Koliko je upotreba Facebooka izmijenila naš svakodnevni život, postala navika i ovisnost bez koje ne možemo pokazuje opsežna studija stručnjaka sa Stanforda

Teško se riješiti navika, posebno one bez koje nam se čini da ne možemo funkcionirati. Facebook je s nama i dalje bez obzira na probleme sa privatnosti ili bez obzira na zabrinutost kako bi ta navika možda mogla utjecati na naše emocionalno zdravlje.

Iako četvero od deset korisnika Facebooka kažu kako su uzimali i kratke pauze od ove najveće društvene mreže, broj njihovih korisnika i dalje raste. Nedavna studija pokazala je kako će se prosječnom korisniku trebati platiti do 2000 dolara da bi ta pauza potrajala godinu dana.

No jeste li se ikada zapitali što će se dogoditi ako i stvarno prestanete?

Nova dosad najekstenzivnija studija bavi se upravo tim pitanjem, i pokazuje kako bi naš svijet mogao izgledati da u njemu nema Facebooka, piše The New York Times.

Posljedice bi bile vidljive odmah, posebno što se tiče našeg odnosa sa prijateljima i obitelji. Bila bi to za prosječne korisnike velika promjena, dodatni sat vremena za nešto drugo, no možda i udarac na njihovo raspoloženje.

Studija koju su napravili istraživači sa sveučilišta New York i Stanford pomaže u toj dugotrajnoj debati oko utjecaja Facebooka na ponašanje, razmišljanje i političko ponašanje aktivnih korisnika, koji se sada već broje nevjerojatnom cifrom od 2,3 milijardi.

“Za mene je Facebook jedna od onih kompulzivnih stvari, jako je koristan, no uvijek imam osjećaj kao da trošim vrijeme bez veze na njemu, da me odvlači od studiranja i da ga koristim svaki put kad mi je dosadno”, rekao je 23-godišnji student iz Madisona Aaron Kelly.

On sam procjenjuje kako oko sat vremena dnevno provodi na ovoj platformi a sudjelovao je u toj studiji, kako kaže, jer je “bilo lijepo imati izliku za deaktivaciju računa pa da vidi što će se dogoditi”.

Prije nego su u javnost izašle informacije da je Facebook iskoristio podatke svojih korisnika bez njihovog dopuštenja, znanstvenici i povremeni korisnici debatirali su o tome kako je platforma izmijenila naš svakodnevni život. Psiholozi već godinama tvrde kako je upotreba Facebooka i ostalih društvenih mreža povezana sa mentalnim problemima, posebno kod adolescenata. Ostali su povezali korištenje Facebooka, iz navike, sa mentalnim poremećajem, usporedili su ga i sa ovisnošću o drogama pa čak i sa grafikama kako zapravo ovisnost o Facebooku “izgleda u mozgu”.

U jednoj od prvih studija koja je proučavala upotrebu društvenih mreža sa našim mozgom iz 2013. godine, znanstvenici pod vodstvom Dar Meshi sa Sveučilišta u Berlinu, promatrali su kako se ponaša mozak 31 korisnika Facebooka dok promatraju fotografije sebe ili ostalih.

Otkrili su kako dio mozga koji kontrolira voljne motorne pokrete, proceduralno učenje, rutinsko ponašanje ili “navike” i procesuira i osjećaje ugode i nagrada vezane uz hranu, seks, novac i društvenu prihvaćenost, postaje aktivniji u slučaju hvale samog sebe nego drugog. A upravo ta aktivacija povezana je sa vremenom koje se provodi na društvenim mrežama.

Kada je Facebook objavio svoju analizu takvih tvrdnji, kompanija je doživjela niz kritika. Istraživanje objavljeno 2014. godine pokazuje kako se emocionalna stanja mogu prenijeti na druge, poput neke zaraze i tako ljudi mogu osjećati iste emocije bez da su svjesni te poveznice.

Podaci prikupljeni na najvećoj društveno mreži tijekom 20-godišnjeg razdoblja, iako kontroverzni, pokazuju kako stanja poput depresije i sreće mogu biti prenesena putem mreže. U eksperimentu sa korisnicima Facebooka pokazalo se kada se manje pozitivnih stvari prikazuje u News Feedu ljudi objavljuju više negativnih postova, a kada se smanje negativne ekspresije događa se suprotno. Pokazuje to da emocije koje drugi prikazuju na Facebooku utječu i na naše emocije.

Kritičari pak smatraju da je studija iskoristila podatke 700.000 ljudi i izmijenila ono što oni vide u news feedu bez da su dobili njihov pristanak za sudjelovanje u toj studiji.

Nova studija, ispitivanje koje uglavnom financira Alfred P. Sloan Foundation koji podržavaju istraživanja na području znanosti, tehnologije i ekonomije, prikazuje jednu balansiranu sliku svakodnevne upotrebe koja neće baš zadovoljiti ni kritičare ni one koji podržavaju ovu platformu.

Dokument, kao i njemu slični, nije još prošao detaljnu analizu. Među prijašnjim istraživanjima je i ono Roberta Mosquera koje je pokazalo kako oni koji se na tjedan dana ‘skinu’ sa Facebooka manje konzumiraju vijesti, manja je vjerojatnost da će prepoznati vijesti koje su iskrivljene politikom, kažu kako su manje depresivni i više uključeni u neke zdravije aktivnosti.

Times je o novoj studiji zatražio mišljenje od pet neovisnih stručnjaka.

“Ovo je impresivan rad i napravili su jako dobar posao sortiranja mogućih uzroka. To je način na koji bi se trebalo odgovarati na ovu vrstu pitanja, zlatno pravilo kako činiti u znanosti. Puno toga što smo ranije čuli o efektu društvenih mreža bazirano je na anketama”, rekao je Erik Brynjolfsson, direktor Instituta tehnologije u Massachusettsu, koji nije bio uključen u izradu ove studije.

Iz Facebooka je pak stiglo priopćenje, komentar ovog istraživanja.

“Ovo je jedna od mnogih studija na tu temu i tako ju se treba doživljavati”. U priopćenju su citirali dio studije u kojem stoji kako je “Facebook proizveo niz koristi za svoje korisnike” i da “bilo kakva rasprava o negativnim utjecajima društvenih mreža ne bi trebala umanjiti činjenicu da ispunjava duboke i raširene potrebe”.

Tim istraživača koje je predvodio profesor Hunt Allcott sa N.Y.U i Matthew Gentzkow sa Stanforda uz pomoć oglasa na Facebooku regrutirali su sudionike iznad 18 godina koji su na platformi provodili najmanje 15 minuta svakoga dana, dnevni prosjek bio je sat vremena, a oni malo teže ovisni o platformi bili su na njoj dva, tri sata ili više.

Gotovo 3000 korisnika pristalo je na ispitivanje i ispunilo detaljne upitnike s pitanjima o njihovoj dnevnoj rutini, političkim pogledima i dr. Polovica ispitanika uz novčanu naknadu, na mjesec dana deaktivirali su svoje račune na Facebooku. Bilo im je zanimljivo vidjeti koliko im vrijedi odmicanje od tako nečega. Studija je pokazala kako je riječ o prosječno 100 dolara, što je bilo približno isto kao i u prijašnjim analizama.

Tijekom tog mjeseca posta istraživači su provjeravali i koliko korisnika i zapravo ne koristi svoje profile, samo jedan posto njih nije mogao izdržati to razdoblje posta. Ispitanici su redovito dobivali poruke koje su trebale procijeniti njihovo stanje, njihovo raspoloženje, jer su smatrali kako će tako bolje pratiti njihovo raspoloženje od upotrebe upitnika koje dobivaju nekoliko sati ili dana kasnije.

Neki su odgovorili kako nisu bili svjesni što im sve platforma nudi dok se s nje nisu maknuli.

“Nedostajale su mi moje veze s ljudima, ali i naravno prikazivanje događaja na Facebook Live, politika posebno, kada znate da gledate s ljudima koje zanimaju iste stvari kao i vas”, rekla je 56-godišnja Connie Graves.

“Shvatila sam kako mi nedostaje to jedno mjesto na kojem mogu vidjeti sve informacije koje želim, jednu pored druge”, objasnila je.

Ona i ostali ispitanici ipak su imali pristup Facebook messengeru, koji je bio dozvoljen jer je, kako smatraju znanstvenici, malo drugačiji proizvod i sličniji zapravo drugim komunikacijskim servisima.

Nakon što je mjesec posta završio ispitanici su ispunili ekstenzivni upitnik i pisali o svojim promjenama u raspoloženju, dnevnim aktivnostima tijekom tih mjesec dana offline. Oni koji su uspjeli apstinirati od Facebooka dobili su oko jednog sata više vremena dnevno, a oni naj zagriženiji korisnici više od dva sata. Rekli su kako su više vremena proveli offline, družeći se sa prijateljima i obitelji ili gledali TV.

“Očekivao sam da će pokušati Facebook zamijeniti nekom drugom društvenom mrežom poput Twittera ili Snapchata ili se jednostavno baciti u pretraživanju interneta. No to se nije dogodilo i to je za mene bilo iznenađenje”, rekao je dr. Gentzkow.

U testu njihovog političkog znanja apstinenti su postigli rezultat nešto malo manji od onoga kojeg su imali prije nego su deaktivirali račun.

“Ta otkrića pokazuju kako je Facebook važan izvor vijesti na koje ljudi obraćaju pažnju. I to nikako nije trivijalno otkriće”, rekao je David Lazer, sa Sveučilišta Northeastern.

Rezultati nekoliko mjerenja političke polarizacije bili su pomiješani, a na nekim skalama zabilježeni su padovi za oko pet do deset posto.

“Teško je znati zašto. Možda je to zbog toga što mnogo vijesti na Facebooku zapravo polarizira ljude. No kada se maknu sa Facebooka to ne znači da će to vrijeme utrošiti na čitanje The New York Timesa”, rekao je dr. Gentzkow.

Najznačajniji rezultati studije mogu biti da je deaktivacija Facebooka zapravo imala mali utjecaj na njihovo raspoloženje i zadovoljstvo u životu. I tako se zapravo ne može povezati s raširenim uvjerenjem kako korištenje društvenih mreža može imati utjecaja na našu psihu.

Mišljenje je to koje se izvlači iz niza studija oko količine upotrebe društvenih medija i utjecaja na raspoloženje. Tako je jedno istraživanje koje je vodio Ethan Kross sa Sveučilišta Michigan pokazalo kako visoke razine pasivnog pregledavanja na društvenim medijima dovode do smanjenog raspoloženja u usporedbi s aktivnijim angažmanom.

No prijašnja istraživanja nisu mogla determinirati da li problemi sa raspoloženjem dolaze zbog prevelike upotrebe, ili su ćudljiviji ljudi zapravo najovisniji korisnici. Posljednje istraživanje potvrđuje drugo stajalište.

Ako je ‘teška’ upotreba Facebooka dovela do razvoja problema sa raspoloženjem, istraživači bi očekivali da će se ono popraviti uz veću količinu onog povezanog sa slabijim korisnicima. No to se nije dogodilo, iz čega se zaključuje kako su ti ‘teški’ korisnici bili ćudljiviji i puno prije nego su zagazili duboko u Facebook.

Dr. Kross naglašava kako je još prerano donositi zaključke oko psiholoških efekata odlaska sa Facebooka.

“Ono što možemo iz ovih dokumenata izvući je to da moramo znati više o tome kako društvene mreže utječu na naše raspoloženje, a ne zaključiti da veza na postoji ili da je jako slaba”, naglašava.

Iako se većinom istraživanja fokusiraju na utjecaj Facebooka na djecu i adolescente, ova se studija fokusirala i na stariju populaciju.

“U potpunosti je moguće i vrlo vjerojatno da je dinamika i opće stanje različito za tinejdžere i one koji su 30 godina stariji od njih”, naglasila je psihologinja Jean Twenge.

Psiholozi i znanstvenici tvrde kako društvene mreže stvaraju ovisnost, s čim se korisnici Facebooka ne bi složili. Novi eksperiment ponudio je niz dokaza koji to potvrđuju – nakon što je ispitivanje provedeno mnogi ispitanici su su rekli kako planiraju koristiti Facebook puno manje, i to su učinili. Tako su svoju naviku zapravo smanjili, barem na neko vrijeme.

Oko 10 posto njih i tjedan dana nakon završetka istraživanja apstinirali su, u usporedbi sa kontrolnom grupom tj. tri posto njih, a pet posto ih apstinira i dva mjeseca nakon. Nakon što je studija završila ispitivači su ih pitali koliko bi im trebali platiti, hipotetski, da ne koriste Facebook još mjesec dana. Ovaj put se cijena spustila ispod 100 dolara, iako je bilo iznimki.

“Rekla sam im 200 dolara za još četiri tjedna. Najmanje”, rekla je Graves koja se još nije vratila na Facebook.

(express.hr)

Ako ste u prirodi i oko nje, uvijek se možete osjećati dobro – to nije nikakva raketna znanost

No, prema izvješću Daily Maila, njemački znanstvenici su otkrili fizički dokaz čuda koje priroda može učiniti na psihčko zdravlje osobe.

Istraživači su proveli istraživanje kako bi procijenili regije obrade stresa u mozgu i kako se one razvijaju prilikom izloženosti življenju na rubu šume.

Znanstvenici Sveučilišnog medicinskog centra Hamburg-Eppendorf otkrili su da življenje u blizini obilja drveća smanjuje stres jačanjem područja mozga koji kontrolira obradu emocija, poznatu kao amigdala.

Amigdala je područje sive tvari u mozgu koja obrađuje pamćenje, emocionalne reakcije, odlučivanje i instinkte opstanka.

Ona također igra ulogu u seksualnoj aktivnosti i libidu ili seksualnom nagonu kod ljudi. A to je od vitalnog značaja za riješavanje anksioznosti, a za ljude koji su bili uključeni u studiju je utvrđeno da su robusniji od onih koji žive u blizini otvorenih zelenih površina, pustoši ili rijeka u urbanim područjima.

Prema istraživanju kojeg je vodila dr. Simone Kuhn: “Istraživanja o plastičnosti mozga podupiru pretpostavku da okoliš može oblikovati strukturu i funkciju mozga. Zato smo zainteresirani za uvjete okoliša koji mogu imati pozitivan učinak na razvoj mozga.”

Neke bolesti kao što su depresija, anksiozni poremećaji i šizofrenija prevladavaju u gradskim područjima kod ljudi koji su stalno izloženi buci, zagađenosti i velikom broju ljudi u već prepunim malim prostorima. Ti čimbenici doprinose pogoršanju mentalnog zdravlja i ukupnoj kvaliteti života.

Nadalje je napravljena lista od strane Zipjet.co.uk, najmanje stresnih i najstresnijih gradova 2017. godine:

Najmanje stresni gradovi

1. Stuttgart, Njemačka
2. Luxembourg City, Luksemburg
3. Hannover, Njemačka
4. Bern, Švicarska
5. München, Njemačka
6. Bordeaux, Francuska
7. Edinburgh, Velika Britanija
8. Sydney, Australija
9. Graz, Austrija
10. Hamburg, Njemačka

Najstresniji gradovi

1. Bagdad, Irak
2. Kabul, Afganistan
3. Lagos, Nigerija
4. Dakar, Senegal
5. Kairo, Egipat
6. Tehran, Iran
7. Dhaka, Bangladeš
8. Karachi, Pakistan
9. New Delhi, Indija
10. Manila, Filipini

“Istraživanja ljudi na selu pokazala su da je život blizu prirode dobra za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit. Stoga smo odlučili istražiti gradske stanovnike” – rekla je Kuhn.

Koautor studije Ulman Lindenberger sa Instituta Max Planck za ljudski razvoj u Berlinu izjavio je: “Naše istraživanje po prvi put istražuje vezu između značajki urbanog planiranja i zdravlja mozga”.

U istraživanju su bile uključene 341 odrasle osobe u dobi između 61 i 82 godine koji su napravili testove pamćenja i razmišljanja i podvrgnuli se skeniranju mozga. Podaci su zatim kombinirani s podacima o vrsti okruženja u kojem žive sudionici.

Nalazi pokazuju da su gradski stanovnici koji su živjeli blizu ruba šume imali veću vjerojatnost da se bolje suočavaju sa stresom zbog amigdale koja pokazuju opće fiziološko zdravlje.

Utvrđeni su drugi čimbenici kao što su obrazovanje i razine dohotka koji nisu imali značajan utjecaj na rezultate.

NoviSvjetskiPoredak.com