Kroz njih dobivate „second hand” robu ili čak i krivotvorine, kao one lažne „markirane” komade odjeće koji stižu iz Kine.

Taj će svijet, koji se sastoji od namještenih ili izmišljenih „događaja”, na žalost, utjecati na vaš stvarni svijet. Ali ne koliko mislite jer se taj utjecaj može smanjiti ako mu ne dopustimo ulaz u naš stvarni svijet, prepun druženja, humora i ljepote, jer to je naša prava priroda.

Možda bi od svih ovih pretragičnih događaja bilo neke svrhe kad bi nas trgnuli da se konačno skinemo s te udice na kojoj se bacakamo kao netom uhvaćena riba. Neučinkovito i besmisleno, dok nas ribolovac ubacuje u svoju kantu i nosi prema roštilju.
 
(dnevno.hr)

Nakon nedavnih terorističkih napada u Parizu, u Europi je zavladala atmosfera straha

Već godinama, britanski astrofizičar Stephen Hawking ponavlja da ne vrijedi odgovariti nasiljem na nasilje, i da strah i osveta nisu dobra rješenja.

“Da bismo pobijedili Islamsku državu, potrebno je da nadvladati strah i zaustavimo našu agresiju”, smatra on.

“Ljudsku vrlinu koju treba ojačati je empatija. Ona nas ujedinjuje u atmosferi mira i ljubavi. Treba da smo svjesni da ID nije tako jaka kao što se predstavlja. Vojno, ona ne može doprijeti do Europe.

Teroristi ne mogu osvojiti ni svoju teritoriju na Bliskom istoku. ID je slaba i posjeduje samo jedno oružje koje se ogleda u širenju straha među nama.

Teroristi žele uništiti naše društvo kako bi mogli dominirati svojim svijetom”, ističe slavni znanstvenik, prenosi Huffington post.

Hawking podsjeća da u razdobljima krize, kakav je ovaj, treba pokazati pamet, toleranciju, jedinstvo i ljubav.

“U Siriji primjećujemo da moderne tehnologije služe za proizvodnju bombi i kemijskog oružja. Ali ubiti 100.000 ljudi i djece nije dokaz inteligencije. Ljudi uvijek slijede svoje instinkte, posebno kada je riječ o agresivnom impulsu, kao što je to bio slučaj s pećinskim ljudima.”

“Ta agresija je povećala naše šanse za preživljavanje. Ali, kada se naše moderne tehnologije združe s tom iskonskom agresijom, cijelo čovječanstvo je u opasnosti”, zaključio je Hawking.
 
(tanjug/uredio:nsp)

Pretjerano empatična osoba suosjeća s drugima znatno više nego što je u granicama prosjeka. Ne samo da je spremna saslušati druge, razumjeti ih i pružiti im podršku, već se često ne može zaštititi od tuđih negativnih emocija i energija

Zato suosjećanje, ma koliko u osnovi bilo dobro, može pokazati i drugo lice. Važno je sačuvati svoju energiju.

Sposobnost za empatiju omogućava nam da bolje razumijemo druge, ali i da ih lakše “čitamo” i osjetimo njihovu energiju. Ta nam sposobnost pomaže da život doživimo i iz neke druge perspektive osim svoje. Ipak, ovo je osobina koja može biti i štetna, pa je važno znati kako ne biti podložan tuđim emocijama i energijama.

Većina ljudi voli biti u društvu empatičnih jer se uz njih osjećamo viđeno, priznato i prihvaćeno, osjećamo da je s nama sve kako treba, da smo dobri takvi kakvi jesmo. Međutim, ako prelazi granice normalnog suosjećanja s drugim ljudskim bićima, ova osobina može biti izvor velikih poteškoća. Tuđa nas nevolja može potpuno blokirati, a često nismo u poziciji reagirati i popraviti situaciju koja nas je uznemirila. Zato je važno postaviti granicu između sebe i drugih i prepoznati kad zdravo razumijevanje i prihvaćanje tuđih osjećaja postaje naš problem.

Ako se prepoznajete kao pretjerano empatičnu osobu, bilo bi dobro da nešto poduzmete kako vas više ne bi uznemiravale stvari koje s vama nemaju nikakve veze. Važno je da čuvate energiju za sebe i ljude koje volite te da u svoj sistem ne propuštate one informacije, emocije i energije koje vam štete i crpe snagu. Pokušajte to učiniti kroz ove korake:

1. Objasnite si

Kada vam se dobro raspoloženje iznenada promjeni, kada se podignu emocije poput straha, bola, tuge, ljutnje, zapitajte se s kim ste posljednji put bili u interakciji, koju informaciju ste primili iz okruženja, jeste li prisustvovali nekom neugodnom događaju.

Ako jeste, objasnite si da emocija koju imate nije vaša, nego ste je upili izvana. Ako ste u mogućnosti tuđu situaciju promijeniti, nekome pomoći, utješiti ga i posavjetovati, svakako to učinite, ali ako niste u takvoj poziciji, recite si da ne možete ništa učiniti i koncentrirajte se na sebe.

Oslobodite se negativnih osjećaja tako što ćete si objasniti da nikome ne pomažete time što se loše osjećate, a sebi radite štetu. Nastavite li proživljavati sve tuđe osjećaje, iscrpljujete svoju dragocjenu snagu, umjesto da je uložite u nešto konstruktivno.

2. Pogledajte dublje unutra

Zapitajte se i što je to u vama što vas tjera da se osjećate loše zato što je nekome drugome loše. Jeste li i vi nekada proživjeli nešto slično? Postoje li osjećaji prema nekom koje još potiskujete? Imate li neka pogrešna uvjerenja o sebi i svijetu koja izazivaju određene emocije? Pozabavite se svojim problemima i počnite ih rješavati.

Pogledajte dublje u sebe i počnite iscjeljivati svoje stare povrede. Prihvatite sve potisnute osjećaje, prigrlite ih s nježnošću, dopustite im da budu tu takvi kakvi jesu, izrazite ih i zatim ih otpustite. Važan dio ovog procesa je opraštanje sebi i drugima, odnosno svima koji kod nas izazivaju negativne emocije.

3. Odvojite vrijeme da budete sami

Kada ste sami sa sobom imate se mogućnost preispitati, isplakati ili na drugi način osloboditi negativnih emocija.

4. Zamislite štit oko sebe

Kada ste u kontaktu s osobom koja vam ne odgovara ili se nalazite u sredini koja je prepuna loše energije, vizualizirajte oko sebe bjeličast, proziran štit koji ne propušta negativnu energiju i ne dopušta tuđim negativnim emocijama da dopru do vas.

5. Upotrijebite moć vode

Nakon kontakta s osobom koja je jako negativna, odgovarat će vam da svu tu energiju sperete sa sebe. Ako niste u mogućnosti da se istuširate, onda se bar umijte i operite ruke. Zamišljajte kako se nakupljena negativna energija “skida” s vas.

6. Izrazite svoje emocije

Što god osjećali, važno je da to izrazite. Potiskivanje emocija nikome nije donijelo ništa dobro, naprotiv, to je put u razne bolesti. Dopustite sebi da izrazite zabrinutost, strah, bijes, neslaganje ili bilo što drugo što osjećate.

7. Uzemljite se

Zamislite da vas sa zemljom spaja cijev kroz koju šaljete negativnu energiju u zemlju, i kako zatim upijate hranjivu pozitivnu energiju iz zemlje. Ova vježba povećava protok zdrave energije u nama.

8. Boravite u prirodi

Nema ničeg ljekovitijeg od prirode, empatičnim ljudima ona je naročito ugodna, a najviše uživaju pored vode. Pokušajte često biti u dodiru sa zemljom, vodom, svježim zrakom… Pustite ponekad da vjetar odnese svu negativnu energiju koja se u vama nakupila.
 
(sensaklub.hr/uredio:nsp)