Prvi zamjenik generalnog direktora ruskog vojnog koncerna “Radio-elektroničke tehnologije” – Kret – Igor Nasenkov – govorio je u intervjuu listu “Izvestia” o elektroničkom ratovanju, o tome kako će počinjati i proticati ratovi u XXI stoljeću

Kret objedinjuje poduzeća koja proizvode sredstva za elektroničku borbu, elektroničku opremu za vojnu i civilnu avijaciju ..

Stručnjaci danas govore o budućim “ratovima šeste generacije”, ali se njihove teorije razlikuju. Kako će, po Vašem mišljenju, izgledati ratovi budućnosti?
Mogućnosti elektronskog rata potpuno mijenjaju odnos snaga na bojnom polju. Čak i kada jedna strana ima ogromnu prednost u “Visokoprecizni” oružju, ona ne može pobijediti ukoliko su njezini sustavi za vezu i prenošenje naredbi, naoružanje i vojna tehnika podvrgnuti učinkovitom djelovanju sredstava za elektroničku borbu protivnika. Uslijed toga, i najmodernije oružje se pretvara u hrpu starog željeza.

Sredstva za elektroničku borbu mogu se postaviti na najrazličitjoj vojnoj tehnici – zrakoplovima, brodovima, tenkovima i automobilima. Sustavi za elektroničku borbu koriste se za otkrivanje elektroničkih sredstava protivnika i utjecanje na njih različitim metodama, uključujući elektromagnetsko zračenje.

Njihov glavni zadatak je da se protivniku ne dâ mogućnost da dobije pravovremene i točne informacije o stvarnoj situaciji u određenoj zoni borbenih djelovanja. Također: da protivniku podmetnu lažnu radarsku sliku umjesto stvarne i blokiraju sustave i sredstva za vezu, prijenos podataka, navigaciju i navođenje oružja.

Današnji konflikti postaju sve složeniji i, ako se tako može reći, istančaniji. Kako su pokazali događaji na Bliskom istoku i Balkanu, uspjeh ratnih djelovanja u značajnoj mjeri određuje se još prije početka kopnenih operacija. Prvo idu udari zrakoplovstva, krstarećih raketa i visokopreciznog oružja. Uništavaju se radari sustava PVO, uništavaju se glavni i rezervni komandni centri, prekidaju se veze, opskrbu. Strana koja se brani – prvo se oslijepi i ogluši i dezorganizira: pod određenim okolnostima, tako da kopnena operacija nije ni potrebna.

Od početka 1990-ih godina, sredstva za elektroničku borbu izlaze u prvi plan vojnih strategija najvećih svjetskih vojski.
Sjedinjene Države su 1999. godine u testirale U-bombu – prilikom njene eksplozije nastaje snažan elektromagnetski impuls koji djeluje na elektroničke uređaje za upravljanje i vezu u velikom radijusu. Da li Vaš koncern vodi istraživanja u tom smjeru?

Naravno, mi se bavimo problemima vezanim za uporabu mikrovalnog oružja. Naši radovi u tom području vezani su kako za pravljenje supermoćnog visokofrekventnog oružja, tako i za sustave zaštite svoje elektronike od njegovog utjecaja. Paralelno s radom na stvaranju visokofrekventnih projektila kojima se utječe na svu elektroniku, pretpostavljamo da postoji mogućnost da stvorimo supersnažni sustav za elektroničku borbu sa selektivnim borbenim efektima – po pravcima i dijapazonu frekvencija.

Tuđe samonavodeće glave ofanzivnih raketa, multifunkcijski radari na avionima, bespilotne letjelice i krstareće rakete, sustavi za vezu i navigaciju – sve će to naprosto prestajati funkcionirati, točnije, “pregorjet će”.

Koncern serijski proizvodi novi sustav za elektroničku borbu “Krasuha-4″, koji konstruktori u šali nazivaju “sad ga vidiš, sad ga ne vidiš”. On je sposoban u potpunosti lišiti protivničku avijaciju mogućnosti radarskog izviđanja i korištenja visokopreciznog oružja. Taj sustav daje mogućnost elektroničke borbe protiv zrakoplova, krstarećih raketa i bespilotnih letjelica – “kvari” sve sustave za lociranje protivnika, i ovi prestaju viditi ciljeve već na udaljenosti preko 250 km.

Također, uskoro će biti uvedeni u uporabu sustavi za pasivno radarsko lociranje. Taj sustav ništa ne emitira, već radi isključivo na prijemu pa ga je nemoguće detektirati. Zato sam sustav lako “vidi” protivnika i njegove naredbe, sredstva za elektroničku borbu i uništavanje koji bi po njega mogli biti opasni.

Nijedan novi model oružja se više ne isporučuje vojsci bez sustava za elektroničku zaštitu jer oni povećavaju sposobnost preživljavanja tehnike 25-30 puta.

U jednom od intervjua spominjali ste rad na integriranom multifunkcionalnom sustavu za elektroničku borbu koji bi se nalazio u zračno-kozmičkom prostoru, a trebalo bi se početi serijski proizvoditi najkasnije 2017. godine. Ispričajte nam detaljnije o mogućnostima tog sustava.
Taj sustav je predviđen za uništavanje i onesposobljavanje sustava za elektroničku borbu protivnika. Pasivno radarsko lociranje širokog dijapazona omogućavat da se u realnom vremenu, tajno, bez emitiranja otkrivajućih signala dobiju informacije o borbenim sustavima protivnika u promjeru od nekoliko stotina kilometara.

Sustav će djelovati na protivničke informacijske i borbene resurse sustava za izviđanje, navigaciju, vezu, prijenos podataka i upravljanje oružjem. Pritom će imati i borbeno i intelektualno-dezinformirajuć ​​učinak na njih.

Prema stupnju utjecaja, snazi ​​i raznolikosti režima rada ta sredstva nadilaze trenutno postojeće stanice i sustave za elektroničku borbu. Ti sustavi su asimetrični odgovor na nova sredstva za zračno-kosmički napad i sustav PRO u Europi koji proizvodi SAD.
 
*Krasuha-4 sustav*

 
(preveo:mag.A.B./uredio:NSP)

HAARP može elektromagnetski kontrolirati ljudsku psihu. Ljudsko tijelo se sastoji preko 70% vode, i molekule vode titraju kada dođu u HAARP polje na frekvenciji misli i može učiniti ljude neraspoloženima i vrlo agresivnima. Ali to se može spriječiti!

U HAARP prijenosi točno iste frekvencije kao one u ljudskim mozgom i kako oni normalno funkcioniraju. HAARP ima sposobnost da generira radijske frekvencije do 435 MHz. Frekvencija između 400 do 450 MHz je prozor u ljudsku svijest jer je to naša pozadinska frekvencija podsvijesti. Te frekvencije generirane iz HAARP-a mogu se koristiti za mijenjanje onoga što mi percipiramo kao stvarnost.

Broj metoda kontrole uma su porasle s vremenom kako su se sredstva za istraživanje istog povećala.

Evo, želimo da razmislite o tome što bi se moglo nazvati “zamjena misli”, koja čini jedan aktivni aspekt ovog istraživanja.

Zaključci na ovu temu dolaze iz sfere istraživanja moderne kontrole uma, koja koristi razne oblike emitiranih signala usmjerenih na mozak.

Što je još važnije, promatrajući razlike među ljudima, kada je riječ o njihovoj svijesti i vlastitim mislima i emocijama, dolazimo do zaključka da je vrlo lako kontrolirati misli prosječnog čovjeka.

Prije svega, moramo napraviti razliku između pasivnih i aktivnih ljudi.

Pasivni ljudi su sjedeći tipovi ili koji ne doživljavaju kretanja u životu. Njih je lako kontrolirati, i ne zahtjevaju sofisticirane elektroničke mjere za obavljanje posla kontrole uma.

Televizija, nekoliko umirujućih lijekova za smirenje (poput Prozac-a), pritisak vršnjaka i okoline da se prilagode, i igra je gotova.

Takvi ljudi će zamjeniti invaziju nametnutih vanjskih misli za svoje vlastite. Oni stvarno nemaju osjećaj otkuda impulsi dolaze ili tko ih donosi.

Aktivni ljudi, mislimo na one koji strastveno svjesno slijede ciljeve. Oni znaju zašto rade to što rade. Imaju energiju. Oni izmišljaju vlastitu budućnost. Oni su svjesni represivnih snaga u svijetu.

Oni su također dobro upoznati sa svojim osjećajima i mislima.

Da, ludi znanstvenici mogu utjecati na te ljude putem elektronskog maltretiranja, nema sumnje o tome, baš kao što mogu utjecati na nekoga tako da ga tučete nogom u rebra. No, to nije monumentalno znanstveno postignuće.

Rani CIA MK-ULTRA programi su se u biti sastojali od zlostavljanja i mučenja i dezorijantacije, koristeći pritom velike doze lijekova, izolaciju, prijetnju, hipnozu, i izazivanja straha.

Kombinacija tih elemenata, prema svjedocima (žrtvama) izvještaja, je mogla dovesti do programirane persone. Višestruke osobnosti. Ali, treba znati da je primarni program / pokretačka snaga u ovoj operaciji bila kombinacija strah-bol, ista kombinacija koju je napravila Katoličku inkviziciju tako uspješnom.

Aktivni ljudi, kao što smo ih definiral ovdje … mogu li oni biti prevareni u uvjerenju da su elektronički signali usmjereni prema njihovim umovima stvarno njihove misli?

To je važno pitanje. I moram reći, previše povremenih promatrača žele iskočiti u javnost i tvrditi … da, da, ovo je izrazito vjerojatno.

No, ističem, kontrola uma je ne samo usađivanje neke misli, tu se također radi o prolasku pokraj osobe silne povijesti znajući kako njegove vlastite misli zvuče.

On je buntovnik. On je limitator.

Željni pojedinci koji žele vjerovati, u učinkovitost zamjene misli, radije neće uzimati u obzir ove limitatore. No, oni bi to trebali.

Aktivni ljudi bi odmah postali svjesni da je ideja zamaskirana kao njihova, šarlatanska. I oni će odbiti takvu nametnutu ideju.

Znanstvenici su pokušavali iskoristiti neke moždane valove osoba, prikupljali ih i zatim ih opremili s misaonim impulsima te ih emitirali natrag prema mozgu. U tom nastojanju leži velika obmana.

Međutim, misao nije, za neke ljude, brutalna i sirova djelatnost. Ona ima mnogo suptilnosti i nijanse.

I u svom izvornom i osnovnom obliku, misao nije materijalna pojava uopće.

Misao se ne pokreće iz mozga. Mozak ga nosi naprijed, mozak je uređaj posrednik.

Misao počinje u prostoru koji nema fizičke karakteristike uopće. Misao u svojoj srži nije fizička.

Ono što smo opisali ovdje nije mistično. Mistična je zapravo pretpostavka da je mozak sjedište svih svijesti.

Dakle … koji oblik kontrole uma može raditi protiv ne-fizičkog? I sad smo se vratili u području ranih istraživanja projekta MK-ULTRA. Bol, strah, uznemiravanje.

Ono djeluje na mozak, na nogu, na ruku, na stopalo. Ono djeluje na nematerijaliziranu dušu koja nastanjuje i nosi fizički oblik. To nije sofisticirano uopće.

Da, u tom slučaju, kotač za mučenje je kontrola uma. Tako je i prijetnja egzekucijom. Tako je i strah od izopćenja za vjernika. Tako je i metak u rame. Tako je razoran prasak elektroničkih valova iz odašiljača.

Oni uvelike mogu kontrolirati osobu, jer ona postoji, sada i ovdje, u fizičkom tijelu. Mi već znamo o takvim fizičkim efektima. Ljudi su znali o njima još od davnih vremena.

No, kako provući da bi se postigla glatka supstituciju nečije druge misli za svoju vlastitu, je sasvim druga stvar.

Ako ste svjesni, no koliko je vas u današnjem društvu svjesno?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio: nsp)

Izloženost odašiljačima mobilnih telefona mijenja funkciju mozga na načine koji mogu biti vrlo alarmantni, kao što su nedostatak koncentracije, razdražljivost, poteškoće sa spavanjem i nedostatak apetita. To je zaključak nove studije koju je upravo je objavio British Medical Journal.

Studija, autora prof. Enrique Navarroa, zaključila je da ozbiljnost takvih simptoma dovodi u izravnu vezu s razinom izloženosti stanica mozga baznim stanicama mobilnih repetitora. Drugim riječima, ako osoba živi bliže mobilnom repetitoru (odašiljaču), veći su i njezini simptomi. I to je činjenica bez obzira na rasu, razinu dohotka i drugu demografiju.

Tornjevi mobilnih operatera, naravno, emitiratiraju i primaju elektromagnetske signale. Biologija čovjeka – a mozak posebno – oslanja na elektro-biokemijske puteve za zdravo funkcioniranje. Mnogi znanstvenici već dugo sumnjaju da kronična izloženost niskim razinama onečišćenja EMF (elektrozagađenjem) može ometati zdravo funkcioniranje mozga i tijela. Ovo najnovije istraživanje dodaje još više alarmantnih podataka toj ideji.

To nije vaša mašta: Elektromagnetska preosjetljivosti je stvarna

Elektromagnetska preosjetljivost se odavno odbacila kao nepostojeća po nekim liječnicima i industriji koju financira znanstvenike. Uostalom, ako EMF zagađivanje od strane mobilnih odašiljača doista može naškoditi javnom zdravlju, onda će implikacije biti doista masivne, kako ekonomski tako i po pitanju ljudske patnje.

Ali elektromagnetska preosjetljivosti je pravi fenomen. Ljudi ne “izmišljaju” nuspojave ili simptome.

Kako Navarro, piše u studiji :

Pojam elektromagnetske preosjetljivosti je nedavno uveden u raspravama koje obrađuju simptome izloženosti EMF-u. Pregled ove teme u 2010. je pronašao da 8 od 10 studija imaju povećanu učestalost nepovoljnih neurobihevioralnih simptoma ili karcinoma u populacijama koje žive na udaljenosti <500 metara od mobilnog odašiljača.

Važno je naglasiti da su svi ovi simptomi zabilježeni kod ljudi koji žive u blizini mobitelnih odašiljača čije emitiranje signala zadovoljava trenutne sigurnosne smjernice. Kako autor studije ističe, to najvjerojatnije znači da su … sadašnji zakoni vlade o odašiljačima mobilnih telefona neadekvatni za zaštitu javnosti. Revizija takvih zakona mogu imati drastične posljedice za zemaljsku telekomunikacijsku infrastrukturu.

Usput, ljudi koji žive na manje od 500 metara od mobilnog odašiljača su u posebnoj opasnosti od elektromagnetskih smetnji koje utječu na njihov mozak. Zato što se jačina elektrozagađenja određuje obrnutim kvadratom udaljenosti, osoba koja je dva puta kbliže mobilnoj stanici, doživljava četiri puta više zračenja.

U Americi postoji 190.000 mobilnih odašiljača i broj raste svakim danom

Trenutno postoji više od 190.000 mobilnih odašiljača diljem Sjedinjenih Država.

Njihov tipični “maksimalni domet” je više od 34 kilometra, što znači da je njihovo elektromagnetsko onečišćenje se širi u sferi s radijusom od preko 34 kilometra. (U stvarnosti, to zagađenje se proteže na beskonačno, ali intenzitet pada s kvadratom udaljenosti.)

Sljedi Karta koja pokazuje AT&T pokrivenost područja u narančastoj boji. Ako živite u narančastom području, vi ste trenutno izloženi zračenju mobilnog odašiljača.

Ljudi koji žive u dometu od dva ili više mobilna odašiljača doživjet će elektrozagađenje iz svih tornjeva u rasponu od 34 kilometra. Ovaj učinak elektrozagađenja je kumulativan.

Nije poznato koliko Amerikanca žive u području od 34 kilometra od najmanje jednog mobilna odašiljača, ali s obzirom da više od polovice SAD-a živi u urbanim područjima, sigurno je za pretpostaviti da najmanje 150 milijuna no vjerojatno blizu 300 milijuna ljudi su izloženi EMF elektrozagađenju iz mobilnih odašiljača.

Suvremeno društvo sve više zbunjeno, razdražljivo i neispavano

Jeste li primijetili kako se masovna javnost sve više ponaša zbunjeno i razdražljivo? Društvo koje je nekoć funkcioniralo uz određeni stupanj zdravog razuma i pristojnosti je postalo uvelike poremećeno i primitivno.

Matematičke sposobnosti su degradirale kod većine stanovništva, a vrlo malo ljudi ispod 40 godina starosti može izračunati napojnicu konobara u restoranu. Sposobnost birača da razumije zakone, slobode mišljenja, pa čak i strukturu vlasti gotovo se u potpunosti izgubila u zemljama gdje su mobilni odašiljači sveprisutni.

S obzirom na to da su nedavna istraživanja su otkrila negativan utjecaj zračenja mobitela na ljudski mozak, bilo bi nevjerojatno neodgovorno ne uzeti u obzir koliko zračenje mobilnih odašiljača mijenja zdrave funkcije mozga i potiče zbunjenost i razdražljivost.

No kao što sve više znanstvenika istražuje ovo pitanje, možemo doista zaključiti da je pad civilizacije ubrzan uz pomoć elektromagnetskog zagađenja koje dovodi do katastrofalnih kognitivnih posljedica u cijeloj populaciji.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Zna se da je Amerika desetljećima radila na moćnijem oružju nego što je atomska bomba. Postoje svjedočenja koja o tome govore, ali to oružje još nije viđeno jer se čuva kao najskrivenija tajna na planeti.

Rusija je u stopu pratila američku vojnu industriju i sada dolaze vijesti da i ona posjeduje slično oružje.

Ruski znanstvenici i inženjeri spremni su da naprave superprecizno oružje koje će po ubojitoj moći usporediti s nuklearnim, priopćio je akademik Georgij Rikovanov, znanstveni šef Sveruskog znanstveno-istraživačkog instituta za tehničku fiziku.

“Superprecizno oružje odavno postoji” – istakao je ovaj akademik Ruske akademije nauka.

Ukazao je da su prilično davno napravljeni sustavi gdje se za navođenje koriste posebne karakteristike ciljeva – povećani odsjaj u radarskom dijapazonu (dužina valova elektromagnetskog zračenja od 1 do 10 sm), osvjetljavanje cilja laserskim zrakama, nakon čega glava za navođenje “hvata” odbijeni signal i sl..

“Sada imamo ambiciozniji zadatak – da pogodimo bilo koji konkretno zadati cilj s distance veće od 100 kilometara. Ranije se, zbog manje preciznosti projektila koji je trebao uništiti cilj, na takvoj distanci koristilo nuklearno oružje”.

Sada su atomske bombe dobile alternativu.

“Pretpostavimo da je nepreciznost našeg oružja manja od 10 metara. U tom slučaju cilj može biti uništen i izbačen iz stroja uništenjem najosetljivijeg ili najvažnijeg njegovog dijela običnim eksplozivom. U tom slučaju se precizno oružje po svojoj učinkovitosti približava nuklearnom “- rekao je akademik Rikovanov.

“Mogu vas umirim – nastavio je znanstvenik – imamo sve potrebne tehnologije: napravljeni su inercijski navigacijski sustavi, sustavi upravljanja i globalnog pozicioniranja (GLONASS), a proizvodi se i mikroelektronika s dovoljnim stupnjem integracije za realizaciju ovog zadatka. A što je najvažnije, imamo stručnjake koji su u stanju da izvrše postavljene zadatke “.

Odgovarajući na druga pitanja, Rikovanov je iznio stav da “odsad i u dogledno vrijeme nije neophodno da se obavljaju nuklearna testiranja u prirodi”.

Testiranje novog naoružanja, napomenuo je ruski znanstvenik, sada se obavlja pomoću računalnog modeliranja i drugih eksperimenata.

“Potrebno je izgraditi nove eksperimentalne naprave i pomoću njih stvoriti uvjete koji su bliski termonuklearnoj eksploziji” – rekao je Rikovanov.

“Vlada naše zemlje je već donijela odluku da se jedna takva naprava izgradi. Imam u vidu platformu za lasersku termonuklearnu sintezu čija je izgradnja planirana u Sarovu. Nadamo se da će stručnjaci iz Sarova i Snežinska još uspješnije obavljati svoje eksperimente “- istakao je ruski akademik.

On je također govorio o perspektivama znanstvene suradnje s američkim nacionalnim laboratorijima.

“Ranije smo obavljali zajednička istraživanja u području dinamičkih svojstava materijala, gustoće visokotemperaturne plazme i matematičkog modeliranja” – istaknuo je znanstvenik.

“Najvjerojatnije će radovi u ovim područjima biti nastavljeni. Ne isključujem da ćemo uspjeti da organizujemo suradnju i u području inercijske termonuklearne sinteze “- izjavio je Rikovanov.

Dodajući: “Nadam se da će suradnja biti nastavljena u eksperimentalnim istraživanjima i na platformama NIF za lasersku termonuklearnu sintezu koja funkcionira u Livermorskom laboratoriju”.

U posljednje vrijeme razgovori o superpreciznom i nuklearnom oružju vode se u kontekstu sustava “globalnog munjevitog udara” koji je lansirala Amerika.

Potpredsjednik ruske vlade Dmitrij Rogozin rakao je da se “može eksperimentirati do mile volje, da se nuklearno oružje postavlja na strateške nosače, ali treba imati u vidu da ćemo mi – ako nas napadnu – nesumnjivo pribjeći u određenim situacijama pomoći nuklearnog oružja”.

Rogozin je istakao da je Rusija spremna da odgovori na novu američku koncepciju jer ne može sebi dopustiti da bude u drugom znanstveno-tehničkoj redu onda kada se aktivno radi na razvoju superprecizih sredstava i suprsoničnih tehnolgija, kao i novih materijala koji za sobom povlače razvoj superpreciznog oružja.

Rogozin je istakao da je iluzija da će Rusija likvidirati svoj ​​nuklearni potencijal.

ORUŽJE MOĆNIJE OD ATOMSKE BOMBE POSTOJI I ČUVA SE DUBOKO ISPOD ZEMLJE

Pitao sam ga koliko je dubok najdublji dio produžetka. On me je pogledao i rekao trezveno, vrlo tiho “Ide jedan kilometar duboko”. Onda sam ga pitao što podzemna baza sadrži, a on je odgovorio: “Oružje”. Pitao sam ga: “Kakvo oružje?” A on je odgovorio: “Oružje moćnije od nuklearnog oružja”.

Sama vlada SAD-a svrstava preko 500 milijuna dokumentiranih stranica svake godine. Kako da se išta zna o tome što se događa na našoj planeti ako je toliko informacija skriveno od javnosti?

“Prema našim najboljm procjenama više od polovice svih američkih državnih zapisa su klasificirana. To znači da se najveći dio naše povijesti krije i čuva u tajnosti” kazao je Richard Dolan, američki autor dvije knjige u kojima govori o NLO i nacionalnoj sigurnosti u SAD.

SAD ima povijest vladinih agencija koje postoje u tajnosti. Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) je osnovana 1952. a njeno postojanje je skrivano sve do sredine 1960. Još tajanstvenija je Nacionalna Izviđačka kancelarija koja je osnovana 1960., ali je ostala potpuno u tajnosti 30 godina.

Nešto više o tome smo mogli saznati od Eduard Snowdena, bivšeg obavještajca koji je želio rasvijetliti neke svjetske tajne. Ovo je svijet pun “Specijalnih Pristupa programima” (SAP) koji prilaže trilione dolara svake godine za obavljanje poslova, a da javnost ništa ne zna. Ovi programi nisu poznati javnosti, ali oni zaista postoje i nazivaju se “Duboki crni programi”.

Senat ih je u izvještaju 1997. opisao kao toliko osjetljive da su izuzeti od obveze davanja bilo kakvih izvještaja na Kongresu. Jedan aspekt ovih programa su razvoj dubokih podzemnih vojnih baza koje idu i do nekoliko kilometara ispod zemlje.

Već znamo za neke podzemne objekte koje postoje. Uzmimo na primjer švedski podzemni vojni objekt na otoku Musko. To je velika pomorska baza sagrađena ispod planine. Samo bolnica u tom objektu ima oko 1.000 ležajeva. Prilikom izgradnje oko 1,5 milijuna tona kamenja je uklonjeno, a podzemni objekt je držan visoko u tajnosti i nije mnogo toga bilo poznato javnosti.

“Vojna korist u izgradnji podzemnih baza je očigledna. Sjećam se prije mnogo godina proučavajući pitanja u kontekstu Hladnog rata i američke vojne strategije tijekom 1950.- ih, motiviran strahom od sovjetskih raketa, koje bi pogodile američke gradove, vojni planeri su prepoznali vrijednost sigurnih objekata pod zemljom. “- Rekao je Richard Dolan.

1987. zamjenik ravnatelja za inženjering i izgradnju je održao govor na konferenciji pod nazivom “Podzemni objekti za obranu” gdje kaže:

“Poslije Drugog svjetskog rata, politički i ekonomski čimbenici promijenili su sliku podzemnih gradnji i izazvali ponovni interes kod korporacija za inženjering koje bi se uključile u izgradnju konstrukcija nekih vrlo kompleksnih i interesantnih vojnih projekata.”

Postoje dokumenti koji govore o dubokim podzemnim zapovjednim centrima koji su izgrađeni daleko ispod površine kao što je bilo nekad tijekom Drugog svjetskog rata. Dokumenti pokazuju da je vojska razmatrala izgradnju ogromne podzemne šupljine 4000 metara duboke ispod Kineskog jezera još 1964. godine.

Poznato je da su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez stvorili podršku za ogromnu infrastrukturu ofanzivnih i defanzivnih oružja tijekom Hladnog rata. Ova infrastruktura uključuje objekte za razvoj, testiranje, skladištenje i proizvodnju oružja. Tu je bila baza komunikacijskih i zapovjednih centara.

Svjetski najistaknutiji istraživač podzemnih vojnih baza, dr. Richard Sauder, napisao je interesantnu priču u svojoj knjizi: “Kao što se događa, nakon što sam održao javnu tribinu, prišao mi je čovjek koji je bio u uniformi Američke mornarice. Ćaskali smo neko vrijeme i kada je spomenuo da je proveo neko vrijeme na Kineskom jezeru, sav sam se pretvorio u uho. Pitao sam ga da li postoji podzemni objekt u Kineskom jezeru.

On je rekao da zaista postoji i da je impresivno veliko i duboko. Pitao sam ga da li je ikada bio u njemu, a on je rekao da je bio ali ne do najdubljih nivoa. Pitao sam ga koliko je dubok najdublji dio produžetka. On me je pogledao i rekao trezveno, vrlo tiho “Ide jedan kilometar duboko”. Onda sam ga pitao što podzemna baza sadrži, a on je odgovorio: “Oružje”. Pitao sam ga: “Kakvo oružje?” A on je odgovorio: “Oružje moćnije od nuklearnog oružja”.

Prvi Top Secret memorandum o dubokom podzemnom centru je izdao Robert McNamara, 7. studenog 1963. iz ureda tajnika obrane, na sastanku koji je održan neposredno prije ubojstva Kennedyja.

U tom dopisu McNamara razmatra temu Nacionalnog podzemnog zapovjednog centra. Međutim, samo što su ugovorili sastanak desilo se tragično ubojstvo Kennedyja.

Drugi memorandum je izdan povodom nacionalnog zapovjednog centra koji će biti oko 3.500 metara pod zemljom u Washingtonu. Memorandum također spominje dizalo ispod State Departmenta i Bijele kuće koji se spušta 3.500 metara, velikom brzinom, horizontalnim tunelom do glavnog objekta. Postavlja se pitanje koji tip tehnologije je bio dostupan na raspolaganju da bi se završio ovakav projekt, budući da govorimo o 1960. godini?

Realnost dubokih podzemnih vojnih baza je izuzetno fascinantna. Postoji ogromna količina dokaza koja potvrđuje njihovo postojanje. Vojne tajne baze su obično stavljane u kontekst teorije zavjere. Ne tako davno, Ministarstvo obrane je i službeno Skunuo oznaku tajnosti postojanja Područja 51.
 

 
 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16803"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]