Nakon što je tu praksu najavio pa u nekim zemljama počeo uvoditi Instagram, od danas i Facebook kreće sa skrivanjem lajkova i reakcija na objave korisnika

Također, neće se moći vidjeti ni broj pregleda nekog videa.

S testiranjem ovog noviteta Facebook kreće iz Australije, baš kao što je počeo i Instagram. Dakle, ideja je da ćete i dalje moći vidjeti koliko ste skupili lajkova i reakcija na neku svoju objavu, no nećete moći vidjeti koliko lajkova i reakcija imaju tuđe objave, baš kao što ni drugi to neće moći vidjeti kod vaših objava.

ia Garlick iz australske podružnice Facebooka izjavila je da ovu promjenu uvode nakon što su istraživanja pokazala da broj lajkova i reakcija dovodi do društvenih komparacija.

“Dobili smo zaista pozitivne reakcije od stručnjaka za mentalno zdravlje i antibullying skupina. Samo treba maknuti brojeve iz ove jednadžbe i tada se ljudi usmjeravaju na kvalitetu sadržaja, a ne na broj lajkova koji će skupiti”, kaže Garlick za The Guardian.

Zasad se ne zna koliko će trajati ovaj probni period u Australiji i hoće li promjena zaista biti konačna i uvedena svim korisnicima Facebooka.

(index.hr)

Psihoterapeutkinja Amy Morin, autorica knjige “13 stvari koje mentalno jake osobe ne rade”, otkriva kako to utvrditi na temelju sljedećih mjerila

Razvoj mentalne snage je dugotrajan i težak proces. Svakodnevno moramo vježbati kako bismo postali jači, sačuvali realan optimizam i postavili zdrave granice. Mentalno jaki ljudi ne gube vrijeme na samosažalijevanje i ne rasipaju vlastitu energiju.

1. Kontrolirajte emocije logikom

Mentalno jake osobe svjesne su da osjećaji mogu utjecati na rasuđivanje. Kako bi donijeli najbolju moguću odluku, oni kontroliraju emocije zdravom logikom.

2. Produktivno ponašanje

Mentalno jake osobe ne gube vrijeme na neproduktivne postupke, kao što su pritužbe na druge ljude, izbjegavanje kompliciranih situacija i traženje izgovora, iako im je ponekad teško odoljeti.

3. Povjerenje u sposobnost prilagodbe promjenama

Psihički jake osobe znaju da mogu podnijeti promjene, iako su neugodne. One svoju energiju usmjeravaju ka prilagođavanju promjenama, umjesto da im se opiru.

4. Suočavanje sa strahovima

Mentalno jaki ljudi ne moraju se suočavati s vlastitim strahovima da bi se dokazali pred drugima, već to čine da ih ne bi sputavali na putu do cilja.

5. Učenje na vlastitim greškama

Psihički jake osobe ne prikrivaju svoje pogreške, niti se pravdaju zbog njih, već uče na njima.

6. Ravnoteža između samoprihvaćanja i napredovanja

Mentalno jaki ljudi prihvaćaju sebe onakvim kakvi jesu, ali istovremeno sagledavaju potrebu za osobnim razvojem.

7. Iskreno radovanje tuđem uspjehu

Mentalno jaki ljudi surađuju s ljudima oko sebe, a ne natječu se s njima. Oni nemaju osjećaj da uspjeh drugih ljudi na neki način umanjuje njihova vlastita postignuća.

8. Poznavanje prioriteta

Mentalno jaki ljudi relativno lako donose odluke zato što znaju svoje prioritete i žive u skladu s vlastitim vrijednostima.

9. Usavršavanje sposobnosti, a ne razmetanje njima

Dok neki ljudi traže potvrdu od drugih, psihički jaki ljudi nisu toliko koncentrirani na dobivanje priznanja od okoline. Umjesto toga, istinski se trude još više napredovati.

10. Autentičan način života

Psihički jaki ljudi su vjerni sebi. Ono što govore je sukladno njihovom ponašanju.

11. Životne teškoće kao prilika za rast

Teške životne situacije u nekim ljudima stvaraju osjećaj ogorčenosti, ali mentalno jake osobe u njima vide priliku za napredak.

12. Vrednovanje sebe na temelju onoga što jesu, a ne na temelju onoga što su postigli

Psihički jake osobe dobro se osjećaju u svojoj koži, bilo da dobivaju ili gube.

13. Princip odgođenog zadovoljstva

Mentalno jaki ljudi vide svoje ciljeve kao maraton, a ne kao sprint. Oni su spremni podnijeti bol, ako ona obećava napredak u budućnosti.

14. Neuspjeh kao poticaj

Mentalno jake osobe ne doživljavaju neuspjeh kao kraj, već kao priliku da steknu znanje koje će povećati šanse za uspjeh u budućnosti.

15. Realni optimizam

Mentalno jaki ljudi u stanju su sagledati pozitivnu stranu određene situacije, ali ne dopuštaju da ih sklonost optimizmu zaslijepi.

16. Prihvaćanje odgovornosti za vlastiti izbor

Psihički jake osobe ne kažnjavaju sebe bez potrebe, ali u potpunosti prihvaćaju odgovornost za svoje postupke.

17. Zahvalnost

Umjesto da se žale zbog svega što nemaju, mentalno jake osobe sagledavaju da imaju više nego što im je potrebno.

18. Pažnja usmjerena prema onome na što se može utjecati

Mentalno jake osobe su efikasne i produktivne u životu zato što svoje resurse ulažu u ono na što se može utjecati.

19. Posvećenost pronalaženju rješenja

Psihički jaki ljudi ne brinu zbog problema, već stvaraju rješenja.

20. Spremnost na učenje u svim okolnostima

Mentalno jake osobe neprestano uče iz okolnosti u kojima se nalaze i od ljudi s kojima svakodnevno dolaze u dodir.

21. Rad na prevladavanju slabosti, a ne njihovo prekrivanje

Mnogi ljudi se uporno trude prikriti svoje slabosti, ali mentalno jake osobe ulažu energiju u prevladavanje svojih slabih strana.

(dnevno.hr)

Meditacija i hipnoza su dvije popularne i naširoko proučavane tehnike koje se koriste za terapije raznih poremećaja i bolesti

Iako se malo razlikuju u načinu na koji se izvršavaju, mogu se koristiti za postizanje iste stvari i pružiti slične pogodnosti.

Prema nekoliko studija, meditacija i hipnoza mogu pomoći ljudima da prevladaju probleme mentalnog zdravlja i probleme u ponašanju. Oni također mogu pomoći na mnogo načina.

Meditacija, hipnoza i samohipnoza

Meditacija je trening svijesti koji pomaže ljudima da razviju zdrav osjećaj perspektive.

Cilj meditacije nije isključiti emocije, nego omogućiti osobi da ih promatra bez prosuđivanja, tako da ih on ili ona mogu bolje razumjeti. Meditacija je također moćna tehnika opuštanja koja se može lako naučiti i prakticirati samostalno.

Hipnoterapija ili hipnoza, s druge strane, nije trik ili performans. To je tehnika koju terapeuti koriste da bi osobu stavili u stanje u kojem su podložni sugestijama.

Ovaj oblik terapije pomaže ljudima da se nose s negativnim emocijama i osjećajima stresa i tjeskobe. Također im pomažu da se riješe loših navika.

Samohipnoza je vrsta meditacije koja uključuje osobu koja sama predlaže sugestiju umjesto da sluša hiponoterapeuta. Ali kao i hipnoterapija, samohipnoza koristi stanje transa kako bi potaknula rast i ozdravljenje. Stanje transa je stanje opuštanja koje podrazumijeva punu pažnju i fokus osobe.

Mnoge kliničke studije su izvijestile o učinkovitosti tih tehnika u pomaganju ljudima da se nose s mnogim životnim izazovima. Osim toga, hipnoterapija je stekla više uspjeha od tradicionalnih terapija kao što su psihoterapija i savjetovanje. To je zbog njegove sposobnosti da utječe na svjesni i podsvjesni um.

Prednosti meditacije i samohipnoze

Utjecaj meditacije i samohipnoze nije ograničen samo na mentalno zdravlje. Također mogu poboljšati fizičko zdravlje. Uostalom, zdrav um znači zdravo tijelo, a zdravo stanje čini da se osoba osjeća bolje, bolje funkcionira i bude bolja.

Postoje su razne pogodnosti povezane s meditacijom i samohipnozom koje su dokazane od strane znanosti.

Potiču imunitet

Prema studiji objavljenoj u časopisu Psychosomatic Medicine, prakticiranje meditacije pozornosti čak i za kratko vrijeme može utjecati na funkciju mozga i imuniteta.

Istraživači su izvijestili o značajnom povećanju aktivacije lijeve strane anteriorne strane mozga kod ljudi koji su podvrgnuti osmotjednom programu treninga meditacije.

Anteriorna aktivacija lijeve strane mozga je povezana s pozitivnim emocijama. Meditacija svijesti također je povećala broj antitijela kod sudionika, sugerirajući da ova tehnika također povećava imunitet. Za meditaciju se također kaže da smanjuje bol i upalu.

Smanjuju stres, tjeskobu i depresiju.

Kao što je ranije spomenuto, meditacija može povećati pozitivne emocije. Također može smanjiti simptome depresije i tjeskobe.

Jedna studija je otkrila da osmotjedni tečaj redukcije stresa koji se temelji na meditaciji pozornosti može smanjiti stres, tendencije da se misli ponavljaju – kod ljudi s doživotnim poremećajima raspoloženja.

Druga studija objavljena u časopisu International Journal of Stress Management opisala je kako sličan program učinkovito smanjuje stres i povećava kvalitetu života i samopouzdanje kod zdravstvenih djelatnika.

Poboljšavaju životno zadovoljstvo osobe

Prakticiranje meditacije ili samohipnoze također povećava društvenu povezanost i emocionalnu inteligenciju.

Rezultati terenskog eksperimenta pokazali su da je meditacija na emocije ljubavi poboljšala ispunjenost i zadovoljstvo, ojačala svrhu u životu, pa čak i smanjila simptome bolesti kod ljudi.

To je opet povećalo zadovoljstvo životom i smanjilo simptome depresije. Istraživači vjeruju da je takva vrsta posredovanja učinkovita strategija intervencije za poticanje pozitivnih emocija i povećanje suosjećanja, što omogućuje ljudima da izgrade bolje odnose s drugim ljudima.

Pomažu ljudima da kontroliraju svoje emocije

U nasumičnom, kontroliranom ispitivanju, istraživači su ispitali učinke obuke za kultivaciju suosjećanja – program koji integrira tehnike meditacije, interaktivne rasprave, predavanja i vježbe iz stvarnog svijeta.

Oni su ustanovili takva vrsta meditacije da povećava svjesnost i sreću i smanjuje zabrinutost i emocionalnu potiskivanje. Studije također pokazuju da ljudi koji vježbaju takve vježbe koji promiču svijest o tijelu, kao što je meditacija pozornosti, pokazuju veću koherentnost emocionalnog odgovora od onih koji to ne čine.

Koherencija emocionalnog odgovora definira se kao koordinacija ili asocijacija iskustvenih, bihevioralnih i fizioloških odgovora neke osobe kako se emocija razvija tijekom vremena.

Oni izazivaju pozitivne promjene u mozgu

Meditacija ili samohipnoza mogu proizvesti pozitivne promjene u mozgu. Studija objavljena u časopisu Neurolmage izvijestila je o znatno većim količinama sive tvari kod ljudi koji prakticiraju meditaciju.

Te su promjene uočene u njihovom desnom orbitofrontalnom korteksu, desnom talamusu, lijevom unutarnjem temporalnom girusu i desnom hipokampusu.

Orbitofrontalna i hipokampalna područja povezana su s emocionalnom regulacijom i kontrolom odgovora mozga na emocije.

Prema istraživačima, ovi veći volumeni u važnim regijama doprinose jedinstvenim sposobnostima i navikama meditatora, te njeguju pozitivne emocije, zadržavaju emocionalnu stabilnost i sudjeluju u promišljenom ponašanju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ljudi diljem svijeta sve su više ljutiti, zabrinuti i pod stresom, pokazalo je novo godišnje istraživanje emocija, a u Hrvatskoj je to posebno izraženo

Renomirana agencija za istraživanje javnog mnijenja Gallup objavila je danas svoj izvještaj za globalne emocije Gallup Global Emotions 2019. U njemu su izneseni rezultati ankete više od 150 tisuća ljudi u više od 140 zemalja.

Zemlja u kojoj su negativne emocije najizraženije je Čad, s 54 boda prema Gallupovom indeksu negativnog iskustva. Za njim slijede Niger i Sierra Leone s po 50 bodova. Četvrti i peti najnegativniji su Irak i Iran, s 49, odnosno 48 bodova.

Zemlja s najpozitivnijim emocijama, odnosno iskustvima među svojim stanovnicima, nije, kako bi se moglo pretpostaviti, neka od skandinavskih ili drugih europskih država, već Paragvaj. Ova zemlja ima čak 85 bodova po Gallupovom indeksu pozitivnog iskustva.

Latinoamerikanci najpozitivnije doživljavaju život

Štoviše, latinoameričke zemlje zauzimaju svih pet prvih mjesta na popisu najpozitivnijih: Panama je druga s 85 bodova, Gvatemala i Meksiko treći s 84 boda, a El Salvador peti s 83 boda. To je, objašnjava se u izvještaju, ponajviše posljedica kulturne tendencije među Latinoamerikancima da se “gledaju pozitivne stvari u životu”.

Gallup je prošle godine u svojim anketama pitao stanovnike 142 zemlje jesu li imali jedno od pet negativnih iskustava na dan prije nego što su ispitani: stres, zabrinutost, tugu, ljutnju ili fizički bol. Rezultati su sve samo ne ohrabrujući.

Ukupno gledano, više od trećine ispitanika reklo je da je doživjelo mnogo zabrinutosti (39%) ili stresa (35%), malo manje od trećine doživjelo je mnogo fizičkog bola (31%), a više od jedne petine doživjelo je mnogo tuge (24%) ili ljutnje (22%). Ljutnja, tuga i zabrinutost narasle su na najvišu razinu od početka mjerenja.

Hrvati: Ne ljutimo se baš, ali smo tužni, pod stresom i zabrinuti

Hrvati se doduše, sudeći po anketi, gotovo uopće ne ljute. Samo 10% ih je odgovorilo da su bili ljutiti dan ranije, a 88% je odgovorilo da nije. Najljuća je Armenija u kojoj je čak 45% ispitanika reklo da je bilo ljutito. U usporedbi sa susjedima, najmanje se ljutimo – u Crnoj Gori se ljutilo čak 33% ispitanika.

22% Hrvata reklo je da je bilo tužno, što je nešto manje od prosjeka, dok je 76% reklo da nije bilo tužno. To je, doduše, jako daleko od Čada, u kojem je 54% odgovorilo da im je protekli dan bio tužan. No to nam je slaba utjeha s obzirom na to da smo, zajedno s Crnom Gorom, najtužnija zemlja bivše Jugoslavije. U Sloveniji je postotak tužnih samo 16%, u Bosni i Hercegovini 21%, u Srbiji 20%, na Kosovu samo 9%, dok je u Makedoniji i Crnoj Gori također 22%, ali je u Makedoniji postotak onih koji su rekli da nisu bili tužni 1% viši nego kod nas.

Što se stresa tiče, za 48% Hrvata prošli dan je bio stresan, a za 49% nije. Najstresnije je ipak Grcima, od kojih je 59% odgovorilo potvrdno na ovo pitanje. I sa stresom stojimo najgore u regiji. Usporedbe radi, u Sloveniji je stres osjećalo samo 34% ispitanika, a u Srbiji i Crnoj Gori samo 30%

55% Hrvata bilo je zabrinuto dan ranije, a 44% nije. Najzabrinutiji su bili građani Mozambika – njih 63%, dok su apsolutno svi naši susjedi manje zabrinuti od nas. Primjerice, samo 31% Mađara je odgovorilo da je bilo zabrinuto.

31% Hrvata osjećalo je fizički bol, dok 69% nije. U Čadu najviše osjećaju bol – njih čak 66%. No među našim susjedima jedino je Bosna i Hercegovina gora s 32% ispitanika koje je nešto boljelo proteklog dana.

Najmanje uživamo od svih susjeda

Što se pozitivnih iskustava tiče, Gallup je proveo anketu u 143 zemlje – jednoj zemlji više nego za negativna iskustva. Globalno gledano, najmanje sedam od 10 ljudi reklo je da je uživalo (71%), da je bilo odmorno (72%), da se dosta smijalo ili smiješilo (74%) i da je bilo tretirano s poštovanjem (87%). Manje od polovice (49%) ih je reklo da je dan ranije naučilo ili učinilo nešto zanimljivo.

54% Hrvata uživalo je dan ranije – čak 17% manje od svjetskog prosjeka – dok je za 42% taj dan protekao bez nekog užitka. U BiH je pak 63%, u Crnoj Gori 64%, a u Mađarskoj čak 73% ispitanika reklo da je uživalo proteklog dana. I ovdje zapravo stojimo najgore od svih susjeda.

60% Hrvata bilo je odmorno dan ranije – opet ispod prosjeka – a 38% nije. Najodmorniji su Mongolci, od kojih je 86% odgovorilo na ovo pitanje potvrdno. Slovenci su također mnogo odmorniji od nas – kod njih je 72% odgovorilo potvrdno.

Najmanje učimo od svih zemalja bivše Jugoslavije

Samo 35% Hrvata kaže da je dan ranije naučilo ili učinilo nešto zanimljivo, što je također mnogo niže od prosjeka, dok 60% kaže da nije. U El Salvadoru je taj prosjek punih 40% viši – 75% ih je naučilo nešto zanimljivo.

I ovdje stojimo najgore od svih zemalja bivše Jugoslavije, a u Sloveniji ovaj postotak iznosi 51%:

I po smijehu smo daleko ispod prosjeka – 57% Hrvata reklo je da se smijalo dan ranije, a 39% da nije. Najnasmijaniji su Nigerijci – njih čak 91%. Slovenija i ovdje stoji mnogo bolje od nas, sa 70% ispitanika koji su se smijali proteklog dana.

81% Hrvata reklo je da je bilo tretirano s poštovanjem dan ranije, a 16% da je doživjelo nepoštovanje. Ovdje najbolje stoje Ekvadorci, Paragvajci, Urugvajci i Uzbekistanci – kod svih je 97% ispitanika odgovorilo potvrdno.

(index.hr)

Našim prijateljima na društvenim mrežama zavidimo na svemu: njihovim karijerama, hrani koju jedu, djeci, izgledu, putovanjima…

Društvene mreže nas čine zavidnima, jer dok gledamo na njima slike naših prijatelja imamo osjećaj da su svi sretniji, ispunjeniji i zadovoljniji od nas, pokazalo je istraživanje provedeno svojedobno u Americi na 425 studenata.

Da je zbog popularnosti društvenih mreža zavist kod ljudi trenutačno vrlo izražena tvrdi i Ethan Kross, profesor psihologije na Sveučilištu Michigan, koji istražuje utjecaj Facebooka na naše raspoloženje.

“Neprestano smo bombardirani savršenim, fotošopiranim životima koji u nama stvaraju pritisak kakav ljudska vrsta još nije doživjela. I to nikako nije ugodno”, rekao je Kross.

Isto tvrde i drugi stručnjaci koji se bave ovom problematikom.

Klinička psihologinja Rachel Andrew navodi kako kod svojih klijenata sve češće prepoznaje osjećaj zavisti. Klijenti joj se, kaže, u posljednje vrijeme sve učestalije žale da ne mogu imati život kakav bi htjeli imati, a kakav gledaju kod drugi ljudi.

Ljudi su oduvijek osjećali zavist zbog “onih koji imaju ono što mi želimo imati”. Još u četvrtom stoljeću prije Krista Aristotel je taj osjećaj opisao kao “bol zbog tuđe sreće”.

Tisuću godina kasnije zavist je proglašena i jednim od sedam smrtnih grijeha. Danas, u 21. stoljeću, društvene mreže poput Facebooka, Twittera, Instagrama i Snapchata, dovele su osjećaj zavisti do vrhunca.

Našim prijateljima na društvenim mrežama zavidimo na svemu: njihovim karijerama, hrani koju jedu, djeci, izgledu, putovanjima…

“Prije su ljudi mogli zavidjeti samo svojim susjedima, a sad se uspoređujemo s čitavim svijetom”, upozorava Andrew.

Dodaje kako svi znamo da te usporedbe nisu realistične budući da se fotografije koje ljudi objavljuju na društvenim mrežama prethodno mogu urediti.

I drugo, znamo da ljudi na društvenim mrežama objavljuju samo ono najbolje o svom životu. Pa opet, većina ljudi ne može racionalizirati ono što vide na društvenim mrežama.

“Znamo da ono što vidimo nije stvarno, možemo o tome raspravljati, ali nas to, na emotivnoj razini, opet pogodi. Posebice ako su te fotografije i način života nešto čemu težimo”, rekla je Andrew.

Problematikom “doba zavisti” pozabavila se Moya Sarner, novinarka uglednog Guardiana, priznavši pritom kako je i sama više puta bila zavidna svojim prijateljima zbog statusa koje su objavili na društvenim mrežama.

“Jedne noći, prije pet godina, prije nego sam išla spavati, vidjela sam tweet u kojem je prijateljica napisala kako je oduševljena jer je nominirana za novinarsku nagradu.

Nakon što sam pročitala taj tweet, zabolio me želudac i zavrtjelo mi se u glavi te nisam mogla zaspati do jutra”, napisala je Sarner.

Kako bi istražio koju ulogu zavist ima na društvenim mrežama, Ethan Kross i njegov tim istražili su vezu između pasivnog korištenja Facebooka (kada na Facebooku samo gledamo ono što drugi ljudi objavljuju) i zavisti, odnosno utjecaja onoga što vidimo na naše raspoloženje. Rezultati su bili očekivani. Pokazalo se da gledanje tuđih statusa kod ljudi rađa zavist, a sve to u konačnici utječe i na njihovo raspoloženje.

Klinička psihologinja Andrew tvrdi kako ne postoji dobna skupina ili društvena klasa imuna na zavist. Andrew navodi kako je upoznala mnoge mlade žene koje su nezadovoljne svojim izgledom na Instagramu počele pratiti profile drugih žena, a kako bi u njima našle inspiraciju za frizuru ili nove tehnike šminkanja.

Na kraju su na te žene postale ljubomorne i počele se osjećati još nezadovoljnijima sobom. Identično ponašanje Andrew je primijetila i kod starijih biznismena koji na Twitteru počnu tražiti nove strategije i savjete, a kad pronađu da je netko uspješniji od njih – polude od zavisti.

“Možemo biti ljubomorni i na prijatelje i na obitelj, bilo zbog nečijeg izgleda, stila života, karijere ili odgajanja djece. Na društvenim ćemo mrežama uvijek naći nekoga kome je bolje no nama”, upozorila je Andrew.

Socijalna psihologinja Sherry Turkle novinarki Guardiana rekla je kako smatra da je ono što sami sebi činimo na društvenim mrežama još pogubnije od zavisti.

“Na naš život na društvenim mrežama gledamo kao da je nečiji tuđi i osjećamo zavist prema sebi samima. Promatramo naše uređene fotografije u zrcalu i želimo takvo tijelo, a ne ono koje nas boli”, rekla je Turkle te dodala: “Postajemo ljubomorni na same sebe te stvaramo tzv. samozavist.”

Postoji još mračnija definicija zavisti. Patricia Polledri, psihoanalitičarka i psihijatrica te autorica knjige “Zavist u svakodnevnom životu” zavist opisuje kao nešto jako opasno, što može prijeći i u nasilje. I to u emocionalno i fizičko nasilje. “Ljudi puni zavisti često ne potraže pomoć jer ne žele prihvatiti ničiju kritiku i žele uništiti sve dobro u drugim ljudima te u sebi samima”, rekla je Polledri koja smatra da zavist nije urođena, već se javlja u ranoj dobi u situaciji kada majka ne uspije uspostaviti emocionalnu vezu s djetetom.

Profesor Windy Dryden, stručnjak za kognitivno bihevioralnu terapiju, smatra kako na osjećaj zavisti, zbog sadržaja koji drugi ljudi dijele na društvenim mrežama, utječe naše nisko samopouzdanje te osjetljivost na nezadovoljstvo koje se javlja kod ljudi koji ne mogu preboljeti to što nisu dobili ono što žele.

Kako bismo se riješili tog osjećaja, Dryden nam savjetuje da kada vidimo da netko ima nešto što mi nemamo probamo uvidjeti kako i bez toga možemo preživjeti te da to što nemamo neku stvar ne znači da smo manje vrijedni.

Ethan Kross rješenje vidi i u aktivnijem korištenju Facebooka. Podaci koje su on i njegov tim prikupili od više desetaka tisuća ljudi pokazuju da je pasivno korištenje Facebooka bitno štetnije od njegova aktivnog korištenje.

“Veze između pasivnog korištenja Facebooka i lošeg raspoloženja vrlo su jasne”, upozorio je Kross koji smatra da nam zavist, ako slušamo sebe na pravi način, može pokazati što nam u životu zapravo nedostaje.

(express.hr)

Nema snažnijeg instrumenta od propagande, pogotovo kada se njime upravljaju vladini entiteti

Propaganda je dezinformacija koja se prodaje u političke svrhe. Većina vijesti koje su prenijeli mainstream izvori i emitirani na televiziji su propaganda, ili prilično blisko tome.

Sjetite se slike plačljive useljeničke djevojčice koja se navodno odvojila od svoje obitelji, koju je objavio dnenvik Time: Nije trebalo dugo da se djetetovi roditelji jave i kažu da je slika potpuno izvučena iz konteksta. Dijete je, naravno, plakalo, ali su roditelji bili kraj nje.

Usprkos tome, ovu je fotografiju iskoristio TIME magazin i bezbroj drugih kako bi potisnuli određeno stajalište o ilegalnoj imigraciji.

Slika djevojčice koja je plakala korištena je za promicanje akcije prikupljanja sredstava kojom je prikupljeno 18 milijuna dolara.

Prije samo nekoliko dana fotograf koji stoji iza ove “slike” dobio je nagradu i proglašen je svjetskom fotografijom godine. Suci su rekli kako je na fotografiji prikazala “drugačija vrsta psihološkog nasilja”. To “nasilje” je također imaginarno.

Sve je to “uvreda”, a posvećenje se temelji na lažima.

Sve je to propaganda namijenjena poticanju pripovijesti o ilegalnoj imigraciji, te da bi osramotili one koji vjeruju u imigracijske zakone i sigurnost granica. I to je samo vrh ledenog brijega.

“Propaganda panike” je novi alat elite protiv sve kritičnije mase

Čini se da je propaganda panike išla ruku pod ruku sa “kulturom vrijeđanja” koja je nadvladala u Sjedinjenim Državama. Bilo da se bavimo ilegalnom imigracijom, predsjedništvom Donalda Trumpa, GMO-ima ili cjepivima, ne postoji nedostatak propagande, spremne na poticanje emocionalne reakcije ciljane publike.

Pišući za Waking Times, Roseanne Lindsay tvrdi da su propagandne i jezične manipulacije oruđe “vlade u sjeni” (i Ujedinjenih naroda) kojima guraju svoju tajnu agendu prema bezazlenoj populaciji – i da prisile javnost na izvršavanje njihovih planova.

Lindsay ukazuje na uporabu izraza “javno zdravlje” u retorici za promociju cijepljenja koji je jedan od takvih alata. Ona objašnjava:

- “Javno” je pojam koji znači uskladiti i spojiti pojedince u grupni način razmišljanja. To je dio većeg plana u okviru Ujedinjenih naroda (UN) koji nadgleda globalnu doktrinu da redefinira jedinstvo kao jednoobraznost, pri čemu identitet više nije prihvatljiv.

Isto tako, javno mnijenje, javna sigurnost, javno tijelo i javna percepcija su mitovi koje političke elite promiču kako bi proizveli pristanak građana i opravdali svoje pravo na vlast i zadržali status quo. -

Prema Lindsay, “javno zdravlje” i druga takva vreva zapravo ne postoje. Sve što postoji, tvrdi ona, su pojedinci; individualno zdravlje, individualno mišljenje, pojedinačna tijela i tako dalje.

Prevariti mase što je više moguće

Ipak, čini se da je poruka “vlade u sjeni” prilično očita: stavite hirove većine ispred vlastite dobrobiti. I podmuklo gurajte je ovu poruku, pažljivim fraziranjem i korištenjem ključnih riječi kako bi se masa osjećala obveznom učiniti ili misliti na određeni način.

Ovi lingvistički trikovi zatim se kombiniraju s “ogorčenom” rukom propagandnog stroja. Pripovijest o cjepivu to savršeno odražava: Farmaceutska industrija naglašava kako pada stopa cijepljenja kao javnozdravstveni problem – i onda počinju širiti paniku oko izbijanja bolesti.

Čak i sada, maisntream mediji šire paniku zbog izbijanja ospica i inzistiraju da su necijepljena djeca vektor bolesti – iako istraživanja pokazuju da je cjepivo protiv ospica više nego sposobno za širenje ospica. Glavni mediji ne izvještavaju o istini, izvještavaju o unaprijed određenoj agendi.

Panična propaganda ide ruku pod ruku s lingvistièkim trikovima kojima se manipulira pojedincima da djeluju protiv svojih najboljih interesa u korist marionetske “Velike vlade” i njihovih majstora lutkara.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Postoje niz načina na koje vaši Facebook ili Twitter računi mogu pridonijeti povećanju anksioznosti. Nadalje, društveni mediji su navodno zarazniji od cigareta i mnogo teža navika iz koje se može izaći

Da li društveni mediji zapravo privlače ljude, ili je to sve iluzija s mnogo tamnijom svrhom?

Jaron Lanier, jedan od utemeljitelja virtualne stvarnosti, vjeruje da su društveni mediji toksični prostor koji služi tome da se ljudi osjećaju tužniji, ljuti i sami.

U svojoj novoj knjizi, “Ten Arguments for Deleting Your Social Media Accounts Right Now”, Lanier iznosi nekoliko najvažnijih aspekata društvenih medija.

Nije tajna da mladi danas provode više vremena zalijepljeni za ekrane njihovih mobitela, pregledavajući Facebook i Twitter, slikajući i šaljući selfije, nego što provode u “stvarnom svijetu”.

Može se tvrditi da je društvena mreža “virtualna stvarnost” sama po sebi: To je prostor u kojem korisnici mogu stvoriti i kontrolirati sliku koju njihovi prijatelji vide.

Facebook profil (ili Twitter, Instagram ili što imate) je u biti, avatar. Isto tako, odabirom onoga što vam je dopušteno vidjeti, Facebook i slične mreže mogu utjecati na vašu percepciju i ponašanje.

Društveni mediji su dizajnirani da njihovi korisnici postanu ovisnici

U članku za The Guardian, Lanier je napomenuo da je Facebook osmišljen da oduzme što više vremena i pažnje. Društveni mediji su stvoreni da njihovi korisnici postanu ovisnici – i kroz tu ovisnost, ta stalna potreba za pristupom, bihevioralna manipulacija ne samo da je moguća, već je možda i neizbježna.

U priopćenju za vijest Kanala 4, Lanier je navodno objasnio da web stranice društvenih medija ljude “privlače kroz shemu nagrađivanja i kažnjavanja, i nagrada je kada ponovo podjelite nešto na društvenoj mreži, a kazna je kada ih netko drugi tretira loše.”

“To je vrlo skriveno manipuliranje stanovništvom”, tvrdi on.

Psiholozi su također govorili o tome kako “Facebook lajkovi” manipuliraju ljudskom psihom putem pozitivnog pojačanja. “Lajkovi” i “shareovi” pogađaju centar za nagradu u vašem mozgu, što je sličan način na koji funkcioniraju droge.

Lanier je nadalje opisao zamršenost učinaka društvenih medija na ljude u svojoj knjizi:

“Algoritam pokušava uhvatiti savršene parametre za manipulaciju mozga, dok mozak, kako bi se pronašao dublji smisao, mijenja odgovor na algoritamske eksperimente … Budući da podražaji iz algoritma ne znače ništa, jer su oni proizvoljni, mozak ne reagira na bilo što stvarno, već na fikciju. Taj proces – uključivanja u nedostižnu fatamorganu – je ovisnost.”

Osim što vas drži u kotaču poput hrčka, web stranice društvenih medija su dizajnirane da izazivaju emocije u vama. Ovi korporativni giganti ne samo da vas čine nesretnim i tužnim – oni to čine namjerno.

Društveni mediji predstavljaju alat za društveno inženjerstvo

Lanier tvrdi tijekom cijele knjige da su društveni mediji postali modifikator ponašanja – i ima dosta dokaza koji podupiru njegove tvrdnje.

Ne tražite dalje od dobro dokumentiranih veza između društvenih medija i anksioznosti kao dokaz. Kao što Anxiety.org objašnjava, postoje niz načina na koje vaši Facebook ili Twitter računi mogu pridonijeti povećanju anksioznosti. Nadalje, društveni mediji su navodno zarazniji od cigareta i mnogo teža navika iz koje se može izaći.

U intervjuu je Lanier objasnio da su mnoge negativne emocije koje ljudi doživljavaju dizajnirane kroz ruke društvenih medija.

“Možete postati ovisnik tako što ćete tijekom vremena izbacivati malo pozitivnih i negativnih emocija … Ako radite ono što želimo, dajemo vam neke pozitivne povratne informacije. Ako ne radite ono što mi želimo, osjećat ćete se loše” – izjavio je.

Lanier je dodao da su negativne emocije, poput straha, tjeskobe ili tuge, zapravo jeftinije i jednostavnije za poticanje od strane društvenih medija – a društvo je u cjelini postalo malo tamnije i paranoičnije zbog toga.

Među ostalim, Lanierova knjiga opisuje kako socijalni mediji čine ljude manje suosjećajnima, nesretnijima i općenito smanjuju značenje i kvalitetu ljudskih interakcija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Stres uzrokuje da mozak ne radi kako treba, utječu na pamćenje i sposobnost fokusiranja

Studija objavljena u časopisu Nature Human Behavior otkrila je da se ljudi teško mogu usredotočiti jer im to oslabljuje locus coeruleus.

Ova mreža mozga odgovorna je za kontrolu sposobnosti da se usredotočite dok ste pod stresom ili emocionalnim uzbuđenjem, i to područje slabi s godinama.

U istraživanju su istraživači sa Sveučilištu Južne Kalifornije (USC) u SAD-u, Sveučilišta Takachiho u Japanu i Sveučilištu u Readingu u Velikoj Britaniji koristili dijagnostiku mozga i pratili dilataciju zjenice u 28 mlađih i 24 starijih odraslih osoba kako bi se izmjerili njihovu fiziološku pobudu i aktivnost lokus coeruleusa.

Dok su mozgovi sudionika bili skenirani, istraživački tim je predstavio par slika zgrada i objekata. Oni su manipulirali fotografijama kako bi zgrada bila jasna i istaknuta, dok je drugi objekt bio mutan, ili obratan.

Za svaki par na slikama, sudionici su morali utvrditi koja je slika bila istaknuta. Da bi potaknuli fiziološku pobudu, neka ispitivanja su započela upozoravajućim tonom pa sve do električnog šoka na kraju testiranja, dok su drugi imali upozoravajuće tonove dok nije bilo električnih šokova.

Tijekom testiranja sudionici su pokazali veće dilatacije zjenice i povećano znojenje dok su očekivali šok.

Starije odrasle osobe su pokazale manje aktivnosti u frontoparietalnoj mreži kada očekuju šok. Čini se da mreža nije učinkovito odgovorila na signale koje je poslao locus coeruleus.

Prilikom očekivanja šoka pokazala se veća aktivnost u području parahippokampalnog područja, koje se aktiviralo kad je osoba gledala slike mjesta, iako nije bitno je li slika bila istaknuta ili ne.

Kao rezultat toga, pokazala se veća aktivnost vezana uz slike – istaknute ili ne – tijekom emocionalne pobude. To je značilo da su se lako ometali kad su bili pod stresom ili emocionalno uzbuđeni.

Naprotiv, kada su predvidjeli šok, mlađe odrasle osobe su imale veću aktivnost na mjestu gdje su vidjeli jasnu, istaknutu sliku zgrade. Kada su gledali na slabu, mutniju sliku, aktivnost mozga na tom mjestu je bila smanjena.

Putevi mozga koji povezuju locus coeruleus i frontoparietalnu mrežu ostali su neprekinuti. To im je omogućilo da se usredotoče na važnije stvari, čak i pod uzbuđenjem i stresom. Ove regije moždanog korteksa pomažu kontrolirati fokus i pažnju.

“Trudeći se ispuniti zadatak, povećava se emocionalno uzbuđenje, pa kada se mlađe odrasle osobe trude, to bi trebalo povećati njihovu sposobnost ignoriranja zbunjujućih informacija” – objasnila je Mara Mather sa USC-a i viša autorica studije.

Istraživači su zaključili da vježbanje pažnje može pomoći poboljšanju senzorske obrade signala smanjenjem osjetljivosti starijih odraslih na distancirane stimulanse.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Izreka da nada dolazi do vječnosti kao hvalospjev pozitivnom razmišljanju se pokazala istinitom

Ideja da će stvari na kraju ispasti dobro, bez obzira koliko sve izgledalo turobno je napravila šampione od gubitnika i milijardere od vječnih studenata.

To je čarobni sastojak koji imao Thomas Edison sve dok nije konačno izumio žarulju nakon 1001 pokušaja da bi napravi sve kako valja.

Walt Disney nikada nije izgubio nadu u izgradnji svojeg animacijskog carstva, čak i kada ga je njegov urednik u Kansas City Staru otpustio jer mu je “nedostajalo mašte i nije imao dobre ideje”.

Popis bi mogao ići dalje.

Nada protiv straha

Znanost je sama došla do čvrstih dokaza o snazi​nade kako bi život išao dalje, za razliku od ubacivanja straha.

Izvanredna profesorica komunikacija Jessica Myrick kaže da kada je riječ o zdravstvenim kampanjama, svijesnost o problemima nije dovoljna. Morate tjerati ljude da rade stvari pozivajući se na njihove emocije.

“Često razmišljamo o emocijama kao iracionalnim, no ono što naša istraživanja ukazuju jest da nam emocije mogu pomoći da činimo stvari koje će nas održati zdravima i sigurnima, stoga je važno razumjeti širok opseg emocionalnih odgovora na različite vrste poruka i komponente poruka” – objašnjava ona.

Istraživači su otkrili da strah o zdravstvenom problemu može zgrabiti pozornost o opasnostima koje leže u budućnosti. To može učiniti ljude svjesnima potencijalne štete i navući prijetnje.

Strah ne može učiniti ljude proaktivnim. Myrick je objasnila da je bolje predložiti rješenja koja će vam pokazati izlaz. Bolje je pokazati ljudima da ne moraju zaglaviti, da mogu pokupiti komade, učiti iz iskustva i krenuti dalje.

Robin Nabi, profesor medijskih efekata i zdravstvene komunikacije na Kalifornijskom sveučilištu, Santa Barbara, smatra kako postoji bolja opcija. On kaže da stvaranje poruka koje izazivaju oboje, i strah i nadu – ima snažniji učinak.

Jedna studija koja je uključivala 341 osoba u dobi od 17 do 72 godina posebno je relevantna za ovo pitanje.

Sudionici su pročitali online članak o raku kože. Istraživači su rekli da članak sadrži uvjerljive činjenice o osjetljivosti na rak kože, težini stanja i vjerovanje da je rješenje na vidiku.

Pokazalo se da se samo-učinkovitost i nada mogu predvidjeti hoće li sudionici poduzeti mjere za sigurnost izlaganju suncu.

Još jedna studija, ovoga puta na 382 studenata, testirala je njihove reakcije na melanomsku svijest. Istraživači su nakon tjedan dana dali anketu sudionicima kako bi saznali jesu li oni usvojili sigurnosne mjere.

“Ne želite samo ostaviti ljude u stanju straha” – rekao je Myrick.

Nalazi su podržali rezultate prve studije. Sudionici su nakon tjedan dana usvojili mjere sigurnosti na suncu.

Ovime su istraživači zaključili da se poruke ne bi trebale usmjeriti samo na jednu stvar. Također treba razmotriti kako mediji izvještavaju i rješavaju strahove o zdravlju.

Myrick opisuje tu studiju kao ravnotežu između “različitih vrsta emocija i spoznaja” kako bi se javno zdravlje istaknulo u prvi plan.

Ona misli da bi kampanje u budućnosti trebale nositi poruke nade. Ljude treba podsjetiti da peru ruke i da ne odlaze u školu kada su bolesni.

Drugim riječima, zdravstvene kampanje ne bi trebale samo ubacivati riječi​straha. Trebale bi se i nadati.

Kultiviranje nade

Ipak, nada se ne događa preko noći. Morate ju vježbati sve dok ne vjerujete u bolje sutra koje će postati dio vas.

Evo kako:

• Zamislite sebe da postane zdraviji. Pogledajte se u ogledalo, osmijehnite se i recite: “Ja pucam od zdravlja.”
• Pišite vesele poruke samima sebi. Ništa ne može pobijediti snagu stvari napisane crno na bijelo. Napišite sami sebi poruke pune nade kad se osjećate depresivno i gledajte kako podižu vaše raspoloženje.
• Okružite se sa simbolima nade. To može biti latica ruže, fotografija voljene osobe, čak i molitvena krunica. Držite ih pri ruci, pogotovo kada se osjećate loše.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Desilo vam se nešto loše, ne možete to prevladati, trebate nastaviti dalje, a vi ste stalno vrtite u krug? Isprobajte emocionalni detoks, sigurno djeluje

Dešava nam se da nakon nekog lošeg iskustva znamo da trebamo krenuti dalje, ali često ne znamo kako. Pritom, ovom prilikom ne mislimo na nesretni slučaj, već na tzv. emocionalno trovanje, koje možemo doživjeti u obitelji, ljubavnoj vezi, prijateljstvu, na poslu — svugdje gdje smo u dodiru s ljudima.

„S jedne strane, ima ljudi koji svojim ponašanjem, stavom i rječima jednostavno truju. S druge strane, nekad i sami sebe emocionalno trujemo tako što se prisiljavamo da budemo na mjestu koje nije dobro za nas, s ljudima koji nisu dobri za nas“.

Kada doživimo nešto neprijatno ili kada tijekom dužeg perioda doživljavamo nešto neprijatno, potrebni su nam vrijeme i njega da se oporavimo, da iz sebe izbacimo emocionalne toksine.

„Tada treba da primjenimo tzv. emocionalni detoks, koji se zasniva na usmjeravanju snage na sebe i koji prilagođavamo vlastitim navikama, potrebama i željama.

Izbjegavajte ljude od kojih vam je loše

Za početak, kad god i koliko god je moguće, a moguće je mnogo češće nego što mislite, izbjegavajte izvore emocionalnih toksina. Sklanjajte se od ljudi poslije kojih se osjećate otrovano ili koji vam, kada tražite emocionalnu podršku, stavljaju sol na ranu. Umjesto toga, okružite se ljudima koji su topli, prijatni i čija podrška neće izostati.

Odmarajte se što više

Obrađivanje emocionalnih iskustava zahtjeva vrijeme i energiju. Imajte to u vidu, ne bojte se da ćete se ulijeniti ili razmaziti. Doživjeli ste nešto teško i neprijatno i potreban vam je oporavak od toga. Zato iskoristite svaku priliku za odmor.

Poštujte sebe

Radite svaki dan ono što vas raduje ili što vam prija. Pišite, šetajte se, priuštite sebi masažu. Budite dobri prema sebi. Postoje lijepi načini da sami sebi uputite kritiku, nema potrebe za omalovažavanjem tipa: „Kakva sam budala. Kako sam mogla to dozvoliti?“ Recite: „Vidim da sam pogriješila, gledat ću da ubuduće ne ponovim tu grešku“, jer se ovi iskazi u emocionalnim posljedicama drastično razlikuju.

Okrenite se prirodi

Koristite svaku priliku da budete u prirodi, jer priroda liječi. Priuštite sebi svakog dana umjerenu fizičku aktivnost, koliko vam prija, jer najbolji način da umirite um je da pokrenete tijelo. Unosite dovoljno tekućine, voća i povrća.

Dišite punim plućima

Postoji jedna drevna tehnika koja je vrlo djelotvorna podrška, i u svakodnevnom životu i za emocionalnu detoksikaciju, a to je disanje.

Kada smo pod stresom ili u nekom lošem stanju i raspoloženju, dišemo brzo i plitko, tek toliko da se održimo u životu. Dajte sebi više zraka i tijelo i duša će vam biti zahvalni.
 
(Blic)