Portret jedne žene posljednji se put na nekoj dolarskoj novčanici u SAD-u pojavio prije više od sto godina. Bilo je to u 19. stoljeću i bila je to Martha Washington, supruga prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona. Od tada do danas na novčanicama su se tiskali portreti isključivo bijelih muškaraca. No, to će se sada promijeniti, u neku ruku vrlo dramatično.

Američki ministar financija Jack Lew priopćio je preko svog glasnogovornika da je komisija koja je nekoliko mjeseci pretresala kandidate za prikazati ih na novoj novčanici od 20 dolara, izabrala legendarnu crnu aktivistkinju Harriet Tubman koja je u 19. stoljeću pomogla nebrojenim crnim robovima da se domognu slobode.

Tim potezom lik bivšeg predsjednika Andrewa Jacksona s novčanice odlazi u povijest. Uoči izbora za lik na novoj novčanici, ministarstvo financija već je unaprijed odlučilo da za promjenu tu čast ukaže jednoj ženi, a potom je pozvalo građane da odluče o kome će biti riječ. Na adresu ministarstva pristiglo je milijun i pol prijedloga, da bi se izbor konačno sveo na Tubman, Eleanor Roosevelt, Rosu Parks i još nekoliko drugih velikanki iz američke povijesti.

Nekoliko nevladinih organizacija snažno je lobiralo za crnkinju, posebno otkako je opsežna anketa na uzorku od čak 350.000 ispitanika pokazala da se za Tubman opredijelilo daleko najviše građana, otprilike jedna trećina. Uz takve argumente ministarstvo financija donijelo je na kraju ovu povijesnu odluku.

Harriet Tubman živjela je od 1822. do 1913. godine. Rođena je u Marylandu i sama kao dijete robova. U djetinjstvu je iskusila i težak rad i bičevanje, čak i takvu ozljedu glave od koje je imala epileptične epizode. U dobi od 27 godina napokon je uspjela pobjeći skupa sa svojom braćom, da bi se potom žestoko posvetila spašavanju što više ljudi koji su bježali od ropstva.

Najmanje 70 obitelji i pojedinaca izvukla je iz američkog robovlasničkog sustava i otpremila ih na sjever. Tijekom Američkog građanskog rata u tajnosti je špijunirala konfederacijski jug kao agent Unije. Bila je i prva žena koja je vodila jedan oružani napad. A osim toga pomagala je i ranjenima kao medicinska sestra.

Za sve te godine nikada nije dobila nikakvu plaću, nikakvo priznanje, nikakvu mirovinu. Nakon rata su je izbacivali iz vlakova, odnosno vagona koji su bili rezervirani samo za bijelce. Ali, ona se nije predavala. U doba početka borbe za prava žena, nekoliko aktivistkinja ju je pitalo je li zainteresirana pridružiti im se i vjeruje li u ženska prava. A ona im je odgovorila: “Dovoljno dugo sam propatila da bih vjerovala u to.” Tako je postala i sufražetkinja.
nbsp;
(express.hr/uredio:NSP)

Majčin dan nije oduvijek bio vezan za cvijeće, darove, čestitke i provođenje vremena s majkama. Upravo suprotno, povijest ovog praznika prepuna je konflikata i kontroverzi, a povijest uvijek pišu neobjektivni ljudi.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Majčin dan, u svojim različitim oblicima, obilježavan je zbog niza razloga. Od smanjenja smrtnosti kod dojenčadi pa sve do promicanja mira i u čast majke Anne Jarvis koju danas prepoznaju kao jednu od dvije osnivačice ovog praznika.

Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.U zapadnom svijetu uspostavljen je u 20. stoljeću.

Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis godine 1865. organizirala je Mothers Day Meetings gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima.(wikipedia)

Za Annu Jarvis koju je smrt njezine majke teško pogodila, Majčin dan bio je poseban dan kad ljudi ne slave sve majke već samo svoje majke. Dan koji provodite s majkom kako biste joj dali do znanja koliko vam znači.

Međutim, dan se pretvorio u veliki promašaj. Barem što se Anne Jarvis tiče.

Naime, dan se ubrzo pretvorio u komercijalni rudnik zlata s fokusom na kupnji darova, cvijeća i čestitki. Jarvisova je pokušala održati kontrolu nad ovim danom, organizirala je bojkote, prijetila tužbama pa čak i napala Prvu damu Eleanor Roosevelt koja je praznik koristila prilikom skupljanja donacija.

Svoju je borbu nastavila do kasnih 40-ih, a 1948. preminula je u jednoj psihijatrijskoj ustanovi u Philadelphiji.

“Ova žena umrla je u siromaštvu, na rubu demencije, a mogla je dobro zaraditi komercijalizacijom praznika. No, to nije željela. Borila se protiv komercijalizacije što ju je na kraju koštalo novca i zdravlja”, govori povjesničarka Katherine Antolini.

Praznik u današnje vrijeme, naravno, nastavlja biti pogonsko gorivo konzumerizma i sve ono protiv čega se Anna Jarvis cijelog svog života borila, i još jedan pokazatelj da u kapitalizmu ništa dobro dugo ne traje.

 
 
index, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17495"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]