Japanska vlada je izdala odobrenje za Sveučilište u Tokiju da nastavi s projektom kontroverznog istraživanja matičnih stanica čiji je cilj razviti „Frankenstein” hibridna stvorenja životinja i ljudi koje će ludi znanstvenici razviti u laboratorijima od embrija pa sve do “života.”

Pod vodstvom poznatog genetičara dr. Hiromitsu Nakauchija, istraživanje će uključivati ljudske stanice u zametku štakora i miša, koje će potom biti umetnute u surogate.

Njihov navedeni cilj je da na kraju budu sposobni da rastu funkcionalni vitalni organi prikladni za kiruršku implantaciju pacijentima koji obavljaju transplantaciju – ali ima li toga više od toga?

Kritičari tog projekta kažu da se oni koji su s njim povezani pokušavaju “igrati Boga” ili barem pokušavaju rekonstruirati životinjske oblike na isti način na koji genetički znanstvenici manipuliraju biljkama uz pomoć genetskog inženjeringa.

Iz toga se zapravo ne može stvoriti ništa dobro, mnogi od njih tvrde, pogotovo ako je riječ o vrlo stvarnom potencijalu nekontroliranog “genetskog pomicanja”.

Ako bi implantirane ljudske stanice izašle izvan ciljanih organa na druga područja tijela testnih životinja, upozorava Colin Drury, pišući za The Independent, krajnji bi rezultat mogao biti doslovna poluživotinja polučovjek koji bi se uvukao u populaciju. Zbog toga je takvo eksperimentiranje dugo bilo zabranjeno – do sada.

U Japanu je, prije nego što je vlada dala tim znanstvenicima zeleno svjetlo, bio uzgoj ljudskih stanica u domaćinima životinja zabranjen nakon 14 dana. Ali to se sve promijenilo, jer su znanstvenici sada slobodni provesti ove mutirane oblike života – sve u ime „napretka“, naravno.

“Ne očekujemo da ćemo stvoriti ljudske organe odmah, ali to nam omogućava da napredujemo u istraživanju na temelju stečenog znanja kojeg smo do sada dobili” – citira dr. Nakauchi japanskom listu Asahi Shimbun.

U kratkom roku, dr. Nakauchi i njegov tim ne planiraju zapravo dovesti bilo koji od svojih hibridnih zametaka u život.

Oni umjesto toga planiraju usporeni pristup, počevši s razdobljem rasta od 14,5 dana i prijelaz na razdoblje od 15,5 dana nakon toga, a slijede još duža razdoblja rasta koja se smatraju neophodnim.

“Dobro je postupiti oprezno”, kaže Tetsuya Ishii, istraživačica naučne politike na Sveučilištu Hokkaido u Sapporu, prenosi The Independent. “Omogućit ćemo dijalog s javnošću, koja osjeća tjeskobu i ima zabrinutosti.”

Kako je već objavljeno još davne 2011. godine, hibridi životinja i čovjeka nisu tehnički novi jer su dobili vladino odobrenje, barem u Velikoj Britaniji, još 2008. godine.

Zakon o embriologiji ljudske oplodnje iz 2008. u osnovi je legalizirao stvaranje hibrida životinja iljudi širom Engleske, od kojih je oko 150 već bilo razvijeno u Velikoj Britaniji do 2011. godine.

Koliko ih je stvoreno od tada, samo se može nagađati, ali poanta je u tome što je Pandorina kutija sada otvorena i malo je vjerojatno da će se uskoro zatvoriti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dokumenti koja su slučajno dospeli u javnost ukazuju da je američka vlada tajno prikupljala podatke o „daljinskoj kontroli uma“

Dokazi su misteriozno poslani nakon što je jedan novinar podnio zahtjeve za različite informacije, u kojima su otkrivena istraživanja bizarnog „psihoelektronskog“ oružja, prema pisanju Daily Maila.

Ti alati navodno koriste elektromagnetnu silu za postizanje efekata, uključujući indukciju intenzivnog bola, svraba ili čak „rigor mortisa“ – trećeg stupnja smrti, odnosno kočenje udova.

Dokumenti su poslani Curtis Woltmannu, novinaru koji radi za neprofitnu kompaniju „Mack rock“ iz Bostona, koji pomaže ljudima u podnošenju zahtjeva državnim ustanovama prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

On je istraživao aktiviste krajnje ljevice Antife i bijele supremističke grupe kojima se protivi kada je, kako tvrdi, došao do bizarnog otkrića.

Dokumenti su bili uvršteni u materijal koji je omogućio „Fusion centar“, države Washington, odjela za državnu sigurnost koji pruža razmjenu informacija i analize.

Među očekivanim dokumentima našao se i dokument sa oznakom „EM efekti na ljudsko tijelo“, ispričao je Woltmann.

„Potpuno je nejasno kako je sve ovo završilo u ovom izdanju. Možda je bilo namjenjeno drugom izdanju, možda su dokumenti prikupljani za izvještaj, ili čak i iz osobnih dosijea obavještajnog službenika koji je pogriješio“, rekao je Woltmann.

U dokumentima se opisuje niz predloženih uređaja i tehnika koje imaju za cilj da manipuliraju ljudskim umom.

Od nevjerojatnih tehnika poput „mikrovalnog slušanja“, kao i daljinsko mapiranje mozga, što bi omogućilo promatanje misli, naveo je britanski list.

Postojanje ovih dokumenata ne znači da vlada SAD direktno radi na ovakvim projektima, ili da su oni nešto više od misaonih eksperimenata.

Ipak, čini se da ih je neko shvatio dovoljno ozbiljno da bi prikupio sve informacije o tim tehnikama.

Ranije je CIA provodila projekt MK-ultra koji je uključivao brojne projekte kontrole uma.

Većina je bila o upotrebi droga poput LSD za svrhe ispitivanja ili kontrole uma.

Milijuni dolara su ubrizgani u projekt sa malo praktičnih rezultata. Objavljene informacije odnose se na slične eksperimente kontrole uma uz pomoć elektromagnetskih valova.

Autor teksta zaključuje da se ti dokumenti odnose prije na to što bi ta oružja mogla napraviti, nego da ona zaista postoje.
 
(sputniknews.com)

Živimo u vremenu kada je zdrav razum je postao vrlo rijetka roba

Isto tako, glas razuma je pobjegao od čovječanstva. Iz tih razloga sljedeći esej će biti vrlo teško razumljiv za mnoge, ili vjerujeti u to ili usvojiti.

Kontemplacija:

Ako vi upravljate svijetom tijekom ovih burnih vremena, a znte da su događaji bili na vidiku koji bi zauvijek promijenili cijelu planetarnu civilizaciju, biste li koristiti globalne mainstream medija da to ispričate svima?

Ako bi ti veliki događaji bili nezaustavljivi kao što bi bili sudbonosni, bi li vi širili ovu informaciju?

Ako je vaš odgovor “DA”, što će 7 milijardi ljudi koji žive na planeti Zemlji učiniti slijedeći dan? Zapravo, nakon što ćete im reći da je njihovom svijetu uskoro doći kraj.

Hoćete li i dalje ići na posao?

Hoćete li i dalje podupirati potrošačko društvo?

Hoće li mnogi od njih čak i željeti ustati iz kreveta ponovo nakon što su čuli što dolazi?

U tome leži izazov s kojim se suočavaju strane Svjetske vlade u sjeni (World Shadow Government WSG).

Imajte na umu da oni točno znaju što je iza ugla. Njihovi strateški smještene zvjezdarnice i visoko sofisticirani teleskopi daju im pristup znanstvenim podacima i astronomskim pojavama koje su toliko uvjerljive da osjećaju da nemaju izbora nego:

• omesti nas
• zavesti nas
• odvratiti pozornost

Sa ovim razumijevanjem čovjek može bolje razumjeti mnoge nerazumna i iracionalna, bezumna i glupa, luda i šašava postupanja Svjetske vlade u sjeni. Očito su znali da im je vrijeme isteklo. Prema tome, oni imaju sve manje i manje kontrole – iz dana u dan – oko toga kako će se stvari odigrati.

Da, oni mogu imati plan A, plan B, i plan C. Međutim, postoje mnoge eventualnosti u nastajanju na koje imaju daleko manje utjecaja nego što su navikli.

Njihovi bunkeri su zakopani duboko pod zemljom ne moraju biti u zaštićenim područjima kao što su nekoć mislili. Niti su njihova sastajališna mjesta van Zemlje sigurna od solarnih nesreća kao što su nekad vjerovali.

Naravno, njihovi eksperimenti putovanja u vremenu i međuzvjezdanog putovanja, crvotočine i paralelni svemiri, tehnologije umjetne inteligencije i nevidljivosti, su se već pokazale katastrofalnim.

Prije nego što nastavimo razotkrivati njihov master plan, i kako to osujetiti na svakom koraku, što je točno to “Vlada u sjeni” i zašto smo zabrinuti?

Da li se nešto skrivaju daleko u Sunčevom sustavu što je privuklo njihovu nepodijeljenu pozornost? Vi budite sudac!

Sljedeći Video može biti jedan od onih koji će vam najviše otkriti ikada. On također informira o tome zašto se donose toliko očajni potezi na samom vrhu, sveprisutno institucionalno ludilo nekako postaje fantomsko.
 

 
Mi ne upućujemo na to da su sva znanstvena predviđanja Carlos Muñoz Ferrade u potpunosti točna. Proročanstva ove prirode su rijetko savršena. Međutim, ono što je ovaj vrlo intuitivni i daroviti astronom i seizmolog rekao ne možemo ignorirati.

* Carlos Muñoz Ferrada je predvidio sa izvanrednom točnošću brojne potrese u Južnoj Americi tijekom prošlog stoljeća. On je to učinio tako što je izravno povezao korelacije između specifičnih astronomskih pojava i raznih katastrofalnih potresa i vulkanskih erupcija. Njegovo najznačajnije predviđanje se tiče “budućeg dolaska velikog kometa-Planete”.

Za one koji nisu pogledali prethodni videozapis, Ferrada ga naziva Komet-Planet, jer ima veličinu i masu planeta, te brzinu i eliptičnu putanju kometa.

Bilo da vjerujete ili ne u ono što ovaj video prikazuje, to nije bitno. Ono što je važno je da je tisućljećima bilo brojnih proricanja ove prirode koja se jednostavno više ne mogu ignorirati zbog uvjerljivih dokaza.

Kakav dokaz? Prije nego odemo tamo, važno je istaknuti da je Latinska Amerika imala druge nadarene vidioce poput Carlos Muñoz Ferrade. Navest ćemo tri pojedinaca koji su samostalno opisali buduće događaje.

(1) VM Rabolu (1926 – 2000) rođen je u Tolima u Kolumbiji.

“Godine 1998. napisao je “Hercolubus ili Crveni Planet“. Na temelju njegove izravnog i svjesnog iskustva, VM Rabola opisuje strašne događaje koji će se dogoditi na našem planetu u kratkom roku i objašnjava put koje ljudsko biće može slijediti kako bi se postigla duboka transformacija”.

“Hercolubus, planet tako nazvan od strane antičkih mudraca, približava se našem Sunčevom sustavu i to je uzrok velikog interesa za one koji znaju o tim kozmičkim pojavama. U našem bivšem susretu, Hercolubus je okončao civilizaciju Atlantide. Ove činjenice su ispisane kroz različite religijae i kulture.”

“Posljedica vrlo neposredne blizine Hercolubusa bi bila preokret u svim područjima našeg planeta.”
– “Hercolubus ili Crveni planet” od strane VM Rabolu; Diana Pub (1. listopada 2002)

(2) Benjamín Solari Parravicini (1898-1974), rođen je u Buenos Airesu, u Argentini 8. kolovoza

“Benjamin Solari Parravicini, veliki argentinski prorok, koji je dobio nadimak “južnoamerički Nostradamus”, napisao je prije nekoliko desetljeća: “Sat sati vremena će stići i u svojoj tami će se dositi slom velikog planeta. Zemlja će biti preokrenuta. Sve će pasti”.

(3) Samael Aun Weor (6 ožujka 1917 – 24. prosinca 1977) je rođen kao Victor Manuel Gómez Rodriguez u Bogoti, Kolumbija

“Samael Aun Weor, veliki učitelj Gnostike koji je održao brojna predavanja u Meksiku tijekom 70-ih godina. On je govorio o Hercolubusu i objasnio da će se u vrijeme kraja, on približiti Zemlji. Zbog svoje velike elektromagnetske sile, on je rekao da će destabilizirati Zemljinu koru uzrokujući velike potrese, plimne valove, vulkanske erupcije i prirodne katastrofe.

Hercolubus bse približio našem Sunčevom sustavu u više navrata te je napravio kataklizmu koja je zbrisala Lemurijsu i Atlantidsku civilizaciju. Sada, rekao je, ponovno će doći na kraju naše civilizacije i omogućiti novu eru za početak”.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Da li je CIA ikada prestala vršiti eksperimente koristeći psihoaktivne tvari koje utječu na ljudski um?

John L. Potash, autor knjige “Droga kao oružje protiv nas”, objašnjava zašto je CIA imala na svom nišanu neka od najpoznatijih imena iz glazbene industrije, uključujući John Lennona i Kurt Cobaina.

Potash ističe da su članovi moćnih obitelji koji su osnovali CIA-u, kao i pojedinci na visokim položajima unutar ove organizacije, prvobitno stekli svoje bogatstvo distribuiranjem opijuma.

Po osnivanju CIA-e, baš ti pojedinci su spasili nacističke liječnike koji su tijekom rata eksperimentirali s psihodeličnim supstancama, i omogući li im da nastave svoja ispitivanja. Ispitivanja su provođena na vojnicima, bolničkim pacijentima, a zatim su se proširila i na obične, prosječne građane.

Psihodelične tvari su se pokazale kao vrlo pogodno sredstvo za kontroliranje problematičnih pojedinaca, odnosno svih onih čiji se stavovi i aktivnosti na poklapaju sa agendom koje se držala CIA.

Zalaganja grupe aktivista za ljudska prava, kao i propagiranje antiratne politike, bilo je nešto što nije odgovaralo interesima CIA-e. Droge, poput LSD-a, služile su 60-ih godina da se takvi pojedinci kontroliraju. Vremenom se popis imena koja treba kontrolirati znatno proširio, a na njoj su bili i Che Guevara i Castro.

Muzičar Paul Robeson je, na primjer, predoziran psihodeličnom drogom, a nakon toga je bio podvrgnut izuzetno snažnim elektrošokovima, što je efektivno okončalo njegovu glazbenu karijeru. On se zalagao za prava radnika, kao i za ljudska prava.

Brian Jones se zahvaljujući glazbi brzo sprijateljio s Hendrixom i Lenonom, a CIA je ubrzo poslala svoje predstavnike u London i financirala nekoliko londonskih agencija da promoviraju LSD i da se pobrinu da ova droga dospije do glazbenika.

Korištenjem LSD-a od strane glazbenika, CIA je dobivala mogućnost da manipulira glazbenicima, a istovremeno, njihovo rasuđivanje bi time postalo pomućeno. John Lennon i Mick Jagger, kao i drugi glazbenici, bili su izrazito protiv rata u Vijetnamu.

Da ne bi širili svoje stavove u javnosti, tajni FBI agenti su se pobrinuli da droga dođe do njih, što je nekim glazbenicima stvorilo problem s vlastima. Istovremeno, njihova imena su iskorištena da se javno reklamira LSD , kao i slične droge.

Mnogi glazbenici su izgubili živote pod nerazjašnjenim okolnostima, i to vrlo često onda kada bi uspjeli problem s drogom ostave za sobom, i kada bi se ponovo okretali aktivizmu i borbi za ljudska prava. Njihova uvjerenja, predanost borbi za ljudska prava i predanost antiratnim idejama predstavljali su opasnost za CIA-u, jer su mase zaista slušale ono što su oni govorili i na što su skretali pažnju. Zato su mnogi od njih jednostavno morali biti “ušutkani”!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Ljudi žude za informacijama, javnost uči i shvaća. Njihovi prijatelji i voljeni tretirani su kemoterapijom i svim drugim otrovima koje zovu lijekovi, umiru u patnjama… Ljudi znaju, javnost uviđa da je ortodoksna medicina drogiranje i mučenje ljudi do smrti. Stoga žele informacije, traže ih. A mi imamo informacije i želimo ih podijeliti sa svima

Razgovarao: Mike Adams, naturalnews.com

Prenosimo razgovor Mike Adamsa, urednika vjerojatno najboljeg internetskog portala za zdravlje naturalnews.com, sa Charlotte Gerson. Adams ju je u svom uvodnom obraćanju slušateljima predstavio kao „nekoga koga morate upoznati“. Charlotte je kći Maxa Gersona, pionira koji je uveo prehranu sirovom hranom i sokovima i strategije detoksikacije kako bi pomogao ljudima da pobijede rak i mnoge druge bolesti, uključujući bolesti srca. Učinio je to prije nekoliko desetljeća. Zbog toga su ga šikanirali, pokušavali su mu zabraniti rad, prijetili su mu smrću, konvencionalna medicina pokušala mu je uništiti karijeru. No, nisu uspjeli, jer vremenom on je postajao sve popularniji, ljudi su prepoznali i masovno prihvatili ljekovitu moć tih sokova i prirodnih lijekova iz hrane, superhrane i ljekovitog bilja. Charlotte danas vodi Gersonov institut, koji prima i radi s pacijentima, ali i educira sve zainteresirane za njihov način iscjeljivanja. Ona je i autor svjetske uspješnice Liječenje na Gersonov način – pobijedite rak i druge kronične bolesti.

MIKE ADAMS: Moram reći da mi je doista čast ugostiti Vas u emisiji jer ste Vi i Vaša obitelj učinili vrlo mnogo, boreći se u iznimno teškim okolnostima, kako biste obrazovali ljude.

CHARLOTTE GERSON: Da, to je iznimno važno zato što se ogromni novci okreću oko lijekova i farmaceutske industrije i reklamiranja lijekova. Sada žele reklamirati i lijekove za primjenu na djeci. Već su manje-više pokrili primjenu kod sredovječnih i starijih ljudi, a sada žele otvoriti novo tržište. To novo tržište su djeca. Stoga sada vrše pritisak da se lijekovi daju djeci. Nastoje postići da djeca dobivaju lijekove za povišeni kolesterol ili lijekove za povišen krvni tlak i lijekove za depresiju… Zamislite, za depresiju! To je smiješno! Žele tretirati… ne, ne tretirati već drogirati djecu…

Da, vidim da počinju promicati statinske lijekove za djecu.

Da, za djecu. Problem je u tome što jednom kada ta djeca počnu uzimati lijekove moraju ostati na njima do kraja života, a to je upravo ono što traže – novo tržište sa sve većim brojem ljudi koji će sve duže ostajati na lijekovima. To je način kako oni zarađuju.

Upravo tako. Za one slušatelje koji ne znaju za Gersonovu terapiju ili Gersonov institut, možete li nam ukratko opisati o čemu se radi?

Svakako. Radi se o terapiji koju je razvio moj otac dr. Max Gerson, izvorno kako bi kontrolirao migrenske glavobolje. A onda je slučajno otkrio da isti prehrambeni pristup kojim se tijelu osiguravaju odgovarajuće hranjive tvari i jamči detoksikacija te pravilno funkcioniranje organizma također djelotvoran za liječenje tuberkuloze kože. Nakon tuberkuloze kože pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze podjednako dobro reagiraju. Dok je tretirao bolesnike s tuberkulozom u jednoj velikoj berlinskoj bolnici – a ti pacijenti su često imali druge probleme poput alergija, visokog krvnog tlaka, niskog krvnog tlaka ili bolesti bubrega i sl. – slučajno je, liječeći pacijente s TBC-om, otkrio da druge bolesti također reagiraju i da on istinski liječi tijelo. I tako se razišao s ortodoksnom medicinom…

A koje je godine to bilo?

O, to je bilo 1932.! Početkom 1933. trebao je demonstrirati te rezultate pred mješovitom njemačkom liječničkom komisijom, što je i bio spreman učiniti, ali onda je shvatio da oni nisu željeli da to uspije, da nisu željeli liječenje. Jednostavno nisu htjeli da se izliječe te kronične bolesti koje su im donosile velike prihode. I počeli su ga čak i optuživati, zamislite, optuživali su ga da je falsificirao i retuširao svoje rendgenske snimke pluća! Dovoljno je da stavite vršak pribadače na te rendgenske snimke, znate, te rendgenske zrake prolaze kroz toliko tkiva, i to se odmah može vidjeti. Razumije se da on nije ništa retuširao, ali optužili su ga… Zato je odlučio da mora dokazati da su to savršeno dobre snimke. Želio ih je predstaviti najuglednijim radiolozima u Europi kako bi potvrdili da su vjerodostojne i točne, te kako bi oni dali svoje mišljenje. U Beču je živio čovjek po imenu Felix Fleischner, pa je morao prenijeti svoje stvari u Beč: spremio je nekoliko košulja i čarapa, pidžamu i svoje rendgenske snimke. Prešavši granicu, nacisti su iz vlaka počeli izbacivati sve Židove, tući ih i ubijati… Nekom neobičnom slučajnošću nisu ga izbacili iz vlaka i tako je moj otac nastavio put za Beč. Trebao je demonstrirati svoj životni rad, cijela njemačka liječnička komisija trebala je biti ondje. To je bio vrhunac, cilj njegova života. Međutim, nije se mogao vratiti. Zbog nacista.

MAX PLANCK MEDICINE

To je također bilo vrijeme IG Farbena, vrijeme rađanja moderne farmaceutske industrije koja je postala Bayer, Glaxo, Pfizer i sve te kompanije. To je ujedno bilo vrijeme Einsteina, Maxa Plancka, revolucije u znanosti koja nas je odvela iz njutnovske u kvantnu fiziku. Ta se revolucija mogla dogoditi i u medicini u to vrijeme, ali bila je ugušena, blokirana.

Točno. Ugušili su je jer se moglo dogoditi da previše novca bude izgubljeno. Nisu je željeli, nije im se sviđala, nisu htjeli ideju o liječenju, htjeli su lijekove i tretiranje lijekovima. Oni obučavaju liječnike kao dilere lijekova.

Da, i Vašeg oca, Maxa Gersona, smatram nekom vrstom Maxa Plancka u svijetu medicine. On bi trebao biti slavljen kao junak svoga vremena i pokretač revolucije u liječenju.

Jedna zanimljivost: čovjek koji je otkrio uzrok tuberkuloze kože dobio je Nobelovu nagradu. U to je vrijeme tuberkuloza kože bila neizlječiva. A čovjek koji je izliječio tuberkulozu kože bio je moj otac. On nikada nije dobio Nobelovu nagradu. Odatle je, razumljivo, krenuo dalje, na druge oblike tuberkuloze, pa je onda počeo liječiti druge kronične bolesti. Bilo je potrebno još dosta istraživanja dok nije bio u stanju liječiti rak jer, kako vjerujem i kako je on tvrdio, rak je krajnja oštećenost i raspad obrane tijela. To nije genetski problem, on nastane kasnije. To nije lokalna bolest. Znate, kad izvade rak i kažu da su ga cijelog uklonili i da je pacijent izliječen… nema šanse, to nipošto nije točno. Zato se interes za terapijom mog oca vraća.

Dakle, već se gotovo  osamdeset godina potiskuje ta istina. Što mislite, kako je ortodoksna medicina bila u stanju provoditi tu kampanju dezinformiranja i potiskivanja protiv Gersonove terapije?

Propagandom. Raspolažu ogromnim novčanim sredstvima, to je najmoćnija i najunosnija od svih industrija. Samo se prisjetite koliko plaćamo Medicare [državno zdravstveno osiguranje, prim. prev.]. Sve je to nepotrebno. Kad ljudi nauče pravilno se hraniti više ne trpe bolove, nemaju probleme, riješe se svega, od migrena do srčanih bolesti i ulceroznog kolitisa, i zato nije potrebno.

Govorimo o načinu na koji bismo vjerojatno mogli spriječiti 90% slučajeva raka u našem društvu i spasiti naciju od medicinskog bankrota, zar ne?

Točno tako.

Pa ipak, da bi to postala realnost farmaceutske bi se kompanije trebale odreći profita, proizvođači junk-fooda trebali bi ostati bez prihoda…

U tome i jest problem.

UPRAVA ZA HRANU I SMRT

A oni su ti koji kontroliraju Washington!

To su oni koji kontroliraju našu vladu, i to je razlog zašto imamo problem s FDA koju, znate kako ju zovemo… Food and Death Administration (Uprava za hranu i smrt)! Problemi su tako enormni zato što su oni tako moćni, u stanju su marginalizirati male ljude kao što su Gersonov institut i Gersonova terapija i Gersonovi liječnici. Oni su ti koji su donijeli zakone, koji su započeli u Kaliforniji i proširili se gotovo diljem cijelog SAD-a, po kojima je protuzakonito koristiti bilo što osim kirurgije, zračenja i kemoterapije u tretiranju raka. Ako je liječnik koristio bilo koju drugu metodu, npr. ne daj Bože prehranu, ostao bi bez dozvole za rad i otišao u zatvor. Donijeli su zakone protiv liječenja raka!

Naši čitatelji i slušatelji moraju to razumjeti. U stvari, postoji knjiga, mislim da je autor Kenny Ausubel, naslovljena «When Healing Becomes a Crime» (Kada liječenje postane zločin), u kojoj je to sve detaljnije opisano, ali apsolutno ste u pravu – protuzakonito je, zločin, zaista liječiti rak ili ga tretirati bilo čime što nije otrov. Zapanjujuće je da se to događa… Kako dalje, Charlotte, kako ćemo se osloboditi tog ugnjetavanja?

Pa, počeli smo se oslobađati. Naime, javnost postaje bolno svjesna da je ortodoksna medicina beskorisna, štetna i da im ne pomaže. Primjerice, objavljen je novi film koji se zove «Healing Cancer from the Inside-out» (Liječenje raka iznutra). Postoji još jedan sličan film koji se zove «Food Matters» (Hrana je bitna). Taj je snimljen u Australiji. Pored drugih stvari oba spominju Gersonovu terapiju. Kad je «Food Matters» bio prikazivan u Torontu u Kanadi red ljudi koji su ga željeli vidjeti protezao se oko bloka kina. Ljudi žude za informacijama, javnost uči i shvaća. Njihovi prijatelji i voljeni tretirani su kemoterapijom i svim drugim otrovima, umiru u patnjama… Ljudi znaju, javnost uviđa da je ortodoksna medicina drogiranje i mučenje ljudi do smrti. Stoga žele informacije, traže ih. A mi imamo informacije, i to je to.

Istovremeno postoje te institucije, Nacionalni institut za rak koji je, znate i sami, medicinska prijevara na najvišoj razini, imate neprofitne organizacije za rak, kampanju ružičaste vrpce, kao da možemo izliječiti rak kupujući više stvari u trgovinama…

Da, to je vrlo zanimljivo. Sigurno znate da je 1972. naš tadašnji predsjednik Nixon objavio rat protiv raka, rekavši da ako utrošimo dovoljno novca riješit ćemo to i naći ćemo lijek. Novac su potrošili, ukupno približno 39 milijardi dolara dodijeljeno je industriji raka za istraživanja. Ali što se dogodilo, tko je dobio taj novac? Ljudi koji se bave kemoterapijom, farmaceutske kompanije. I, što su oni istraživali, jesu li istraživali prehranu? Jesu li istraživali svježu hranu i svježe sokove, detoksikaciju? Ne, istraživali su nove toksične tvari, nove lijekove, nove kemikalije i tako su stvorena nova sredstva za kemoterapiju. I 25 godina nakon što je Nixon objavio taj rat, 1997. USA Today i, čini mi se, Time ili Newsweek, objavili su rezultate tih utrošenih 39 milijardi dolara, novca od naših poreza, koji je bio utrošen na farmaceutsku industriju, najbogatiju industriju na svijetu. Što su, dakle, postigli? Godine 1972. 222.000 Amerikanaca umrlo je od raka. Godine 1997. 560.000 ljudi umrlo je od raka. To je rezultat – udvostručen, gotovo utrostručen broj umrlih. Sa svim tim izvrsnim novim istraživanjima i svim novcem koji je bio utrošen na to, nije se dogodilo ništa, osim što smo dobili više kemoterapije, više lijekova, više smrti, više jada, više patnji. To je strašno.

Čak i danas naš novi predsjednik Barack Obama, njegova majka umrla je od raka….

Pa, on to još ne zna, i ne znam možemo li doprijeti do njega, to je uvijek vrlo teško… Kad bi on npr. dobio moje pismo ili pismo od Gersonovog instituta koje pokazuje izliječene pacijente, ili knjige koje pokazuju izliječene, ili DVD s profesorima koji pokazuju izliječene pacijente, što bi učinio? Rekao bi – ja ne znam ništa o medicini, i kome bi to proslijedio?

Da, Nacionalnom institutu za rak…

Nacionalnom institutu za rak ili ljudima koji navodno znaju, a to su liječnici. A oni bi rekli: ‘Ne, ne, ne, to je šarlatanstvo, to je protuzakonito, ne, ne i ne’. Vikali bi i urlali, borili se protiv toga. Ne znam je li Vam poznato, ali objavljeno je nešto u Švicarskoj. Radi se o knjizi koju je napisao Hans Ruesch. Knjiga se zove «The Naked Empress or The Great Medical Fraud» (Gola carica ili velika medicinska prijevara). Objavio ju je CIVIS iz Lugana. I ta knjiga govori o tome zašto ne žele dokrajčiti rak. Pročitat ću vam samo jedan odlomak: «Trijumf nad rakom presudno bi ugrozio sadašnji medicinski establišment čineći zastarjelima skupe kirurške, radiološke i kemoterapijske tretmane. Strah od toga, koliko god bio nesvjestan, može izazivati otpor i neprijateljstvo prema alternativnim pristupima proporcionalno tome koliko su oni terapijski perspektivni.» Evo važnog dijela: «Novoj terapiji ne smije se vjerovati, mora ju se osporavati, sprječavati i zabranjivati pod svaku cijenu…» To oni govore! To govori farmaceutska industrija! «…bez obzira na rezultate ispitivanja, a ako je moguće, bez ikakvog ispitivanja.»

RECITE NE EKSPERIMENTALNIM LIJEKOVIMA

Ljudi koji su informirani znaju da se današnja industrija raka ne temelji na znanosti, na ničemu što uopće podsjeća na znanost. Temelji se na politici.

Temelji se na politici, trovanju, prodaji lijekova i drogiranju.

Na koji način se Gersonovom institutu prijetilo ili kako je bio proganjan svih tih sedamdeset godina?

Prije svega, zbog svih tih zakona protiv liječenja raka ne možemo djelovati kao klinika i kao liječnici u SAD-u. Stoga je jedina moguća klinika u Meksiku. Zatim, ortodoksna medicina i farmaceutska industrija dižu viku i dreku i govore: ‘Pa naravno da su morali ići u Meksiko i skrivati se, zato što ondje nema zakona’… To nije istina, naravno… To je ono što oni govore. Oni su ti koji se moraju skrivati, oni su beskorisni, oni su zločinci. Samo uzimaju novac umirućim pacijentima, daju neostvariva obećanja… Koriste tu činjenicu. I to je velik problem – zašto ne možemo pomagati ljudima u SAD-u? Zato što je protuzakonito da liječnici ovdje rade i liječe! Ne smijete liječiti!

Zapanjujuće je da većina ljudi, onih koji nisu upoznati s onim što se zaista događa u ortodoksnoj medicini danas, većina njih vjeruje da živimo u slobodnom društvu, misle da je Amerika slobodna i  da FDA, AMA i farmaceutske kompanije štite njihove najbolje interese!

Ništa ne bi moglo biti dalje od istine. Pojedini ljudi koji su se povukli iz FDA objavili su upravo istu stvar. Javnost vjeruje da ih FDA i te skupine štite, a oni kažu da ništa ne može biti dalje od istine. To nije istina! Oni štite industriju, farmaceutsku industriju, jer ljudi koji rade u FDA dolaze iz farmaceutske industrije, oni poznaju lijekove, a nakon što neko vrijeme rade u FDA vrate se natrag u farmaceutsku industriju odakle su došli. Obilno su plaćeni i neće oštetiti svoje poslodavce.

Stara politika razmjene ljudi između industrije i nadzornih institucija. Fascinantno je, poznajem mnogo ljudi iz medicinske industrije. Kao novinar koji piše o zdravlju razgovarao sam s mnogim ljudima na javnim predavanjima: mnogi inteligentni ljudi izabrat će kemoterapiju iz straha, ali postoji i jedna grupa koja ju neće izabrati. Onkolozi!

To je točno. Postoji velika skupina onkologa koji kažu da kada bi dobili rak ne bi uzimali kemoterapiju. Oni sigurno znaju zašto… Promiču je riječima: ‘Kemoterapija je jedino što postoji, sve drugo je šarlatanstvo, sve drugo je prijevara.’ I za ovo što mi radimo kažu da je šarlatanstvo, da je skupo. A nije skupo, jeftino je. Jeftino! Vrlo jeftino u usporedbi s kemoterapijom. A što je s kvalitetom života? Oni ni ne spominju kvalitetu života. Meni je jedan član obitelji umro od raka i osobno sam svjedočila primjeru uzimanja novca od umirućeg pacijenta. Farmaceutska industrija  ponudila mu je eksperimentalne injekcije, jednu injekciju tjedno, navodno da bi to moglo izliječiti njegov rak pluća. Injekcije, koje nije pokrivalo zdravstveno osiguranje, trebale su koštati 14.000 dolara po komadu. Toliko su farmaceutske kompanije htjele da on plaća iz vlastitog džepa. Nevjerojatno! Usput rečeno, eksperimentalni kemoterapijski lijekovi su najopasniji. Nastojim upozoravati ljude što je više moguće da ako im kažu da postoji novi eksperimentalni lijek na tržištu i liječnici kažu da «obećava»… Dakle, oni ne obećavaju ništa, ali tvrde da lijek «obećava», pa te eksperimentalne lijekove, koji su ekstremno skupi, daju umirućim pacijentima. Koriste ih kao pokusne kuniće, kako bi utvrdili koliko injekcija i koliko tog novog eksperimentalnog lijeka mogu potrošiti prije nego što pacijent umre. Ne dopustite da vam ikad daju eksperimentalne lijekove i da ste pokusni kunići za eksperimentalne lijekove. Ti lijekovi ne obećavaju ništa osim smrti. Užasni su.

ŽENE POSEBNA META INDUSTRIJE RAKA

Primjećujem da su žene posebno na meti industrije raka. Mnogo se straha stvara u pokušaju da se nagovori žene da im trebaju ti godišnji mamogrami…

Kao što je naš trenutni predsjednik otkrio, strah je moćno oružje, pa ako možete izazvati dovoljno straha možete natjerati ljude da postupaju onako kako vi želite. Gledam kako ljudi kupuju proizvode s ružičastom vrpcom,  trče za otkrivanje lijeka, što god to značilo, ali nitko ne zna kamo odlazi novac, i također…

Odlazi u džepove istraživača i farmaceutske industrije koja je već među najbogatijim industrijama na svijetu.

Tako je… To je nevjerojatna prijevara! Pogledate li povijest medicine i povijest ljudske civilizacije, to je nevjerojatna prijevara, hoću reći, apsolutno enormna. Da, i znate što je također zanimljivo… Mislim da je to bilo kad ste intervjuirali Howarda Straussa, mog sina, koji je govorio o tome što se događa. Između ostalog govorio je o saslušanju dr. Gersona pred senatskim odborom, još 1953. ili 1954. U to vrijeme, prvi put u povijesti, jedan je liječnik pokazao pacijente koji su bili poslani kući da umru. Oporavili su se na toj jednostavnoj prehrambenoj terapiji. Drugim riječima, ne mogu reći da to ne znaju. Oni to znaju, bilo je objavljeno. Zanimljiva stvar je ovo: od 1954… u to vrijeme, kao što sam rekla, 1972. 220.000 ljudi umrlo je od raka, a danas više od 560.000… Drugim riječima, tijekom tih godina, od 1954. do danas, što je otprilike 56 godina, američka farmaceutska industrija ubila je više ljudi nego Hitler i Staljin zajedno.

Tako je. To je najopasnija industrija za zdravlje i sigurnost ne samo američkog naroda nego i ljudi širom svijeta. I nedavno sam u Wall Street Journalu pročitao da velike farmaceutske kompanije sada počinju ciljati na zemlje Trećeg svijeta gdje plaće rastu, zemlje kao što su Brazil i Indija, zemlje u razvoju, jer znaju da mogu prodati više lijekova lakovjernim potrošačima u tim zemljama.

Točno. A mogu im prodati i više štetne hrane i junk-fooda koji ih čine bolesnijima, pa im mogu prodavati više lijekova, naravno.

Želio bih podsjetiti slušatelje da posjete vašu web-lokaciju www.gerson.org i da pogledaju film The Beautiful Truth (Divna istina) koji sve to dokumentira. To je fascinantan film, ja sam ga pogledao… Priča o mladiću koji otkriva tu istinu, pišući izvještaj za školu… Ali porazgovarajmo o tome za što je još korisna Gersonova terapija, jer je to mnogo više nego samo rak…

Da, svakako. Pa, kao što sam ranije spomenula, kad je dr. Gerson počeo liječiti tuberkulozu pluća otkrio je da drugi oblici bolesti, alergije i astma, povišen krvni tlak i bolesti bubrega također nestaju. I dodatno je to razradio, davno prije nego što je bio u stanju liječiti rak koristio ju je također za artritis, reumatoidni artritis, takozvane kolagenske bolesti, takozvane autoimune bolesti, koristio ju je za sve od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa do srčanih bolesti i artritisa. I da znate, ljudi su se oporavljali od lajmske bolesti… A to je tako jednostavno, tako lako, jer u biti Gersonova terapija nije tretman za neku određenu bolest. Gersonova terapija prilagođena je da obnovi obranu samog tijela protiv svih bolesti. I u tome je ljepota tog tretmana. Iako je poznat kao tretman za rak, imamo mnogo pacijenata koji nemaju samo rak nego uz to imaju i srčane bolesti, neki imaju dijabetes, neki imaju artritis, neki imaju razne druge probleme, pored raka. I sve to nestane. To je važna stvar koju treba imati na umu: kada istinski liječite tijelo, sve se liječi. Ne možete liječiti selektivno. To je ono što radi ortodoksna medicina, oni pokušavaju suzbijati simptome selektivno, uzrokujući nove bolesti, nove probleme i nove bolove, pa se mora koristiti sve više lijekova, i tako dalje u krug. Naprotiv, kada stvarno liječite, kada obnavljate sposobnost tijela da se brani, kada obnavljate imunološki sustav, enzimski sustav, hormonski sustav, ravnotežu minerala, vitalne organe, sve što je uključeno u ljudski život, kad se sve obnovi – sve bolesti nestaju.

To je savršeno smisleno meni i Vama, vjerojatno i većini naših slušatelja, ali ortodoksnoj medicini to je zagonetka, čak i sumnjivo objašnjenje, jer su oni zaglavili u svjetonazoru «jedan lijek za jednu bolest», pa kako bi jedna stvar mogla koristiti kod desetaka različitih bolesti. No, Vi ste to objasnili!

Nije previše teško razumjeti. Općenito. javnost to razumije, to nije velika znanost, radi se o vrlo jednostavnoj i razumljivoj stvari. Vratite li se do Hipokrata i nekih ranih otaca medicine – to je ono što su oni radili. Koristili su prehranu, koristili su ljekovite biljke, koristili su biljne sastojke koji rastu u prirodi za kontroliranje problema, infekcija i slično, kao i za održavanje rada tijela kako bi tijelo moglo izaći s time na kraj. Kako to da možemo liječiti lajmsku bolest? Imamo slučajeve…

Gotovo je teško povjerovati da govorimo o stanju u svijetu kakav je danas, jer kako ta predivna istina, kako ste se izrazili, nije jasna liječnicima i svim tim ljudima koji su intelektualno vrlo jaki?

Pa, u mnogim slučajevima jasno je to njima, u mnogim slučajevima isključivo je stvar u tome da tako ne mogu zarađivati. A druga je stvar, naravno, to što im se na medicinskim fakultetima usađuje u glavu da je jedino čemu mogu vjerovati ono što pročitaju u svojim medicinskim časopisima. U međuvremenu, nekoliko ljudi, autora i urednika medicinskih časopisa priznalo je da devedeset posto onoga što se objavi u medicinskim časopisima nije istina. To su beskorisne informacije. Ali liječnici vjeruju da je jedino po čemu se mogu ravnati ono što se objavljuje u medicinskim časopisima. A onda imate sustav kontrola, dr. Gerson još prije pedeset i nešto godina nije bio u stanju ništa objavljivati jer je jednostavno bilo zabranjeno za objavljivanje. Nije bio u stanju pomoći liječnicima i drugima da razumiju preko medicinskih časopisa kako on liječi, a nakon što su ga blokirali uprava je izašla u javnost i rekla da dr. Gerson odbija objavljivati. Još uvijek imam odbijenice za članke koje je pokušavao objaviti.

Ha, ha, nikad ne govore istinu kada kritiziraju Gersona…

Znaju kako lagati i kako govoriti javnosti ono što žele da javnost zna, a ne istinu.

I RAK JETRE JE IZLJEČIV

Da, sjećam se da sam jednom prilikom slušao razgovor takozvanih skeptika, znate, ljudi koji upozoravaju na šarlatane, koji su govorili «Gersonova terapija je beskorisna», a netko ih je pitao «Jeste li pogledali podatke o pacijentima?», a ovi su odgovorili:, «Ne, to nije vrijedno gledanja.»

Upravo tako. I kako onda znaju?

Njih ne zanima znanost.

Ne. Štoviše, tvrde da to nije znanstveno. S druge strane, imamo doktore i profesore, posebno jednu vrlo zanimljivu skupinu u Japanu, gdje je jedan profesor, profesor medicine, obolio od tumora na debelom crijevu, nije mogao imati stolicu, otišao je na pregled gdje je ustanovljeno da je tumor blokirao crijevo. I, naravno, morali su ga otvoriti i izvaditi masu koja je blokirala crijevo. Kad su ga otvorili otkrili su da je jetra već zahvaćena, rak mu se bio proširio na jetru. Svi liječnici znaju, čak se zbijaju i šale, da kad ga imate na jetri ni Bog vam više ne može pomoći. Pa, ni to nije točno. Kako bilo, on je to znao, znao je da mu ortodoksna medicina ne može pomoći, ali pronašao je knjigu moga oca koja se zove A Cancer Therapy: Results of Fifty Cases (Terapija za rak – rezultati pedeset slučajeva) koja je bila prevedena na japanski, pa je primijenio knjigu i izliječio se. I dok je liječio sebe istovremeno je tretirao dvanaest drugih pacijenata s različitim oblicima raka. Ne samo da je izliječio sebe i još dvanaest ljudi – zanimljivo je to što ortodoksna medicina kaže da kada rak dođe do jetre, neizlječiv je. Ne samo što se on izliječio, ne samo da je njegova jetra čista, on je još uvijek itekako živ i liječi druge, od 1992. do danas.

A da je bio na kemoterapiji…

On je utjecao na jednog drugog liječnika koji je među najuglednijim kirurzima za rak u Japanu, koji također svoje pacijente, nakon što ih oslobodi bilo kakvih blokada, podvrgava Gersonovoj terapiji poslije operacije i kaže da je to predivno. On je to nazvao veličanstvenim! Nemaju recidive, nemaju bolove, oporavljaju se mnogo bolje i brže. Oni promiču, oni govore koliko je Gersonova terapija divna. To su profesori medicine! Oni svjedoče kako dobre rezultate daje Gersonova terapija. Sve to dostupno je na DVD-u koji se zove Dying to Have Known. Sve je snimljeno. DVD je dostupan preko Gersonovog instituta, Amazona itd.

HIPOKRATOVA JUHA

Još jedna zanimljiva stvar: dr. Gerson je predvodio taj pokret koji je i danas popularan, a to je pokret spravljanja sokova, sirove hrane, žive hrane, zapravo, to stvarno uzima maha posljednjih godina…

Zato što javnost počinje uviđati da je to jedini način da ozdrave. Usput, ne radi se o potpuno sirovoj prehrani, budite oprezni jer je javnost pomalo zabrinuta s tim u vezi. Gersonova terapija uključuje posebnu juhu, dr. Gerson ju je zvao Hipokratova juha. To je kombinacija raznih vrsta povrća, uključujući ljekovito bilje – celera, rajčica, luka, poriluka, lako dostupnih stvari, koja pomaže detoksicirati bubrege. Mi ne radimo na jednom organu, jednoj bolesti, mi radimo na vraćanju svih tjelesnih sustava u funkciju. Koristimo što je moguće više vrsta povrća kako bismo dobili najveću raznovrsnost minerala u tragovima. Nešto od toga je kuhano, nije sve sirovo. I to je važno, jer javnost ne vjeruje uvijek potpuno sirovoj hrani, ne vjeruju da bi se mogli tako hraniti…

Osobno sam vrlo aktivan u raw-food zajednici, održao sam predavanje na Raw Spirit festivalu i mnogim drugim mjestima, i mogu Vam reći da većina sljedbenika sirove prehrane također ne jede 100% sirovo. Većina jede recimo 80% sirovo. I jedu sirovo povrće baš kao što ste vi rekli.

Pa, zapravo, kada pribrojite sokove, Gersonova terapija je također oko 80% sirova. Zapravo, nešto malo više. Gersonova terapija uključuje svježe pripremljenu čašu soka od potpuno ekološkog voća i povrća svakih sat ili dva, do ukupno 13 čaša soka od 227 ml dnevno. Samo za to potrebno je otprilike 7,7 kg svježeg živog, ekološkog povrća. Velik dio ostaloga je kuhan, uključujući posebnu juhu, nešto pečenog krumpira, povrća i tako dalje. Tako da zapravo je praktično 90% sirova.

Da budemo jasni, ljudi dakle mogu sve to iskušati  u Vašem Gersonovom institutu…

…u bolnici, da, klinici u Meksiku. Nije moguće, nije dozvoljeno u SAD-u.

Nevjerojatno. Dakle, dođe se tamo i ostane otprilike tri tjedna, zar ne?

Najčešće tri tjedna. To je relativno kratko vrijeme jer ne možete poništiti štetu koja je nastajala tijekom cijelog života – 30, 40, 50 godina – ne možete to poništiti u tri tjedna. Obično su, da stvarno potpuno obnovite i izgradite tijelo, potrebne do dvije godine. Zato se velik dio te terapije odvija kod kuće.

Dakle, dođu u kliniku kako bi naučili…

…Dođu tamo kako bi naučili, i imali liječnika, a nastavak rada može se voditi preko telefona pod vodstvom liječnika. Oni im šalju rezultate testova, pa liječnici mogu raspraviti s njima o tome i dati im savjete, a oni nastave s tim kod kuće. Tijelo se obično može potpuno obnoviti za dvije godine. Upravo sada imamo jednu mladu ženu, došla je čak iz Zapadne Australije prije dvije godine s neizlječivim, vrlo agresivnim rakom jajnika. Poslali su je kući da umre. Započela je s terapijom u Gersonovoj bolnici u Meksiku i nastavila je kod kuće u Zapadnoj Australiji, blizu Pertha. Sada se vratila samo kako bi bila tamo radi filma, na početku filma, kako bi se pokazala, da je živa i izliječena, dvije godine kasnije. Izgleda tako dobro… Jedna anegdota: kad se vraćala iz Zapadne Australije na dugom letu zamolila je stjuardese može li dobiti, ako ima slobodno, tri sjedala kako bi se mogla ispružiti jer se nedavno oporavila od teške bolesti. Oni su je pogledali jer je izgledala izvanredno, izgledala je zdravije od bilo koga u avionu! I tako joj nisu dali sjedala.

Kladim se da izgleda deset ili petnaest godina mlađe…

Ima sijedu kosu, ali da oboji kosu ne bi izgledala starije od 35. A ima 55…

BILO ŠTO, SAMO DA SE ZAŠTITI INDUSTRIJA

Jesu li ti slučajevi dokumentirani?

Svakako, to je dokumentirano. Još jedna zanimljivost: obavila je MRI u Zapadnoj Australiji, imala je dokumentirane testove i rezultate testova, rendgenske snimke i kad se vratila toga nije bilo, izgubili su njene podatke. Vrlo često se događa da kad se pacijenti vrate, ako im je dobro, podaci nisu dostupni, izgubljeni su ili uništeni ili nikada nisu ni postojali.

Jer ne žele priznati da se izliječila…

Ne žele da mi to dokumentiramo.

Točno. I pritom tvrde da je svako izlječenje koje se tamo dogodi samo spontana remisija bez ikakvog uzroka. Spontanih remisija ima otprilike jedna na dvjesto tisuća. Zato, kad je dr. Gerson opisao pedeset slučajeva, zamislite koliko ih je morao liječiti…

Što bolje to dokumentirate više ćete dokaza dugoročno imati i…

Uvijek govorimo pacijentima da dokumentaciju nose sa sobom kako ne bi mogla iznenada biti izgubljena, uništena ili prepravljena. Prepravljali su ih, znate, to je kazneno djelo.

Bilo što, samo da se zaštiti industrija… Bilo što, da zaštite svoju industriju, da…

PRIRODNO LIJEČENJE JE DOSTUPNO I EFIKASNO

Eto, još jedno pitanje. Kada imate pacijente, kada Vaši liječnici imaju pacijente u Vašoj bolnici u Meksiku, oni nemaju samo zadatak prevladati rak ili pomoći ljudima da se izliječe od raka, nego im također moraju pomoći da prevladaju kemoterapiju i zračenje koje su mnogi pretrpjeli prije nego što su došli k vama, je li tako?

Točno tako. Kemoterapija je vrlo, vrlo loša, vrlo otrovna i vrlo štetna. Ali, prevladamo ju u većini slučajeva. Ne 100%, ponekad je jednostavno previše, ali u većini slučajeva uz jednu jedinu iznimku na koju smo naišli. Možda Vam je poznato, jer ste aktivni na tom polju, da kad se ortodoksna medicina bavi rakom gušterače, rak gušterače je praktično neizlječiv. Tvrde da imaju između 2 i 5 posto uspjeha, ali nisu ni blizu tome. Mi imamo cijelu gomilu pacijenata koji su se oporavili od raka gušterače. Jedan je živ već 23 godine, ima ih koji su živi već šest, osam, deset godina, dvanaest godina, pa i više od toga. To su pacijenti koji su se oporavili od raka gušterače, razumijete? Ali postoji jedan problem. Ako je pacijent s rakom gušterače primio makar i samo jednu injekciju kemoterapije ne možemo mu pomoći. To ne vrijedi ni za jednu drugu vrstu raka iz nekog čudnog razloga koji još ne razumijemo, ne znamo zašto…

Možda trajno ošteti gušteraču tako brzo…

Jednostavno je izvan našeg dosega. Ali svi drugi oblici raka, imali smo ih praktično sve, mogu se izliječiti ako šteta nije bila prevelika.

To pokazuje koliko je važno da ljudi donose informirane odluke od početka, bolje je preskočiti kemoterapiju, čak niti ne razmišljati o toj mogućnosti, nego umjesto toga ići putem liječenja. Imat će mnogo bolje rezultate.

Pa, s obzirom da ih ni sami kemoterapeuti ne bi uzimali… ali javnost to ne razumije. Kažu im: ‘To je jedina stvar koja će vam produžiti život, živjet ćete duže’ i tako dalje, što nije istina, živjet će kraće i uz bijednu kvalitetu života, ali oni su toliko uplašeni, a liječnici vrlo vješti u njihovom zastrašivanju, da pacijenti pristaju na kemoterapiju. Što možemo? U većini slučajeva to ipak možemo prevladati. Ima još jedna vrlo važna stvar koju treba naglasiti. Pacijenti koji dođu u Meksiku gotovo su svi u terminalnom stanju. Kada dobiju neku bolest najprije odu svom liječniku opće prakse. Liječnici ih s vremenom pošalju onkologu, na kirurgiju, zračenje i tako dalje… Zašto ih ne izliječe? Kad bi ih izliječili, kad bi bili tako pametni mi ne bismo postojali, ne bi bilo potrebe za nama, zar ne? Dakle, takoreći svi, preko 95% pacijenata koji dođu u Meksiko u terminalnom su stanju. Kako to da smo u stanju izliječiti često čak do 30-40% pacijenata u terminalnom stanju? Onda nam kažu: ‘Zašto to ne objavljujete, zašto to nikada ne vidimo? Nikada ne objavite nijedan od tih slučajeva’… Postoji još jedan problem. Kada vidimo kako su se ti ljudi oporavili, s kim ih možemo uspoređivati? Tko još objavljuje slučajeve oporavka terminalnih pacijenata? Nema takvih slučajeva, kažu, oni umiru, naravno da to ne objavljujemo. Pa, zašto bismo mi trebali objavljivati? Dakle, to nema smisla, pa ipak oni uporno ponavljaju: ‘Zašto to ne objavljujete?’. Kad bismo htjeli objaviti, s čime bismo to usporedili?

Osim toga, tko bi to objavio? Odbili bi. Kako kažete, imate odbijenice iz prošlosti.

Da. Osim toga, oni uništavaju podatke. Uništavaju i prepravljaju medicinske podatke.

Po Vašem mišljenju, koliki se postotak raka može spriječiti ili izliječiti?

Rekla bih da se spriječiti može 100%. I cijela ta priča o genetskim uzrocima je besmislica. Usput, šanse da ja imam gen za rak vrlo su visoke, u mojoj obitelji moja baka i njena kći, moja majka i njena sestra i još nekoliko njih imalo je rak. I vjerojatnost da ja imam gen je visoka. Pa zašto ga nemam? Nikada u životu nisam išla na mamogram jer znam da uz pravilnu prehranu nema šanse da dobijem rak. Imam 89 godina, nisam nikada bila na mamogramu, ne odlazim liječniku, nemam povišen krvni tlak, ne uzimam lijekove, ne uzimam hormone, nemam osteoporozu, nemam artritis, funkcioniram, zaposlena sam i aktivna, radim, pišem, dajem intervjue na radiju, držim predavanja u Društvu za kontrolu raka i na mnogim drugim mjestima. Zaposlena sam. Radim.

I vrlo produktivni, dodao bih. Zapanjujuće, ja sam više nego dvostruko mlađi od vas, ali i meni i Vama to je normalan način života, ne ići kod liječnika, piti svježe sokove svaki dan, ne provoditi takozvane skrininge za bolesti jer imamo potpuno povjerenje. Ali drugim ljudima takav je stav nevjerojatno… zastrašujuć. Navodno opasan, zar ne?

Da! Ha, ha…

Ali drugi je problem ovo: napravite li mamogram, prije svega oni nisu potpuno pouzdani, ali ako nešto nađu, onda najprije morate obaviti dodatna testiranja i provjere, a dotad ćete već imati rak. On ne prevenira ništa! Kad nešto pronađu već je kasno….

Obama govori o ulaganju u prevenciju raka u svom mandatu, ali ja sam pročitao njegov plan: njegova prevencija fokusirana je isključivo na preglede mamogramom. U njemu nema nikakve prevencije! Barem ne još, možda mi možemo utjecati na to.
Mamogramski pregledi nisu prevencija, oni su otkrivanje, što ranije to bolje kako bi mogli govoriti o preživljavanju u tri ili pet godina.

Želio bih podsjetiti slušatelje, ako vi ili netko koga znate potencijalno ima dijagnosticiran rak, želim vas potaknuti da se informirate, pogledajte web-lokaciju Gersonovog instituta, učite od Društva za kontrolu raka (Cancer Control Society), i oni imaju web-lokaciju. Postoji mnogo odličnih, naturopatski orijentiranih informacija o raku na internetu.

Prirodno liječenje dostupno je i djelotvorno. Farmaceutski lijekovi ne liječe, svi farmaceutski lijekovi otrovni su za jetru. Imam jednu veliku debelu knjigu, zove se PDR (Liječnički priručnik), od preko 3000 stranica. Od svih lijekova koje opisuje nema nijednog koji nije otrovan za jetru, koji nema toksične, štetne nuspojave. Svi su farmaceutski lijekovi opasni, bez iznimke.

Charlotte, puno Vam hvala što ste našli vremena da podijelite svoja razmišljanja s nama danas…

Bilo mi je zadovoljstvo, i ako smo pomogli makar i samo jednoj osobi da preživi i pobjegne od tih strašnih tretmana, vrijedilo je. Zapravo smo već pomogli stotinama i tisućama. Objavljena je moja knjiga koja se sada prevodi na mnoge jezike i već je prevedena na ukupno devet jezika, film će se prikazivati širom svijeta i nadamo se da ćemo pomoći javnosti da razumije zdravlje i liječenje i stvarnu prevenciju dobrom prehranom. To je to. Umjesto da jedu junk-food i prazne kalorije i otrove i slično. To nije tako teško.
 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Film “Zemljani” je dokumentarac o industrijskom uzgoju životinja i ovisnosti čovječanstva o životinjama radi hrane, odjeće, razonode i korištenja u eksperimentima

Izazvao je buru rekacija. Vlasti pokušale spriječiti prikazivanje filma nazivajući ga lažnim, no utvrđeno je da su snimke posve autentične.

Svi oni koji kažu za sebe da su ljubitelji životinja trebali bi pogledati film „Zemljani”. Oni koje zanima kako djeluje naš svijet u kojem živimo i tko stoji iza napretka ljudske civilizacije ne bi smijeli okretati glavu pred istinom. Predstavljamo vam film koji su svjetske Vlade i korporacije htjele zabraniti. Njima nikako nije u interesu da ga pogledate.

Temeljito provjeravajući trgovine kućnim ljubimcima, uzgajivače pasa, skloništa za životinje, kao i stočarska gospodarstva, obrte za preradu kože i krzna, pojedina sportska društva, svijet zabave i naposljetku medicinsku i znanstvenu struku, film “Zemljani” koristi skrivene kamere i snimke da bi zabilježio svakodnevnu praksu u gospodarskim granama koje su među najvećima u svijetu, a koriste se životinjama radi zarade.

Da bismo postali apsolutno svjesni sudionici koji žive u 21. stoljeću moramo se suočiti s realnošću i izaći iz ukalupljenog sustava.

Film “Zemljani” (Earthlings) dokumentarni je film višestruko nagrađivan na svjetskim festivalima. Izašao je 2005. godine i zamišljen je kao projekt koji bi trebao podići svijest građana.

Zahvaljujući producentu, scenaristi i redatelju Shaunu Monsonu koji je počeo istraživati sve aspekte životinjske eksploatacije i njihove povezanosti s ljudima, ovaj film sadrži snimke koje su redatelju dostavili pojedinci iz različitih organizacija. Autentičnost snimaka je potvrđena dugotrajnim istraživačkim radom, a u samom početku filma, autor apelira na javnost koja stalno odbija suočiti se s istinom.

Film “Zemljani” se stvarao 5 godina. Ono što je započelo kao niz priopćenja za javnost o kastriranju kućnih ljubimaca, razvilo se u dugometražni film o svim važnim pitanjima koja se tiču životinja. Scenarist i redatelj Shaun Monson započeo je rad snimanjem u skloništima za životinje u Los Angelesu, Long Beachu i Hollywoodu. Snimke su ubrzo objavljene, a njegov interes se proširio na druga područja poput hrane i znanstvenih istraživanja. Vremenom je od raznih udruga za životinjska prava prikupio snimljeni materijal i počeo ga uređivati.

Napredak je bio spor. Kako su snimke pristizale, Phoenixova naracija je bila dosnimavana i glazbena podloga dodavana. Uz svu Mobyjevu glazbu, ponešto je snimljeno posebno za film. Godine 2005., film Zemljani je premijerno prikazan na Artivist Film Festivalu (gdje je dobio nagradu za najbolji dokumentarac), nakon kojeg je slijedio Bostonski međunarodni filmski festival (nagrada za najbolju tematiku), i nedavno San Diego Film Festival (nagrada za najbolji dokumentarac, kao i humanitarno priznanje Joaquinu Phoenixu za njegov rad na filmu).

Phoenix je dao komentar na film: “Od svih filmova koje sam ikad napravio, o ovome ljudi najviše govore. Svaka osoba koja vidi Zemljane reći će trojici.”

Za svakog čovjeka vrlo je bitno da pogleda ovaj film. Iako su neke scene zaista jezive, uznemirujuće, groteskne, morate imati na umu samo jedno, one su realne. Sve što vidite u ovome filmu izazvati će buru emocija, a neki dijelovi će vas natjerati i da zažmirite. No to je ono što se događa sa svijetom u ovom trenutku, svaki dan.

Nakon što pogledate ovaj film možda to neće promijeniti ništa što ste do sada činili no zasigurno će vam otvoriti oči i probuditi svijest nakon čega zaista možete spoznati istinu o svijetu u kojemu živimo. No, možda vas upravo ovaj film natjera da promijenite sve.

Film je šokantni prikaz bešćutnog odnosa ljudi prema životinjama, svega onoga što se zbiva iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti. Ne preporučuje se mlađima od 16 godina.
 

 
(wikipedia, youtube.com/uredio: nsp)

Nakon što su u javnost procurile informacije o masovnoj grobnici djece u katoličkom prihvatilištu u okrugu Galway u Irskoj, stižu novi šokantni detalji. Katoličke institucije navodno su provodile eksperimente nad djecom bez roditelja.

Deset irskih domova za neudane majke i njihovu djecu sudjelovalo je u tim eksperimentima od 1960. do 1976. godine, a uključivali su najmanje 298 djece. Čak 80 djece se razboljelo kada im je zabunom dano cjepivo za stoku sredinom sedamdesetih godina, u vrijeme kad su na njima testirani drugi lijekovi, saznaje radiostanica “Newstalk”, prenosi AFP.

Jedan od njih bio je i Christy koji je usvojen iz jednog doma u kojem se vršilo takvo testiranje.

“Na rukama i nogama su mi izbili veliki ožiljci. Kada sam majku pitao zašto, rekla mi je da sam imao bolove i zavoje kada sam stigao kod njih. Doktori su mi rekli da nikada nisu vidjeli ništa slično”, rekao je Christy.

Sestra Sarto iz prihvatilišta Bessborough rekla je da su takva testiranja vršena isključivo uz dopuštenje roditelja.

“Liječnik bi došao ovdje i pitao može li provesti eksperiment i majke bi mu dovodile djecu”, rekla je Sarto za radio “Newstalk” te dodala da se stanje djece kasnije pratilo te da nitko nije umro ili imao trajne posljedice, prenosi Canada.com.

Povjesničarka Catherine Corless, koja je otkrila masovnu grobnicu, tvrdi da postoji zabrinutost da slične grobnice postoje i u drugim irskim katoličkim ustanovama. Prihvatilište St.Mary u Tuamu koristilo je nekadašnju septičku jamu u blizini zgrade kao masovnu grobnicu.

Već neko vrijeme se zna da je više tisuća djece iz katoličkih prihvatilišta primalo eksperimentalna cjepiva. Irish Daily Mail navodi da je tijekom 1930-ih godina preko dvije tisuće djece bilo podvrgnuto ilegalnim medicinskim eksperimentima.

Nakon saznanja o medicinskim testiranjima, irski premijer Enda Kenny naredio je istragu u svrhu pronalaska mogućih dodatnih masovnih grobnica djece. Dublinski nadbiskup, Diarmuid Martin, zatražio je formiranje istražne komisije koja bi bila nezavisna od crkve i države kako bi se ispitale te tvrdnje.

Irska zakon o medicinskim testiranjima nije imala do 1987. godine. Vladino istraživanje pokazalo je da je od 1930. do 1960. godine postotak smrtnosti djece u domovima bio pet puta veći nego kod djece rođene u braku.
 
 
(index/uredio:nsp)

Zna se da je Amerika desetljećima radila na moćnijem oružju nego što je atomska bomba. Postoje svjedočenja koja o tome govore, ali to oružje još nije viđeno jer se čuva kao najskrivenija tajna na planeti.

Rusija je u stopu pratila američku vojnu industriju i sada dolaze vijesti da i ona posjeduje slično oružje.

Ruski znanstvenici i inženjeri spremni su da naprave superprecizno oružje koje će po ubojitoj moći usporediti s nuklearnim, priopćio je akademik Georgij Rikovanov, znanstveni šef Sveruskog znanstveno-istraživačkog instituta za tehničku fiziku.

“Superprecizno oružje odavno postoji” – istakao je ovaj akademik Ruske akademije nauka.

Ukazao je da su prilično davno napravljeni sustavi gdje se za navođenje koriste posebne karakteristike ciljeva – povećani odsjaj u radarskom dijapazonu (dužina valova elektromagnetskog zračenja od 1 do 10 sm), osvjetljavanje cilja laserskim zrakama, nakon čega glava za navođenje “hvata” odbijeni signal i sl..

“Sada imamo ambiciozniji zadatak – da pogodimo bilo koji konkretno zadati cilj s distance veće od 100 kilometara. Ranije se, zbog manje preciznosti projektila koji je trebao uništiti cilj, na takvoj distanci koristilo nuklearno oružje”.

Sada su atomske bombe dobile alternativu.

“Pretpostavimo da je nepreciznost našeg oružja manja od 10 metara. U tom slučaju cilj može biti uništen i izbačen iz stroja uništenjem najosetljivijeg ili najvažnijeg njegovog dijela običnim eksplozivom. U tom slučaju se precizno oružje po svojoj učinkovitosti približava nuklearnom “- rekao je akademik Rikovanov.

“Mogu vas umirim – nastavio je znanstvenik – imamo sve potrebne tehnologije: napravljeni su inercijski navigacijski sustavi, sustavi upravljanja i globalnog pozicioniranja (GLONASS), a proizvodi se i mikroelektronika s dovoljnim stupnjem integracije za realizaciju ovog zadatka. A što je najvažnije, imamo stručnjake koji su u stanju da izvrše postavljene zadatke “.

Odgovarajući na druga pitanja, Rikovanov je iznio stav da “odsad i u dogledno vrijeme nije neophodno da se obavljaju nuklearna testiranja u prirodi”.

Testiranje novog naoružanja, napomenuo je ruski znanstvenik, sada se obavlja pomoću računalnog modeliranja i drugih eksperimenata.

“Potrebno je izgraditi nove eksperimentalne naprave i pomoću njih stvoriti uvjete koji su bliski termonuklearnoj eksploziji” – rekao je Rikovanov.

“Vlada naše zemlje je već donijela odluku da se jedna takva naprava izgradi. Imam u vidu platformu za lasersku termonuklearnu sintezu čija je izgradnja planirana u Sarovu. Nadamo se da će stručnjaci iz Sarova i Snežinska još uspješnije obavljati svoje eksperimente “- istakao je ruski akademik.

On je također govorio o perspektivama znanstvene suradnje s američkim nacionalnim laboratorijima.

“Ranije smo obavljali zajednička istraživanja u području dinamičkih svojstava materijala, gustoće visokotemperaturne plazme i matematičkog modeliranja” – istaknuo je znanstvenik.

“Najvjerojatnije će radovi u ovim područjima biti nastavljeni. Ne isključujem da ćemo uspjeti da organizujemo suradnju i u području inercijske termonuklearne sinteze “- izjavio je Rikovanov.

Dodajući: “Nadam se da će suradnja biti nastavljena u eksperimentalnim istraživanjima i na platformama NIF za lasersku termonuklearnu sintezu koja funkcionira u Livermorskom laboratoriju”.

U posljednje vrijeme razgovori o superpreciznom i nuklearnom oružju vode se u kontekstu sustava “globalnog munjevitog udara” koji je lansirala Amerika.

Potpredsjednik ruske vlade Dmitrij Rogozin rakao je da se “može eksperimentirati do mile volje, da se nuklearno oružje postavlja na strateške nosače, ali treba imati u vidu da ćemo mi – ako nas napadnu – nesumnjivo pribjeći u određenim situacijama pomoći nuklearnog oružja”.

Rogozin je istakao da je Rusija spremna da odgovori na novu američku koncepciju jer ne može sebi dopustiti da bude u drugom znanstveno-tehničkoj redu onda kada se aktivno radi na razvoju superprecizih sredstava i suprsoničnih tehnolgija, kao i novih materijala koji za sobom povlače razvoj superpreciznog oružja.

Rogozin je istakao da je iluzija da će Rusija likvidirati svoj ​​nuklearni potencijal.

ORUŽJE MOĆNIJE OD ATOMSKE BOMBE POSTOJI I ČUVA SE DUBOKO ISPOD ZEMLJE

Pitao sam ga koliko je dubok najdublji dio produžetka. On me je pogledao i rekao trezveno, vrlo tiho “Ide jedan kilometar duboko”. Onda sam ga pitao što podzemna baza sadrži, a on je odgovorio: “Oružje”. Pitao sam ga: “Kakvo oružje?” A on je odgovorio: “Oružje moćnije od nuklearnog oružja”.

Sama vlada SAD-a svrstava preko 500 milijuna dokumentiranih stranica svake godine. Kako da se išta zna o tome što se događa na našoj planeti ako je toliko informacija skriveno od javnosti?

“Prema našim najboljm procjenama više od polovice svih američkih državnih zapisa su klasificirana. To znači da se najveći dio naše povijesti krije i čuva u tajnosti” kazao je Richard Dolan, američki autor dvije knjige u kojima govori o NLO i nacionalnoj sigurnosti u SAD.

SAD ima povijest vladinih agencija koje postoje u tajnosti. Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) je osnovana 1952. a njeno postojanje je skrivano sve do sredine 1960. Još tajanstvenija je Nacionalna Izviđačka kancelarija koja je osnovana 1960., ali je ostala potpuno u tajnosti 30 godina.

Nešto više o tome smo mogli saznati od Eduard Snowdena, bivšeg obavještajca koji je želio rasvijetliti neke svjetske tajne. Ovo je svijet pun “Specijalnih Pristupa programima” (SAP) koji prilaže trilione dolara svake godine za obavljanje poslova, a da javnost ništa ne zna. Ovi programi nisu poznati javnosti, ali oni zaista postoje i nazivaju se “Duboki crni programi”.

Senat ih je u izvještaju 1997. opisao kao toliko osjetljive da su izuzeti od obveze davanja bilo kakvih izvještaja na Kongresu. Jedan aspekt ovih programa su razvoj dubokih podzemnih vojnih baza koje idu i do nekoliko kilometara ispod zemlje.

Već znamo za neke podzemne objekte koje postoje. Uzmimo na primjer švedski podzemni vojni objekt na otoku Musko. To je velika pomorska baza sagrađena ispod planine. Samo bolnica u tom objektu ima oko 1.000 ležajeva. Prilikom izgradnje oko 1,5 milijuna tona kamenja je uklonjeno, a podzemni objekt je držan visoko u tajnosti i nije mnogo toga bilo poznato javnosti.

“Vojna korist u izgradnji podzemnih baza je očigledna. Sjećam se prije mnogo godina proučavajući pitanja u kontekstu Hladnog rata i američke vojne strategije tijekom 1950.- ih, motiviran strahom od sovjetskih raketa, koje bi pogodile američke gradove, vojni planeri su prepoznali vrijednost sigurnih objekata pod zemljom. “- Rekao je Richard Dolan.

1987. zamjenik ravnatelja za inženjering i izgradnju je održao govor na konferenciji pod nazivom “Podzemni objekti za obranu” gdje kaže:

“Poslije Drugog svjetskog rata, politički i ekonomski čimbenici promijenili su sliku podzemnih gradnji i izazvali ponovni interes kod korporacija za inženjering koje bi se uključile u izgradnju konstrukcija nekih vrlo kompleksnih i interesantnih vojnih projekata.”

Postoje dokumenti koji govore o dubokim podzemnim zapovjednim centrima koji su izgrađeni daleko ispod površine kao što je bilo nekad tijekom Drugog svjetskog rata. Dokumenti pokazuju da je vojska razmatrala izgradnju ogromne podzemne šupljine 4000 metara duboke ispod Kineskog jezera još 1964. godine.

Poznato je da su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez stvorili podršku za ogromnu infrastrukturu ofanzivnih i defanzivnih oružja tijekom Hladnog rata. Ova infrastruktura uključuje objekte za razvoj, testiranje, skladištenje i proizvodnju oružja. Tu je bila baza komunikacijskih i zapovjednih centara.

Svjetski najistaknutiji istraživač podzemnih vojnih baza, dr. Richard Sauder, napisao je interesantnu priču u svojoj knjizi: “Kao što se događa, nakon što sam održao javnu tribinu, prišao mi je čovjek koji je bio u uniformi Američke mornarice. Ćaskali smo neko vrijeme i kada je spomenuo da je proveo neko vrijeme na Kineskom jezeru, sav sam se pretvorio u uho. Pitao sam ga da li postoji podzemni objekt u Kineskom jezeru.

On je rekao da zaista postoji i da je impresivno veliko i duboko. Pitao sam ga da li je ikada bio u njemu, a on je rekao da je bio ali ne do najdubljih nivoa. Pitao sam ga koliko je dubok najdublji dio produžetka. On me je pogledao i rekao trezveno, vrlo tiho “Ide jedan kilometar duboko”. Onda sam ga pitao što podzemna baza sadrži, a on je odgovorio: “Oružje”. Pitao sam ga: “Kakvo oružje?” A on je odgovorio: “Oružje moćnije od nuklearnog oružja”.

Prvi Top Secret memorandum o dubokom podzemnom centru je izdao Robert McNamara, 7. studenog 1963. iz ureda tajnika obrane, na sastanku koji je održan neposredno prije ubojstva Kennedyja.

U tom dopisu McNamara razmatra temu Nacionalnog podzemnog zapovjednog centra. Međutim, samo što su ugovorili sastanak desilo se tragično ubojstvo Kennedyja.

Drugi memorandum je izdan povodom nacionalnog zapovjednog centra koji će biti oko 3.500 metara pod zemljom u Washingtonu. Memorandum također spominje dizalo ispod State Departmenta i Bijele kuće koji se spušta 3.500 metara, velikom brzinom, horizontalnim tunelom do glavnog objekta. Postavlja se pitanje koji tip tehnologije je bio dostupan na raspolaganju da bi se završio ovakav projekt, budući da govorimo o 1960. godini?

Realnost dubokih podzemnih vojnih baza je izuzetno fascinantna. Postoji ogromna količina dokaza koja potvrđuje njihovo postojanje. Vojne tajne baze su obično stavljane u kontekst teorije zavjere. Ne tako davno, Ministarstvo obrane je i službeno Skunuo oznaku tajnosti postojanja Područja 51.
 

 
 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16803"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

1933. su nacisti donijeli “Zakon o nasljednim bolestima”. Stotine tisuća ljudi tada su podvrgnuti prisilnoj sterilizaciji. 1939. godine počela su i ubojstva osoba s invaliditetom.

Nacisti su u ljeto 1933. Njemačku imali pod kontrolom. Novi vlastodršci htjeli su formirati društvo prema vlastitim predodžbama. Jedan od ključnih koraka u tom smjeru bio je “Zakon o prevenciji genetski bolesnog potomstva”. Ubrzo je njemački Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”, točnije, 14. srpnja 1933. Ljude koji pate od određenih bolesti, nakon stupanja tog zakona na snagu, prisilno se steriliziralo.

Time se htjelo spriječiti nasljeđivanje takvih bolesti. Zagovornici eugenike, teorije o genetskom “poboljšanju” stanovništva pozdravili su ovaj zakon: razmnožavanju “manje vrijednih” ljudi tako se trebalo stati na kraj. Za žrtve prisilne sterilizacije ta je operacija značila život bez mogućnosti da dobiju djecu. Mnogi su zbog toga bili teško traumatizirani te su cijeli život patili. No nacisti su se nadali da će ostvariti svoj san o “vladajućoj rasi” u kojoj “bolesnima” i “slabima” nema mjesta.

Uspjeh eugenike

14. srpnja 1933. njemački je Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”

“Zakon o nasljednim bolestima” je propisivao tko kao “genetski bolestan” treba biti prisiljen na sterilizaciju. Na primjer, ljudi koji su bolovali od “urođene slaboumnosti”, epilepsije, šizofrenije, nasljedne sljepoće i gluhoće, kao i ljudi “s teškim nasljednim fizičkim deformacijama” te alkoholičari. Liječnica i povjesničarka Christiane Rothmaler istražuje dugu povijest prisilnih sterilizacija za vrijeme nacionalsocijalizma. Zna da se o znanosti eugenike raspravljalo još od 19. stoljeća.

“Ne može se reći: to su bili samo zli nacisti”, smatra Rothmaler. “Genetika se već tada smatrala ozbiljnom znanstvenom granom i njome se nisu bavili samo fanatični nacisti. Posebno su liječnici pozdravili činjenicu da je konačno uveden zakon na temelju kojega će biti moguće ostvariti drevni genetičarski san.” San o savršenom društvu bez “manje vrijednih elemenata”.

Eksperimenti nad ljudima

Kao rezultat novog zakona liječnici su sterilizirali tisuće ljudi s navodno “naslijednim bolestima”. Prije svega su “urođenu slaboumnost” tumačili u socijalnom smislu što je za posljedicu imalo da su se na udaru našli ljudi koji su smatrani autsajderima u društvu: takozvani “asocijalni”, kriminalci, prostitutke ili jednostavno ljudi koji nisu bili u stanju nositi se sa zahtjevima društva pa ih se zbog toga smatralo problematičnima.

“Oni su često bili ovisni o socijalnoj pomoći pa su službe iz tih podataka znale puno o njima”, ukazuje Christiane Rothmaler. Dublja saznanja o nasljednim bolestima u to vrijeme znanstvenici međutim nisu imali. “Stoga je iskonstruirana određena slika o tome koje su osobine nasljedne – na primjer boja kose. Kasnije se vjerovalo da je moguće definirati i nasljedne karakterne osobine”, kaže Christiane Rothmaler.

“Zakon o nasljednim bolestima”

Posvuda u Njemačkoj vlasti su poslale zakone o nasljednim bolestima općinskim sudovima, kako bi ovi mogli odlučivati o prisilnoj sterilizaciji. Predsjednik sudskog vijeća je bio pravnik, a u njemu su sjedila i po dva liječnika. Medicinska vještačenja trebala su potvrditi potrebu za sterilizacijom.

Christiane Rothmaler naglašava: “Sudovi su bili zasuti čitavom kišom prijava s kojima nisu jednostavno mogli izaći na kraj. Na početku su se trudili savjesno ih obrađivati, ali što je više vremena protjecalo – a pogotovo kako se približavao rat – ti procesi su postajali potpuna farsa.”

Kada bi sud donio odluku da se mora izvršiti prisilna sterilizacija, oni koji su njome bili pogođeni imali su samo tri mogućnosti: podvrći se operaciji, uložiti žalbu ili – nestati. Žalbe su rijetko kada bile uspješne, a bjegunce je tražila policija. Za većinu, dakle, bijega nije bilo.

Fotografija prikazuje brojne žrtve nacističke eutanazije. Ljudi stoje ispred autobusa kod bolnice za mentalna oboljenja i čekaju na prijevoz do mjesta gdje će biti ubijeni.

Prisilne sterilizacije provodile su se u bolnicama diljem Njemačke. Liječnici nisu prezali vršiti ih ni nad maloljetnicima: čak i djeca od 14 godina mogla su biti sterilizirana, a u iznimnim slučajevima i mlađa djeca.

Procjenjuje se da je do 400 tisuća ljudi samo na području koje su nacisti nazvali “Veliki Njemački Reich” do 1945. godine bilo podvrgnuto prisilnoj sterilizaciji. A nisu svi zahvati prošli bez problema. Zbog komplikacija je umrlo oko 6 tisuća ljudi.

“Ubojstvo iz milosti”

“Smrtno bolesnima može se udijeliti ubojstvo iz milosti”, naveo je Adolf Hitler u jednim od svojih pisama 1. rujna 1939., dana kada je rat započeo. Time je počela još okrutnija faza nacističke eugenike: ubijanje “manje vrijednih”. Eutanazija ili u prijevodu, dobra smrt, značila je ubojstvo psihički bolesnih osoba ili osoba s invaliditetom. “Žrtve eutanazije bile su okarakterizirane kao ‘suvišan teret’ za koji se više ništa ne može učiniti. Ono što ne možemo izliječiti, uništimo, mislili su liječnici koji su sudjelovali u nacističkom projektu”, objašnjava Christiane Rothmaler.

Liječnici i medicinsko osoblje i ovdje snose odgovornost za odabir i ubojstva bespomoćnih žrtava. 70 tisuća ljudi je do kolovoza 1941. ubijeno smrtonosnom injekcijom ili u plinskim komorama tijekom takozvane “Akcije T4″, koja je ime dobila po sjedištu organizacije za eutanaziju u berlinskoj ulici Tiergarten 4. Tada su u Katoličkoj crkvi počeli prosvjedi kako bi se ovakve smrti okončale. Unatoč svemu, do kraja rata djeca i odrasli i dalje su bili žrtve eutanazije koja se od tada tek nešto manje propagirala i provodila.

Prisilna sterilizacija i eutanazija

Je li, dakle, Zakon o nasljednim bolestima bio osnova za ubijanje ljudi s invaliditetom?

“Ne može se reći da je eutanazija bila radikalizirani korak prisilne sterilizacije”, misli Christiane Rothmaler. “Obje metode su, međutim, služile ideji da se treba riješiti takozvanog ‘socijalnog viška’”. Njemačka nije bila jedina zemlja koja je prisilom provodila sterilizaciju ljudi. I u Švedskoj i SAD-u vlasti su posezale za ovom prisilnom mjerom: samo u SAD-u je u posljednjem stoljeću sterilizirano oko 60 tisuća ljudi. No sustavna ubojstva bolesnih i nemoćnih ljudi provodila je samo nacistička Njemačka.

Žrtve Zakona o sprečavanju genetsko bolesnog potomstva ni desetljećima nakon 1945. nisu dobile priznanja niti odštete. Tek 1988. njemački je parlament priznao da su stotine tisuća provedenih prisilnih sterilizacija bile nacističko zlodjelo.

Od isključenja do suživota

“Važno je ne zaboraviti da su se u našoj povijesti događali ovakvi zločini. Prije svega ne smijemo zaboraviti koliko je malo vremena od tada prošlo”, kaže Sascha Decker iz organizacije Aktion Mensch koja se već gotovo 50 godina zalaže za osobe s invaliditetom. “Još se i danas ljude s invaliditetom često doživljava kao nekoga s navodnim deficitima. To želimo promijeniti.”

S obzirom na velik napredak na području genetike, danas liječnici znaju mnogo više o bolestima koje vrebaju u našim genima. Genetska savjetovanja i prenatalna dijagnostika budućim roditeljima prije rođenja djeteta pomažu da se informiraju o rizicima mnogih bolesti. “Kroz javni je diskurs stav da treba biti savršen i zdrav,ukorijenjen u svijest ljudi. To buduće roditelje stalno iznova dovodi u sukobe savjesti”, smatra Christiane Rothmaler.

Unatoč velikom napretku u integraciji osoba s invaliditetom u društvo, Sascha Decker misli da treba uzeti u obzir kako još uvijek ima nekoliko prepreka koje treba prevladati: “U nekim smo stvarima još uvijek na početku. Cilj nam je postići punu ravnopravnost.”

Eutanazija: ubojstvo ili milosrđe?

Njemačka vlada danas želi zakonski regulirati eutanaziju, prenosi DW. Već je počela burna rasprava o tome. Njemačka se sa svojim nacrtom zakona nalazi negdje u sredini između nekih ekstremnih rješenja drugih europskih država.

Mnogi građani su nezadovoljni načinom na koji je u Njemačkoj regulirana eutanazija, pokazalo je nedavno ispitivanje koje je proveo Institut za javno mnijenje Emnid. Također je utvrđeno da svaki drugi građanin želi da se profesionalnim tvrtkama dopusti djelovanje na tom području, odnosno da nude pomoć pri eutanaziji.

Kako olakšati muke neizlječivo bolesnima?

No, upravo to želi spriječiti njemačka vlada. Savezno Ministarstvo pravosuđa u jednom nacrtu Zakona o eutanaziji upozorava na moguće negativne posljedice ukoliko se tvrtkama dopusti da bolesnicima “nude brzu i učinkovitu mogućnost za samoubojstvo”. U praksi bi to moglo biti stavljanje na raspolaganje sredstva ili prostorije za samoubojstvo, a to se bi planiranim zakonom kažnjavalo novčanom ili čak zatvorskom kaznom.

Njemačka negdje u sredini

Planirani zakon našao se na meti kritika jer u slučaju pomoći pri eutanaziji ne predviđa kažnjavanje osoba bliskih pacijentu. To bi mogli biti rođaci ili prijatelji, ali i dugogodišnji obiteljski liječnik ili medicinske sestre koje prate bolesnika u posljednjoj fazi života. Hoće li se time ohrabriti liječnike na pomoć pri samoubojstvu? Skepticizam predstavnika liječnika, crkava i konzervativnih političara je velik, a oko zakona se ne mogu složiti ni stranke u vladajućoj koaliciji.

Ovaj nacrt zakona se ne odnosi na “aktivnu” eutanaziju, kod koje netko drugi ubije pacijenta na njegovu želju. To i dalje ostaje zabranjeno. Ono što je već sada u Njemačkoj dozvoljeno je da pacijent u skladu sa svojom pismeno izraženom željom dobije sredstvo za skraćivanje života ili da se ne poduzimaju mjere za održavanje na životu. U tim slučajevima se govori o indirektnoj, odnosno pasivnoj eutanaziji. Njemačka se sa svojim reguliranjem eutanazije nalazi negdje u sredini između nekih ekstremnih rješenja drugih europskih država.

“Ubojstvo iz milosti” legaliziraju i Nijemci

Okončati svoj život ili vegetirati tko zna koliko dugo priključen na medicinske aparate? Kada se nesreća dogodi, kasno je za donošenje samostalnih odluka.
Mnogi Nijemci, međutim, o tome razmišljaju već sada, a od sljedeće nedjelje moći će potpisati i zahtjev za eutanaziju. U svakodnevnoj borbi za goli opstanak, malo je onih koji se ozbiljno mogu pozabaviti razmišljanjem o životu, o njegovoj krhkosti, privremenosti i prolaznosti.

47-godišnja Birgit Ihlau odnedavno je počela razmišljati o svojoj smrti. U slučaju da završi u komi, ne želi, kaže, godinama vegetirati priključena na medicinske aparate. Karticu za doniranje organa već ima, a zakazala je i termin za savjetovanje s obiteljski liječnikom. Odlučila je da dragovoljno potpiše i zahtjev za eutanaziju.

Savjetnici prethodno moraju procijeniti ličnost

Doktor Dirk Müller objašnjava: “Savjetovanje počinje s procjenom ličnosti. To znači, promatramo cijeli život osobe, želimo o njoj što više doznati. Moramo saznati je li ta osoba razmislila o sebi, pa postavljamo pitanja tipa: Što za vas znači “biti ovisan”?”

Zahtjev za eutanaziju valjan je samo uz posebno ovjerenu punomoć o skrbništvu. Birgit Ihlau komentira “Veoma sam iznenađena činjenicom da moj muž bez mene ne može donositi odluke. Zato mu je potrebna punomoć o skrbništvu, koja mora biti u ove svrhe posebno ispunjena. Mislila sam da on jednostavno u svako doba može raspolagati s mojim potrebama.”

Eutanazija – “ubojstvo modernog doba”?

Pisani zahtjev za eutanaziju mora sadržavati i detaljne podatke o tome, u kojim situacijama i slučajevima može biti primijenjen. Zahtjev je samo onda od pomoći, kada je obitelji u odlučujućim situacijama poznato, gdje je dokument pohranjen, upozorava doktor Müller.

“Original zahtjeva klijenti najčešće odlažu kod kuće. Preporučujemo da se original kopira i podijeli. Jedan primjerak bi trebalo dobiti obiteljski liječnik, a drugi osoba koja je potpisala punomoć o skrbništvu. U ovom slučaju je važno da što više osoba zna gdje se nalazi original zahtjeva.”

Legaliziranju eutanazije još se uvijek protivi velik broj zemalja. Mnogi je nazivaju ubojstvom modernog doba. Nizozemska je prva europska zemlja koja je ozakonila primjenu eutanazije. Proces njezine dekriminalizacije formalno je počeo 1971. godine kada je jedna nizozemska doktorica injekcijom usmrtila svoju teško bolesnu majku. Eutanazija će od 1. rujna biti legalna i u Njemačkoj.
 
(preveo:nsp)

Nedavno su mnogi Amerikanci su bili iznenađeni emitiranjem šokantnih video spotova, iz raznih propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila AIDS ( SIDA, HIV virus), kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju

Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od “teorija zavjere”. Ali, da li je to tako …?

Jeremiah Wright je u jednom svom periodu života bio i duhovni savjetnik Baracka Obame.

On je 1961., u svojim dvadesetim, prekinuo fakultetske studije da bi služio u marincima.

Nakon završene dvije godine staža u marincima, prijavio se u mornaričku školu. Tamo je, vrlo brzo, postao kardiovaskularni tehničar. Kasnije je postao jedan od rukovoditelja medicinskog tima za skrb presedniku Lindonu Johnson-u, nakon njegove operacije, 1966. godine.

Za svoje usluge u timu, koga je napustio 1967. Bijela kuća mu je dodijelila tri pisma pohvale. Nakon napuštanja službe, Wright je završio svoju posljednju godinu koledža, a zatim se zaredio i na kraju postao pastor jedne crkve.

Za više od dva desetljeća, naširoko je pisano o “AIDS-u” kao umjetnoj bolesti i vješto prikrivenom genocidnom programu.

“AIDS” je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B, koje je nastavljeno u još mnogim gradovima, sve do 1981. godine, kada je i “službeno” nastala epidemija “AIDS-a”.

Temelj za eksperiment je nastao 1973., kada je zdravstveni projekt za gej muškarce na Manhattanu pravio uzorke krvi za testiranje hepatitisa B, u “New York City krvnom centru”.

Rezultati su bili zapanjujući. Jedan, na svaka dva gay uzorka krvi, su bili pozitivni. Nasuprot tome, samo 5% od uzoraka krvi kod “strejt” muškaraca su bili pozitivni.

Razvijena na Institutu za terapijska istraživanja “Merk” u West Point-u, Pennsylvania, prvo sirovo eksperimentalno cjepivo testirano na čimpanzama, jedinoj životinji osjetljivoj na ljudski virus, hepatitis B. Kasnije, cjepivo je isprobano i na maloj skupini retardirane djece.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika“. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva.

***

Kao glavnorukovodeći u “NY Blood Center-u” postavljen je Wolf Zmunes. Zadužen je za sve što je vezano za hepatitis B cjepivo.

Zmunes je židov rođen u Poljskoj 1919 godine. Bio je mladi student medicine u istočnoj Poljskoj, kada su nacisti napali zemlju u ljeto 1939. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Njegova cijela obitelj je ubijena od strane nacista u holokaustu. Njegove godine u egzilu u Sibiru, bile su, kako on kaže, dug i taman period, o kojem je on nerado govorio.

Tijekom zatočeništva u Sibiru, više puta su ga ispitivali i tukli agenti KGB-a, jer je odbijao surađivati ​​zbog radi špijunskih aktivnosti. Nakon puštanja iz pritvora 1946., dozvoljeno mu je da završi medicinski studij u središnjoj Rusiji.

Kao student, oženio se jednom Ruskinjom. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti jetre. Godine 1959., Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri, da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog u zdravstvenom odjelu.

Prema Erin Kellner-u, osnivaču “NY Blood Center”, komunisti dopuštaju Zmunesu i njegovoj obitelji da prisustvuje znanstvenom skupu u Italiji 1969. godine, godine, gdje je on iskoristio priliku i prebjegao na Zapad.

Intervencijom Walsh Mekdermot-a, profesora javnog zdravlja pri New York-škoj bolnici, Zmunes je dobio poziciju laboratorijskog tehničara u “NY Blood Center-u”. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije u “Centru” su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora za javno zdravlje na Kolumbijskom sveučilištu .

Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis, kada je bio spreman za svoju najvažniju misiju u životu.

Počeo se polako upoznavati sa gay zajednicom. Dodao je homoseksualne liječnike i aktiviste kao njegovo osoblje. Odvođen je i u gay geto, gdje je pregledao javne WC, barove i diskoteke, izučavajući njihove navike. Promiskuitetni homoseksualci postati će savršeni zamorci.

Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Nalazi donirane krvi su trebali dati podatke o brzini kretanja HIV virusa u gay zajednici.

Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

Želio je osobe koje su mlade, zdrave, odgovorne i inteligentne, a po mogućnosti bijele. Također, morali su imati adresu i broj telefona, i biti spremni osigurati uzorke krvi tijekom dugog vremenskog perioda. Ovaj eksperiment je bio veoma skup, a Zmunes nije želio nikakvu nekooperativnost.

U preliminarnim eksperimentima, Zmunes je prvo testirao svoje prvo cjepivo na čimpanzama. Također, testirao je dvije stotine gay muškaraca, volontera. U mjesecima prije zvaničnog početka eksperimenta, nije bilo nikakvih problema sa čimpanzama ili volonterima. Sada je bio spreman da podesi datum za svoj konačni eksperiment … eksperiment koji će desetkovati gay zajednicu u New York-u, a zatim se proširiti diljem zemlje.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo.

U siječnju 1980. ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća.

Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New York-a, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980., napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladiću iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. epidemija AIDS-a je proglašena “zvaničnom”.

Nitko nije mogao razumjeti, zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi … s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja .. sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu .. kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

U lipnju 1982. godine, Zmunes umire od raka pluća.

1983. godine, objavljuje se detaljan izvještaj sa novim eksperimentima cjepiva “protiv” hepatitisa B, nazvan Kangvane program, nad crnom južnoafričkom djecom.

Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo.

Nakon smrti, Zmunes je ostao upamćen i poštovan od strane malog kruga “uglednih” američkih znanstvenika i međunarodnih medicinskih moćnika koji vode svjetsku medicinsku znanost, međusobno povezanih zajedničkim interesima.

Potom, 11. svibnja 1984., obilježen je sastanak koji je održan u glavnom gradu američke nacije u čast Volfa Zmunesa. Jedan od sudionika sastanka bio je i Dr. Robert Galo, koji je najavio otkriće AIDS-a tri tjedna ranije, prije nego što je i službeno otkriven.

Također, tu su bili i vrhunski vladini znanstvenici za sidu i rak, izumitelji AIDS virusa, šefovi najprestižnijih biomedicinskih ustanova u zemlji, i glavni rukovoditelji farmaceutskih kompanija indoktriniranih u genetski inženjering, proizvodnju cjepiva kao i u biološko ratovanje.

Zaista je čudna ta zlokobna veza između raka i AIDS-a, između eksperimentiranja nad životinjama i genetskog inženjeringa, između tehnologije biološkog ratovanja i farmaceutskih kompanija, između gay eksperimenata i HIV-a, programa cijepljenja i kontaminacije donacija ljudske krvi u zdravstvenim objektima.

Kako to da se misteriozna i neizlječiva bolest pojavi niotkuda, i da ciljano pogađa samo gay populaciju i manjine u jednoj društvenoj zajednici.

Čuveni redatelj Spike Lee, izjavio je da je AIDS bolest koju je projektirala američka vlada i da je namijenjena društvenim skupinama koje su predviđene za brisanje …

Prema najnovijim statističkim podacima objavljenim na internetu oko 20 milijuna ljudi diljem svijeta je umrlo od AIDS-a, a 40 milijuna ljudi je zaraženo HIV-om, a najviše u podsaharskoj Africi.

Nije potrebno mnogo razmišljati da bi se shvatilo, da je HIV virus zasijan u gay muškarce preko kontaminiranih cjepiva, kao dio hepatitis eksperimenata. Postoje milijuni bijelih ljudi u subsaharskoj Africi.

Ako je HIV bio prisutan desetljećima, kako neki znanstvenici tvrde, zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?

Uvođenje HIV-a preko hepatitisa B, bio je namjeran pokušaj da se likvidira gay zajednica, kao i da se okrive homoseksualni muškarci za širenje bolesti na “opću populaciju”, zbog njihovog izopačenog, tzv. života “visokog rizika”.

Javnost je pažljivo hipnotizirana od strane medija, da su samo crnci, homoseksualci i afrički zeleni majmuni odgovorni za izazivanje AIDS-a. Ove politički “korektne” i znanstveno “ispravne činjenice” su prihvaćene od strane većine ljudi, bez pitanja.

Koliko je još smrti od HIV-a potrebno, prije nego što ljudi progovore protiv ovog tajnog genocida i očigledne povezanosti eksperimentalnog cjepiva i uvođenja smrtonosnih virusa kod “selektirane” populacije ..?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)