Jaka osobnost je nešto čega se mnogi ljudi plaše

U svijetu koji se hrani nesigurnošću i strahom, postalo je normalno da ljudi budu krotki i skrivaju se među stadom – stoga je prirodno pretpostaviti da će se ti isti ljudi osjećati nesigurnima kada se suoče s nekim tko je suprotan od njih.

A od tih rijetkih dragulja koji posjeduju istinsku snagu u osobnosti možemo svi nešto naučiti. Oni zrače sa samopouzdanjem koje smo mi svi dužni imati i ne boje se prikazati njihove adute na najprikladniji mogući način.

Donosimo vam 8 osobina koje čine snažnu osobnost koja se ne može uzrokovati nesigurnost kog drugih:

1. Ne dopuštate svima da uđu u vaš život

Biti svjestan kako ljudi danas mogu biti nesposobni, morate biti oprezni u tome koga ćete pustiti u svoj život. Vaša temeljna filozofija prijateljstva je bolje ostati sam i govorit istinu nego biti okružena lažnim ljudima.

Zato imate određeni manji broj osoba koje možete nazvati prijateljima, i vi ste zadovoljni s njima. Kada je riječ o prijateljstvu, kvaliteta znači sve za vas, a količina je samo gubitak vremena.

2. Ne žudite za pozornošću

Niste tip osobe koja će sve učiniti za malo pažnje. Zapravo, ne razumijete zašto su ljudi tako željni da ih drugi vole i rade sve samo kako bi privukli pozornost.

Međutim, vaša osobnost privlači ljude na takav način da većina ljudi koja se bori da bi dobila pozornost, jednostavno vam zavidi. Niste vi, ljudi oko vas su oni koji žele da netko poput vas bude prisutan u njihovim životima.

3. Ne trebate ničije odobrenje

Ponekad će ljudi raditi stvari koje se ne sinkroniziraju sa njihovom osobnošću samo radi dobivanja odobrenja drugih. Drugi nemilosrdno pokušavaju otkriti koliko god mogu stvari o svojim životima da bi dobili odobranje drugih. Ali ti ne, ipak.

Učinit ćete ono što želite i nećete očekivati​nikakvo odobrenje. Vaša snaga u donošenju odluka i praćenja ciljeva proizlazi iz vaše motivacije za postizanje ciljeva koje ste postavili, a ne zbog toga što će drugi to voljeti.

4. Odbija vas neznanje, idiotizam i neosjetljivost

Vaša jaka osobnost dolazi kao rezultat promišljanja i dobre informiranosti. Ne volite nailaziti na neracionalne odluke jer uvijek želite mjeriti učinak vaših akcija na vas same i na svijet oko vas.

Međutim, ovo je kvaliteta koju nema veliki broj ljudi i bit ćete prvi koji će to primijetiti. Jednostavno ne možete podnijeti ljude koji su neznalice u svijetu punom informacija i koji se odluče biti neosjetljivi i nepromišljeni kada bi zapravo trebali biti pažljivi i racionalni.

5. Mrzite kratke i nebitne razgovore

Mali razgovori i svi dosadni izrazi i riječi koje se ponavljaju – jednostavno ih mrzite. Zašto razgovarati o ovim nebitnim stvarima kada postoji toliko korisnih stvari?

Ne samo da smatrate da je to gubljenje vremena, već jednostavno ne razumijete zašto se ljudi zadržavaju na jednom mjestu, kada su prilike za rast na svakom koraku, u svakom razgovoru i u svakoj dostupnoj minuti.

6. Vi ste dobar slušatelj

Ljudi i dalje žele da ih se sluša i razumije – ali kada jednom dođu do nekoga poput vas, koji zna slušati, situacija se okreće. Vrlo ste svjesni da što više razumijete ljude, to su oni više zastrašeni.

Iako postoje rijetki koji će uistinu cijeniti vašu pažnju na način na koji ste ju spremni dati, većina ljudi se žali da ih nitko ne sluša.

7. Ne podnosite isprike

Ne samo da nikad ne dopuštate isprike, već mrzite kada vidite nekoga tko naporno pokušava izreći ispriku gdje je napor nepotreban. Jednostavno nemate vremena slušati ljude koji žude kako nisu pravilno upravljali njihovim vremenom i prenijeli krivnju na vanjske čimbenike.

Dobro znaš da, ako budeš mislio na to, nema dovoljno velike prepreke koja te može zaustaviti, i ti znaš da te to nikako ne čini posebnim. Svatko je sposoban to postići – pitanje je, da li to doista želiš?

8. Vi ste neustrašivi

Dok svi imamo svoje strahove, i nismo ‘neustrašivi’ u doslovnom smislu te riječi, vi znate upravljati svojim emocijama i nadvladati svoje strahove.

Znate da su izgledi samo izgledi i oni nikada ne mogu postati veći od vas – i vi ste spremni marširati prema njima i suočiti se s onim što vas pokušava skrenuti s puta.

To vas čini neustrašivima – vašu sposobnost da se suočite sa svojim strahovima i iskoristite ih u svoju korist.

Osjećaj straha samo povećava našu svijest i čini nas opreznijima, a vi koristite te sposobnosti kako bi prevladali prepreku koja vas pokušava spriječiti da napredujete i rastete.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pomnost je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost

Postajući pomnim, shvaćate da vi niste svoje misli, te postajete promatrač svojih misli iz trenutka u trenutak bez da ih osuđujete.

Prakticirati pomnost znači prihvaćati svoje misli onakvima kakve jesu, ne prianjati uz njih, ali ih ni odbacivati. Na taj način, umjesto da vaš život da proleti kraj vas bez da ga proživite, probuđujete iskustvo življenja.

Kultiviranje takve neosuđujuće svjesnosti sadašnjeg trenutka pruža niz pogodnosti. Pomnost smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Provedemo li nekoliko minuta dnevno aktivno usredotočujući se na život u trenutku ublažavamo stres i smanjujemo rizik od srčanih bolesti. Pomnost može čak i usporiti progresiju HIV-a.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, i sigurniji u sebe. Oni imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Utemeljenje svijesti u ovdje i sada smanjuje razne vrste impulzivnosti i reaktivnosti koje su temelj depresija, prejedanja i problema s koncentracijom.

Pomni ljudi mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti. Manje se svađaju sa svojim partnerima, ljubazniji su i pristupačniji, u vezi ne zauzimaju samo obrambeni stav. Kao rezultat toga, pomni parovi imaju skladniji odnos.

Pomnost je u korijenu budizma, daoizma, mnogih američkih domorodačkih tradicija, te naravno yoge. To je razlog zašto je Thoreau otišao na jezero Walden, to je ono o čemu su Emerson i Whitman pisali u svojim esejima i pjesmama.

Budisti kažu da je naš um poput divljeg slona koji je zalutao u staklarsku radnju. Svojim ljutitim ispadima, stalnim analiziranjem ili kritičnošću, um može povrijediti nas i one oko nas. Um je neprestano zatrpan kaotičnim mislima koje su najčešće negativne. Ono si što misliš, a naše misli su konstantno ili u prošlosti ili u budućnosti. Uporno se vraćamo na trenutke koji su prošli, beskonačno analizirajući svaki detalj. Ako ne radimo to onda se panično brinemo što će biti ili neće sutra. Ali život se odvija SADA, u ovom trenutku, dok ovo čitate.

Sada i ovdje je jedino mjesto gdje trebate biti. Unatoč svakodnevnoj rastresenosti, paradoks je da vaša budućnost ovisi o sposobnosti da obratite pažnju na ono što se događa upravo sada.

Uvijek smo nečim zauzeti i zbog toga često dopuštamo našoj sadašnjosti da nam izmakne, dopuštajući vremenu da proleti kraj nas, neprimijećeno i neuhvaćeno, rasipajući dragocjene sekunde našeg života. Nemamo vremena za prakticiranje mirnoće i smirenosti.

Kada smo na poslu sanjarimo o tome da smo na odmoru. Na odmoru brinemo o nakupljenom poslu koji nas čeka kad se vratimo s odmora. Umjesto da mi kontroliramo misli, one kontroliraju nas. Naši umovi skaču s jedne misli na drugu, poput majmuna koji skaču sa stabla na stablo. Trebamo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku. Življenje u trenutku se naziva pomnost.

To je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost. Trebamo naučiti promatrati svoje misli bez da ih zadržavamo ili analiziramo. Tako, prihvaćajući svoje misli onakve kakve jesu, pobuđujemo iskustvo življenja i ne dopuštamo da život prođe kraj nas a da ga ne proživimo.

Ova disciplina nam donosi mnoge koristi; smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak.

Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, sigurniji u sebe, imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Oni mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti.

Svi se slažemo da je važno živjeti u trenutku. Ali kako? Na koji način? Postoje mnogi načini vježbanja pomnosti i ironično, otpuštanje onog što želite je jedini način da ga dobijete.

Kako biste poboljšali izvedbu, prestanite razmišljati o njoj!!!

Previše razmišljanja o onome što radite zapravo pogoršava to što radite. Ako ste u situaciji koja vas čini zabrinutim ( trebate održati govor, upoznati se sa strancem, plesati) fokusiranje na zabrinutost povećava tjeskobu.

Trebate više pažnje posvetiti onome što se događa oko vas, u sobi gdje se nalazite, a manje na ono što se odvija u vašem umu. Utišajte mentalno brbljanje i doživite sebe kao dio nečega.

Smanjenjem samosvijesti, pomnost vam omogućuje da svjedočite prolazećoj drami osjećaja, društvenih pritisaka, pa čak i da vas ocjenjuju i podcjenjuju, a da ne uzimate njihova mišljenja osobno. Usredotočenje na sadašnji trenutak vas tjera i da prestanete previše razmišljati. Umjesto zapinjanja u mislima i zabrinutosti, možete se samo opustiti.

Usredotočite se na sadašnjost i izbjegnite brigu za budućnost

Koliko puta vam se dogodilo da se sunčate na plaži i umjesto da uživate u suncu vi se zamarate s tim kako sljedeći tjedan više nećete biti tu? Često, zar ne? Dok jedemo omiljenu hranu u glavi nam se roje opsesivna sjećanja iz prošlosti. Uopće ne posvećujemo pozornost tom predivnom okusu.

Mark Twain je rekao, “Imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila.” Ljudi gotovo uvijek brinu o nečemu što se nije dogodilo i što se možda uopće neće ni dogoditi. Ako postanemo svjesni sadašnjeg trenutka nećemo moći biti zabrinuti oko budućnosti i tad se brige tope. Druga strana zabrinutosti je preispitivanje, razmišljanje o događajima iz prošlosti.

Prisilite se da budete u sadašnjosti tako da ne možete brinuti o stvarima koje ne postoje. Ne dozvolite da budete poput prijateljice Elizabeth Gilbert iz knjige ”Eat, Pray, Love” koja kad god ugleda prekrasno mjesto, skoro panično viče: “Ovdje je tako lijepo! Želim se vratiti ovamo jednog dana!” “Potrebne su sve moje snage da ju pokušam uvjeriti da je već ovdje”, kaže Gilbert.
 
(ladylike.hr,2012-transformacijasvijesti.com/uredio:NSP)

Propaganda koristi prije svega metode manipulacije svijesti ljudi, znači koristi ljudske slabosti u prepoznavanju različitih društvenih ciljeva i ciljeva pojedinca i naravno koristi emocije kao ključnu ljudsku osobinu u manipulaciji

Propaganda, fenomen u povijesti komunikacije, može se definirati kao tajno oružje kojim se ostvaruje nevjerojatna moć u manipulaciji ljudima

Poznato je da je propaganda jedan od temeljnih stupova rata, a posljednji primjer – nagli interes zapadnih medija za sirijsko naselje mada, još jednom je pokazao da smo svjedoci novog čina propagandnog rata.

Poslije dokaza da su humanitarnu pomoć zapravo blokirale pobunjeničke antivladine grupe, jasno je da je riječ o novom činu propagandnog rata i još jednom pokušaju Assadove demonizacije.

Od početka sirijskog sukoba, a naročito poslije uključivanja Rusije u borbu protiv terorizma, takvih primjera bilo je još: lažne tvrdnje da je Rusija bombardirala bolnicu, prikazivanje ruskih snimaka s terena u funkciji dokazivanja uspješnih rezultata međunarodne koalicije, objavljivanje informacija o navodnom ubijanju civila iz neprovjerenih izvora poput sirijskog Opservatorija za ljudska prava, centra u kome je zaposlen samo jedan čovjek koji informacije objavljuje iz Velike Britanije oslanjajući se, po vlastitom priznanju, isključivo na izvore među sirijskim ustanicima koje sponzoriraju SAD.

O propagandnoj moći koja se primjenjuje u ratovima razgovarali smo s autorom knjige “Propaganda” i predavačem na Visokoj školi za propagandu i PR, profesorom Darkom Tadićem.

Propaganda ima ogroman potencijal, može se primijeniti u gotovo svim područjima. Koje metode koriste propagandisti za oblikovanje naših stavova?

Propaganda je stara koliko i ljudska civilizacija, odnosno komunikacija uopće. Ona koristi jedan specifičan oblik komunikacije i koristi brojne komunikološke, sociološke i fenomenološke fenomene u promatranju ljudskog bića kako bi manipulirala njegovim stavovima i mišljenjem radi određenih ciljeva pojedinih interesnih skupina, bez obzira na to da li se odnosi na sferu politike, ekonomije ili bilo koje druge djelatnosti.

Koje su to osnovne metode koje koriste propagandisti?

Propaganda koristi prije svega metode manipulacije svijesti ljudi, znači koristi ljudske slabosti u prepoznavanju različitih društvenih ciljeva i ciljeva pojedinca, a to su prije svega njegova slabost da razmišlja na jedan kontinuiran i racionalan način i naravno koristi emocije kao ključnu ljudsku osobinu u manipulaciji prihvaćanja određenih ideja i usvajanja ponašanja koje se želi od strane onih koji propaganda primjenjuje. Dakle emocije su ključ za dobru propagandu svake vrste.

Krivotvorenje i fabriciranje vijesti postali su provjeren, učinkovit način za takozvanu prodaju rata. Da li je pretjerano reći da je ratna propaganda strahovito oružje u rukama čovjeka?

Ratna propaganda jeste strahovito oružje. Upravo pišem novu knjigu na temu tiho oružje za nečujne ratove koja govori o tome da je propaganda zapravo jedan od glavnih stupova za vođenje rata.

Propaganda se u ratovima u ljudskoj povijesti primjenjivala otkada se i zna za početak prvih ratova. Čak i čuveni kineski filozof Sun Tzu napisao je seriju tekstova o primjeni propagandnih metoda. To je neka vrsta psihološkog ratovanja, kako se to zove u specifičnoj vojnoj terminologiji.

I ona se i dan-danas koristi. Kao što su danas ratovi totalni, tako je totalna i propaganda. I podjednako se primjenjuje kako prema jedinicama i vojskama koje sudjeluju u ratovima tako i prema civilnoj populaciji.

Ratna propaganda se, dakle, uspješno primjenjivala i prije nastanka televizije

Naravno, ratna propaganda je bila oduvijek poznata, i prije nego što je izmišljeno ljudsko pismo. Prije toga usmenim glasinama, propaganda se vrlo lako i uspješno širila kao jedan specifičan vid komunikacije.

Naravno, ljudska povijest govori o različitim metodama i tehnikama propagande, da bi u 20. stoljeću propaganda dosegla svoje zlatno doba zahvaljujući televiziji i drugim sredstvima masovne komunikacije. Danas u informativnoj eri, mi zapravo živimo u eri propagande.

Koji su osnovni ciljevi ratne propagande i kako se ona provodi?

Prvi cilj ratne propagande je da se mnoga politička, vojna i ekonomska sredstva postignu prije nego što se upotrijebi oružje. A kada otpočnu oružani sukobi, onda se propaganda koristi da se slomi prije svega moral, psihološka stabilnost protivnika i naročito lidera koji upravljaju protivničkom stranom.

Kada govorimo o propagandi, neizostavna je uloga medija, i čini se da što je neka teza neuverljivija na prvi pogled ona zapravo bolje prolazi kod masa

Mediji su zapravo glavno sredstvo propagande, imajući u vidu da je propaganda masovno sredstvo komunikacije. Propaganda se ne provodi na osobnoj razini. Može, ali tada se drugačije zove. Mediji su, dakle, osnova propagande. Bez medija nema propagande, i interesantno je da onoliko koliko propaganda oblikuje medije, toliko i mediji oblikuju propagandu.

Na koji način mediji oblikuju propagandu?

Mediji oblikuju propagandu upravljanjem emocijama i slabostima ljudskog organizma, a ta slabost se ogleda u tome da ljudsko biće generalno slabo misli, dakle slabo koristi mozak u racionalnom objašnjavanju svijeta i pojava u njemu. Propaganda uspješno koristi sve slabosti bazirane na emocijama.

Je li za uspješnu propagandu neophodna i kontrola medija?

Apsolutno. To je osnovni preduvjet. Da bi propaganda bila uspješna, obavezno je da određeni mediji budu pod kontrolom, fizičkom kontrolom, što se postiže kupnjom i vlasništvom nad medijima. Ako danas znamo da recimo na zapadnoj hemisferi stotinjak obitelj kontrolira kompletnu medijsku sferu, onda vam je jasno kolika je moć propagande.

Pored televizije, danas se propaganda vrlo uspješno provodi i putem društvenih mreža, zahvaljujući njihovom sve većem utjecaju

Pojavom interneta i društvenih mreža propaganda je dobila još jedan moćni alat u širenju utjecaja, tako da moderna propaganda sve više postaje digitalna propaganda koja se širi putem interneta. Taj razvoj će se tek osjetiti i tek se očekuje njegov maksimum.

Kako umanjiti moć kojom propagandisti kreiraju mišljenje i manipuliraju javnim mnijenjem?

Jedini način je edukacija stanovništva o tehnikama kojima se propaganda provodi i načinima da se ona tumači. Propaganda zapravo manipulira našim željama i ostalim ljudskim instinktima. Recimo reklama, kao dopušteni oblik propagande, najbolji je primjer za to.

Mi sve manje mislimo svojom glavom, nameću nam se određene želje koje zapravo nemaju realnu potrebu u stvarnosti. Pohlepa je uvijek bila jedan od glavnih motiva ljudskog funkcioniranja, i propaganda to vrlo uspješno koristi obećavajući nam život u iluzijama koji nema realno uporište u stvarnosti.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Naša kultura je jako bolesna, ali se, bez sumnje, dobro prodaje. Najtragičnije u svemu je što milijuni ljudi ovakvim trendovima nisu pružili gotovo nikakav otpor!

Prema rezultatima studije “Reading in America” ​​(Čitanje u Americi), tinejdžeri i dalje pokazuju slabe rezultate na standardnim testovima. “Čini se da imaju velikih poteškoća u izvođenju zaključaka na temelju pročitanog teksta, predviđanju događaja koji slijede u daljnjem tekstu, generaliziranju, uspoređivanju, prosuđivanju ili stvaranju novih ideja …”

Osim toga, prema riječima Mary Win, tinejdžeri su skloni odbacivanju razuma i intelektualne aktivnosti, a prihvaćaju nešto što je nelogično, nedosljedno i nepovezano, kao i da pridaju mnogo veći značaj osjećajima a zanemaruju logično razmišljanje.

Nimalo ne iznenađuje da veliki broj njih koristi droge, kako one legalne (alkohol, duhan, kavu, energetske napitke …) tako i one nedozvoljene, kao i to što radije na neki senzacionalan način dožive osjećaj sreće, nego da polako, korak po korak, vlastitim zalaganjem postignutaj osjećaj.

Oni su naučili da se sada može doći do nagrade i više su promatrači nego sudionici. Zašto teške droge ili alkohol danas toliko privlače mlade ljude?

Richard Fredericks je uvjeren da je glavni razlog u tome što su oni koji mnogo vremena provode pred televizorom naučeni očekivati ​​žive slike koje se brzo izmjenjuju pred njihovim očima, ali se, budući da mogu samo sanjati o životu svojih TV junaka, osjećaju prazno i gotovo uopće nemaju vlastiti identitet.

Dosadno im je i svi njihovi odnosi s drugim ljudima su plitki. Zbog toga su spremni za teške droge, koje baš kako i TV pruža lažni osjećaj sreće i uzbuđenja, a da pritom ništa ne morate učiniti sa svoje strane.

Pošto onima koji dugo sjede pred TV ekranom jedna scena ne može baš dugo držati pažnju, u filmovima i drugim TV emisijama smjenjujući se sve veći i veći broj razgovora ne toliko razgovora koliko pukog razmjenjivanja riječi i obično se događa da akcija zasjeni i uguši ionako praznjikavu radnju filma ili emisije.

Fredericks zapaža da se “sukobi na TV-u rješavaju akcijom, a ne normalnim razgovorom koji uključuje detaljno objašnjavanje i suosjećajno slušanje” – što predstavlja još jedan razlog zašto osobe koje mnogo gledaju TV često više nisu u stanju normalno komunicirati!

Glavna osobina TV gledatelja ćje bježanje od obaveza i prave posvećenosti obitelji

Kao objašnjenje zašto je samoubojstvo danas tako česta pojava, psihijatri drže da televizija navodi djecu da očekuju ​​brza rješenja za svaki problem i jako umanjuje njihovu sposobnost da strpljivo čekaju i podnose frustraciju. Programi prikazuju ozbiljne probleme koji se rješavaju za pola sata. U životu stvari ne idu tako.

To što se približno dvije trećine brakova u SAD završi razvodom nas ne treba iznenaditi, zato što je glavna osobina TV gledatelja bježanje od obaveza i prave posvećenosti obitelji. U filmovima i serijama nitko se ne “zamara” mnogo ni s jednim problemom.

Fredericks je, u iznimno otvorenom i smjelom zaključku svoje studije o tinejdžerima, to ovako opisao: “Nudeći u 30 minuta akcijskog filma više uzbuđenja nego što većina ljudi doživi u cijelom svom životu, dajući predložak kratkih, dramatičnih razgovora nabijenih snažnim emocijama, obećavajući brzo rješenje svakog problema i odbijajući predstaviti tragične posljedice idealiziranog stila života koji prikazuje, televizija programira tinejdžere da im bude dosadno, da se osjećaju nesigurno i neuspješno.

U isto vrijeme ona ne prikazuje potrebu da se uhvatimo u koštac s problemima, niti objašnjava kako se to postiže. “Da ne bismo pomislili da smo kontrolirajući vrijeme provedeno pred TV-om riješili naše probleme, dopustite mi da se dotaknemo radija i popularne glazbene scene.

Da i glazba može na ovaj način modificirati doživljaj stvarnosti, prije nekoliko godina kada je među brucošima na jednom fakultetu vršena anketa o tome koliko čitaju i gledaju televiziju.

Iznenađenje je bilo da se vrijeme provedeno uz TV program kod njih smanjilo sa 30 na oko 20 sati tjedno. To je dobra vijest, pomislit! Međutim, oni su sve više vremena provodili na tulumima, zabavama, koncertima i što je najznačajnije, oko 50 sati tjedno slušali su radio i glazbu.

Oni, zapravo, nisu slušali glazbu samo onda kada je to zaista bilo neizvedivo ili nepristojno. Sve češće su dolazili sa slušalicama u ušima na predavanja, nadajući se da se neće primijetiti da slušaju svoju glazbu, a ne profesora …

Našim studentima je neobično teško zapamtiti bilo šta što zahtijeva makar malo veći umni napor, ali zato znaju tekstove svih 40 pjesama na top listi! Vi danas ne možete naići na adolescenta, tinejdžera ili mladu odraslu osobu koja ne zna napamet riječi bilo koje popularne pjesme sa TV-a.

Tih 50 sati tjedno znači 2.600 sati godišnje ili 26.000 sati za deset godina, dva puta više nego što će provesti vremena u osnovnoj i srednjoj školi zajedno, a pet puta više nego što će provesti na predavanjima na fakultetu!

Ali kada bi to bilo samo slušanje bezazlene glazbe, ne bi bilo mnogo mjesta za brigu. Problem je u tome što gotovo nijedan od tih tekstova ne učvršćuje niti promovira uzvišene moralne i etičke principe. Vrijednosti koje se promoviraju u tim tekstovima su, naprotiv, najčešće potpuno suprotne od načela kojima savjesni roditelji i odgajatelji pokušavaju ih naučiti.

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi Painted Black (Obojeno u crno), dr. Carl Raschke opisuje epidemiju zla i kaosa koji se sve više šire, uključujući smrt prouzrokovanu drogama, zločine počinjene iz mržnje i samoubojstva među adolescentima.

Kao i mnogi drugi kompetentni ljudi koji se bave proučavanjem medija, i on smatra da šezdesete godine prošlog stoljeća predstavljaju prekretnicu, nakon čega se svijet okrenuo od tradicionalnih judeo-kršćanskih vrijednosti ka onima koje su potpuno suprotne njima.

On sipa paljbu po heavy-metal glazbi, nazivajući je glazbom punom “opasnih i nasilnih poruka”, a sve prisutniji sotonizam “mračnom posljedicom preokreta koji je nastupio šezdesetih godina”.

Danas, kada se gotovo sve može reklamirati, ljudi će reći i učiniti sve, doslovno sve, da bi privukli pažnju, da bi nam prodali svoj proizvod. Nekada su se tako šokantni primjeri neukusa mogli vidjeti tek s vremena na vrijeme, dok su danas, samo zbog toga što donose zaradu, postali sasvim uobičajena pojava.

Svi to rade … Upravo zato je u filmu Sirove strasti režiser Paul Verhoeven prikazao gledateljima četiri fotografije male djece s prerezanim grkljanom, iako bi samo jedna bila dovoljno šokantna, a Sharon Stone dvaput u prostoriji punoj policajaca pokazuje ono što neki “sramežljivce” još uvijek smatraju intimnim dijelovima tijela …

Upravo zato glazbenici Ice-T, NWA i Luther Campbell izgovaraju tako nepristojne riječi na svojim albumima …

Zato su Madonna i Sandra Bernard u jednoj talk-show emisiji razmijenile “lezbijski” poljubac; zato je Madonna puzala u svom oskudnom kombinezonu pred crncem Isusom u svom spotu za pjesmu “Like a Prayer”, i oponašala masturbaciju na svojoj koncertnoj turneji koja se reklamirala preko svake mjere.

Nebrojeni su primjeri medijskih ikona koje raspiruju najniže strasti ljudi, bestidnim video spotovima ili rok koncertima koji se pretvaraju u orgije. TV pojačava značenje tekstova pjesama profinjenom koreografijom, i tako se vizualni efekti dodaju onome što primamo putem sluha, višestruko pojačavajući utjecaj glazbe na um i emocije slušatelja. “Kada je društvo bolesno, mladi, neiskusni i nejaki najgore prođu …

Naša kultura je jako bolesna, ali se bez sumnje, dobro prodaje. “Najtragičnije u svemu je što milijuni ljudi ovakvim trendovima nisu pružili gotovo nikakav otpor! 

Masoni i elita ne žele da vaša djeca budu educirana, ONI ne žele da vi previše razmišljate, i zato je naš svijet i okolina postala pretrpana sa zabavom, masovnim medijima, televizijskim show-ovima,zabavnim parkovima, drogama, alkoholom, kao i svakim drugim oblikom zabave koji drži vaš um u stanju zabave, tako da ne bi stajali na putu važnim ljudima, previše razmišljajući. Probudite se i shvatite da postoje ljudi koji upravljaju vašim životima, a da vi toga niste svijesni.

ZATO PAZITE što gledate i što ulazi u vašu glavu preko medija, jer nikad ne znate kada ćete se početi podsvjesno ponašati kao kreten bez mozga i duše! Vaš um nije kanta za smeće.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Industrija moderne psihijatrije je službeno poludila. Gotovo svaka emocija doživljena od strane ljudskog bića – žalost, tuga, tjeskoba, frustracija, nestrpljivost, uzbuđenje – sada se klasificira kao “mentalni poremećaj” te zahtjeva kemijski tretman (s lijekovima na recept, naravno).

Nova, nadolazeća DSM-5 “psihijatrijska biblija”, očekuje se da će biti objavljena za nekoliko mjeseci, se pretvorila iz medicinskog priručnika referenci u testament za dokaz ludila same industrije.

“Mentalni poremećaji” navedeni u DSM-5 uključuju “General anksiozni poremećaj” ili GAP kratko. GAP se može dijagnosticirati samo kod čovjeka koji se osjeća malo uznemiren dok radi nešto poput, recimo,  razgovora s psihijatrom. Dakle, sam čin upuštanja psihijatra u mogućnost donošenja dijagnoze uzrokuju “simptome” koji se magično pojavljuju u dijagnozama.

To se zove šarlatanska znanost i cirkularno zaključivanje, ali to je indikativno kod cijele psihijatrijske industrije koja je postala ismijavana među znanstvenim krugovima da su čak i skeptici znanosti počeli okretati leđa s gađenjem. Psihijatrija danas nije više “znanstvena” negoli astrologija ili čitanje dlana, ali njezini praktikanti se još uvijek nazivaju “liječnicima” psihijatrije kako bi pokušati napraviti da nadriliječništvo zvuči vjerodostojno.

Kako moderna psihijatrija stvarno radi

Evo kako je moderna psihijatrija stvarno djeluje: hrpa važnih samo sebi, preplaćenih intelektualaca koji žele zaraditi puno novca iz izmišljene bolesti koju ću nazvati “Hoogala Boogala poremećaj” ili HBP.

Dizanjem ruku, oni glasuju za postojanje “simptoma” koji se žele povezati s Hoogala Boogala poremećajem. U ovom slučaju, simptomi mogu biti spontano pjevanje ili kopanje nosa s vremena na vrijeme.

Oni tada uvjeravaju nastavnike, novinare i vladine regulatore da je Hoogala Boogala poremećaj stvaran - i što je još važnije da milijuni djece pate od nje. Bilo bi nemilosrdno da se taj tretman ne ponudi djeci, zar ne?

Tako počinje poziv za “liječenje” potpuno izmišljene bolesti. Od tada, to je pobjeda Farmaceutske kompanije koja će izmišljati što god je potrebno znanstvenim podacima kako bi se “dokazali” da su speed, amfetamini, farmaceutski crack ili kakav god otrov žele prodati “smanjuje rizik od Hoogala Boogala poremećaja.”

Psihijatri koji zvuče ozbiljno – ti isti koji se smiju u stražnjoj sobi – zatim “dijagnosticiraju” djecu s Hoogala Boogala poremećajem i “propisuju” recept lijeka koji tvrde da će ga izliječiti. Za ovu akciju, ti psihijatri – koji su, priznajmo, opasni predatori djece – dobivaju mito od Velikih Farmaceutskih Firmi.

Kako bi se povećao njihov mito i Velika Pharma, skupine tih psihijatara svakih nekoliko godina se skupe zajedno na kongresima i izmišljaju još više fiktivnih poremećaja, šireći svoj ​​izmišljeni priručnik pod nazivom DSM-5.

DSM je sada veći nego ikada, a to uključuje i bolesti kao što su “Poremećaj Manjka Poslušnosti” (PAR – Obedience Defiance Disorder), koji se definira kao odbijanje lizanja čizama i slijediti lažni autoritet.

Što je “normalno” u psihijatriji? Biti bezosjećajan zombi

Jedini način biti “normalan” kada vas se promatra ili “dijagnozira” kod psihijatra – proces koji je potpuno subjektivan i potpuno lišen bilo kakve stvarne znanosti – je pokazati se apsolutno bez emocija ili ponašanja uopće.

Osoba u komi je “normalna” osoba, prema DSM-5 priručniku, jer oni ne pokazuju nikakve simptome koji bi mogli ukazati na prisutnost onih bogom strašnih stvari nazvanih emocije ili ponašanje.

Osoba u grobu je isto tako “normalna” prema psihijatriji, uglavnom zato što mrtvi ljudi ne ispunjavaju uvjete za Zdravstveno osiguranje (Medicare) i stoga se ne isplati dijagnosticirati ili liječiti lijekovima. (Ali ako  bi Medicare Zdravstveno osiguranje slučajno pokrivalo preminulog pacijenata, onda bi sigurno vidjeli psihijatre poredane u redove na grobljima kako liječe leševe!)

To je sve tako okrutno, potpuna zavjera. Psihijatrija se treba potpuno ukinuti odmah i sva bi se djeca koja su stavljena na drogu koja mijenja um, se trebaju skinuti sa njih i umjesto taga im dati dobru prehranu.

Sada kada kolaps Amerike dolazi i novo društvo se diže iz nje, treba podržati potpuno ukidanje psihijatrijskog “lijeka” i “liječenja”, ako ga možete tako nazvati. Gotovo cijela psihijatrijska industrija se vodi doista ludim, manijacima gladnih snage koji koriste svoju moć da bi žrtvovali djecu (i odrasle, također). U društvu ne bi smjelo biti mjesta iskrivljenoj psihijatriji na temelju izmišljenih poremećaja. Cijela operacija se treba zatvoriti, raspustiti i izopćiti.

Izgubljeni pojam normalnosti

Ovdje su neke jednostavne istine koje treba ponoviti kad ćemo ukinuti industriju šarlatanske znanost psihijatrije:

Normalnost ne postiže lijekovima. Normalnost nije nepostojanje raspona emocija. Život nužno uključuje emocije, iskustva i ponašanja koje su s vremena na vrijeme, korak izvan granica zemaljskog. To ne znači da ljudi imaju “mentalni poremećaj”. To samo znači da nisu biološki roboti.

Prehrana je lijek, a ne lijekovi !

Nutritivni nedostaci,  su uzrok gotovo svih “duševnih bolesti”. Neravnoteža šećera u krvi uzrokuje moždane smetnje jer mozak radi na razinama šećera u krvi, kao svojeg ​​primarnog izvora energije. Nedostatak cinka, selena, kroma, magnezija i drugih elemenata izaziva neravnotežu šećera u krvi koje uzrokuje naizgled “divlje” emocije ili ponašanja.

Gotovo svatko tko je bio s dijagnozom mentalnog poremećaja u našem suvremenom svijetu, zapravo pati ništa više od prehrambene neravnoteža. Previše obrađena, otrovna junk hrana i nedovoljno zdrava superhrana i prehrana. S vremena na vrijeme, imamo i trovanja od uzimanja previše cjepiva (aluminij i živa) ili jedući previše otrovne hrane (živa u ribi, kadmij, arsena, itd.), nedostatak vitamina D smiješno raširen, posebice u Velikoj Britaniji i Kanadi gdje se sunčeva svjetlost teže dobiva na stalnoj dnevnoj osnovi.

To je jednostavna, očita istina: Naše društvo će biti puno sretnije, zdravije i produktivnije ako cijela farmaceutska industrija i industrija psihijatrije jednostavno nestanu preko noći.

Sa DSM-5 priručnikom, suvremena psihijatrija je napravila sprdnju sebi. Ono što se nekad promatralo da možda ima neke osnove u znanosti sada se naširoko smatra smiješnim šarlatanstvom.

Psihijatrija sama se sada čini potpuno luda.

Izmisli svoje izmišljene bolesti!

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)